7–8. prosinca 2017.

Kongres s međunarodnim sudjelovanjem

KBC Zagreb

Kišpatićeva 12, Zagreb

7–8. prosinca 2017.

Razvojni putevi sestrinstva II

Kongres s međunarodnim sudjelovanjem

Program i knjiga sažetaka

Pod visokim pokroviteljstvom

predsjednice Republike Hrvatske gospođe

Kolinde Grabar-Kitarović

2

Predsjednica Kongresa:Marija Orlić – Šumić, magistra sestrinstva, MNS, pomoćnica ravnatelja za sestrinstvo glavna sestra KBC-a Zagreb

Tajnica Kongresa:

Suzana Lovrenčić

Stručni odbor:

Ivanka Gelo, Kristina Hanžek, Jasminka Horvatić, Ana Ljubas, Katarina Maršić, Jasminka Miličević, Lucija Mioč, Ankica Pavičić, Mirna Vrček

Organizacijski odbor:

Zdenka Aurer, Dragica Beštak, Jadranka Butorac, Renata Habeković, Nada Ivrlač, Vida John, Renata Meglajec Papa, Zdravka Mihaljević, Denis Milošević, Stjepan Radić, Slađana Režić, Ana Savović, Stjepan Strancarić, Marina Kukolja Šivak, Marina Vajdić, Ružica Valent, Irena Vugrek, Snježana Žic

Pozvani predavači:

Dr. sc. Agneza Aleksijević, v. predavač /HR/Felicity Astin, PhD, FESC, FHEA /UK/Prof. dr. sc. Marijana Braš /HR/Diane L. Carroll, PhD, RN, FAAN, FAHA, FESC /US/Filip Đerke, dr.med. /HR/Doc. dr. sc. Sonja Kalauz, prof. /HR/Prof. dr. sc. Ana Štambuk /HR/Vlasta Vučevac, dr. med., spec. obiteljske medicine, gerontolog /HR/

Službeni jezik:

Službeni jezici skupa su hrvatski i engleskiSimultano prevođenje biti će omogućeno

Potvrda o sudjelovanju:

Svi sudionici s plaćenom kotizacijom dobiti će verificiranu potvrdu o sudjelovanju. Kongres se boduje prema pravilniku Hrvatske komore medicinskih sestara

3

Poštovane kolegice i kolege, dragi prijatelji,

čast mi je i zadovoljstvo pozdraviti Vas na kongresu “Razvojni pu-tevi sestrinstva II”, na godišnjem kongresu medicinskih sestara KBC-a Zagreb s međunarodnim sudjelovanjem. Prošla je godina dana od našeg prvog kongresa i ona je obilježena implementacijom novih spoznaja u sestrinsku kliničku praksu. Gotovo svakodnevna integracija inovativnih procedura i spoznaja u dijagnostici I liječenju naših bolesnika izazov je za sve medicinske sestre. U skladu s ciljem poticanja višeg standarda profesionalne izvrsnosti na Razvojnim putevima sestrinstva II uz te-meljne edukativne sadržaje biti će prikazana najnovija dostignuća iz svjetske i hrvatske sestrinske prakse.

Nadamo se da će širok spektar stručnih sadržaja potaknuti kreativ-ne rasprave, a neformalna i prijateljska druženja upotpuniti cjelokupan doživljaj, te da će Vam grad Zagreb ostati u srcu.

Predsjednica Kongresa

Marija Orlić – Šumić, magistra sestrinstva, MNSpomoćnica ravnatelja za sestrinstvo glavna sestra KBC-a Zagreb

Predsjednica Kongresa

Marija Orlić – Šumićpomoćnica ravnatelja za sestrinstvo glavna sestra KBC-a Zagreb

5

PROGRAM KONGRESA

Četvrtak 7. prosinca 2017.

Edukacijski centar KBC Zagreb

08:00–10:00 Registracija sudionika

Dvorana: I. H. Botteri

10:00– 11:00 Svečanost otvaranja Kongresa

Zbor medicinskih sestara KBC-a Zagreb

Pozdravni govori

11:00– 11:30 Koktel dobrodošlice

PLENARNA PREDAVANJA 11:30–12:40

Moderatori: Marija Orlić-Šumić, Jasminka Horvatić, Lucija Mioč

11:30–11:40 Sjećanje na poginule i nestale medicinske sestre / tehničare Ratne bolnice Vukovar Agneza Aleksijević

11:40–11:55 Sestrinstvo u KBC Zagreb 2016–2017 Marija Orlić Šumić

11:55– 12:10 Interdisciplinarni timski rad i sigurnost bolesnika: kritične točke Sonja Kalauz

12:10– 12:25 Razvoj palijatine skrbi u Hrvatskoj Marijana Braš

12:25–12:40 Škola osnovnog znanstvenog istraživanja Filip Đerke

6

PALIJATIVNI PACIJENT U AKUTNOJ BOLNICI 12:45–14:00

Moderatori: Mirna Vrček, Vida John, Jasminka Miličević

12:45–13:00 Palijativna skrb u sustavu zdravstva Republike Hrvatske Vlasta Vučevac

13:00–13:15 Uloga socijalnog radnika u timu za palijativnu skrb Ana Štambuk

13:15–13:30 Sadašnje stanje i mogućnosti uvođenja bolničkog tima za palijativnu skrb na KBC Zagreb Ružica Valent

13:30–13:45 Integracija palijativne skrbi za djecu na Klinici za pedijatriju KBC Zagreb Katarina Kovačević, Kristina Koren, Petra Paulić, Dragica Beštak, Jelka Petrović

13:45–14:00 Izazovi i mogućnosti zbrinjavanja ORL palijativnog bolesnika–naša iskustva Blaženka Ferenčak

14:00–15:00 Stanka za ručak

ISTRAŽIVANJA U SESTRINSTVU 15:00–17:00

Moderatori: Ana Ljubas, Katarina Maršić, Božica Ilijač

15:00– 15:30 Promicanje spavanja za pacijente u bolnici / Promoting sleep for patients in hospital Felicity Astin /UK/

15:30–16:00 Prevencija pada: povezivati rezultate istraživanja na dokazima temeljenu sestrinsku skrb Fall prevention: coneecting research evidence-based nursing care Diane Carroll /US/

7

16:00–16:15 Uloga medicinske sestre u smanjivanju stresa kod roditelja u jedinici intenzivnog liječenja novorođenčadi Marija Džimbeg

16:15– 16:30 Prikaz komplikacija vezanih uz centralne venske katetere kod pacijenata liječenih na Odjelu internističke onkologije, Klinike za onkologiju KBC-a Zagreb u periodu od 2011. do 2017. Jasminka Miličević, Davorin Herceg, Martina Demšer, Danijela Jurišić,Luka Simetić

16:30–16:45 Delirij i promjena stanja svijesti nakon ortopedskih operacija Zdravka Mihaljević

16:45–17:00 Kvaliteta života bolesnika nakon transplatacije pluća Tanja Zovko

POSJET “TUNELU GRIČ–BOŽIĆNA BAJKA” 17:30–19:00

SVEČANA VEČERA–MUZEJ ZA UMJETNOST I OBRT 20:00

8

Petak 8. prosinca 2017.

Dvorana: I. H. Botteri

IZAZOVI I NOVE PERSPEKTIVE KLINIČKOG SESTRINSTVA 10:00–12:00

Moderator: Ana Pavičić, Zdravka Mihaljević, Irena Vugrek

10:00– 10:15 Sepsa kao vodeća bolest modernog doba Jelena Slijepčević

10:15– 10:30 Cerebralne aneurizme–sinergijom do uspjeha Lucija Mioč

10:30– 10:45 Izvantjelesna membranska oksigenacija (ECMO) –program KBC Zagreb Stjepan Strancarić

10:45–11:00 Endobrohalni ultrazvuk (EBUS)–benefit za bolesnika i izazov za medicinsko osoblje Aleksandra Trupković, Marija Skorup, Luka Matošević, Kristina Vuger, Vida John

11:00–11:15 Uloga medicinske sestre u liječenju oboljelih od karcinoma vrata maternice Jasmina Vuković, Barbara Ilijašić, Nikolina Ivić, Đurđica Zlodi

11:15–11:30 Važnost emocionalne inteligencije u sestrinskoj praksi Marija Božičević, Jadranka Butorac, Marija Dujmović, Mirica Mavračić

11:30–11:45 Povezivanje različitosti: mehatronika, sestrinstvo i računarstvo K. Eljuga, T. Salaj, Đ. Grabovac, M. Žulec, G. Rafaj, A. Mutka

11:45–12:00 Izazovi i nove perspektive kliničkog sestrinstva Ana Ljubas

9

Dvorana: A. Hann

RADIONICA–ISTRAŽIVANJA U SESTRINSTVU I 10:00–12:00

Voditelj radionice: Felicity Astin

12:00–12:30 Stanka za kavu

Dvorana: I. H. Botteri

PRIKAZI SLUČAJA I INOVATIVNIH PROCEDURA IZ KLINIČKE PRAKSE KBC ZAGREB

12:30–14:30

Moderatori: Ana Savović, Ivanka Gelo, Renata Meglajec-Papa

12:30– 12:45 Mirjana Meštrović Monitoring tkivne oksigenacije (PbtO2)u zbrinjavanju bolesnika s akutnom cerebralnom aneurizmom

12:45–13:00 Marin Žilić, Danijela Grgurević Primjena terapijske hipotermije i V-V ECMA kod utopljenika

13:00– 13:15 Margita Poturić Izazovi zdravstvene skrbi kardiokirurških bolesnika primjenom novih tehnologija

13:15– 13:30 Dubravka Crnković, Renata Habeković, Rajka Vujaklija Prva ugradnja aortnog homografta iz banke kardiovaskularnog tkiva u KBC Zagreb

13:30–13:45 Antonija Marić, Mirjana Saratlija, Tomislava Milinković, Anita Planinić, Mihaela Krenek, Antonija Dujmović, Dragica Beštak Specifičnosti zdravstvene njege djeteta na izvantjelesnoj membranoznoj oksigenaciji i kontinuiranim metodama nadomještaja bubrežne funkcije

10

13:45– 14:00 Valentina Mrnjec Sestrinska skrb u svjetlu inovativnih metoda liječenja bolesnika s moždanim udarom

14:00– 14:15 Dubravka Crnković Planiranje zdravstvene njege na klinici za kardijalnu kirurgiju KBC Zagreb primjenom studije izvedivosti i ekonomske analize ograničene primjene jednokratnih maramica za pranje bolesnika

14:15–14:30 Video-assisted thoracoscopic surgeri (VATS) Nevena Šaldić

Dvorana: A. Hann

RADIONICA–ISTRAŽIVANJA U SESTRINSTVU II 12:30–14:30

Voditelj radionice: Diane Carroll

14:30 Zaključci i zatvaranje kongresa

S A Ž E T C I

PLENARNA PREDAVANJA

PALIJATIVNI PACIJENT U AKUTNOJ BOLNICI

ISTRAŽIVANJA U SESTRINSTVU

IZAZOVI I NOVE PERSPEKTIVE KLINIČKOG SESTRINSTVA

PRIKAZI SLUČAJA I INOVATIVNIH PROCEDURA IZ KLINIČKE PRAKSE KBC ZAGREB

13

SJEĆANJE NA POGINULE I NESTALE MEDICINSKE SESTRE/TEHNIČARE RATNE BOLNICE VUKOVAR 1991.

