LO S NICA EFEZANIMA UVOD 1 KOMENT AR JOHN R. W. STOTT DOBRAVDT Now s.t, i 24. 1986 Urednici: Aleksandllr Birvil i Naslov izvomika: God's New Society John R.W. Stott Copyright ) John R.W. Stott Copyright za Jugoslaviju: Dobra vest, Novi Sad Preveo: Davorin Peterlin Lektor: Nives Opatic Korektor: Davorin 'Peterlin Korice: Zivka Ortic Slog: Jelisaveta Petkai Kovat Teh. urednik: Olga Dega Odgovara: Stjepan Ortic Izdaje: Baptistitka teoloSka !kola DOBRA VEST, Koruka 24. Novi Sad Stampa: Dobra vest, Novi Sad Tira2:: 1000 4 PREDGOVOR NASEM IZDANJU ... svidjelo se Bogu ludo!cu propovijedanja spa-siti vjernike. - 1. Kor.1 :21. Rijetko tko smatrao nepotrebnim sastavno izdavanje Svetog pisma. se potreba osoblto na podrucju Novog zavjeta. On na- knjiga, pismenost, obrazovanje, naslijede, vrijednosti i - sebl - i moral. Tako bllo i pri Crkve. Ocito-vale su se dvije cinjenice: silazak Svetog i propovijed Petra. Propovijedalo se to se cini i d_anas. radala rijec: iz Svetog pisma stala izvira ti propovijed. BoZije bila sastavni dio i razgovora. U crkvenih otaca, za vrijeme velikih crkve i sve do danamjih dana, blblijski komenta-ri nezaobilazni sastojak knjizevnosti. Ni danamju ne mozemo zamisliti bez njih. U se svake godine nova djela, novi nizovi komenatra. Novosadska D r v s t se nada da nizom N -v z v t n i k n t r i doprinijeti jednog neoprostivo zanemarenog podrucja i inace siro- Izdavac vjeruje da cini korak napryed i vjerodostojnosti krCanskog propovijeda-nja. Sama propovijedi, nego grada za livot hitriji od knjiga. Zato treba i Sveto pismo i Ovim ono prvo poboljano, samo propovijedanje vi!e n t r i nisu predvideni kao nadomjestak Svetog. nitko ni ne rnisli.lzdavac da ova macenja radena uz punu nazocnost Duha, te da istom prosvi- darovani svi koji ih proucavali u molitvi i poniznosti - bez obzira na bogoslovno obrazovanj.e i citanja. Neka Bog pomogne ovom nizu tumacenja da casno 'ispuni i bude na svakom korisniku. Aleksandar BIRVIS Novi Sad, svibnja 1983-. Stjepan ORCIC 5 N z t n i k n t r i su niz zasnovan na djelima koja su najiire prihvatena u pro-testantskom Pojedine knjige su obradili teolo-zi iz na!e Ukoliko drukfije napomenuto u samoj knjizi, novozavjetni navodi su iz prijevoda naventure Dude i Jerka Futaka ("Novi zavjet'', izda-nje: "Krlfanska sadalnjost" U tekstu oz- s D- F. 6 PREDGOVOR Sve koje danas zanima podutavanje proutavanje Novog zavjeta mora zabrinjavati nedostatak komentara koji ne zapadali u jednu od krajnosti - bilo u navodenje nepotrebnih strutnih pojedinosti, bllo u pretjeranu satetost, od koje nema koristi. Ured-nik i izdavat nadaju se da ova donekle pridonijeti otklanja-nju spomenutog nedostatka. Njihov cilj da studentima i ozbllj-nim citaocima Novog zavjeta stave na raspaloganje, uz umjerenu ci-jenu, komentare nekolicine znanstvenika, koji su, iako slobodni da svoje tekstove vlastitom nahodenju,jedinstveni u zajed-nitkoj telji da teologiju. . Svi su komentari u prvom redu egzegetsk.i, tek onda homi-letsk.i, mada se valja nadati da blti informativni i korisni ne samo studentima nego i propovjednicima. Krititna pitanja opmno su ob-ra4ena u uvodnim odjeljcima, - prema naho4enju pojedinih auto-ra- i u dodatnim bilje!kaxna. Komentari Novog zavjeta u ovom nizu dosad su se na tzv. autoriziranom James) Medutim, ucinilo nam se potrebnim da se ova posljednja knjiga serije koja izlazi o-samnaest godina nakon prve - temelji na djelu Revised Standard Version, jer oni koji se danas bave proucavanjem uvelike u- upravo taj prijevod. Nijedan prijevod, mettutim, ne smatramo nepogrelivim, kao ni za jedan grcki rukopis ili sk.upi-nu rukopisa ne drtimo da ispravna! Grcke rijeti napisane su latinicom da se pomogne onima koji ne vladaju tim jezikom, te da onima koji znaju grcki utedimo napor u odgonetavanju kojoj se raspravlja. Zahvalni smo zanimanje za ovaj niz komentara, koji sada i dovren jednako snatno tokom svih godina objavljivanja, te da su oni i dalje korisni proucavateljima diljem R.V.G. 7 Napomena prevodioca One koji se posluziti ovom k:njigom potrebno ovdje u-pozoriti na dvije stvari. l. Engleski izvornik tekst prema RSV prijevodu, i to tako da ga cjelokupno uldapa u tekst komen-tara, da se od ovog potonjeg mogao razluciti, tiska ga kurzi-vom. Za nai ove knjige tekst Novoga zavje-ta u prijevodu Bonaventure Dude i Jerka Fucaka, ke sadainjosti, Zagreb, te dakako, i on uklopljen u tekst ko-mentara. Metlutim, zahvaljujuci morfolokim i sintaktickim po-sebnostima engleskog, odnosno hrvatskog, jezika, mjestimicno nije moguce tekst uklopiti u tekst komentara bez ma-njih izmjena u prvom od njih. Rijec iskljucivo promjenama u i konjugaciji, promjenama koje, naravno, ni u najma-njoj mjeri ne mijenjaju smisao teksta. Neka se citalac .stoga ne iz. nenadi ako tu i tamo naic1e na tekst koji se u svakom slo-vu ne poduda.ra s onim u njegovoj _ 2. Poseban su onih nekollko mjesta u skom tekstu na kojima se engleski i na prijevod ne podudaraju, gdje autor komenta.ra katkad raspravlja pojmovima kojih u naJem prijevodu nema. Na tim mjestima, u slucajevima kad bez toga nemoguee pratiti tekst komentara, te, opeenito, kad se to 6inilanumim, upozoreno na spomenute razlike u poseb-nim zagradama, 1 1, oznacenima s ''prim. prev." 8 AG Annitage Robinson AV Barclay Barth Broken Wall Barth Ephesians, Bruce Caird Calvin Dale Findlay Foulkes of the New and Other Early Literature. Arndt i F. Wilbur Gingrich (University of Chicago Press i Cambridge University Press, 1957). St. Paul's Epistle to the Ephesians, with Exposi- and Notes. Armitage- Robinson lan, 1903). The Authorized James') Version of the 1611. Letters to the Galatians and Ephesians u Daily Bible. Will.iam Barclay {The Saint Andrew Press, 1954. Drugo izdanje 1958). of the Eptstle to the Ephesians. Markus Barth {1959. Collins, 1960). , New Translatioh with lntroduction and Markus Barth u Anchor 1974, 1. tom, Ef 1-3, 2. tom Ef 4-6) The Epistle to the Verse-by- Vene F .F. Bruce (Pickering and Inglis, 1961). Paul's Letters from Prison. G.B.Caird, u!New Bible, (Oxford, 1976). Sermons the Eptstle to the Ephesians. Jean Calvin (odr:tane 1558-9, prvi put na engleskom 1577, promen prijevod Banner of Troth, 1973). Lectures the Epistle to the Ephesians, its Doc-trine tmd Ethics. R.W. Dale (Hodder and Stough ton, 1882; peto izdanje 1890). Epistle to the G .G. Findlay u Exporitor's (Hodder and Stoughton, 1892). Epistle of Paul to the Ephesians. Francis Folkes, u New Testament Commentaries (Inter-Varsity Press, 1963). 9 Gurnall Hendrik.sen Hodge Houlden Hunter Lightfoot Uoyd Jones or the Devil. William Gur- izdano u tri 1661: tri toma, osmo ,..... ...... 4':.1"' 1658 i William Hendriksen Pelican New Testament t:o1nm.ent.ary 1970). Galatiam to Colossians. 's Commentaries The Jerusalem 1966). New Testament in Modern .. 1958). in the Spirit An lloyd Jones Warfare LXX Mackay NCB Uoyd -Jones Cristian D. Martyn Truth, 1976). Stari na Rrc:xo.m stoljece pr. God ,s Order: J:.JJitesu.m sent Tlme. John s Croalla iz 1948. godine; Nisbet and Macmillan, 1953). Ephesklns. Leslie u New Ollphantes, 1976). 10 Moule, Moule, Grace Moule, Moule, Veni O'eotor Moulton and NEB NN RSV RV Salmon Simpson Westermann Yoder GLAYNE C.G. Schools and Colle- Uni,versitv Press, 1886). and Moulton i G. '"-------1930). The New Bible drugo 1970; sz 1970). The New lntemational Version of the (Hodder and Stoughton, NZ SZ 1979). The Revised Standard Version of the Bible (NZ 1946, 1971, sz 1952).' The Revised Version ofthe Bible the Romo.n World 138. Edward Salmon Commentary the ... .. and the Colossians. u New lntemational (:mnm't?nt'ary the New Tes-and Scott i Lexicon of the New Testament. izdanje, Clark, 1901). the New Testament. Ur. G. i G. prev. na engleski G. W. Bromlley (Eerdmans, 1964-1974). Slo:very and Freedom. W.L. Westermann u A.merican Historical Review (50. tom, No 2, 1945). Politics Jesus. John Howard Yoder (Eerdmans, 1972). 