Komunikacija Komisije – Smjernice za nacionalne sudove o

KOMUNIKACIJA KOMISIJE

Smjernice za nacionalne sudove o načinu procjene udjela previsoke cijene koji je prenesen na neizravnog kupca

(2019/C 267/07)

SADRŽAJ

Stranica

1. UVOD . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 7

1.1. Svrha, područje primjene i struktura ovih Smjernica . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 7

1.2. Što je prenošenje previsokih cijena? . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 8

2. PRAVNI KONTEKST . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 9

2.1. Prenošenje previsokih cijena i pravo na potpunu naknadu štete . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 9

2.2. Scenariji u kojima nacionalni sudovi mogu biti suočeni s pitanjima prenošenja . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 11

2.3. Ovlast suda da procjenjuje prenošenje . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 13

2.4. Uloga dokaza . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 14

3. EKONOMSKA TEORIJA O PRENOŠENJU . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 16

3.1. Pregled . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 16

3.2. Primjeri . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 19

4. KVANTIFIKACIJA PRENOŠENJA I UČINCI NA OBUJAM – OPĆI ASPEKTI . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 21

4.1. Podaci i informacije potrebni pri kvantifikaciji učinaka prenošenja . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 22

4.2. Uključivanje ekonomskih stručnjaka . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 23

5. KVANTIFIKACIJA I PROCJENA UČINAKA NA CIJENU POVEZANIH S PRENOŠENJEM . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 24

5.1. Metode temeljene na usporedbi . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 24

5.1.1. Pristupi . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 25

5.1.1.1. Pristup prije, za vrijeme i poslije . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 25

5.1.1.2. Pristup poprečnog presjeka . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 26

5.1.1.3. Pristup određivanja razlike u razlikama . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 26

5.1.2. Primjena pristupa temeljenih na usporedbi u praksi . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 28

5.1.3. Poteškoće . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 30

5.2. Ostale metode . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 31

5.2.1. Pristup stope prenošenja . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 31

5.2.2. Praktična primjena pristupa stope prenošenja . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 32

5.2.3. Pristup simulacije . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 33

6. KVANTIFIKACIJA I PROCJENA UČINAKA NA OBUJAM . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 33

6.1. Uvod . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 33

6.2. Pristup temeljen na usporedbi . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 35

6.2.1. Potrebne informacije . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 35

6.2.2. Metode i poteškoće . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 35

6.3. Pristup elastičnosti . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 35

6.3.1. Metode i potrebni podaci . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 35

6.3.2. Poteškoće . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 36

7. ODABIR METODE . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 36

8. PRILOG 1. – EKONOMSKA TEORIJA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 37

8.1. Uvod . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 37

C 267/4 HR Službeni list Europske unije 9.8.2019.

8.2. Troškovi inputa i njihov utjecaj na odluke o određivanju cijena . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 37

8.3. Svojstva potražnje i povezanost s cijenama . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 38

8.4. Odluka poduzetnika o određivanju cijene . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 40

8.5. Intenzitet tržišnog natjecanja i povezanost s prenošenjem . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 40

8.5.1. Kontinuirana konkurentnosti tržištâ . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 40

8.5.2. Previsoka cijena koja utječe na cijeli sektor u odnosu na previsoku cijenu koja je specifična za određenog poduzetnika i njihovo prenošenje . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 41

8.6. Određeni dodatni čimbenici koji utječu na prenošenje . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 41

9. PRILOG 2. – POJMOVNIK . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 43

9.8.2019. HR Službeni list Europske unije C 267/5

KAZALO OKVIRA

Stranica

Okvir 1.: Prenošenje povećanja cijene bakra (hipotetski primjer) . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 8

Okvir 2.: Dva tipična scenarija prenošenja . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 11

Okvir 3.: Primjer predmeta koji uključuje dokaze ekonomskog stručnjaka . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 23

Okvir 4.: Primjer predmeta u kojem je sud imenovao ekonomskog stručnjaka . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 23

Okvir 5.: Primjer pristupa „prije, za vrijeme i poslije” . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 25

Okvir 6.: Primjer pristupa poprečnog presjeka . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 26

Okvir 7.: Prikaz pristupa određivanja razlike u razlikama . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 27

Okvir 8.: Predmet automobilskog stakla u Njemačkoj . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 28

Okvir 9.: Procjena prenošenja na temelju kvalitativnih dokaza – Cheminova (2015.) . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 29

Okvir 10.: Procjena prenošenja na temelju kvalitativnih dokaza – DOUX Aliments (2014.) . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 29

Okvir 11.: Učinak na obujam . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 34

Okvir 12.: Procjena učinaka na obujam – Cheminova (2015.) . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 34

Okvir 13.: Primjeri graničnih i fiksnih troškova . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 37

Okvir 14.: Standardna krivulja potražnje – učinak na cijenu i učinak na obujam . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 38

Okvir 15.: Druge vrste zakrivljenosti krivulje potražnje . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 39

Okvir 16.: Korelacija između povećanja cijene i izgubljene prodaje . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 40


1. UVOD

1.1. Svrha, područje primjene i struktura ovih Smjernica

(1) Svrha je ovih Smjernica pružiti nacionalnim sudovima, sucima i drugim dionicima u postupcima za naknadu štete zbog kršenja članaka 101. i 102. Ugovora o funkcioniranju Europske unije („UFEU”) praktične smjernice o tome kako procijeniti prenošenje previsokih cijena. U njima se određuju ekonomska načela, metode i terminologija koji se odnose na prenošenje, među ostalim upućivanjem na niz primjera. Nadalje, ove su Smjernice osmišljene kako bi pomogle odrediti izvore relevantnih dokaza, je li zahtjev za otkrivanje proporcionalan te ocijeniti izjave stranaka o prenošenju i svako ekonomsko stručno mišljenje koje može biti izneseno pred sudom.

(2) Pravnu osnovu smjernica čini članak 16. Direktive o naknadi štete (1). One nisu obvezujuće i ne mijenjaju postojeća pravila na temelju prava EU-a ili zakona država članica. U skladu s time, nacionalni sudovi ih nisu obvezni primjenjivati. Smjernicama se osim toga ne dovodi u pitanje sudska praksa Suda Europske unije. Njima se upućuje na usklađena pravila utvrđena u Direktivi o naknadi štete, uzimajući u obzir činjenicu da će nacionalni sudovi u praksi primjenjivati nacionalna pravila, uključujući ona kojima se prenosi Direktiva o naknadi štete.

(3) Kao referentni izvor dobre prakse, smjernice pokazuju koji se relevantni parametri mogu uzeti u obzir pri upotrebi ekonomskih dokaza relevantnih za ocjenu prenošenja previsokih cijena. One se oslanjaju na relevantne ekonomske studije koje je Komisija prikupila i njima se dopunjuje Praktični vodič za kvantificiranje štete u postupcima za naknadu štete koji se temelje na povredama članka 101. ili 102. UFEU-a („Praktični vodič”) (2) uz Komunikaciju Komisije o kvantifikaciji protumonopolske štete u postupcima za naknadu štete (3). Dok je Praktični vodič usmjeren na previsoku cijenu, ovim se Smjernicama detaljnije obrađuje tema prenošenja previsokih cijena (4). Praktični vodič i ove Smjernice treba čitati zajedno (5).

(4) Kako je objašnjeno u točkama 17.–19. u nastavku, ove Smjernice mogu biti korisne kada se prekršitelj pozove na prenošenje u svojoj obrani protiv tužbe za naknadu štete („štit”) ili kada neizravni kupac zatraži naknadu štete od prekršitelja zbog navodnog prenošenja previsoke cijene („mač”). No, kao i u svakom postupku za naknadu štete, mjera u kojoj sud treba u obzir uzeti činjenice u pojedinom predmetu ovisit će o načinu na koji je tužitelj pokrenuo postupak i o prirodi obrane koju je tuženik iznio. Primjerice, u nekim slučajevima tužitelj možda neće zahtijevati naknadu štete za izmaklu dobit zbog učinka na obujam zbog povećane složenosti takvog zahtjeva (6). No, tužba neizravnog kupca protiv prekršitelja obično će uključivati razmatranje prenošenja jer je to ključno za tu tužbu.

(5) Isto tako način na koji će nacionalni sud pristupiti ocjeni i procjeni prenošenja vjerojatno će ovisiti i o prirodi i veličini tužbe, utemeljenosti podneska i dostupnosti podataka. Pri ocjeni proporcionalnosti naloga za otkrivanje informacija sud može uzeti u obzir odabir ekonomske metode i pristupa među različitim opcijama objašnjenima u smjernicama. Ono što je primjereno u pogledu opsega potrebnih podataka i cijene stručne analize za tužbu vrijednu 20 milijuna EUR možda neće biti proporcionalno za tužbu u vrijednosti od 200 000 EUR.

(1) Direktiva 2014/104/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 26. studenoga 2014. o određenim pravilima kojima se uređuju postupci za naknadu štete prema nacionalnom pravu za kršenje odredaba prava tržišnog natjecanja država članica i Europske unije (SL L 349, 5.12.2014., str. 1.).

(2) Radni dokument službi Komisije – Praktični vodič za kvantificiranje štete u postupcima za naknadu štete koji se temelje na povredama članka 101. ili 102. Ugovora o funkcioniranju Europske unije, 11.6.2013., SWD(2013) 205.

(3) Komunikacija Komisije o kvantificiranju štete u postupcima za naknadu štete koji se temelje na povredama članka 101. ili 102. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (SL C 167, 13.6.2013., str. 19.).

(4) U Praktičnom vodiču samo se ukratko govori o prenošenju, i to u točkama 161.–171.(5) U ovim je Smjernicama naglasak na prenošenju previsoke cijene u kontekstu kršenja članka 101. UFEU-a, a posebno u okviru kartela

u smislu članka 2. točke 14. Direktive o naknadi štete i drugih horizontalnih ograničenja. Međutim one mogu biti i referentni izvor dobre prakse u postupcima za naknadu štete pred nacionalnim sudovima zbog vertikalnih ograničenja, npr. nametanje preprodajne cijene, i kršenja članka 102. UFEU-a, tj. zlouporabe vladajućeg položaja npr. određivanjem prekomjernih cijena, pod uvjetom da se specifičnosti primjenjivih pravila EU-a u dovoljnoj mjeri uzmu u obzir.

(6) Učinak na obujam ukratko je objašnjen u točki 10. u nastavku. U poglavlju 6. opisane su metode za kvantifikaciju i procjenu tog učinka.


(6) Ovim se Smjernicama utvrđuje pravni kontekst prenošenja uz upućivanje na pravna načela, ustaljenu sudsku praksu i odredbe Direktive o naknadi štete. U kratkom pravnom odjeljku naveden je sažetak postupovnih pravila i instrumenata prema kojima nacionalni sudovi mogu uzeti u obzir prenošenje previsokih cijena u postupcima za naknadu štete. Pravni kontekst odnosi se na pravo EU-a, nacionalno pravo i pripadajuću praksu. U tom kontekstu suci moraju posvetiti posebnu pozornost načelima učinkovitosti i jednakovrijednosti (7). To prvo znači da nacionalne propise moraju primjenjivati tako da ne čine praktički nemogućim ili pretjerano teškim ostvarivanje prava na potpunu naknadu štete prouzročene kršenjem prava tržišnog natjecanja EU-a (načelo učinkovitosti) (8). Drugo, suci moraju voditi računa o tome da nacionalna pravila i postupci povezani s postupcima za naknadu štete koji proizlaze iz kršenja članka 101. ili 102. UFEU-a ne smiju biti nepovoljniji za navodno oštećene strane od onih kojima se uređuju slični postupci za naknadu štete koji proizlaze iz kršenja nacionalnog prava tržišnog natjecanja (načelo jednakovrijednosti).

(7) Glavni dio ovih Smjernica odnosi se na ekonomiju prenošenja, tj. na ekonomsku teoriju i metode kvantifikacije koje su relevantne za potrebe procjene prenošenja. Dio o ekonomskoj teoriji usredotočen je na teoretske koncepte na kojima se temelji prenošenje i u njemu su utvrđeni čimbenici koji na njega mogu imati učinak. U dijelu o ekonomskoj kvantifikaciji prikazani su različiti pristupi i metode za kvantifikaciju učinaka prenošenja.

1.2. Što je prenošenje previsokih cijena?

(8) Do prenošenja previsokih cijena može doći na različitim razinama lanca opskrbe. To je ilustrirano u okviru 1. u nastavku na hipotetskom primjeru. Radi ilustracije, a kao polazište za daljnje varijacije i objašnjenja prenošenja, u primjeru u okviru 1. prikazan je relativno jednostavan primjer dogovaranja cijena bakra i prenošenja odgovarajućeg povećanja cijene na automobilsku industriju. U praksi do prenošenja može doći u još složenijim lancima opskrbe, proizvod ili usluga koji su predmet kartela mogu predstavljati još manji input, a na krajnji proizvod može istodobno utjecati više protutržišnih praksi.

Okvir 1.

Prenošenje povećanja cijene bakra (hipotetski primjer)

(7) Vidjeti članak 4. Direktive o naknadi štete.(8) Detaljnije o pravu na potpunu naknadu štete vidjeti u točki 12. i dalje u nastavku.


Poduzetnik A je proizvođač bakra i stvorio je kartel dogovorivši sa svojim konkurentima prodajnu cijenu bakra, čime je prekršio članak 101. UFEU-a. Tim je dogovorom poduzetniku A omogućeno da svojim kupcima, uključujući poduzetnika B, naplaćuje više cijene za bakar.

Razlika između stvarno plaćene cijene i cijene koja bi bila plaćena da nije bilo kršenja prava tržišnog natjecanja EU-a naziva se previsokom cijenom (9).

Poduzetnik B je dobavljač automobilskih dijelova i upotrijebio je bakar koji je kupio od poduzetnika A za proizvodnju kabelskih snopova koje je prodao proizvođaču automobila C. Zbog povećanja cijene bakra koje je rezultat kartela B također je povećao svoju prodajnu cijenu kabelskih snopova koje je isporučio poduzetniku C. To ponašanje predstavlja prenošenje previsokih cijena, u ovom slučaju s poduzetnika B na poduzetnika C. Na temelju definicija iz Direktive o naknadi štete, poduzetnik A može se nazvati prekršiteljem, poduzetnik B izravnim kupcem, a poduzetnik C neizravnim kupcem (10).

(9) I u ovom slučaju ima složenijih primjera prenošenja. Neki od njih spominju se u okvirima u nastavku. U tim su okvirima istaknuti pojedini aspekti prenošenja i prikazano je kako su nacionalni sudovi ranije pristupali procjeni udjela previsoke cijene prenesene na neizravnog kupca.

(10) Kada izravni kupac u potpunosti ili djelomično prenese previsoku cijenu na neizravnog kupca, neizravni kupac neće biti suočen samo s učinkom na cijenu nego će u mnogim slučajevima ujedno smanjiti svoju potražnju, tako da će izravni kupac prodavati manje. Vrijednost izgubljene prodaje može se nazvati učinkom na obujam. Njegove pravne i gospodarske posljedice detaljnije su navedene u nastavku.

(11) Previsoka cijena može se prenositi niz cijeli lanac opskrbe i odnositi na proizvode ili na usluge. Na primjer, ako nastavimo pratiti prethodni primjer iz okvira 1., proizvođač automobila C mogao je isto tako povećati cijene koje naplaćuje svojem kupcu, neovisnom trgovcu automobilima na malo D. Slijedom toga, i poduzetnik D mogao je povećati svoju cijenu automobila u koji je ugrađen bakar iz kartela za krajnje potrošače. Poduzetnici C, D i krajnji potrošači su svi neizravni kupci u smislu definicije iz Direktive o naknadi štete (11).

2. PRAVNI KONTEKST

2.1. Prenošenje previsokih cijena i pravo na potpunu naknadu štete

(12) Za ocjenu prenošenja važni su i sudska praksa Suda i Direktiva o naknadi štete. Prvo, važno je podsjetiti da prema ustaljenoj praksi suda „svaka osoba” ima pravo tražiti naknadu za pretrpljenu štetu ako postoji uzročna veza između te štete i kršenja članka 101. ili 102. UFEU-a (12). Osim toga, u članku 1. stavku 1. i članku 3. stavcima 1. i 2. Direktive o naknadi štete jasno je navedeno da svatko tko je pretrpio štetu zbog kršenja članka 101. ili 102. ima pravo zahtijevati potpunu naknadu za tu štetu (13). Drugo, pravila Direktive o naknadi štete koja se odnose na prenošenje previsokih cijena utemeljena su na načelu naknade štete, na kojem se temelji i cijela Direktiva o naknadi štete, te ih treba tumačiti na način da osoba koja ima pravo zahtijevati naknadu za pretrpljenu štetu mora biti stavljena u položaj u kojem bi bila da nije došlo do kršenja.

(9) Vidjeti članak 2. stavak 20. Direktive o naknadi štete.(10) Vidjeti članak 2. stavke 2., 23. i 24. Direktive o naknadi štete.(11) Prema članku 2. točki 24. Direktive o naknadi štete „‚neizravni kupac’ znači fizička ili pravna osoba koja je, ne izravno od prekršitelja,

nego od izravnog kupca ili daljnjeg otkupljivača, kupila proizvode ili usluge koji su bili predmetom kršenja prava tržišnog natjecanja, ili proizvode ili usluge koji ih sadrže ili su iz njih izvedeni”.

(12) Presuda Suda Europske unije od 14. ožujka 2019., predmet C-724/17 (Skanska) ECLI:EU:C:2019:204, točka 26., i presuda Suda Europske unije od 28. ožujka 2019., predmet C-637/17 (Cogeco) ECLI:EU:C:2019:263, točka 40.; obje s upućivanjima na presudu Suda Europske unije od 5. lipnja 2014., predmet C-557/12 (Kone) ECLI:EU:C:2014:1317, točka 22. i ondje navedenu sudsku praksu: presudu Suda Europske unije od 13. srpnja 2006., predmet C-295/04 (Manfredi) ECLI:EU:C:2006:461, točka 61. i presudu Suda Europske unije od 6. studenoga 2012., predmet C 199/11 (Otis i drugi) ECLI:EU:C:2012:684, točka 43.

(13) Ako pitanje nije uređeno pravilima EU-a, svaka država članica treba u vlastitom nacionalnom pravnom sustavu utvrditi detaljna pravila za ostvarivanje prava na traženje naknade štete koja je rezultat sporazuma ili postupanja zabranjenog člankom 101. UFEU-a, uključujući ona o primjeni koncepta „uzročne veze”, uz poštovanje načela jednakovrijednosti i učinkovitosti (presuda Suda Europske unije od 5. lipnja 2014., predmet C-557/12 (Kone) ECLI:EU:C:2014:1317, točka 24.; presuda Suda Europske unije od 13. srpnja 2006., predmet C-295/04 (Manfredi) ECLI:EU:C:2006:461, točka 64.).


(13) U kontekstu prenošenja previsokih cijena, člankom 12. stavkom 1. Direktive o naknadi štete utvrđeno je da „svaka osoba” obuhvaća i izravne i neizravne kupce. To u prethodno navedenom primjeru u okviru 1. znači da proizvođač kabelskih snopova B kao izravni kupac i proizvođač automobila C kao neizravni kupac mogu tražiti naknadu štete od proizvođača bakra A kao prekršitelja. Drugi neizravni kupci niže u lancu opskrbe isto tako imaju pravo na naknadu štete od prekršitelja. Kako je prethodno navedeno u točki 11., to bi u prethodno navedenom primjeru u okviru 1. bili neovisni trgovac automobilima na malo D i krajnji potrošači.

(14) Treba imati na umu da se elementi načela naknade štete, tj. pravo svake osobe za zatraži potpunu naknadu za štetu koja je uzročno povezana s kršenjem prava tržišnog natjecanja EU-a, primjenjuju i na izravne i neizravne dobavljače prekršitelja. U Direktivi o naknadi štete upućuje se na slučaj kartela kupaca kao primjer u kojem šteta može nastati zbog manjih cijena koje su prekršitelji platili svojim dobavljačima (14).

(15) Potpuna naknada štete obuhvaća naknadu za stvarni gubitak (damnum emergens) i za izmaklu dobit (lucrum cessans) te isplatu kamata (15). Općenito, stvarnim gubitkom smatra se smanjenje imovine osobe, a izmaklom dobiti smatra se povećanje te imovine do kojeg bi došlo da se nije dogodio štetan čin (16). U kontekstu prenošenja ta je razlika bitna zbog karakterističnih ekonomskih učinaka i njihove zakonske klasifikacije. U nastavku je objašnjeno opće pravilo.

— Učinak na cijenu odnosi se na previsoku cijenu kao povećanje cijene koje je izravni ili neizravni kupac morao platiti za proizvod ili usluge zbog kršenja prava tržišnog natjecanja EU-a (17). To uključuje i zaštitnu cijenu (18). Učinak na cijenu može biti sadržan i u zahtjevu izravnog ili neizravnog kupca za naknadu stvarnog gubitka. On je dio štete koja se u Direktivi o naknadi štete naziva štetom od previsoke cijene (19). Međutim, izravni ili neizravni kupac ponekad može prenijeti previsoku cijenu dalje niz lanac opskrbe, bilo djelomično ili u cijelosti. Stoga nacionalni sudovi pri procjeni djelomičnog ili potpunog prenošenja previsoke cijene u postupcima za naknadu štete trebaju identificirati štetu od previsoke cijene koja ostaje na određenoj razini lanca opskrbe. Ovisno o pravnom sustavu nacionalni sud to prenošenje može razmatrati kao smanjenje stvarnog gubitka ili u skladu s drugim pravilima ili načelima, kao što je compensatio lucri cum damno (20).

— Učinak na obujam može se općenitije opisati kao šteta nastala zbog kupnje manje količine proizvoda ili usluga kao posljedica previsoke cijene (21). Međutim, u ovim Smjernicama naglasak je na učinku na obujam, pod kojim se podrazumijeva izmakla dobit zbog smanjene prodaje koja je rezultat prenošenja. Kako je navedeno u Direktivi o naknadi štete, moguće ga je kompenzirati kao izmaklu dobit (22).

(14) Vidjeti uvodnu izjavu 43. Direktive o naknadi štete. U slučaju kartela kupaca niža cijena koju plaćaju prekršitelji može se nazvati „preniskom cijenom”, a pritom mogu postojati i povezani učinci na obujam na višoj razini lanca opskrbe. Međutim, valja napomenuti da negativni učinci na dobavljače mogu nastati i u slučaju kartela prodavatelja. To se može dogoditi ako zbog učinka na obujam prekršiteljima isporučuju manje, tj. izmakla dobit zbog smanjenja potražnje na razini izravnog ili čak neizravnog kupca niže u lancu opskrbe. Smanjenje potražnje povezano s inputom koji je predmet kartela može dovesti i do smanjenja potražnje za drugim inputima. Dobavljači tih drugih inputa mogu također zatražiti naknadu štete ako mogu dokazati uzročnu vezu između pretrpljene štete i kršenja prava tržišnog natjecanja EU-a.