Dr. sc. Agneza Aleksijević, v. pred.

Sažetak

Cilj rada je prikazati životni i radni put poginulih i nestalih medi-cinskih sestara/tehničara (MST) u Ratnoj bolnici Vukovar 1991. U ratnoj bolnici Vukovar je radilo 267 djelatnika, od navedenog broja 130 medicinskih sestara: 120 u bolnici, 10 skloništima i 5 pripravnika.

Poginuli u Vukovaru u tijeku ratnih dodađanja i okupacije grada Vukovara medicinske sestre: Miličević Zdenka, Stefanjuk Blanka i Stanek Marica.

Zdenka Miličević (1961.) radila na Internom odjelu i nakon odrađe-ne smjene, odlazi kući i našu Zdenku nismo više vidjeli. Ubijena je u rujnu mjesecu 1991., ona i njen suprug.

Stefanjuk Blanka (1961) radila na Odjelu kirurgije. Ostaje u okupi-ranom Vukovaru da bi našla muža za koga nije znala ništa. Ubijena je ona, suprug i svekar u njihovoj kući.

Stanek Marica (1952) radila u Školskom dispanzeru. Tijekom Domovinskog rata radila na poslovima zdravstvene njege u Ratnoj bol-nici do sloma obrane grada Vukovara. Ostaje u okupiranom Vukovaru s mužem i dvoje dijece. Ubijena je i ona i suprug .

Zarobljeni i nestali poslije sloma herojske obrane grada Vukovara su Marko Mandić i Ivan Baranjek.

Marko Mandić (1953) radio na odjelu kirurgije, hitni prijem ranjeni-ka. Slomom herojske obrane grada Vukovara Marko Mandić je odve-den 19.11.1991., u nepoznato.

Ivan Baranjek (1939) radnik zdravstvene struke-bolničar. Radi u Radnoj jedinici za TBC i plućne bolesti. U Domovinskom Ratu radi u Borovo-komercu stacionaru u postoperativnoj njezi. Slomom obrane Vukovara odveden 19.11.1991., u nepoznato!

14

U prkos ranjenim našim dušama i svemu što smo proživjeli i što danas teško proživljavamo imamo snage izdržati ovaj nenasilni mir u gradu mučeniku koji je preduvjet svih ljudskih odnosa s ciljem odgaja-nja sadašnjosti kako bi smo bili sposobni gledati u bolje sutra.

Ključne riječi: Ratna bolnica Vukovar 1991., medicinske sestre/teh-ničari, ubijeni, zarobljeni i nestali

Literatura1. Nazor, A. Mjesto sjećanja Vukovarska bolnica 1991.Hrvatski memorijal-

no-dokumentacijski centar Domovinskog rata. Zagreb, 2006.

SESTRINSTVO KBC-a–ZAGREB, 2016. / 2017.

Marija Orlić-Šumić, magistra sestrinstva, MNS

Sažetak

Zdravstvena njega je profesionalna djelatnost ili skupina profesio-nalnih djelatnosti kod kojih se pristup i obavljanje djelatnosti temelji na zakonskim, regulativnim ili upravnim odredbama izravno ili neizravno uvjetovan posjedovanjem određenih stručnih kvalifikacija. *Članak 3. stavak 1.–“Uređena profesija”, *Dokument Europe Direktiva

(2005/36).

Povijest razvoja sestrinstva nemoguće je pratiti i razmatrati odvoje-no od povijesti medicine, sve do pred kraj 19. stoljeća, kada se počinju te dvije discipline razdvajati, zadržavajući duboko komplementarni odnos. Gotovo u svim zdravstvenim sustavima u svijetu, medicinske sestre su brojčano najzastupljenija profesija.

Razina stručnosti, i broj medicinskih sestara ovisi o razini edukacije, također postoji velika potreba za medicinskim sestrama koje su obrazo-vane na specijalističkim i subspecijalističkim područjima. Organizacija i upravljanje u zdravstvenoj njezi je koordinirana aktivnost sa ciljem pružanja najkvalitetnije zdravstvene njege bolesnicima.

15

Svrha rada je prikazati: broj i obrazovnu strukturu medicinskih sestara u periodu 2016.- 2017. godine, u usporedbi što smo uradili od 2016.godine–10. studenog 2017., promjene koje direktno utječu na sigurnost i kvalitetu procesa zdravstvene njege.

Zaključak: Izazov i promjene koje želimo postići u cilju osiguranja najbolje sestrinske prakse, zna biti teško, frustrirajuće, beznadno, ali ako zaista želimo i ne odustajemo, promjene se i događaju.

Ključne riječi: zdravstvena njega, broj i obrazovna struktura, kvalite-ta, promjene

INTERDISCIPLINARNI TIMSKI RAD I SIGURNOST BOLESNIKA: KRITIČNE TOČKE

Doc. dr. sc. Sonja Kalauz, prof.

Sažetak

Interdisciplinarni zdravstveni tim čine osobe različitih profesija, različitih razina u strukturi piramide radne organizacijske (liječnici, medicinske sestre, fizioterapeuti, radni terapeuti, nutricionisti, psiholo-zi, socijalni radnici...) koji stalno rade zajedno i u stalnoj su međusob-noj interakciji i komunikaciji. Cilj im je pružanje najbolje moguće skrbi za zdravog ili bolesnog pojedinca, ciljanih grupa ili društva u cjelini. Svaki član interdisciplinarnog tima trebao bi biti ravnopravan s drugim članovima tima i ravnopravno djelovati u okviru svojih kompetenci-ja i profesionalne odgovornosti. Interdisciplinarna timska suradnja u zdravstvu definira se kao “složeni fenomen koji okuplja više pojedinaca različitih profesija, a koji u procesu rada svjesno i namjerno/dobrovolj-no dijele znanja, iskustva i zajedničku odgovornost s ciljem postizanja optimalnih i planiranih ishoda” (Lindeke, Sikert, 2005.). Ovakav oblik rada važan je čimbenik u promicanju kulture sigurnosti bolesnika i smanjenju rizika od neželjenih događaja i medicinskih pogrešakau ko-jima dolazi do nenamjerne štete za bolesnika tijekom procesa liječenja.Na osnovu velikog broja istraživanja u svijetu procjenjuje se da oko 70

16

do 80% pogrešaka u procesu rada u zdravstvu nastaje zbog loše timske suradnje, posebice u području komunikacije i međusobnog razumijeva-nja(neželjeni ishodi liječenja, smanjena razina kvalitete skrbi, smanjena razina sigurnosti bolesnika i sl.). Svjetska zdravstvena organizacija (WHO) već je 1978. godine istaknula interdisciplinarnu suradnju kao jednu od najvažnijih faktora za osiguranje pružanja visokokvalitetne zdravstvene skrbi. Stoga se danas intenzivno promišlja kako i na koji način učiti i poučavati metodologiju i pristupe u interdisciplinarnoj suradnji te kako ta znanja implementirati u svakodnevnu praksu. Još uvijek je preveliki broj prepreka koje treba ukloniti kako na organizacij-skoj razini, unutar funkcioniranja i dinamike tima ali i onih koji dolaze od pojedinaca-članova tima.

Ključne riječi: interdisciplinarni timski rad, sigurnost bolesnika, kri-tične točke

PALIJATIVNA SKRB U SUSTAVU ZDRAVSTVA REPUBLIKE HRVATSKE

Vlasta Vučevac, dr. med., gerontolog

predsjednica Hrvatskog društva za palijativnu medicinu HLZ članica Povjerenstva za palijativnu skrb MiZ

Sažetak

Jedno od najvažnijih ljudskih prava je život bez boli i patnje–dosto-janstveno suočavanje osobe s uznapredovalom i neizlječivom bolešću, a to mu omogućuju principi i postupci moderne palijativne medicine.

Svjetska zdravstvena organizacija (WHO) je 1990. godine proglasi-la pravo na palijativnu medicinu kao jedno od osnovnih ljudskih prava na zdravstvenu zaštitu.

Palijativna medicina kao posebna disciplina razvija se u svijetu una-zad 50 godina, a kod nas su počeci razvoja hospicijske palijativne skrbi započeli osnutkom Hrvatskog društva za hospicij / palijativnu skrb HLZ 1994. godine. Osnivač i idejni začetnik bila je prof.dr.sc. Ankica Jusić, doživotna počasna predsjednica Društva.

17

Palijativna skrb je posebna filozofija skrbi, koja se bavi bolesnikom koji boluje od neizlječive bolesti brinući se o njegovom biološkom, psi-hološkom, socijalnom i duhovnom stanju, kao i stanju obitelji oboljelog.

Bolesnicima s neizlječivom bolesti potrebno je liječenje boli i drugih teških pratećih simptoma osnovnih bolesti, kao i olakšanje od tjeskobe i depresije, a dobra komunikacija tijekom dugoročne skrbi je bitan faktor dobre skrbi. Bolesnik mora imati osjećaj sigurnosti unutar cjelokupnog sustava zdravstvene skrbi.

