KRUNIDBA

Kratko prije svoje smrti (936. godine) Henrik I. je i formalno osigurao nasljedstvo

najstarijem sinu Ottonu, tako što je za svoju odluku iz 929. godine sada ishodio i potvrdu

sabora u Erfurtu. Ostalim sinovima, Hankmaru, Henriku i Brunu osigurani su posjedi i druge

privilegije, ali je autoritet nad njima i u cijelome kraljevstvu pripao isključivo Ottonu, u čemu

se krila klica nekih budućih razdora.

Tri događaja iz prvih 14 mjeseci vladavine novoga kralja ukazuju na kontinuitet, ali i

na neke nove elemente u strukturi vlasti, u odnosu kako na Henrika I., tako i na prethodne

istočno franačke vladare. To su: krunidba u Aachenu, pristanak na osnivanje kraljevskoga

samostana u Quedlinburgu, osnivanje kraljevskoga samostana u središtu kraljevske moći - u

Magdeburgu na Elbi, koja je u to vrijeme bila najistočnija granica kraljevstva.1

Zanimljive podatke u tome pogledu, donosi Widukind, navodeći da je Otton I.: a) kao i

njegov otac izabran ''od svih Franaka i Saksonaca''; b) za mjesto krunidbe izabrao crkvu u

Aachenu, koju je dao izgraditi i u kojoj je pokopan Karlo Veliki; c) na krunidbi je bio obučen

u tipičnu franačku odjeću. Čitav proces izbora novoga kralja polazio je od izbora magnata,

koju su popratili znaci kraljevske i sakralne vlasti od visokih prelata, te aklamacija naroda.2

Izbor Aachena za mjesto krunidbe, kao i sama ceremonija trebali su naglasiti duboku

ukorijenjenost u franačko naslijeđe, osim toga demonstrirala je i kontrolu nad Lotaringijom

koju je njegov otac vratio 925. godine.

1 str 4 john w ber2 str 4 john w ber