KOMPENDIJ IZ POLITIKE EKONOMIJE akademska g. 2011/2012.STRUNI UPRAVNI STUDIJ

(1.) I-IV. Uloga ekonomskih disciplina u u obrazovanju pravnika (str. 5-8)LITERATURA ZA PRIPREMANJE ISPITA:Stjenko VRANJICAN, Politika ekonomija, Pravni fakultet u Zagrebu, izdanje 2005., 2006. ili 2007.

OBVEZATNA NASTAVNA I ISPITNA GRAA:I. O tradiciji izuavanja ekonomskih disciplina na pravnom studiju (str. 7-15) II. Uloga ekonomskih disciplina u obrazovanju pravnika (7-15) III. O porijeklu naziva Politika ekonomija (7-15) IV. Predmet Politike ekonomije (7-15) V. Definiranje i uloga potreba u materijalnom ivotu...(komp.) VI. Ekonomski proces (39-58, 62-72) VII. Proizvodnja (73-83) VIII. Ljudski faktor (87-104) IX. Tehniki napredak (111-118, 137-144, 151-152, 158-170) X. Poduzetnitvo (187-200, 210-212, 227-234) XI. Organizacija i djelovanje poduzea (257-274, 275-300) XII. Elementi teorije trokova (307-310, 316-318, 320-324) XIII. Mjerenje rezultata privreivanja (325-340, 342-355) XV. Raspodjela (373-380, 381-388, 394-400, 400-405, 406-413, 414-422, 427-435) XVI. Razmjena (437-443, 467-471, 483-489, 494-495, 500-506) XVII. Potronja (511-519, 522-526) XVIII. Ekonomski razvitak (527-538, 539-554)

ZADAA I SVRHA SPECIJALISTIKOG (pravnog, ekonomskog) I OPEG OBRAZOVANJA Prravni studij je od svojih poetaka multidisciplinaran, a cjelokupni nastavni plan i program studija komplementarno je proimanje etiri znanstvena podruja: pravnih, povijesnih, sociolokih i ekonomskih znanosti. Ova irina studija, uz nunu dominaciju pravnih disciplina, od presudne je vanosti za ostvarenje visokih spoznajnih sposobnosti i kompetentnosti buduih diplomiranih pravnika. Prouavanje politike ekonomije i drugih ekonomskih disciplina pomae studentima, najire govorei, u tumaenju i shvaanju i) pojavnosti i sutine pojedinih ekonomskih pojava, ii) meusobne povezanosti ekonomskih pojava, te iii) povezanosti ekonomskih i drugih drutvenih pojava (naime, ivot pored ekonomske ima i druge bitne dimenzije). Znanstveni pojmovi, naela i teorije kojima se slue ekonomske discipline (politika ekonomija, ekonomska politika, ekonomika poduzea, financije i druge) pored toga to omoguuju spoznaju ekonomske dimenzije ivota, pomau i u smanjivanju egzistencijalnih (ekonomskih) problema ljudi (pojedinaca, grupa i drutava) i poveavanju koristi od njihovih svakodnevnih ekonomskih aktivnosti. Sve u svemu, poznavanje najvanijih ekonomskih pojmova i kategorija (ekonomskog rjenika), znanje o funkcioniranju domae (nacionalne) i svjetske privrede (ekonomije, gospodarstva), odnosno znanje o ekonomskom procesu kao temeljnoj aktivnosti svakog drutva buduim pravnicima pomae da: 1. podignu razinu vlastite i drutvene efikasnosti u drutvenoj proizvodnji (npr. pravnih usluga); 2. bolje razumiju drutvenu cjelinu i vanost povezanosti razliitih drutvenih dimenzija (npr. svezu i meusobni utjecaj prava i ekonomije); 3. podignu razinu drutvene pravednosti (npr. u raspodjeli proizvedenih dobara i usluga).

1

Iako pravnici nisu i ne trebaju biti ekonomski strunjaci, upravo zbog svog multidiciplinarnog obrazovanja pravnici tradicionalno dominiraju u gospodarskom, politikom i kulturnom ivotu hrvatskog i drugih drutava, te pomau, to moe iznenaditi, ak i u npr. kreiranju nacionalnih i regionalnih ekonomskih politika koje trebaju omoguiti koritenje postojeih privrednih resursa na najefikasniji mogui nain, a kako bi se to kvalitetnije zadovoljile individualne i drutvene potrebe. Kako bi to kazao Adam Smith, jedan od najpoznatijih ekonomista u povijesti: (Politika ekonomija) nastoji obogatiti i narod i vladara. Zakljuimo. Bez politike ekonomije i drugih ekonomskih disciplina pravne su discipline bez realnih temelja, a znanje studenata klimavo i hendikepirano. Sve reeno u svezi pravnog studija te povezanosti ekonomskih i pravnih spoznaja vrijedi i za bilo koje drugo obrazovanje i drugaija znanja i vjetine. Obrazovanje i usavravanje imaju danas najvaniju ulogu u napretku bilo kojeg suvremenog drutva, kao i u izgradnji prosperitetnog ivota svakog pojedinca. Gledajui na ekonomsku ulogu i znaaj obrazovanja jednostavno se moe kazati kako suvremena gospodarstva trebaju dobro obrazovanu radnu snagu. Poznati ekonomist J.K. Galbraith je nedavno napisao: "Svi privredni sektori koji se naglo razvijaju oni u kojima je proizvodnja utemeljena na tehnologiji, umjetnosti i dizajnu, velike i rastue gospodarske grane koje se bave putovanjima, kulturom i zabavom te slobodna zanimanja moraju imati obrazovanu radnu snagu". Upravo zbog porasta razine obrazovanosti drutva, obrazovanje postaje gospodarska nunost. Takoer, via razina obrazovanosti pojedincu donosi viu razinu osobnog i obiteljskog materijalnog blagostanja. iri pogled na obrazovanje od ekonomskog pristupa pokazuje da obrazovanje takoer ima nezamjenjivu politiku i drutvenu ulogu i znaaj. Tako npr. drutvo s velikim brojem obrazovanih i kvalificiranih ne potresaju estoki drutveni nemiri i nespokojstvo njegovih graana. Zajednica u kojoj prevladava obrazovanost i obrazovani svojim pripadnicima prua nadu i realnu mogunost popravljanja ekonomske i drutvene pozicije kroz vlastiti rad, a zbog ega se oni ne moraju sluiti revolucionarnim nasiljem niti traiti (uzaludnu) preicu u kriminalu. Posebno to vrijedi u sluaju mladih, zanemarenih i siromanih slojeva. Ne zaboravimo da preteiti dio najteih socijalnih sluajeva ine oni kojima je iz ovih ili onih razloga uskraeno kvalitetno obrazovanje. Iako uvijek postoji odreeni postotak stanovnitva koji e podrati gotovo svaki oblik politikog ili drutvenog zastranjenja, zahvaljujui obrazovanju i gotovo jedino obrazovanju, broj pripadnika te manjine ostaje ogranien. Obrazovanje ne samo da omoguuje demokraciju nego je ini prijeko potrebnom. Nadalje, obrazovanje ne samo da stvara stanovnitvo koje razumije javne (zajednike, drutvene) zadae, ono takoer stvara potrebu tog stanovnitva da ga se uje. Obrazovano graanstvo koje izraava interes za politiku i ima jasno izraene stavove predstavlja najvru obranu od bilo koje diktature. Nasuprot tome, tiranija nad siromanima i neukima je uobiajena pojava. Osim to, dakle, osigurava visoki ivotni standard i pomae u izgradnji politike stabilnosti drutva i njegove demokratinosti, obrazovanje utjee i na izgradnju prihvatljivog drutvenog morala i individualne etike. Jedna od najvanijih komponenti poeljnog morala jest suosjeanje s patnjama drugih i pruanje pomoi u oslobaanju od njih. Nedovoljno ili loe obrazovani pojedinci najee brinu iskljuivo o svojim potrebama koje nastoje zadovoljiti na tetu drugih. Na kraju ovog dijela naih izlaganja zanimljivo je ukazati i na to kako obrazovanje samo po sebi (pored izravne materijalne, politike i moralne koristi) ima neporecivu i nemjerljivo veliku vrijednost i opravdanje. Naime, pored toga to obrazovani imaju visoke prihode, stabilna radna mjesta te ugled meu prijateljima, unutar obitelji i ireg drutva, oni imaju i veoma zanimljiv ivot u kojem mogu istinski uivati. U ivotu prepunom zadovoljstava ne postoji dosada, a ivotno ispunjenje ne trai se u povrnim, kratkotrajnim, vulgarnim ili opasnim rjeenjima (npr. u drogiranju) protiv dosade. Na kraju svakako valja upamtiti da su neobrazovani osueni na teak, monoton i slabo plaeni rad, a esto uope i nemaju posla. S druge strane, obrazovani ne samo da lake pronalaze posao i ive ve im i svaka via razina znanja stvara dodatne elje za daljim spoznavanjem, razumijevanjem ali i poboljanjem svijeta. (2.) I-IV. Podrijetlo naziva,definicije i predmet znanstvenog prouavanja politike ekonomije2

O PODRIJETLU NAZIVA "POLITIKA EKONOMIJA" (str. 7-15) Naziv studijskog predmeta i drutvene znanosti "politike ekonomije" nastao je sintetiziranjem nekoliko (staro)grkih rijei (pojmova): polis + oikos + nomos. POLIS ima znaenje = grad, drava; OIKOS = kua, domainstvo, gazdinstvo; NOMOS = zakon, red, pravilo. Naa rije "politika" nastala je, dakle, od grke rijei "drava". Izraz "ekonomija" kovanica je nastala od grkih rijei za "kuanstvo" i "red, pravilo", pa sam pojam ekonomija izvorno oznaava znanja o pravilnom i praktinom upravljanju domainstvom. No, sintagma "politika ekonomija" nastala je kombinacijom svih triju navedenih pojmova i znai "pravila o dobrom upravljanju dravom (drutvom)". Pri tome se prije svega misli na efikasno i pravedno upravljanje gospodarstvom (privredom) u jednoj dravi, tj. na organiziranje i upravljanje ekonomskom dimenzijom drutvenog ivota jedne nacije (drave). No, pored a) nacionalne politike ekonomije postoji i b) meunarodna politika ekonomija. Ne treba zbuniti injenica da se sintagma politika ekonomija poela uestalije koristiti tek na poetku 17. stoljea, to je potvrda tvrdnje kako su ekonomske ektivnosti ovjeka njegove najstarije vjetina dok je znanost o tim vjetinama jedna od najmlaih znanosti. Kovanica politika ekonomija govori i o poetku bliske povezanosti drave i ekonomije (gospodarstva, privrede), primjerenoj kasnijim stoljeima i izgradnji nacionalnih privreda. Suvremena c) globalna politika ekonomija istrauje svjetsku privredu. UVODNA I DOPUNSKE DEFINICIJE PREDMETA POLITIKE EKONOMIJE Definirati neku znanost znai odrediti predmet njezinog istraivanja dio drutvene ili prirodne stvarnosti koji znanstvenici, strunjaci i studenti istrauju. Politika ekonomija prouava brojne dijelove drutvene stvarnosti. Drutvena znanost politike ekonomije je "znanost o uvjetima, oblicima i zakonima nastajanja, razvoja i nestajanja povijesno odreenih naina proizvodnje ekonomskog ivota i odnosa proizvodnje i komuniciranja u koje stupaju drutvene klase, kaste, stalei i slojevi kad u privrednim procesima pribavljaju sredstva za odravanje i obnavljanje svoje materijalne egzistencije" (akademik Adolf Dragievi). Politika ekonomija se bavi: 1. ekonomskim procesom u svim njegovim fazama (proizvodnji, razmjeni, raspodjeli i potronji), 2. drutvenom stranom ekonomskih procesa, 3. odnosima izmeu ljudi unutar ekonomskog procesa i 4. odnosom ovjeka prema radu. Politika ekonomija pokriva sve vrste drutvenih tema - stoga je ona drutvena znanost koja se ponekad vano naziva i znanost o anatomiji drutva. Pored 1001. pitanja na koje PE pokuava pronai odgovor, u svojoj je sutini ona najopenitije posveena poveanju razumijevanja i) odnosa ljudi prema radu pri proizvodnji i ii) njihovim meusobnim odnosima koji proizlaze iz proizvodnje. Poznati ekonomist Alfred Marshall je rekao da politika ekonomija prouava ljudsku vrstu u njezinom svakodnevnom poslu. Kratko, jezgrovito i pamtljivo. Predmet istraivanja PE moemo odrediti (definirati) jo i na slijedei, poneto reducirani nain: Politika ekonomija je prouavanje kako drutva proizvode, raspodjeljuju, razmjenjuju i troe proizvode. Politi prou dru proizvode, raspodjeljuju, tro proizvode. RAZGRANIENJE IZMEU POLITIKE EKONOMIJE, EKONOMIKE I EKONOMSKE POLITIKEPolitika ekonomija (Political Economy) je posebna ekonomska znanost i treba je razlikovati od ekonomike Politi (Political Economy) (Economics), iako to esto nije jednostavno (a ni potrebno). Ekonomika je zasebna originalna ekonomska Economics), Ekonomika znanost (disciplina). Ekonomika je znanost koja prouava kojke proizvode drutvo putem privrede treba proizvoditi, kako se (disciplina). prou proizvoditi, ti proizvodi trebaju proizvoditi, za koga ih se proizvodi i kako se upotrebom troe (TO, KAKO i ZA KOGA PROIZVODITI). proizvoditi, tro (TO, PROIZVODITI). Pored toga to je PE prouavanje TO (i koliko), KAKO i ZA KOGA se u drutvu proizvodi (to joj je zajedniko s ekonomikom ), ona ire od navedenog istrauje i odnose ljudi prema radu i izmeu sebe u svim fazama ekonomskog procesa (proizvodnji , raspodjeli, razmjeni i potronji). Drugi nain definiranja ekonomike kae da ona istrauje naine (kako?) na istra (kako?) koje drutvo alocira svoje oskudne proizvodne resurse. Alokacija znai RAZMJETANJE resursa (faktora ili dru resurse. zna RAZMJE (faktora imbenika) proizvodnje po poduzeima, gospodarstvenim granama i zemljopisnim podrujima prema imbenika) poduze ima, podru proizvodnim i drutvenim potrebama i zadacima. U suvremenim drutvima alokacija se obavlja putem 1) dru zadacima. dru 1) planiranja, tj. svjesnog usmjeravanja gospodarstvenih kretanja, i putem 2) trita i slobodnog djelovanja planiranja, tj. kretanja, tr ekonomskih zakona. zakona. Politika ekonomija je povezana i s politikom (ne samo nazivom). Ekonomsko djelovanje ovjeka tj. proizvodnja, raspodjela, razmjena i potronja - je bilo i ostalo temelj rada i ivota pojedinca i drutva. Zadovoljavanje prirodno i povijesno nastalih ljudskih potreba glavni je ekonomski problem ovjeka i drutava nekad i danas. Politika je pak djelatnost kojom na razliitim teritorijalno-politikim razinama (lokalne, regionalne, nacionalne) organi vlasti (dunosnici) i javne uprave (slubenici) ureuju, potiu i usmjeravaju drutveni ivot u svim njegovim dimenzijama. Jedna od njih je ekonomska dimenzija drutva, a vrsta politike kojom se ekonomska dimenzija ivota ureuje i titi naziva se ekonomska politika. Ekonomska politika je trea ekonomska znanost (disciplina) koju spominjemo. No, ekonomsku dimenziju ureuju, mijenjaju i tite i slobodni pojedinci i grupe na principima (naelima) slobodnog trinog djelovanja. Svaka nacionalna privreda (i regionalna i lokalna) rezultat je autonomnog djelovanja poduzetnika i poduzea, te ljudi koji rade i potroaa, ali i svjesnog dravnog upravljanja (u sluaju npr. Hrvatske od strane dunosnika i slubenika na nacionalnoj, upanijskoj i gradskoj razini). Stoga se gotovo svaka nacionalna privreda (gospodarstvo) danas u svijetu organizira kao mjeovita privreda (trite+drava). Ekonomska politika je dakle naziv ekonomske znanosti koja prouava naine na koji organi vlasti i uprave ureuju i usmjeravaju nacionalno (regionalno, lokalno) privreivanje. Djelatnost organa vlasti i uprave ima za cilj pomoi razvoju cjelokupne privrede i drutva tj. podizanju ekonomske efikasnosti pojedinaca i poduzea u sklopu procesa proizvodnje i podizanju razine drutvene pravednosti u sklopu procesa raspodjele i potronje onoga to je privreda proizvela. Drava ak i sama ponekad organizira proizvodnju nekih proizvoda (javna dobra i usluge) koje privatna poduzea ne mogu ili ne ele zapoeti proizvoditi jer im se to ne isplati ili je odvie poslovno rizino.

