Upload
marina-kladaric
View
36
Download
1
Embed Size (px)
DESCRIPTION
Komentar i Debata
Citation preview
Retorika
9. travnja 2014.
KOMENTAR
Komentar
• Komentar je:
– objašnjenje ili tumačenje nekog teksta, kao
što su komentari zakona koje pišu pravnici ili
komentar Biblije
– osvrt na neki tekst, događaj ili osobu i tekst u
kojem autor izraţava svoje mišljenje, ocjenu o
nekom političkom, kulturnom, ekonomskom ili
općenito društvenom događaju, kretanju,
stanju ili pojavi
Komentar
• U komentaru je dominantna funkcija
vrednovanja, za razliku od drugih
novinarskih vrsta, poput vijesti i izvještaja,
koji imaju dominantnu funkciju informiranja
• Komentar je vrsta uporabnoga oblika u
kojem su u prvom planu stav i mišljenje
autora o nekom (zbiljskom)
događaju/problemu
Razlike: komentar i izvještaj
• Izvjestitelj opisuje činjenice, na
najobjektivniji mogući način.
• Komentator se pak poziva na činjenice, da
bi ih protumačio u svjetlu drugih činjenica i
svojih prosuda.
– On će ako treba i opširnije ispripovijediti neki
novi događaj, da bi onda o njemu iznio vlastito
mišljenje i izveo šire zaključke. Do takva
stupnja novinarstva dug je i mukotrpan put.
Komentar ide dalje...
• S komentarom novinarstvo ulazi iz takozvanoga informativnog, objektivnog, deskripcionističkog novinarstva u područje persuazivnoga, uvjeravačkoga, nagovaračkoga novinarstva kojemu više nije cilj samo pruţiti informaciju za vlastitu potrebu, nego misaono i emocionalno navesti slušatelje, čitatelje i gledatelje da prihvate plasiranu i dokazanu informaciju ne samo kao istinitu nego i kao podlogu za oblikovanje vlastitoga ponašanja
Komentar s dušom
• Komentator u komentaru (lat. cum = s, mente = duša), vješto spaja informacije “s dušom”, tj. radi na ucjepljivanju informacije pomoću logičkih i retorskih vještina u psihu pojedinca
• Komentaru je cilj iznijeti obrazloţeno stajalište o nekom poznatom, a značajnom događaju. – On je u klasičnom smislu retoričan jer izravnije nastoji
uvjeriti druge u ispravnost svoga promatranja. U tu svrhu komentar se upušta u analizu koristeći se činjeničkom i logičkom argumentacijom. Ne izostavlja ni argumente etike i društvene oportunosti, a ako hoće pridobiti i dojmom, sluţi se i ostalim retoričkim figurama u svojoj govorničkoj dramaturgiji.
Vrste komentara
1. Tumačeći, eksplikativni ili objašnjavajući
komentar predstavlja prošireni oblik prikaza.
Pisac ne mora istraživanjem doći do podataka
već se oslanja na postojeće (dokumenti,
zakoni, knjige, odluke) koje mora objasniti široj
publici na popularan način.
2. Sintetski, kritički ili istraživački komentar, teţi
je od prethodnoga jer od novinara zahtjeva veće
stvaralačke napore u pronalaţenju novih činjenica
ili u pobijanju onih poznatih.
Struktura komentara
1. UVOD:
povod za pisanje komentara (neki aktualan pa čak i sporan događaj),
navoĎenje dileme, napinjanje teme, isticanje nekih teških posljedica zbog nerješavanja problema itd.
2. SREDIŠNJI DIO:
Nizanje argumenata za teze, odnosno protuargumenata u slučaju kada se tuđe teze pobijaju.
3. ZAKLJUČAK:
treba se osjetiti poanta koja treba biti neoboriva jer će u nju slušatelji tek tada moći povjerovati i prihvatiti je kao svoj zaključak za uređivanje vlastitog ponašanja u svom sferama rada, ţivota i stvaralaštva
DEBATA
Debata
• Razgovor na temu o kojoj sugovornici
zauzimaju oprečna stajališta
• Debatiraju dvije suprotstavljene skupine uz
prisustvo sudaca i slušatelja
• Uvjeti:
– postojanje teme o kojoj su suprotstavljena
mišljenja
– postojanje potrebe da se izbore stavovi
Debata
• Sudionici – voditelj debate
– dvije skupine koje suprotstavljaju mišljenje: afirmacijska i negacijska strana (afirmacijska je strana ona koja prekida status quo, koja nije u pretpostavci. Negacijska strana zastupa pretpostavku)
– suci (ţiri, glasači)
• Valorizacija – glasovanje nakon debate (za pomak koji debata izaziva moţe
se na skali stavova izmjeriti stavove prije i nakon debate)
• Pravila – sudionicima debate moraju biti poznata unaprijed, a za vrijeme
debate sprovodi ih voditelj. Odnose se na: • razdiobu vremena
• stupanj oštrine sukobljavanja (postoje "fine" i "grube" debate)
Tijek debate
• Uvodna riječ voditelja:
– Najavljuje tezu
– Daje riječ skupinama
• Uvodne riječi predstavnika skupina
• Debatiranje
• Zaključne riječi predstavnika skupina
• Ţiriranje
Vjeţba
• Teza:
– Studenti trebaju plaćati školarinu za sve sveučilišne
studije u Hrvatskoj u visini jedne prosječne hrvatske
plaće (cca. 5.200 HRK) po studijskoj godini
• Definiranje pojmova:
– Studenti
– Školarina
– Sveučilišni studij
– Prosječna plaća u RH
– Studijska godina
• Najkasnije do ponedjeljka 9. svibnja 2014.