Palijativna skrb obuhvaća razdoblje od postavljanja dijagnoze neiz-lječive bolesti pa sve do razdoblja žalovanja nakon smrti.

Palijativnu skrb najčešće trebaju bolesnici s onkološkim bolestima.Ulaskom Hrvatske u Europsku uniju izrađen je Strateški plan razvoja palijativne skrbi u RH 2014.-2016., a na njega se nastavlja Nacionalni plan razvoja palijativne skrbi u RH 2017.-2020. koji je Vlada RH potvr-dila u 10. mjesecu ove godine. Upravo smo u tijeku implementacije već pojedinih segmenata palijativne skrbi u sustav zdravstva.

Doprinos ovom sestrinskom kongresu je definirana potreba o ne-izostavnoj komunikaciji između sestara i liječnika, između sekundarne i primarne zdravstvene zaštite.

Medicinska sestra je nosilac palijativne skrbi bez obzira gdje se bolesnik nalazio–kod kuće, u bolnici ili na nekom stacionaru. Upravo medicinske sestre svojim radom promiču novi pristup novoj filozofiji skrbi o neizlječivom i umirućem bolesniku.

18

SADAŠNJE STANJE I MOGUĆNOSTI UVOĐENJA BOLNIČKOG TIMA ZA PALIJATIVNU SKRB

Ružica Valent

Odjel za osiguranje i unapređenje kontrole zdravstvene zaštite, KBC Zagreb

Sažetak

Palijativna skrb po svojoj definiciji nastoji aktivno skrbiti za paci-jenta čija bolest ne reagira na primjenjene postupke liječenja. Aktivna skrb podrazumijeva suzbijanje ili ublažavanje boli i drugih simptoma. Osim aktivnosti vezanih uz fizičke probleme bolesnika, palijativna skrb podrazumijeva i skrb vezanu za njegove psihičke, socijalne i du-hovne probleme. Bitna razlika palijativne i kurativne medicine jest ta što palijativna skrb uključuje i skrb za članove obitelji bolesnika. Cilj palijativne skrbi je osigurati najbolju moguću kvalitetu života bolesni-ku i članovima obitelji. Svaki prijem u akutnu bolnicu onih pacijenta kojima je dijagnosticirana po život opasna ili iscrpljujuća bolest pred-stavlja priliku za procjenu pacijentovih potreba za palijativnom skrbi. Prema nacionalnom programu razvoja palijativne skrbi u Republici Hrvatskoj 2017.-2020. kojima su predviđene sve aktivnosti za razvoj sustava palijativne skrbi, a prema utvrđenim i procijenjenim potrebama za palijativnom skrbi po preporukama iz Bijele knjige o standardima i normativima za palijativnu skrb u Europi, predviđeni su organizacijski oblici i međusobno povezivanje svih sudionika u pružanju palijativne skrbi. Prema tom planu najveći dio palijativne skrbi biti će na primarnoj razini zdravstvene zaštite. U radu će biti prikazano sadašnje stanje i mogućnost djelovanja bolničkog tima za palijativnu skrb, koja je predvi-đena da skrbi za palijativnog bolesnika, ali na tercijalnoj razini. Pokušat ćemo dati neke odgovore kako postaviti prioritete u organizaciji i koji su to najvažniji osnovni koraci prilikom uspostave palijativne skrbi u akutnoj bolnici. Poseban osvrt će biti na koordinaciji svih sudionika koji na različitim razinama pružaju palijativnu skrbi. To se najprije od-nosi na koordinaciji svih sudionika nakon planiranog otpusta. Planirani otpust iz bolnice podrazumijeva da svaki palijativni bolesnik i njegova

19

obitelj znaju koje su mogućnosti za nastavak zdravstvene skrbi te tko sve može i treba biti uključen u daljnju skrb.

Ključne riječi: palijativna skrb, bolnički palijativni tim, koordinacija i organizacija palijativne skrbi

INTEGRACIJA PALIJATIVNE SKRBI ZA DJECU NA KLINICI ZA PEDIJATRIJU KBC ZAGREB

Katarina Kovačević, Kristina Koren, Petra Paulić, Dragica Beštak, Jelka Petrović

KBC Zagreb, Klinika za pedijatriju

Sažetak

Svjetska Zdravstvena Organizacija definirala je palijativnu skrb kao potpunu aktivnu brigu o pacijentima, čija bolest više ne odgovara na ku-rativni tretman liječenja. Palijativna skrb djece je aktivna cjelovita briga o djetetovom tijelu, umu i duhu, a također uključuje pružanje podrške obitelji.Ona počinje kada se dijagnosticira bolest i nastavlja se tijekom cijelog razdoblja trjajanja bolesti.Primarni focus palijativne skrbi je kva-litete života djeteta. Cjelovitost pružanja pomoći čini multidisciplinarni tim. Klinika za pedijatriju prema svojoj namjeni pruža kuratini pristup dijagnosticiranju i liječenju dječjih bolesti. Prelazak iz kurativne na pa-lijativnu medicinu nije trenutak, već proces. Palijativna skrb uključuje prelazak od kronično bolesnog djeteta do terminalno bolesnog.

Cilj nam je pokazati zašto nam je naKlinici za pedijatriju KBC Zagreb potrebna palijativna skrb; kako juprimjenjujemo i što bi još htje-li unaprijediti s osvrtom na djecu koja imaju prirođene malformacije, kronične bolesti i hematološka i onkološka oboljenja.

Palijativna skrb je ključan čimbenik skrbi, a isto tako je važan izvor podrške roditeljima oboljele djece. Ona može olakšati simptome, ne-lagodu i stres. Djeca su najosjetljivija populacija u pogledu palijativne

20

skrbi stoga im je potrebno posvetiti dovoljno brige i pažnje. A zadatak je svih nas da se u to uključimo.

Ključne riječi: palijativna skrb, dijete, kronične bolesti, maligna obo-ljenja, prirođene malformacije

IZAZOVI I MOGUĆNOSTI ZBRINJAVANJA ORL PALIJATIVNOG BOLESNIKA–NAŠA ISKUSTVA

Blaženka Ferenčak

Sažetak

Planiranje otpusta podrazumijeva individualni plan za svakog bolesnika koji napušta bolnicu s ciljem nastavka kontinuirane skrbi, poboljšanja ili održavanja postojećeg zdravstvenog stanja, te manjeg broja ponovnih hospitalizacija, dolazaka u Hitnu službu i u konačnici smanjivanja troškova.

Tumori glave i vrata čine oko 4%–6% svih malignih tumora kod muškaraca i oko 2% ma lignih tumora kod žena. Uglavnom se javljaju u dobi od 50–70 godina. Na žalost, 65%–75% slučajeva se dijagnosti-cira u III ili IV stadiju bolesti. Takvi bolesnici uglavnom imaju traheo-stomu, trahealnu kanilu i nazogastričnu sondu (PEG ili gastrostomu).Nakon hospitalizacije na ORL Zavodu za tumore glave i vrata nerijetko se događaju situacije da je otpust lako isplanirati, ali ga je jako teško provesti. Oboljelima od tumora glave i vrata bolest se “vidi” i prisutna je određena stigmatizacija spomenutih bolesnika, kako od okoline tako ponekad i od medicinskog osoblja. Česte su situacije da obitelj ne želi takvog bolesnika preuzeti na skrb, pa sve do situacije u kojoj je bolesnik lošeg socijalnog statusa i nema gdje otići a samostalno ne može živjeti.

Medicinska sestra se upoznaje s bolesnikom prilikom inicijalnog pregleda u Onkološkoj ambulanti Klinike, kada se i uzimaju prvi po-daci, planira primitak na bolničko liječenje i dobiva uvid u moguće situacije prilikom otpusta istog. Za vrijeme boravka u bolnici bolesnika i sve osobe koje su uključene u daljnju skrb se educira i upućuje u mo-guće oblike razvoja bolesti, načine liječenja, te dostupnu nastavnu skrb

21

nakon završenog bolničkog liječenja. Sve spomenuto predstavlja obilje informacija kako za bolesnika tako i za obitelj te je iznimno važno na-glasiti pristupačnost osoblja Zavoda i spremnost za strpljivo tumačenje i odgovaranje kako na postavljena, tako i na prepoznavanje nepostav-ljenih pitanja. Nezaobilazno je naglasiti vještinu specifične komunika-cije s laringektomiranim osobama koje su radi osnovne bolesti izgubile glasovni aparat. Važna je suradljivost, fleksibilnost i domišljatost u komunikaciji s obitelji, skrbnicima, patronaznom službom, sanitetskim prijevozom, PZZ, ustanovama za produženo liječenje, odjelima za so-cijalnu skrb kao i sve ostale kompetencije koje medicinska sestra koja planira otpust ima, a čiji značaj se rijetko prepoznaje u kvaliteti života samog bolesnika nakon otpusta.

S obzirom da je nakon liječenja onkološke bolesti u području glave i vrata važno održati kontunuitet povezanosti s bolesnikom radi njegova praćenja i osiguranja povratne informacije o njegovu stanju važno je imati široka znanja o bolesti, vrstama liječenja, potrebnim pomagalima, razumijeti psihičke promjene takvih bolesnika, imati cjelovit pristup prema bolesniku koji je suočen s tumorskom bolesti, a iz naše prakse možemo utvrditi da je taj isti bolesnik često korisnik nezdravih navika ponašanja i nije rijetkost da živi sam .

U izlaganju će biti prikazani načini zbrinjavanja, povratne informa-cije koje se na Zavodu dobivaju od obitelji i ustanova kao i problemi iz svakodnevne prakse prilkom provedbe planiranog otpusta. Upravo kroz brojne slučajeve iz višegodišnje prakse, medicinske sestre Zavoda stječu dragocjeno iskustvo i sakupljaju vrijedne informacije važne za provođenje što kvalitetnijeg otpusta onkološkog -palijativnog ORL bolesnika.