3

(3.) I-IV. Osnovna obiljeja, zadaci i svrha politike ekonomije (str. 7-15) Nauili smo kako definirati neku znanost znai odrediti predmet njezinog istraivanja, tj. utvrditi dio drutvene ili prirodne stvarnosti koji znanstvenici i strunjaci istrauju. Politika ekonomija, ekonomika, ekonomska politika i druge ekonomske discipline jesu drutvene znanosti jer sve one prouavaju ekonomsku dimenziju drutvenog ivota. Ova je dimenzija najvanija u ivotu drutva i pojedinca, pa su i ekonomske discipline meu najvanijim znanostima. No, kako je ekonomska dimenzija ivota sastavljena od veoma brojnih i razliitih dijelova, procesa i odnosa, logino je da svaki od tih dijelova ekonomske zbilje istrauje posebna ekonomska disciplina (ima ih 50-tak). Svaka od ekonomskih disciplina, pa tako i politika ekonomija, ima posebne zadae i ciljeve u svom podruju istraivanja konkretne ekonomske zbilje te svrhu predlaganja novih i boljih rjeenja za snaniji ekonomski i iri drutveni razvoj. Ekonomski i iri drutveni razvoj pak za svrhu imaju bolje zadovoljavanje prirodno i povijesno nastalih ljudskih potreba (individualnih (pojedinanih) i kolektivnih (grupnih, drutvenih)). Sve ekonomske discipline na temelju spoznaja iz svog podruja istraivanja nastoje pomoi efikasnijem (snanijem i brem) i pravednijem drutveno-ekonomskom razvoju jedne zemlje (ali i irih podruja, ak i itavog svijeta) te na taj nain pridonositi rjeavanju glavnog ekonomskodrutvenog problema ovjeka i drutva nekad, danas i sutra - ZADOVOLJAVANJU LJUDSKIH POTREBA. Politika ekonomija (Political Economy) je jedna od zasebnih ekonomskih disciplina. Znaaj politike ekonomije proizlazi iz njezine irine. Kao to smo ve naveli, ona prouava: 1. ekonomski proces (u svim njegovim fazama: proizvodnji, raspodjeli, razmjeni, potronji) 2. odnose ljudi prema radu i proizvodnji i 3. ekonomske i druge (npr. politike, pravne, etike, obiteljske itd.) meusobne odnose ljudi koji se temelje, proizlaze ili vezuju iz ekonomski proces. Ve smo napomenuli kako su pored politike ekonomije posebno vane jo dvije druge ekonomske discipline: ekonomika (Economics) i ekonomska politika (Economic Policy). Ponovimo: Ekonomika istrauje konkretno i poeljno odvijanje ekonomskog procesa (te je stoga ek. disciplina s uim podrujem istraivanja od Politike ekonomije). Ekonomska politika istrauje konkretne i poeljne naine na koje organi vlasti i uprave ureuju, tite i razvijaju cjelokupnu privredu i drutvo. Politika ekonomija kao zasebna ekonomska disciplina ima posebne karakteristike. Ona je: drutvena znanost (jer promatra i analizira cjelovito drutvo, s naglaskom na njegovoj ekonomskoj dimenziji); historijska znanost (jer istrauje povijesne promjene drutveno-ekonomskog ureenja, te promjene u odnosima izmeu ljudi i u njihovom odnosu prema radu); pozitivistika i normativna (kritika) (pozitivistika jer prouava postojee drutveno -ekonomsko ureenje i stupanj ekonomsko-tehnolokog razvoja, odnose izmeu ljudi i prema radu, a normativna jer nakon manje-vie otre kritike prolog i postojeeg predlae naprednije drutvenoekonomsko ureenje, efikasnije privreivanje i humanije odnose izmeu ljudi); kompleksna znanost (INTERDISCIPLINARNA i TRANSDISCIPLINARNA - jer se slui i spoznajama drugih znanosti: a) drugih drutvenih i humanistikih znanosti (npr. filozofije, politologije, sociologije, povijesti, psihologije, demografije, statistike, prava itd.); b) prirodnih (npr. kemije, biologije itd.), tehnikih i informacijskih znanosti; c) drugih i zasebnih ekonomskih disciplina (ekonomike, ekonomske politike, ekonometrije, financija, meunarodnih ekonomskih odnosa, raunovodstva, itd.). Na teorijski pristup grai politike ekonomije, kao i praktina predavanja koja se izvode, temelje se na kombinaciji znanstvenog fundusa (spoznaja) "ekonomike" i "politike ekonomije" (o ijim smo razlikama i slinostima ve neto kazali).; usmjerena ka budunosti (jer predlae progresivna rjeenja i potie ekonomske i drutvene snage na drutveno-ekonomske promjene ka veoj efikasnosti i pravednosti). (4.) (V.) Definiranje i uloga potreba u materijalnom ivotu pojedinca i drutva4

Ustvrdili smo kako je zadovoljavanje prirodnih i povijesno nastalih potreba kod ljudi glavni ekonomski problem pojedinca i drutva, kako nekada tako i danas (vjerojatno i sutra). Ekonomski problem postoji koliko i ljudski rod. Prema Bibliji, im je istjeran iz Raja zemaljskog, kad je u znoju lica svoga poeo jesti kruh svoj, ovjek se suoio s ekonomskim problemom. Tada se Adam suoio s problemom, kako s najmanje znoja dobiti dovoljno kruha. Budui da je koliina energije (znoja) ograniena, Adam je morao ekonomizirati, odnosno u ekonomskom smislu se racionalno ponaati. Danas ekonomisti isti taj problem formuliraju ovako: kako s najmanjim utrocima oskudnih proizvodnih resursa (inputa, imbenika) - rada, prirodnih dobara i fizikog kapitala - ostvariti odreenu proizvodnju i koliinu proizvoda da bi se to bolje zadovoljile ljudske potrebe. 2. a) Potrebe (potrebu) definiramo kao fiziki i psiholoki osjeaj manjka ili nedostatka, odnosno kao poticaj ili tenju da se taj nedostatak otkloni. Naalost, jednokratno otklanjanje (zadovoljavanje) neke ljudske ili drutvene potrebe ne znai da je potreba zauvijek nestala. Tako npr. nekoliko puta dnevno osjeamo glad, ali iako smo se svaki put najeli ve sutra moramo ponovno jesti. Sve se potrebe ponovno javljaju u razliitim vremenskim razmacima, iako njihov intenzitet moe varirati od jednog do drugog pojedinca ili drutva. Netko je ee i/ili snanije gladan od drugog, a npr. vanjskom prijetnjom ugroeno drutvo ima snaniju potrebu da se zatiti nego drutvo bez neprijatelja na svojim granicama. b) Potrebe najee dijelimo na: prirodne (osnovne, egzistencijalne) i povijesno nastale potrebe. Prirodne potrebe ukljuuju: fizioloke potrebe (hrana, odjea, stan, san, seks) i psiholoke potrebe (sigurnost, udobnost, skladnost, pravednost, drutvenost, samoispunjenje). Prirodne su sve one potrebe s kojima ovjek dolazi na svijet i koje se odravaju i razvijaju kao fizike i psiholoke potrebe. Povijesno nastale potrebe ukljuuju: duhovne i kulturne potrebe (potrebe vieg stupnja razvoja pojedinca i drutva upravljanja, rukovoenja, kulturnog uzdizanja, umjetnikog i znanstvenog izraavanja). 3. ivot pojedinca u zajednici s drugim ljudima (obitelj, razliite grupe, drutvo) razvija i potrebe vezane uz ivot u nekoj zajednici. Obiteljske, grupne i drutvene potrebe nisu isto to i individualne potrebe pojedinca, iako proizlaze iz meusobnog udruivanja manjeg ili veeg broja pojedinaca radi kvalitetnijeg zadovoljavanja individualnih potreba. Kriteriji udruivanja obuhvaaju afektivne, spolne, profesionalne, estetske, proizvodne, sigurnosne i druge razloge. 4. a) Potrebe pojedinca i kolektiva nisu statine. One se s vremenom mijenjaju (u strukturi i opsegu). Promjene zavise od: - prirodnog okruenja; - bioloko-psiholokih osobina pojedinaca; - navika i pretenzija grupa i drutava; - dostignutog stupnja drutveno-ekonomskog razvoja; - moda i ukusa; komunikacije i fizikog kontakta s drugim pojedincima i kolektivima itd. b) Potrebe se, premda su fiziki i psiholoki osjeaj, ipak mogu u svakom vremenu i na svakom razvojnom stupnju materijalno i statistiki mjeriti. Na odreenom stupnju razvoja i u odreenim prilikama potrebe pojedinaca i drutava poprilino su stabilne i sporo se mijenjaju. No, pod utjecajem npr. prirodnih katastrofa i snanih drutvenih poremeaja (npr. velike nezaposlenosti ili rata) pojedinci i drutva mogu naglo promijeniti strukturu i opseg svojih potreba, te nastojati minimalno zadovoljiti najosnovnije potrebe. U dobrim vremenima ekonomskog rasta i drutvenog mira dogodit e se suprotno pojedincima i drutvu porast e apetiti ali i anse da ih zadovolje jer je privreda u uzletu i proizvodnja raste, drutvo ne potresaju nemiri, a priroda ne pokazuje svoju lou stranu. 5. Ekonomska dimenzija individualnog i drutvenog ivota je najvanija dimenzija jer se u njoj trae prilike i naini za zadovoljenje brojnih i stalnih potreba, a bez ega nema opstanka niti budueg razvoja. Kroz ekonomski, kao dijela ireg drutvenog razvoja (koji pored ekonomske ukljuuje i druge dimenzije razvoja npr. politiku i moralno-etiku), pojedinci i drutva poveavaju vlastiti proizvodni potencijal i razinu individualne i drutvene proizvodnosti, no ujedno i razinu dostupne potronje od koje zavisi kvaliteta zadovoljavanja potreba. S porastom proizvodnih i potroakih mogunosti u naelu (dakle, ne uvijek i nuno) takoer jaaju i rastu moralni i demokratski potencijali pojedinca i drutva. Ekonomski razvoj kroz povijest omoguio je postupno smanjivanje rada i proizvodnje namijenjenih zadovoljavanju prirodno nastalih potreba, a time i poveanje rada i proizvodnje namijenjenih zadovoljavanju povijesno nastalih potreba. Drugim rijeima sve smo uspjeniji u zadovoljavanju osnovnih potreba koje je u nas usadila priroda (biloka evolucija), te stoga sve vie vlastitih proizvodnih snaga i radnih napora moemo iskoristiti kako bi temeljitije zadovoljili one potrebe koje smo kroz kulturni razvoj vrste (drutvena evolucija) sami postupno razvili. 6. Dananje najrazvijenije privrede i drutva ne samo da mogu u potpunosti zadovoljiti sve prirodne i brojne povijesno nastale potrebe svojih lanova (to ne znai da u tim drutvima ne postoje siromani, tj. oni koji ne mogu zadovoljiti ni minimum vlastitih potreba), ve potiu i sve bri i opseniji nastanak i razvoj potpuno novih potreba. Pojava i irenje novih i drugaijih potreba doprinosi razvoju potranje za proizvodima (dobrima i uslugama) kojima e se te potrebe zadovoljiti, kao i porastu neposredne potronje1. 5

