~~~--~~~~--~~----~~­Ll§T ŽUPE §V. §TJEPffNff l.. PffPE l MUČENlKff . BR. zz .. GOD. Vl. RUJffN Z01Z .. HVffR

CIlI .. OI

ul .. N

O

IMPRESSUM UVODNIK

Drogi Vi ea štijete, o ~ ~ p ari mi se svaki put kad me dopade pisat uvodnik da na ovi jedan foj

-.;"J VenI e a ne mogu ništa vele ni pametno reć. Pok 01 je potriba kad svega ~ l' . t 'b'Kru . "'IM' t' v 'd'b'd ti d'M@ifii'iiliil4j1/1iilMULHliliU3;U,iiri;miGM«m; iitWJiI'!ilji lpegalffio euoVl rOJ vemce!. alS oJeuzoncarec vl eSI e.

:,:v::':S1jeplal .. llvlr Danas, na don sv. Stipana i fešte i alegrije u misto, poteštot je valjda podili

GLAVNI UREDNIK: nagrade svima ca su ucinili ništo lipo za For i sotin meritali da se za njih cuje ZOrU Bi.ić i zno. Na don kad je ovi uvodniknapišen (kroj osmega) još se ni znalo ko je

OGOVORNI UREDNIK: agvanto nagrade, ma mi in od sarca čestitamo! Ilon Mili Plenković

UREDNiŠTVO: Irno toliko svita u For kaji meritaju nagradu Groda: oni ca su u svaka doba

~:: ::anoviĆ cistili i prali misto i kupili smeće, da ujutro doceko svit cisto kako suzaj svi

:: :~~~';':~ć oni ca su iskupili i najmanji bokunić karte ili cakla is t1eha da ni grubo za Mi .. Šarić vidit ili da se ne bi ko isika; oni ca su uredili veltrine, sulore i dvore tako Miko Bibić - Žiie ln v.tl1ić

GRAfItiO OBUKOVANJE: InV.tetić

TISAK: "Dalmacijipapir" • S,Ilit

NAnADA: 501 kili.

ADRESA: Žlp. S,. S1j""la I .. Trg Sv. Stj_,IuI 20. 21450 Hvar Tel. 1 Fu.: 10385(0)21142&1 e __ il: Dnenicl@glnlil.ClII WWW.faceblok.coll/kruYenicl.hvlr Broj ŽIIpnll iira računa: 234011-11111231114

šesno da non misto figura kako kartulina; oni ca su svojin trudan ilavuron

ucinili lipe stvori i za njih se cula ivonkamista, a ovode hi neimaju napamet

onicainjepotribavoditbrigu;dicakojasunatakmičenjapokozalacahoće

reć bit od ešta i da na mlajima svit ostaje; svak ko je iti ucinit ništa dobro za

ovo misto, a nikor ga je brenzo i fermo - radi malicije i djelazije; oni koji u

sakreto pomoredu drugima i cinidu da je svit okolo njih boji, a oba njima

nikad neće bit ni slova u fOje jerbo ni alavija žuto ni como da bi se tamo

petalo; svi oni ca in don ne pasoje soma u žvačonju u kafiće; svi oni ca bez

dvo dinara sveisto gredu naprida svojin lavuron, vojon i jubavi, a znaju da

nećedu vidit ote obećane dinare; svi oni ca u ovo šempjano vrime cinidu

ca moredu i kako znaju da bi svima nami bilo boje.

Danas, na don sv. Stipona, ati svetac će ucinit dir na Pjacu. Blagoslovit će

svakega cjadina, svaki kamik, stablo, more, kaić. Kako i svako godišće, bit će

alegrije i muzike. Stavit ćemo sve punte na stog: koliko je bilo dobrega, a ca

ni vridilo? Je moremo i koliko još moremo cinit fintu da ne vidimo grube

stvori?

Nika non svima sv. Stipan pomore da se movimo i ormomo za dobre

stvori, a da ne inkolojerno možjone na stvori koje nisu od duro de i ne

peškajukako nimaništra u suho.

