FILIZOFSKI FAKULTETSVEUČILIŠTE U ZAGREBU

Odsjek za povijest

Kolegij: Dokumenti za hrvatsku srednjevjekovnu povijest

K A R T U L A R

SVETOG KRŠEVANA

Mentor: Student: dr. sc. Mirjana Matijević – Sokol Marko Horvat

Zagreb, RUJAN, 2013.

SADRŽAJ:

1. UVOD…………………………………………………………………….3

2. CRKVA I SAMOSTAN SVETOG KRŠEVANA U ZADRU…………...3

3. KARTULAR SVETOG KRŠEVANA.......................................................4

4. ISPRAVE KARTULARA………………………………………………..5

Tko je i kada sastavio Kartular?..................................................................6

Kartular kao predložak ispravama ili obrnuto…………………………….8

5. ZAKLJUČAK………………………………………………………….10

6. LITERATURA…………………………………………………………11

2

UVOD

U ovome seminarskome radu riječ će biti o jednom od najvažnijih dokumenata ranije

zadarske, dalmatinske i uopće hrvatske povijesti – Kartularu Sv. Krševana. Riječ je o izvoru,

''zborniku'' različitih isprava zapisanih od strane benediktinaca iz zadarskog samostana.

Problematika oko ovog izvanrednog izvora zaokupljala je neke od najistaknutijih, kako

hrvatskih tako i inozemnih povjesničara. Svaki od njih svojim je istraživanjem i argumentima

doprinio jasnijem razumijevanju ovoga izvora, ali i usprkos tome, mnoga pitanja još uvijek

ostaju otvorena.

3

CRKVA I SAMOSTAN SVETOG KRŠEVANA U ZADRU

Crkva Sv. Krševana dana je na korištenje nakon što je sagrađen samostan, 986.

godine. Podatak iz Cartula Traditionis zadarskog priora Maja.1 To je ujedno i prva isprava u

kojoj se spominju crkva i samostan Sv. Krševana. Crkvu su dali izgraditi priori Fusculo i

Andrija, a u njoj se čuvalo tijelo sveca koji se slavio u Zadru. Prema predaji, na mjestu

samostana svetog Krševana prvotno je bila crkva svetog Antonija koju su utemeljili neki

egipatski monasi, a Krševanovo ime nosi od 649. godine, kada je tijelo toga sveca preneseno

iz Ogleja u Zadar2. Ove se činjenice ne temelje na čvrstim dokazima, pa ih treba uzeti s

rezervom.

Dok se crkva i samostan spominju 986. godine, sam se Sv. Krševan spominje već 918.

godine u oporuci zadarskog priora Andrije.3 Ova je pak isprava, najstariji spomenik u kojemu

se navodi Krševanovo ime.

U 11. st. crkva i samostan su bogato obdarivani, te tako postali jedna od najbogatijih i

najuglednijih opatija u hrvatskoj kraljevini. Nakon razdoblja hrvatske narodne dinastije,

počinju otimanja samostanskih dobara, obdarivanja prestaju, a od kralja Kolomana susrećemo

listine u kojima se samo potvrđuju posjedi i privilegije opatije.

Od 1221. do 1476. godine vode se borbe između opatije i Mlečana, zatim opatije i

zadarskih nadbiskupa koji su bili rođeni Mlečanima, a sve zbog velikih zadužbina hrvatskih

kraljeva i hrvatskog naroda zadarskoj opatiji.

Samostan je konstantno propadao, a 1619. bi pripojen kongregaciji opatije na Monte

Cassinu u Italiji.4 U 18. st. pod austrijskom upravom, samostan je obnovljen i pretvoren u

gimnaziju (1804. godine), zatim u licej pa u Collége, pod francuskom upravom. Samostan je

službeno ukinut 1807. Pod drugom austrijskom upravom do 1845. zgrada je služila kao licej,

a nakon te godine kao talijanska gimnazija.

1 NAGY, 1932; 15.2 Usp. PRIRUČNIK, 1914; 2433 NAGY, 1932; 16.4 NAGY, 1932; 26.

4

KARTULAR SVETOG KRŠEVANA

Kako je već spomenuto, Kartular je jedan od najvažnijih dokumenata ranije zadarske,

dalmatinske i uopće hrvatske povijesti. Sastoji se od ukupno šesnaest listova (folio) ili trideset

i dvije strane velikoga formata, 20 cm široka, a 32 cm dugačka.5 Kartular nije, kako što se u

literaturi tvrdi, napisao notar Blaž (Blasius), a niti se vrijeme njegova sastavljanja može

postaviti u 1223. kako je to tvrdio znanstvenik Paraga.