(15) Vidjeti drugu rečenicu članka 3. stavka 2. Direktive o naknadi štete.(16) Mišljenje nezavisnog odvjetnika Capotortija od 12. rujna 1979. u predmetu 238/78 (Ireks-Arkady protiv Vijeća i Komisije)

ECLI:EU:C:1979:203, točka 9.(17) Uvodna izjava 39. Direktive o naknadi štete.(18) O zaštitnim cijenama govorimo kada „poduzetnici koji sami ne sudjeluju u kartelu imaju koristi od postupaka kartela (posluju ‚pod

zaštitom kartela’) te svjesno ili nesvjesno utvrđuju više cijene od onih koje bi mogli postići kada bi poslovali u tržišnim uvjetima”, mišljenje nezavisnog odvjetnika Kokotta od 30. siječnja 2014. u predmetu C-557/12 (Kone) ECLI:EU:C:2014:45, točka 2.

(19) Članak 12. stavak 2. Direktive o naknadi štete.(20) Drugim riječima, ove Smjernice ne dovode u pitanje razmatranje prenošenja na temelju nacionalnog prava pod uvjetom da je to

pravo usklađeno s načelima jednakovrijednosti i učinkovitosti, vidjeti točku 6. Kada se u njima govori o smanjenju stvarnog gubitka, to uključuje i razmatranje prenošenja u skladu s drugim pravilima ili načelima, kao što je compensatio lucri cum damno.

(21) Praktični vodič, točka 128.(22) Vidjeti članak 12. stavak 3. Direktive o naknadi štete.


(16) Iako se na temelju Direktive o naknadi štete razlikuje stvarni gubitak zbog previsoke cijene s jedne strane i izmakla dobit zbog smanjene prodaje s druge strane, postoji unutarnja veza između temeljnog učinka na cijenu i učinka na obujam (23). Stoga je, ako prenošenje postane relevantno, potrebno u obzir uzeti oba učinka i njihovu interakciju. Ekonomske metode kojima se to čini objašnjene su u nastavku.

2.2. Scenariji u kojima nacionalni sudovi mogu biti suočeni s pitanjima prenošenja

(17) U postupcima za naknadu štete čiji je uzrok kršenje prava tržišnog natjecanja EU-a nacionalni sudovi obično se bave prenošenjem previsokih cijena u dva scenarija.

(18) Prvo, prekršitelj se može pozvati na prenošenje previsokih cijena u svojoj obrani od tužbe za naknadu štete, tj. tvrditi da je izravni ili neizravni kupac u cijelosti ili djelomično prenio previsoku cijenu na vlastite kupce (24). Ta situacija, u kojoj se prenošenje može opisati kao štit, ilustrirana je u nastavku u okviru 2. u vezi s tužbom izravnog kupca. Mora se uzeti u obzir da se obrana prenošenjem može upotrijebiti i protiv tužbi neizravnih kupaca niže u lancu opskrbe.

(19) Drugo, neizravni kupci mogu svoje postupke za naknadu štete temeljiti na argumentu da su izravni kupci prekršitelja (djelomično) prenijeli previsoku cijenu na njih te da su stoga oni pretrpjeli štetu. U takvom se scenariju prenošenje može opisati kao mač. Taj je scenarij ilustriran i u nastavku u okviru 2.

Okvir 2.

Dva tipična scenarija prenošenja

(20) Na početku treba napomenuti da je člankom 17. stavkom 2. Direktive o naknadi štete utvrđena opća presumpcija da kršenja počinjena u obliku kartela uzrokuju štetu. Osim toga, članci 13. i 14. Direktive o naknadi štete sadržavaju posebna pravila o teretu dokazivanja u kontekstu prenošenja.

(21) U prvom scenariju, tj. kada se prenošenje previsokih cijena koristi kao obrana u postupku zbog kršenja prava tržišnog natjecanja EU-a, tuženik treba dokazati da je tužitelj prenio previsoku cijenu (25). Teret dokazivanja odnosi se na postojanje prenošenja previsoke cijene i njegov opseg. Ako je obrana prenošenjem u potpunosti ili djelomično uspješna, u članku 12. stavku 3. Direktive o naknadi štete propisano je da, u skladu s nacionalnim postupovnim pravom te uzimajući u obzir načelo učinkovitosti i jednakovrijednosti, tužitelj i dalje može zahtijevati naknadu za izmaklu dobit (26). U tom je slučaju teret dokazivanja prenošenja povezanog s učinkom na obujam na tužitelju.

(23) Intuitivna veza između učinka na cijenu i učinka na obujam detaljnije je objašnjena u Prilogu 1.(24) Vidjeti uvodnu izjavu 39. Direktive o naknadi štete.(25) Vidjeti drugu rečenicu članka 13. Direktive o naknadi štete.(26) Člankom 12. stavkom 3. Direktive o naknadi štete određeno je da se pravilima o prenošenju ne dovodi u pitanje pravo oštećene

strane da zahtijeva i dobije naknadu za izmaklu dobit zbog potpunog ili djelomičnog prenošenja previsoke cijene.


(22) Direktiva o naknadi štete sadržava i pravila za drugi scenarij, tj. kada neizravni kupac tvrdi da je pretrpio štetu zbog prenošenja previsokih cijena. U tom scenariju teret dokazivanja postojanja i opsega tog prenošenja uglavnom je na neizravnom kupcu koji traži naknadu štete od prekršitelja.

(23) Međutim, u Direktivi o naknadi štete izričito se upućuje na probleme s kojima se neizravni kupci suočavaju kad traže naknadu štete koja je rezultat prenošenja previsoke cijene (27). Prvo, u članku 14. stavku 1. Direktive o naknadi štete i uvodnoj izjavi 41. te direktive navodi se da prenošenje povećanja cijena niz lanac opskrbe može biti poslovna praksa. Ako se utvrdi takva poslovna praksa, nacionalni sudovi mogu se oslanjati na prima facie dokaz prenošenja. Na temelju toga, u članku 14. stavku 2. Direktive o naknadi štete određena je oboriva presumpcija prema kojoj se smatra da je tužitelj (tj. neizravni kupac) dokazao prenošenje s izravnog kupca na neizravnog kupca ako može dokazati da su ispunjeni sljedeći uvjeti:

(a) tuženik je počinio kršenje prava tržišnog natjecanja EU-a (28);

(b) kršenje prava tržišnog natjecanja EU-a dovelo je do previsoke cijene za izravnog kupca tuženika; i

(c) neizravni kupac je kupio robu ili usluge koji su bili predmetom kršenja prava tržišnog natjecanja EU-a ili je kupio robu ili usluge koji su iz njih izvedeni ili ih sadrže.

(24) Ta se presumpcija ne primjenjuje kada prekršitelj može vjerodostojno dokazati, na način da uvjeri sud, da previsoka cijena nije, ili nije u cijelosti, prenesena na neizravnog kupca (29).

(25) Kao rezultat i. načela naknade štete, ii. prakse prenošenja previsokih cijena i iii. prethodno navedenih presumpcija, moguće je da postoje paralelne tužbe kupaca koji se nalaze na različitim razinama lanca opskrbe. U takvim situacijama nacionalni sudovi trebali bi nastojati izbjeći i prekomjernu naknadu štete i premalu naknadu štete (30). To se među ostalim može postići tako da se na odgovarajući način uzmu u obzir, u mjeri u kojoj je to moguće, svi postupci za naknadu štete koji su povezani s istim kršenjem prava tržišnog natjecanja EU-a, presude koje su rezultat takvih postupaka za naknadu štete i relevantne javno dostupne informacije koje proizlaze iz javne provedbe prava tržišnog natjecanja EU-a u predmetnom slučaju (31). U interesu je stranaka u postupku za naknadu štete da nacionalni sud upoznaju s takvim postupcima, presudama ili informacijama i objasne zašto su relevantni za njihov predmet.

(26) Nadalje, ako se pred sudovima različitih država članica vode povezani postupci, nacionalni sudovi mogu primijeniti članak 30. Uredbe (EU) br. 1215/2012 Europskog parlamenta i Vijeća (32) na koju upućuje Direktiva o naknadi štete (33). Tim je člankom određeno da nacionalni sudovi, osim suda koji je prvi pokrenuo postupak, mogu zastati s postupkom ili, pod određenim okolnostima, mogu odbiti nadležnost. Sud države članice može primjenjivati i nacionalna pravila o zastajanju s postupkom ako su ona dostupna na temelju nacionalnog prava.

(27) Uvodna izjava 41. Direktive o naknadi štete.(28) Konkretno, neizravni kupac može dokazati da je taj prvi uvjet ispunjen upućivanjem na obvezujuće učinke odluke Komisije ili naci

onalnog tijela nadležnog na tržišno natjecanje. Kada je riječ o odlukama Komisije, u članku 16. stavku 1. Uredbe Vijeća (EZ) br. 1/2003 od 16. prosinca 2002 o provedbi pravila o tržišnom natjecanju koja su propisana člancima 81. i 82. Ugovora (SL L 1, 4.1.2003., str. 1.) određeno je da kada nacionalni sudovi odlučuju o sporazumima, odlukama ili postupanjima iz članka 101. UFEU-a koji su već bili predmet odluke Komisije, oni ne mogu donositi odluke suprotne odluci koju je donijela Komisija. Kada je riječ o pravomoćnim odlukama o kršenju koje su donijela nacionalna tijela nadležna za tržišno natjecanje, kupci se mogu pozivati na odredbe članka 9. Direktive o naknadi štete. U tom se članku pravomoćne odluke o kršenju razlikuju ovisno o tome koje je nacionalno tijelo nadležno za tržišno natjecanje donijelo odluku. U skladu s člankom 9. stavkom 1. Direktive o naknadi štete smatra se da je pravomoćnom odlukom nacionalnog tijela države članice nadležnog za tržišno natjecanje kršenje prava tržišnog natjecanja nepobitno dokazano pred sudovima te države članice, dok je u članku 9. stavku 2. te direktive određeno da su nacionalni sudovi dužni pravomoćnu odluku nacionalnog tijela druge države članice nadležnog za tržišno natjecanje razmatrati barem kao dokaz prima facie da je došlo do kršenja prava tržišnog natjecanja.

(29) Vidjeti zadnju rečenicu članka 14. stavka 2. Direktive o naknadi štete.(30) Vidjeti članak 12. stavke 1. i 2. te članak 15. Direktive o naknadi štete.(31) Vidjeti članak 15. stavak 1. Direktive o naknadi štete.(32) Uredba (EU) br. 1215/2012 Europskog parlamenta i Vijeća od 12. prosinca 2012. o nadležnosti, priznavanju i izvršenju sudskih

odluka u građanskim i trgovačkim stvarima (SL L 351, 20.12.2012., str. 1.).(33) Vidjeti uvodnu izjavu 44. i članak 15. stavak 2. Direktive o naknadi štete.


(27) U interesu dosljednosti presuda u povezanim postupcima nacionalni sudovi trebali bi uzeti u obzir i odgovarajuća postupovna sredstva koja su im na raspolaganju prema nacionalnom pravu te omogućiti njihovo korištenje. U Direktivi o naknadi štete kao primjer se navodi spajanje zahtjeva (34). Osim toga, upućuje se i na mogućnost stjecanja zahtjeva od druge osobe (35). Cilj tog stjecanja može biti pokretanje zajedničkog postupka, što može doprinijeti dosljednosti postupaka za naknadu štete koji su povezani s istim kršenjem prava tržišnog natjecanja (36).

(28) Ovisno o nacionalnom pravosudnom sustavu, mogu se upotrijebiti i drugi instrumenti, kao što su mehanizmi kolektivne pravne zaštite, pozivanje ili interveniranje treće strane i pravila o zastajanju s postupkom. Primjerice, izravni kupac može intervenirati u postupak neizravnog kupca za naknadu štete protiv prekršitelja. U tom slučaju i izravni kupac (intervenijent) i prekršitelj (tuženik) mogu tvrditi da previsoka cijena nije, ili nije u cijelosti, prenesena na neizravnog kupca (tužitelj).

(29) Dostupnost takvih postupovnih sredstava može postati relevantna i kada nacionalni sud odlučuje o proporcionalnosti zahtjeva za otkrivanje. Primjerice, spajanjem nekoliko manjih tužbi može se toliko povećati ukupna vrijednost tužbe u vezi s kojima se vodi postupak pred sudom da sud smatra da je zbog količine traženih podataka proporcionalno zahtijevati skuplje stručno mišljenje.

2.3. Ovlast suda da procjenjuje prenošenje

(30) U članku 12. stavku 5. Direktive o naknadi štete izričito se zahtijeva da države članice osiguraju da nacionalni sudovi imaju ovlast procijeniti, u skladu s nacionalnim postupcima, udio previsoke cijene koji je prenesen. Ta ovlast obuhvaća sve učinke prenošenja, tj. učinak na cijenu i na obujam. To proizlazi i iz članka 17. stavka 1. Direktive o naknadi štete koji se općenitije primjenjuje na kvantifikaciju štete.

(31) Kada se nacionalni sudovi koriste tom ovlasti procjenjivanja, oni moraju uzeti u obzir pravila i načela iz Direktive o naknadi štete i temeljnu sudsku praksu Suda Europske unije. To znači da čak i kada sudovi procjenjuju štetu koja je uzročno povezana s kršenjem članka 101. ili 102. UFEU-a, oni to moraju činiti na temelju načela naknade štete. Drugim riječima, naknada štete koju odredi sud mora u svakom slučaju biti takva da oštećenika stavi u položaj u kojem bi bio da nije došlo do kršenja (vidjeti prethodnu točku 12.). U tu svrhu nacionalni sudovi moraju na odgovarajući način koristiti svoje postupovne instrumente. Konkretno, oni moraju primjenjivati relevantna pravila o teretu i standardu dokazivanja na način koji ne ugrožava potpunu učinkovitost članka 101. UFEU-a.

(32) Primjerice, Sud Europske unije odlučio je u predmetu Kone da žrtve zaštitne cijene mogu dobiti naknadu štete za gubitke koji su nastali kršenjem prava tržišnog natjecanja EU-a te je naveo da bi potpuna učinkovitost članka 101. UFEU-a bila ugrožena ako bi nacionalno pravo kategorički i bez obzira na specifične okolnosti predmeta isključivalo njihovo pravo na traženje naknade za pretrpljenu štetu. Nadalje, iz predmeta Kone vidljivo je da se u postupcima zbog kršenja prava tržišnog natjecanja EU-a mogu javiti činjenična i pravna pitanja uzročnosti. Takva se pitanja javljaju i u kontekstu prenošenja (37).

(33) Isto tako, kada nacionalni sudovi u skladu s nacionalnim postupcima procjenjuju količinu štete i udio prenesene previsoke cijene, kako je predviđeno u Direktivi o naknadi štete, oni moraju poštovati navedena načela jednakovrijednosti i učinkovitosti. U odnosu na ovlast procjenjivanja to znači da nacionalni sudovi ne mogu odbiti podneske o prenošenju samo zato što stranka nije u stanju točno kvantificirati učinke prenošenja.

(34) Uvodna izjava 44. Direktive o naknadi štete.(35) Vidjeti članak 2. stavak 4. Direktive o naknadi štete, završni dio.(36) Vidjeti Radni dokument službi Komisije uz Bijelu knjigu o postupcima za naknadu štete zbog kršenja propisa EZ-a o zaštiti tržišnog

natjecanja, COM(2008) 165 final, točke 223.–224.(37) Moguće napetosti između ekonomske i pravne uzročnosti u kontekstu prenošenja bile su vidljive u presudama nacionalnih sudova

kojima je ograničeno korištenje prenošenja kao štita upućivanjem na nacionalno pravo, i to u Ujedinjenoj Kraljevini (vidjeti Žalbeni sud za tržišno natjecanje, presuda od 14. srpnja 2016., [2016] CAT 23 (Sainsbury's Supermarkets Ltd protiv MasterCard Inc), a posebno točku 484., i Žalbeni sud, presuda od 4. srpnja 2018., [2018] EWCA 1536 (Civ) (Sainsbury's Supermarkets Ltd protiv Mastercard Inc), a posebno točke 332. i 340.) i u Nizozemskoj (Hoge Raad (Vrhovni sud, Nizozemska), presuda od 8. srpnja 2016., predmet 15/00167 (TenneT protiv ABB-a), točke 4.4.1.–4.4.5.).


(34) Nadalje, u okviru ovlasti procjenjivanja, kako je propisano u članku 12. stavku 5. i članku 17. stavku 1. Direktive o naknadi štete, zahtijeva se prvo da nacionalni sudovi svoju procjenu temelje na informacijama koje su razumno dostupne i drugo da nastoje vjerodostojno procijeniti iznos ili udio prenošenja. To proizlazi iz Direktive o naknadi štete u kojoj se naglašava postojanje asimetrije informacija i priznaje da se šteta teško može potpuno točno kvantificirati (38). Procjena se provodi u skladu s nacionalnim pravom. Zapravo neke države članice već su imale propise koji odgovaraju ovlasti procjenjivanja predviđenoj u Direktivi o naknadi štete (39).

(35) U praksi se nacionalni sudovi često moraju oslanjati na pretpostavke, npr. u pogledu hipotetskih cijena, obujma prodaje ili dobiti. Oni imaju široke diskrecijske ovlasti u pogledu odabira brojki i statističkih podataka i, prije svega, načina na koji se upotrebljavaju pri izračunu i ocjeni naknade štete (40). Osim toga, pretpostavke su u pravilu važne pri izradi protučinjeničnog scenarija za potrebe kvantifikacije prenošenja i učinaka na obujam, kako je opisano u odjeljku 4. u nastavku. Stoga bi bilo preporučljivo zahtijevati da se u svim vrstama podnesaka sudu pažljivo iznesu pretpostavke i jasno navede osjetljivost predviđanja na promjene pretpostavki, kako zahtijeva Komisijina Glavna uprava za tržišno natjecanje u svojem dokumentu „Najbolje prakse za dostavljanje dokaza i prikupljanje podataka u predmetima koji se odnose na primjenu članaka 101. i 102. UFEU-a u predmetima koncentracija” („Najbolje prakse”) (41).

2.4. Uloga dokaza

(36) Za pravnu ocjenu prenošenja obično je potrebna složena činjenična i ekonomska analiza. Izvođenje potrebnih dokaza uglavnom je važan element u svakom postupku za naknadu štete koji proizlazi iz kršenja članka 101. ili 102. UFEU-a, ali uloga dokaza o prenošenju razlikuje se ovisno o dva prethodno navedena scenarija i mjeri u kojoj se presumpcija primjenjuje (42). U svakom slučaju izvođenje dokaza i, u konačnici, ocjena prenošenja može ovisiti o stvarno relevantnim i dostupnim činjenicama.

(37) Vrsta dokaza potrebna za dokazivanje i kvantifikaciju prenošenja ovisit će o tome koja se od ekonomskih metoda iz odjeljaka 5. i 6. u nastavku primjenjuje. Dokazi se mogu kategorizirati na različite načine, ali se obično dijele na kvalitativne i kvantitativne. U Direktivi o naknadi štete objašnjeno je da „dokaz” znači sve vrste dokaznih materijala koji su dopušteni pred nacionalnim sudom (43). To može uključivati sljedeće:

— kvalitativne dokaze za razumijevanje poslovnog ponašanja poduzetnika ili strategija određivanja cijena, koji se primjerice sastoje od i. ugovora, ii. internih dokumenata, iii. financijskih i računovodstvenih izvješća, iv. izjava svjedoka, v. stručnih mišljenja te vi. industrijskih izvješća i tržišnih studija, ili

— kvantitativne dokaze, koji se posebno odnose na podatke za primjenu ekonometrijskih tehnika (44), kao što su i. prodajne cijene, maloprodajne cijene i cijene za krajnje potrošače predmetnih proizvoda ili usluga te usporedivih proizvoda ili usluga, ii. financijska izvješća, iii. stručna mišljenja, iv. cijene određene propisima, v. obujam prodaje, vi. popusti te vii. drugi troškovi inputa i elementi troškova.

(38) Vidjeti uvodnu izjavu 46. Direktive o naknadi štete. Kako bi se riješila ta pitanja, Direktiva o naknadi štete sadržava pravila o otkrivanju (vidjeti točku 40. i dalje u nastavku), mogućnost zahtijevanja pomoći od nacionalnih tijela nadležnih za tržišno natjecanje u skladu s člankom 17. stavkom 3. Direktive o naknadi štete i obvezu uzimanja u obzir drugih postupaka koji su povezani s istim kršenjem prava (vidjeti prethodnu točku 25.).

(39) Primjerice, nacionalni sudovi u Ujedinjenoj Kraljevini mogu kvantificirati štetu „zdravom prosudbom i primjenom grubog reza” (ustanovljeno u predmetu Watson Laidlaw & Co Ltd protiv Pott Cassels & Williamson [1914] S.C. (H.L.) 18, točke 29.–30., a kasnije primijenjeno i u kontekstu postupaka za naknadu štete zbog kršenja prava tržišnog natjecanja, vidjeti npr. Žalbeni sud, presuda od 14. listopada 2008., [2008] EWCA Civ 1086 (Devenish Nutrition Ltd protiv Sanofi-Aventisa SA), točka 110.), a u Nizozemskoj nacionalni sud koji određuje naknadu štete može kvantificirati iznos štete u mjeri u kojoj je to moguće (vidjeti članak 612. Zakona o građanskom postupku Wetboek van Burgerlijke Rechtsvordering) i procijeniti ga na način koji najbolje odgovara značajkama štete (vidjeti članak 6:97 tog zakona).

(40) Praktični vodič, točka 16. i bilješka 15. u vezi s presudom Suda Europske unije od 27. siječnja 2000., spojeni predmeti C-104/89 i C-37/90 (Mulder i dr. protiv Vijeća i Komisije) ECLI:EU:C:2000:38, točka 79. U točkama 11.–20. Praktičnog vodiča naveden je i opći pristup kvantificiranju štete u predmetima tržišnog natjecanja.