Ključne riječi: planirani otpust, tumori glave i vrata, edukacija, kom-petencije medicinske sestre

22

ULOGA MEDICINSKE SESTRE U SMANJIVANJU STRESA RODITELJA U JEDINICI INTENZIVNOG

LIJEČENJA NOVOROĐENČADI

Marija Džimbeg

Sažetak

Uvod: Hospitalizacija novorođenčeta u jedinici intenzivnog liječe-nja roditeljima neizbježno uzrokuje emocionalni stres. Boravak vitalno ugroženog djeteta i odvojenost od roditelja u bolničkom okruženju u neonatološkim jedinicama intenzivnog liječenja kod roditelja izaziva psihičku reakciju koja utječe na daljnji odnos i roditeljsku ulogu.

Cilj rada: Identificirati najčešće izvore stresa kod roditelja djece hospitalizirane u jedinici intenzivnog liječenja novorođenčadi i osmisli-ti adekvatne sestrinske intervencije za njegovo ublažavanje. Istraživanje je provedeno u Zavodu za neonatologiju i neonatalnu intenzivnu medi-cinu Klinike za pedijatriju Kliničkog bolničkog centra Zagreb.

Metode: Za prikupljanje podataka korišten je originalni upitnik roditeljskog stresa u jedinici intenzivnog liječenja novorođenčadi (Parental stress scale–Neonatal intensive care unit, Margaret S. Miles 2011) kojim se procjenjuje intenzitet stresa vezan uz promjenu rodi-teljske uloge, izgled i ponašanje djeteta te prizore i zvukove u jedinici intenzivnog liječenja novorođenčadi.

Rezultati: Najveći izvor stresa za roditelje u jedinici intenzivnog liječenja novorođenčadi predstavlja promjena u roditeljskoj ulozi, sljedeći po intenzitetu izvor stresa je izgled i ponašanje djeteta, a najmanji stresor po intenzitetu je bolničko okruženje. Očevi i majke se ne razlikuju značajno u intenzitetu doživljenog stresa niti u intenzi-tetu pojedinih skupina stresora. Intervencije medicinskih sestara koje pomažu roditeljima podrazumijevaju: boravak uz roditelje tijekom prvog dolaska u jedinicu intenzivnog liječenja novorođenčadi, redovita

23

izvještavanja o stanju djeteta, odgovaranje na njihova pitanja, pružanje osjećaja sigurnosti u svoju ulogu roditelja, davanje prava na izražavanje emocija, poticanje na redovite posjete i ostvarivanje tjelesnog kontakta s djetetom, poučavanje o tretmanu i zahvatima kojima je dijete izloženo te objašnjenje zašto se određeni medicinski instrumenti koriste uz upo-trebu razumljive terminologije.

Ključne riječi: roditeljski stres, medicinska sestra, jedinica intenziv-nog liječenja novorođenčadi

PRIKAZ KOMPLIKACIJA VEZANIH UZ CENTRALNE VENSKE KATETERE KOD PACIJENATA LIJEČENIH

NA ODJELU INTERNISTIČKE ONKOLOGIJE, KLINIKE ZA ONKOLOGIJU KBC-A ZAGREB

U PERIODU OD 2011-2017. GODINE

Davorin Herceg, Martina Demšer, Jasminka Miličević, Danijela Jurišić, Luka Simetić

KBC Zagreb, Klinika za onkologiju

Sažetak

Trajni centralni venski kateteri (CVK) imaju veliku važnost u li-ječenju onkoloških bolesnika. S jedne strane predstavljaju neizbježni moment za lijekove koji idu strogo putem centralnih vena, dok s druge strane omogućuju jednostavniju aplikaciju kemoterapije i tzv. “poštedu perifernih vena”. Važni su i u liječenju onkoloških komplikacija kao što su sepse (praćenje hemodinamike), hemodijalize i sl. Olakšavaju pri-mjenu totalne parenteralne prehrane u slučaju raznih gastrointestinal-nih komplikacija i poremećaja svijesti. U konačnici imaju i veliku važ-nost u simptomatsko-palijativnoj skrbi terminalnih bolesnika. Postoji nekoliko vrsta centralnih venskih katetera koji se koriste u onkologiji: PICC kateter–peripherally inserted central catheter; radi se o kateteru koji se uvodi putem periferne vene, tunelirani Hickman kateter te PORT-A-CATH sustav; nalazi se potkožno gdje ima vlastiti rezervoar u koji

24

se uvodi posebna igla. Najčešće (i klinički najvažnije) komplikacije su: tromboza, infekcija (lokalna i sistemska) te ekstravazacija. U ovom radu bit će prikazano 110 pacijenata liječenih na odjelu internističke onkolo-gije KBC-a Zagreb u periodu od 2011-2017. koji su bili nosioci trajnih centralnih venskih katetera (PICC, Hickman ili PORT A CATH) te komplikacije koje su imali: tromboza, infekcija i ekstravazacija.

DELIRIJ NAKON ORTOPEDSKIH OPERACIJA

Zdravka Mihaljević, Jelica Budinšćak

Sažetak

Delirij predstavlja akutno stanje poremećaja svijesti koji se očituje kako promjenama svijesti tako i poremećajima kognitivnih funkcija. Ovaj poremećaj je čest tijekom svih oblika hospitalizacije. Međutim, učestalost je različita ovisno o promatranoj skupini bolesnika, te o krite-rijima koji se postavljaju za dijagnozu. Kod kirurških bolesnika učesta-lost je najčešća (10-51 %), a povećana je kod bolesnika nakon prijeloma kuka (16-62 %), kardiokirurških bolesnika, te kod starijih bolesnika (> 80 %). U nekompliciranim slučajevima, te kod bolesnika srednje životne dobi, simptomi se povlače nakon 48 sati. Simptomi mogu biti i dugotrajni, te pogoršavaju postoperacijski oporavak, produljuju vrijeme hospitalizacije i povećavaju troškove liječenja.

U cilju analize učestalosti delirija nakon ortopedskih zahvata, pro-vedena je retrospektivna studija u Klinici za ortopediju KBC Zagreb u razdoblju od 01. siječnja do 31. listopada 2017. godine. U navede-nom razdoblju, ukupno je operiran 2391 bolesnik. Kod 890 bolesni-ka ugrađena je totalna endoproteza (TEP). Delirij se pojavio kod 18 bolesnika (9 žena i 9 muškaraca). Kod 10 bolesnika delirij se pojavio nakon ugradnje TEP-e koljena, te kod 8 bolesnika nakon ugradnje TEP-e kuka, odnosno kod 2 % bolesnika nakon ugradnje TEP-a velikih zglobova. Analizirali su se prijeoperacijski status, te intraoperacijski i postoperacijski tijek liječenja.

25

U stanju psihomotornog nemira, najčešći simptomi bili su nemir, agitiranost, dezorjentiranost, odbijanje terapije, autodestrukcija i agre-sivnost. Terapija se provodila sedativima, a po potrebi i psihofarmaci-ma. Kod 12 bolesnika primjenjivao se Haldol (haloperidol) ili Prazine (promazin). Kod 2 bolesnika, zbog agresivnosti i opasnosti od samo-ozljeđivanja, primjenila se metoda fizičkog ograničavanja. Analiza je pokazala manju učestalost postoperacijskog delirija kod bolesnika operiranih u Klinici za ortopediju KBC Zagreb u usporedbi s podacima iz literature.

U provođenju svih postupaka s bolesnikom, medicinska sestra treba misliti i o ovom poremećaju, te provoditi postupke za njegovo sprječavanje. Pri tome je važna koordinacija sa liječnicima, drugim oso-bljem, ali i bolesnikovom obitelji. Ovakvim timskim radom smanjuje se učestalost delirija, omogućuje se skraćenje hospitalizacije, povećava sigurnost bolesnika i bolji konačni rezultat liječenja.

KVALITETA ŽIVOTA U BOLESNIKA NAKON TRANSPLANTACIJE PLUĆA

Tanja Zovko

Sažetak

Kvaliteta života je zadnjih dvadeset godina postala istaknuti pred-met interesa u psihologiji, biometriji, filozofiji, socijalnim znanostima, kliničkoj medicini i zdravstvenoj zaštiti. Pitanje čimbenika osobne kva-litete života vrlo je aktualno kako na području psihologije tako i na po-dručju zdravstvene zaštite kroničnih bolesnika, a i otvorene populacije. Kada se govori o kvaliteti života misli se na zadovoljstvo zdravstvenim stanjem, postignućima u životu, odnosima sa bližnjima, te osjećajem sigurnosti i pripadnosti zajednici. Kvaliteta života procjenjuje se razli-čitim upitnicima. U ovom radu korišten je upitnik Svjetske zdravstvene organizacije SF 36, Personal wellbeingindex i demografski upitnik. Uspoređivana je kvaliteta života bolesnika koji su transplantirali pluća i zdravih pojedinaca, putem dva navedena upitnika. Transplantacija

26

pluća je metoda liječenja terminalnih stadija bolesti kao što su astma, kronična opstruktivna plućna bolest, plućna hipertenzija i druge. Pacijenti nakon transplantacije pluća, dolaze na Kliniku Jordanovac na daljnje liječenje.Osim medikamentozne terapije pacijenti su uključeni u program plućne rehabilitacije, te psihološku podršku, a sve u cilju unaprjeđenja kvalitete života.

Ključne riječi: kvaliteta života, upitnici, bolesnici, zdravstveno stanje, transplantacija pluća.

SEPSA KAO VODEĆA BOLEST MODERNOG DOBA

Jelena Slijepčević

Odjel za intenzivno liječenje neurokirurških bolesnika Klinika za anesteziologiju, reanimatologiju i intenzivno liječenje,

KBC Zagreb

Sažetak

Sepsa je bolest koja čak i samim imenom izaziva strahopoštovanje. U svijetu godišnje oboli između 20 do 30 milijuna ljudi. Svake 3–4 se-kudne sepsa ugasi jedan život!

Vrlo je teško govoriti koliki je postotak oboljelih i umrlih od sepse u Republici Hrvatskoj jer je politika vođenja evidencije vrlo loša, a uz to postoji i problem nepotpunog ili pogrešnog kodriranja sepse kod pisanja dijagnoza, no pretpostavlja se da se radi o vrlo visokoj stopi morbiditeta i mortaliteta od iste.