Kartular je nastao koncem 12. ili početkom 13. stoljeća i to rukom nepoznata autora.6

Kartular Sv. Krševana poznavali su Lucije i Farlati, ali je nakon toga izgubljen, te nije uspio

doći u ruke Račkom ili Kukuljeviću. Pronašao ga je Smičiklas u arhivu zadarske

nadbiskupije, te ga upotrijebio za objavljivanje ''Diplomatičkog zbornika kraljevine Hrvatske,

Dalmacije i Slavonije'' (1904.). Poznavao ga je i Šišić, ali je nakon toga ponovno nestao, tako

da su Nagy i Praga pisali o njemu na temelju Šišićeve ostavštine.

Tekst Kartulara sačuvan je tek djelomično u tekstovima Lucija i Šišića, te u ponekim

fotografijama. Moguće su usporedbe isprava 1, 2, 3, 6, 7, 8, 15 i 19 sa prijepisima istih kod

Lucija, Kukuljevića i Šišića. Isprava pod točkom 16 sačuvana je i u zapisu pisanom ranom

gotičkom minuskulom na pergameni, kojeg je objavio Nagy, 1925. godine.

Među sačuvanim fotografijama Kartulara, nalazi se fotografija koja sadrži početak i

veći dio isprave pod točkom 4. Isprava je objavljena po tekstu prijepisa iz 13. stoljeća. I

Lucijev i Šišićev tekst isprava mogu se prihvatiti. Ima nekih razlika, ali su one zanemarive i

ne mijenjaju smisao sadržaja.

5 PRIRUČNIK, 1914; 2446 Usp. RADOVI, 1995; 147.; ZBORNIK, 1925; 430-445.

5

ISPRAVE KARTULARA

(sastavljene redoslijedom - prema Šišiću)

1. 1106. Redovnik Dabro otkupljuje vinograde u Lukoranu, a redovnik Neuprata daruje

drugi vinograd.

2. 1067. Opat Petar svjedoči o stjecanju posjeda u Diklu i na Pašmanu.7

U istoj ispravi se nalazi i

3. 1066./1067. Potvrdnica Petre Krešimira IV. o darovnici Krešimira II.

4. 1056. Neki zadarski ribar obvezuje se davati samostanu dio ulova.8

5. 1. XI. – 31. XII. 1070. Ivan dad prodaje posjed u Čepriljanu.

6. 1. IX. – 31. XII. 1070. Hrvatin s bratom daruje posjed u Sekiranima.

7. 1. IX. – 31. XII. 1070. Radovan daruje posjed u Suhovari.9

8. Zovina braća daruju posjed u Obrovici.

9. 1072. Petar, župan Sidrage s bratom daruje zemljište u Obrovici.

10. 1066. – 1075. Ivan đakon prodaje zemlju u Obrovici.

11. O. 1078. Zadarski ribari ponovno se obvezuju davati dio ulova.

12. 1. IX. 1064. – 31. XII. 1065. Papin legat Teuzo dosuđuje kapelu Sv. Ivana na Tilagu.

13. studeni 1074. Papin legat Girard daje nalog da se samostan ponovno uvede u posjed

kapele. (t. 12.)

14. 1078. Zadrani propisuju kaznu za nasilnu povredu zida koji okružuje samostan.

15. 19. XII. 986. Zadrani obnavljaju samostan.

16. O. 1095. Opat Majo sa Zadranima utvrđuje granice posjeda na Pašmanu.

17. 25. I. 1133. Spor o podavanjima sa samostanskih zemalja i utvrđivanje međa. (usp.

ispravu pod t. 1.)

18. 19. V. 1190. Zadrani vraćaju otok Maun samostanu.

19. 1069. Petar Krešimir IV. daruje otok Maun

20. 5. VII. 1194. Krešen Braja daruje posjed Kamenjane.

7 HDA 876, 4: Potvrda Stjepana, zadarskog biskupa, o pravu samostana sv. Krševana u Zadru na crkvu arkanđela Mihovila na Pašmanu i pripadajuća joj zemljišta (preveo: LUKA VUKUŠIĆ)8 HDA 876, 3: Potvrda darovnice zadarskih ribara crkvi sv. Krševana u Zadru (preveo: LUKA VUKUŠIĆ)9 HDA 876, 5: Darovnica Radovana samostanu sv. Krševana u Zadru za nekadašnji posjed njegovog djeda Valeka (izvor: JOSIP NAGY, Monumenta diplomatica I : Isprave iz doba hrvatske narodne dinastije, Zagreb 1925., preveo: LUKA VUKUŠIĆ)

6

21. 1. III. 1196. Davanje solana u zakup.