11 PREDGOVOR koji se nazivamo "evandeoskim" krCanima tvrdimo tim pridjevom da smo narod Evandelja, koji se cvrsto drti. vjerodostoj-nog "evangela". Smjela to tvrdnja i ponekad izaziva protivljenje. Da potkrijepimo, moramo se neprestano utjecati Svetom pismu, u kojem jedinom mozemo pronaci nonnativni iskaz Evandelja. Mjereno prema tom mjerilu, mora se priznati da su nuio-ge nae fonnulacije Radosne vijesti manjkave. edna od nasih naj-znacajnijih evandeoskih slijepih pjega jest previdanje sredimje vaz-nosti Crkve. Skloni smo navjestanju osobnog spasenja pojedinca, ne cinimo korak dalje prema zajednici spasenih. Isticemo da Krist za nas "da nas otkupi od bezakonja", ali ne i "da nas o-cisti da budemo njegov izabrani narod" (Titu 2,14).0 sebl mislimo vise kao "krCanima", nego kao "crkvenj,cima", i poruka vise Radosna vijest novom zivotu, nego novom druStvu. Nitko na temelju pailjiva citanja Pavlova pisma Efezanima ne moze zakljuciti privatiziranom Evandelju. zato sto Posla-nica Efezanima crkve. Poslanica izlaie vjecni Bozji plan stvaranju novog drustva kroz Isusa koje se poput reljefa ostrih linija ocrtava na mrkoj pozadini staroga svijeta. BoZje novo drustvo nosi znacajke zivota- umjesto smrti,jedinstva i pomirenja umjesto razdijeljenosti i otudenosti, zdravih mjerila pravednosti -umjesto iskvarenosti i zloce, i mira - umjesto i razdo-ra, te nepomir]jiva protivljenja zlu - umjesto njegovu mlitavom uga-danju. Ovakvo vHtenje obnovljena ljudskog druStva duboko me uznemirilo. Istodobno, pomanjkanje ljubavi te grijeh u tolikim da-namjim crkvama dostatan su razlog za plac, jer nanosi pogrdu Kris-tu, se prirodi Crkve i oduzima krscanskoj poruci cjelo-vitost i besprijekornosi. ipak, sve veci broj clanova Crkve teii za njezinom kotjenitom obnovom. S obzirom na Bozju slavu i radi e-vangeliziranja svijeta, nista nije vainije nego da Crkva bude Boije novo drustvo. Poslanica Efezanima daje nam snaian i trajan poticaj za ispunjenje ovog videnja. U posljednjih pet godina bavio sam se proucavanjem teksta Poslanice Efezanima, upijajuci njegovu poruku, osjecajuci njegovo 13 djelovanje i snivajuti njezin san. U tom mi razdoblju od velike praktil:ne pomoei pokuSa.j tumacenja pisma razlicitim skupina-ma slusalaca i usvajanje njihovih reakcija. sam sa prijemlji-vom i strpljivom. zajednicom crkve "All Souls" i nastavio skupovi-ma u Indiji, Americi, Evropi, Australiji i Latinskoj Americi, kao i zahtjevom za sustavnijim izlaganjem, koji su mi uputili Ljetni stu-dijski institut pri SveuciliStu u SAD, i Ljetna Skola pri Regent Collegeou, Vancouver. lzvanredno sam im zahvalan za inte-lektualne i duhovne poticaje. Takoder zahvaljujem nekolicini pojedinaca koji su mi osobno pomagali na razlil:ite nacine pri pisanju ove knjige: Royu McCloug-hryju za pronalatenje nekih korisnih referencija. Myri Chave-Jones za l:itanje dijela rukopisa, Tomu Cooperu za citanje cjelokupnog rukopisa i primjedaba, te Frances Wbltehead i Vivienne Curry za neumoran rad na odgonetavanju mojih crckarija i njihovu pretvara-nju u prekrasan tipkani tekst. R.W. STOTT 14 PREDGOVOR 7 GLA VNE 9 PREDGOVOR 13 UVOD U PISMO (1 17 1. NOVI 29 2. Molitva za (1 47 3. Usknnuli s 63 II. NOVO 4. Jedinstveno novo 79 S . .Jedinstvena Pahova 99 6. u 115 III. NOV 7 . .Jedinstvo i ru.nolikost u 125 151 171 IV. NOVIODNOSI 207 227 251 255 15 Efeianirna 1 UVOD U PISMO Pismo Efezanima cudesno zgusnut ipak opseZa.n satetak lacanske Radosne vijesti i svega to ona ukljucuje. Nitko ga ne citati da ne bude potaknut na divljenje i tovanje te ne osje ti poziv na dosljedan Zivot. Bilo to omiljeno pismo Jeana Calvina. Armitage Robinson nazvao ga "krunskim djelom sv. Pavla".l William Barclay navodi ocjenu Samuela Taylora Coleridgea da to pismo "najbozansldje djelo" i pridodaje vlastiti izricaj da to "kraljica posla-nica". 2 njezina poruka dovela k vjeri i pobudila na dobra djela. Jedan od njih John Mackay, predsjednik prinstonskog teolokog seminara. knjizi dugujem svoj zivot", pisao Zatim u nastavku objasnio kako u srpnju 1903. godi-ne kao mladac, citajuci Poslanicu Efezanima, dofivio ushit u brezuljcima i dao "svecano o-becanje Isusu Kristu medu stijenama osvijetljenim 3 Evo kako opisuje ono sto mu se dogodilo: "Vidio sam novi ... Sve novo... Novim sam gledao na stvari, imao nova iskustva, nove stavove prema ljudima. Ljublo sam Boga. Isus Krist. postao srediSte svega ... Bio sam 'ozivljen'; sam stvarno ziv".4 Johna Mackaya nikada nije napustila Poslanicom Efezanima. Stoga na poziv edinburikog sveucili.lta da odrZi niz predavanja u 1948. godine, kao temu izabrao Poslanicu E-fezanima. Zelio predusresti osnivanje Svjetskog saveza crkava u Amsterdamu, kasnije iste te godine. njegova sku-pa (kasnije promijenjana) trebala "Bofji red i ne-red". Zbog toga svoja predavanja naslovio red. U njima se pozivao na Poslanicu Efezanima kao na "najvece", "najzrelije" i "za nae vrijeme od svih Pavlovih djela. 5 Ovdje se nalazi srz krCansk:e 6 I jos, "ovo pismo glazba... Ono ito ovdje raspjevana istina, doktrina prila-godena glazbl". 7 to apostol navijetao Bozji red postaugus-tovskom rim.sk:om obiljezenom "procesom drutvene raz-gradnje", tako Poslanica Efezanima danas "najsuvremenija sk:a knjiga", 8 jer zajednitvo u svijetu razjedinjenosti, pomi-17 UVODUP/SMO renje urnjesto i mir rata. dra Macka-ya ovim pismom nama velika ocekivanja, sada kad mo njegovu Pavao, volji Boijoj apostol Krista Svetima koji i) vjemima Milost vam i mir od Boga, nalega, i Gospodina Krista. Citajuci ova dva pocetna stiha pisma, se s tri vodna pitanja. se pisca poslanice, njezinih primatelja i njezine poruke. Pisac U s oblcajima svog vremena, pisac pocinje obznanjuju-ci tko Predstavlja se kao apostol Pavao. Sto se tice pavlovskog autorstva Poslanice Efezanima, ono bilo opcenito prihvaceno od 1. stoljeca do pocetka 19. Zato onda njemacki strucnjaci od dvadesetih godina 19. stoljeca dovoditi u pitanje vjerodostojnost pisma i zato ta u pav-lovsko autorstvo Poslanice Efe.tanima danas tako rasirena? Navest cemo samo jedan primjer: "Postoje mnogi razlozi za miljenje da poslanica ne potjece ni iz njegove ruke, niti cak iz vremena njegova iivota".9 Vecina posvetila J.jecnickim i stilskim ose-bujnostima pisma. Pobrojali stanovit broj rijeci u Efezanima ko-je se ne u ostalim Pavlovim pismima, kao i one omiljene Pavlove rijeci koje se ne javljaju Pos1anici Efezanima. Stil mu dodaju oni, daleko manje strastven nego oblcno. Markus Barth na primjer, pisao piscevom "p1eonastickom razvu-cenom stilu" i njegovom "baroknom, bombasticnom litanij-skom izrazu")O medutim, ocjena. Osim toga, lingvisticki i stilisticki poznati svojoj nesigur-nosti. Za8to blsmo ocekivali da tako originalan um Pavlo-va ostati okvira ogranicenog rjecnika i nepromjenjivog stila? Razlicite teme razlicite rijeci, !t'promijenjene okolnosti atmosferu. Iznijeta jos dva znacajnija argumenta koja do-vode sumnju vjerodostojnost pisma; prvi povijesni, drugi teo-loski. Povijesni tice se prikaza Pav-18 1,12 lova dugogodi!njeg i prisnog poznanstva s efeskom crkvom prema prikazu knjige Djela apostolskih, te potpuno neosobnog i "iz druge ruke" odnosa na koji upucuje pismo. Iako njegov prvi posjet kratak {Djela drugi trajao tri godine {Djela 19,1-20; 1.31). Za to vrijeme sustavno ih poducavao "javno i od k:uce do kuce"; oni su ga dobro upoznali, i pri njegovu konacnom rastank:u s crkvenim staijefulama pokazala se njihova privrzenost prema nje-mu, sve popraeeno suzama, grljenjem i poljupcima (Djela 2, 17-38). Zbog toga izrazito zapanjuje otkrice da efeSko pismo ne sa-drZi nikak.vih osobnih pozdrava, poput onih kojima zavriavaju dru-ga Pavlova pisma (u Rimljanima 16 se poimence spominje nista ma-nje nego dvadeset sestero ljudi). Naprotiv, Pavao se obraca svojim citateljima tek skupnim nazivom zeleci mir "braci" i milost "svima koji ljube naiega Gospodina lsusa Krista" (6,23-24). Aludira na svoj polozaj zatvorenika (3,1; 4,1; 6,20), ali se nikako ne osvrce na njihove prilike. Potice ih na zivot zajednisva i spolne cistoce, ali ne daje nikakvu natuknicu strancarenju ili necudorednom