takvih dobara i usluga. Porast broja potreba, zbog toga poveane potranje za proizvodima kao i potronje razliitih vrsta proizvoda kako bi se zadovoljile narasle potrebe, pozitivno utjee na razvoj proizvodnih snaga (do kojeg dolazi zbog pozitivne reakcije proizvoaa na novu ili rairenu potrebu) nekog drutva i poveanje njegove proizvodnosti. Ipak, oprez! Mnoge povijesno, u meuvremenu stvorene potrebe imaju slabe ili nikakve veze s istinskim ovjekovim potrebama, tovie njihovo prihvaanje i pokuaji njihovog zadovoljavanja izazivaju mnoge i opasne tete na slobodi, psihi i openito zdravlju pojedinca, ureenosti i stabilnosti drutva te ouvanosti prirodnog okolia! Drutvo u kojem najvei dio stanovnitva pribavlja i troi proizvode da bi se zadovoljile ne stvarne nego proizvedene, umjetno pobuene potrebe, nazivamo potroakim drutvom, a stil kojim ljudi u takvom drutvu ive konzumerizam. 7. Kroz politiku dimenziju individualnog i drutvenog ivota, kao drugu po vanosti dimenziju (Zato druga? Pa zato to bioloki uvjeti egzistencije npr. prehrana i stanovanje - ipak jo uvijek imaju prednost na ovom stupnju dosegnutog prosjenog drutveno-ekonomskog razvoja i ivotnog standarda), ljudi nastoje zadovoljiti svoju potrebe za slobodom i za pravdom. Ljudi nikada nisu trebali samo hranu, sklonite, zdravlje i znanje, ve oduvijek pored slobode od materijalne neimatine trae i osloboenje od brojnih oblika drutvene i politike neslobode. tovie, filozofi esto misle i govore kako ekonomsko oslobaanje od materijalne bijede, iako od neprocjenjive vrijednosti, nema svrhu samo za sebe, ve je posredan cilj koji, kada se i ako ostvari, treba posluiti stvaranju uvjeta pod kojima treba doi do potpunijeg i dostojanstvenijeg ivota u kojem humanije i demokratinije drutvene ustanove (nego to su to juer ili danas) omoguuju nove i vee individualne i drutvene slobode. 8. Problem, barem u ekonomskom smislu, ne bi postojao kada bi prirodna sredstva koja ljudima stoje na raspolaganju za zadovoljavanje njihovih potreba bila dovoljna no stvari ne stoje tako jer je priroda prema ljudima i njihovim potrebama openito gledajui oduvijek bila krta. Sve ono to ljudima treba priroda daje u oskudnim (rijetkim), a ponekad u nedovoljnim koliinama. Dobra i usluge koja ljudi proizvode (dobra i usluge) kako bi popravili ivotnu oskudicu (sukladno dosegnutom stupnju razvoja vlastitih proizvodnih sposobnosti) takoer koliinom i kvalitetom ne podmiruju dovoljno postojee potrebe (elje, potranju) ljudi. Stoga zakljuujemo da nad svakim drutvom trajno djeluje i vlada zakon oskudnosti. On saeto iskazuje istinu o rijetkosti prirodnih resursa ali i onoga to ljudi sami proizvode u odnosu na ljudske potrebe i elje. Svi ekonomski problemi (neuspjesi) i ekonomska rjeenja (uspjesi) proizlaze iz te osnovne ivotne injenice. Zbog oskudnosti svi moramo nauiti kako se u nestaici najbolje snalaziti, kako rijetka prirodna i proizvedena dobra i usluge racionalno i tedljivo koristiti i uvati (ekonomizirati), te kako osigurati njihovo obnavljanje i, eventualno, poveavanje. Tome nas, kao pojedince i kao drutvo, (izmeu ostalog) poduavaju politika ekonomija, ekonomika, ekonomska politika i druge ekonomske discipline, odnosno ekonomija kao cjelovito znanstveno podruje.Veliki ameriki psiholog Abraham Maslow rekao je da se nae potrebe uspinju hijerarhijom od fizikih do emocionalnih i duhovnih (stazom koju je znanstvenik Jacob Bronowski opisao kao uspon ovjeka). Nae su najvanije potrebe zrak, voda i hrana; zatim kad su one zadovoljene a okoli neprijateljski, sklonite i sigurnost. Potom dolaze nae drutvene potrebe za pripadanjem, potrebe naeg ega za ljubavlju i panjom i konano naa potreba za osobnim razvojem i intelektualnim istraivanjem. Kad se svaka od tih potreba zadovolji, ljudi postaju svjesniji i eljniji idue, vie. Kad zadovolje svoje fizike potrebe, neki trae emocionalni uitak, a malobrojni trae intelektualno udovoljenje. Andrew Curry iz Henley Centrea u Londonu kae da su se potrebe potroaa u OECD-u (tj. u industrijaliziranim zemljama) primjetno promijenile u proteklim desetljeima, od funkcionalnih i praktinih stvari do osjeaja blagostanja i osobnog ispunjenja. Godine 1998. vie od 50 posto izdataka potroaa otilo je na ivotni stil i zabavu. Paul Saffo iz Institute of the Future u Kaliforniji kae da postoji hijerarhija potroakih elja s razonodom na vrhu. Ne bismo trebali biti iznenaeni ako ljudi kojih su materijalne potrebe uvelike zadovoljene i koji imaju visoku razinu raspoloivog dohotka ispremijeaju svoje ambicije i ponu visokocijeniti stvari uma. Takoer se ne bi trebali iznenaditi ako se trite razvije kako bi udovoljilo tim potrebama. Ve se odvija nekoliko razliitih procesa. Na strani ponude, automacija u proizvodnim djelatnostima i, u manjoj mjeri, u uslugama, smanjuje potrebu za manualnim radom, tako da mladi ljudi trae posao drugdje. Mnogi se okreu kreativnim djelatnostima, koje mogu pruiti atraktivan nain ivota i izvanprosjene ekonomske naknade. () Trine ekonomije vjeto zadovoljavaju potroake potrebe, naroito u podruju razonode, gdje su te potrebe tako arke i nestalne. Dobavljai su postali vjeti u naplaivanju uitka. Na strani potranje, ekonomski proizvod nastavlja rasti, vodei do rasta kupovne moi; do poveanja prorauna za dokolicu; i do sve vee usredotoenosti na dokoliarske aktivnosti. Britanci, Amerikanci i Japanci troe vie na vlastitu razonodu nego na odjeu ili zdravstvenu zatitu (a veina odjee bira se podjednako radi zadovoljstva, kao i korisnosti). John Hawkins, Kreativna ekonomija

9. Na svijetu postoji jo svega nekoliko prirodnih dobara kojih ima u izobilju npr. potronju zraka, pijeska, leda, sunevih zraka i donekle vode jo uvijek ne moramo racionalizirati i tu je gotovo kraj liste onoga to nam priroda jo uvijek dareljivo i besplatno prua. Za razliku od ovih malobrojnih slobodnih6

dobara (prirodna dobra ija je ponuda dovoljna) koja su besplatna, ekonomska dobra su proizvodi (dobra i usluge) koje ovjek stvara svojim radom i kojih takoer ima u ogranienim koliinama (nedovoljnim u odnosu na potrebe ljudi). Stoga ih, kako je maloprije kazano, treba tedljivo i racionalno koristiti kako se proizvedeno ne bi rasipalo ili unitavalo. Ekonomiziranje ili racionalizacija koritenja ekonomskih dobara sprovodi se na dva osnovna naina: cijenama (to je neki proizvod rjei ili ga je tee proizvesti tim postaje skuplji te stoga potranja potroaa za njim automatski opada) i pravnim propisima (npr. zabranjuje se prekomjerna sjea prorijeenih vrsta drvea). U naem svijetu oskudice, kao da to ve nije dovoljno, nae ekonomske probleme i brige poveava i) nuda neprestanog zadovoljavanja potreba zbog njihovog vjeitog obnavljanja, ii) poveanje broja i vrsta ljudskih potreba, ali i iii) neprestani porast (barem zasada) broja pripadnika nae vrste (zbog ega raste i ukupna koliina potreba koje se trebaju zadovoljiti). Iako je znanstveno objanjeno, pomalo je ironino da broj stanovnika na naoj planeti najbre raste u onim podrujima svijeta gdje su ivotni uvjeti najtei, a potrebe najloije zadovoljene. Meu svim ivotinjama to nastanjuju zemaljsku kuglu nema nijedne s kojom priroda na prvi pogled postupa okrutno; ona naizgled okrutno postupa samo s ovjekom. Kako su samo bezbrojne potrebe i nuni zahtjevi kojima ga optereuje, a kako neznatna sredstva to mu ih je stavila na raspolaganje za njihovo zadovoljenje. Kod drugih stvorenja te su dvije stvari uglavnom u ravnotei. Kada lava promatramo kao prodrljiva mesodera, lako ga moemo smatrati biem veoma velikih potreba; ali ako bacimo pogled na njegovu grau i ud, na njegovu okretnost, hrabrost, na njegovo oruje i snagu, otkrit emo da su njegove vrline razmjerne njegovim potrebama. Ovci i govedu sve te vrline nedostaju, ali zato su i njihove potrebe umjerene, a njihova se hrana lako pribavlja. Samo je u ovjeka do krajnjosti izraen neprirodni spoj slabosti i potrebe. Hrana koja mu je nuna za opstanak bjei od njega dok je trai i kad joj se priblii; ili je barem potreban rad da bi se proizvela. A takoer mora imati odjeu i stan kako bi se zatitio od vremenskih nepogoda. Pa ipak on, promotren po sebi, ne posjeduje ni oruje ni snagu, a ni prirodne vjetine koji bi odgovarali tolikom mnotvu potreba. David Hume, ovjekova prvobitna egzistencija Vano je upamtiti da bez obzira u kojem drutveno-ekonomsko-politikom ureenju ivjeli nekad ili danas i bez obzira na stupanj drutveno-ekonomskog razvoja kojeg su njihova drutva dosegla (nerazvijeno, srednje ili visoko razvijeno drutvo) ljudi se, individualno, grupno i kolektivno, suoavaju s egzistencijalnim problemima potrebom zadovoljavanja prirodnih i povijesno nastalih potreba. Adam Smith (1723.-1790.), kotski ekonomist i filozof iz 18. stoljea se zapitao: U emu je svrha svega tog napora i jurnjave na ovom svijetu? U emu je smisao pohlepe i astohleplja, utrke za bogatstvom, moi i superiornosti? Zar da se priskrbi za prirodne potrebe? ak i nadnica najbjednijeg radnika za njih moe priskrbiti. U emu su onda prednosti tog velikog cilja ljudskog ivota koji nazivamo poboljanje naeg stanja? Odgovor je sljedei: Kada vam udovoljavaju, vode brigu o vama, ukazuju panju s razumijevanjem, zadovoljstvom i odobravanjem, to su prednosti koje iz njega proizlaze. Bogata slavi svoje bogatstvo, jer osjea da ono prirodno na njega svraa pozornost svijeta. Siromah se, naprotiv, srami svog siromatva. On osjea da ga ono stavlja izvan vidokruga ovjeanstva. Osjeaj da na nas ne obraaju pozornost nuno utiava i najgorljivije elje ljudske prirode. Siromah izlazi i ulazi neprimijeen, a kad je usred gomile u istoj je tami kao da je zatvoren u vlastitu potleuicu. ovjeka na istaknutom poloaju, naprotiv, promatra itav svijet. Svatko je eljan pogledati ga. Njegova djela predmet su javne skrbi. Rijetko e koja rije ili gesta koja dolazi od njega proi nezamijeena. to je A. Smith elio istai?: Ljudi ne ele zadovoljiti samo svoje fizioloke, ve i psiholoke potrebe! Ljudi, dakle, tragaju za dostojanstvom i potovanjem! Ovo se odnosi i na bogate i na siromane! No, tek kada ljudi osiguraju hranu i sklonite poinju snanije osjeati nagon za priznanjem i ljubavlju od strane svijeta! Ve bogati ovjek ne skuplja novac dalje iz razloga to ga nema dovoljno, ve stoga to zbog toga oekuje potovanje (kojeg ne dobiva esto)!