Prema podacima koji dolaze iz zapadnoeuropskih zemalja i SAD-a, sepsa po svojoj učestalosti premašuje mnoga druga oboljenja (moždani udar, akutni infarkt miokarda, maligne bolesti pluća, dojke i prostate zajedno) kojima se do sada posvećivalo mnogo više pažnje i o kojima javnost mnogo više zna.

Sepsa je u našoj zemlji vrlo često nedovoljno prepoznatljiv i nedo-voljno razumljiv problem. U razvijenim zemljama godišnja incidencija sepse je u porastu, između 8–13% u posljednjem desetljeću. Razlozi za drastičan porast su razni, a uključuju starenje populacije, primjenu

27

visokorizičnih intervencija, primjenu raznih imunosupresivnih lijeko-va, razvoj kirurgije i povećenog operativnog stresa na organizam, te razvoj multirezistentnih sojeva mikroorganizama.Sigurno je da su bolja dijagnostika i evidencija također doprinjele porastu incidencije sepse.

Sepsa kao posljedica infekcije,postaje vodeći uzrok smrti bez obzira na napredak medicine. Stopa smrtnosti oboljelih od sepse u bolnici kreće se između 30–60%.

Obzirom na insuficijentnost podataka o incidenciji sepse, 2015 godi-ne proveli smo na Klinici za anesteziologiju, reanimatologiju i intenziv-no liječenje, KBC Zagreb istraživanje s ciljem da utvrdimo incidenciju sepse, vodeće uzročnike i ishod liječenja. Istraživanje je provedeno u periodu od 01.01-31.12.2015 godine. Od ukupnog broja primljenih 3 169 bolenika, sepsa je dijagnosticirana kod 2,11%. Rezultati su pokazali da su gram negativne bakterije najčešći uzročnici sepse, a incidencija sepse u usporedbi sa svijetskim podacima je u padu.

Moderna medicina nam nedvojbeno produžava život, ali ujedno povećava rizik za nastanak sepse. Na svijetskom nivou 2010 godine osnovana je fundacija Global Sepsis Alliance s ciljem podizanja svijesti o sepsi, a 2012 godine pokrenuta je diljem svijeta kampanja “World Sepsis Day”, koji se obilježava 13. rujna svake godine. Hrvatsko društvo medicinskih sestara anestezije, reanimacije, intenzivne skrbi i transfuzije (HDMSARIST) potpisalo je u ožujku 2014 g. deklaraci-ju o pristupanju fundaciji i od tada provodi kampanju pod nazivom “Zaustavimo sepsu”.

Ključne riječi: Sepsa, Incidencija, Deklaracija

28

CEREBRALNE ANEURIZME–SINERGIJOM DO USPJEHA

Lucija Mioč

Klinika za neurokirurgiju, KBC Zagreb

Sažetak

Cerebralna aneurizma (također poznata kao intrakranijalna ili in-tracerebralna aneurizma)predstavlja ograničeno proširenje krvne žile u mozgu, najčešće arterije, a nastaje zbog prirođenog ili stečenog slablje-nja stjenke krvne žile. To mjesto se s vremenom balonizira i ispunjava krvlju. Kao posljedica širenja aneurizme može doći do prsnuća (rup-ture) krvne žile i krvarenja koje može imati smrtni ishod, a aneurizma također može biti i mjesto tromboze, te ishodište ugrušaka (embolusa). Cerebralne aneurizme najčešće su bobičastog ili vretenastog oblika i mogu se naći na svim ograncima cerebralnih arterija, ali su najčešće na bifurkacijama velikih krvih žila koje tvore cirkulus arteriosus Willisi na bazi mozga.

Najčešća posljedica prsnuća cerebralne aneurizme je subarahnoi-dalno krvarenje (SAH), a rjeđe je to intacerebralno, intraventrikularno ili subduralno krvarenje. Prema podacima iz literature trećina bolesni-kasa SAH–om umire prije dolaska u bolnicu, trećina ima ozbiljan mor-biditet, a jedna trećina ima dobar ishod liječenja. Također, kod oko 20 % bolesnika kojima je dijagnosticirana aneurizma nalazimo višestruke aneurizme.Incidencija cerebralnih aneurizmi kreće se od 9-12 na 100 000 stanovnika. Najčešće se javljaju između 40 do 60 godina starosti, rijetko u dječjoj dobi te češće kod žena (60%).

Prema istraživanju koje je provedeno na Klinici za neurokirurgiju, KBC Zagreb u periodu od 01. siječnja 1997 godine do 31. prosinca 2016 godine zaprimljeno je 1 510 bolesnika s cerebralnim aneurizmama. Obzirom da su neki bolesnici imali višestruke aneurizme, ukupan broj cerebralnih aneurizmi kod tih bolesnika bio je znatno viši, 1 778.

Prsnuće (ruptura) cerebralne aneurizme predstavlja urgentno stanje. Kvaliteta i brzina pružene prve pomoći, hitna hospitalizacija, pravovre-mena dijagnostika i zbrinjavanje bolesnika s cerebralnom aneurizmom

29

zahtijevaju multidisciplinarni pristup i timski rad. Zdravstvena njega je vrlo kompleksna i zahtjevna. Iziskuje specifična znanja koja se temelje na dokazima. Upravo sinergija, zajedništvo tima koji je dobro educiran i motiviran te ima zajednički cilj dovodi do vrhunskih rezultata.

Ključne riječi: cerebralna aneurizma, zdravstvena njega

IZVANTJELESNA MEMBRANSKA OKSIGENACIJA (ECMO)–PROGRAM KBC ZAGREB

Stjepan Strancarić

Klinička jedinica za izvantjelesni krvotok i cirkulacijsku podršku, Klinika za kardijalnu kirurgiju

Sažetak

Izvantjelesna membranska oksigenacija je oblik izvantjelesnog održavanja života (engl.Extracorporeal Membrane Oxigenation) gdje se pomoću uređaja venska krv bolesnika odvodi iz tijela te kroz oksige-nator uz izmjenu plinova ponovno vraća bolesniku.Pacijenti koji su iz bilo kojeg razloga hipoksični unatoč maksimalnoj pomoći konvencio-nalne ventilacije, koji imaju značajno ventilacijsko inducirano oštećenje pluća, ili koji su u reverzibilnom kardiogenom šoku mogu se smatrati kao kandidati za ovu metodu liječenja. Liječenje izvantjelesnom mem-branskom cirkulacijom u KBC Zagreb podijelili smo prema vremenu liječenja u odnosu na operacijski zahvat i prema potpori koja se pruža teško oštečenoj srčanoj ili respiratornoj funkciji. Potpora cirkulaciji odvija se kroz uspostavu veno arterijskog kruga (tzv.veno-arterijski ECMO,ECLS), dok se potpora radu respiracije odvija kroz uspostavu veno-venskog kruga (tzv. veno–venski ECMO). Veliki doprinos u razvo-ju i liječenju izvantjelesnom cirkulacijom uz upotrebu oksigenatora dao je Robert H.Bartllet,MD koji je 1972 godine po prvi puta ovu metodu upotrijebio kog odraslih,a 1975 godine kod djece. Izvantjelesno održa-vanje života primjenom ECMO procedura je vrlo složen i tehnički vrlo zahtjevan postupak koji se odvija kod hitno ugroženih bolesnika, pa stoga nosi i visoki rizik od pojava komplikacija. Bolesnici kod kojih je

30

ECMO apliciran radi respiracijske potpore imaju bolje ishode liječenja u usporedbi s onima u kardiogenom šoku ili zatajenjem srca. Povjesna operacija srca u izvantjelesnoj cirkulaciji u našoj ustanovi učinjena je 1964 godine, a prva primjena izvantjelesne membranske oksigenacije (ECMO) 1987 godine. Prvi elektivni ECLS/ECMO kao “most” do transplantacije primjenjen je 2009 godine. Prvi transportni (VV) ECMO 2011 godine primjenjen je kao most do transplantacije pluća. Jedna od bitnih značajki ECMO programa u KBC-u Zagreb je njezina integracija u ostale oblike mehaničke cirkulacijske potpore (MCS) te integracija u transplantacijski program. Od rujana 2008 do rujna 2017 godine u KBC Zagreb ukupno je učinjeno 315 procedura uključujući odrasle i djecu te smo trenutno vodeći centar u regiji. Prilikom razmatranja pitanja postavljanja ECLS/ECMO potpore, ključno pitanje mora biti ” postoji li izlazna strategija za nastavak liječenje? Izostanak “exit strategije” pri aplikaciji ovakve vrste potpore dovodi nas u rizik proceduralnog i još više, kliničkog neuspjeha u liječenju ove specifične grupe bolesnika. Medicinske sestre te perfuzionisti kao članovi multidisciplinarnog tima odgovorni su za tehničku i stručnu podršku u svim fazama procesa.

Ključne riječi: izvantjelesna membranska oksigenacija,kardiogeni šok,respiracijska insuficijencija

31

ENDOBRONHALNI ULTRAZVUK (EBUS)–BENEFIT ZA BOLESNIKA I IZAZOV ZA MEDICINSKO OSOBLJE

Aleksandra Trupković, Marija Skorup, Luka Matošević, Kristina Vuger, Vida John

Odjel bronhoskopije i interventne bronhoskopije, Klinika za plućne bolesti Jordanovac-KBC Zagreb

Sažetak

Endoskopija je je već duži niz godina nezaobilazna u dijagnostici plućnih bolesti. Tehnološkim razvojem i unapređenjem endoskopskih tehnika pruža se sve više mogućnosti za točnu ranu dijagnostiku. Endobronhalni ultrazvuk (EBUS–endoskopsko-ultrazvučna metoda) omogućuje vizualizaciju: površine dišnih puteva, krvnih žila, medija-stinalnih i hilusnih limfnih čvorova kao njihovu punkciju. Zbog brze i visoke dijagnostičke informativne vrijednosti te niskog rizika EBUS se rutinski izvodi u mnogim europskim centrima. Minimalno invazivan, ali vrlo učinkovit postupak upotrebljava se u ranoj dijagnostici raka plu-ća i procjeni proširenosti bolesti te upalnim, zaraznim i intersticijskoj bolesti pluća. U smjernicama American college of chest Physicians (ACCP) endoskopsko-ultrazvučna procjena proširenosti bolesti odre-đena je za metodu prvog izbora.