(41) Dostupno na http://ec.europa.eu/competition/antitrust/legislation/best_practices_submission_en.pdf.(42) Vidjeti prethodnu točku 17. i dalje.(43) Vidjeti članak 2. stavak 13. Direktive o naknadi štete u kojem se izričito objašnjava da „dokaz” obuhvaća dokumente i sve drugi pred

mete koji sadržavaju informacije, bez obzira na medij na kojem su te informacije pohranjene.(44) Ekonometrijske tehnike objašnjene su u odjeljku 5. u nastavku i u Prilogu 2.


http://ec.europa.eu/competition/antitrust/legislation/best_practices_submission_en.pdf

Kao što se može zaključiti iz prethodno navedenih oglednih popisa, određene vrste dokaza, kao što su financijska izvješća i stručna mišljenja, mogu se kvalificirati i kao kvalitativni i kao kvantitativni dokazi.

(38) Kako je općenitije objašnjeno u Praktičnom vodiču, da bi se odredilo je li tužitelj doista pretrpio štetu zbog kršenja i, ako je, koliku, u pravilu se prvo razmatraju specifičnosti pojedinog predmeta i podneseni dokazi (45). Relevantni dokazi mogu uključivati izravne dokaze, pod kojima se, barem u kontekstu prenošenja, mogu podrazumijevati popratni dokumenti koje je podnio izravni ili neizravni kupac te izjave svjedoka o tome je li došlo do prenošenja previsoke cijene. Dostupnost takvih dokaza može imati važnu ulogu kada sud odlučuje može li stranka primijeniti neku od metoda opisanih u nastavku kako bi zadovoljila traženi standard dokazivanja na temelju mjerodavnog prava i ako da, koju.

(39) Nadalje, kada je riječ o ocjeni prenošenja, nacionalni sudovi često se susreću s ekonomskim stručnim mišljenjima. Ovisno o sredstvima koja su dostupna na temelju nacionalnog prava, ta mišljenja mogu dati stručnjaci koje je imenovala stranka, stručnjaci koje je imenovao sud kako bi mu pomogli u postupku ili i stručnjaci koje je imenovala stranka i stručnjaci koje je imenovao sud. Nacionalni sud može, u mjeri u kojoj je to moguće, dati upute tim ekonomskim stručnjacima, eventualno u ranoj fazi postupka kada stranke zatraže otkrivanje dokaza, i postavljati konkretnija pitanja u vezi s metodom kvantifikacije koja će se primijeniti i potrebnim podacima. Takve upute i pitanja mogu biti relevantni za upravljanje predmetom, ali i za ocjenu merituma. Konkretno, kako je prethodno spomenuto, kada nacionalni sudovi procjenjuju učinke prenošenja, oni mogu razmatrati je li mišljenje ekonomskog stručnjaka u skladu s najboljim praksama, npr. jesu li u njemu pažljivo iznesene relevantne pretpostavke i osjetljivost predviđanja na promjene tih pretpostavki. Isto tako, ovisno o nacionalnom pravu, nacionalni sudovi mogu zatražiti od ekonomskih stručnjaka da daju alternativna objašnjenja svojih nalaza, osiguraju ponovljivost i omoguće strankama da komentiraju.

(40) Direktivom o naknadi štete nastoji se osigurati učinkovito ostvarivanje prava i ravnopravnost stranaka propisivanjem pravila za traženje otkrivanja dokaza. Ta pravila primjenjuju se u oba prethodno navedena scenarija prenošenja. U pogledu scenarija u kojem se prenošenje upotrebljava kao obrana, u članku 13. Direktive o naknadi štete konkretno se navodi da tuženik može razumno zahtijevati otkrivanje od tužitelja ili trećih strana. U scenariju u kojem neizravni kupac traži naknadu štete, u članku 14. stavku 1. Direktive o naknadi štete propisano je da taj neizravni kupac može razumno zahtijevati otkrivanje od tuženika ili trećih strana.

(41) Pravilima iz Direktive o naknadi štete otkrivanje dokaza ograničava se na način da stranka na kojoj je teret dokazivanja postojanja i opsega prenošenja može samo „razumno” zahtijevati otkrivanje. U skladu s općim pravilima o otkrivanju iz članka 5. Direktive o naknadi štete nacionalni sud može odrediti da stranka koja podnosi zahtjev mora iznijeti uvjerljivu tvrdnju da je izravni kupac štetu od previsoke cijene prenio na neizravnog kupca. Stranka koja podnosi zahtjev mora osim toga koristiti činjenice koje su joj već razumno dostupne. U kontekstu prenošenja, to može uključivati informacije prikupljene tijekom poslovanja s drugom strankom ili informacije trećih strana (kao što su pružatelji informacija o stanju na tržištu) koje su joj razumno dostupne.

(42) Prvom rečenicom članka 5. stavka 3. Direktive o naknadi štete utvrđuje se opće načelo proporcionalnosti u smislu da se od nacionalnih sudova zahtijeva da „proporcionalno ograničavaju otkrivanje dokaza”. To je načelo bitno za upravljanje predmetom u postupcima za naknadu štete koji proizlaze iz kršenja članka 101. ili 102. UFEU-a. Kako je prethodno navedeno, suci primjenjuju nacionalna postupovna pravila te moraju posebnu pažnju posvetiti načelima učinkovitosti i jednakovrijednosti. Međutim, u okviru tih pravila nacionalni sudovi mogu uzeti u obzir troškove i koristi izdavanja naloga za traženo otkrivanje. To primjerice znači da nacionalni sudovi umjesto da prikupljaju dodatne podatke mogu zaključiti da im dokazi koje su stranke već predočile omogućuju da procijene udio previsoke cijene koji je prenesen.

(45) Vidjeti i točku 13. i dalje Praktičnog vodiča.


(43) Dokazi od suprotne stranke ili od trećih strana mogu se zatražiti putem nacionalnog suda i pod njegovom strogom kontrolom. Zahtjev se mora odnositi na specifične dokaze ili kategorije dokaza (46). Nacionalni sud može čak naložiti otkrivanje dokaza koji sadržava povjerljive informacije stranki na kojoj je teret dokazivanja, pod uvjetom da pritom poštuje opće načelo proporcionalnosti i zaštite legitimnih interesa. Te informacije mogu uključivati npr. dokumente ili podatke o prihodima, cijenama ili maržama. Međutim, kada naloži otkrivanje takvih dokaza, ključno je da nacionalni sud ima uspostavljene mjere za zaštitu povjerljivih informacija (47). Primjerice, u Direktivi o naknadi štete spominje se nekoliko mjera, kao što je mogućnost redigiranja osjetljivih odlomaka u dokumentima, provođenje saslušanja zatvorenih za javnost, ograničavanje kruga osoba kojima je omogućen uvid u dokaze te upute stručnjacima za izradu sažetaka informacija u skupnom obliku ili drugom obliku koji nije povjerljiv (48). U skladu s nacionalnim pravom, nacionalni sudovi mogu razmatrati i mjere iz dokumenta „Najbolje prakse”, kao što je postupak podatkovne sobe (49), te iz članka 9. stavka 2. Direktive o poslovnoj tajni (50).

(44) Otkrivanje dokaza koji se nalaze u spisu tijela nadležnog za tržišno natjecanje moglo bi potencijalno biti relevantno za kvantifikaciju previsoke cijene, ali je općenito manje relevantno u kontekstu prenošenja (tim više što je u slučaju prenošenja previsokih cijena riječ o postupku određivanja cijena kupaca o kojem tijelo nadležno za tržišno natjecanje obično nema informacija). Nadalje, javna verzija odluke o kršenju može uključivati općenitije informacije koje mogu biti relevantne, kao što su informacije o tome koji su proizvodi ili usluge bili predmet protutržišnog ponašanja. Kako je utvrđeno u članku 6. stavku 10. Direktive o naknadi štete, otkrivanje dokaza od tijela nadležnog za tržišno natjecanje traži se samo ako nema drugog rješenja.

(45) Naposljetku, kako je utvrđeno u članku 15. stavku 1. Direktive o naknadi štete, relevantan izvor informacija za kvantifikaciju prenošenja mogu biti i postupci za naknadu štete koji se odnose na isto kršenje prava tržišnog natjecanja EU-a i povezane presude.

3. EKONOMSKA TEORIJA O PRENOŠENJU

3.1. Pregled

(46) Prenošenje previsokih cijena i povezani učinci na cijenu i obujam nastaju zbog poticaja za poduzetnike da na povećanja svojih troškova odgovore podizanjem cijena (51). Početna previsoka cijena može se shvatiti kao povećanje troškova inputa izravnog kupca. Za procjenu učinka prenošenja sud bi morao razmotriti kako bi takvo povećanje troškova utjecalo na 1. cijene koje izravni kupac određuje na silaznom tržištu i 2. vrijednost izgubljene prodaje izravnog kupca.

(47) Nacionalni sudovi procjenjuju prenošenje na temelju okolnosti konkretnog predmeta. No opće razumijevanje ekonomske teorije o prenošenju i povezanih učinaka može biti bitno za sud iz nekoliko razloga. Prvo, predviđanja ekonomske teorije mogu biti jedan od niza čimbenika relevantnih za ocjenu je li u konkretnom predmetu zadovoljen traženi standard dokazivanja. Primjerice, ekonomska teorija sudu pruža okvir u kojem može procjenjivati kvantitativne i kvalitativne dokaze (52). Drugo, posebice u ranim fazama postupka, ekonomska teorija može sucima pomoći pri donošenju odluka u pogledu otkrivanja podataka ili informacija ocjenjivanjem njihove relevantnosti. Naposljetku, teoretska ili konceptualna razmatranja također mogu činiti osnovu za odlučivanje o vjerodostojnosti i pouzdanosti različitih ekonomskih objašnjenja na kojima se temelji veza između previsoke cijene i prenošenja koja su iznijele stranke.

(46) U uvodnoj izjavi 16. Direktive pojašnjava se da bi kategoriju dokaza trebalo identificirati upućivanjem na zajedničke značajke njezinih konstitutivnih elemenata, kao što su priroda, predmet ili sadržaj dokumenata čije se otkrivanje zahtijeva, razdoblje u kojem su izrađeni ili druge kriterije.

(47) Vidjeti članak 5. stavak 4. Direktive o naknadi štete.(48) Uvodna izjava 18. Direktive o naknadi štete.(49) Vidjeti dokument „Najbolje prakse”, točku 45.(50) Direktiva (EU) 2016/943 Europskog parlamenta i Vijeća od 8. lipnja 2016. o zaštiti neotkrivenih znanja i iskustva te poslovnih infor

macija (poslovne tajne) od nezakonitog pribavljanja, korištenja i otkrivanja (SL L 157, 15.6.2016., str. 1.).(51) Ti su poticaji detaljnije objašnjeni u Prilogu 1.(52) Takvi dokazi pobliže su objašnjeni u odjeljku 4.1.


(48) U Direktivi o naknadi štete nema razlike između štete nastale zbog 1. povećanih cijena (učinaka na cijenu) i prenošenja previsokih cijena, uključujući učinak na obujam, i 2. drugih mogućih učinaka, kao što je smanjena kvaliteta proizvoda ili sprečavanje inovacija (necjenovni učinci). U ovim je Smjernicama naglasak na prenošenju povećanja cijene i povezanim učincima na obujam (53).

(49) Prema ekonomskoj teoriji postojanje i veličinu učinaka prenošenja, tj. povezanih učinaka na cijenu i obujam, određuje niz čimbenika (54). Ti čimbenici mogu istodobno utjecati na ishod scenarija prenošenja te je potrebno uzeti u obzir njihovu međuovisnost.

(50) Nadalje, relativna važnost svakog čimbenika može varirati od slučaja do slučaja. Stoga može biti relevantno da sudac razumije koji bi čimbenici mogli utjecati na mjeru prenošenja u pojedinom slučaju. U tu svrhu, ovisno o nacionalnom pravu, sudac može uputiti na objašnjenja ekonomskih stručnjaka stranaka ili stručnjaka kojeg je sam imenovao. Osim toga, poduzetnici u praksi ne donose uvijek odluke o određivanju cijena koje su u potpunosti u skladu s predviđanjima na temelju ekonomske teorije. Stoga je važno da se saznanja koja proizlaze iz ekonomske teorije ocijene u svjetlu činjeničnih dokaza koji su dostupni u konkretnom predmetu. Ti dokazi mogu biti kvalitativni i kvantitativni, kao što su interni dokumenti u kojima se opisuje mjera prenošenja i kvantitativne metode objašnjene u odjeljku 4. u nastavku.

(51) Kako je detaljnije objašnjeno u Prilogu 1., prema ekonomskoj teoriji najvažniji čimbenici koji utječu na postojanje i veličinu učinaka prenošenja jesu:

i. priroda troškova inputa (55) na koje utječe previsoka cijena (jesu li ti troškovi fiksni ili varijabilni, povećavaju li se kršenjem ti troškovi samo za jednog kupca ili za sve kupce ili za veliku većinu kupaca na određenom tržištu);

ii. priroda potražnje za proizvodom s kojom su suočeni izravni ili neizravni kupci (posebice veza između razine potražnje i cijene);

iii. jačina i intenzitet tržišnog natjecanja među poduzećima na tržištima na kojima posluju izravni ili neizravni kupci; te

iv. drugi elementi, kao što su troškovi prilagodbe cijena, udio troškova poduzetnika na koje utječe previsoka cijena, snaga potrošača, vertikalna integracija izravnih i neizravnih kupaca, regulacija cijena ili trenutak kada su donesene odluke o određivanju cijena na raznim razinama lanca opskrbe.

(52) Prvo, priroda troškova inputa na koje utječe previsoka cijena određuje može li se, i u kojoj mjeri, ta previsoka cijena prenijeti. Kada previsoka cijena utječe na troškove izravnog kupca koji se ne mijenjaju ovisno o količini inputa (tj. fiksni troškovi), manje je vjerojatno da će doći do prenošenja jer takvi troškovi obično ne utječu na određivanje cijene izravnog kupca, barem ne kratkoročno. No fiksni troškovi dugoročno mogu utjecati i na analizu strateških odluka poduzetnika, npr. proizvodni kapacitet, što pak može utjecati na kasniji (kratkoročni) mehanizam određivanja cijena. U tom scenariju mogu se prenijeti i fiksni troškovi. Naprotiv, ako previsoka cijena utječe na troškove izravnog kupca koji se mijenjaju ovisno o količini inputa (tj. varijabilni troškovi), vjerojatnije je da će, barem u određenoj mjeri, biti prenesena. To je stoga što granični troškovi (potkategorija varijabilnih troškova koji se mogu definirati kao povećanje troška nastalo pri kupnji jednog dodatnog inputa) (56) u pravilu utječu na odluke o određivanju cijena izravnog kupca (57).

(53) Međutim, ne može se isključiti da se metode i tehnike opisane u ovim Smjernicama mogu primijeniti u postupcima za naknadu štete u vezi s drugim vrstama štete, tj. necjenovnim učincima.

(54) U ovom se odjeljku objašnjavaju razlozi zbog kojih bi čimbenici nabrojeni u točki 51. mogli biti važni za određivanje postojanja i mjere učinka na cijenu povezanog s prenošenjem i učinka na obujam povezanog s prenošenjem. Detaljnije objašnjenje učinka svakog čimbenika navedeno je u Prilogu 1., zajedno s objašnjenjem standardnog mehanizma određivanja cijena.

(55) To je detaljnije objašnjeno u Prilogu 1.(56) Vidjeti točku 159. u nastavku.(57) Vidjeti i Smjernice za ocjenu horizontalnih koncentracija prema Uredbi Vijeća o kontroli koncentracija između poduzetnika (SL C 31,

5.2.2004., str. 5., točka 80.). Međutim, moguće je da će poduzetnik u određenim slučajevima pri određivanju cijena uzeti u obzir i fiksne troškove. U tom slučaju stranka koja podupire taj pristup to treba potkrijepiti, primjerice primjenom metoda procjene objašnjenih u odjeljku 4.


(53) Drugo, potražnja za proizvodom izravnog kupca utječe na razinu prenošenja. Standardni mehanizam određivanja cijena temelji se na činjenici da se potražnja poduzetnika (tj. količina koju će prodati) smanjuje ako on podigne svoju cijenu. U kojoj će mjeri izravni kupac podići svoju cijenu kada je suočen s previsokom cijenom ovisi o tome koliko je snažna reakcija potražnje na takvu promjenu cijene. Primjerice, ako je izravni kupac monopolist i potražnja za njegovim proizvodima jednako je osjetljiva na promjenu cijena na svim razinama cijene te ako on ima stalne granične troškove, ekonomska teorija upućuje na to da će se prenijeti pola previsoke cijene. Ako se potražnja za proizvodima monopolista s povećanjem cijene „sve više i više” smanjuje (tj. po rastućoj stopi), manje je vjerojatno da će doći do prenošenja nego u slučaju kada se potražnja za njegovim proizvodima s povećanjem cijene smanjuje „sve manje i manje” (tj. po padajućoj stopi), pod uvjetom da su svi ostali čimbenici jednaki (58).

(54) Treće, na razinu prenošenja utječu i priroda i intenzitet konkurentske interakcije među poduzetnicima na tržištu na kojem posluju izravni kupci. Važno je imati na umu da učinak pojačane konkurencije na mjeru prenošenja ovisi o tome utječe li početna previsoka cijena samo na izravnog kupca (tj. previsoka cijena koja je specifična za određenog poduzetnika) ili i na konkurente izravnog kupca (tj. previsoka cijena koja utječe na cijeli sektor). Ako previsoka cijena utječe samo na jednog izravnog kupca koji se suočava s oštrom konkurencijom drugih izravnih kupaca, prenošenje je manje vjerojatno nego u situaciji kada jedini pogođeni izravni kupac ima slabu konkurenciju. No ako je riječ o previsokoj cijeni koja utječe na cijeli sektor, izravni kupci među kojima vlada oštra konkurencija uglavnom će biti skloni većem prenošenju previsoke cijene nego u slučaju kada je konkurencija među izravnim kupcima slabija (59).

(55) U više presuda nacionalnih sudova u postupcima za naknadu štete istaknuta je važnost razmatranja reakcija potražnje na promjene cijena, intenziteta konkurencije i toga utječe li previsoka cijena na konkurente izravnog kupca ili ne (60).

(56) Četvrto, kako je navedeno u točki 51. i u Prilogu 1., i drugi elementi mogu u određenim okolnostima imati ključnu ulogu u mehanizmu određivanja cijena izravnog kupca te stoga i u prenošenju previsoke cijene od strane izravnog kupca. Primjerice, jedan od elemenata koji mogu biti važni za kvantifikaciju prenošenja jest čini li input na koji utječe previsoka cijena veliki ili mali udio varijabilnih troškova izravnog kupca. Izravni kupac koji mijenja svoje cijene može se suočiti s takozvanim „troškovima prilagodbe cijena”. Ako previsoka cijena čini tek mali dio varijabilnih troškova, izravnom se kupcu možda neće isplatiti prenijeti previsoku cijenu zbog troškova prilagodbe cijene. Osim toga, na mjeru prenošenja mogu utjecati i drugi aspekti, primjerice razina snage potrošača ili trenutak donošenja odluka o određivanju cijena na različitim razinama lanca opskrbe. Neke od čimbenika iz točke 51. razmatrali su i nacionalni sudovi u predmetima u kojima je bila riječ o prenošenju (61).

(57) Postojanje i opseg prenošenja povezani su s gubitkom prodaje koji će uglavnom pratiti svako povećanje cijena. Kako je prethodno navedeno, taj gubitak prodaje može se kvalificirati kao učinak na obujam, na temelju kojeg kupac može tražiti naknadu štete za izmaklu dobit. Do učinka na obujam dolazi zato što je kupac obično suočen s krivuljom potražnje silaznog nagiba. Ako se početna previsoka cijena prenosi niz lanac opskrbe, na svim razinama vertikalnog lanca doći će do učinka na obujam. Stoga će u slučaju kada tužba uključuje naknadu štete zbog učinaka na obujam sudovi ponekad morati procijeniti i taj učinak.

(58) Važnost oblika potražnje za proizvodom detaljnije je objašnjena u primjeru 3. u poglavlju 3.2. i u Prilogu 1.(59) Ta predviđanja ekonomske teorije dodatno su ilustrirana i objašnjena u primjeru 2. u poglavlju 3.2.(60) Primjeri presuda koje se bave važnošću tržišne dinamike i reakcijama potražnje na promjene cijena su presude njemačkih sudova

Bundesgerichtshof (Savezni vrhovni sud, Njemačka), presuda od 28. lipnja 2011., predmet br. KZR 75/10 (ORWI), točke 59. i 69. i Landgericht Düsseldorf (Regionalni sud u Düsseldorfu), presuda od 19. studenoga 2015., predmet 14d O 4/14 (Automobilska stakla u Njemačkoj), točka 221. Važnost stupnja tržišnog natjecanja i činjenica je li početna previsoka cijena specifična za određenog poduzetnika ili ona utječe na cijeli sektor predmet je i nekoliko presuda nacionalnih sudova, vidjeti npr. presudu danskog suda Sø- og Handelsretten (Visoki pomorski i trgovački sud, Danska), presuda od 3. listopada 2002., predmet V 15/01 (UfR2004.2600S) (EKKO protiv Brandt Group Norden et al.), i presudu španjolskog suda Tribunal Supremo de España (Vrhovni sud, Španjolska), presuda od 7. studenoga 2013., predmet 5819/2013 (Nestle et al. protiv Ebro Puleva).

(61) Francuska presuda Cour d'Appel de Paris (Prizivni sud u Parizu), odluka od 27. veljače 2014., predmet br. 10/18285 (SNC Doux Aliments Bretagne et al protiv Société Ajinomoto Eurolysine) primjer je predmeta u kojem se razmatralo je li prenošenje vjerojatno kada input na koji utječe previsoka cijena čini mali udio varijabilnih troškova izravnog kupca. Ta je presuda dodatno objašnjena u okviru 10. u nastavku.


(58) Kako je već navedeno, svaka žrtva kršenja prava tržišnog natjecanja EU-a ima pravo zatražiti potpunu naknadu štete za pretrpljenu štetu koja je uzročno povezana s tim kršenjem. Kada se stranka u postupku za naknadu štete poziva na prenošenje, ocjena učinka na obujam može biti važna za kvantifikaciju štete od previsoke cijene. Međutim u tom slučaju treba imati na umu da bi procjena ukupne štete jednostavnim oduzimanjem učinka na cijenu povezanog s prenošenjem od učinka previsoke cijene dovela do podcjenjivanja štete koju je pretrpio izravni ili neizravni kupac ako se ne uzme u obzir učinak na obujam.