(5.) VI. Ekonomski proces ekonomiziranje i proizvodne mogunosti drutva7

(str. 39-58)1. Stupanj zadovoljavanja ljudskih potreba na odreenom stupnju razvijenosti drutva i privrede zavisi od, najopenitije kazano, sposobnosti ljudi da ekonomiziraju, odnosno uspjeno primjene princip ekonomske racionalnosti. S ovim smo se pojmovima ve ranije sreli, pa sada dodajmo jo to kako racionalno ekonomsko ponaanje znai takvo postupanje koje minimizira utroke proizvodnje (rad, prirodne resurse i tehnika sredstva) uz maksimiziranje uinaka (rezultata) proizvodnje. Ekonomiziranjem se, dakle, nastoji ostvariti to povoljniji odnos izmeu utroenog i stvorenog. Za primjer ovoga prisjetimo se procesa uenja na studiju i oekivanih rezultata tog procesa kako uz to manje vremena i napora utroenih na uenje postii bre i kvalitetnije savladavanje ispitne materije i polaganje ispita. Odgovor se u ovom sluaju nalazi u sustavnom (redovitom) i koncentriranom uenju (a ne u opasnim i nemoralnim preicama). Dobro ekonomiziranje studentskim vremenom omoguuje studentu i niz drugih zanimljivih i korisnih aktivnosti. 2. Proizvodne mogunosti drutva su pak izraz koji se odnosi na prosudbu o proizvodnim potencijalima pojedine privrede (drutva). to su proizvodni potencijali vei, raste i mogunost porasta drutvene proizvodnosti (kao i efikasnijeg zadovoljavanja prirodnih i povijesno nastalih potreba). 3. Proizvodne mogunosti drutva posebno zavise od: a) granice proizvodnih mogunosti (GPM), b) tehnikih i tehnolokih dostignua, c) pogodnosti alternativnih rjeenja, d) zahtjeva potroaa, e) trinih kretanja i f) drutvenog okvira privreivanja (uvjeti, propisi, ogranienja, zabrane itd.) 4. Granica proizvodnih mogunosti (GPM) neke privrede je maksimalna koliina proizvodnje koju ona moe postii, uz koritenje svih dostupnih inputa (faktora) proizvodnje i dostignuto tehnoloko znanje. Kad se privreda nalazi na granici proizvodnih mogunosti, tada se proizvodi efikasno to znai da se faktori (inputi, utroci) proizvodnje koriste u cijelosti i da ih nema neiskoritenih (svaki stroj koji ne radi je neiskoriten, kao i svaki nezaposleni pojedinac, svaka povrina neobraenog zemljita itd.). Drugim rijeima, efikasnost proizvodnje postoji kada se u drutvu ne moe poveati proizvodnja bilo kojeg proizvoda, a da se zbog toga ne smanji proizvodnja drugoga. 5. Najee bilo koja nacionalna privreda nije potpuno efikasna jer se ne nalazi na granici svojih proizvodnih mogunosti. Negdje je unutar te granice, to pokazuje vee ili manje postojanje nezaposlenih faktora npr. neiskoritenih tvornikih zgrada ili kamiona koji ne prevoze itd. Zato kad kaemo da privredu neke zemlje treba oiviti (ojaati), prije svega mislimo na smanjivanje neiskoritenosti i nezaposlenosti proizvodnih faktora (kako bi se privreda pribliila vlastitoj granici proizvodnih mogunosti). 6. GPM neke privrede moe se i proiriti, a to je situacija u kojoj se ta granica pomie kao rezultat ekonomskog razvoja: optimalnih i interaktivnih kvalitativnih promjena u strukturi privrede. Proizvodnja je vie ili manje efikasna upotreba glavnih proizvodnih faktora (imbenika, elemenata, inputa, utroaka) ZEMLJE (prirodnih resursa), RADA i FIZIKOG KAPITALA. to je vie imbenika ukljueno u proizvodne procese, privrede imaju iru granicu proizvodnih mogunosti (GPM). Poveanje dostupnosti proizvodnih imbenika i njihove efikasne upotrebe nazivamo EKONOMSKI RAZVOJ, a suprotno stanje EKONOMSKA STAGNACIJA ili REGRESIJA. Brzinu ekonomskog razvoja mjerimo stopom (%, postotkom) poveanja BRUTO DRUTVENOG PROIZVODA. 7. Ekonomski razvoj je sloen , dugotrajan i rizian proces. Teko se moe postii spontano, a najbre ukoliko se poduzimaju promiljene, planirane i dobro organizirane drutvene akcije. imbenici koji ga uvjetuju podjednako su vani zemlja i njezina privreda moraju imati obrazovano stanovnivo i umjereni prirodni prirast stanovnitva (umjereno demografsko napredovanje niti pad stanovnitva niti brzi prirast), neophodni financijski kapital, kvalitetni poduzetniki sloj stanovnitva, modernu proizvodnu tehniku i tehnologiju (sredstva za proizvodnju i metode proizvodnje), prirodna bogatstva, zatim jeftinu, efikasnu i nekorumpiranu dravnu organizaciju, te mudre, potene i obrazovane politiare kojivladaju tako da slue svom birakom tijelu i opem dobru.

8

(6.) VI. Ekonomski proces openito (str. 62-72)1. Saznali smo (a trebali smo i spoznati) kako je uvjet ovjekova opstanka kontinuirano zadovoljavanje potreba. Zato potreba. je pored bioloke reprodukcije u svrhu odranja vrste prijeko potrebno i neprestano stvaranje predmeta potronje dobara i usluga (u jednoj rijei proizvoda). Dio fiziolokih potreba ovjek ostvaruje troenjem slobodnih dobara proizvoda). prirodno nastalih resursa (voda, zrak, svjetlo itd.). Na takav se nain zadovoljava tek manji dio ukupnih potreba ljudi. Pretean dio potronje radi zadovoljavanja potreba temelji se na rezultatima ljudskog stvaralatva u procesima proizvodnje. No, opstanak i razvoj ovjeka ne zavise samo (iako ponajvie) od procesa proizvodnje i njihovih rezultata (koliine i vrste outputa), ve i od paljive raspodjele proizvodnih rezultata, razmjenjivanja novca za outputa), konkretna dobra i usluge, te od oblika njihove potronje. potronje. 2. Materijalna reprodukcija drutva (i pojedinca) odvija se kroz cjelokupni ekonomski proces. Ekonomski proces je meuzavisan slijed proizvodnje, raspodjeljivanja, razmjenjivanja i troenja dobara i usluga. Ekonomski proces sa usluga. svojim fazama odvija se etapno i simultano. Iako se nabrojane faze ekonomskog procesa meusobno razdvajaju radi simultano. boljeg upoznavanja i logikog razloga to iza faze proizvodnje slijedi raspodjela pa razmjena i potronja (po etapama ili fazama), sve se ove faze u drutvu odvijaju istovremeno (simultano). Ekonomski proces od privreivanja do potronje - obuhvaa cjelokupnost individualnih i drutvenih napora koji uz prevladavanje brojnih ogranienja svjesno tee zadovoljavanju potreba pojedinaca i drutva. Ukratko naznaimo to se dogaa u svakoj U pojedinoj fazi: i) PROIZVODNJA je djelatnost stvaranja dobara (outputa) u cilju zadovoljavanja ljudskih potreba. Dobra se stvaraju koritenjem proizvodnih imbenika zemlje, rada i kapitala. Pod zemljom ili prirodom podrazumijevamo sve to uzimamo i koristimo iz prirode, pod radom umne i fizike napore ovjeka, a pod fizikim kapitalom graevinske objekte, alate, strojeve, kompjutore, robote i druga sredstva za proizvodnju. Vano je upamtiti da novac ne pripada u osnovne imbenike (inpute) proizvodnje, ve ini posebno vaan financijski kapital koji podmazuje i omoguuje ekonomski proces. Naime, bez novca se najee ne mogu pribaviti proizvodni inputi, u novcu se obavlja gotovo cjelokupna raspodjela, a bez novca ljudi ne mogu sudjelovati niti u raspodjeli Politika ekonomija se pak pojmom kapital koristi za oznaavanje prirode drutvenih odnosa meu ljudima, slojevima i klasama u ekonomskoj sferi. U tom se smislu koriste izrazi: kapital-odnos, kapitalizam, kapitalistiki drutveni odnosi. Oni znae takvu vrstu drutveno-ekonomskog ureenja koje se temelji na privatnom dru tvenoure vlasnitvu nad sredstvima za proizvodnju i proizvedenim dobrima i uslugama, te na iznajmljivanju rada zaposlenih vlasni uslugama, za plau. Velika veina zemalja danas ima upravo kapitalistiko drutveno-ekonomsko ureenje. pla ii) RASPODJELA je dio ekonomskog procesa u kojoj se rezultat drutvene proizvodnje raspodjeljuje na sve sudionike proizvodnje. Iako u raspodjeli sudjeluju nakon onih koji organiziraju i sprovode procese proizvodnje (kapitalista - vlasnika sredstava za proizvodnju i zaposlenika/radnika koji proizvode na tuim sredstvima za proizvodnju) i zbog toga imaju manje udjele u rezultatima proizvodnje, u raspodjeli sudjeluje i cjelokupno preostalo stanovnitvo premda, dakle, ne mora sudjelovati u proizvodnji (djeca, nezaposleni, bolesni, umirovljenici...). Udjele u raspodjeli odreuju: trite (vlasnitvo i rad) i dravna regulativa (propisi o vantrinim dohotcima). Svaiji se pojedinani udjel utvruje u novanom obliku (dohodak), a novac se u fazi razmjene pretvara u konkretna dobra i usluge. Pojedinci i drava prihodovani novac mogu potroiti odmah ili utedjeti (akumulirati) za buduu potronju ili investiranje (razvoj). iii) RAZMJENA je proces pretvaranja raspodjelom utvrenih kvantitativnih dijelova (u obliku novca) u kvalitativan oblik, tj. u konkretne proizvode namijenjene osobnoj ili proizvodnoj potronji. iv) POTRONJA znai individualno ili drutveno (ope) koritenje u proizvodnji stvorenih vrijednosti kako bi se zadovoljile individualne i drutvene (ope) potrebe.

MODEL ODVIJANJA EKONOMSKOG PROCESARADBIOLOKA bioloka egzistencija REPRODUKCIJA POTRONJA ZBOG POTREBA