prekrsaju, kakve su one u 1. Korincanima. Sasvirn opeenito osvrce se na luka-vost la:Znih (4,14), ali se ne imenuje nikakvo krivovjerje, kao u Poslanici Galacanima ili Kolosanima. Stovi!e, ne daje nikakve naznake da se on i oni meausobno osobno poznaju. Naprotiv, jasno "cuo za njihovu vjeru i ljubav, oni za njegovo upravljanje vri-jednostima Evanaelja" (1,15; 3,24). _ Takva neosobnost pisma svakako iznenaauje. Meautim, iz to-ga se ne mora nuzno izvesti zakljucak da Pavao nije napisao pismo. Moguca su i druga objasnjenja. Pavao se mozda obracao sk:upini a-zijskih crkava, ne iskljucivo efeskoj crkvi, ili, kako predlaie Mar-kus Barth, "ne cijeloj efeSkoj crkvi, nego samo clanovima pogan-skog podrijetla, ljudima koje nije osobno poznavao i koji su se ob-ratili i bili pokrsteni poslije njegova konacnog odlaska iz toga gra-da",ll Drugi argument koji se suprotstavlja pavlovskom autorstvu Poslanice Efe.tanima jest teoloSke prirode. U vezi s tim predmetom tumaci iznose sirok raspon najraznovrsnijih postavki. lstice se, na primjer, da u Poslanici Efezanima, za razliku od pisama nedvojbeno utvraenog pavlovskog autorstva, Kristova uloga poprima svemirski znacaj, da podrucje zanimanja "u nebesima" (jedinstveni izricaj koji se javlja pet puta), u kojima djeluju vrhovnistva i sile, da se sva 19 UVODUPISMO patnja na crkvu, da se ne spominje "opravdanje", da se "pomirenje" vi!e odvija izmedu Zidova i pogana, nego izmedu gre!nika i Boga, da se spasenje ne oslikava kao umiranje s Kristom, nego jedino kao uskrsavanje s njim i da se ne spominje drugi dola-zak nasega Gospodina. tome, nijedna od ovih pojedinosti ne nista vik od razmjerno manje vaznog pomaka u naglasku. I ne moze se posumnjati u pavlovsku teologiju pisma. Cak i oni koji da ga napisao Pavao, neizostavno moraju priznati da "nabljeno odjecima nesumnjivo Pavlova djela".12 Osim toga, neki osjecaju stanovit strani "ton" pisma. Nitko ga nije tivopisnije od Markusa Bartha u svojoj rani-joj studiji (1959) pod nazivom Wall Prvi odio naziva "Pavlova zbunjujuca poslanica" i predstavlja kao "stranca pred vratima". U "stranost" Poslanice Efezanima? Navodi dok-trinu predodredenja, isticanje intelektualnog prosvjetljenja, "praz-novjerje" misli na spominjanje andela i demona), "eklezija sticizam" koji razdvaja Crkvu od svijeta, u obltelj-skim odnosima "moralizam", koji naziva "patrijarhalnim, autori-tarnim, malogradanskim" i lisenim izvornosti, sirine, odvatnosti i radosti. Evo kako satima svoj prvotni dojam Poslanici Efezani-ma: "Ovaj mladic podsjeca na bez i majke. U- zamarajuce barokni jezik. Gradi na determinizmu, pati od intelektualizma, kombinira vjeru u Krista s praznovjernom de-monologijom, zastupa strog eklezijasticizam i zavrsava jeftinim, po-vrsnim moralizmom" .13 Prvi put kad sam ovaj sud, zapitao sam se da li dr Barth stvarno opisuje Poslanicu Efezanima, jer se njegova reakcija na to pismo toliko razlikovala od moje. Ali, dalje, postalo mi jasno da ni on nije zadovoljan svojim sudom. Prvo, dopusta da mozda malo iskrivio sliku, zatim objasnjava da zelio sokirati te u njih proizvesti osjecaj koji obuzima nekrscane kad im se pristupi s karikaturom Evandelja, na koncu ponovno ostvaruje ravnotezu opisujuci poznanstva" kojCdozivljavaju ljudi koji se pobli.Ze upoznaju s Poslanicom Efezanima. Pismo osvaja nasu na-klonost u odnosu na sebe i pisca, kaze on, trima osoblnama. Prvo, Poslanica Efezanima zag6vor. ViSe od ikoje druge no-vozavjetne poslanice, ona ima "osobine i oblik molitve". Kad se 20 1,1-2 netko prepire s nama, on nas mozda uvjeriti, mozda i nece, ali kad se za nas, njegov se odnos prema nama mijenja. tako i sa strancem na vratima. Poslanica Efezanima zadoblla pra-vo ulaska zato sto njezini citatelji imaju svoje mjesto u zagovoru pisca".14 Drugo, Poslanica Efezanima izjava. Nije ni apologetika, ni polemika. Umjesto toga, obiluje "smjelim", cak i "zanosn:im" tvrd-njama Bogu, Kristu i Svetom Duhu. ''Poslanica Efezanima poplo-cuje si put radosnog prihvacanja, i ocaravajuei dokument upravo zato stp ne doputa da iz nje sjaji iSta drugo osim Bozje ljubavi i iz bora, Kristove smrti i uskrsnuca, te moci i djelovanja Svetog Duha medu ljudima".l5 Treee, Poslanica Efefanima evangeliziranje. U pregledu sa-drfaja pisma, Markus Barth istice "smjele tvrdnje" Bozjem spa-senjskom naumu i djelu (poglavlja 1 i 2), "Bozjem neprekinutom samoocitovanju Crkvi i kroz nju" (poglavlja i 4), i "odvamoj i radosnoj predstavnickoj ulozi krscana u svijetu" (poglavlja 5 i 6). Sve to, kaZe on, daje Poslanici "osoblto znacenje za sve one kojima stalo do evangelizacijskog zadatka Crkve u ndem vre-menu".16 Kakvo onda trenutacno stanje nadmetanja u k.rugovima strucnjaka s obzirom na autorstvo Poslanice Mnogi su neodlucni. SloZili se s Houldenom da. jednoglasnog zakljucka strucnog miiO.jenja", jer "argument se nadovezuje na argument bez nepobltna rezultata" .1 7 Drugi jos uvijek poricu Pavlu autorstvo i predla.Zu razradene alternativne teorije. Mozda teorija americkog strucnjaka Goodspeeda. Pretpostavlja da priblizno 90. godi-na neki vatreni pristaa apostola Pavla, uzasnut sto ljudi za-nemaruju pisma njegova uzora crkve koje ranije blo po-sjetio Pavao da sakupio, kasnije i objavio, ta pisma. Medutim, prije objavljivanja osjetio potrebu za nekom vrstom uvoda. Tako sam slozio poslanicu 'Efezanima" kao mozaik sastavljen od gra-de iz svih Pavlovih pisama, Poslanice Koloanima (koju na;ucio napamet), i pripisao Pavlu da ga tako preporucio buducim nara!tajiem. Goodspeed i. dalje i usudo se pretpostaviti da taj pisac i izdavac nije nitko drugi nego Onezim, obraceni rob, buduci da netko takva imena u to 21 UYOD UPISMO vrijeme efeki Premda ova stekla popularnost Sjedinjenim Drzavama, Engleskoj prihvacena posredovanjem dra Leslieja Mittona, ona ipak gotovo cjelosti predmet domilljanja, kao takva nesiguma. Drugi strucnjaci vracaju se tradicionalnom shvacanju. s pravom kaze da "teret doka.zivanja lezi na onima koji nije- Pavlovo autorstvo".18 Markus Barth isti izricaj i nacelo "neduzan dok se ne dokaie da kriv" 1 9 Sto se mene tice, cini mi se da su cak i ove tvrdnje preskromne. da ne pridaju dovoljnu vaznost ni vanjskim, ni unutarnjim dokazima. Izvanjsld dokaz impresivno svjedocanstvo sveopce Crkve osamnaest stoljeca, sto se ne smije olako odbaciti. ne govore samo da pismo u cjelini napisao apostol Pavao nego i njegova tema ujedinjenja Zidova i pogana Bozjim milosnim pomir-benim djelom kroz Krista sasvim skladu s onim sto na drugim mjestima doznajemo apostolu pogana. Smatram da G.G. Findlay nije pretjerao napisavu da se suvremeni skepticizam s obzirom na pavlovsko autorstvo Poslanice Efezanima ubuduce sagledavati kao "jedan od ... kurioziteta hiperkritickog doba".20 Nepostojanje iole zadovoljavajuce alternative pravilno F.F. Bruce: "Covjek koji mogao napisati Poslanicu Efezanima morao blti ravan apostolu, ako ne i nadreilen njemu umnosti i duhovnom i pronicljivosti ... takvom drugom Pavlu rana krscanska povijest ne zna nilta". 21 N akon kratkog pregleda neldh suvremenih stanovista, pravo olak!anje vratiti se tekstu: Pavao, volji Boijoj apostol Krista Isusa. Pavao si prisvaja isti naziv koji Isus ranije dao Dvanaestori-ci (lk 6,12-13), koji i u Starom zavjetu i u rabinskom zidovstvu slui.io kao oznaka za covjeka posebno odabranog, pozvanog i posla-nog da autoritativno naucava. Za tu sluzbu nije se prijavio dobro-voljno niti ga odredila Crkva. Naprotiv, njegovo apostolstvo iz Bozje volje., Ako tako - kako barem vjerujem - onda moramo sasluiati poruku Poslanice Efezanima s odgovarajucom paznjom i poniznoscu. Njezina pisca ne smijemo smatrati ni izdvo-jenim pojedincem koji se razmahuje svojim osobnim misljenjima, ni darovitim a1i pogreivim covjekom uciteljem, ni najdicnijim mi-sijskim junakom Crkve, nego "apostolom Isusa volji Boz-joj", tako i uciteljem ciji autoritet upravo autoritet samoga 22 1,1-2 susa u cije ime i pod cijim nadahnucem i piSe. Evo kako to izrazio Charles Hodge sredinom proilog stoljeca: se otkriva kao djelo Svetoga Duha isto tako jasno kao !to zvijezde ob-znanjuju da ih stvorio Bog". 