Zdravi i veseli bili!

Urednica

VJERA Sl! lAĐA IZ KRISTOVE PORUKE l ako je mnogo aktualnih događanja na

koja bih se želio osvrnuti, čini mi se odgovornijim nastaviti komentirati

papinski dokument "PORTA FIDEl". Sukladno najavi, Papa će u Rimu ll. listopada otvoriti GODINU VJERE. Prečitavam ovaj dokument otkad se pojavio i razmišljam nad njim sa gotovo tjeskobnim preispitivanjem: kako učiniti da Godina vjere ne bude pucanj u prazno, već da bude svojevrsno nadahnuće za pastoral naše župe? Prvo što ćemo učiniti na tragu sugestija za osmišljavanje Godine vjere je naše župsko hodočašće u Rim na grobove apostola, prvaka vjere, te u katakombe, mjesto natopljeno krvlju mučenika, iz čije je vjernosti nikla Crkva. Nije baš da naša

hodočašća imaju neku veliku pastorainu korist, ali nikad se ne zna. "Bog i po krivim crtama pravo piše" kaže narodna poslovica.

Pišući u prošlom broju Kruvenice o ovoj temi, spomenuo sam da su stvarni razlozi za proglašenje Godine vjere brojni i da ih Papa u dokumentu "VRATA VJERE" na više mjesta spominje. Međutim, asocijacije su me odvele u drugom pravcu te sam se zadržao na samoj sintagmi VRATA VJERE. Papa je odabrao taj naslov za dotični dokument citirajući sv. Luku, koji u Djelima apostolskim piše kako je sv. Pavao SVOllM PROPOVIJEDANJEM OTVORIO POGANIMA VRATA VJERE. Čini mi se dani ovaj put neće biti ništa od ulaska u razloge zbog kojih je Papa najavio otvaranje ove godine.

YEAR OF FAITH ~:l

ŽUPNIKOVA BESIDA

"Tko god u nj vjeruje, neće se postidjeti"

Sv. Pavao u poslanici Rimljanima od 9. do 12. poglavlja piše o odnosu Boga prema Židovima i prema poganima. Osnovna mu je teza da su Židovi odbili surađivati s Bogom paje Bog napravio svojevrsni "bajpas" s porukom spasenja uputivši je "strancima" - nežidovima. Nije Bog napravio nešto što nije bilo u planu. Naime, očigledno je daje Božja namjera bila da se sav ljudski rod upozna s porukom spasenja, a Židovi su trebali biti nositelji te poruke. Kako su se iznevjerili, Bog ih je privremeno "preskočio" i preko Isusovih učenika uputio poruku svim narodima. Bog, međutim, zauvijek ostaje vjeran svom Savezu sa židovskim narodom. Prema sv. Pavlu, Bog će strpljivo čekati dok Židovi ne shvate da su, odbacivši Isusa, odbacili Božju volju. Kad to shvate i kad se za svoje grijehe pokaju, Bog će obnoviti svoj Savez s njima. U tom kontekstu Pavao piše o važnosti navještaja evanđelja. Najprije govori koliko je važno shvatiti mjesto i ulogu Isusa Krista u povijesti spasenja. Piše: "Jer ako ustima ispovijedaš da je Isus Gospodin, i srcem vjeruješ da gaje Bog uskrisio od mrtvih, bit ćeš spašen." Negdje u Svetom pismu čitamo: "Tko god u nj vjeruje, neće se postidjeti." Ovo "tkogod" odnosi se na svakog čovjeka. Tiče se i Grka i Židova i Rimljana kao i svih ostalih stanovnika Zemlje jer ,jedan je Gospodin sviju, bogat prema svima koji ga prizivlju." A Pismo kaže: "Tko god prizove ime Gospodnje, bit će spašen." Prema Pavlu se spasenje, vječno zajedništvo s Bogom, postiže vjerom u Isusa, odnosno u ono što je Bog po njemu izveo za nas. Onaj tko vjerom "otkrije" Isusa Spasitelja zazvat će ga, kao što ga je zazvao Petar kad je tonuo pri pokušaju hodanja po vodi; kao što su ga zazivali razni bolesnici: "Spasi, pogibosmo!" Mnogi nisu vjerovali u Isusa ni dok imje fizički stajao pred očima i dok su njega osobno slušali. Nevjera u odnosu na Isusa, na njegovu ulogu i mjesto u planu spasenja, na njegov put što ga nudi za spasenje traje od Isusova vremena do danas.