U postupku endobronhalnog ultrazvuka sudjeluje multidiscipli-narni tim: bronhoskopičari, dvije medicinske sestre, anesteziolog i anesteziološki tehničar, citolog i citološki tehničar. U procijeni rizika za postupak i adekvatnoj pripremi bolesnika, osoblja, materijala i prostora vrlo je bitna dobra komunikacija između članova tima. Za provedbu postupka bolesnik se uvodi u umjerenu sedaciju ili opću anesteziju. Kontraindikacije su slične kontraindikacijama fleksibilne bronhosko-pije i uključuju: srčane aritmije, nedavnu ishemiju miokarda i tešku hipoksiju. Jedna medicinska sestra je zadužena za pripremu medicinske dokumentacije, bolesnika, monitoring prije, tijekom i nakon postupka, a druga medicinska sestra sudjeluje u pripremi i provjeri uređaja, EBUS igle, te asistira prilikom provedbe procedure i adekvatnoj pohrani materi-jala. Dobiveni materijali iglenom punkcijom (EBUS TBNA) analiziraju

32

se citološkom ROSE tehnikom (engl. Rapid On-Site Examination) tj, brzom procjenom na licu mjesta što znači hitno bojenje preparata uz pacijenta, gdje se procjenjuju dobiveni materijali i po potrebi odmah ponavlja punkcija. Nakon postupka bolesnik se opservira 2 sata, od-nosno sve dok se ne otklone učinci sedacije i anestezije gornjih dišnih puteva, a kontinuirano se prati puls, saturacija O2, frekvencija disanja i krvni tlak. Nužno je pratiti simptome i znakove koji mogu upućivati na razvoj mogućih komplikacija te pravilno i pravodobno reagirati.

Endobronhalni ultrazvuk je izazov za medicinsko osoblje i benefit za bolesnika zbog točnosti i brzine postavljanja rane dijagnoze te brzog oporavka nakon postupka.

Literatura

1. Barbara Canneto, Giorgio Ferraroli, Giovanni Falezza, Maurizio Valentino Infante. Ideal conditions to perform EBUS-TBNA. J Thorac Dis. 2017 May; 9(Suppl 5): S414–S417.

2. Mary Jo Dales. CHEST issues guidelines on EBUS-TBNA. March 31, 2016

www.mdedge.com/chestphysician/article/107703/pulmonology/chest-issues-guidelines-ebus-tbna

3. New guidelines released on minimally invasive procedure, EBUS-TBNA, to diagnose lung diseases. Chest American College of chest physicians. September 25, 2015

www.chestnet.org/.../new-guidelines-released-on-ebus-tbna-to-di..

4. Nevenka Piskač Živković ,Karmen Trutin Ostović, Danica Bošnjak, Neven Tudorić. Prvi rezultati dijagnostičke primjene endobronhalnog ultrazvuka u Kliničkoj bolnici Dubrava. Liječnički vijesnik veljača 2016

5. Taylor DL. Bronchoscopy: What critical care nurses need to know. 2010 Mar

www.ncbi.nlm.nih.gov/pubmed/20193878

6. Varuna Mallya, Sandeep P Kumar, Prabhu Meganathan, Swarna Shivkumar, Ravindra Mehta. The utility of ROSE (rapid on-site evalua-tion) in endobronchial ultrasound (EBUS)-guided transbronchial needle aspiration (TBNA): Is the picture rosy?. 2015 Oct-Dec; 32(4): 230–233.

www.ncbi.nlm.nih.gov/pubmed/26811569

33

ULOGA MEDICINSKE SESTRE U LIJEČENJU OBOLJELIH OD KARCINOMA VRATA MATERNICE

Jasmina Vuković, Barbara Ilijašić, Nikolina Ivić, Đurđica Zlodi

KBC Zagreb, Klinika za ženske bolesti i porode, Zavod za ginekološku onkologiju, Odjel radioterapije i kemoterapije

Sažetak

Rak vrata maternice je zloćudna bolest koja nastaje nekontrolira-nim rastom stanica koje čine vrat maternice. Karcinom vrata maternice je značajan javnozdravstveni problem u svijetu i kod nas. U Hrvatskoj je rak vrata maternice po učestalosti osmo sijelo raka u žena. U RH godišnje oboli više od 300 žena od invazivnog raka vrata maternice te oko 600 žena lokaliziranog raka (ca in situ). S druge strane karcinom vrata maternice je jedna od rjeđih novotvorina koja se otkrivena u ranoj fazi razvoja može potpuno izliječiti.

Najznačajniji faktori rizika koji mogu dovesti do promjena normal-nih stanica vrata maternice: infekcija humani papiloma virus (HPV), rana dob ulaska u spolni odnos, česta promjena partnera, loša genitalna higijena, spolno prenosive infekcije i pušenje. Nacionalni program ra-nog otkrivanja raka vrata maternice treći je pokrenuti Nacionalni pro-gram u Hrvatskoj i provodi se od studenog 2012. godine. Zbog ranog otkrivanja Papa-testom, incidencija i mortalitet raka vrata maternice u većini europskih zemalja tijekom zadnja tri desetljeća su u padu. Simptomi raka maternice nespecifični su i rijetki. Predstadij raka vata maternice ne pokazuje nikakve simptome, dok uznapredovali najčešće prati nepravilno krvarenje, krvarenje između dva menstrualna ciklusa, krvarenje nakon spolnog odnosa, neuobičajeni iscjedak i bolovi u do-njem dijelu trbuha. Dijagnoza bolesti postavlja se na temelju gineko-loškog pregleda–citološkog nalaza, kolposkopije, biopsije i konizacije. Većina žena kojima je dijagnosticiran karcinom vrata maternice nisu obavljale redovite ginekološke preglede.

Liječenje karcinoma vrata maternice ovisi o vrsti zloćudnog tu-mora, stadiju, veličini i obliku tumora, starosnoj dobi, reproduktivnoj želji i općem zdravstvenom stanju žene. Kombinirano liječenje kod

34

karcinoma vrata matenice sastoji se od kirurškog zahvata, zračenja i kemoterapije. Kirurškim zahvatom ili terapijskim zračenjem liječi se rak koji je ograničen na jednom mjestu, dok se kemoterapijom ubi-jaju stanice raka koje su se proširile i izvan sijela primarnog tumora. Katkada se zračenje ili kemoterapija primjenjuju prije operacije da se tumor smanji ili nakon operacije da se uništi sve preostale tumorske stanice.

Izrazito važna uloga medicinske sestre u prevenciji je provođenje zdravstvenog odgoja, edukacija bolesnica i obitelji o nuspojavma liječenja i provođenje skrbi oboljele. Također u svakodnevnom radu medicinska sestra primjećuje promjene na bolesnici, njezine tegobe i informiraju liječnike o stanju bolesnice. Pružaju psihološku i duhov-nu pomoć. Pridonose poboljšanju kvalitete života bolesnice i njezine obitelji.

VAŽNOST EMOCIONALNE INTELIGENCIJE U SESTRINSKOJ PROFESIJI

Marija Božičević, Jadranka Butorac, Marija Dujmović, Mirica Mavračić

Sažetak

Emocionalna inteligencija ima ključnu ulogu u našem životu i radu. Utječe na raspoloženje, donošenje ispravnih odluka, motivaciju,

stabilnost, snalažljivost, prilagodljivost te omogućava kontrolu nad vlastitim doživljajima, empatiju i socijalne vještine.

Današnji koncept njege bolesnika ne uključuje samo medicinsku njegu već i poštivanje pacijentovih ciljeva, želja i odluka te ispunjavanje njegovih emocionalnih, socijalnih i duhovnih potreba.

Stoga bi medicinske sestre trebale razviti sposobnosti koje uključuju visoku samosvijest, procjenu događaja, kao i sposobnosti nošenja s vla-stitim emocijama, što su sve elementi emocionalne inteligencije.

U radu će biti opisan značaj i primjena emocionalne inteligencije u svakodnevnom životu te načini implementacije u sestrinski rad.

35

POVEZIVANJE RAZLIČITOSTI: MEHATRONIKA, SESTRINSTVO I RAČUNARSTVO

K. Eljuga, T. Salaj, Đ. Grabovac, M. Žulec, G. Rafaj, A. Mutka

KB Dubrava

Sažetak

Veleučilište u Bjelovaru najmlađe je veleučilište u Hrvatskoj koje izvodi tri STEM preddiplomska stručna studija: Mehatroniku, Sestrinstvo i Računarstvo. Upravo u ovom trokutu najveći su iskoraci prema medicini i sestrinstvu iz razloga što u narednih 20–30 godina naj-više inovacija koje će znakovito utjecati na brigu o zdravlju dolaziti će, ne iz tradicionalno na zdravstvo naslonjenih područja, već iz segmeta računarstva i mehatronike, uz visoko educirani kadar, koji se povezuje sa sestrinstvom. Cilj predavanja je predstaviti doprinos stručnih studija Veleučilišta u Bjelovaru u razvoju medicinskih aplikacija i tehnološke doprinose za razvoj sestrinstva.

IZAZOVI I NOVE PERSPEKTIVE KLINIČKOG SESTRINSTVA

Ana Ljubas

Klinika za bolesti srca i krvnih žila, KBC Zagreb

Sažetak

Razvoj medicine i biomedicine te nove tehnološke mogućnosti u posljednja dva desetljeća uvelike su promijenile izgled cjelokupne prakse unutar zdravstvenog sustava. Daljnji razvoj već spomenute tri znanosti gotovo svakodnevno dovodi do promjena u kliničkoj praksi. Najveće promjene prate se kod uvođenja novih lijekova koji dovode do izliječenja ili produženja života. Nadalje, uvedene su nove metode u liječenje brojnih bolesti, novi uređaji za nadzor i održavanje vitalnih

36

funkcija, ugradnja uređaja u tijelo bolesnika, presađivanje organa i td.. Zahvaljujući novim metodama rane dijagnostike i novim pristupima i načininima liječenja promijenio se tijek i ishod bolesti, produžila život-na dob i poboljšala kvaliteta života bolesnika. Uvođenje novih pristupa i postupaka u dijagnostici i liječenju dovodi do povećanih zahtjeva bolesnika te sukladno tome i do povećanih zahtjeva u radu zdravstve-nih profesionalaca. Do povećanih zahtjeva u radu medicinskih sestara dovode promjene u: tehnologiji, lijekovima i upravljanju informacija-ma, kompleksnosti i intenzitetu skrbi za pacijenta, vremenskom okviru boravka pacijenta u bolnici, pristupu zdravstvenim informacijama, opsegu uputa koje su potrebne, primjeni informatike i web resursa i očekivanjima pacijenata.