ZEMLJA

PROIZVODNJA

OUTPUTI

RASPODJELA I POTRONJA RAZMJENA

RASPODJELA

KAPITAL Kk

INVESTIRANJE

9REPRODUKCIJA PRIRODE I FIZIKOG KAPITALA egzistencija prirode i fizikog kapitala

(7.) VII. Proizvodnja (str. 73-83)1.Realni ekonomski ivot znatno je sloeniji od pojednostavljenog opisa faza ekonomskog procesa. Stoga je nuno prikazati temeljne karakteristike svake od faza ekonomskog procesa. Zapoinjemo s pojanjenjem najvanije faze ekonomskog procesa faze proizvodnje. 2. Proizvodnja stvara materijalni temelj opstanka ljudi jer prerauje inpute u upotrebne vrijednosti dobra i usluge (proizvode, outpute) kojima se zadovoljavaju brojne ljudske potrebe. Nakon to je napustio okvire sakupljake privrede ovjek je postupno razvijao vlastite proizvodne procese kroz koje ovladava silama prirode, koristi prirodna bogatstva, razliite alate, naprave, mehanika sredstva, strojeve, transportna sredstva i razliite oblike pogonskih energija (ivotinje, drvo, ugljen, naftu, paru, sile atoma). No, pored primarnih (izvornih) inputa prirodnog, humanog i kapitalnog resursa mnogi teoretiari danas dre kako suvremene proizvodnje ne bi bilo bez poduzetnitva, organizacije, znanja, tehnologije, informacija itd. Ovi se elementi proizvodnje stoga nazivaju izvedeni inputi. 4. Politekonomski kazano materijalna proizvodnja je stvaralaka, organizirana, svjesna, svrhovita i unaprijed planirana aktivnost ljudi. Proizvodnja je trajni i nezaobilazni uvjet civiliziranog opstanka ljudi. ljudske vrste. U uvjetima oskudnih (ogranienih) mogunosti zadovoljavanja brojnih prirodno i povijesno nastalih individualnih i drutvenih potreba ljudi su prisiljeni ekonomizirati to znai paljivo i racionalno koristiti sve ono to je nuno za postizanje temeljnog cilja proizvodnje (stvaranje i poveanje materijalnog bogatstva). Bogate i siromane zajednice, razvijene i slabije razvijene zemlje (privrede) ne razlikuju se ni danas po svojim temeljnim ciljevima na podruju zadovoljavanja potreba, nego po stupnju njihova ostvarivanja. Materijalnom bogatstvu namijenjenom potronji tei cjelokupno ovjeanstvo. 5. Tehniki kazano materijalna proizvodnja je proces pretvaranja inputa u outpute, pri emu se ovjek slui tehnikom (alatima, napravama, mehanikim sredstvima, strojevima, transportnim sredstvima, pogonskom energijom itd.) i tehnologijom (nainima, "receptima" o uvjetima i nainima objedinjavanja inputa u procesima proizvodnje). Ovo isto moe se kazati i na drugi nain: Proizvodnja (ili produkcija) jest aktivnost ljudi koji opremljeni inputima - potrebnim sredstvima (strojevima i alatima) i tehnologijom, koristei se vjetinama, sposobnostima i znanjima prerauju prirodnu materiju u - oblija (proizvode, outpute) prikladna za zadovoljenje potreba. U suvremenim procesima proizvodnje sve manji znaaj imaju prirodni inputi (prirodne sirovine), jer ljudi proizvode sve vie usluga kojima zadovoljavaju nematerijalne potrebe ljudi - za zabavom, obrazovanjem, komunikacijom itd. U takvim proizvodnjama najvie sudjeluju nematerijalni imbenici proizvodnje kao to su ljudsko znanje, afekti, imaginacija itd. Primjeri za takvu proizvodnju su knjige, filmovi, kompjutorski programi, glazba, zdravstvene i odvjetnike usluge itd. 6. S obzirom na konanu namjenu rezultata proizvodnje (proizvoda, outputa) mogue je cjelokupnu proizvodnju razvrstati na: 1. proizvodnju materijalnih dobara i usluga kojima se izravno zadovoljavaju potrebe lanova drutva (outputi za potronju) i 2. proizvodnju sredstava (fizikog kapitala) i materijala (prirodnih sirovina, polupreraevina, komponenti) sa svrhom stvaranja potrebnih pretpostavki za kontinuirano odvijanje proizvodnje namijenjene potronji (jednostavna i proirena proizvodnja - kroz procese obnavljanja i investiranja u proirenje proizvodnje). Treba upamtiti kako je to stoga to je svaka proizvodnja ujedno i potronja kako ljudskog rada tako i kapitalnih dobara te prirodnih resursa. Dakle, s obzirom na konanu namjenu rezultata proizvodnje pojedinih privrednih grana, cjelokupnu rezultata proizvodnju razvrstavamo na proizvodnju: sredstava za potronju namjenjena su za zadovoljavanje potreba stanovnitva i u potronju ulaze nakon raspodjele i razmjene. Troei upotrebne vrijednosti proizvoda ljudi osiguravaju svoju egzistenciju i svoje radne sposobnosti. Ne smije se zaboraviti kako je ljudski rad takoer proizvodni input. ire promatrano, kroz proces potronje osigurava se opstanak i reproduciranje cjelokupne ljudske vrste; te na proizvodnju sredstava za proizvodnju koja nisu sredstava namijenjena za neposrednu potronju ljudi. Proces proizvodnje koji zavrava s proizvodnjom sredstava (outputa) za proizvodnju pretpostavka je obnavljanja i proirivanja postojeih procesa proizvodnje. Ne smije se zaboraviti kako se u svakom procesu proizvodnje troe inputi proizvodnje - rad, "zemlja" i kapital. U procesima proizvodnje proizvode se dakle i nove sirovine i/ili novi strojevi koji su bili potroeni ili su dotrajali. Dakle, ukupna se proizvodnja dijeli na proizvodnju dobara i usluga za neposredno zadovoljavanje potreba i na proizvodnju dobara/usluga kojima se proizvodni procesi obnavljaju i proiruju. Ova je injenica pretpostavka jednostavne i proirene reprodukcije ekonomskih aktivnosti. U jednostavnoj reprodukciji ljudi u istom opsegu obnavljaju svoje proizvodne potencijale, dok se kod proirene reprodukcije ti potencijali podiu na viu kvantitativnu i kvalitativnu razinu. 7. Statistiki promotreno materijalna proizvodnja u jednoj privredi (drutvu) obuhvaa sljedee privredne djelatnosti: industriju i rudarstvo, poljoprivredu i ribarstvo, umarstvo, graevinarstvo, proizvodni dio zanatstva, djelatnosti:10

promet i veze, trgovinu, ugostiteljstvo i turizam, proizvodni dio komunalnih djelatnosti (vodovod, odravanje cesta i parkova itd.), obrtnitvo, financijske i druge usluge, obrazovanje i kultura, zdravstvena zatita i socijalna skrb.

(8.) VIII. Ljudski faktor - posebna uloga ovog inputa u proizvodnji (str. 87-104)1. Da bi se odrali i razvijali ljudi uvijek moraju iznova proizvoditi, pribavljati i troiti proizvode. Najprije su to bili samo poljoprivredni proizvodi, zatim su im se pridruili zanatski, pa industrijski, a danas informacijski, komunikacijski i afektivni proizvodi. U proizvodnji su najprije dominirala materijalna dobra, da bi s razvojem proizvodnih snaga i odnosa sve vie na znaenju i brojnosti dobivale proizvedene usluge. Materijalno bogatstvo stvara proizvodni rad ljudi, a rad jo uvijek nije slobodna djelatnost ve prisila na koju ih tjera nuda fizikih potreba i prisila drugog ovjeka. 2. Uz druge inpute proizvodnje, ljudski rad je neizostavan dio svakog proizvodnog procesa. Rad je fizioloko naprezanje pri kojem se tjelesne i intelektualne sposobnosti ovjeka svrhovito troe. 3. Gospodarska povijest ovjeanstva dijeli se s obzirom na znaaj imbenika (inputa) proizvodnje na tri razdoblja: i) razdoblje dominacije agrarnog sektora; ii) razdoblje industrijalizma i iii) razdoblje postindustrijskog ili informacijskog drutva.U svakom rrazdoblju ljudski faktor (input, resurs, imbenik) ima razliite vane uloge i znaaj. 4. i) U primitivnim (poetnim) oblicima proizvodnje dominira ovjekov fiziki rad. Ovaj rad ne iziskuje posebnu izobrazbu i vjetinu, ve samo snagu i izdrljivost, te priuenost za odreeni posao. Preteno agrarna proizvodnja ne zahtijeva intelektualne napore. Razvojem drutvene podjele rada izdvaja se zanatstvo koje ve zahtijeva posebne vjetine i vea znanja nego to su oranje, kopanje, koenje itd. Zanatskih vjetina nema bez prethodnog osposobljavanja savladavanja pravila struke, usvajanja vjetina baratanja alatima, poznavanja materijala koji se obrauje itd. Ovaj rad uz pomo runih alata i srodnih naprava dominira sve do pojave industrije. ii) Pojava industrije i strojne proizvodnje znai zamjenu ogranienih radnih (fizikih) sposobnosti ovjeka sa strojevima i mehaniziranom tehnologijom. Ljudski rad i dalje ostaje nuna komponenta proizvodnje, ali u suradnji sa strojevima. Industrijski nain proizvodnje realizira masovnu (visokoserijsku) proizvodnju u kojoj se smanjuju trokovi proizvodnje po jedinici proizvoda, poveava ukupna koliina proizvoda i iri mogunost plasmana irokim masama proizvoaa. S pojavom industrijskog naina proizvodnje zaposleni se dijele na one koji obavljaju fizike poslove u proizvodnji i na one koji obavljaju umne poslove. iii) Kao to je u zanatstvu (manufakturi) ograniena fizika sposobnost ovjeka (limitiranost) uvjetovala nunost njegova nadomjetavanja strojem, jednako tako danas, na kraju industrijske ere, ovjek postaje zapreka rastu efikasnosti i kvalitete zbog ogranienih sposobnosti u manipulativnoj, posluivakoj, upravljakoj i kontrolnoj funkciji (umnim sposobnostima). Novo tehnoloko razdoblje u koje ulaze najrazvijenije privrede karakterizira primjena kompjutorski integrirane proizvodnje zasnovane na sprezi automata i robota, procesnih tehnologija i slinih metoda proizvodnje. U takvoj tehnologiji fiziki rad ovjeka potpuno nestaje. Ipak, ovjek i u takvim procesima proizvodnje zadrava one radne funkcije u kojima je jo uvijek superiorniji suvremenoj tehnici: u sferi intelektualne kreativnosti i apstraktnom miljenju. To znai kako se ovjek povlai izvan neposrednog akta proizvodnje novih proizvoda, ali se zadrava u pripremnim fazama kreiranja proizvodne tehnologije i proizvoda te otklanjaju zastoja i kvarova. 5. Ulaskom u postindustrijsku (informacijsku) eru proizvodnje zavrava dugi povijesni proces zapoet sakupljakim privreivanjem u prapovijesti i mukotrpnim napredovanjem u metodama osiguravanja opstanka. Podsjetimo se, ovo je napredovanje znaajnije zapoelo nakon neolitske ili poljodjelske revolucije koja je znaila fundamentalnu promjenu naina ivota koja e omoguiti postanak modernog svijeta. U suvremenim privredama (drutvima) i proizvodnim procesima ovjek je kao neposredni proizvoa sve vie istisnut iz akta proizvodnje, ali upravo stoga ljudska vrsta i ljudski rad kao proizvodni faktor u nadolazeem razdoblju preuzimaju funkcije dostojne ljudskog intelekta i ljudskog bia. 6. Dakle, ljudski rad je u karakteristinim oblicima i povijesno uvjetovanom opsegu nezaobilazan imbenik (input) u svim tehnolokim razdobljima ovjeanstva. Ljudski rad (humani kapital, resurs ovjek) je bitan imbenik privrednog razvoja u cjelokupnoj povijesti, a brojnost stanovnitva je bitna privredna odrednica u dvojakom smislu. S jedne strane veliina stanovnitva odreuje strukturu i veliinu potreba, a s druge strane brojnost, obrazovanost i radne navike onog dijela stanovnitva koje sudjeluje u procesima proizvodnje odreuje snagu i dinamiku privrednog razvoja. 7. Zato je poznavanje karakteristika stanovnitva (brojnost, stope rasta ili stope opadanja, prosjena duina ivota, obrazovna struktura, zanimanja i vjetine itd.) i svjesno usmjeravanje njegova razvoja u kvantitativnom i kvalitativnom smislu (kroz npr. populacijsku, obrazovnu i druge politike) od velike vanosti za ukupni drutveno-ekonomski razvoj. Za mnoge ekonomiste, posebno one koji su razradli teoriju ljudskog kapitala, postoji pozitivna korelacija izmeu investiranja u obrazovanje i materijalnog11

napretka pojedinca i drutva. Ovim se i slinim pitanjima pored ekonomskih disciplina bavi i posebna znanost o stanovnitvu demografija.

(9.) VIII. Ljudski faktor - podjela rada (specijalizacija) (str. 87-104)Privreda (gospodarstvo, ekonomija) je sustav za proizvodnju, raspodjelu, razmjenu i potronju. Ovaj je sustav ivi, sloeni i dinamiki organizam s mnogobrojnim obrtima, radionicama i poljoprivrednim imanjima, industrijskim poduzeima i njihovim udruenjima, malim i velikim trgovakim kuama, radnjama i prodavaonicama, bankama i tedionicama, mjenjanicama, burzama i agencijama itd. Njihovo formiranje, organiziranje, povezivanje, funkcioniranje i razvijanje izvor je brojnih i sloenih problema. 2. Usprkos problemima, svaka privreda je u konanici vie ili manja skladna i uinkovita cjelina. Klju razumijevanja funkcioniranja privredne cjeline nalazi se u pojavi podjele rada (specijalizacije). Podjela rada znai da su se unutar privrede i drutva pojedinci, privredne organizacije i teritorijalne zajednice (gradovi, regije, zemlje, ira podruja) specijalizirali kako bi podigli svoje proizvodne mogunosti. Ljudi, organizacije i teritoriji se dragovoljno ili prisilno priklanjaju odreenoj posebnoj djelatnosti i tako podreuju postojeoj podjeli rada. Podjela rada je dioba razliitih drutvenih djelatnosti i njihovih dijelova izmeu pojedinih lanova drutva i drutvenih grupa kojima odreeni rad postaje privremeni zadatak ili trajno ivotno zanimanje. Samo tako se moe efikasno podmiriti ukupna koliina drutvenih potreba. 3. Ve od svojih poetaka ovjekov opstanak i razvitak zavise od podjele rada, budui kako niti jedan ovjek nikada ne moe u isto vrijeme obavljati razliite poslove (ve ih rasporeuje i naizmjenino obavlja). Iako s razvojem drutva podjela rada postaje sve raznovrsnija i sloenija, ona je u sutini kroz povijest samo mijenjala oblik i nain svog ispoljavanja: a) U prvobitnim zajednicama rairena je prirodna podjela rada prema spolu i dobi. Toj se podjeli rada prikljuuje teritorijalna podjela rada zasnovana na zemljoradnji i stoarstvu (kasnije i na obrtu i trgovini). Materijalna pretpostavka teritorijalne i svih kasnijih podjela rada je i) porast broja stanovnika i njegove gustoe, te ii) razvijenost prometnih sredstava naime, podjela rada se ne bi mogla razvijati ukoliko ljudi ne bi mogli meusobno razmjenjivati viak svojih proizvoda! b) S pojavom civilizacije i klasnih zajednica dominantna postaje drutvena podjela rada , i to: - opa u smislu formiranja velikih privrednih djelatnosti (poljoprivrede, industrije, trgovine i itd.); - posebna u smislu podjele tih djelatnosti na grane proizvodnje (tekstilna, drvna, metalna itd.); te - pojedinana ili tehnika u smislu podjele rada unutar jedne privredne organizacije (pogoni, radionice itd.) 4. Najvanije karakteristike i posljedice drutvene podjele rada do kojih dolazi kroz povijesni razvoj su: - razdvajanje grada od sela, uz izgradnju posebnih naina ivota u tim cjelinama; - razdvajanje duhovnog od materijalnog drutvenog stvaralatva; - razdvajanje umnih i fizikih funkcija unutar procesa proizvodnje; - podinjavanje pojedinca jednoj djelominoj i doivotnoj djelatnosti (poslu, zanimanju). 5. S drutvenom podjelom rada zapoinje irenje sve vie samostalne neproizvodne drutvene djelatnosti. Stvaraju se drave, a s njima i nunost upravnih slubi i inovnika, vojske, policije, velikog broja komunalnih poslova, financijskih institucija i dravnih organa. Kasnije dolaze posebne obrazovne, zdravstvene i kulturalne slube, a u novije vrijeme i umjetniko i znanstveno djelovanje. 6. S pojavom i razvojem neproizvodnih drutvenih djelatnosti ostvaruje se najznaajnija posljedica civilizacijskog razvoja ljudskog drutva: na temelju unaprjeenja proizvodnih snaga i produktivnosti rada stalno smanjivanje aktivnosti i zaposlenosti u neposrednoj materijalnoj proizvodnji (u kojoj se proizvode dobra za zadovoljavanje osnovnih ili egzistencijalnih ljudskih potreba) i s tim u svezi zapoinjanje procesa materijalne, politike i socijalne emancipacije ovjeka i ovjeanstva (od materijalnog siromatva i tiranije). 7. Svako poveanje produktivnosti ljudskog rada ima za pretpostavku specijaliziranje za obavljanje pojedinih dijelova proizvodnog procesa. Iako je historijski nuna i korisna, specijalizacija sa sobom donosi i mnotvo negativnih popratnih pojava i posljedica. Ljudi, naime, postaju fah-idioti, tj. strunjaci za male dijelove proizvodnog procesa (i ivota), a to za posljedicu ima nepoznavanje cjeline proizvodnog procesa, otuenost od procesa rada, nevoljkost pri njegovom obavljanju, nezadovoljstvo s radom i ivotom i nesnalaenje u cjelovitosti svih ivotnih dimenzija. 8. Ekonomisti, politolozi, sociolozi i drugi smatraju kako e budui razvoj proizvodnih snaga (tehnike i tehnologije, tj. fizikog kapitala) i produktivnosti rada omoguiti ovjeku povratak ka proizvodnji cjelovitog proizvoda, ali u sferi opedrutvenih funkcija (uprave, politike, umjetnosti, znanosti itd.) dok1. 12