(59) Na gubitak obujma koji je rezultat previsoke cijene utječu osjetljivost potražnje s kojom je kupac suočen i način na koji konkurenti kupca reagiraju na previsoku cijenu. Primjerice, ako je kupac suočen s neelastičnom potražnjom, tj. njegovi kupci su samo u maloj mjeri osjetljivi na povećanja cijene, povećanje cijene uzrokuje relativno malo smanjenje prodanog obujma. To će, ako su svi ostali čimbenici jednaki, dovesti do manjeg učinka na obujam nego u slučaju elastičnije potražnje. Istovremeno, ako zbog previsoke cijene i konkurenti kupca povećaju svoje cijene, to može dovesti do smanjenja učinka kupčeva vlastitog povećanja cijene na njegovu prodaju (62).

3.2. Primjeri

(60) Hipotetski primjeri u nastavku navode se kako bi se ilustrirala relevantnost spoznaja koje proizlaze iz ekonomske teorije objašnjenih u ovom odjeljku i u Prilogu 1.

(61) U primjeru 1. opisane su previsoke cijene koje su specifične za određenog poduzetnika na tržištu sa snažnim tržišnim natjecanjem.

Primjer 1.

Situacija: Na istom relevantnom tržištu posluje 10 proizvođača soka od jabuke. Jedan od proizvođača nabavlja jabuke od dobavljača koji sudjeluje u kartelu u kojem se dogovaraju cijene. Proizvođač soka od jabuke traži naknadu štete zbog previsoke cijene. Međutim, tuženik (dobavljač jabuka) brani se prenošenjem i tvrdi da je proizvođač soka od jabuke cijelu previsoku cijenu prenio na neizravne kupce.

Analiza: Proizvođač soka od jabuke koji je suočen s previsokom cijenom ima snažnu konkurenciju devet drugih poduzeća za proizvodnju soka od jabuke i opskrbu njime. Svi proizvodi koje prodaje tih deset poduzeća potrošačima su vrlo slični. Ako drugi proizvođači ne nabavljaju jabuke od članova kartela, nego ih mogu drugdje kupiti jeftinije, proizvođač koji mora kupovati od kartela stavljen je u nepovoljan položaj u odnosu na svoje konkurente. Sposobnost proizvođača soka od jabuke da prenese povećanje troškova stoga bi bila ograničena zbog činjenice da bi prenošenjem previsoke cijene, makar i djelomično, u znatnoj mjeri izgubio prodaju (i dobit) jer bi kupci prešli njegovim konkurentima. Što je veća konkurencija među deset proizvođača soka od jabuka, to je veće ograničenje sposobnosti prenošenja povećanja troškova. Stoga u ovom scenariju izravni kupac obično ne bi bio u mogućnosti prenijeti povećanje troškova (previsoku cijenu).

(62) U primjeru 2. u nastavku opisana je situacija previsokih cijena koje utječu na cijeli sektor i snažnog tržišnog natjecanja.

Primjer 2.

Situacija: Svih deset proizvođača soka od jabuke iz primjera 1. nabavlja jabuke od dobavljača koji sudjeluje u kartelu u kojem se dogovaraju cijene. Članovi kartela tvrde da se cijela previsoka cijena prenosi na neizravne kupce.

Analiza: Proizvođači soka od jabuke podjednako su izloženi previsokoj cijeni, a tržišno natjecanje je snažno. S obzirom na to da su svi proizvođači suočeni s previsokom cijenom, nijedan poduzetnik neće biti u nepovoljnom položaju u odnosu na druge poduzetnike. Stoga je vjerojatnije da će svaki proizvođač soka od jabuke u velikoj mjeri prenijeti previsoku cijenu, za razliku od predmeta koji je opisan u primjeru 1. (u kojem je previsoka cijena bila specifična za određenog poduzetnika). Na tržištu na kojem je tržišno natjecanje savršeno cijena je jednaka graničnim troškovima te povećanje troška inputa stoga izravno dovodi do jednakog povećanja cijene.

(62) Ako samo kupac poveća svoju cijenu, njegovi kupci mogu početi kupovati od konkurenata. No, ako i konkurenti u izvjesnoj mjeri povećaju svoje cijene, kupcima bi se prelazak moglo učiniti manje privlačnim, tako da bi ukupno smanjenje prodaje prvog kupca moglo biti manje. Potrebno je imati na umu da ako neki ili svi kupci na opće povećanje cijene na tržištu odgovore tako da u potpunosti prestanu kupovati proizvod, učinak na obujam može biti i veći nego ako samo jedan kupac poveća cijenu.


(63) U primjeru 3. razmatra se stopa prenošenja u slučaju monopolista s različitom potražnjom.

Primjer 3.

Situacija: Proizvođač soka od jabuke A je monopolist na tržištu proizvodnje soka od jabuke u državi članici 1, a proizvođač soka od jabuke B je monopolist na istom tržištu proizvoda u državi članici 2. Trošak proizvodnje jedne dodatne serije soka od jabuke stalan je i sličan za proizvođače A i B.

Oba proizvođača soka od jabuke nabavljaju jabuke od dobavljača C koji sudjeluje u kartelu u kojem se dogovaraju cijene. Posljedica toga je da su i proizvođač A i proizvođač B suočeni s previsokom cijenom od 6 EUR po kutiji jabuka koju kupe od dobavljača C.

Potražnja maloprodajnih lanaca za proizvodima proizvođača A i B bila je u svakoj državi članici drukčija. U državi članici 1 potražnja je bila jednako osjetljiva na promjene cijena na svim razinama cijene (potražnja je bila linearna, vidjeti okvir 15.). U državi članici 2 to nije bio slučaj. Ondje se potražnja smanjivala „sve manje i manje” (po padajućoj stopi) s povećanjem cijene (potražnja je bila konveksna, vidjeti i okvir 15.).

Proizvođači A i B traže naknadu štete od dobavljača C (člana kartela) za štetu koja je nastala zbog previsoke cijene. Dobavljač C brani se prenošenjem tvrdeći da su proizvođači A i B prenijeli pola previsoke cijene.

Analiza: Potražnja maloprodajnih lanaca za proizvodima monopolistâ bila je različita u državi članici 1 i u državi članici 2. Njihovi troškovi proizvodnje dodatne serije soka od jabuka bili su konstantni. Previsoka cijena od 6 EUR po kutiji jabuka smatrala se povećanjem graničnih troškova svakog od njih. Nakon tog povećanja troškova mogućnost prilagodbe cijena na više ovisila bi o tome koliko bi proizvodnje svaki od njih morao žrtvovati kako bi mogao prenijeti određeni iznos promjene troškova, tj. povećati cijene.

To je zato što će ako je obujam koji se gubi s povećanjem cijena relativno malen, povećanje cijene biti privlačnije nego u slučaju kada je gubitak obujma velik. Gubitak obujma pri povećanju cijene povezan je sa zakrivljenosti krivulje potražnje monopolista, tj. ovisi o tome je li potražnja linearna, konveksna ili konkavna. To je isto tako detaljnije objašnjeno u okviru 15. u nastavku.

Kada je riječ o monopolistu A u državi članici 1, na temelju ekonomske teorije moglo bi se tvrditi da je monopolist prenio pola previsoke cijene, tj. 3 EUR. No s obzirom na to da je monopolist B bio suočen s konveksnom potražnjom, preostala potražnja bi s rastom cijene bila sve manje osjetljiva na cijenu. U usporedbi s monopolistom A, koji ima linearnu potražnju, monopolist B izgubio bi manje obujma pri povećanju cijena za 3 EUR. To znači da je monopolist B imao poticaj za prenošenje iznosa većeg od 3 EUR.

(64) U primjeru 4. razmatraju se troškovi prilagodbe cijene te varijabilni i fiksni troškovi.

Primjer 4.

Situacija: Poduzetnici A i B jedini su poduzetnici koji drže i iznajmljuju toranjske dizalice u državi članici 1. Poduzetnici A i B sudjelovali su od 2005. do 2015. u kartelu u kojem su dogovorili povećanje cijene najma toranjskih dizalica za 80 posto. Poduzetnik C je građevinsko poduzeće koje posluje u gradovima na cijelom području države članice 1. Poduzeće projektira, gradi i prodaje stanove u neboderima krajnjim kupcima. Cijene stanova oglašavaju se u raznim medijima i na različitim mjestima, uključujući internet, novine i ulične plakate. Tijelo nadležno za tržišno natjecanje u državi članici 1 utvrdilo je da dogovor o cijenama u građevinskom sektoru predstavlja kršenje prava tržišnog natjecanja, a poduzetnici A i B nisu uložili žalbu na njegovu odluku kojom su članovima kartela izrečene novčane kazne.

Poduzetnik C izravni je kupac kartela. On traži naknadu štete od članova kartela A i B. Međutim, poduzetnici A i B branili su se prenošenjem tvrdeći da je poduzetnik C prenio cijelu previsoku cijenu na neizravne kupce, tj. krajnje kupce stanova u neboderima.


Analiza: Najam toranjskih dizalica jedan je od mnogih troškova inputa s kojima se poduzetnik C suočava pri projektiranju i izgradnji nebodera. Primjeri drugih troškova inputa su sirovine, kao što su čelik i beton, troškovi rada i financijski troškovi. Prema tome, vjerojatno je da trošak najma toranjskih dizalica ima mali udio u ukupnim troškovima. S obzirom na široko oglašavanje cijena stanova, poduzetniku C mogu nastati znatni troškovi prilagodbe cijena. Međutim, budući da je kartel trajao 10 godina, troškovi prilagodbe cijena možda će nakon nekog vremena postati zanemarivi u odnosu na previsoku cijenu, pa bi poduzetnik C u konačnici imao poticaj uzeti u obzir previsoku cijenu pri određivanju cijena stanova. Stoga bi se moglo dogoditi da zbog troškova prilagodbe cijena poduzetnik C kratkoročno neće imati poticaj prenijeti previsoku cijenu, ali se to tijekom razdoblja kršenja može promijeniti. Sud bi stoga pri ocjeni stvarnog prenošenja tijekom relevantnog razdoblja trebao procijeniti učinak prenošenja na temelju raspoloživih dokaza, primjerice primjenom jedne od metoda utvrđenih u odjeljku 4.

4. KVANTIFIKACIJA PRENOŠENJA I UČINCI NA OBUJAM – OPĆI ASPEKTI

(65) Namjena je naknade za pretrpljenu štetu staviti stranku koja je pretrpjela štetu u položaj u kojem bi bila da do kršenja nije došlo. Kako bi se taj položaj mogao ocijeniti, potrebno je usporediti zabilježenu situaciju, tj. situaciju u kojoj je došlo do kršenja, s hipotetskom situacijom, tj. situacijom u kojoj nije bilo kršenja. Hipotetska situacija naziva se „protučinjenični scenarij”.

(66) Svrha izrade protučinjeničnog scenarija jest izoliranje učinka kršenja od drugih čimbenika koji utječu na cijenu proizvoda ili usluge i koji bi na tu cijenu utjecali i da nije bilo kršenja (63). Primjerice, povećanje potražnje obično bi dovelo do povećanja cijene čak i da kartela nije bilo. Izravni ili neizravni kupci ne bi trebali dobiti naknadu štete za taj učinak. Stoga je pri izradi protučinjeničnog scenarija voditi računa o čimbenicima koji nisu povezani s kršenjem (64).

(67) S obzirom na to da je protučinjenični scenarij hipotetski, nije ga moguće izravno promatrati. Kako je opisano u nastavku, u ekonomiji i pravnoj praksi razvile su se različite metode i tehnike za utvrđivanje protučinjeničnog scenarija. One se razlikuju u pogledu temeljnih pretpostavki i vrsta potrebnih podataka.

(68) Dok se tim metodama nastoji utvrditi kako bi se tržište razvijalo da nije bilo kršenja, izravni dokazi koji su dostupni strankama i sudu (npr. interni dokumenti u kojima se opisuje kako je izravni kupac prenio početno povećanje cijene u određenoj situaciji) mogu, u okviru primjenjivih nacionalnih pravnih propisa, također pružiti važne informacije za ocjenu naknade štete u pojedinom predmetu (65).

(69) Nacionalni sudovi će pri razmatranju prenošenja u postupku za naknadu štete zbog kršenja prava tržišnog natjecanja možda morati razmotriti tri komponente povezane sa štetom za koju izravni ili neizravni kupac može tražiti naknadu, a to su previsoka cijena, učinak na cijenu povezan s prenošenjem i učinak na obujam povezan s prenošenjem (66). Nacionalni sudovi i ekonomski stručnjaci mogu te tri komponente procijeniti jednu za drugom, tj. u postupku u tri koraka opisanom u nastavku.

(70) U prvom koraku može se kvantificirati ili procijeniti previsoka cijena. Za to se može upotrijebiti niz različitih metoda. Međutim, stranke i sudovi pri procjeni početne previsoke cijene najčešće koriste takozvane metode temeljene na usporedbi. U Praktičnom vodiču se detaljno razmatraju različite metode za procjenu previsoke cijene.

(63) Važno je napomenuti da je potreba za izradom protučinjeničnog scenarija pri ocjeni prenošenja u skladu sa sudskom praksom Suda Europske unije o prenošenju u kontekstu vraćanja nezakonitih pristojbi i carina koje naplaćuju države članice, vidjeti presudu Suda Europske unije od 4. listopada 1979., predmet C-238/78 (Ireks–Arkady protiv Vijeća i Komisije) EU:C:1979:226, točka 14.; presudu Suda Europske unije od 21. prosinca 2000., predmet C-441/98 (Michailidis) EU:C:2000:479, točka 33. i dalje; presudu Suda Europske unije od 6. rujna 2011., predmet C-398/09 (Lady & Kid and Others) ECLI:EU:C:2011:540. Nadalje, u mišljenju nezavisnog odvjetnika Geelhoeda od 3. lipnja 2003. u predmetu C-129/00 (Komisija protiv Talijanske Republike) ECLI:EU:C:2003:319, točka 78., nezavisni odvjetnik istaknuo je da bi bio potreban protučinjenični scenarij kako bi se pokazalo što bi se dogodilo s cijenama na silaznom tržištu da nema početne previsoke cijene.

(64) Vidjeti povezanu raspravu u točki 77.(65) Vidjeti i Praktični vodič, točke 14. i 30.(66) Vidjeti okvir 16. u Prilogu 1.


(71) Drugi korak uključuje procjenu veličine učinka na cijenu povezanog s prenošenjem. Opseg tog učinka može se izravno procijeniti primjenom metoda temeljenih na usporedbi, tj. metoda sličnih onima koje se primjenjuju pri kvantifikaciji previsoke cijene. Ako su ostvarene određene pretpostavke, opseg tog učinka može se i neizravno procijeniti procjenom stope po kojoj se povećanje troška pogođenog inputa trebalo prenijeti i kombiniranjem te procjene s informacijama o previsokoj cijeni i prodaji. U odjeljcima 5.1. i 5.2. dan je pregled različitih pristupa kvantifikaciji tih učinaka.

(72) U trećem koraku procjenjuje se učinak na obujam povezan s prenošenjem. Slično procjeni učinka na cijenu povezanog s prenošenjem, i učinak na obujam može se procjenjivati izravno ili neizravno. Različiti pristupi kvantificiranju tih učinaka razmatraju se u odjeljcima 6.2. i 6.3.

(73) I drugi pristupi, kao što je pristup simulacije koji istovremeno uzima u obzir učinke na cijenu i učinke na obujam povezane s prenošenjem, mogu se isto tako koristiti za kvantificiranje štete u postupcima za naknadu štete pred nacionalnim sudovima zbog kršenja prava tržišnog natjecanja EU-a. Pristup simulacije ukratko je objašnjen u odjeljku 5.2.

4.1. Podaci i informacije potrebni pri kvantifikaciji učinaka prenošenja

(74) Kako je objašnjeno u odjeljku 2.2., Direktiva o naknadi štete sadržava pravila o otkrivanju dokaza. Podaci i informacije u rukama stranaka ili trećih osoba važni su čimbenici za provedbu valjane ekonomske analize prenošenja. Stoga identificiranje potrebe za izradom protučinjeničnog scenarija i dostupnosti odgovarajućih podataka može biti koristan prvi korak pri kvantifikaciji učinka na cijenu povezanog s prenošenjem.

(75) Možda će biti korisno da sudac pri odlučivanju o tome kakvi su podaci i informacije relevantni u konkretnom predmetu uzme u obzir općenite spoznaje koje proizlaze iz ekonomske teorije objašnjene u odjeljku 3. Te spoznaje mogu biti relevantne i ako sudac treba ocijeniti oprečna mišljenja ekonomskih stručnjaka (67). Nadalje, za odabir vrste podataka potrebnih za procjenu prenošenja obično je potrebno dobro poznavanje predmetnog sektora i prevladavajućih svojstava predmetnog tržišta. Stoga bi moglo biti korisno prvo razmotriti dokumente koji upućuju na vjerodostojnost prenošenja, kao što su postojeće odluke sudova, paralelni građanski postupci na istoj ili drugoj razini lanca opskrbe na istom tržištu, tržišne studije ili odluke tijela za tržišno natjecanje kojima se opisuje dinamika relevantnog tržišta (68).

(76) Sud će možda morati razmotriti i kvalitativne i kvantitativne dokaze (69). Kvalitativni dokazi, kao što su interni dokumenti o određivanju cijena, strategiji, ugovorima i financijskom izvješćivanju možda će se analizirati u kontekstu ekonomske teorije. Iz njih se isto tako mogu dobiti informacije o tome postoje li dokazi o poveznici između određivanja cijena dalje niz lanac opskrbe i previsoke cijene na višoj razini lanca opskrbe koja bi bila rezultat kršenja.

(77) Međutim, pri izradi protučinjeničnog scenarija te kako bi se uzeli u obzir različiti čimbenici koji utječu na prenošenje, u mnogim slučajevima mogu biti korisni i kvantitativni dokazi. Ti dokazi mogu uključivati podatke o stvarnim cijenama, troškovima ili maržama te vanjske pokazatelje koji bi utjecali na odluke poduzetnika o određivanju cijena, npr. zbirne mjere gospodarske aktivnosti (kao što su stopa rasta BDP-a, inflacije i zaposlenosti). U nekim slučajevima regionalne varijable gospodarske aktivnosti mogu biti korisne kako bi se uzele u obzir različita regionalna kretanja koja nisu povezana s kršenjem.

(78) Sud može uzeti u obzir i druge čimbenike specifične za određeni sektor ili poduzetnika koji utječu na određivanje cijena. Na primjer, da je u primjeru u okviru 1. i plastika bila ključni input za proizvodnju kabelskog snopa tijekom razdoblja kršenja u kojem je proizvođač bakra A dogovorio sa svojim konkurentima cijene za bakar kao drugi ključni input za kabelski snop dobavljača B, vjerojatno je da bi dobavljač B na svojeg kupca prenio povećanje cijena i za plastiku koja nije bila predmet kršenja odredaba prava tržišnog natjecanja EU-a. U tom bi se slučaju procjenom prenošenja kojom se ne uzimaju u obzir učinci povezani s povećanjem cijena plastike moglo bitno precijeniti prenošenje previsoke cijene pogrešnim pripisivanjem cijelog povećanja cijene kršenju. Slična se logika može primijeniti i na potencijalna smanjenja drugih troškova inputa koji bi, ako se ne uzmu u obzir, a prenesu se niz lanac opskrbe, umjetno smanjili procijenjeno prenošenje previsoke cijene kartela.

(67) Vidjeti prethodnu točku 39.(68) Vidjeti prethodnu točku 25.(69) Vidjeti prethodnu točku 37. i primjere u okviru 9. i okviru 10. u nastavku.


(79) U primjerima koji slijede metode su usredotočene na cijenu. Ovisno o dostupnosti podataka i okolnostima određenog predmeta, sud može razmatrati i iste metode za procjenu drugih ekonomskih varijabli kao što su profitne marže ili razina troškova poduzetnika. Podaci koji se upotrebljavaju za usporedbu pogođenog tržišta s protučinjeničnim scenarijem mogu se odnositi na cijelo tržište (npr. prosjek cijene kabelskih snopova za sve kupce na drugim tržištima proizvoda ili zemljopisnim tržištima) ili na određene kupce ili skupine kupaca.

4.2. Uključivanje ekonomskih stručnjaka

(80) U mnogim slučajevima u kojima se ocjenjuje prenošenje previsokih cijena u postupcima za naknadu štete pred nacionalnim sudovima mogu sudjelovati ekonomski stručnjaci. Pravila o dokazima stručnjaka znatno se razlikuju među državama članicama (70). Neovisno o tome, nacionalnim sudovima može biti korisno imati smjernice o općim načelima i alatima koji su relevantni za uključivanje ekonomskih stručnjaka.

(81) Na početku postupka sud može, ako je to dopušteno nacionalnim zakonodavstvom, omogućiti raspravu među stručnjacima koji predstavljaju stranke u postupku. Cilj takvih rasprava može biti pobliže određivanje područja u kojima postoje suglasnost ili nesuglasice o pitanjima koja su relevantna za predmet, uključujući pitanja u pogledu zahtjeva otkrivanja. Primjer takvog pristupa naveden je u okviru 3. u nastavku.

Okvir 3.

Primjer predmeta koji uključuje dokaze ekonomskog stručnjaka (71)

U predmetu pred sudom u Ujedinjenoj Kraljevini ekonomski stručnjaci dviju strana u postupku (prekršitelja i tužitelja) predložili su svaki svoju vlastitu specifičnu metodu procjene prenošenja. Sudac je izrazio zabrinutost zbog potencijalne složenosti dokaza stručnjaka i zatražio od stručnjaka stranaka da se dogovore o predloženom pristupu ekonomskim dokazima o prenošenju prije nego što naloži otkrivanje. Ako se stručnjaci ne bi uspjeli dogovoriti o pristupu, sudac bi saslušao iskaze o predloženim pristupima, uključujući objašnjenje prijedloga svakog od stručnjaka, potrebne informacije i troškove postupka, te nakon toga odlučio o metodi koja će se primijeniti.

(82) U nekim jurisdikcijama nacionalni sudovi mogu imenovati ekonomske stručnjake koji pomažu sucu pri procjeni prenošenja i oni na taj način uobičajeno procjenjuju početnu previsoku cijenu. Sud može primijeniti sličan pristup kada procjenjuje prenošenje, npr. primjenom tzv. metoda temeljenih na usporedbi. Iskustvo uključivanja stručnjaka koje je imenovao sud pri procjeni previsoke cijene može stoga biti relevantno i za procjenu prenošenja. U okviru 4. u nastavku dan je primjer pristupa u kojem je sud imenovao ekonomskog stručnjaka.

Okvir 4.

Primjer predmeta u kojem je sud imenovao ekonomskog stručnjaka (72)

U predmetu pred njemačkim sudom sud je imenovao ekonomskog stručnjaka. Zadatak stručnjaka bio je predložiti metodologiju i nakon toga kvantificirati previsoku cijenu. Kao prvi korak, stručnjak je predložio empirijsku metodu procjene previsokih cijena. Prije nego što je sud odlučio koji pristup želi odabrati, o pristupu koji je stručnjak predložio raspravljalo se u pisanom obliku i na usmenim raspravama.