2 2 Primaoci U drugom dijelu 1. stiha Pavao, opisujuci svoje citaoce, upot- nekoliko epiteta. , Prvo, oni su sveti. Ovom poznatom rijecju ne obraca se nekoj duhovnoj eliti unutar zajednice, manjini iznimno svetih krscana, ne-go cijelom Bozjem ljudstvu. Oni su nazvani "svetima" zato !to su ranije bili odvojeni da pripadaju Bogu. Sam se izraz najprije primje-njivao na lzrael kao "sveti narod", ali se kasnije doseg pro!irio na citavu medunarodnu krscansku zajednicu koja Bozji lzrael (Gal 6,16). Slijedece, oni su i vjemi. Pridjev pistos moze imati bilo aktiv-no znacenje ("vjerujuci", "koji imaju vjeru "), bilo pasivno ("vjero-dostojni", "koji su vjemi"). RSV se ovdje odlucuje za pasiv, a1i se cini da aktiv primjereniji, jer BoZji narod "domacinstvo vjere" (Gal 6,10), ujedinjen zajednickim pouzdanjem u Boga Isusu Kristu.1stodobno, Armitage Robinson mozda ima pravo smatra-juci kako "dva znacenja rijeci pistis, 'vjera' i 'vjernost', kao da se pretapaju jedno u Sigumo daje teko zamisliti vjerni ka koji i sam ne zasluzuju da mu se vjeruje, vjerodostojna krsca-nina koji se nije naucio vjerodostojnosti od onoga u koga se pouz-daje. Trece, Pavlovi citaoci su Kristu /msu. Ovaj kljucni izraz pisma javlja se u prvom stihu. Biti "u Kristu" znaci osobno i zivotno ujedinjen s kao ito su loze s trsom i udovi s tije-lom, time i s narodom. Jer, ne moze se blti dijelom tije-la da se istodobno ne bude povezan s glavom i s udovima. od onoga sto poslanica razraduje kasnije nalazimo vec ovdje u za-metku. Prema Novom zavjetu - napose prema Pavlu - blti krscanin u znaci "u Kristu", jedno s njim i njegovim narodom. Cetvrto, neki rukopisi dodaju da su Pavlovi citatelji Efezu. Prvotno grcka kolonija, Efez tada glavni grad rimske provin-cije Azije i prometna trgovacka luka ( otada vec odavno zacepljena muljem). Bio i glavno srediite kulta bozice Dijane Artemide), 23 UVODUPISMO ciji se hram, nak:on sto razrusen sredinom 4. stoljeca Kristu, kasnije postupno obnavljao i postao jedno od sedam svetskih cuda. Dapace, uspjeh Pavlove misije u Efezu toliko ugrozio prodaju srebrnih kipica iz toga hrama da su srebrnari podboli narod na buc-no prosvjedovanje (v. Djela 19,23 i dalje). Zato Pavao opsei:no opisuje svoje citaoce. Oni su "sveti", jer pripadaju Bogu; oni su "vjernici", jer su se pouzdali u Krista; i ima-ju dva doma, jer ravnopravno borave "u Kristu" i "u Efezu". Sav krscanski puk stvarno cine sveti ljudi i vjernici, te zive i u Kristu, i u bezboznom svijetu, i1i "u nebesima" i na zemlji. Mnoge nae duhov-ne nedace proizlaze iz propusta jer nemamo na umu da smo gra-ttani dvaju kraljevstava. Stoga smo skloni ili da se pruzamo prema r i s t u i povlacimo iz svijeta, ili da se previse zaokupimo svijetom i zaboravimo da smo i u Kristu. Unatoc tome, rijeci "u Efezu" nalazimo u najstarijem pav-lovskom papirusu (Chester Beatty 46), koji potjece iz 2. stoljeca. Origien u 3. stoljecu nije znao za njih, nema ih ni u glasovitom Vatikanskom i Sinajskom zborniku iz 4. stoljeca. Stvar postaje jos slozenija cinjenicom da Marcion sredinom 2. stoljeca spominjao Poslanicu Efezanima i rekao daje upucena "Laodicejcima". Buduci da Pavao osobno naputio Kolosane da se pobrinu kako i se nje-govo pismo njima procitalo i "u laodicejskoj crkvi" da i oni "proci- f taju takotter ono iz Laodiceje" (Kol 4,16), neki smatraju daje ovo takozvano "pismo iz Laodiceje" zapravo bllo nasa poslanica "Efe-tanima", te da Pavao nalagao crkvarna neka razmijene ta dva pis-ma koja su dobili od njega. Tihik sigurno nosio ta dva pisma (Ef 6,21.22; Kol4,7.8). Kako da onda rekonstruiramo situaciju koja dovela do raz-licitih citanja, od kojih neki primjerci sadne "u Efezu", drugi ne-maju nikakva naziva odrediSta, jedan spominje Laodiceju? S po-cetka ovog stoljeca Adolf Hamack iznio misao da pismo i l o naslovljeno izravno crkvi u Laodiceji, ali zbog mlakosti doticne crkve i sramote u koju zbog toga pala (Otkr 3,14.22) ime Laodi-ceja bilo izbrisano i nadomjesteno nazivom "Efez". Jos jedno moguce objanjenje predlozio Beza potkraj 16. stoljeca, popularizirao ga nadblskup Ussher u 17. stoljecu - naime, da Poslanica Efezanima prvotno bila neka vrst apostolskog encik-lickog ili cirkularnog pisma narnijenjenog nekolicini azijskih crkava, 24 1,1-2 da u prvom stihu blla ostavljena praznina u koju svaka crkva trebala upisati svoje ime i da se ime Efeza pocelo povezivati s pis-mom zato to najugledniji azijski grad. Donekle slicno tome, Charles Hodge smatrao da moguce da pismo "napisano Efezanima i naslovljeno na njih, meau-tim buduci da bilo namijenjeno napose krCanima poganskog podrijetla kao posebnom sloju, ne Efezanima kao crkvi, hotimice bilo tako oblikovano da se moze prilagoditi svim kiCanima okol-nih crkava, kojima apostol nesumnjivo zelio da takooer bude pre-neseno". 24 Takvim se opcenitijim citateljstvom dala objasniti ne sarno razlicita citanja prvog stiha nego i odsutnost odreaenih natuknica i osobnih pozdrava u pismu. Svejedno, teorija okruznici temelji se na proizvoljnu umo-vanju. Nijedan rukopis ne sadrZi neko drugo odrediste. Poslanica za koju Pavao da ju namijenio i drugoj crkvi (Kol 4,16), unatoc tome uldjucuje neke osobne pozdrave. Tako tajna ostaje 3. Poruka Pismo se usredotocuje na ono Bog ucinio povijesnim djelom Isusa danas cini svom Duhu u ciJju izgraaivanja novoga druStva usred starog. Iz njega doznajemo kako lsus Krist prolio svoju krv zrtve-nom smrcu za grijehe, zatim kako Bozjom podignut iz mrt-vih i uzvien ispred svih takmaca na najuzvienije mjesto u svemiru i u Crkvi. I vise od toga; mi koji smo "u Kristu", organski vjerom ujedinjeni s njime, i sami smo sudjelovali u tim velicajnim dogadaji-ma. Podignuti smo iz duhovne smrti, uzviseni na nebo i tamo po-sjednuti uza nj. Pomireni smo s Bogom i jedan s drugim. rezulti ra da smo i u Kristu nista manje nego novo Bozje drust-vo, jedincato novo ljudstvo koje onstvara i koje obuhvaca pod jed-nakim uvjetima i Zidove, i pogane. smo Boga tijelo njegova Sina Isusa Krista i hram Svetoga Duha. Zbog toga trebamo jasno i vidljivo svojim novim Zivotom is-kazivati stvamost te novine koju Bog ucinio: prvo jedinstvom i raznolikostu oblcnog zivota, drugo cistocom i ljubavlju naeg svakodnevnog ponasanja, zatim meausobnim podredivanjem i stara 25 njem oko vrsnoce na!ih odnosa unutar obltelji, i, konacno, postoja-noscu u protiv poglavarstava i sila zla. Tada se u punini vremena ispuniti i dovrsiti Bozji naum ujedinjenja pod okriljem Isu-sa Krista. Imajuci tu temu na umu, mozda blsmo mogli pismo ra.Sclaniti ovako: 1. Novi zivot koji Bog dao u (1,32,10) 2. Novo drustvo koje Bog stvorio (2,11-3,21) Novi zahtjevi, ispunjenje kojih Bog ocekuje od svog novog osoblto zahtjev za jedinstvom i cistocom (4,1-5,21) 4. Novi odnosi u koje nas Bog uveo - sklad u obltelji i ne-prijateljstvo prema davlu (5 ,21-6,24) Prema tome, cijelo pismo divan spoj krscanskog naucava-nja i krscanske dumosti, krscanske vjere i krscanskog zivota, onoga sto Bog ucinio kroz Krista i onoga sto zbog toga mi moramo blti i sto moramo ciniti. njegova tema "novo Bozje drust-vo" - !to to, kako nastalo kako Pavlu objavljeno njegovo podrijetlo i obiljezja, kako raste i razvija se navijestanjem, kako da vodimo zivote vrijedne njega i kako jednoga dana blti dovedeno do savrsenstva kad Krist privede sebl svoju zarucnicu Crkvu u slavi, "bez ljage i nabora cega takva ... svetu i neporoc-nu" (5,27). Va.Znost ove poruke za danasnjicu ocita. Karl Marx tako-der pisao "novom covjeku" i "novom drustvu". 