e proizvodnju materijalnih proizvoda od ovjeka preuzeti sofisticirani strojevi (npr. roboti) i automatizirani proizvodni procesi.

(10.) IX. Tehniki napredak - A (str. 111-118, 137-144, 151-152, 158-170) 1. Razlika izmeu pojmova TEHNOLOGIJA i TEHNIKA proizvodnje sastoji se u sljedeem: Tehnologija proizvodnje je ukupnost znanja o svojstvima materije i energije, te nainima kombiniranja faktora proizvodnje. Tehnika proizvodnje je konkretna primjena tehnolokih dostignua kroz materijalizaciju sredstava i predmeta rada. 2. Tehniki napredak ine promjene u proizvodnom procesu: i) poboljavanje postojeih ili proizvodnja novih proizvoda; ii) ista koliina proizvodnje se ostvaruje manjim utrokom faktora proizvodnje ili njihovom zamjenom novim jeftinijim i dostupnijim faktorima; iii) poboljava se organizacija i upravljanje proizvodnim procesom; iv) humanizacija uvjeta ivota i rada ljudi i zatita prirodnog okolia (ekoloka proizvodnja). 3. Povijesne etape tehnikog napretka: i) etapa runog rada (manuelna proizvodnja) - ovjek je svoju egzistenciju bazirao na zateenim predmetima u prirodi, a kasnije i oruima vlastite izrade, to nije bilo dovoljno za nita drugo do pasivnog odnosa prema prirodi (skupljanje); poljoprivreda je bila osnovni izvor materijalnih dobara nunih za opstanak, a prirodni elementi glavna prepreka napretku; sve do pojave kapitalizma u 16-17 st. poljoprivreda je dominantna drutvena proizvodnja; u ovoj se etapi postupno razvija i zanatstvo (kasnije manufaktura kao niz zanatskih djelatnosti objedinjenih na jednom mjestu) koje upotrebljava alate: zanatstvo je bilo poticaj ljudskoj inventivnosti u pronalaenju novih proizvodnih postupaka i savrenijih alata; ii) etapa strojne proizvodnje (strojno-industrijski nain proizvodnje) - u ovoj etapi runi rad, ogranien psiho-fizikim i prirodnim mogunostima, zamjenjuju strojevi i strojne metode proizvodnje; - neprestano poveanje broja strojeva iziskuje poveanje mase rada koja je zaposlena uz strojeve i poveanje sirovina; - s ovom promjenom mijenja se i drutveno-ekonomski ivot pojedinaca i drutava: - posljedica je porast gradova i gradskog naina ivota, opadanje znaenja sela i poljoprivrede, rast broja stanovnika jer u industriji i gradovima raste proizvodnost, dohodak, kvaliteta prehrane, sigurnost i zdravlje ljudi. iii) etapa automatizacije (strojni sustav sa samoregulacijom) - kao to je uvoenje strojeva u proizvodnju zamijenilo ovjekove ograniene fizike snage, tako je uvoenje automatizirane (robotizirane) proizvodnje u drugoj polovici 20. stoljea omoguuje zamjenu intelektualnih funkcija proizvoaa s posebnim ureajima; dok je u strojnom nainu proizvodnje stroj preuzeo pogonsku funkciju i neposrednu obradu predmeta rada ostavljajui ovjeku pripremu, rukovoenje i kontrolu proizvodnog procesa, automatizacija proizvodnje svodi ulogu ovjeka na tehnoloko kreiranje i programiranje proizvodnog procesa. 4. Tehniki napredak je opredmeenje ostvarene razine znanja. Tehniki razvoj funkcija je razvoja znanosti i stupnja koritenja njenih rezultata. Znanje je preduvjet ljudske vladavine nad prirodom, mono oruje u tisuljeima staroj ambiciji ovjeka da prirodne resurse podredi vlastitom blagostanju. Pronalaenje novih i efikasnijih metoda proizvodnje postaje svjesno usmjeravana, organizirana aktivnost koja ukljuuje sve vei broj znanstvenika i dugih visokostrunih profesija uz istodobni rast proizvodnih sredstava potrebnih za osiguranje kontinuiranog pritjecanja novih tehnikih postupaka. 5. Znanstveno-istraivake razine su: 1. fundamentalna istraivanja - fundamentalna, temeljna ili bazina istraivanja su usmjerena stjecanje opih spoznaja o prirodi i njenim zakonitostima. Rezultati findamentalnih istraivanja nisu direktno primjenjivi u ekonomskom procesu, ali su posebno vani jer tvore podlogu tehnolokog napretka; 2. primijenjena istraivanja; 3. pronalazatvo i 4. razvojna istraivanja: - Tempo razvoja znanosti funkcija je drutveno-ekonomskih uvjeta i okolnosti - zainteresiranosti drutva za nova znanja u okviru realnih materijalnih mogunosti i oekivanih koristi. - Faze stvaranja tehnikog napretka: 1. faza invencije; 2. faza inkubacije; 3. faza inovacije; 4. faza difuzije i 5. faza degradacije.13

6. Transfer tehnologije (pribavljanje tehnologije koju nismo samo proizveli): i). kupnja opreme; ii) kupnja licenci i know-howa i iii) proizvodna kooperacija i zajednika ulaganja. (11.) IX. Tehniki napredak B (str. 111-118, 137-144, 151-152, 158-170) 1. Svaka tehnologija ima svoj ivotni ciklus koji je sastavljen od faza koje prolazi svako otkrie ili izum od trenutka nastanka do odbacivanja kao zavrne toke njegove primjene. ivotni ciklus tehnologije danas je sve krai zbog ubrzanog znanstvenog i tehnolokog napretka. Tehnoloki napredak svog svoje vanosti predstavlja podruje svjesnog i organiziranog drutvenog djelovanja. 2. Najvei dio hrvatske industrije koristi se danas tehnologijom etvrtog stupnja poluatomatskim strojevima i tekuom trakom - ili nie razine, to upozorava na veliko tehnoloko zaostajanje prema visokorazvijenim zemljama. 3. Tehnoloki potencijal nekog drutva sastoji se od sposobnosti da stvara i primjenjuje vlastitu tehnologiju, te da odabire, prilagoava i primjenjuje tehnologiju koju kupuje od drugih (transfer). Tehnoloki potencijal drutva utjee na sposobnost drutva da ostvari efikasnu proizvodnju, a time i na razinu zadovoljavanja potreba i mogunosti gospodarskog razvoja u budunosti. 4. Tehnoloki potencijali svake zemlje zavise od: i) mogunosti financiranja znanstvenoistraivakog rada; ii) raspoloive kvalitete i kvantitete istraivakih kadrova; iii) raspoloive znanstveno-istraivake opreme i ostale potrebne infrastrukture; iv) efikasnosti organizacije i djelotvornosti poticaja za znanstvenu proizvodnju; v) dostupnosti akumuliranih znanstvenih spoznaja u svijetu. 5. Znanstveno-tehnoloki napredak ima eksponencijalni rast, to znai da razvijene zemlje s velikim tehnolokim i znanstvenim potencijalom bre i ire znanstveno-tehnoloki napreduju, te se zbog toga izmeu njih i ostatka svijeta poveava znanstveno-tehnoloki jaz (razlika). 6. Znanstveno-tehnoloki jaz izmeu razvijenih i nerazvijenih ugroava ekonomski suverenitet nerazvijenih zemalja, tj. njihovu mogunost izrade i realizacije vlastitih strategija razvoja u skladu s vlastitim mogunostima i potrebama, kao i slabljenje mogunosti zatite vlastitog gospodarstva. 7. Ugroavanje ekonomskog suvereniteta utjee na opadanje politikog suvereniteta, tj. na sposobnost zemalja da samostalno donose najvanije drutveno-politike odluke i da ih sprovode na odreenom teritoriju. Suverenitet podrazumijeva postojanje uvjeta za efektivno sprovoenje odluka temeljenih na autentino koncipiranoj strategiji drutveno-ekonomskog razvoja. 8. Ekonomski suverenitet ne znai samodostatnost i ekonomsku izolaciju od ostatka svijeta jer to uvijek tetno po vlastitu efikasnost. No, ekonomska samostalnost je sposobnost optimalizacije privrednog razvoja kroz uvaavanje endogenih i egzogenih (unutranjih i vanjskih) objektivnih ogranienja, ali strategijom koja osigurava dostizanje autentino formiranih ciljeva. 9. Elemente prirodnog bogatstva i brojnost radne snage, koji su nekada inili nenadoknadivu prepreku za one koji ih nemaju, u suvremenosti je daleko lake nadomjestiti nego oskudnost tehnologije. Znanost i tehnologija kao oblik primjene znanstvenih spoznaja danas su najznaajniji dinamiki faktor razvoja. Tehnologija je bitan imbenik proizvodnih snaga, pa ak i zasebna proizvodna snaga drutva. Oskudnost tehnologije je primarni razlog svih oblika zaostajanja u ekonomskoj sferi. Tehnoloka zaostalost kljuni je uzronik ekonomske zavisnosti, a posljedino tome i politike podreenosti. 10. Stupanj tehnoloke razvijenosti e u budunosti odreivati ne samo ekonomski suverenitet, odnosno mogunost oblikovanja autentinog drutveno-ekonomskog razvoja, nego i ukupne razvojne perspektive zemalja. 11. U vremenu od dravnog osamostaljenja Hrvatska se gotovo iskljuivo oslanjala na vanjske izvore (uvoz) tehnologije i tehnolokog napretka. Oskudnost Hrvatske s vlastitim izvorima tehnolokog napretka, uz oskudicu financijskog kapitala i visoko obrazovanog rada, najsnanije je razvojno ogranienje privredne efikasnosti. Hrvatska mora pristupiti izradi strategije tehnolokog razvoja kao najvanijeg elementa ukupne strategije drutvenog i gospodarskog razvoja. Glavna naela strategije tehnolokog razvoja RH trebaju biti: selektivnost podruja istraivanja, restriktivnost u odreivanju ciljeva, prioritetnost ciljeva i maksimalna racionalnost ulaganja oskudnih sredstava (npr. financijskog kapitala).14