U idućem koraku primijenjena je odabrana metoda i izračunate su previsoke cijene. Podaci na kojima su se izračuni temeljili dostavljeni su sudu i strankama.

Treći korak bila je provjera pouzdanosti, pri čemu je strankama pružena mogućnost da daju komentare i postavljaju pitanja. Ti su komentari uzeti u obzir u konačnoj ocjeni koja je dostavljena sudu. U konačnoj ocjeni razmatrala se i vjerodostojnost procijenjenih rezultata, pouzdanost procijenjenih učinaka i kvaliteta temeljnih podataka.

(70) Primjerice, sudovi u Francuskoj, Nizozemskoj i Ujedinjenoj Kraljevini u velikoj mjeri izravno rade s ekonomskim stručnjacima koje su imenovale stranke. U drugim državama članicama, kao što su Belgija, Danska, Njemačka, Mađarska i Italija, sudovi se često oslanjanju na mišljenja stručnjaka koje se sami imenovali. Postoje i razlike u nacionalnom zakonodavstvu u pogledu toga prema kome stručnjak ima obavezu. U nekim državama članicama, kao što su Ujedinjena Kraljevina i Irska, stručnjak ima obvezu prema sudu, čak i ako ga plaćaju stranke. U Španjolskoj stručnjaci koje su imenovale stranke imaju obvezu biti objektivni i neovisni, dok u nekim državama članicama, kao što su Njemačka i Italija, ta obveza nije eksplicitno određena.

(71) High Court of Justice of England and Wales (Visoki sud Engleske i Walesa), presuda od 4. listopada 2017., [2017] EWHC 2420 (Ch) (Emerald Supplies protiv British Airways Plc).

(72) Oberlandesgericht Düsseldorf (Viši regionalni sud u Düsseldorfu), presuda od 26. lipnja 2009., predmet VI-2a Kart 2 – 06/08 (Zement).


(83) U predmetima u kojima ekonomski stručnjaci koji predstavljaju stranke imaju oprečna mišljenja o tome koji pristup upotrijebiti za procjenu prenošenja nacionalni sud može zatražiti savjet od nacionalnog tijela nadležnog za tržišno natjecanje (73). Nadalje, kako bi ocijenio mjeru prenošenja nacionalni sud može se u načelu oslanjati i na informacije uključene u odluku koju je izdalo tijelo za tržišno natjecanje, npr. u pogledu početne previsoke cijene (74).

5. KVANTIFIKACIJA I PROCJENA UČINAKA NA CIJENU POVEZANIH S PRENOŠENJEM

(84) Pri procjeni učinka na cijenu povezanog s prenošenjem nacionalni sudovi mogu primjenjivati razne vrste ekonomskih pristupa kvantifikaciji, posebice metode temeljene na usporedbi, ali i pristup stope prenošenja (75) ili pristup simulacije. Procjena učinka prenošenja u skladu s tim pristupima, kako je opisano u ovom poglavlju, temelji se na kvantitativnim podacima. U mnogim predmetima bilo bi korisno da sud pri procjeni učinka prenošenja ocijeni i kvalitativne dokaze, kao što su interni dokumenti ili iskazi svjedoka. Dostupnost tih kvalitativnih dokaza može imati važnu ulogu kada sud odlučuje o tome hoće li stranka moći primijeniti neku od tehnika kako bi zadovoljila potreban standard dokazivanja prema mjerodavnom pravu i ako da, koju (76).

5.1. Metode temeljene na usporedbi

(85) Učinak na cijenu povezan s prenošenjem u raznim fazama u lancu opskrbe može se izračunati izravnom procjenom povećanja cijena ili promjene marži kao posljedica početne previsoke cijene. Kako bi se ocijenilo je li previsoka cijena prenesena s izravnog kupca, tom se metodom uspoređuje cijena koju je odredio izravni kupac tijekom razdoblja kršenja s cijenom određenom na usporednim tržištima.

(86) Sud pri procjeni učinka na cijenu povezanog s prenošenjem može procijeniti razliku između zabilježenih cijena i marži i cijena i marži iz protučinjeničnog scenarija (77) primjenom metoda temeljenih na usporedbi koje se koriste za izračun početne previsoke cijene. Temeljni koncept tih metoda detaljno je opisan u Praktičnom vodiču, a u odjeljcima u nastavku navode se dodatne smjernice za njihovu primjenu u kontekstu prenošenja.

(87) Prednost metoda temeljenih na usporedbi jest u tome da se temelje na podacima iz stvarnog života zabilježenima na istom ili sličnim tržištima (78). Temelje se na pretpostavci da se usporedni scenarij može smatrati reprezentativnim za scenarij bez kršenja. Te metode priznaju i primjenjuju i tijela nadležna za tržišno natjecanje u Europi pri provedbi analiza sličnih procjeni prenošenja, primjerice u ex post evaluacijama politike tržišnog natjecanja (79).

(88) Pri primjeni metoda temeljenih na usporedbi bilo bi idealno usporediti cijenu ili maržu tijekom razdoblja kršenja s istim tržištem na kojem nije došlo do kršenja. Pritom naravno nije moguće točno znati kako bi se tržište razvijalo da nije bilo kršenja. Primjerice, moguće je da važni čimbenici koji utječu na cijene koje je odredio izravni kupac, kao što su promjene u potražnji ili cijenama drugih inputa, neće imati sličan učinak na cijene tijekom razdoblja kršenja i u protučinjeničnom scenariju.

(73) Iz članka 17. stavka 3. Direktive o naknadi štete proizlazi da nacionalno tijelo nadležno za tržišno natjecanje na zahtjev nacionalnog suda može pomoći tom nacionalnom sudu u pogledu određivanja iznosa naknade štete u slučajevima kada to nacionalno tijelo nadležno za tržišno natjecanje takvu pomoć smatra primjerenom.

(74) Vidjeti npr. Oberlandesgericht Düsseldorf (Viši regionalni sud u Düsseldorfu), presuda od 15. travnja 2013., predmet VI-4 Kart 2 – 6/10 (OWi), i nakon toga Bundesgerichtshof (Savezni vrhovni sud, Njemačka), presuda od 9. listopada 2018., predmet KRB 51/16 (Flüssiggas I) o odlukama njemačkog tijela nadležnog za tržišno natjecanje (Bundeskartellamt) od 14.12.2007., 26.2.2008., 12.2.2009. i 9.4.2009., predmet B11-20/50 (Flüssiggas) u kojem je Bundeskartellamt uzeo u obzir dodatne prihode ostvarene kršenjem (kartellbedingter Mehrerlös) i rasprave o različitim metodama izračuna previsoke cijene.

(75) Pristup stope prenošenja temelji se među ostalim na pretpostavci da se promjene troškova inputa prenose po istoj stopi neovisno o relevantnosti troškova inputa i opsegu promjene tih troškova. Ta pretpostavka može biti pretjerana. Kako je dodatno objašnjeno u točki 120. i dalje, pristup stope prenošenja trebalo bi u pravilu razmatrati samo ako je pretpostavka uvjerljiva na temelju činjeničnog stanja.

(76) Vidjeti isto tako Praktični vodič, točku 14.(77) Pristup na temelju podataka o marži detaljnije je objašnjen u nastavku u odjeljku 6.3. o procjeni učinka na obujam.(78) Ta je činjenica naglašena u točki 37. Praktičnog vodiča i sudskoj praksi o procjeni previsokih cijena koja se ondje citira. Njemački sud

zaključio je, također u kontekstu procjene previsokih cijena, da se usporednim metodama može dati prednost u odnosu na druge pristupe, vidjeti Oberlandesgericht Düsseldorf (Viši regionalni sud u Düsseldorfu), presuda od 26. lipnja 2009., predmet VI-2a Kart 2 – 06/08 (Zement), točka 469. i dalje.

(79) Vidjeti npr. Reference guide on ex-post evaluation of competition agencies' enforcement decisions (Referentni vodič o ex post evaluaciji provedbenih odluka agencija za tržišno natjecanje), OECD, 2016.


(89) Te je čimbenike važno imati na umu pri ocjeni prikladnosti određenog usporednog tržišta za protučinjenični scenarij. Kako je dodatno objašnjeno u odjeljku 5.1.1., postoje razne tehnike kojima se uzimaju u obzir razlike između tržišta na kojem je došlo do kršenja i usporednih tržišta. Hoće li sličnost između tržišta na kojem je došlo do kršenja i usporednih tržišta biti dostatna da bi se rezultati usporedbe mogli upotrijebiti za procjenu prenošenja ovisi o nacionalnim pravnim sustavima (80).

5.1.1. Pristupi

(90) Kada se metoda temeljena na usporedbi koristi za procjenu učinka prenošenja, cijena koju je odredio izravni ili neizravni kupac tijekom razdoblja kršenja uspoređuje se sa situacijom u kojoj nema kršenja, odnosno protučinjeničnim scenarijem. Protučinjenični scenarij može se utvrditi na temelju (81):

— podataka o cijeni ili marži koji se odnose na to tržište prije i/ili nakon kršenja (to se obično naziva „pristup prije, za vrijeme i poslije”),

— podataka o istom tržištu (proizvoda), ali na različitom zemljopisnom području ili drugom tržištu proizvodu za koje se smatra da se razvija na sličan način kao tržište na kojem posluje izravni ili neizravni kupac (to se obično naziva „pristup poprečnog presjeka”), ili

— kombinacije usporedbi tijekom vremena i usporedbi među tržištima (to se obično naziva „pristup određivanja razlike u razlikama”).

5.1.1.1. Pr i s t u p pr i j e , z a v r i j em e i pos l i j e

(91) Pristup koji se često primjenjuje pri procjeni početnih previsokih cijena jest usporedba cijena tijekom vremena na istom tržištu, odnosno usporedba „prije, za vrijeme i poslije” (kako je prikazano u okviru 5. u nastavku) (82). Kada se pri procjeni prenošenja primjenjuje taj pristup, usporedno tržište je tržište na kojem je izravni ili neizravni kupac poslovao kada je trajalo kršenje, ali analizirano u različitim vremenskim razdobljima. Prema tome, temeljna je pretpostavka ta da se predmetno tržište proizvoda u razdoblju u kojem nije bilo kršenja može smatrati dobrom aproksimacijom protučinjeničnog stanja, tj. stanja koje bi vladalo na tržištu proizvoda u razdoblju kršenja da nije bilo kršenja. Ta pretpostavka može biti pogrešna jer u praksi ne postoji usporedno tržište neovisno o zemljopisnom području ili proizvodu koje bi omogućilo da se uzme u obzir dodatni element izolacije povezan s učinkom koji proizlazi iz kršenja.

Okvir 5.

Primjer pristupa „prije, za vrijeme i poslije” (83)

Cijena kabelskih snopova

(80) To se pitanje u Praktičnom vodiču razmatra u kontekstu ocjene previsokih cijena, vidjeti primjerice točku 37. i točke 59.–95.(81) Ako se za protučinjenični scenarij uzimaju u obzir usporedna tržišta u inozemstvu, nacionalni sud trebao bi voditi računa i o razli

kama u zakonodavstvu. To je osobito važno kada je riječ o reguliranim tržištima, primjerice tržištu lijekova ili energije.(82) Vidjeti Praktični vodič, točke 38.–48.(83) Radi jednostavnosti u ovom grafikonu prikazan je samo učinak na cijenu koji je rezultat kršenja. U stvarnom svijetu osim stope

prenošenja na cijene će utjecati i drugi čimbenici, kao što su inflacija i ostali troškovni šokovi.


(92) U primjeru u okviru 5. pretpostavlja se da je nezakonito dogovaranje cijena u sektoru bakra trajalo pet godina, od 2005. do 2010. U tom je razdoblju (84) početna previsoka cijena prenesena na proizvođača automobila C. Pri primjeni te metode cijena koju je platio proizvođač automobila tijekom razdoblja kršenja uspoređuje se s cijenom koju je platio proizvođač automobila u razdoblju u kojem na njegovo poslovanje nisu utjecali kršenje i prenošenje, npr. u 2003. i 2004. Primjer slučaja u kojem je tužitelj primijenio taj pristup naveden je u okviru 8. u nastavku.

5.1.1.2. Pr i s t u p popr eč n og pre s je k a

(93) U nekim slučajevima može biti teško promatrati kretanje cijena tijekom vremena na usporednom tržištu ili na tržištu na kojem je došlo do kršenja. U tom slučaju mogla bi se primijeniti druga metoda temeljena na usporedbi, odnosno metoda usporedbe različitih zemljopisnih tržišta. Taj se pristup temelji na pretpostavci da je drugo zemljopisno tržište slično onome na kojem je došlo do kršenja u svim aspektima, osim u pogledu kršenja. Ta pretpostavka može biti pretjerana.

(94) Na primjer, kako je prikazano u okviru 6. u nastavku, nacionalni sud može usporediti cijene koje je platio proizvođač automobila C1 tijekom razdoblja kršenja u državi članici 1 (p1) s prosječnim cijenama koje su platili slični proizvođači automobila u državi članici 2, odnosno na drugom zemljopisnom tržištu na koje nije utjecalo kršenje (p2). Ta se metoda naziva usporedbom među tržištima (85).

Okvir 6.

Primjer pristupa poprečnog presjeka

Ako se za p1 utvrdi da je veći od p2, to upućuje na postojanje učinka na cijenu povezanog s prenošenjem s dobavljača kabelskih snopova B1 na proizvođača automobila C1 u državi članici 1. Ista vrsta usporedbe može se primijeniti i na sve druge ekonomske varijable, npr. marže ili obujam prodaje.

5.1.1.3. P r i s t up odr eđ iv an j a r az l i k e u r az l ik am a

(95) S ekonomskog stajališta, od metoda koje se temelje na usporedbi najtočnija je ona u kojoj se kombinira pristup „prije, za vrijeme i poslije” s pristupom poprečnog presjeka. Ta se metoda naziva pristupom određivanja razlike u razlikama (86). Ta je metoda usredotočena na kretanje relevantne ekonomske varijable na tržištu na koje je utjecalo prenošenje tijekom određenog razdoblja (razlika tijekom vremena na tržištu na koje je utjecalo prenošenje) te ga uspoređuje s kretanjem iste varijable tijekom istog razdoblja na usporednom tržištu na koje nije utjecalo prenošenje (na primjer drugo zemljopisno tržište).

(84) Međutim, potrebno je napomenuti da bi problem odgođenog prenošenja naveden u Prilogu 1. mogao biti važan pri usporedbi cijena tijekom kršenja s cijenom prije i poslije kršenja.

(85) This method has been employed frequently to assess the initial overcharge in actions for damages, see for instance the cases cited in footnote 45 of the Practical Guide.

(86) Vidjeti i točku 112. u nastavku.


(96) U okviru 7. prikazuje se pristup određivanja razlike u razlikama.

Okvir 7.

Prikaz pristupa određivanja razlike u razlikama

(97) Pretpostavimo da, u slučaju iz okvira 5. i okvira 6., proizvođač automobila C1 u državi članici 1 (neizravni kupac) traži naknadu štete od proizvođača bakra A1 (prekršitelj). Kako je objašnjeno u točki 8., svaka šteta koju pretrpi C1 rezultat je prenošenja previsokih cijena s dobavljača kabelskih snopova B1. Primjena pristupa određivanja razlike u razlikama uključivala bi ocjenu kretanja cijene koju je platio proizvođač automobila C1 u državi članici 1 (tržište na kojem je došlo do učinka na cijenu povezanog s prenošenjem) tijekom određenog razdoblja te njegovu usporedbu s kretanjem cijene koju je platio proizvođač automobila C2 u državi članici 2 (tržište na koje nije utjecalo kršenje te na kojem stoga nema učinaka na cijenu povezanih s prenošenjem) u istom razdoblju. Iz usporedbe je vidljiva razlika između te dvije razlike tijekom vremena. Na taj se način dobiva procjena promjene u cijeni koju je platio proizvođač automobila, isključujući sve čimbenike koji su na isti način utjecali na tržište u državi članici 1 i na tržište u državi članici 2. Prema tome, tom se metodom izolira učinak na cijenu povezan s prenošenjem od drugih utjecaja na cijenu kabelskih snopova koji su zajednički obama tržištima.

(98) Metoda se može ilustrirati i varijantom slučaja iz okvira 6. i okvira 7. Pretpostavimo da se usporedbom „prije, za vrijeme i poslije” utvrdi da je između 2005. i 2010. došlo do povećanja jedinične cijene kabelskih snopova u iznosu od 100 EUR u državi članici 1 (u kojoj je došlo do kršenja i prenošenja). Analiza tržišta na koje nije utjecalo kršenje u državi članici 2 tijekom istog razdoblja može pokazati da se jedinična cijena kabelskih snopova povećala za samo 10 EUR i to zbog povećanja troška drugog inputa, tj. plastike. Pretpostavimo li da se veći trošak inputa (plastike) odnosio i na državu članicu 1, te pod uvjetom da su svi drugi uvjeti isti, usporedbom različitog kretanja cijena kabelskih snopova u državi članici 1 i državi članici 2 moglo bi se zaključiti da je povećanje cijene uzrokovano učinkom prenošenja. U navedenom bi slučaju ta razlika iznosila 90 EUR.

(99) Stoga je znatna prednost pristupa određivanja razlike u razlikama u tome što omogućuje filtriranje promjena koje se ne odnose na učinak na cijenu povezan s prenošenjem, a do kojih je došlo u istom razdoblju u kojem je došlo do prenošenja. No, temelji se pretpostavci da drugi čimbenici, u navedenom primjeru cijena plastike, utječu na tržišta na sličan način. Ako to nije slučaj, mogla bi biti potrebna ekonometrijska primjena tehnike određivanja razlike u razlikama. Primjena takvih tehnika podrobnije je opisana u odjeljku 5.1.2. u nastavku.


5.1.2. Primjena pristupa temeljenih na usporedbi u praksi

(100) Za procjenu učinaka na cijenu povezanih s prenošenjem primjenom usporednog pristupa na raspolaganju su nam razne metode. Određeni čimbenici, kao što je povećanje troškova sirovina iz prethodnog primjera, mogu utjecati samo na usporedno tržište ili samo na tržište na koje je utjecalo prenošenje. Kako je prethodno objašnjeno, potrebno je prilagoditi zabilježene podatke kako bi se ti utjecaji uzeli u obzir. Prilagodba podataka može biti jednostavna ako je razmjerno lako uzeti u obzir čimbenik utjecaja i veličinu njegovih učinaka.

(101) U određenim slučajevima, kada dostupnost i kvaliteta podataka to omogućuju, usporedne podatke moguće je prilagoditi primjenom ekonometrijskih tehnika, posebno regresijske analize. Regresijska analiza statistička je tehnika koja pomaže pri analizi uzoraka među ekonomskim varijablama.

(102) U regresijskoj analizi ispituje se niz zabilježenih podataka povezanih s varijablom koja se razmatra i vjerojatnim nezavisnim varijablama. Utvrđeni odnos obično se izražava u obliku jednadžbe. Uz pomoć te jednadžbe moguće je procijeniti učinke nezavisnih varijabli na varijablu koja se razmatra te ih izolirati od učinaka kršenja. Regresijskom analizom moguće je procijeniti stupanj korelacije relevantnih varijabli, što u nekim slučajevima može uputiti na uzročni utjecaj jedne varijable na drugu (87).

(103) Različite tehnike za prilagodbu usporednih podataka podrobnije su opisane u Praktičnom vodiču (88). U Praktičnom vodiču se, upućivanjem na primjere i ilustracije, pružaju smjernice o konceptima, pristupima i uvjetima primjene različitih tehnika. Taj bi vodič trebao poslužiti kao osnova za razmatranje pitanja povezanih s pristupima za primjenu metoda temeljenih usporedbi.

(104) Sud bi trebao biti svjestan toga da se primjenom regresijske analize može povećati stupanj točnosti procjene štete, čime se pridonosi postizanju potrebnog standarda dokazivanja (89). Nacionalni sudovi razmotrili su dokaznu vrijednost statističkih dokaza, kao što su regresijske analize, u predmetima u kojima je dodijeljena naknada štete (90).

(105) Općenito, dokazna vrijednost statističkih dokaza ovisi o tome može li se njima izbjeći rizik od takozvanih pogrešaka vrste 1, odnosno utvrđivanja postojanja učinka prenošenja kada takvog učinka zapravo nema, i takozvanih pogrešaka vrste 2, odnosno neutvrđivanja učinka prenošenja kada on zapravo postoji. Za otklanjanje tih rizika u statističkom modelu mogu se primijeniti koncepti statističke značajnosti i statističke snage. Koncept statističke značajnosti podrazumijeva postavljanje strogih kriterija za utvrđivanje postojanja učinka prenošenja. Često se primjenjuje pristup utvrđivanja rizika od pet posto za pogrešku vrste 1, tj. primjena takozvanog intervala pouzdanosti od 95 % (91). Međutim, regresijskim modelima može se smanjiti i rizik od pogrešaka vrste 2 (92). Procjenjujući prenošenje u pojedinačnom predmetu sud mora odlučiti jesu li u predočenom regresijskom modelu rizici od pogrešaka vrste 1 i vrste 2 otklonjeni do te mjere da model ima dokaznu vrijednost.

(106) Kao primjer mogućeg značaja prilagodbe usporednih podataka primjenom kvantitativnih tehnika kao što je regresijska analiza može poslužiti presuda njemačkog suda iz okvira 8.

Okvir 8.

Predmet automobilskog stakla u Njemačkoj (93)

Tužitelj u postupku za naknadu štete bio je neizravni kupac članova kartela automobilskog stakla. Članovi kartela povrijedili su članak 101. UFEU-a te im je 2008. Europska komisija odredila kaznu.

Stručnjaci tužitelja proveli su analizu kretanja cijena prije, tijekom i nakon razdoblja djelovanja kartela. Nije provedena ni regresijska ni korelacijska analiza, već su stručnjaci isključivo promatranjem kretanja cijena nastojali utvrditi vezu između cijene automobilskog stakla (proizvod koji je predmet kartela) i zamjenskog automobilskog stakla.