Današnja klinička praksa postavlja postulate interdisciplinarnosti što znači da se unutar tima uloge različitih profesionalaca međusobno prožimaju. Međutim, dobra usklađenost i mogućnost kvalitetnog proži-manja znači i ujednačen pristup novim znanjima, inovacijama i novim aplikacijama, ali i dijeljenje znanja između zdravstvenih profesionalaca. Medicinske sestre kao najbrojniji zdravstveni profesionalci zauzimaju središnje mjesto u interdisciplinarnom timu i o načinu njenog odgovora na zahtjeve uvelike ovisi da li će rezultat skrbi biti djelotvoran, siguran i učinkovit. One moraju biti svjesne svoje pozicije te neprestalno tragati za novim spoznajama kako bi prožile kreativna rješenja za sadašnje i buduće izazove u područjima svoje kliničke odgovornosti.

37

MONITORING TKIVNE OKSIGENACIJE MOZGA (PBTO2) U ZBRINJAVANJU BOLESNIKA S

CEREBRALNOM ANEURIZMOM

Mirjana Meštrović

Klinika za anesteziologiju, reanimatologiju i intenzivno liječenje Odjel za anesteziologiju i intenzivno liječenje neurokirurških

bolesnika, KBC Zagreb

Sažetak

Subarahnoidalno krvarenje (SAH) kao posljedica prsnuća cere-bralne aneurizme povezano je s visokim morbiditetom i mortalitetom. Prema podacima iz literature trećina bolesnika umire neposredno na-kon prsnuća cerebralne aneurizme, ne dožive hospitalizaciju, trećina ima neurološka oštećenja, a samo trećina ima dobar ishod. Upravo iz tih razloga, glavni cilj neurointenzivnog liječenja je održavanje intra-kranijskog tlaka (ICP), cerebralnog perfuzijskog tlaka (CPP) i aerobnog metabolizma mozga unutar referentnih vrijednosti kako bi se umanjile sekundarne ozljede mozga. Niske vrijednosti tkivne oksigenacije mozga (PbtO2) ili cerebralna hipoksija pokazatelji su lošeg ishoda. Monitoring PbtO2 koristan je alat koji nam pomaže u otkrivanju poremećaja cere-bralne oksigenacije u realnom vremenu.

Cilj ovog rada je prikaz slučaja bolesnice stare 31 godinu s suba-rahnoidalnim krvarenjem nakon prsnuća cerebralne aneurizme kojoj je postavljen Licox monitor nakon neurokirurškog zahvata klipanja aneu-rizme. Po završetku zahvata bolesnica je intubirana i strojno ventilirana ismještena u jedinicu intenzivnog liječenja neurokirurških bolesnika. Kontinuirano su monirorirane vrijednosti tkivne oksigenacije i tempe-rature mozga (u području penumbre), ICP i CPP, MAP, EtCO2, SpO2..

Zdravstvena skrb i mjere intenzivnog liječenja provođene su prema razini rizika s ciljem smanjenja sekundarnih ozljeda mozga. Bolesnica je 10 postoperativnog dana premještena na odjel klinike za neurokirur-giju, a 21 dana premješta se na rehabilitaciju u toplice.

Ključne riječi: tkivna oksigenacija mozga, cerebralna aneurizma, SAH, zdravstvena njega

38

PRIMJENA TERAPIJSKE HIPOTERMIJE I V-V ECMO SUSTAVA KOD UTOPLJENIKA- PRIKAZ SLUČAJA

Marin Žilić, Danijela Grgurević

Klinika za bolesti srca i krvnih žila, KBC Zagreb Zavod za intenzivno kardiološke liječenje, transplantacijsku

kardiologiju i aritmije

Sažetak

Uvod: Terapijska hipotermija je metoda liječenja bolesnika nakon osvjedočenog kardiorespiratornog aresta s uspostavom spontane cir-kulacije. Ovim se postupkom uz niz invazivnih i neinvazivnih metoda kontrolirano snižava tjelesna temperatura da bi se usporili negativni procesi središnjeg živčanog sustava uvjetovani prethodnom ishemijom nakon kardiorespiratornog aresta. Veno-venski ECMO indiciran je kod bolesnika s teškim respiratornim zatajenjem, odnosno u ARDS-u s ciljem adekvatne izmijene CO2 i O2.

Prikaz slučaja: U ovom radu prikazati ćemo slučaj 32-godišnjeg muškarca, rekreativnog ronioca na dah koji do hospitalizacije nije nika-da bolovao od težih bolesti.

Bolesnik je tokom treninga ronjenja razvio sindrom poznat kao “shallow water blackout” pri čemu dolazi do gubitka svijesti i respi-ratornog aresta. Odmah su započete mjere KPR od strane spasioca na bazenu do dolaska hitne pomoći. Po prijemu u intenzivnu jedinicu bolesnik je bez svijesti, sediran, intubiran i mehanički ventiliran, nor-motenzivan s tlakom 120/70 mmHg, u EKG je prisutan sinusni ritam frekvencije 110/min bez inotropne potpore. Od hitnih dijagnostičkih pretraga učinjen je CT mozga i koronarografija, a nalazi su bili bez patoloških promjena. U nastavku liječenja uz konzultaciju neurologa kod bolesnika je indicirana terapijska hipotermija u trajanju od 24 h uz ciljanu temperaturu od 34 C˚.

Posljedično utapanju bolesnik je razvio ARDS uz pad PO2 uz ma-skimalnu potporu mehnaičkom ventilacijom (PEEP, FiO2, I:E) te je naposlijetku indiciran V-V ECMO sustav koji se postavlja 01.06.2017.

39

s inflow kanilom desno jugularno i outflow kanilom desno femoralno. Nakon 144 sata na V-V ECMO sutavu pacijent je uspješno odvojen od sustava, ekstubiran, bez neuroloških poremećaja i deficita, hemodinam-ski i ritmološki stabilan.

Zaključak: Zadovoljan bolesnik koji se vratio svom normalnom životu, bez poteškoća obavlja svakodnevne životne aktivnosti trebao bi biti motiv koji će sve medicinske sestre potaknuti da se trajno usa-vršavaju u svom radu i na taj način osiguraju još bolju i kvalitetniju zdravstvenu skrb.

Ključne riječi: V-V ecmo, terapijska hipotermija, kardio-respiratorni arest

IZAZOVI ZDRAVSTVENE SKRBI KARDIOKIRURŠKIH BOLESNIKA PRIMJENOM NOVIH TEHNOLOGIJA

Margita Poturić

Sažetak

Liječenje naprednog kongestivnog zatajenja srca ima tri oblika: me-dicinska terapija, kirurška terapija i presađivanje srca. Zbog dugih lista čekanja za organe, 1970. Bostonski Nacionalni institut za srce, pluća i krv pozvao je na razvoj uređaja za srčanu mehaničku podršku.

Od tada su razvijeni mnogi uređaji i mogu se opisati i podijeliti na različite načine: prema vremenu trajanja mehaničke cirkulacijske pot-pore, prema mjestu ugradnje samog uređaja, prema modalitetu ugrad-nje, prema fiziološkom sustavu koji opskrbljuju, prema vrstama pumpi u uređajima za mehaničku potporu.

Medicinska sestra koja skrbi o bolesnicima na mehaničkoj cirku-lacijskoj potpori pruža istima potpunu zdravstvenu skrb. To uključuje primjenu svih dostupnih znanja i vještina iz područja sestrinstva za sve procedure u skladu sa kompetencijama i etičkim načelima medicin-skih sestara. Znanja se odnose na temeljna i specifična znanja iz ovog područja.

40

Medicinska sestra/tehničar u skrbi za ovakvog bolesnika radi po na-čelima jedinstvene sestrinske skrbi, poštujući individualnost štićenika, primjenjujući holistički pristup i partnerski odnos.

Zdravstvena skrb bolesnika na mehaničkoj cirkulacijskoj potpori također se temelji na kontinuiranom nadzoru. Tehničko znanje i ruko-vanje uređajem omogućuju uočavanje nepovoljnih promjena s ciljem sprječavanja posljedica koje mogu ugroziti život bolesnika.

Ključne riječi: mehanička cirkulacijska potpora, medicinska sestra, izazovi

PRVA UGRADNJA AORTNOG HOMOGRAFTA IZ BANKE KARDIOVASKULARNOG TKIVA KBC-a ZAGREB

D. Crnković, R. Habeković, R Vujaklija

KBC Zagreb, Klinka za kardijalnu kirurgiju, Zagreb, Hrvatska

Sažetak

Cilj rada: Krioprezervirani aortalni homografti upotrebljavaju se za zamjenu aortalnih zalistaka kongenitalne, reumatske, degenerativne i upalne etiologije, kao i pri zamjeni nefunkcionalnih prostetičkih zali-staka. Prikazom se vrši stručna i profesionalna edukacija o pripremi homografta za ugradnju, u svrhu unapređivanja interdisciplinarnih postupaka Srčanog tima.

Materijali metode: Homografti se upotrebljavaju od 1962. godine. Krioprezervacija se vrši od 1975. godine (O’Brian). Europska banka homografta pohranjuje homografte od 1989. godine. Banka kardiova-skularnog tkiva KBC Zagreb otvorena je 2011. godine. Prva ugradnja aortnog homografta iz te banke izvedena je na Klinici za kardijalnu kirurgiju KBC Zagreb 27.06.2012. 74-godišnjoj pacijentici ugrađen je homograft, koji je dobiven obradom eksplantiranog srca pacijentice koja je bila podvrgnuta transplantaciji srca.