1 ljudi prihvatili su njegovu i predaju se njezinu ostvarivanju. Medu-tim, Marx sagledavao ljudski i njegovo rjesenje gotovo iskljucivo kroz naocale ekonornskih zakonitosti. ''Novo drustvo" besklasno drustvo koje trebalo nastupiti nakon revolucije, "novi covjek'' trebao niknuti kao posljedica ekonomskog oslo-bodenja. Pavao, medutim, izla.Ze jos velicanstveniju viziju. On, pak, sa-gledava ljudsku kob kao nesto i od nepravde ekonomskog ustrojstva, tako predla.Ze radikalnije rjesenje. On ne pise manje nego "novom stvorenju". Tri puta se sluzi rjecnikom stva-ranja. lsusa Krista Bog ponovno stvara muskarce i zene "za dobra djeia", stvarajuci jedinstveno novo ljudstvo, umjesto kata-strofalnog Zidovsko-poganskog raskola, te ponovno u nama stvara svoj lik "u pravednosti i svetosti istine" (2,10.15). Prema tome, u 26 1,12 skladu s Pavlovirn novi. i novo su djelo. Ekonomsko restruktuiranje vrlo ali ono ne moze proizvesti nove ljude. Oni su iznad domasaja sila i dovitljivosti. Ovise odredbl bozans.\(og Stvoritelja. Poruka Crkvi kao novom stvorenju i novoj zajed-nici posebno za one koji se sami nazivaju "evandeoskim" krscanima. zato sto smo temperamentu i tradiciji skloni o-sornom individual.izmu, i nama se misli da malo stalo do crkve. Doista, opcenito se smatra da su izrazi "evandeoski" i "indi-vidualni" Ipak., to ne mora blti tak.o. lstinski evandeo-ski krscanin, koji svoju teologiju crpi iz morat irnati vrlo visoko mi!ljenje Crkvi, kakvo ima i Danas se vie no ikada trebamo dr:Zati vizije Crkvi. Na Zapadu Crkva da-nas slabl. .i neizostavno traZi obnovu. Ali koji oblik obnove priZeljkujemo? U svijetu Crkvi su uvijek uskraeene povlastice, progonjena, ponekad protjerana u tajnost. Takve situacije navode na temeljno pitanje: sto sutinsko bivstvo Crkve, bez kojeg ona prestala Crkvom? U nekim treceg svijeta Crkva nag1o raste, na nekim mjestima njezina sto-pa rasta veca i od stope rasta stanovnistva. Ali kakve su to crkve koje nastaju i rastu?, Stoga u sva tri svijeta . u zapadnom svije-tu, svijetu i trecem svijetu - trebaju se postavljati temeljna pitanja Crkvi. Poslanica Efezanima pruzit od-govore. stoga sto ovdje imamo osobni Kristov podrobni opis njegove Crkve, Crkve radi koje jednoc "sebe predao" {5,25), Crkve "kojaje tijelo", i njegova "punina" {1,23). Velik dio poruke Poslanice Efezanima nalazi se u apostolo-vu uvodnom pozdravu: Milost vam i mir od Boga, na!ega, i Gospodina lsusa Krista (2. stih). lstina, to ustaljeni pozdrav kojim su sva njegova pisma, to kristijanizirani tada hebrejskih i pozdrava. Ipak. mozemo mirne du8e reci da nista Sto proiza!lo iz Pavlova pera nije bila puka kon vencionalnost. Naprotiv, ove imenice pogodne su za Poslanice Efezanirna "milost", koja upucuje na Bozju neuvjetova-nu spasenjsku dobrohotnost, "mir'' na ono sto poduzeo ti, naime pomiriti gresnike sa sobom i medusobno u novoj zajedni ci. "Milost" i "mir" su, prema tome, Poslanice 27 UVODUPISMO Efezanima. U 6,15 Radosnaje vijest nazvana "Evandeljem mira". U 2,14 pi8e da Isus osobno "nas mir", jer najprije on "us-postavio mir" svojim kriiem {15. stih), zatim "dode te navijesti mir'' kako Zidovima, tako i poganima (17. stih). Radi toga se od njegova naroda ocekuje da- "se trude sacuvati jedinstvo Duha sve-zom mira" {4,3). S druge strane, "milost" nagovjestava i zasto i ka-ko Bog proveo svoju teznju za pomirenjem. Jer, "milost" nje-govo neuvjetovano i nezasluzeno milosrae. Spaseni smo "miloscu", dapace "preobilnirn bogatstvom njegove milosti" (2,5. 7 .8), is-toj milosti primamo darove za sluzbu (4,7; usp. 3,27). Zelimo li sa-zeti Radosnu vijest koju nagovjestava pismo kao cjelina, ne mogli naci bolji sazetak od triju kratkih rijeci: "mir milosti". I, na koncu, prije nego sto napustimo uvod u pismo, ne smi-jemo propustiti kljucnu vezu izmedu pisca, citatelja i poruke. osobno Gospodin Isus Krist. stoga sto pisac Pavao -"apostol Krista /susa"; sami citatelji nalaze se Kristu /susu, goslov im dolazi i od Boga naseg i od ... lsusa Kris ta, koji se zajedno spominju kao jedinstveni izvor iz kojeg istjecu milost i mir. Tako Gospodin Isus zaokuplja Pavlove misli i is punja njegovu viziju. se da se osjeca prinudenim umetnuti Isu-sa Krista u svaku recenicu koju napise, barem na pocetku ovog pis ma. Jer, uostalom, novo Botje drustvo i nastalo i u njemu. 28 INOVI (1 1,3-14 Uvodni odjeljak Poslanice Efezanima (1,3-2110), koji opisuje novi tivot koji nam Bog podario u Kristu, dijeli se prirodno na dvije polovice. Prva sadrzi hvalospjev, druga molitvu. U "hvalo-spjevnoj" polovici Pavao Boga koji nas u Kristu sva.kim duhovnim (1,3-14), dok u "molitvenoj" polovici moli da Bog otvori da uzmognemo shvatiti puninu toga (1,15-2,10). U ovom cemo poglavlju razmotriti apostolov hvalospjev. Blagoslovljen Bog i Otac Gospodina na!ega Krista, koji svakim blagoslovom nebesima Kristu. 4. Tako: sebl izabra prije postanka svijeta da sveti i neporocni pred njim; 5. nas predodredi za posinstvo za sebe, dobrohotno!cu svoje volje, 6. hvalu Slave svoje milosti. Njome nas zamilova nome, 7. kome, njegovom krvlju, imamo otkupljenje, otpu!tenje prijestupa njegove milosti. 8. Nju preobllno nas uli zajedno sa svom i razumi-jevanjem 9. Otajstvo svoje volje dobrohotnom svojem !to ga prije zasnova 1 da se provede uglaviti Kristu sve - i zemlji. 11. njemu, kome i nama predodredenima naumu Onoga koji sve izvodi svoje volje- dio pade 12. da hvalu Slave njegove mi koji smo se vec prije Kristu. 1 njemu ste i vi, po!to ste culi Rijec istine - Evandelje spasenja svoga - njemu ste. prigrliv!i vjeru, upecaceni Du-hom obecanim, Svetim, 29 DUHOVNJ BLAGOSLOV 14. koji zalog nae baitine: otkupljenja, posvojenja hvalu Slave njegove. u izvornom grckom ovih dvanaest stihova cini jedinstvenu slozenu recenicu. Pavao diktira, rijeci rnu istjecu iz usta poput nepresusna slapa. Ne zaustavlja se da uzeo zrak, niti omeduje svoje rijeci tockama. Tumaci nastoje pronaci usporedbe dovoljno Zivopisne da izraze silinu dojma koji ostavlja ova uvodna provala divljenja.. "Ulazirno u ovu poslanicu kroz velicanstvena vrata", pise Findlay.25 "zlatni lanac" s mnogo karika,26 "kaleidoskop svjetalaca i promjenjivih Williarn Hendriksen usporeduje s "gromadom snijega koja se kotrlja nizbrdo, pobiruci pri tom svakojake stvari",28 Simpson- mozda rnanje sretno - sa "sjajnom skupinom konja duga daha u trku ... koja grabl napri-jed punom brzinom".29 Romanticnija glazbena usporedba Joh-na Mackaya: "Ovo rapsodijsko obozavanje moze se usporediti s o-pernom uvertirom koja sadr.ti niz glazbenih motiva koji tek usli- Armitage Robinson, pak, iznosi misao da ta provala divljenja "poput prvog orlovog leta, njegova uzdizanja i kruzenja, kao da se pomalo dvoumi kamo da, nicim ogranicen, slobodno za Vrata, zlatni lanac, kaleidoskop, snjezna gromada, konjska utrka, operna uvertira i orlov let: sve te metafore na svoj nacin opi-suju dojam raznobojnosti, pokretljivosti i uznositosti sto ga spome- recenica stvara u citateljevu umu. Citav odjeljak hirnna slave, hvalospjev, dapace "pohvala", jer to rijec kojom se i Pavao sluZi. Otpocinje Boga zato sto nas svakirn koji se moze i za-rnisliti. Jos odredenije, kao da ovdje hotimice daje natuknicu Trojstvu, jer potjece od Boga, nasega, i Gospodina Krista, koji i ''nai Otac" (2. stih); podrucje djelovanja mu Bog Sin, jer nas Bog Kristu, sto zahvaljujemo naem sjedinjenju s njirn; i duhovne naravi: svaki duhovni lov, St:o vrlo lako moze znaciti "svaki od Svetog Duha", koji poput bozanskog izvrsitelja djelo na&m srcima. sto rekao Charles Hodge: ''Ti su duhovni ne samo zato sto se ticu due nego i zato sto potjecu od Svetog Duha, cija su prisutnost i utJecaj veliki koji Krist 30 1 Djelimicno ta trinitama napomena navela neke struc-njake na to da upozore na ono nazivaju "liturgijskim" tonom odjeljka. "veleban blagoslov", pik Markus Barth, "usk.lik slavljenja i molitve, slican onima koji su se izricali u Zidovskim sina-gogama i domovima", te "mozda ... do!ao do Pavla iz zive struje usmene, vjerojatno liturgijske, krscanske tradicije 3 Neki su tu maci otiSli dalje i u odjeljku trinitamo ustrojstvo slicno Apostolskom i Nicejskom vjerovanju Otac izablre (stihovi 4-6), Sin otkupljuje (stihovi 7-12), Duh zapecacuje (stihovi 13-14), pri cemu svaka strofa zavr!ava refrenom "na hvalu slave njegove" (sti-hovi 6.12.14). Iako ovakva tvorevina isuvi!e briZljivo sastavljena da blla vjerojatna, ipak