(87) Regresijske analize podrobnije su objašnjene u Praktičnom vodiču, točka 69. i dalje.(88) Ibid., poglavlje II. B.(89) Vidjeti i Praktični vodič, točku 92.(90) Vidjeti, na primjer, predmet iz Ujedinjene Kraljevine: High Court of Justice of England and Wales (Visoki sud Engleske i Walesa), presuda

od 9. listopada 2018., [2018] EWHC 2616 (Ch) (Britned protiv ABB-a), dopuštenje za podnošenje žalbe.(91) Primjena intervala pouzdanosti u procjeni štete objašnjena je i u Praktičnom vodiču, u točki 86. i dalje.(92) Između tih dviju vrsta pogrešaka postoji određena korelacija u sljedećem smislu: za određenu veličinu uzorka podataka, dodatnim

smanjenjem rizika od pogrešaka vrste 1 (npr. primjenom većeg intervala pouzdanosti, 99 % umjesto 95 %) općenito se povećava rizik od pogrešaka vrste 2. Općenito, obje vrste pogrešaka mogu se ograničiti isključivo povećanjem veličine uzorka. Stoga je u praksi važno ocijeniti primjenjuju li se metode na dovoljno velik skup podataka.

(93) Landgericht Düsseldorf (Regionalni sud u Düsseldorfu), presuda od 19. studenoga 2015. u predmetu 14d O 4/14 (Automobilsko staklo u Njemačkoj).


Sud je međutim utvrdio da se u toj analizi nije u dovoljnoj mjeri dokazala izravna uzročna veza između cijene dvaju prethodno navedenih proizvoda. Do toga je konkretno došlo zbog podataka na kojima se temeljila analiza stručnjaka tužitelja i činjenice da nisu bili uzeti u obzir drugi učinci na cijene ni tržišni trendovi. Sud je u obzir uzeo i tržišne uvjete u predmetnom slučaju kako bi odbacio argumente o prenošenju.

(107) Međutim, tehnike koje se temelje na ekonometrijskim analizama mogu u određenim slučajevima podrazumijevati znatne troškove. U takvim slučajevima sud može utvrditi da je prenošenje dovoljno procijeniti istodobnom ocjenom kvantitativnih podataka bez primjene regresijske analize te uzimajući u obzir kvalitativne dokaze. K tome, u većini slučajeva sudu bi moglo biti korisno da pri primjeni kvantitativnih metoda opisanih u ovom odjeljku ocijeni i kvalitativne dokaze, kao što su izravni dokazi o prenošenju.

(108) Pri procjeni prenošenja na temelju kvalitativnih dokaza posebno važni mogu biti interni dokumenti koji opisuju politiku određivanja cijena poduzetnika. Pri ocjeni internih dokumenata sud bi trebao biti svjestan činjenice da poduzetnici u različitim sektorima, pa čak i u istom sektoru, mogu provoditi različite politike određivanja cijena. U nekim slučajevima poduzetnik može imati jasnu politiku ili ustaljenu praksu utvrđivanja prilagodbi cijena koje proizlaze iz određenih promjena u trošku. Na primjer, u nekim slučajevima kupci mogu vezati prilagodbe cijena uz promjene određenih indeksa na koje protutržišno ponašanje prekršiteljâ možda nije utjecalo, npr. indeksi potrošačkih cijena. U drugim slučajevima kupci mogu nastojati ostvariti određene ciljeve poslovnog rezultata, na primjer, primijeniti određenu maržu na cijene proizvoda koje isporučuju. Načelno, prva od tih politika može navesti na zaključak da do prenošenja nije došlo, dok druga upućuje na to da će kupac prenijeti promjene u troškovima.

(109) Nadalje, pri ocjeni politike određivanja cijena sud bi isto tako trebao uzeti u obzir je li predmetni poduzetnik doista proveo politiku određivanja cijena, primjerice razmatranjem podataka o cijenama kako bi se utvrdilo odgovaraju li one predmetnoj politici određivanja cijena.

(110) Primjeri slučajeva u kojima su nacionalni sudovi uzeli u obzir kvalitativne dokaze navedeni su u nastavku.

Okvir 9.

Procjena prenošenja na temelju kvalitativnih dokaza – Cheminova (2015.) (94)

Sud je u presudi utvrdio da je proizvođač pesticida prenio 50 posto početne previsoke cijene na neizravne kupce. Taj se nalaz temeljio na ekonomskoj teoriji. U tom se predmetu sud oslonio na javno dostupne tržišne studije u kojima se tržište na kojem je izravni kupac poslovao opisivalo kao monopolističko. U izvješću koje je dostavio izravni kupac tvrdilo se da bi se to tržište zapravo trebalo smatrati konkurentnim, a ne monopolističkim. Izravni kupac je među ostalim tvrdio da je na tržištu bio prisutan velik broj konkurentskih proizvoda te da su umjereni tržišni udjeli bili dokaz konkurentnog tržišta. Međutim, s obzirom na činjenično stanje tog predmeta, sud se nije složio s tim pristupom.

Okvir 10.

Procjena prenošenja na temelju kvalitativnih dokaza – DOUX Aliments (2014.) (95)

Sud je u presudi utvrdio da je tužitelj dokazao nepostojanje prenošenja. Previsoka cijena odnosila se na lizin (input za uzgoj pilića). Sud je utvrdio da je lizin činio samo jedan posto troškova uzgoja pilića. Tako neznatno povećanje troškova nije bio dovoljan dokaz kako bi se sud uvjerilo u to da bi ono dovelo do povećanja cijena pilića. Sud je utvrdio da su cijene reagirale na druge čimbenike, kao što su tržišno natjecanje s drugim mesnim proizvodima i snaga potrošača. Pri donošenju zaključka da previsoka cijena nije prenesena na neizravne trgovce na malo sud je uputio na činjenicu da su se pilići prodavali na međunarodnom i konkurentnom tržištu te da su maloprodajni lanci prehrambenih proizvoda imali veliku snagu potrošača.

(94) Sø- og Handelsretten (Visoki pomorski i trgovački sud, Danska), presuda od 15. siječnja 2015. u predmetu SH2015.U-0004-07 (Cheminova A/S protiv Akzo Nobel Functional Chemicals BV et al).

(95) Cour d'Appel de Paris (Prizivni sud u Parizu), presuda od 27. veljače 2014. u predmetu 10/18285 (SNC Doux Aliments Bretagne et al protiv Société Ajinomoto Eurolysine).


(111) Pri primjeni metoda temeljenih na usporedbi u procjeni previsokih cijena sudovi su ponekad primjenjivali i takozvani sigurnosni popust. Drugim riječima, prilagodili su iznos kako bi se u dovoljnoj mjeri uzele u obzir nesigurnosti u procjeni na temelju zabilježenih podataka (96). Ako provedba ekonometrijske analize nije izvediva, za procjenu prenošenja može se primijeniti i taj pristup. Cilj tog pristupa bilo bi isključivanje učinaka drugih mogućih čimbenika na varijablu koja se razmatra, na primjer cijenu koju nudi neizravni kupac.

5.1.3. Poteškoće

(112) Pri procjeni učinka na cijenu povezanog s prenošenjem sud može posebno razmotriti primjenu tehnika kojima se u najvećoj mogućoj mjeri uzimaju u obzir čimbenici koji nisu rezultat kršenja. Jedna od tih tehnika je i metoda određivanja razlike u razlikama. Za nju su potrebne informacije ili podaci s usporednog tržišta (na primjer drugo zemljopisno tržište) i podaci iz vremenskih nizova s tržišta na koje je utjecalo prenošenje. Međutim, sud bi trebao biti svjestan da postoje potencijalne poteškoće koje bi mogle utjecati na valjanost metoda koje se temelje na usporedbi.

(113) U idealnom slučaju usporedno tržište slično je tržištu na kojem je došlo do kršenja, no na njega nije utjecalo kršenje. Međutim, kupci na oba tržišta često upotrebljavaju isti input. Stoga može biti teško pronaći usporedno tržište na koje nije utjecalo kršenje. Konkretno, ako opseg kršenja obuhvaća široko zemljopisno područje, vjerojatno je da je prenošenje utjecalo na proizvode koji su slični predmetnom proizvodu i koji sadržavaju isti input. To može otežati pronalazak odgovarajućeg usporednog tržišta.

(114) U drugim okolnostima na usporedno tržište može neizravno utjecati početna previsoka cijena. U stiliziranom primjeru kartela bakra iz okvira 6. dobavljač kabelskih snopova B1 bakar kupuje od prekršitelja A1. Iako dobavljač kabelskih snopova B2 na usporednom tržištu ne kupuje od prekršitelja A1, dobavljači kabelskih snopova B2

i B1 mogu biti konkurenti na istim zemljopisnim silaznim tržištima. To znači da bi, ako dobavljač kabelskih snopova B1 uslijed početnog kršenja poveća svoje cijene, i njegovi konkurenti mogli povisiti svoje cijene. U tom bi slučaju kršenje možda neizravno utjecalo na cijenu koju nudi dobavljač kabelskih snopova B2, koja zbog toga možda ne bi bila prikladna za usporedbu (97).

(115) Kada je riječ o usporedbi tijekom vremena može biti teško s dovoljnom preciznošću utvrditi razdoblje u kojem je određeno kršenje utjecalo na tržište. Stranke mogu predočiti odluku koju je donijelo tijelo nadležno za tržišno natjecanje i u kojoj je navedeno razdoblje kršenja, tj. u kojoj je utvrđen datum početka i prestanka kršenja. Međutim, može se dogoditi da to razdoblje ne odgovara razdoblju u kojem je kršenje doista utjecalo na tržište. Važno je napomenuti i da utvrđivanje datuma razdoblja kršenja ili razdoblja u kojem je kršenje utjecalo na tržište može znatno utjecati na ishod analize. Može se dogoditi da razdoblje kršenja nije ograničeno na razdoblje utvrđeno u toj odluci (98). S jedne strane, može se dogoditi da, primjerice zbog nedostatka pouzdanih dokaza, tijelo nadležno za tržišno natjecanje utvrdi datum početka kršenja koji je kasniji od stvarnoga (99). S druge strane, može se dogoditi da se u odluci o kršenju utvrdi datum prestanka kršenja koji je raniji od stvarnoga.

(116) Može se dogoditi da učinci kršenja nisu ograničeni na razdoblje trajanja kršenja te da kršenje utječe na predmetno tržište čak i nakon prekida ponašanja zabranjenog pravom tržišnog natjecanja EU-a. To posebno može biti slučaj na oligopolnim tržištima ako informacije prikupljene tijekom kršenja dobavljaču određenog proizvoda omogućuju da na održiv način nakon prekida kršenja poduzme djelovanje s ciljem prodaje po cijeni višoj od konkurentne cijene, tj. cijene koja bi se primjenjivala da nije došlo do kršenja, i to primjenom praksi koje nisu zabranjene pravom tržišnog natjecanja EU-a (100).

(96) Vidjeti i Praktični vodič, točku 95.(97) Taj je učinak sličan učincima zaštitne cijene navedene u točki 32..(98) Vidjeti i Praktični vodič, točku 43.(99) Nacionalni sudovi mogu pri procjeni štete u tužbama za naknadu štete razmatrati da se razmjerno visok teret dokazivanja koji leži na

tijelima za zaštitu tržišnog natjecanja u okviru postupaka radi kršenja prava ne koristi de facto na štetu žrtve kršenja.(100) Vidjeti i Praktični vodič, točku 153. Na primjer, u slučaju u kojem je nacionalni sud presudio da su cijene naplaćene tijekom pet mje

seci nakon prestanka kršenja i dalje bile pod utjecajem kartela, vidjeti presudu suda Oberlandesgericht Karlsruhe (Viši regionalni sud u Karlsruheu) od 11. lipnja 2010. u predmetu 6 U 118/05, citiranu i u Praktičnom vodiču u točki 44.


(117) Na usporedbu može znatno utjecati i mogućnost da kupci na različitim razinama lanca opskrbe odgode prenošenje previsoke cijene (101). To je prikazano na primjeru u prethodnom okviru 1. Pretpostavimo da proizvođač automobila C svake godine pregovara o cijenama s dobavljačem kabelskih snopova B. Dobavljač kabelskih snopova B prilagođava cijene samo jednom godišnje nakon zaključivanja pregovora s proizvođačem automobila C. Ako se kartel u kojem se dogovaraju cijene na tržištu bakra uspostavi odmah nakon što se zaključe pregovori između dobavljača kabelskih snopova i proizvođača automobila, dobavljač kabelskih snopova imat će priliku za prenošenje povećanja cijene bakra u svojoj cijeni tek kada se pokrenu godišnji pregovori u sljedećoj godini.

(118) Zato odgoda u prenošenju niz lanac opskrbe može dovesti do poteškoća prilikom utvrđivanja relevantnog razdoblja za usporedbu cijena tijekom i prije ili tijekom i nakon kršenja (ili i jednoga i drugoga). Sud može prilagoditi analizu uzimajući u obzir prirodu svakog slučaja, na primjer analiziranjem politike određivanja cijena stranaka, i na temelju toga uvođenjem određenih vremenskih odmaka pri analizi uzoraka određivanja cijena na različitim razinama lanca opskrbe.

(119) Primjenom regresijske analize u kontekstu pristupa temeljenog na usporedbi može se povećati točnost procijenjenog učinka prenošenja. Sudac bi trebao biti svjestan činjenice da se, iako se tim vrstama regresijskih modela učinak prenošenja može izravno procijeniti, njima ne kvantificira do koje mjere je svaki teoretski čimbenik, izložen u odjeljku 3. (npr. priroda troškova inputa i priroda potražnje za proizvodom), utjecao na učinak prenošenja. Prednost regresijske analize je u tome što se njome smanjuje vjerojatnost iznošenja pogrešnih pretpostavki povezanih s ekonomskom teorijom. Iako za procjenu učinka prenošenja uglavnom nije nužna kvantitativna raščlamba procijenjenih učinaka prenošenja po čimbenicima, valja napomenuti da tehnike opisane u odjeljku 5.2.3. u nastavku mogu poslužiti za kvantitativnu raščlambu čimbenika.

5.2. Ostale metode

5.2.1. Pristup stope prenošenja

(120) U prethodnom odjeljku opisuju se metode i tehnike pristupa temeljenog na usporedbi za procjenu učinka na cijenu povezanog s prenošenjem. Općenito, pristup temeljen na usporedbi preferira se ako je njegova primjena izvediva i razmjerna. Jasna prednost tog pristupa jest omogućivanje procjene prenošenja na temelju stvarnih cijena koje je odredio izravni ili neizravni kupac tijekom razdoblja kršenja. Međutim, taj se pristup među ostalim oslanja na dostupnost podataka o tim cijenama, pored cijena na jednom ili više usporednih tržišta. U mnogim slučajevima te informacije mogu biti dostupne. No, ako se informacije o stvarnim cijenama na tržištu na kojem je došlo do kršenja i usporednom tržištu ili tržištima ne mogu iznijeti pred sudom, zato što na primjer sud smatra da je objava tih informacija nerazmjerna vrijednosti zahtjeva u predmetnom slučaju, prenošenje se može procijeniti drugim metodama, kao što je pristup stope prenošenja.

(121) Pristup stope prenošenja može se primijeniti analizom načina na koji su prethodne promjene u troškovima poduzetnika utjecale na njegove cijene prije ili nakon razdoblja kršenja. Primjerice, u prethodnom primjeru u okviru 1. stopu prenošenja moguće je procijeniti analizom načina na koji su prijašnje promjene u trošku bakra utjecale na cijenu kabelskih snopova. Jednostavno rečeno, ako je povećanje troška bakra od 10 EUR dovelo do povećanja cijene kabelskih snopova od 5 EUR, procjenjuje se da stopa prenošenja iznosi 50 posto. Kako bi se procijenilo prenošenje tijekom razdoblja kršenja, sud može kombinirati tu procijenjenu stopu prenošenja s informacijama o previsokoj cijeni i prodaji.

(122) Međutim, pristup stope prenošenja nije bez rizika te u određenim slučajevima njegovi rezultati mogu dovesti u zabludu. Naime, pri procjeni prenošenja prema tom pristupu sud ne može utvrditi je li previsoka cijena doista prenesena niti može utvrditi jesu li promjene u trošku predmetnog inputa prenesene u cijenama na silaznim tržištima. Zato je ključno da sud ima na umu da se pristup stope prenošenja temelji na pretpostavci da se tijekom razdoblja kršenja promjene u troškovima inputa odražavaju na cijene na silaznim tržištima. Ako ta pretpostavka nije točna, procjene dobivene navedenim pristupom mogu dovesti u zabludu jer se njima utvrđuje postojanje prenošenja previsokih cijena i kada tog prenošenja zapravo nema.

(101) Osim toga, poduzetnici mogu biti svjesni toga da postoji rizik od zahtjeva za naknadu štete te da se opseg tog zahtjeva može procijeniti na temelju cijena nakon kršenja. Stoga mogu biti potaknuti na održavanje razine cijene nakon prestanka kršenja.


(123) Pri primjeni pristupa stope prenošenja sud obično nastoji procijeniti prenošenje na temelju toga kako su se promjene u trošku predmetnog inputa prethodno odražavale u cijenama na silaznim tržištima. Međutim, ako te informacije nisu dostupne, sud može razmotriti kretanje drugih komponenti graničnih troškova kupca i analizirati kako te promjene u troškovima utječu na cijene na silaznim tržištima. U hipotetskom slučaju iz točke 8., koji je dodatno izmijenjen i objašnjen u točkama 78. i 98., to znači da sud može uzeti u obzir analizu odnosa između cijene kabelskih snopova i cijene plastike (na koju kršenje ne utječe) te stopu prenošenja procijeniti na temelju tog odnosa.

(124) U većini slučajeva predmetno kršenje odnosi se na trošak inputa koji je samo jedna komponenta graničnih troškova kupca. Ako input na koji utječe kršenje čini tek vrlo mali dio graničnih troškova, čak i znatan porast troška inputa može biti teško otkriti u podacima o cijenama kupca, čak i da je u cijelosti prenesen. Alternativni pristup moglo bi biti procjenjivanje stope prenošenja na temelju promjena u troškovima važnijih inputa, a ne samo troška manje važnog inputa na koji je utjecalo prenošenje, no taj pristup podrazumijeva pretpostavku koja može biti pretjerana, a to je da se povećanja graničnih troškova prenose po istoj stopi neovisno o izvoru povećanja troška. Nadalje, ako se metodom temeljenom na usporedbi, tj. procjenom na temelju stvarne cijene, utvrdi da nije došlo do statistički značajnog prenošenja, to se može smatrati dokazom u prilog pretpostavci da zapravo nije došlo do prenošenja. Drugim riječima, zaključak o nepostojanju prenošenja dobiven metodom temeljenom na usporedbi sam po sebi nije valjan ni dostatan argument za primjenu metode stope prenošenja.

(125) Kako je objašnjeno u Prilogu 1., postoje dobri razlozi zašto poduzetnici ne prenose uvijek, barem ne u kratkom roku, manje promjene u svojim graničnim troškovima iako bi s većim promjenama u troškovima to učinili. Stoga nije legitimno pretpostaviti da će za različite promjene u troškovima inputa stopa prenošenja biti slična. Jedno obrazloženje može biti da poduzetnik zbog takozvanih troškova prilagodbe cijena može odlučiti da će svoje cijene promijeniti tek kada granični trošak dostigne određeni granični iznos.

(126) Pri ocjeni neizravnih dokaza o kretanjima komponenti troškova povezanima s prenošenjem na koje ne utječe previsoka cijena preporučljivo je uzeti u obzir i kvalitativne dokaze kojima se može dokazati da je prenošenje manjih povećanja u troškovima u predmetnom slučaju u skladu s trgovačkom praksom izravnog ili neizravnog kupca.

(127) U određenim slučajevima mogu biti dostupne samo informacije o cijenama koje je tijekom razdoblja kršenja utvrdio izravni kupac i samo za to razdoblje. I u tim slučajevima rezultati primjene pristupa stope prenošenja mogu dovesti u zabludu. To je zato što bi se tim pristupom učinci na cijenu povezani s prenošenjem utvrdili na temelju promjena u troškovima inputa koji je bio predmet kršenja prava tržišnog natjecanja. U brojnim će slučajevima tijekom razdoblja kršenja promjene u troškovima inputa koji je predmet kršenja prava tržišnog natjecanja biti bitno manje od povećanja troškova uslijed kršenja. Kako je prethodno objašnjeno, mala povećanja troškova možda se neće prenijeti u istoj mjeri kao velika povećanja troškova te bi stoga promatranje razmjerno malih promjena troškova i cijena moglo dovesti do neprecizne procjene učinka prenošenja.

5.2.2. Praktična primjena pristupa stope prenošenja

(128) Za pristup stope prenošenja potrebne su informacije o početnoj previsokoj cijeni i odgovarajućoj stopi prenošenja. Ako prethodna procjena previsoke cijene nije dostupna, sud može uzeti u obzir tehnike navedene u Praktičnom vodiču (102).

(129) Prednost metode temeljene na usporedbi jest da se njezinom primjenom omogućuje izrada protučinjeničnog scenarija. Kako je navedeno u prethodnoj točki 66., tim se postupkom želi izolirati učinak kršenja od drugih čimbenika koji utječu na cijene. Iako metoda stope prenošenja ne dopušta takav pristup, on je ipak važan za uzimanje u obzir čimbenika koji nisu povezani s kršenjem. Primjena kvantitativnih tehnika, na primjer regresijske analize, jedan je od mogućih pristupa (103). Primjerice, u primjeru u okviru 1. sud može uzeti u obzir analizu odnosa između cijena koje naplaćuje dobavljač kabelskih snopova i promjena u troškovima inputa za kabelske snopove. Međutim na cijenu na nižoj razini mogu utjecati i drugi čimbenici, npr. fluktuacije u potražnji proizvođača automobila. Ako sud ne uzme u obzir te dodatne čimbenike, procijenjena stopa prenošenja najvjerojatnije neće biti objektivna.

(102) Vidjeti Praktični vodič, točku 26. i dalje.(103) Vidjeti prethodnu točku 101. i dalje. Koncept regresijske analize podrobno je objašnjen u poglavlju II. točki 2. Praktičnog vodiča.


(130) Za regresijsku analizu obično je potrebna velika količina podataka o troškovima i cijenama. Stoga za potrebe procjene stope prenošenja sud može razmotriti je li moguće postići razumnu procjenu stope prenošenja na temelju procjena iz drugih izvora. Ti drugi izvori mogu biti, primjerice, stope prenošenja utvrđene u drugim predmetima povezanima s istim sektorom ili drugim sektorima, akademske studije relevantne za sektor dotičnog predmeta ili dokazi iz izjava svjedoka. Ta je alternativa posebno održiva ako potrebni podaci nisu dostupni ili ako kvantitativne metode ne obuhvaćaju relevantne kontrolne čimbenike.