22. 5. V. 1195. Papa Celestin III. potvrđuje posjede i druga prava samostanu.

23. 8. V. 1195. Papa Celestin III. odobrava opatu da na blagdane nosi mitru, prsten,

palicu i sandale.

24. 28. VI. 1189. Papa Klement III. potvrđuje darovanje crkve Sv. Martin.

25. O. 1196. Oporuka bivšeg barskog nadbiskupa.

Tko je i kada sastavio Kartular?

Ovo pitanje najviše je zaokupljalo povjesničare i postavilo najveće dileme u vezi sa

Kartularom. Šišićevo je mišljenje da je Kartular nastao koncem 12. stoljeća, a napisao ga je

gradski notar i svećenik crkve Sv. Stošije – Blaž i to između 1196. i 1201. Blaž je posljednji

imao Kartular u rukama, a i neke od posljednjih isprava označene su notarskim znakom

B L A S I U S. Šišićevo mišljenje prihvaća i Novak 1920.

Nagy s druge strane, sumnja u Šišića, a to argumentira time što je moguće da su neke

od isprava moguće nastale na temelju teksta kartulara, dok su kod drugih vjerojatno i Kartular

i isprava nastali na osnovi nekog ranijeg teksta.

Praga tvrdi da Kartular nije nastao prije 1223., te da je nastao na osnovi ranije

sastavljenih isprava. On negira da je autor Blaž, zbog toga jer Blaž sve piše karolinom, a

Kartular je pisan beneventanom. Beneventana Kartulara je usko pisana, uglata i pod jakim

utjecajem gotice.

Novak tvrdi da je Blaž znao i jedno i drugo pismo, a pisao je karolinom – goticom

koja sadrži i elemente beneventane. Tako su postavljene dvije glavne teze o autoru i vremenu

nastanka Kartulara: 1) konac XII. st., autor: notar Blaž

2) 1223., nepoznati autor

Nada Klaić postavlja tezu da je Kartular, po svojoj prilici pisao općinski notar Blaž i to

u trećem desetljeću XIII. stoljeća.10 Ova tvrdnja ne dolazi u obzir, jer je Blaževa zadnja

isprava iz 1201., pa je nezamislivo da do oko 1230. ne bi napisao niti jednu ispravu; s time da

bi se do 1206. javljao kao općinski notar Camasius, a kasnije još i Vilatis.

Zašto bi notar Blaž pisao sve isprave karolinom – goticom i tim istim pismom upisivao

svoje isprave u Kartular samostana Sv. Marije u Zadru, da bi upravo naš kartular pisao

10 KLAIĆ i PETRICIOLI, 1976; 12.

7

beneventanom?11 Praga nije predložio dokaze da je Kartular napisan 1223., iako je to izrazito

tvrdio.

Margetić zaključuje, da je po samom datiranju posljednjih isprava (1196., 1189., 1195.

i dr.) logično, da se sastavljač Kartulara koncentrirao na najnovije isprave. Prema tome,

uočava se velika praznina između godine posljednje isprave (1196.) i Pragine pretpostavke o

godini nastanka Kartulara (1223.).

Do 1224. u Zadru djeluju dva notara: Camasius i Vitalis, koji se također spominju kao

mogući autori. Notar Raynerus ne dolazi u obzir jer mu je prva isprava datirana 1229.

Također se dvije isprave anonimnog autora javljaju između 1224. i 1229. (prema Smičiklasu,

jedna je sastavljena oko 1225. godine.), no ni taj anonimni autor ne dolazi u obzir jer je

rukopis posve drugačiji od rukopisa Kartulara.

Praga je do godine nastanka (1223.) vjerojatno došao preko isprave notara Vitalisa iz

1222., u kojoj se vodi spor između tužene zadarske općine i tužitelja, samostana Sv.

Krševana. Spor se vodio na otoku Maunu.