trinitarni sadnaj ulomka ostaje ocit. Prvo, Bog Otac izvor vrelo svakog blagoslova u kojem u fivamo. Njegova poduzetnost jasno iskazana, jer on osobno iz. vritelj radnje gotovo svakog glavnog glagola ovih stihova. On "nas blagoslovi" stih), "izabra'' (4. stih) i "predoredi za posinstvo" (5. stih), "nezasluzeno podari" svoju milost (6. doslovno "orrillostivi nas svojom rniloscu "; u Duda-Fucak: "njome nas zami-lova u Ljubljenome" - prim. prev.), svoju milost dapace "preobllno uli u nas" (8. stih); on takoder "obznani" svoju i nakanu koju "u Kristu zasnova .. uglaviti ... sve" (stihovi 9-10). on "sve izvodi odluci svoje volje" (11. stih). Naputajuci glagole i obracajuci se imenicama, Pavao hitro, jedno za drugim, spominje Bozju ljubav i milost, njegovu volju, zamisao i plan. Stoga cijeli odjeljak pun Boga koji nas obdario ljubavlju i izlio na nas svoju milost te izvrava svoj vje-vodi do slifne nevjere i danas. Moleci se, Gospodina i ob-navljamo snagu. Bez molitve smo previie neotporni i mlitavi da bismo se oduprli silama zla. Molite se i za mene, zaklirijao Pavao {19. stih). Bio do-voljno mudar da spozna svoju osobnu potrebu za snagom kad se treba odupirati neprijatelju, i dovoljno ponizan da zamoli svoje pri-jatelje da se mole s njim i za njega. Snaga koju trebao nije bila na-mijenjena misijsk:om djelovanju svrha bila izbavljenje ljudi od podre4enosti davlu. sastavni dio njegova izvomog posla-nja kad .mu uskrsli Gospodin lsus blo rekao da obraca ljude "od tame u svjetlost, od vlasti Sotonine k Bogu" (Djela 26,18). Odatle duhovna borba, koje svjestan. Osim toga, nije napustio bojno polje ni kad se nalazio u pritvoru i kad ni]e mogao nastavi-ti svoje misijske pohode. Ne, tu su bili ti vojnici koje blo oko-van; jednog, drugog, svald uspravno odstajao svoju smje-nu od nekoliko sati. Uz to, tu su bili i njegovi stalni posjetioci. uvijek im mogao to i tinio. Mora da osim od-bjeglog roba bllo i drugih koje doveo k vjeri u Luka propovijeda fidovsldm prvacima koji su ga posjecivali u nje-govu stanu "u velikom i koji su "od jutra do sluiali njegova izlaganja kraljevstvu i Isusu. "1 jedne uvjeri!e njegove ri-jefi", dodao Luka {Djela 28, 17). Tako su se Pavlovi evarigeliza-cijski napori nastavljali. "Pune dvije godine' "primao sve koji su dolazili k njemu", navijetao "kraljevstvo Bozje i ... Gospodina Isusa Krista", to t'sa svom slobodom, nesmetano" (Djela 28, 30.31). Posljednje trebamo posebno uotiti. "sa svom slobodom" prijevod "sa svom pa"esia". prvotno demokratsku slobodu govora koju su uzivali gra4ani. Onda doblla "otvorenog, jasnog govora, bez dlake na jeziku, koji niita ne prikriva i nita ne za-jedno s pouzdanjem, odvatnocu, napose u prisutnosti osoba visoka polOzaja'' (AG). Pavao zeli da se Efezani mole ka-248 6,10-20 ko on stekao upravo to. Sloboda ono za cim cezne - ne slobo-da od pritvora, nego sloboda propovijedanja Evandelja. Zato se dva puta sluzi pa"esia (prvi put kao imenicom, potom kao gla-golom) u izricajima da mi se otvore usta (11. stih) za propovijeda-nje Evandeya, te da se ohrabrim njemu kako treba govoriti (20. stih). Radosnu vijest koju uvijek naziva otajstvom, jer se obznanila tek objavom i usredotocena na ujedinjenje Zidova i pogana u Kristu. Dvije osnovne koje prizeljkuje svom pro-povijedanju otajstva jesu "otvorena usta" (19. stih) i "hrabrost" (stihovi 19-20). Prva od njih kao da se tice jasnoee njegova komuniciranja, druga smjelosti. ako mu stalo do toga da ni!ta ne ucini nerazum-ljivim smusenim pripovijedanjem i nista ne sakrije kukavickim da-vanjem ustupaka. Jasnoca i smjelost ostaju i dalje dvije najvafnije vjerodostojnog krscanskog propovijedanja, zato sto se ticu sadrzaja propovijedane poruke i nacina njezina iznosenja. Neki pro-povjednici imaju dar da razumljivo naucavaju, a1i im u propovijedi nedostaje cvrst sadnaj; strah im razvodnio saddaj. Drugi su od-vaZili poput Nikoga se ne plase i nista ne ispustaju. Medu-tim, ono sto go:vore- zbrkano i zbunjuje. Jasnoca bez smjelostije poput suncane Svjetlosti u pustinji: mnogo svjetlosti, ali ni!ta u sto vrijedilo pogledati. Smjelost bez jasnoce poput cudesno lije-pog krajolika nocu: mnogo toga sto treba vidjeti, a1i bez svjetlosti koja to Propovjedaonicama danasnjeg svijeta potre-ban spoj jasnoee i smjelosti, "otvorenih usta" i "odvafnosti". Pavao zatraZio od Efezana da se mole kako zadoblo te osobl-ne, jer ih prepoznao kao Bozje darove. Trebali im se pridruZiti u molitvi za pastore i propovjednike danasnje Crkve. Pavao radi Evandelja postao poslanikom okovima (20. stih). Ranije.je u pismu pozvao sebe i "suznjem .. za vas pogane" i "suznjem u Gospodinu" (3,1; 4,1). Na taj nacin spominje Evande-lje, Gospodina i pogane kao tri razloga svoga sutanjstva. ta tri razloga ipak su jedan razlog. Radosna vijest koju propovijedao bila vijest uk.ljucivanju pogana u novo drustvo, povjerio mu ju Gospodin. Zato prenoseci u svoj njezinoj punini, no vjeran samom Evandelju, Gospodinu koji mu ga objavio i poganima koji su primili njegov Ova trostruka vjernost stajala ga slobode. Dakle, zbog toga sufanj. Mozda pone-249 1 YLASTI kad padao u iakulenje da pravi ustupke ne li osigurao sebl pulta-nje na slobodu. "Zatoteniltvo donosi sa sobom narotito iskuenje i kle.canje pred strahom".266 Ali ako tako, Pavlu bila rnilost d,a se odupre. "Pavao misli sebl kao poslaniku Isusa Kris-ta, opunomocenorn ptema svim pravilima da predstavlja svog Gos-podina na rimskom carskom dvoru'\267 Kako se uopee mogao sra-rniti svog ili se plaliti govoriti u njegovo irne? Naprotiv, po-nosio se ito poslanik, mada trpio zbog iskustva "posla-nika u okovima''. Motda se Pavao namjemo poigrava to-ga paradoksa. Barth pile: "Izraz 'okov' oznatuje medu ostalim stvarima (zlatne) ukrase koje su bogate zene mu!-karci visoka polotaja nosili oko vrata ili zapeiea. Prilikom velikih poalanici nose takve lance da upozore. na bogatstvo, moe i dostojanstvo vlade koju predstavljaju. Buduci da Pavao sluZi razapetog bolne zeljezne zatvorske okove smatra najprimje-renijim oznakama poslanitke slu!be svom Gospodinu")68 Medu-tim, ono do tega Pavlu najvile stalo nije osloba4anje zapeCa od okova, nego da mu .usta budu otvorena radi ne da bu-de oaloboden, nego da se Evan4elje uzmogne ziviti slobodno i nesrnetano. Za to se on moli i trdi od Efezana da se i oni mole. Vrhovniitva i vlasti su bespomoeni pred takvim molitvama. 250 6,21-24 Zakljucak da i vi znate Sto sa mnom, kako mi vas obavijestiti Tihik, brat i vjemi Gospo-dinu. 22. Njega saljem k vama bas zato da znate kako smo i da o-bodri srca va!a. 23. Mir braci i s vjerom, od Boga i Gospodina sa Krista! 24. Milost sa svima koji Gospodina nasega Jsusa Krista - neraspadljivosti Pavao stigao do kraja svog pisma diktiranog pisaru. Mozda u ovom trenutku od njega uzima pismo i svojerucno pise recenicu dvije da pismo vjerodostojnije. sigurno ucinio na zakljucku Poslanice Galacanirna (Gal 6,11), Solunjanima (2. Sol 3,17), Korincanima (1. Kor 16,21) i Kolosanima (Kol 4,19). Ali kome onda diktirao? Vjerojatno koga sada poi-mence spominje njeznim izrazima. Tihik se rodio u Aziji. Luka ga ne naziva samo "Azijcem" (Djela 20,4), nego ga spominje zajedno s Trofimom, koga kasnije naziva "Efezaninom" (Djela 21,29). Stoga i Tihik mozda potjecao iz Efeza. Pavao ga sigurno poslao ona-mo prilikom svog drugog rimskog zatocenistva (1. Tim 4,19), ci-tajuci izmedu redaka pisama upucenih Efezanima i Kolosanima, k.ao da podrazumijeva da njegovi citaoci Tihika vec poznaju. Bez obzira na to da 1i Tihik Pavlov pisar ili nije,jasno da Pavao njemu povjerava zadacu da uruci ovo pismo, kao i pismo Kolosanima (Kol 4,7). Apostol ocito ima potpuno povjerenje u svog mladeg suradanika. Naziva ga bratom, takoder i vjemim posluziteljem Gospodinu (21. stih). Siguran da Ti-hik ne samo isporuciti pisma nego i da njihovoj po-ruci pridodati stanovite osobne obavijesti. Pavao ga salje, kaie, da i vi znate lto sa kako mi vas obavijestiti (21. stih). Dapace, njega laljem k vama bal zato da znate