(131) Međutim, ključno je imati na umu da procjene koje se temelje na drugim izvorima podrazumijevaju rizik da se čimbenici relevantni za stopu prenošenja u dotičnom predmetu neće uzeti u obzir. Posebno je bitno uzeti u obzir metodologiju na kojoj se temelji procjena iz drugih izvora i osjetljivost rezultata na moguće razlike između te procjene i stope prenošenja. U tu svrhu sud može uzeti u obzir relevantna saznanja iz ekonomske teorije, kako je prethodno objašnjeno u odjeljku 2.3. i u Prilogu 1., kao što je stupanj tržišnog natjecanja. Ako je primjerice o različitim tržišnim uvjetima ili načinu utvrđivanja stope prenošenja dostupan samo dio informacija, pristup stope prenošenja mogao bi se pokazati neprikladnim.

5.2.3. Pristup simulacije

(132) U Praktičnom vodiču kao jedan od načina kvantificiranja štete zbog kršenja prava tržišnog natjecanja iznosi se i takozvani pristup simulacije (104). Taj se pristup može primijeniti za procjenu učinaka na cijenu i na obujam povezanih s prenošenjem. Tim se pristupom istovremeno uzimaju u obzir učinci na cijenu i na obujam povezani s prenošenjem. Kako bi primijenio tu metodu, ekonomski stručnjak morat će izraditi model tržišnog natjecanja na razini distribucijskog lanca u kojem tužitelj djeluje i simulirati učinak odgovarajuće previsoke cijene na dobit tužitelja tijekom razdoblja kršenja. Primjerice, ekonomski stručnjak mogao bi testirati kako bi različite zakrivljenosti krivulje potražnje mogle utjecati na stupanj prenošenja. Na temelju specifikacija na strani ponude i potražnje mogu se izračunati ravnotežne cijene na odgovarajućem tržištu. Nadalje, u idućem koraku, moguće je ocijeniti kako previsoke cijene utječu na te cijene.

(133) Važno je da sudac bude svjestan da je za taj pristup potrebno mnogo podataka o cijenama i količinama na predmetnom tržištu. Nadalje, taj se pristup oslanja na pretpostavke o ponašanju poduzetnika i potrošača, koje mogu biti pretjerane i teško provjerljive. Stoga u mnogim slučajevima primjenom te metode može biti teško dosegnuti standard dokazivanja koji zahtijeva mjerodavno pravo.

6. KVANTIFIKACIJA I PROCJENA UČINAKA NA OBUJAM

6.1. Uvod

(134) Ako postoji učinak na cijenu povezan s prenošenjem, to nužno podrazumijeva, barem teoretski, da postoji i učinak na obujam (105). Dakle, uzimanjem u obzir učinaka na cijenu bez učinka na obujam podcjenjuje se stvarna šteta. Stoga, kako bi se izbjegla prekomjerna ili premala naknada štete, procjena učinka na obujam jednako je bitna kao i procjena učinka na cijenu povezanog s prenošenjem, pod uvjetom da kupac zatraži naknadu štete za izmaklu dobit zbog učinka na obujam (106).

(135) Kako je opisano u okviru 11. u nastavku, učinak na obujam odnosi se na izmaklu dobit zbog smanjene prodaje koja je rezultat prenošenja, tj. manjeg obujma prodaje zbog povećanja cijena. U sekvencijalnom pristupu iz točke 69. treći korak kvantificiranja štete uslijed prenošenja jest procjena učinka na obujam.

(104) Vidjeti Praktični vodič, točku 96. i dalje.(105) S obzirom na to da je kupac obično suočen s krivuljom potražnje silaznog nagiba. Ekonomska logika koja to potkrepljuje podrobno

je objašnjena u Prilogu 1.(106) Nacionalni sudovi u EU-u i državama članicama potvrdili su važnost procjene učinka na obujam u nekoliko predmeta. Na primjer,

u presudi u od 9. studenoga 2016. u predmetu 6 U 204/15 Kart (2) (Grauzementkartell) Viši regionalni sud u Karlsruheu (Oberlandsgericht Karlsruhe) utvrdio je da prenošenje previsoke cijene može naknadno dovesti do smanjenja prodane količine kod izravnog kupca.


Okvir 11.

Učinak na obujam

(136) Učinak na obujam odgovara razlici između q1 i q2. Polje C označava izmaklu dobit koja proizlazi iz smanjene prodaje. Tu se dobit može kvantificirati množenjem smanjenog obujma s profitnom maržom (p1 – c1) koju bi kupac bio postigao da kršenja i prenošenja nije bilo.

(137) Ocjena učinka na obujam zahtijeva ocjenu dvaju čimbenika, odnosno i. promjene u količini zbog povećanja cijena te ii. marže u protučinjeničnom scenariju. Podaci o parametrima koji su potrebni za procjenu tih čimbenika razlikuju se od onih koji su potrebni za procjenu učinka na cijenu povezanog s prenošenjem. Ovisno o dostupnim podacima, mogu se primijeniti različite metode. Kao i za procjenu učinka na cijenu povezanog s prenošenjem, sud pri procjeni učinka na obujam može uzeti u obzir izravne kvalitativne dokaze (107). Postojanje takvih dokaza može biti važno pri odlučivanju treba li u pojedinom slučaju primijeniti neku od metoda opisanih u nastavku i ako da, koju.

(138) Nacionalni sudovi učinak na obujam dosad su procjenjivali samo u ograničenom broju slučajeva. Jedan primjer izložen je u okviru 12. u nastavku. U konkretnom slučaju ekonomski stručnjak kojeg je sud imenovao učinak na obujam procijenio je primjenom kvalitativnih i kvantitativnih podataka.

Okvir 12.

Procjena učinaka na obujam – Cheminova (2015.) (108)

Kako je već objašnjeno u okviru 9., ovaj predmet odnosi se na prodaju pesticida u Danskoj. Sud je zaključio da je izravni kupac prenio polovinu početne previsoke cijene. Na temelju ocjene stručnjaka kojeg je imenovao sud procijenjen je i učinak na obujam. Stručnjak je učinak na obujam procijenio kao protučinjeničnu maržu množenu s obujmom prodaje koji zbog prenošenja nije ostvaren.

Kako bi procijenio obujam prodaje koji nije ostvaren tijekom razdoblja kršenja stručnjak je primijenio modificirani pristup elastičnosti koji je podrobnije objašnjen u odjeljku 6.3. u nastavku. Budući da kvantitativni podaci o cijenama i obujmu nisu bili dostupni, stručnjak je izveo mjeru elastičnosti izračunavanjem prosjeka elastičnosti iz 23 studije tržišta pesticida. Zatim je procijenio protučinjeničnu maržu prilagodbom ostvarene marže tijekom razdoblja kršenja. Na temelju toga sud je zaključio da šteta koja je posljedica učinka na obujam iznosi 20 posto iznosa previsoke cijene.

(107) Primjerice, interna dokumentacija izravnog ili neizravnog kupca u kojoj se objašnjava kako je povećanje cijene proizvoda koji je predmet kršenja tijekom kršenja utjecalo na isporučeni obujam.

(108) Sø- og Handelsretten (Visoki pomorski i trgovački sud, Danska), presuda od 15. siječnja 2015. u predmetu SH2015.U-0004-07 (Cheminova A/S protiv Akzo Nobel Functional Chemicals BV et al).


6.2. Pristup temeljen na usporedbi

6.2.1. Potrebne informacije

(139) Za pristup temeljen na usporedbi u svrhu procjene učinka na obujam potrebne su informacije o i. zabilježenoj prodanoj količini poduzetnika na kojeg utječe previsoka cijena, ii. obujmu prodaje u protučinjeničnom scenariju te iii. razlici između cijene i troška koju bi kupac bio postigao da do kršenja nije došlo. Međutim, važno je napomenuti da zabilježena razlika između cijene i troška nije relevantna marža koja je potrebna za procjenu učinka na obujam. Na primjer, ako kupac prenese pola iznosa previsoke cijene, to će smanjiti njegovu maržu, što podrazumijeva da će zabilježena marža biti niža od one iz protučinjeničnog scenarija. U tom bi se slučaju upotrebom zabilježene marže podcijenio razmjer učinka na obujam.

(140) K tome, sud bi trebao biti svjestan toga da relevantna marža za procjenu učinka na obujam ne odgovara nužno standardnim veličinama računovodstvene marže poduzetnika, kao što je „dobit prije kamata i poreza” (EBIT) ili neto prihod poduzetnika.

(141) Relevantne marže za ocjenu učinaka na obujam određene su cijenama relevantnih proizvoda od kojih su oduzeti izbjegnuti troškovi, tj. troškovi koji su ušteđeni uslijed smanjenja količine proizvodnje. Stoga osim ocjene troškova za koje se smatra da se mogu izbjeći sud može naložiti otkrivanje cijena relevantnih proizvoda. U tom kontekstu može naložiti i otkrivanje internih dokumenata s informacijama o kontribucijskim maržama koje kupac upotrebljava za vlastite odluke o određivanju cijena.

6.2.2. Metode i poteškoće

(142) Izmakla dobit povezana s učinkom na obujam može se procijeniti na temelju usporedbe, tj. množenjem protučinjenične marže sa smanjenjem obujma prodaje do kojeg je došlo zbog prenošenja previsokih cijena.

(143) Sud može na temelju odgovarajućih podataka dobivenih od kupca procijeniti protučinjeničnu maržu i protučinjeničnu količinu primjenom prethodno opisanih tehnika temeljenih na usporedbi. S obzirom na to da na zabilježenu profitnu maržu i količinu mogu utjecati drugi čimbenici koji nisu povezani s kršenjem, u mnogim slučajevima bit će potrebno te dodatne čimbenike uzeti u obzir. Stoga bi, kako bi se uzeli u obzir čimbenici koji nisu povezani s kršenjem, u pravilu trebalo primijeniti jedan od prethodno opisanih pristupa, na primjer regresijsku analizu.

(144) Ako podaci koji su potrebni za primjenu pristupa određivanja razlike u razlikama nisu dostupni, sud može uzeti u obzir druge prethodno opisane tehnike, tj. usporedbu među tržištima ili usporedbu tijekom vremena. Međutim, ako se primjenjuju te tehnike, važno je izraditi i čvrsti protučinjenični scenarij uzimajući u obzir čimbenike koji se mijenjaju ovisno o tržištu ili razdoblju.

(145) Metode koje se temelje na usporedbi počivaju na pretpostavci da su referentno razdoblje ili tržište dovoljno slični, posebno s obzirom na značajke tržišta koje su važne za profitne marže, kao što je razina tržišnog natjecanja na tržištu ili struktura troškova dobavljača. Tu pretpostavku nije lako potvrditi s obzirom na to da na utvrđivanje marži određenog poduzetnika vjerojatno utječe velik broj čimbenika i strateških odluka.

6.3. Pristup elastičnosti

(146) Učinak na obujam može se procijeniti i kombinacijom zabilježenog porasta cijena koji je rezultat učinka na cijenu povezanog s prenošenjem i procjene osjetljivosti relevantne potražnje na cijenu. Kako je prethodno navedeno, osjetljivost potražnje na cijenu određuje čvrstoću odnosa između cijene i potražnje. Na primjer, ako je povećanje cijene od 1 EUR povezano sa znatnim smanjenjem kupljene količine, smatra se da je potražnja osjetljivija na cijenu nego ako je za isto povećanje cijene od 1 EUR smanjenje kupljene količine manje. Takozvana cjenovna elastičnost potražnje pokazuje postotak promjene u količini potražnje u odnosu na povećanje cijene od jedan posto (109).

6.3.1. Metode i potrebni podaci

(147) Općenito, na smanjenje obujma, koje je u okviru 11. ilustrirano smanjenjem prodaje s q1 na q2, utjecat će vlastito povećanje cijene poduzetnika, ali i promjene u cijenama konkurenata, s obzirom na to da se poduzetnici natječu u cijenama. Zato će za ocjenu gubitka obujma biti potrebno ocijeniti način na koji je prenošenje utjecalo na cijene svih konkurenata na tržištu, ali i osjetljivost potražnje na te promjene u cijenama. Pri ocjeni te metode učinak na obujam (110) procjenjuje se množenjem gubitka obujma s protučinjeničnom maržom.

(109) Vidjeti i Prilog 1., točku 167.(110) Učinak na obujam prikazan je poljem C u prethodnom okviru 11. i u okviru 14. u nastavku.


(148) Pri procjeni učinka na obujam primjenom pristupa elastičnosti, zahtjevi u pogledu podataka ovisit će o tome utječe li previsoka cijena jednako na predmetne poduzetnike, tj. je li riječ o previsokoj cijeni koja utječe na cijeli sektor. Učinci na obujam vlastite i unakrsne cjenovne elastičnosti mogu se obuhvatiti tržišnom cjenovnom elastičnosti. U takvim okolnostima učinak na obujam može se procijeniti na temelju protučinjenične marže, tržišne elastičnosti potražnje te zabilježenih cijena (p1) i količina (q2).

(149) Protučinjenična marža može se procijeniti i primjenom pristupa koji se temelji na usporedbi. Kvantitativna procjena tržišne elastičnosti potražnje može zahtijevati veliku količinu podataka o cijenama i količinama koji možda nisu dostupni ili razmjerni u određenom slučaju. U tim okolnostima sud može utvrditi da je dovoljno upotrebljavati druge izvore dokaza, primjerice informacije iz prethodnih tržišnih studija relevantnog tržišta ili interne dokumente s informacijama o odgovarajućoj elastičnosti (111).

(150) Još jedan pojednostavnjeni pristup bilo bi procjenjivanje učinka na obujam primjenom saznanja iz ekonomske teorije. Taj bi se pristup mogao temeljiti na cijeni koju je odredio izravni kupac tijekom razdoblja kršenja (učinak na cijenu povezan s prenošenjem) i protučinjeničnom obujmu. Budući da sposobnost poduzetnika da podigne cijene ovisi o tome koliko je potražnja za predmetnim proizvodom osjetljiva na promjenu cijene, marža poduzetnika i vlastita cjenovna elastičnost potražnje obično su obrnuto proporcionalne. Stoga se vlastita cjenovna elastičnost i protučinjenična marža mogu međusobno „poništiti”. Budući da će informacija o cijeni koju je utvrdio izravni kupac (učinak na cijenu povezan s prenošenjem) već biti dostupna u toj fazi predmeta, jedini input koji će još nedostajati za procjenu učinka na obujam bit će protučinjenična količina.

6.3.2. Poteškoće

(151) Pri primjeni pristupa elastičnosti sud može procijeniti relevantne parametre elastičnosti. To se među ostalim može učiniti izradom modela potražnje i primjenom ekonometrije. Međutim, kako je prethodno navedeno, taj je pristup zahtjevan u pogledu traženih podataka i pretpostavki. Ako podaci nisu dostupni te se upotrebljavaju drugi izvori, npr. tržišne studije ili informacije iz prethodnih predmeta, važno je napomenuti da ti izvori možda nisu prikladni ako je struktura tržišta u dotičnom predmetu različita od strukture tržišta iz studija. U tim okolnostima primjena pristupa elastičnosti možda neće dovesti do točne procjene učinka na obujam.

(152) Kako je navedeno u uvodnom dijelu ovog odjeljka posvećenog kvantifikaciji, tri moguće komponente štete u predmetu za naknadu štete proizlaze iz početne previsoke cijene, učinka na cijenu povezanog s prenošenjem i učinka na obujam (112). Sud može odlučiti da će te tri komponente procijeniti jednu za drugom, pri čemu bi prvi korak bila kvantifikacija previsoke cijene, drugi procjena učinka na cijenu povezanog s prenošenjem, a treći procjena učinka na obujam povezanog s prenošenjem.

7. ODABIR METODE

(153) Odabir metode za procjenu učinaka na cijenu i na obujam povezanih s prenošenjem obično ovisi o nizu aspekata. Primjerice, ako se tužitelj i tuženik oslanjaju na različite metode i ako primjena tih metoda dovodi do proturječnih rezultata, obično nije primjereno smatrati da je procijenjeno prenošenje prosjek tih dvaju rezultata niti bi bilo primjereno smatrati da se proturječni rezultati međusobno poništavaju u smislu da bi obje metode trebalo ignorirati. Kako je navedeno u Praktičnom vodiču, u takvom scenariju bilo bi primjerenije ispitati razloge zbog kojih je došlo do različitih rezultata te razmotriti prednosti i nedostatke svake od metoda i njezine primjene (113).

(154) Tehnike za procjenu učinaka na cijenu i na obujam povezanih s prenošenjem navedene u odjeljcima 5. i 6. variraju ovisno o složenosti i zahtjevima u pogledu podataka, od analiza koje se temelje na kvalitativnim dokazima s jedne strane do ekonometrijskih tehnika (114) koje se temelje na kvantitativnim podacima s druge. Svaka od njih podrazumijeva određenu razinu točnosti u procjeni učinaka.

(111) Vidjeti primjerice Sø-og Handelsretten (Visoki pomorski i trgovački sud, Danska), presuda od 15. siječnja 2015. u predmetu SH2015.U-0004-07 (Cheminova A/S protiv Akzo Nobel Functional Chemicals BV et al).

(112) Vidjeti točku 69..(113) Vidjeti i Praktični vodič, točku 125.(114) Koncept ekonometrijskih tehnika podrobno je objašnjen u odjeljku 5. i u Prilogu 2.


(155) U ovom kontekstu nema tehnike koja bi se mogla izdvojiti kao ona koja bi u svim slučajevima bila primjerenija od drugih. Uzmimo primjerice ekonometrijske tehnike. U većini slučajeva primjena tih tehnika može povećati stupanj točnosti procjene. No takve tehnike obično zahtijevaju znatnu količinu podataka koja možda nije uvijek dostupna. Stoga prikupljanje i ekonomska analiza podataka mogu strankama, trećim stranama i sudu prouzročiti znatne troškove, koji mogu biti nerazmjerni iznosu štete.

(156) Prilikom procjene učinaka prenošenja nacionalni sudovi mogu upotrebljavati izravne dokaze koji su relevantni za predmet. Primjerice, interni dokumenti ili drugi dokumenti kvalitativne prirode koje je izradio izravni ili neizravni kupac u pogledu odnosa između previsoke cijene i promjena vlastitih cijena. Ako je ta vrsta dokaza dostupna, sud može utvrditi da je učinke (na cijenu i obujam) povezane s prenošenjem dovoljno procijeniti uzimajući u obzir kvalitativne dokaze ili prilagodbom kvantitativnih podataka bez primjene regresijske analize. Stoga dostupnost kvalitativnih dokaza može biti važna pri donošenju odluke o tome hoće li stranka moći primijeniti neke od kvantitativnih tehnika iz prethodnih odjeljaka za zadovoljavanje potrebnog standarda dokazivanja prema mjerodavnom pravu i ako da, koje (115).

8. PRILOG 1. – EKONOMSKA TEORIJA

8.1. Uvod

(157) U ovom se prilogu podrobnije objašnjavaju saznanja iz ekonomske teorije koja su relevantna u kontekstu procjene prenošenja. Kako je opisano u prethodnoj točki 49. i dalje, na stupanj prenošenja mogu utjecati različiti čimbenici, kao što je priroda troškova inputa na koje utječe previsoka cijena, priroda potražnje za proizvodom izravnog ili neizravnog kupca, priroda i intenzitet konkurentske interakcije među poduzetnicima na tržištu na kojem posluju izravni ili neizravni kupci i drugi elementi kao što je udio različitih inputa poduzetnika na koje utječe previsoka cijena ili razdoblje kršenja.

8.2. Troškovi inputa i njihov utjecaj na odluke o određivanju cijena

(158) Kako je objašnjeno u prethodnoj točki 46., početna previsoka cijena dovodi do povećanja troška inputa za kupce proizvoda ili usluga na koje utječe previsoka cijena. Mogućnost i spremnost tih kupaca da prenesu previsoku cijenu na svoje kupce te opseg tog prenošenja ovise, među ostalim čimbenicima, o njihovoj strukturi troškova.

(159) Kako bi se utvrdili učinci prenošenja, važno je utvrditi mijenja li se trošak inputa za kupca koji se suočava s previsokom cijenom ovisno o naručenoj količini inputa (tj. varijabilni trošak inputa) ili ne (tj. fiksni trošak inputa). Ekonomska teorija upućuje na to da je za kratkoročno određivanje cijena relevantna kategorija troška varijabilni trošak ili, preciznije, granični trošak, tj. povećanje troška nastalo pri kupnji jednog dodatnog inputa (vidjeti okvir 13. u nastavku). Od njih se razlikuju fiksni troškovi, koji uobičajeno utječu na dugoročne strateške odluke poduzetnika, kao što su sudjelovanje na tržištu, uvođenje proizvoda i razina ulaganja.

Okvir 13.

Primjeri graničnih i fiksnih troškova

Za objašnjenje koncepata graničnih (varijabilnih) i fiksnih troškova korisno je razmotriti primjer naveden u prethodnom okviru 1.

U tom primjeru varijabilni troškovi dobavljača kabelskih snopova jesu troškovi povezani s proizvodnjom jednog dodatnog kabelskog snopa. Ti troškovi mogu obuhvaćati inpute potrebne za proizvodnju dodatnog kabelskog snopa, uključujući bakar i plastiku, električnu energiju i troškove rada povezane s dodatnom proizvodnjom.

Međutim, dobavljač kabelskih snopova u svojoj proizvodnji ima i fiksne troškove, kao što su stavljanje na tržište proizvoda i ulaganje u nove strojeve. Na te troškove ne utječe proizvodnja jednog dodatnog kabelskog snopa i zato se smatraju fiksnima.

(160) Relevantno polazište za ocjenu učinaka prenošenja obično je utjecaj previsoke cijene na granične ili varijabilne troškove kupca.

(115) To je istaknuto i u Praktičnom vodiču, u točki 14.


(161) Ugovori između poduzetnika na različitim razinama lanca opskrbe u kojima su utvrđeni uvjeti pod kojima će kupcima isporučivati proizvode ili pružati usluge mogu se odnositi na komponente koje se smatraju varijabilnim ili fiksnim troškovima. Na primjer, neke komponente cijene koju plaća kupac često ne ovise o kupljenom obujmu, dok neke druge o njemu ovise. Iz toga slijedi da je u postupku za naknadu štete koji uključuje argument o prenošenju važno utvrditi jesu li komponente cijene na koje utječe kršenje fiksni troškovi sa stajališta kupca.

(162) Vremenski okvir u kojem se razmatra određivanje cijena utjecat će na to smatraju li se troškovi varijabilnima ili fiksnima. Općenito, ekonomska teorija upućuje na to da što je duži relevantni vremenski okvir, to se veći udio ukupnih troškova treba smatrati varijabilnima. Drugim riječima, određenu kategoriju troškova koja se kratkoročno gledano smatraju fiksnim troškovima poduzetnik bi dugoročno mogao smatrati varijabilnima. Pri ocjenjivanju relevantnog vremenskog okvira u određenom predmetu sud bi mogao uzeti u obzir informacije iz internih dokumenata stranke, npr. informacije o troškovima koje poduzetnici uzimaju u obzir u svojim odlukama o određivanju cijena.