Proučavajući izvornik svečane (pod time se misli da je cijelo ime pape pisano velikim

slovom, a prvo slovo je ukrašeno; ligature ''ST'' i ''ET'' koje su proširene; završno ''S''

produženo) Inocentove isprave od 4. II. 1204. kojom papa potvrđuje posjede samostana,

Margetić sužuje dataciju nastanka Kartulara: kartular je nastao prije 4. II. 1204., a napisao ga

je anonimni notar.

Kartular kao predložak ispravama ili obrnuto:

11 RADOVI, 1995; 156.

8

Oko ovoga pitanja također postoje različite teze. Šišić je mišljenja da su sačuvane

isprave prepisane iz Kartulara. Praga zauzima sasvim suprotno mišljenje i tvrdi da su najprije

sastavljene isprava, pa nakon toga upisane u Kartular. Njegova teza temelji se na tome, jer je

tekst kartulara čišći od teksta isprava. Nagy zauzima kompromisno stajalište, tvrdnjom da su

neke od isprava nastale istodobno s Kartularom, odnosno, da su sastavljene isprave odmah

prepisivane u kartular.

U obzir za raščlambu ovoga pitanja, u prvome redu dolazi isprava kralja Krešimira iz

1069. o darivanju otoka Mauna. Ona je sačuvana, uz tekst Kartulara i u posebnoj ispravi

pisanoj goticom XIII. stoljeća.12 Odlomak teksta u Kartularu (prema Šišiću) glasi;

ACCEPTABILIUS QUAM EX NOSTRA TERRESTRI AULA

a u ispravi je stiliziran ovako:

ACCEPTABILIUS QUAM ET NOSTRA TERRESTRI AULA

Tekst po ispravi nema smisla, a prepisivač iz Kartulara u ispravu vjerojatno je

beneventanski EX pročitao kao ET. Prema tome, isprava je nastala na predlošku Kartulara.

Što se tiće darovnica (npr. Radovana, Hrvatina, Petra) nepobitno je da su one nastale u

doba narodnih vladara. Osnovni podaci su sačuvani u svim prijepisima, jedino što su u

kasnijim vremenima i političkim prilikama, u njih umetani novi elementi. Prvenstveno zbog

velike važnosti darovnica za sam samostan. Najčešće su dodavani elementi koji štite

samostanska prava.

Isprave su sastavljane u samostanima od redovnika koji nisu imali baš neko pravno

obrazovanje, a najčešće su sastavljane i bez prisutnosti darivatelja. Formalno (diplomatički)

gledano, isprave nisu autentične.

Autentičnom se može nazvati samo ona isprava pri čijoj je izradi sudjelovala (pa

makar i kao puki statist) i druga strana.13

ZAKLJUČAK

12 RADOVI, 1995; 159.13 RADOVI, 1995; 175.

9

Kartular Sv. Krševana još je jedan od dokaza visoke pismenosti hrvatskih svećenika u

ranosrednjovjekovnom razdoblju. Znanje i potreba za zapisivanjem u crkvenim krugovima

onoga vremena, danas nam predstavlja jedinstvene izvore za razumijevanje tog davno

minulog vremena. Nesreća je u ovome slučaju, što je ovaj jedinstveni izvor za hrvatsku

povijest izgubljen i poznat jedino preko povjesničara prošlih stoljeća. Sigurno je jedno –

notarijat u Zadru bio je jedan od najrazvijenijih na Jadranu, slobodno kažem i na Mediteranu.

Predanost zadarskih (hrvatskih) notara svome poslu, prihvaćanje utjecaja (posebno iz Italije) i

razvijanje benevetanskog pisma, ostavili su veliki trag u povijesti hrvatske pisane riječi.

10

LITERATURA

NAGY, 1932. = JOSIP NAGY, Sveti Krševan, njegova crkva i samostan u Zadru; 1932.

RADOVI, 1995. = LUJO MARGETIĆ, O kartularu Svetog Krševana u Zadru, u: Radovi za

povijesne znanosti HAZU u Zadru, Zadar; 1995.

KLAIĆ i PETRICIOLI, 1976. = NADA KLAIĆ i IVO PETRICIOLI, Zadar u srednjem vijeku do

1409., Zadar; 1976.

PRIRUČNIK, 1914. = Priručnik izvora hrvatske historije, ur. Ferdo Šišić, vol. I, Zagreb 1914.

ZBORNIK, 1925. = Zbornik hrvatskoga kralja Tomislava, JAZU, Zagreb 1925.

HDA 876 = HRVATSKI DRŽAVNI ARHIV, kutija 876, dokumenti: 3, 4, 5 (dokumente preveo

Luka Vukušić)

11