(12.) X. Poduzetnitvo, vlasnitvo i upravljanje (management ) (str. 187-200, 210-212, 227-234)1. Poduzetnitvo je izvedeni faktor proizvodnje koji se smjeta unutar imbenika rada. O njegovoj vanosti za privreivanje ve piu dubrovanin Benedikt Kotruljevi u 15. st., R. Cantillon na poetku 18. st. i J. B. Say na poetku 19. stoljea. Say definira poduzetnika kao osobu koja kombinira faktore proizvodnje u jedan cjeloviti proizvodni organizam da bi se ostvario cilj stjecanja profita". 2.Poduzetnik je osoba koja kupuje inpute po poznatim, a prodaje outpute po nepoznatim cijenama. To je i logino budui da nijedan poduzetnik/proizvoa ne moe unaprijed znati hoe li njegovi proizvodi biti prihvaeni od strane kupaca. Stoga su neizvjesnost i rizik bitne odrednice poduzetnike funkcije. No, poduzetnici svejedno osnivaju nova poduzea, donose odluke o vrsti proizvodnje, kapacitetu, lokaciji, izboru kombinacije proizvodnih imbenika, itd. Poduzetnitvo podrazumijeva nerutinsko odluivanje, suptilno procjenjivanje poslovnih perspektiva budunosti, intuitivne prosudbe ostvarivosti rizinih poslovnih pothvata u uvjetima brojnih neizvjesnosti. Jedna osoba moe biti istovremeno vlasnik, poduzetnik i upravlja (menader) u poduzeu, ali je isto tako mogue da to budu tri razliite osobe. Zavisno od ivotnih uvjeta i talenta, svaki je ovjek potencijalni poduzetnik. 3.Vanost poduzetnika i poduzetnitva posebno istie ekonomist J. A. Schumpeter. Za njega je poduzetnik glavni pokreta ekonomskog razvoja. Poduzetnikova je funkcija inoviranje, neprestano uvoenje novih kombinacija proizvodnih imbenika. Razlikuje pet oblika inovacija: uvoenje novih proizvoda (ili poboljanje postojeih), uvoenje novih metoda proizvodnje, otvaranje novih trita, osvajanje novih izvora sirovina i polupreraevina i kreiranje novih oblika industrijske organizacije. Prema Schumpeteru dok postoje inovacije poduzetnika, opstaje i sustav odnosa i institucija kapitalistikog naina proizvodnje. Razvoj je stvaralaka destrukcija, uvoenje inovacija tehnikog napretka kojim se ostvaruje rast efikasnosti i blagostanje. 4. Poduzetnik je nosilac napretka u ekonomskom i/ili tehnikom smislu. Kod poduzetnika je veoma vana informiranost o stanju na tritu. Informacije koje prima poduzetnik iskrivljuje dravna regulativa, pa stoga pretjerano normirani privredni sustavi sputavaju razvoj poduzetnitva jer onemoguuju efikasnu organizaciju i stvaraju zapreke za kvalitetna predvianja i s tim povezanu realizaciju poduzetnikih ideja. 5.Poduzetniki rizik proizlazi iz i) konkurencije drugih proizvoaa u cijeni, kvaliteti itd., kao i zbog ii) neizvjesne strukture i veliine ukupne potranje za njegovim proizvodom. Nitko sa sigurnou ne moe predvidjeti buduu potranju i ponaanje potroaa. Neizvjesnost se donekle moe smanjiti paljivim istraivanjem trita, ali ne i otkloniti. Trina pravila podrazumijevaju da se u rizik poduzetnitva ulazi s vlastitom imovinom, vlastitim kapitalom (koji moe biti i pozajmljen od banaka), te osobno snose sve posljedice uspjeha ili neuspjeha. 6. Pseudopoduzetnik je laan poduzetnik (tajkun), prikriven rentijer, spekulant u negativnoj konotaciji tog pojma. To je osoba koja osim gramzivosti, egoizma i elje za bogaenjem teko da posjeduje bilo koju pozitivnu, drutveno poeljnu osobinu. 7. Kompetentni poduzetnik danas ima sljedee osobine: 1. strategijske vjetine - one obuhvaaju globalno miljenje u meunarodnim dimenzijama, umreeno miljenje, sposobnost za viziju, odluivanje i sprovoenje, sigurnost pregovaranja; 2. socijalnu kompetentnost - ona obuhvaa sposobnost za meunarodne timove, sposobnost za uenje i inovacije; 3. strunu kompetentnost - ona obuhvaa sveuilino obrazovanje, boravak u inozemstvu, dodatne kvalifikacije, moralnu kompetentnost 8.Ekonomsko ponaanje poduzetnika treba razlikovati od ekonomskog ponaanja bilo kojeg ovjeka. Za razliku od poduzetnika, svi drugi u svom postupanju pored ekonomskih sagledavaju i socijalne te politike posljedice ivotnih i ekonomskih izbora, teei ciljevima koji nisu samo ekonomski. 9.Izmeu stupnja profitabilnosti poduzetnikog poduhvata i stupnja rizinosti postoji pozitivna korelacija. Visoki su profiti povezani s visokim rizicima. Jedna od taktika smanjenja rizika je mogunost upravljanja tritem kroz npr. dogovore s prodavaima ili kupcima, odnosno kroz marketing i propagandu proizvoda. Drugi je nain diverzifikacija proizvoda, to jest situacija u kojoj jedan proizvoa proizvodi razliite proizvode. Ako opada cijena i plasman jednog proizvoda, to se ne dogaa s ostalima.10.Poduzetnitvo i upravljanje (management, menadment) nisu iste proizvodne funkcije. Poduzetnika funkcija prethodi upravljanju i stvara uvjete za nju jer formira kapital u konkretnu faktorsku kombinaciju. Poduzetnika je funkcija kreiranje i odluivanje o realizaciji poslovne ideje - to, kako, koliko i za koga proizvoditi. Upravljanje (management) je zasebna funkcija iji se sadraj u primarnom smislu svodi na operativno donoenje tekuih odluka koje osiguravaju efikasno odvijanje procesa privreivanja. Menader upravlja s uoblienim kapitalom koji je realizacija poduzetnike ideje: o vrsti proizvodnje, o prostoru na kojem e se neka proizvodnja odvijati, o kapacitetima proizvodnje, o tehnologiji koja e se upotrebljavati. No, ne treba smetnuti s uma kako niti upravljanje nije rutinska, nekreativna i manje vana funkcija u procesu privreivanja. 15

(13.) XI. Organizacija i djelovanje poduzea (str. 257-274, 275-300)1. Pojedinano i izolirano ovjek ne bi opstao, te je stoga svoje gospodarske aktivnosti oduvijek organizirao s drugima: u primitivnim drutvima kroz naturalnu proizvodnju i prikupljanje u okviru ire obitelji, plemena ili roda, a u suvremenim drutveno-ekonomskim uvjetima temeljna proizvodna jedinica robnog oblika privreivanja je poduzee. 2. Poduzee je samostalan organizacijski oblik zajednikog djelovanja ljudi i kapitala u procesu proizvodnje. Ponekad se ovoj definiciji dodaje svrha ili cilj postojanja poduzea: ostvarivanje zarade ili profita za vlasnika. Poduzee je slobodno u pokuaju ostvarivanja ovog cilja, ali je u svom djelovanju podvrgnuto djelovanju ekonomskih zakona i pravnih pravila o nainu doputenog djelovanja. Ekonomski zakoni, uvjeti i okolnosti koje utjeu na poslovanje poduzea jesu: odnosi konkurencije (rizici), kupovna mo i preferencije potroaa, cijene inputa, drutvene institucije, porezi i druga davanja, tehnologija i kvaliteta ljudskog resursa. No, potencijalni profit vlasnike i motivira na osnivanje poduzea koja drutvenu zajednicu snabdjevaju korisnim dobrima i uslugama. 3. Prva poduzea nastaju u razdoblju raspada feudalne ekonomije i razgradnje naturalnog sustava - sitne robne proizvoae (zanatlije udruene u cehovske zajednice) i pojedinane trgovce (udruene u gilde) postupno zamjenjuje kapitalistiki nain proizvodnje (13-14 st.) Razgradnju cehovskog sustava najvie potie trgovaki kapital i trgovci jer zanatski sustav, naroito od 15. st. i velikih geografskih otkria, svojim normama, kvotama i zabranama koi razvoj i rast proizvodnje. 4. U povijesnom procesu razvoja od cehovske zanatske radionice do industrijskog poduzea postoje faze: i) Jednostavna kooperacija - kooperacija se od rune zanatske proizvodnje ne razlikuje u tehnolokom smislu, ve u razmjerima koritenih imbenika (inputa) proizvodnje. Vie zanatlija proizvode proizvod od poetka do kraja (bez meusobne podjele rada) na jednom mjestu i pod upravljanjem vlasnika kooperac.;ii) Manufaktura - to je radionica s unutranjom (tehnikom) podjelom rada, gdje se cjeloviti zanatski proces proizvodnje dijeli na pojedine faze koje obavljaju specijalizirani pojedinci. Zbog toga oni postaju spretniji, djelotvorniji, tedi se vrijeme i zbog razdvojenosti proizvodnog procesa na pojedine faze daje se snaan poticaj usavravanju runog alata i poboljanju u organizaciji proizvodnje. Manufaktura ima dvije varijante: heterogenu i organsku manufakturu. Manufaktura postoji od 16. do 18. st., a u 19. st. se pojavljuje iii) strojna proizvodnja i industrijsko poduzee. Ovim zapoinje industrijska revolucija, odnosno razdoblje masovne proizvodnje temeljene na rairenoj primjeni strojne obrade predmeta rada. 5. U aktualnim uvjetima globalizacije kao skupa procesa uklanjanja svih prepreka za slobodan planetarni protok dobara i usluga, premjetanje proizvodnji, trgovinu i kolanje financijskog kapitala poduzea postaju meusobno konkurentna na itavoj planeti. Zbog toga uvjeti poslovanja poduzea postaju znatno sloeniji, poveava se neizvjesnost i rizinost poslovanja. Poduzea se uvjetima globalne konkurencije prilagoavaju poveanjem vlastite fleksibilnosti (u kratkom vremenskom intervalu brzo reagiraju na promjene u globalnom okruenju), ali i drave nastoje stvoriti privlaan ambijent za strane investitore i poduzea kroz smanjivanje poreza i drugih drutvenih davanja, kvalitetno obrazovanje domae radne snage, investiranje u izgradnju eljeznica, cesta i slobodnih carinskih zona, smanjivanje pravnih i birokratskih prepreke stranom ulaganju, razvijanje dobrih politikih odnosa s drugim zemljama i pruanje pravne i drutvene sigurnosti stranim poduzeima, graanima, financijskim investitorima, njihovoj imovini i profitima. 6. Vrste poduzea: 1. prema aktivnosti: proizvodna i usluna (trgovina, bankarstvo, promet itd.); 2. prema profitabilnosti: nisko i visokoakumulativne; 3. prema trinoj orijentaciji: lokalna, nacionalna, izvozna (multinacionalna, transnacionlna); 4. prema veliini: mala - do 125 zaposlenih, srednja - od 126 do 499, velika - od 500 i vie zaposlenih; 5. prema vlasnitvu: privatna (personalna - s jednim vlasnikom, ortatvo i kapitalna - dionika drutva) i dravna. 7. Kako je dobit (profit, zarada) jednog ili vie vlasnika krajnji cilj osnivanja poduzea, njega je potrebno ustrojiti kao funkcionalnu (efikasnu) cjelinu. U funkcionalnom smislu poduzee je sustav sastavljen od niza podsustava: - poduzetnitvo i menadment; - kadrovski odjel (u suvremenim je poslovnim uvjetima ljudski kapital sa svojim znanjem, kreativnou, inovativnou i drugim ososbinama kljuni faktor konkurentnosti i razvojnog potencijala poduzea); - odjel nabave (nabavne slube nastoje minimizirati zalihe sirovina, u emu im pomae informatika tehnologija sa trenutnim pregledom zaliha); - odjel marketinga i prodaje (ispituju ukuse potroaa, diferenciraju proizvode prema individualnim potroakim zahtjevima, utvruju strategiju promoviranja proizvoda i utjecaja na ponaanje kupaca); - odjel financija i raunovodstva (prikuplja podatke o uspjenosti poslovanja); - proizvodni odjel (najvaniji odjel koji odreuje koliinu, kvalitetu i trokove proizvodnje); - odjel istraivanja i razvoja (R&D - istrauje efikasnije metode proizvodnje, usavrava proizvode, stvara nove proizvode); - odjel stratekog planiranja (zbog globalne konkurencije i brzog tehnolokog napretka planira se budui dugoroni razvoj poduzea na temelju istraivanja okruenja i tendencija njegovih promjena); 16

- odjel obrazovanja (uposlenici trebaju sve vie novih znanja i vjetina, a ovaj odjel priprema programe obrazovanja prema potrebama samog poduzea i njegovih karakteristika).