41

Rezultati: Banka kardiovaskularnog tkiva KBC Zagreb jedina je banka te vrste u ovom dijelu Europe, a napravljena je po europskoj regulativi. U tijeku protekle godine u sklopu programa multiorganske eksplantacije te dobrovoljne donacije zalistaka (od pacijenata koji su podvrgnuti transplantaciji srca) u banci su prikupljena 23 zaliska te nekoliko transplantata krvnih žila. Banka je rezultat interdisciplinarnog rada stručnjaka koji se bave laboratorijskom medicinom, kardiokirurga, kardiologa, medicinskih sestara i ostalih članova tima. Program pohra-njivanja tkiva u Banku se nastavlja, a pohranjeni zalisci dostupni su pacijentima svih kardiokirurških centara u Hrvatskoj.

Zaključak: Donacija tkiva i organa je altruistički čin. Bez njih ne bi bilo niti alogenih tkiva za ugradnju. Ispravno pripremljeno prethodno krioprezervirano tkivo, u sterilnim uvjetima, upotrebljava se u opera-ciji, koja se tada može izvršiti s niskim perioperativnim i dugotrajnim mortalitetom. Iako je operacijska tehnika nešto zahtjevnija, ima svo-je prednosti; ne koristi se antikoagulantna terapija, hemodinamske performanse homografta su odlične, nema pojave tromboembolija, infektivnog endokarditisa i progresivne inkompetencije zaliska. Većina bolesnika ima odličan funkcionalni status, a reoperacije uzrokovane bolešću zaliska su vrlo rijetke.

42

SPECIFIČNOSTI ZDRAVSTVENE NJEGE DJETETA NA IZVANTJELESNOJ MEMBRANOZNOJ

OKSIGENACIJI I KONTINUIRANIM METODAMA NADOMJEŠTAJA BUBREŽNE FUNKCIJE

Antonija Marić, Mirjana Saratlija, Tomislava Milinković, Anita Planinić, Mihaela Krenek, Antonija Dujmović, Dragica Beštak

Sažetak

Ekstrakorporalna membranozna oksigenacija je oblik izvantjele-snog održavanja života, gdje vanjska umjetna cirkulacija nosi vensku krv od pacijenta do razmjene plinova u uređaju gdje krv postaje oboga-ćena kisikom, a uklanja se ugljični dioksid te takva krv ponovno ulazi u cirkulaciju pacijenta. ECMO je indiciran za potencijalno reverzibilne, po život opasne oblike dišnih i/ili srčanih zatajivanja, koji ne reagiraju na uobičajenu terapiju. Zbog hemodinamske nestabilnosti pacijenata koji su vrlo često hipotenzivni, a i zbog samog upalnog odgovora or-ganizma na ECMO dolazi do sindroma kapilarne propusnosti, razvoja akutne bubrežne insuficijencije te potrebe za kontinuiranim metodama nadomještaja bubrežne funkcije.

Na Odjelu za pedijatrijsku intenzivnu medicinu u periodu od 2010-2017. godine, 29-ero pacijenata zahtijevalo je liječenje metodom izvantjelesne membranozne oksigenacije (ECMO). Od ukupnog broja 15 pacijenata je uz ECMO trebalo i neku od metoda kontinuiranog nadomještaja bubrežne funkcije.

Liječenje pacijenata zahtijeva multidisciplinarni pristup, osim dobro educiranih zdravstvenih profesionalaca vrlo važna je dobra komunikacija unutar tima. Osim znanja o bolesti i proceduri liječenja medicinske sestre moraju znati koje se komplikacije mogu razviti, kao i simptome i znakove koji upućuju na razvijanje moguće komplikacije kako bi pravodobno i pravilno reagirali.

43

SESTRINSKA SKRB U SVJETLU INOVATIVNIH METODA LIJEČENJA BOLESNIKA S MOŽDANIM

UDAROM

Valentina Mrnjec

Klinika za neurologiju, KBC Zagreb

Sažetak

Moždani udar je drugi uzrok smrtnosti i invalidnosti u svijetu. U današnje vrijeme predstavlja globalnu epidemiju koja ugrožava zdravlje i kvalitetu života. Može se dogoditi u bilo kojoj životnoj dobi. Nakon moždanog udara odmah treba pozvati hitnu pomoć te bolesnika tran-sportirati u specijalizirane jedinice za moždani udar. Hitno je stanje u neurologiji, te vremenski čimbenik predstavlja najvažniju kariku uspješnosti liječenja i sprečavanja nastanka većeg stupnja invalidnosti. Inovativno liječenje akutnog ishemijskog moždanog udara uključuje i primjenu intravenske trombolize unutar tri do četiri i pol sata od nastan-ka moždanog udara, intraarterijsku trombolizu te trombektomiju šest sati od početka simptoma moždanog udara. Razvoj neuroznanosti i nove metode liječenja moždanog udara uvjetovali su razvoj i promjene u sestrinskoj skrbi. Sestrinska skrb bolesnika s moždanim udarom jest integrativni dio multidisciplinarnog tima koji sudjeluje u cjelokupnoj skrbi i njezinoj kvaliteti. “Vrijeme je mozak” što predstavlja golem izazov u upravljanju sestrinskom skrbi bolesnika s moždanim udarom. Zahtjeva visoku razinu stručnog znanja i vještina, dobru organiziranost stručnog tima zdravstvene njege s posebnim naglaskom na brzinu u pro-vođenju postupaka te unapređenje komunikacije multidisciplinarnog tima što ima izravnu refleksiju na cjelokupnu skrb i njezinu kvalitetu.

Ključne riječi: moždani udar, inovativne metode liječenja, sestrinska skrb i upravljanje istom

44

PLANIRANJE ZDRAVSTVENE NJEGE NA KLINICI ZA KARDIJALNU KIRURGIJU KBC ZAGREB

PRIMJENOM STUDIJE IZVEDIVOSTI I EKONOMSKE ANALIZE OGRANIČENE PRIMJENE JEDNOKRATNIH

MARAMICA ZA PRANJE BOLESNIKA

D. Crnković, R. Habeković

KBC Zagreb, Klinika za kardijalnu kirurgiju, ZagrebE-mail: crnkovic.dubravka@gmail.com

Sažetak

Cilj: Upoznavanje medicinskih sestara osobito na akutnim kirurškim odjelima, odjelima intenzivne i postintentivne njege, te u radu s djecom i imunokompromitiranim bolesnicima s rezultatima kratkotrajne primje-ne jednokratnih maramica za pranje bolesnika, te njihove prednosti u poboljšanju sigurnosti bolesnika prilikom zdravstvene njege.

Metode i ispitanici: Ispitivanje je obuhvatilo jednogodišnje raz-doblje (3/2016-2/2017), sadrži 447 odrasla bolesnika, operiranih u tom razdoblju i na ranom poslijeoperacijskom liječenju na Klinici za kardijalnu kirurgiju KBC Zagreb (do 3 dana).

Primjenjivale su se jednokratne maramice s pročišćenom vodom (pH4,5-5,5+aloe vera i vitamin E), te jednokratne maramice s 2%-tnim klorheksidin glukonatom za pranje bolesnika.

Izvršena je cost-benefit studija, koja je uključivala sve ekonomske i financijske troškove s jedne strane, te dobrobiti i korist s druge strane.

Rezultati: Kratkotrajna primjena, do 3 dana, jednokratnih mara-mica za njegu bolesnika je racionalna i ekonomična, postupak kliničke primjene tijekom njege je kraći, nema oštećenja integriteta kože, primje-na 1 bolesnik-1 pakiranje, ima povoljan učinak na prevenciju bolničkih infekcija, primjena je dugotrajno jeftinija, a primjena višestruko jeftinija ukoliko se radi o postojanju infekcije kirurške rane.

45

Zaključak: Pri utvrđivanju prioriteta, jedan od osnovnih zadataka je mogućnost različitog rješavanja problema. Kvaliteta u zdravstvu je jedno od najznačajnijih pitanja, a osnovna karakteristika zdravstvenog sustava je donošenje odluka za ostvarivanje najbolje moguće zdravstve-ne zaštite. Neki novi sestrinski postupak je društveno opravdan ako su ukupne društvene koristi veće od ukupnih društvenih troškova. Ova analiza je sistematski način promišljanja, no treba uvijek imati na umu i pravičnost i poboljšanje sigurnosti bolesnika u bolničkom sustavu.

VIDEO-ASSISTED THORACOSCOPIC SURGERI (VATS)

Nevena Šaldić, magistra sestrinstva

nevena.saldic1@gmail.com

Sažetak

Video-assisted thoracoscopic surgeri (VATS) je skupina minimalno invazivnih torakalnih operacija koje se koriste za postavljanje dijagnoze ili liječenje osnovne bolesti na plućima, u medijastinumu ili torakalnoj stijenci. Većina operacija koja se izvode standardnim otvorenim tora-kotomijama mogu se izvesti manjim rezovima uz video-asistenciju. VATS je sigurna i efektivna operacija koja zahtijeva određene indikacije kod pacijenata. Kod VATS operacija najvajžnije je naglasiti da se one izvode torakoskopom koji je spojen na kameru. Ruke kirurga su izvan prsnog koša a ulaz kamere osiguran je između rebara bez korištenja instrumenta koji otvaraju rebra. Ovakav tip operacije zahtijeva izdva-janje većih financijskih sredstava zbog skupe opreme ali u konačnici je boravak pacijenata u bolnici kraći i oporavak pacijenata je brži. U Klinici za torakalnu kirurgiju KBC-a Zagreb prva VATS lobektomija učinjena je 2016. godine. Do sada je učinjeno 11 operacija od kojih je bilo pet lobektomija.

Ključne riječi: VATS, VATS lobektomije, minimalno invazivne ope-racije, torakoskop

Zahvaljujemo svim sponzorima i donatorima:

MEDITEX d.o.o.

GRAD ZAGREB

MEDIC d.o.o

LOHMAN & RAUSCHER d.o.o.

ECOLAB

E-TOURS

KARDIAN d.o.o

OKTAL PHARMA d.o.o.

PHARMAMED MADO d.o.o.

PHARMACIA LABORATORIJ d.o.o.

PANON TRADE d.o.o.

KROKOTEKS d.o.o.

BOSTON MEDICAL d.o.o.