glasnogovornici skupina na e-adresu
[email protected] trebaju poslati
sljedeće informacije:
– Naziv retoričkog kluba
– Tezu
– Voditelja debate (skupine koje imaju manje
članova mogu „unajmiti“ voditelja i debatante
iz neke druge skupine)
– Imena i prezimena članova negacijske ekipe
– Imena i prezimena članova afirmacijske ekipe
PRIPREMA DEBATE
• Nakon što ste dobili tezu za debatu, u skupini se podijelite na dvije tročlane ekipe, afirmacijsku i negacijsku.
• Unutar tih, manjih ekipa, pripremite argumente „za“ ili „protiv“. Svaka ekipa mora pripremiti barem tri argumenta u obranu svoje teze (od toga jedan po Toulminovu modelu).
• Dogovorite se koji će član ekipe izgovoriti jednominutnu uvodnu riječ, a tko će izgovoriti jednominutnu završnu riječ.
TIJEK DEBATE
1. Voditelj (1 minuta najviše):
– Pozdravlja okupljene
– Najavljuje na koju će se tezu odrţati debata
– Predstavlja afirmacijsku i negacijsku stranu (ne imenom i prezimenom)
– Upozorava na pravila debate (poštivanje vremena, ne govorenje u isti glas, ne vrijeđanje, ne skretanje s teme...)
– Najavljuje jednominutni uvodni govor afirmacijske strane
Tijek debate...
2. Uvodna riječ afirmacijske strane (1
minuta najviše)
– Predstavlja članove svoje ekipe
– Obrazlaţe tezu debate i po potrebi definira
sporne pojmove
– Izgovara nekoliko ključnih argumenata u
korist svoje teze
3. Voditelj: Zahvaljuje afirmacijskoj strani i
najavljuje negacijsku stranu
4. Uvodna riječ negacijske strane (1
minuta najviše)
– Predstavlja članove svoje ekipe
– Izgovara nekoliko ključnih argumenata u
korist svoje teze
5. Voditelj: Zahvaljuje negacijskoj strani i
otvara petominutnu raspravu
6. Rasprava:
– započinje tako što negacijska strana postavlja pitanje afirmacijskoj, kojim nastoji „razbiti“ njihovu argumentaciju iz uvodne riječi (najbolje je da prvi započne s debatiranjem onaj član ekipe koji nije zaduţen ni za uvodnu ni za završnu riječ)
– afirmacija mora odgovoriti postavljeno pitanje (najbolje je da prvi odgovori onaj član ekipe koji nije zaduţen ni za uvodnu ni za završnu riječ)
– unakrsno ispitivanje/sučeljavanje mišljenja/iznošenje argumenata, unakrsna polemika
7. Voditelj: Nakon što istekne pet minuta poziva ekipe da pripreme završne riječi u kojima ne smije biti novih argumenata, samo saţetak (moţe im dati jednu minutu pripreme). Poziva afirmacijsku stranu da iznese završnu riječ.
8. Završna riječ: afirmacijska strana (1 minuta najviše)
– Ponovi ključne argumente
– Istakne gdje su uspjeli pobiti negacijsku stranu
– Efektni završetak i zahvala
9. Voditelj: poziva negacijsku stranu da
iznese završnu riječ
10. Završna riječ: afirmacijska strana (1
minuta najviše)
– Ponovi ključne argumente
– Istakne gdje su uspjeli pobiti afirmacijsku
stranu
– Efektni završetak i zahvala
11. Voditelj: Zahvaljuje, zaključuje debatu i
pozdravlja.
TEZE ZA DEBATU
• Gospodarstvo: Dozvolu za rad trebali bi dobiti samo oni ugostiteljski objekti koji u ponudi imaju najmanje 60% hrvatskih proizvoda. Kultura: Paljenje hrvatskih nacionalnih simbola u umjetničkim performansima je opravdano. Religija: Vjeronauk bi trebalo uvesti kao izborni predmet na hrvatska sveučilišta. Socijalna pravednost I: Na dječju odjeću, hranu i higijenske potrepštine PDV bi trebao iznositi 5%.
• Sport: Sve hrvatske lige momčadskih sportova trebalo bi povezati u jedinstvene lige zemalja bivše Jugoslavije. Svijet poznatih: Zanimanje "celebrity" trebalo bi ući u registar zanimanja Hrvatskoga zavoda za zapošljavanje. Unutarnja politika: Svim osobama koji su za vrijeme jugoslavenske drţave bili članovi Komunističke partije zakonom bi trebalo zabraniti političko djelovanje. Vanjska politika: Najsposobnija političarka Europske Unije je Angela Merkel.
• Znanost/školstvo: Studenti demonstratori bi za svoj rad trebali biti plaćeni prosječnom cijenom rada koja se ostvaruje preko studentskog servisa.