(163) Razmatranja fiksnih i varijabilnih troškova posebno su važna pri procjeni učinka na obujam jer je za procjenu tog učinka potrebno ocijeniti maržu poduzetnika uključenih u dotični predmet.

8.3. Svojstva potražnje i povezanost s cijenama

(164) Još jedan čimbenik od presudne važnosti za procjenu učinaka prenošenja jest priroda potražnje na tržištu na kojem posluju izravni kupci. U ekonomiji je odnos između potražnje i razine cijene važan čimbenik u opisu funkcioniranja tržišta. Potražnja na bilo kojem tržištu odgovara količini predmetne robe ili usluge koju bi kupci na tom tržištu kupili po određenoj cijeni.

(165) Najčešće, što je viša razina cijene to je niža ukupna količina proizvoda koju su kupci na tržištu voljni kupiti. Osjetljivost potražnje na cijenu određuje čvrstoću odnosa između cijene i potražnje. Na primjer, ako je povećanje cijene od 1 EUR povezano sa znatnim smanjenjem kupljene količine, smatra se da je potražnja osjetljivija na cijenu nego u slučaju kada je za isto povećanje cijene od 1 EUR smanjenje kupljene količine manje.

(166) Obratna krivulja potražnje standardnog silaznog nagiba prikazana je u okviru 14. u nastavku (116). U tom okviru polje A odgovara previsokoj cijeni koja je posljedica kršenja. Povećanje cijene koje šteti izravnom kupcu uzima se u obzir kao povećanje troškova inputa tog kupca. Ono se računa kao c2–c1. Učinak na cijenu povezan s prenošenjem prikazan je poljem B, dok je učinak na obujam prikazan poljem C. U skladu s prikazom razmjerno visoka razina cijene (p2) odgovara razmjerno niskoj isporučenoj količini (q2).

Okvir 14.

Standardna krivulja potražnje – učinak na cijenu i učinak na obujam

(116) Na slici su cijene (okomita os) prikazane kao funkcija tražene količine (vodoravna os). Ta se krivulja potražnje često naziva „obratna krivulja potražnje”, dok se krivulja koja prikazuje potražnju na okomitoj osi kao funkciju cijena na horizontalnoj osi naziva jednostavno „krivulja potražnje”. U grafičkim primjerima koji slijede prikazane su obratne krivulje potražnje. Međutim, radi jednostavnosti navode se kao „krivulje potražnje”.


(167) Osjetljivost na cijenu najčešće se jednostavno naziva „cjenovna elastičnost potražnje”. Iz nje je vidljiv postotak promjene u količini potražnje povezane s povećanjem cijene od jedan posto. Na primjer, vlastita cjenovna elastičnost potražnje poduzetnika od - 0,5 znači da je povećanje cijene od jedan posto povezano sa smanjenjem potražnje od 0,5 posto. S druge strane elastičnost od - 0,2 podrazumijeva samo 0,2 posto smanjenja potražnje za povećanje cijene od jedan posto. U drugom se slučaju potražnja smatra manje elastičnom nego u prvome, odnosno manje osjetljivom na cijenu jer kupljena količina u manjoj mjeri reagira na povećanje cijene.

(168) Pri ocjeni prenošenja previsoke cijene s izravnog na neizravnog kupca relevantna je potražnja s kojom se suočava izravni kupac. Neizravni kupac može smanjiti svoju potražnju kao odgovor na povećanje cijene izravnog kupca.

(169) Osjetljivost potražnje na cijenu izravno utječe na opseg učinka na obujam jer se nakon povećanja cijene potražnja smanjuje ovisno o osjetljivosti na cijenu. Za određeno povećanje cijene može se reći da je smanjenje proizvodnje to veće što je potražnja osjetljivija na cijenu. Stoga je učinak na obujam, tj. dobit koja je prekršiteljevu kupcu izmakla zbog smanjenja proizvodnje (potražnja), usko povezan s osjetljivošću potražnje na cijenu.

(170) Opseg prenošenja, a time i veličina učinaka prenošenja, isto je tako povezan s odnosom između potražnje i razine cijene. Međutim, u ovom slučaju izravno relevantna nije osjetljivost potražnje na cijenu, već promjena osjetljivosti potražnje na cijenu slijedom promjena u razini cijene. Ta promjena osjetljivosti na cijenu s obzirom na razinu cijene naziva se zakrivljenost krivulje potražnje.

(171) Zakrivljenost krivulje potražnje pokazuje jačinu reakcije potražnje na promjene u cijeni ili proizvodnji. Kada je krivulja potražnje linearna, nema zakrivljenosti i nagib je stalan. U slučaju konveksne potražnje, što cijena više raste to je potražnja manje osjetljiva na promjene u cijeni. To se može dogoditi ako su proizvodi ili usluge na koje utječe previsoka cijena osnovna dobra. Za hipotetski primjer može poslužiti potražnja za vodom za piće u pustinji jer što se više raspoloživa količina smanjuje to će prosječan kupac biti manje osjetljiv na povećanje cijene. Obrnuto, takav kupac može biti to osjetljiviji na povećanje cijena što se dostupna količina povećava.

(172) Ako je krivulja potražnje konkavna, kako je prikazano na sredini okvira 15., s rastom cijena potražnja postaje sve osjetljivija na promjene u cijeni. To primjerice može biti slučaj ako je kupcu dostupan zamjenski proizvod proizvoda na koji utječe previsoka cijena. Za primjer može poslužiti potražnja za benzinom. Može se dogoditi da kada cijena dostigne određenu razinu kupci svoju potrošnju preusmjere s benzinskih automobila na električne. To bi značilo da će potražnja za benzinom postati osjetljivija na promjene u cijeni jer što se više cijena benzina povećava to se više kupaca mijenja svoj izvor opskrbe.

(173) Zakrivljenost krivulje potražnje može znatno utjecati na prenošenje previsokih cijena. Pri određenoj razini tržišnog natjecanja što je krivulja potražnje konveksnija to će prenošenje previsoke cijene koja utječe na cijeli sektor biti veće. Ako je potražnja dovoljno konveksna, stopa prenošenja može biti veća od 100 posto.

Okvir 15.

Druge vrste zakrivljenosti krivulje potražnje

Ovisno o svojstvima tržišta krivulja potražnje može biti linearna, konveksna ili konkavna kako je prikazano u nastavku. Silazni oblik krivulje potražnje ukazuje na to da što se cijena više smanjuje potražnja kupaca za tim proizvodom raste. Iz nagiba krivulje potražnje vidljivo je kako se s cijenom mijenja količina potražnje. Strmija krivulja potražnje znači da je potražnja manje osjetljiva na povećanja cijene.


8.4. Odluka poduzetnika o određivanju cijene

(174) Kako je objašnjeno u točkama 52. i 53., poticaj poduzetnika da prenese previsoku cijenu na svoje kupce određen je vrstom potražnje i predmetnim troškovima (117). Prema ekonomskoj teoriji poduzetnik će prilagoditi cijene samo ako će se time povećati dobit. Međutim, kako bi poduzetnik dobio višu cijenu, obično mora prihvatiti smanjenje prodaje. Ocjena korelacije između povećane dobiti od viših cijena i smanjene dobiti od smanjene prodaje važna je za razumijevanje opsega učinaka prenošenja u postupcima za naknadu štete.

(175) Ta je korelacija opisana u okviru 16. u nastavku. Ako poduzetnik, primjerice izravni kupac proizvođača sirovina, povisi cijene, učinak na dobit od viših cijena može se vidjeti u polju A u lijevom dijelu okvira 16. Odgovarajuća izmakla dobit koja proizlazi iz smanjene prodaje odgovara polju B. Kada je učinak dodatnog manjeg povećanja cijene takav da je polje A jednako polju B, nema manevarskog prostora za ostvarivanje dodatne dobiti daljnjim prilagodbama cijene. Ako se cijene povećaju iznad te točke, izmakla profitna marža zbog smanjenja obujma prodaje nadmašit će povećane marže ostvarene od preostale prodaje.

(176) Ako je izravni kupac suočen s višim troškovima sirovina, primjerice ako dobavljači sirovina povećaju cijene u suprotnosti s člankom 101. UFEU-a, to može izmijeniti uvjete korelacije opisane u točki 175. Povećanjem troškova izravnog kupca smanjit će se marže zarađene od prodaje po postojećoj cijeni. Sa stajališta dobiti, zbog toga je manje skupo povećati cijenu nauštrb gubitka dijela prodaje. Izmakla dobit zbog manje prodaje nakon povećanja troškova označena je poljem D u desnom dijelu okvira 16. u nastavku. Budući da je polje D manje od polja B, izravni kupac potaknut je na to da poveća svoje cijene kao odgovor na povećanje troškova, tj. na to da, barem u određenoj mjeri, prenese promjene u trošku.

Okvir 16.

Korelacija između povećanja cijene i izgubljene prodaje

8.5. Intenzitet tržišnog natjecanja i povezanost s prenošenjem

8.5.1. Kontinuirana konkurentnosti tržištâ

(177) Na određenoj razini lanca opskrbe tržišno natjecanje među poduzetnicima može biti većeg ili manjeg intenziteta. U jednoj krajnosti, ako poduzetnik ima monopol na svojoj razini lanca opskrbe, tržišnog natjecanja nema. U drugoj krajnosti tržišno natjecanje među poduzetnicima može biti vrlo intenzivno (npr. ako brojni poduzetnici prodaju prilično homogene proizvode na tržištu s niskim preprekama ulasku), tako da svaki poduzetnik djeluje kao prihvatitelj cijena i ne utječe na cijene na tržištu, u kojem slučaju će cijene biti na razini graničnih troškova proizvodnje ili vrlo blizu njih. Taj se slučaj naziva savršenim tržišnim natjecanjem. Između ta dva ekstremna slučaja nalazi se širok raspon međuscenarija s tržišnim natjecanjem većeg ili manjeg intenziteta, ovisno o, primjerice, broju poduzetnika u sektoru ili o tome jesu li proizvodi koje prodaju različiti poduzetnici bliski zamjenski proizvodi.

(117) Vidjeti i „Smjernice za primjenu članka 81. stavka 3. Ugovora” (2004/C 101/08), točku 98.


(178) Konkurentnost na tržištu izravno utječe na prenošenje. U referentnom slučaju savršenog tržišnog natjecanja troškovni šokovi prisutni u cijelom sektoru prenose se na izravne kupce prema stopi od 100 posto. Takva stilizirana struktura tržišta savršenog tržišnog natjecanja, iako rijetka na stvarnim tržištima, može sudu poslužiti kao mjerilo za ocjenu učinaka prenošenja. Suprotno tome, u okviru monopola ili raznih međuscenarija previsoka cijena ne mora se prenositi prema stopi od 100 posto, već po većoj ili manjoj stopi, uključujući i nultu stopu prenošenja.

(179) Jedan od primjera tržišnih struktura s nesavršenim tržišnim natjecanjem jest tržište s diferenciranim proizvodima. Do diferencijacije može doći u pogledu svojstava proizvoda ili zemljopisnog područja. Na primjer, izravni kupci mogu nuditi proizvode koji se međusobno razlikuju prema stvarnoj kvaliteti ili prema dojmu koji o kvaliteti imaju njihovi kupci. Druga je mogućnost da izravni kupci zbog različitih lokacija na kojima se nalaze imaju različite troškove prijevoza robe do svojih kupaca (čija lokacija isto tako može biti različita). Diferencijacija može dovesti do toga da određeni proizvodi međusobno nisu savršeni zamjenski proizvodi. Može se dogoditi da kupci ne smatraju sve proizvode u potpunosti međusobno zamjenjivima.

(180) Ta nepotpuna zamjenjivost može dovesti do smanjenja konkurentskog pritiska na dobavljače koji se ne suočavaju s konkurentima koji nude međusobno blisko zamjenjive proizvode. Drugim riječima, prema ekonomskoj teoriji intenzitet tržišnog natjecanja bit će to manji što je veća diferencijacija proizvoda. Kako je objašnjeno u prethodnoj točki 177. i dalje, s povećanom diferencijacijom proizvoda izravnih kupaca i slabljenjem tržišnog natjecanja smanjuje se stopa prenošenja previsoke cijene koja utječe na cijeli sektor te se ona približava stopi prema kojoj je svaki izravni kupac monopolist. Suprotno tome, ako je diferencijacija proizvoda ograničena, stopa prenošenja previsoke cijene koja utječe na cijeli sektor bit će veća.

8.5.2. Previsoka cijena koja utječe na cijeli sektor u odnosu na previsoku cijenu koja je specifična za određenog poduzetnika i njihovo prenošenje

(181) Obično postoje razlike u prenošenju previsokih cijena s pojedinog kupca na vlastite kupce, što ovisi o tome utječe li previsoka cijena i na konkurente kupca. Ako previsoka cijena utječe samo na jednog kupca, prenošenje će nužno biti specifično za određenog poduzetnika. Suprotno tome, ako previsoka cijena utječe na sve kupce na određenoj razini lanca opskrbe, mogu se razmatrati stope prenošenja za svakog poduzetnika, ali i prenošenje u cijelom sektoru.

(182) Ako previsoka cijena utječe na samo jednog kupca, tj. specifična je za određenog poduzetnika, učinci prenošenja mogu biti prilično ograničeni, posebno ako kupac ne može utjecati na prodajne cijene na svojem tržištu zbog intenzivnog pritiska konkurenata.

(183) Suprotno tome, ako previsoka cijena utječe na sve poduzetnike na tržištu, tj. na cijeli sektor, svi će se poduzetnici suočiti s višim troškovima inputa i mogli bi prenijeti barem dio previsoke cijene na svoje kupce. Međutim, i dalje se može dogoditi da previsoka cijena koja utječe na cijeli sektor različito utječe na konkurente.

8.6. Određeni dodatni čimbenici koji utječu na prenošenje

(184) Na nekim tržištima, npr. maloprodajnim tržištima prehrambenih proizvoda, poduzetnici prodaju brojne proizvode. Na tim tržištima proizvodi mogu biti povezani potražnjom, primjerice ako trgovac na malo prodaje konkurentske robne marke brojnih kategorija proizvoda. Ako je riječ o zamjenskim proizvodima, troškovni šok koji se odnosi na jedan proizvod može utjecati i na cijene drugih proizvoda koje prodaje trgovac na malo. Promjena u cijeni drugih proizvoda može promijeniti i cijenu proizvoda na koji izravno utječe troškovni šok. Stoga ti povratni učinci drugih proizvoda mogu povećati početno prenošenje troškova na tržištima na kojima poduzetnici prodaju više proizvoda.

(185) U kojoj će se mjeri zabilježiti učinak prenošenja može ovisiti i o razdoblju koje se uzima u obzir pri procjeni tog učinka. Konkretno, prenošenje previsoke cijene niz lanac opskrbe može se odgoditi iz više razloga. Prvo, početna previsoka cijena može utjecati samo na fiksne troškove poduzetnika suočenog s previsokom cijenom. Čak i ako je relevantna polazišna točka za ocjenu učinaka prenošenja utjecaj previsoke cijene na granične ili varijabilne troškove kupca, povećanje fiksnih troškova moglo bi utjecati na strateške odluke poduzetnika, a time i na učinke prenošenja.


(186) Osim toga, kako je navedeno u točki 56, za poduzetnike zbog promjene cijena mogu nastati troškovi povezani s postupkom prilagodbe cijena. Ako je to slučaj, poduzetnik će htjeti ograničiti broj promjena u cijeni koje provodi i previsoku cijenu prenijeti tek nakon nekog vremena. Taj bi poduzetnik primjerice mogao čekati sve dok se povećanja graničnih troškova ne nakupe do određenog graničnog iznosa i tek tada prilagoditi cijenu. U određenim slučajevima previsoka cijena može predstavljati tako malo povećanje graničnih troškova da kupac na kojeg ona utječe može odlučiti da se tu previsoku cijenu uopće ne isplati prenijeti. S druge strane, zbog troškova prilagodbe cijena prenošenje može biti i veće od početne previsoke cijene (118). Do toga može doći ako je izravni kupac namjeravao promijeniti svoje cijene i bez previsokih cijena. Stoga mala previsoka cijena sama po sebi može izazvati veliko povećanje cijena u kojem se, pored previsoke cijene, odražavaju i sva druga povećanja cijena nakupljena od zadnje prilagodbe cijena. Iako se ta druga povećanja troškova ne mogu pripisati prekršitelju, nacionalni sud trebao bi biti svjestan činjenice da u takvom scenariju čak i razmjerno mala previsoka cijena može dovesti do znatnog povećanja cijene.

(187) Još jedan primjer utjecaja troškova prilagodbe cijena na stupanj prenošenja povezan je s takozvanim psihološkim cijenama. Na mnogim tržištima, obično maloprodajnima, uobičajene su cijene nešto manje od okruglog iznosa (npr. 99 EUR ili 19 900 EUR). U percepciji kupaca te se cijene mogu činiti nižima od stvarnih. Zbog primjene takve strategije određivanja cijena manje je izgledno da će izravni kupac prenijeti previsoku cijenu jer bi promjena njegove cijene, primjerice s EUR 19 900 na EUR 20 000, dovela do znatnog pada u potražnji. Mogući utjecaj na procjenu učinka prenošenja zbog postojanja troškova prilagodbe cijena podrobnije je obrađen u odjeljku 5.2.1.

(188) Nadalje, u određenim okolnostima neizravni kupac može iskoristiti svoju pregovaračku snagu kako bi ograničio sposobnost izravnog kupca da prenese previsoku cijenu. Pregovaračka snaga neizravnog kupca može se nazivati prevladavajućom snagom potrošača (119). Snaga potrošača nije ograničena samo na mogućnost prelaska drugim dobavljačima nego uključuje, primjerice, i mogućnost integriranja na višu razinu lanca opskrbe.

(189) Općenito, u slučaju previsoke cijene koja utječe na cijeli sektor snaga potrošača neće spriječiti prenošenje, no utjecat će na njegov stupanj. S jedne strane zamisliv je scenarij u kojem je velika snaga potrošača prisilila izravne kupce da prihvate previsoku cijenu i time ograniče prenošenje. S druge strane zamisliv je i scenarij u kojem je velika pregovaračka snaga neizravnog kupca prisilila izravne kupce da ukalkuliraju nultu maržu i prodaju po cijeni kojom oni pokrivaju samo svoje granične troškove, što u slučaju previsoke cijene dovodi do 100 %-tne stope prenošenja.

(190) S obzirom na to da će razina snage potrošača i njezin utjecaj na učinke prenošenja ovisiti o prirodi pojedinačnih pregovora i posebnim okolnostima u kojima se oni vode, sud je može ocijeniti na pojedinačnoj osnovi.

(191) Nadalje, ako je izravni kupac koji se suočava s previsokom cijenom vertikalno integriran u silazno maloprodajno tržište, tj. ako posluje na tržištu na kojem posluju neizravni kupci, to može utjecati na poticaj izravnog kupca da prenese početnu previsoku cijenu. K tome, u takvom scenariju izravni kupac koji se suočava s previsokom cijenom može imati poticaj da u okviru svojeg integriranog poduzeća prenese cijelu previsoku cijenu. Međutim, stopa prenošenja na neintegrirane neizravne kupce obično ovisi o razini troškova ili profitnih marži različitih neizravnih kupaca.

(192) U određenim sektorima cijena koju nudi izravni ili neizravni kupac može biti podložna regulaciji, npr. regulaciji cijena koju provode vladine agencije. Regulacija cijena može utjecati na opseg prenošenja. Na primjer, ako se regulirana cijena utvrđuje neovisno o posebnim troškovima proizvoda na koji utječe previsoka cijena u trenutku utvrđivanja cijene, učinak na cijenu povezan s prenošenjem može biti ograničen ili uopće ne postojati. Međutim, kako je već navedeno u točki 48., šteta koja proizlazi iz kršenja prava tržišnog natjecanja EU-a može utjecati i na necjenovne čimbenike. S druge strane, ako regulatorno tijelo pri određivanju regulirane cijene u obzir uzme troškove proizvoda na koji utječe previsoka cijena, stupanj prenošenja može biti znatan i na reguliranim tržištima.

(118) Napominjemo da ekonomska teorija pokazuje da prenošenje može biti veće od početne previsoke cijene čak i ako nije bilo troškova prilagodbe cijena. Do toga dolazi primjerice kada je krivulja potražnje dovoljno konveksna (vidjeti prethodni odjeljak 8.3.).

(119) Ocjena prevladavajuće snage potrošača važan je čimbenik u području kontrole koncentracija u EU-u. U točki 64. Komisijinih Smjernica o horizontalnim koncentracijama prevladavajuća snaga potrošača definirana je kao pregovaračka snaga koju kupac u trgovačkim pregovorima ima u odnosu na prodavatelja zbog svoje veličine, poslovnog značenja za prodavatelja i svoje sposobnosti da se okrene drugim dobavljačima.


9. PRILOG 2. – POJMOVNIK

(193) U ovom su Prilogu navedeni ekonomski pojmovi upotrijebljeni u ovim Smjernicama:

— zakrivljenost krivulje potražnje: promjena elastičnosti potražnje slijedom promjene u razini cijene,

— potražnja: količina robe ili usluge koju bi kupci na određenom tržištu kupili po određenoj cijeni,

— krivulja potražnje: prikaz odnosa između količine potražnje i cijene proizvoda,

— ekonometrijska tehnika ili regresijska analiza: tehnika statističke prirode koja pomaže pri analizi uzoraka u odnosu među ekonomskim varijablama, na primjer kako kretanje troškova utječe na kretanje cijena na određenom tržištu

— elastičnost potražnje: postotak promjene u traženoj količini kao odgovor na povećanje cijene od jedan posto,

— previsoka cijena specifična za određenog poduzetnika: previsoka cijena utječe samo na jednog kupca,

— fiksni troškovi: troškovi koji se ne mijenjaju ovisno o proizvedenoj količini,

— previsoka cijena koja utječe na cijeli sektor: previsoka cijena utječe na sve kupce na određenoj razini lanca opskrbe,

— granični troškovi: povećanje ukupnih troškova koje je rezultat proizvodnje dodatne jedinice,

— regresijska analiza: vidjeti ekonometrijsku tehniku,

— nagib potražnje: omjer promjene u količini i promjene u cijenama između dvije nasumično odabrane bliske točke na krivulji potražnje,

— varijabilni troškovi: troškovi koji se mijenjaju ovisno o proizvedenoj količini.


Documents

Komunikacija Komisije – Smjernice za nacionalne sudove o