kako smo (22. stih). Dakle, Pavao tri puta ponavlja namjeru da Tihik upozna nje-gove citatelje .s najnovijim vijestima njemu. nedvojbeno objaS-njava neoblcan izostanak osobnih poruka i pozdrava na kraju pis-251 ZAKLJUCAK ma. Tihik ih usmeno prenijeti. Zatim, joi jedan.razlog za Tihikov posjet Efezu i susjednim gradovima. On pismo, reci crkve kako Pavao, uz to ga Pavao da obodri srca va!a (22. stih). Dirljivo uociti apostolovu za uspostavljanjem osobnih veza s azijsk.im kriCanima. Njegovo izlaganje novom Bozjem druitvu nije puka teoloika teorija, jer mu i on i oni sami pripadaju. Stoga mora-ju produblti zajedniitvo jedni s drugima - molitvom jedan za drugoga (on zabiljeiio svoje dvije molitve za njih u 1. i poglavlju, prije nego lto zatraZio da se oni mole za njega u 19. i 20. stihu), pis-mom upucenim njima, i preko Tihika, koji im prenijeti vijesti Pavlu i ohrabriti ih. Molitva dopisivanje i posjeti joi su uvijek tri najvafnija kojima krscani i crkve mogu obogatiti jedni druge te t.ako pridonijeti izgradnji tijela. U ono doba da se pisma dobrom ze-ljom oblcno svjetovne naravi, i ako su se pri tome prizivali bo-govi za dobro zdravlje ili srecu. Pavao ne vidi razloga da se odrekne tog oblcaja. kao sto kristijanizirao uvodni pozdrav, tako sada kristijanizira i zakljucnu zelju. Stovise, ono sto piie napola zelja, napola molitva. Blagoslovi koje priZeljkuje svo- doci od i Gospodina lsusa Krista. Koji su to Pavlova prva molitva zelja jest: Mir braci i s vjerom (23. stih). svojstvena ovom pismu. U doktrinamom di-jelu na Pavao objasnio kako Isus "nai mir", jer srulio razdvojni zid i stvorio jedinstveno novo "tvoreci mir" (Ef 2,14-22). Stoga ih u dijelu koji slijedi zaklinje da se 9'trude jedinstvo svezom mira" i da "podnose jedni dru-ge u ljubavi" (4,23), stoviie, da "hode u ljubavi kao sto i nas" (5,2). Mir i ljubav pripadaju jedno drugom, jer mir iz. mirenje ljubav njegovo vrelo. Pavao ocrtava predivnu sliku za-jedniitva u crkvi i krscanskoj obltelji prozetoj i mirom, i-ak.o nikada ne moze doci do sklapanja mirovnog ugovora s vrhov-niitvima i vlastima zla. Dodajuci "ljubavi" "s vjerom", Pavao vjerojatno misli na vjeru kao osobinu koju vec posjeduju, ne kao na neku drugu vjeru koju zeli da zadobiju. Jer, "vjeru su imali; Pa-vao se molio da uzmognu s njom povezati ljubav". Druga Pavlova molitva-zelja jest: Milost sa svimiJ koji ljube 252 6,21-24 nasega /susa Krista - neraspadljivosti. Ovim izricajem odreduje svoje citatelje s obzirom na njihovu ljubav prema Zavdne rijeci pisma u izvomoj recenici na grckom znace jednostavno "u neraspadljivosti" (en aphtharsia). Vecina tumaca shvaea ih kao opis ljubavi ljudi prema time kao ogranice-nje s obzirom na Bozju rnilost. U tom slucaju molitva glasi da Bozja ljubav uzmogne pratiti one koji ljube ''nesustajucom ljubav-lju" ili "nepresunom ljubavlju" (NEB). Drugi tumaci smatraju da se takvo ogranicavanje ne moze usldaditi s Pavlovim zakljuckom. Stoga predlatu povezivanje ovog izricaja s Bozjom rnilocu, ne s Ijubavlju k:rcana. U tom slucaju molitva glasi da svi koji ljube naega Gospodina Isusa uzmognu iskusiti Bozju ljubav "u besmrtnosti" ili "zauvijek". Ako to tocno, onda "poslanica koja zapocela smjelim pogledom u vjecnost zavrava uvidom u besmrtnu nadu".269 Od cetiriju rijeci - "mir", "ljubav", "vjera" i "milost" obuh-vacenih zakljucnim pozdravom, dvije koje se isticu kao posebno pogodne jesu "milost" i "mir". Apostol pismo pozeljevi svojim citateljima "rnilost ... i mir od Boga, ga, i Gospodina Isusa (1,2); sada ga slicnim natuk-nicama rnilosti i miru. Nikave druge rijeci ne mogle jezgrovito izloziti poruku ovog pisma. "Mir", u znacenju pomirenja s Bogom i jednog s drugim, velik uspjeh to ga ostvario Isus "mi-lost" razlog i sredstvo njegova ostvarivanja. Osim toga, prijeko potrebno svim pripadnicima novog Bozjeg drutva. Odatle Pavlovo pri.Zeljkivanje mira ''braci" (23. stih) koja pripadaju jedna drugoj kao braea i sestre u Bozjoj obltelji, i milosti "svima" onima koji ljube Krista, bez razlike, bez obzira na rasu, polozaj, dob ili spol. zelja i molitva da pripadnici novog Bozjeg drutva uz-mognu iivjeti skladno kao braea i sestre u Bozjoj obltelji, u miru s njim i jedan s drugim, te ljubeci njega i jedan drugoga. Uz to ide i priznanje da se ovaj san moze ostvariti jedino Bozjom Usudujem se stoga u zakljucku proucavanja pisma EfeZanima prihvatiti Pavlove rijeci kao svoje i uputiti ih svojim citateljirna: braci i sestrama" i "rnilost sa svima vama". 253 BILJESKE Armitage Roblnson. str. VJI. 2 Barclay, str. 71, 83. 3 Mackay, str. 24. 4 Nav. dj., str. 21. 5 Nav. dj., str. 9-10. Nav. dj., str. 31. 7 Nav. dj., str. 33. 8 Nav. dj., str. 36. 9 Houlden, str. 235. 10 Barth. Broken Wa/1, str. 1:!. 11 Barth. Epl1esians, 1. str. 3-4. 12 Houlden, str. 242. 13 Barth, Broken Wall, str. :!:!. 14 Nav. dj., str. 23-24. 15 Nav. dj., str. 29. 16 Nav. dj., str. 30. 17 Houlden, str. 236. 18 Houlden, str. 45. 19 Barth, Broken Wall, str. 41. 20 Findlay, str. 4. 21 Bruce,str. 11-12. 22 Hodge, str. XV. 23 Armitage Roblnson, str. 141. 24 Hodge, str. XIII. 25 Findlay, str. 21. 26 Dale, str. 40. 27 Armitage Robinson, str. 19. 28 Hendriksen, str. 72. 29 Simpson, str. 24. 30 Mackay, str. 75. 31 Armitage Robinson, str. 19. 32 Hodge, str. 28. 33 Barth, Ephesians I, str. 97-98. 34 Calvin, str. 69. 35 Bruce, str. 28. 255 BJLJESKE 36 Calvin, str. 33. 37 TDNT (, str. 681. 38 TDNT (. str. 682. 39 Barth, Broken Wall, str. 255. 40 Nav. dj., str. 110. 41 Nav. dj., str. 139. 42 Nav. dj. str. 144-146. 43 Lightfoot, str. 322. 44 Armitage Roblnson. str. 34, 146. 45 Houlden, str'. 271. 46 Radi potpunije obradbe ove znacajne teme vidi Evangelism and the Sovereignty o[God, J.S. Packer ((nter-Varsity Press. 1961). 47 U vezi s pojmom "pecacenja" vidi Ez 9,4 i daye i Otk 7.4 i dalje; 9,4. U vezi sa Svetim Duhom kao razlikov-nim oblljezjem, vidi 2. Kor 1,21-22: Ef 4.30. Od 2. stoljeca neki su tumaci poistovjecivali pecat Duha s krstenjem, djelo-micno zato lto su krltenje i dar Duha u Novom zavjetu pove zani, djelomicno analogqi s obrezanjem. koje Pavao na-ziva pecatom ( Rim 4,11 ). Medutim. krltenje vanjski, vid ljiv znak pecat, dok unutarnji i nevidljivi pecat koji Bog daje da oznaci svoje ljude kao svoje vlasniltvo zapravo prisut-nost njegova Duha u njihovim Vidi Riin 8.16. 48 Lightfoot, str. 324. 49 Barth, Ephesians, 1, str. 146. 50 Prema Findlayjevu navodu. str. 68. 51 U vezi s novozavjetnim ucenjem nebeskoj bastini, na koje se ovdje aludira, vidi Otk 22.36: 1. lv 3,2: Fil3.21: Otk 7.9: usp. Djela 20,32. 5 2 6,12 vidi ondje raspravu tome tko su te "vlasti". 53 Colossillns and Philemon, University Press, 1957) str. 168. 54 Caird, str. 48. 55 Hodge, str. 88. 56 Bruce, str. 45. 5 7 Calvin, str. 112-123. 58 Hendriksen, str. 104 59 Hodge, str. 8990. 256 BIUESKE 60 Annitage Roblnson, str. 42. 61 Nav. dj., str. 42. 43. Usp. nav. dj., str. 259. 62 Nav. dj., str. 45. 63 lstina da u Kol 1 ,24. Pavao izjavljuje kako njegove patnje dopunjuju Kristove, ali se ondje radi sasvim odredeno pat-njama, dapate njegovim osobnim patnjarna, ne patnjama crkve. 64 Barth, Ephesians 11. str. 208. Vidi njegovo podulje razlaganje "Glavi, Tijelu i Punini", str. 183-210. 65 Calvin, str. 109. 66 Bruce, str. 49. 67 (Hodder and Stoughton. 1932), str. 23. 68 F.F. Bruce u biljesci u Simpson, str. 46. 69 Dale, str. 162. 70 Bruce, str 52. 71 Calvin, str. 162. 72 str. 125. 73 Starine, XV, 11.5. 74 lidovski ratovi, V. 5.2. 75 Hendriksen, str. 129. 76 Arrnitage Robinson, str. 60. 77 Bruce, str. 55. 78 Arrnitage Robinson, str. 65. 79 Slitno tome Pavao u 1. Kor 10,32 spominje "crkvu Boiju" kao treci narod, razlitit i od "iidovskog" i od "grtkog". Ne-sumnjivo Klement Aleksandrijski na temelju tekstova po-put ovih pravio razli.ku izmedu krscana s jedne te Grka i Zi-dova s druge strane. Krscane nazivao onima koji stuju Boga "na treci natin" i "jedinstvenom rasom spaienih ljudi" (Zblrka raznovrsnih djela V/.5), dokPismo Diogenteu iz 2. stoljeca naziva ki'SCane ljudskom vrstom" (1. poglav-lje). 