(14.) XII. Elementi teorije trokova (str. 307-310, 316-318, 320-324)1. Privredni subjekti, prije svega poduzea, na tritu provjeravaju svoju sposobnost opstanka ili propasti jer je trite nepristrani arbitar koji kanjava ili nagrauje ekonominost, produktivnost i rentabilnost. Na tritima outputa (proizvoda) poduzea koja proizvode sline ili iste proizvode bore se za naklonost potroaa kojima nude svoje proizvode odreenih karakteristika, kvalitete i cijene. 2. Poduzea su uspjeni trini takmaci ukoliko: 1. prodaju proizvode; 2. podmiruju dospjele obveze; 3. osiguravaju akumulaciju; 4. ostvaruju dobit vlasniku/vlasnicima kapitala i ostvaruju tehnoloki razvoj. 3. TEORIJA TROKOVA se bavi ekonomskom efikasnou privrednih subjekata, a trokovi poduzea i njihova veliina su ponajbolji pokazatelji racionalne upotrebe proizvodnih faktora (inputa), odnosno njihovog ekonomiziranja. Svaki je proces proizvodnje odabiranje faktorske kombinacije (sirovina, energije, rada, industrijske opreme, zgrada, infrastrukture i slino) - to je tehnika efikasnost poduzea, a svaki od faktora (imbenika, inputa) poduzee pribavlja po odreenoj cijeni - ta je cijena novani troak poduzea ili njegov rashod. Zbrajanjem i pravilnim obraunom novanih izdatka u svezi proizvodnje stvara se analitiki temelj trokovnih kalkulacija. Na taj se nain procjenjuje kvaliteta odluivanja o izboru faktorske kombinacije i sposobnost djelotvorne upotrebe koritenih faktora. Ponaanje privrednih subjekata svodi se na postizanje maksimalne razlike izmeu ukupnih prihoda od prodaje proizvoda i ukupnih rashoda, trokova ili izdataka. Trokovi se prate radi donoenja efikasnih odluka poduzea. Naime, DOBIT (PROFIT) = UKUPNI PRIHOD minus UKUPNI TROAK 4. Trokovi proizvodnje se prema teoriji trokova dijele na fiksne i varijabilne. Fiksni su trokovi takva vrsta rashoda ija veliina ne zavisi od opsega proizvodnje: bilo da je minimalna ili maksimalna proizvodnja veliina je fiksnih trokova jednaka - konstantna (npr. trokovi osiguranja, komunalne naknade, amortizacije zgrada, plae uvara, znanstveno-istraivaka aktivnost itd.). Budui da su uvijek isti, oni e manje sudjelovati u ukupnim trokovima proizvodnje kako njezin opseg bude vei. Varijabilni trokovi su oni koji ovise o opsegu proizvodnje - to je vea proizvodnja to e biti vii varijabilni trokovi energije, sirovina, plae veeg broja zaposlenih itd. Varijabilni troak moe rasti bre od opsega proizvodnje (progresivno) ili sporije (regresivno). UKUPNI TROAK = FIKSNI + VARIJABILNI TROKOVI. Ukupni prihod se poveava kada se poveava opseg proizvodnje,ali i prodaja na tritu po istim cijenama: UKUPNI PRIHOD = Q (koliina prodanih proizvoda) x P (konstantna ili prosjena prodajna cijena) 5. Prosjeni (jedinini) trokovi se izraunavaju tako da se ukupni trokovi podijele s koliinom proizvodnje: PROSJENI (JEDININI) TROKOVI = UKUPNI TROKOVI/KOLIINA PROIZVODNJE Na optimalnoj razini opsega proizvodnje proizvodnje prosjeni su trokovi minimalni.6. GRANINI (MARGINALNI) TROKOVI PROIZVODNJE pokazuju poveanje trokova proizvodnje s dodatnom jedinicom proizvoda (poveanje proizvodnje s npr. 100 jedinica na 101. jedinicu proizvoda). Zato su granini trokovi vani? Odluka o poveanju proizvodnje povezana je s neizbjenim poveanjem proizvodnih trokova radi nune prilagodbe - zapoljavanja dodatne radne snage, uvoenja novih strojeva, vie smjena i veih plaa, proirenja skladita, proizvodnih hala itd. Zbog tih promjena trokovi e ponekad rasti iznadproprocionalno u odnosu prema poveanju proizvodnje. U tom sluaju poduzeu se smanjuje rentabilnost i poveanje opsega proizvodnje nema ekonomsko opravdanje. U raunanju marginalnog troka uzimaju se u obzir samo dodatni varijabilni trokovi.

7. INDIVIDUALNI I DRUTVENI TROKOVI PROIZVODNJE. Individualni trokovi su oni rashodi koji padaju na teret privrednih subjekata - njihovi fiksni i varijabilni trokovi. No, dio trokova proizvodnje koje ne plaaju proizvoai naziva se drutveni troak proizvodnje - npr. trokovi saniranja oneienja prirodnog okolia. Kada se dio trokova prouzroen proizvodnom aktivnou ne internalizira stvara se iskrivljena slika o stvarnim ekonomskim i drutvenim efektima odreene ekonomske aktivnosti. 8. OPORTUNITETNI TROKOVI nisu novani trokovi, ve je oportunitetni troak proputeni dohodak zbog izbora alternativne proizvodne aktivnosti. Procjena oportunitetnih trokova ne koristi se iskljuivo u proizvodnoj sferi. to i koliko gubimo postupajui na odreeni nain u ivotu? to je oportunitetni troak vaeg studiranja? Njega ine potroeno vrijeme, izostanak dohotka, umor itd. 9. NAELO MINIMALIZACIJE TROKOVA proizlazi iz injenice kako nijedan proizvodni input nijebesplatan. Ostvarenje uspjeha u poslovanju zavisi s jedne strane od maksimiranja prihodovne strane, a s druge strane od minimiziranja rashodovne ili trokovne strane poslovanja. Minimiziranje trokova postie se postizanjem najboljeg omjera upotrijebljenih faktota proizvodnje - rada i kapitala. Za odreeni opseg proizvodnje bolje je koristiti vie fizikog kapitala, a manje rada, dok je za drugu razinu proizvodnju optimalnije koristiti vie rada nego fizikog kapitala (strojeva, robota itd.). Pretpostavka odabira je meusobna zamjenljivost (supstitubilnost) 17

proizvodnih faktrora (inputa) - nadomjetanje skupljeg inputa jeftinijim ili oskudnim sa obilnim na nain koji ne ugroava ostvarenje ciljeva proizvodnje.

(15.) XIII. Svrha i mjerenje rezultata nacionalnog (drutvenog) privreivanja (str. 325-340, 342-355)1. Sva poduzea i drugi privredni subjekti u jednoj privredi (zemlji) ostvaruju pojedinane ekonomske rezultate, a njih mjerimo (zbrajamo) iz dva razloga: 1. usporedbe rezultata jedne nacionalne privrede sa rezultatima drugih nacionalnih privreda i 2. spoznaje o nunosti poduzimanja mjera (ekonomske politike) koje e poboljati najvanije privredne rezultate - ukupnu proizvodnju, zaposlenost, stabilnost cijena i meunarodnu trgovinsku razmjenu (izvoz i uvoz). 2. Suvremena ekonomska znanost poznaje brojne metode mjerenja i analiziranja ekonomskih rezultata cjelokupne privrede. Najvanije metode su izraunavanje (mjerenje) drutvenog bogatstva, bruto drutvenog proizvoda, drutvenog proizvoda i nacionalnog dohotka (proizvoda). 3. DRUTVENO BOGATSTVO - to je ukupnost dobara kojima raspolae odreena drutvena zajednica (drava, regija, grad) u odreenom trenutku (na dan mjerenja). Drutveno bogatstvo obuhvaa dvije skupine dobara: i) prirodna dobra (prirodno bogatstvo - novanu vrijednost svih uma, oranica, ruda itd.) i ii) proizvedena dobra (proizvedeno bogatstvo - novanu vrijednost svih strojeva, zaliha proizvoda u skladitima, cesta, luka i drugih javnih dobara, stambenih zgrada, bolnica, kola, itd.). Mjerenje drutvenog bogatstva ne obuhvaa vrijednost umjetnikih djela, znanstvenih rezultata, patenata i slino. Takoer se ne mjeri postojea, ali teko izraziva vrijednost prirodnih ljepota, bioloke raznolikosti, istog zraka, spomenika, galerija, muzeja itd. Drutveno se bogatstvo najee izraunava tako da se popiu svi elementi bogatstva i zbrajaju njihove procjenjene novane vrijednosti. to je neko drutvo ekonomski razvijenije, to e mu proizvedeno bogatstvo rasti u odnosu prirodno bogatstvo. 4. BRUTO DRUTVENI PROIZVOD - za razliku od drutvenog bogatstva koji ukljuuje prirodno i proizvedeno bogatstvo stvoreno do dana mjerenja, s bruto drutvenim proizvodom se mjere rezultati privreivanja u nekom razdoblju - u jednoj godini (za npr. 2010.), pola godine ili jednom tromjeseju. Za bruto drutveni proizvod (BDP) se jo koristi i naziv bruto domai proizvod (od GDP - eng. gross domestic product). Bruto drutveni proizvod izraunava se zbrajanjem uinaka svih privrednih subjekata, izraenih u novanim jedinicama, u jednoj poslovnoj (kalendarskoj) godini. BDP je ukupni (agregatni) novani zbroj proizvedenih dobara i usluga svih stupnjeva prerade i svih grana cjelokupnog nacionalnog gospodarstva u odreenom razdoblju. Zbog razliitosti proizvoda (materijalna dobra i usluge, kao to su npr. financijske, obrazovne, zdravstvene, upravne i dr.) BDP se moe izraunati samo kao zbir njihovih novanih vrijednosti. BDP = trina ili procijenjena vrijednost (cijena) svih proizvedenih dobara i usluga. RAST BDP-a je u postotku izraena pozitivna promjena BDP-a u jednoj godini u odnosu na raniju godinu 5. DRUTVENI PROIZVOD - za razliku od BDP-a drutveni proizvod (DP) mjeri drutvenu proizvodnju neto ue. DP ukljuuje novani izraz vrijednosti novih proizvoda, no od tog izraza oduzima iznose materijalnih trokova proizvodnje (sirovina, energije, itd.), odnosno vrijednost inputa pribavljenih "izvan" poduzea.6. NACIONALNI DOHODAK (PROIZVOD) - njime se mjeri ukupni novostvoreni dio u materijalnoj proizvodnji cijele privrede. Nacionalni proizvod (NP) se mjeri tako da se od bruto drutvenog proizvoda (koji se najprije izraunava) oduzimaju trokovi proizvodnje i amortizacija. Amortizacija je otpisivanje vrijednosti osnovnih proizvodnih sredstava (strojeva, opreme, ureaja, laboratorija, alata itd.) koji se koritenjem troe (imaju vijek ili rok trajanja) ili ija se vrijednost gubi tehnolokim zastarijevanjem. Sav se fiziki kapital kroz krae ili due vrijeme amortizira (tj. vrijednost mu se izgubi), pa se od nacionalnog proizvoda mora oduzeti ono to je pri njegovom stvaranju potroeno. Npr. kada u vrijednost NP ubrojimo vrijednost novosagraenih kua i stanova u jednoj godini, moramo od NP oduzeti odreenu vrijednost zbog starenja i troenja ranije izgraenih kua i stanova.

ND (NP) = BDP minus (trokovi proizvodnje + amortizacija)- NP je, dakle, ukupna novostvorena vrijednost proizvodnje cjelokupne privrede jedne zemlje u jednoj godini, a od njegove veliine zavisi drutvena i individualna potronja u zemlji i ivotni standard drutva i pojedinca. 7. NP zbog veliine zemalja (broja stanovnika, zaposlenih, broja strojeva i prirodnih bogatstava) moe pokazivati ogromne razlike, iako one zapravo ne postoje. Da bi se podaci o NP mogli usporeivati (komparirati) veliina se nacionalnog proizvoda podijeli s brojem stanovnika i tako se dobije realniji NP po glavi stanovnika (per capita). NP se stvara u djelatnostima: industriji i rudarstvu, poljoprivredi i ribarstvu, umarstvu, vodoprivredi, graevinarstvu, prometu i vezama, trgovini, ugostiteljstvu i turizmu, obrtnitvu, stambeno-komunalnoj djelatnosti, financijskih i drugih usluga, obrazovanju i kulturi i zdravstvenoj zatiti i socijalnoj skrbi. NP se moe izraunati na jo dva naina: zbrajanjem svih dohodaka u zemlji u jednoj godini (plaa, profita, kamata i renti - PERSONALNA METODA) i zbrajanjem svih trokova proizvodnje i investicijskih trokova (RASHODNA METODA). Prilikom raunanja NP mora se biti oprezan i iskljuiti utjecaj inflacije (rasta cijena) na veliinu NP-a. Naime, NP se, kao to je navedeno, izraunava zbrajanjem koliina proizvoda pomnoenih s njihovom cijenom. Na taj nain dobivamo nominalni NP. No, cijene u godini dana mogu rasti i na taj nain utjecati na veliinu NP-a, iako 18

se koliina proizvoda nije poveala. Zato u izraunu realnog NP-a koristimo uvijek iste cijene proizvoda (iz neke bazne godine, npr. 1990), kako bi izbjegli nerealno poveanje NP-a zbog rasta cijena, a ne ukupne proizvodnje.

(16.) XV. Ope karakteristike raspodjele, proturjenosti i uloga drave (str. 373-381)1. Raspodjela, kao i razmjena koja sljedi, povezuje proizvodnju i potronju. Smisao i zadaa raspodjele je najprije utvrivanje kvantitativnih udjela sudionika ekonomskih procesa u diobi novostvorene vrijednosti (proizvedenih dobara i usluga), a zatim i kvantitativnih udjela svih ostalih lanova drutva u novostvorenoj vrijednosti (nacionalnom dohotku, proizvodu). 2. Raspodjela je kao ekonomska i drutvena tema trajna preokupacija teorijskih promiljanja drutvene zbilje, razlog politikih i drugih sukobljavanja, socijalnih polarizacija i antagonizama, pokreta revolucija i brutalnih razraunavanja konfrontir