80 Lloyd-Jones, God's Way, str. 302. 81 Annitage Robinson, str. 69. 82 Barth, Ephesians, l, str. 361. 83 Hendriksen, str. 153. 84 Primjer togaje posebna objava apostolu Pavlu Botjoj naka-ni da ukljuci i pogane, zapisana u Djelima 1 i 11. 257 BIUESKE 85 Armitage Roblnson, str. 169. 86 Sirnpson, str. 70. 87 Mackay, str. 84. 88 Caird, str. 66-67. 89 Barth, Ephesians, I, str. 365. 90 Moule, Veni Creator, str. 228. 91 Hendriksen str. 166. 92 F.F. Bruce u Simpsonu, str. 78. 93 Armitage Roblnson, str. 84. 94 Hodge, str. 186. 95 F.F. Bruce u Simpsonu, str. 78. 96 Moule, Veni Creator, str. 235 i 240. 97 str. 134. 98 Bruce, str. 70. 99 Simpson, str. 84. 100 Simpson, str. 87. 101 F.F. Bruce u Simpsonu, str. 88, 102 Barclay, str. 162. 103 Findlay, str. 265. 104 Dale, str. 215. 105 11,29 (praos ... kai tapeinos); usp. 2. Kor 10,1. 106 Npr. Rim 2,4; 1. Tirn 1,16. 107 Armitage Robinson, str. 93. 1 08 Barth, str. 4 28. 109 Houlden, str.310. 110 Npr .. Mitton,str. 146. 111 Sto tice starozavjetnih primjera, vidi Post 14; Suci 5,30; 1. Sam 30,26-31;Ps 68,12 i Iz 53,12. 112 Caird, str. 73-74. 113 Hendriksen, str. 193. 114 Prema navodu Hodgea, str. 230. Usp. Calvinovo djelo Jnstitu-tio religionis ChristianaeJV. 3,4. 115 Armitage Roblnskon, str. 99. 116 Mackay, str. 185. 11 7 Nav. dj. 118 Markus Barth. Prvi navod potjece iz Broken Wall, str. 165. drugi iz poduljeg razmatranja u Ephesians, II, naime sestog tumacenja naslovljenog "The Church without Laymen and 258 Priests", str. 477-484. 119 Barth, Ephesians, 7. "Meeting the Perfect Man", str. 484-496. 120 Annitage Roblnson, str. 183. 121 Simpson, bilje!ka na str. 97. i str. 98. 122. Armitage Roblnson, str. 104. 123 Barth, Ephesians, str. 426. 124 Annitage Robinson, str. 264-274. 125 Nav. dj., str. 267. 126 Houlden, str. 317. 127 Barth, Ephesians, str. 504. 128 Hodge, str. 259-260. Nav. dj., str. 264-265. 130 Houlden, str. 320. 131 Findlay, str. 292. 132 Mackay, str. 213. 133 Simpson, str. 108. 134 Armitage Roblnson navodi nekog ranijeg str. 112. 135 Armitage Roblnson, str. 194. 136 Caird, str. 83. 137 Hendrikson, str. 227. 138 U vezi s drugim ulomcima u kojima apostol povezuje poblepu s nemoralom, vidi takoder 1. Kor 5,10-11; 6,9-10. i Kol3,5. 139 Houlden, str. 324. 140 Bruce, str. 145. 141 foulkes,str. 148. 142 Armitage Roblnson, str. 201. 143 Horace Mann, prema navodu Teda W. Engstroma i Alexa Mackenzieja uManaging Your Time (Zondervan, 1976), str. 63; 144 Bruce, str. 110. 145 LJoyd-Jones, Life in the Spirit, str. 19. 146 Nav. dj . str. 15. 147 Nav. dj., str. 20-21. 148 lzvadak iz poznatog pisma koje Plinije prokurator u Bitiniji, salje caru Trajanu, otp. 112. god. Kr. 149 Armitage Roblnson, str. 116. 259 150 Barth, Broken Wa/1, str. 205-207. Usp. takoder njegovo djelo Ephesians, IJ, str. 755. 151 John Howard Yoder u The Politics Jesus, str. 170-183. da-je popis koji se sastoji od osam "vrlo znacajnih razlika" izme-du stoickih i krscanskih Haustafeln. 152 lz njegova izlaganja "Blago krotkima" 5,5) u The Ser-mon the Mount, Luther's Works. tom 21 ( Concordia, 1956). str. 23. 153 Yoder, str. 177, blljeska 23. 154 Izdana u Sjedinjenim Drzavama 1973. godine, u Velikoj Britaniji izdao Maurice Temple Smith 1977. 155 Nav. dj., str. 63. 156 Nav. dj., str. 60. 157 Nav. dj . ., str. 62. 15_8 Nav. dj., str. 121. 159 Nav. dj., str. 81. 160 Barclay, str. 199-203. 161 Women in Antiquity (Pan 1956), str. 136. 138. 162 Barth, Ephesians, Il, str. 655-662. 163 Barth, Broken Wall, str. 223. 164 Calvin, str. 583-584. 165 Calvin, str. 583-584. 166 Barth, Ephesians, Jl, str. 691 . 167 Lloyd-Jones,Lifein theSpirit, str. 175-176. 168 Izricaj "njegova tijela i njegovih kostiju" iz AV ne pripada iz-vornom tekstu. nesumnjivo pripisano kao odjek Post 2,23. 169 Jeronimov latinski u Vulgatije sacramentum hoc 11Ulgnum est. On upotrijeblo sacramentum u starijem zna-cenju "tajne", koja sadrzi neku sakrivenu istinu svetu sim-bolicnost kao u 1. Tim 3,16. Nije nagovjestavao, niti to nau-cavao grcki tekst, da brak "sakrament" u znacenju koje mu pridala kasnija rimokatolicka teologija. On "sakra-mentalan" jedino u smislu koji ovdje ima za Pavla, naime da sjedinjenje muza i zene simbolizira Kristovo sjedinjenje s Crkvom. 170 Hodge, str. 353. 171 Lloyd-Jones,Lifein theSpirit, str. 148. 260 172 Yoder, str. 174. 173 Barth,Ephesians, 11, str. 714-715. 174 Bruce, str. 121. 175 Bruce, str. 121. 176 Hedriksen, str. 258. 177 Hodge, str. 358. 178 Hunter, str. 74. 179 Barclay, str. 208. 180 "pravo tivota i smrti ". 181 Iz t1anka Patrill Potestas u Ox[ord Classical Dictionary (izda-nje iz 1949. godine) str. 653. 182 Barclay, str. 208. 183 Better Way (Inter-Varsity 1975), str. 59. 184 (Victor Golancz, 1952), str. 185 Calvin, str. 622. 186 Hendriksen, str. 262. 187 Uoyd-Jones, Life in the Spirit, str. 290. .188 Houlden, str. 336. 189 Lloyd-Jones, Life in the Spirit, -str. 268. 190 Nav. dj., str. 283. 191 Nav. dj., str. 279. Njegovo izlaganje ovim cetirima stihovi-ma sadrzano u pet poglavlja i obuhvaca stranice 237-302. 192 Barclay, str. 212. 193 Westermann, str. 215. 194 NikomJlhova etika, VIII. 11.6, i Politika 1.2.4. 195 Salmon, str. 70. 196 Slave and RomJln Antiquity. W.L. Westermann'(The Arnerican PhilosphicaJ Society, 1955), str. 75-76. Pater familiss glava domatinstva, e,.,astulum zatvor za katnjene robove. 197 Caird, str. 216. 198 Westermann, str. 215. 199 Iz tlanka "Slave, Slavery .. Rupprechta u Zondervan Pictoriu.l Encyclopedia the uredio Merrill Tenney (Zondervan,1975), 5. tom, str. 458. 200 Nav. dj., str. 459. 201 Rupprecht, nav. dj., str. 458. 202 Nav. dj., str. 459. 261 203 Salmon, str. 72. 204 Calvin, str. 634. 205 Hendriksen, str. 263. Vidi poglavlje "The Apostle Paul and the Roman l.aw of Slavery" P.R. Coleman- Norto-na u Studie1 in Economic and Social History (Prince-ton University Press, 1951), str. 155-177. 206 liendriksen, str. 273. 207 Uoyd-Jones, Warfare, str. 16. 22. 208 Barth, Ephe.sians, str. 209 Da "tijelo i krv" znafi s njihovom sada.Snjom smrtnom ljudskom naravi,jasno se vidi iz Mt 16,17; 1. Kor 15,5; Gal 1,16 i 2,14. 210 Bruce, str. 128. 211 Caird, str. 92. 212 Simpson, str i44-145. 213 Uoyd-Jones, Warfare, str. 292. 214 lzdao Epworth. 215 Na. dj., str.9. 216 Nav. dj., str. 10. 217 Na'P. dj., str. 11. 218 :NIItl. dj., str. 83. 219 Nav. dj., str. 2. 220 (HeraJd Press, drugo izdanje, 1977). 221 Nav. dj., str. 23. 222 Nav. dj., str. 24. 223 Nav. dj., str. 25-26. 224 Nav. dj., str. 20..22. 225 N11t1. dj., str. 32. 226 Nav. dj., str. 38-39. 227 N11t1. dj., str. 44. 228 N11t1. dj., str 58. 229 Nlltl. dj., str. 49. 230 Nav. dj., str. 50-51. 231 dj., str. 52. 23 2 Oxford University Press. 233 Nav. dj., str. 20..21. 234 Nav. dj., str. 235 N11t1. dj., str 27-30. 262 236 Nav. dj., str. 41. 237 Nav. dj., str. 101. 238 Caird, str. 46. 239 Nav. dj., str. 91. 240 Barth, Broken Wall, str. 82-83. 241 Barth, Ephesit.zns, 1, str. 154. 242 Nav. dj., str. 800. 243 AG arche. 244 AD exousia. 245 U vezi s njihovim stvaranjem, vidi Kol1,16; pad im se podra-zumijeva, jer ih Krist trebao pobljediti; u vezi s pobjedom nad njima, vidi Ef 1 ,20.22; Kol Rim 8,38; i 1. Pt 3,22; u vezi s njihovim znanjem, Ef 3,10; u vezi s njihovim neprija-teljstvom, Ef 6,12; u vezi s njihovim konacnim uni!tenjem, 1. Kor 15,24. 246 Armitage Roblnson, str. 132. 24 7 Hendriksen, str. 272. 248 Gurnall, I, str. 67. 249 Nav. dj., str. 330. 250 Chrisran Soldier, Exposition of Eph 6,10-20 (Banner of ruth, 1977). 251 Gumall, I, str. 33 7. 252 The Progress (1678; izdanje Collins Classics, 1953), str. 71. 253 Findlay, str. 415. 254 Barth, Ephesit.zns, str. 798. 255 Missionary Nature ofthe Church, Johannes Blauw Eerdmans, 1974), str. 125. 256 Armitage Roblnson, str 251. 257 The Progress, str. 74. 258 Barth, Ephesit.zns, str 775. 259 Hodge, str. 387-388. 260 Simpson, str. 151. 261 Gumall, str. 60. 262 Pilgrim's Progress, str. 77. 263 F oulkes, str. 180. 264 Bruce, str. 34. 265 Barth, Ephesit.zns, str. 782. 263