Koji su razlozi nevjere kroz povij est? Jedan od razloga Pavao vidi u tome što mnogi ljudi Isusa nikad nisu čuli. Dođe nam da se nasmijemo Pavlu. Kako će čuti Isusa oni koji su rođeni poslije njegova odlaska na nebo? Ako se \jera u Isusa Spasitelja rađa isključivo iz slušanja Isusa, onna su sve generacije lj askog roda, rođene nakon. Isusovog uzašašća k Ocu, osuđene na ne-spasenje. "Krivo zaključujete", rekao bi nam sv. Pavao. Postoje propovjednici

Isusovog evanđelja. Oni su od Isusa poslani i opunomoćeni (upravo to znači riječ "apostol") propovijedati evanđelje "po svem svijetu" i "svakom ljudskom stvorenju". Preko njih Isus nastavlja govoriti svakoj generaciji. Poruka koju su nosili apostoli, a sada je nose nastavljači njihova djela (biskupi i svećenici), piše sv. Pavao, mora biti "riječju Kristovom". Ta riječ izaziva na vjeru na isti način kao daje izgovara sam Isus. Vjera se rađa "po poruci" ili "iz poruke" Isusa Krista.

Crkva Isusovu poruku posreduje svijetu na različite načine: 1. Živom riječju prvih opunomoćenika, a onda njihovih nastavljača. Ta je živa riječ imala različite oblike. Djela apostolska donose nam neke Petrove i Pavlove propovijedi u kojima dominira proglašenje Isusove muke i smrti za nas te Isusova uskrsnuća snagom Očevom, čime je Isuso o djelo

.. 'Od' Boga potvrđeno. f$i"v tig propovijctdi , naziva se KERIGMA. Čitamo u djelima kako je Petar pripremio na krštenje "dom" stotnika Kornelija (to znači cijelu obitelj sa

YEAR OF FAITH ~:l 5

ŽUPNIKOVA BESIDA

svom poslugom) ili kako je đakon Filip pripremio na krštenje službenika etiopske kraljice. Pripremali su ih poukom koju možemo nazvati KATEHEZOM. U liturgijskom slavlju (misi) ta živa riječ je bila HOMILIJA -tumačenje pročitanog svetopisamskog teksta. Povijest Crkve nam svjedoči o postupnoj sistematizaciji Isusova nauka. Upravo je sistematska vjerska pouka, kao priprema na prijem sakramenata kršćanske inicijacije, tražila takav posao. Tako se počela rađati kršćanska TEOLOGIJA koja je ubrzo, sama za sebe, postala predmetom pouke.

2. Pisanom riječju. Najčasnije mjesto imaju Novozavjetni spisi, koji su rođeni u Crkvi tijekom I. st. poslije Krista. Ali ti su spisi vrlo brzo počeli biti komentirani od velikih umova kršćanstva (crkveni oci). Golema je baština pisane riječi rođena u krilu Crkve. I stalno se povećava. Vjerojatno je svaki kršćanin doživio koliko mu je pisana riječ (neka religiozna knjiga) pomogla u rastu vjere.

3. U ova modema vremena tu su i nova komunikacijska sredstva: razne novine i časopisi te Internet. Internet namje omogućio multimedijalni navještaj Božje riječi: istodobno pisanom riječju, govorom i slikom. Poruka "riječju Kristovom" odjekuje svijetom i vjerojatno postoji vrlo mali broj ljudi koji nikad nisu čuli za Isusa ni za njegov nauk. Teorets t većina je ljudskog roda s~vljena pred 'zazov vjere u Isusa Krista ao SpasItelja. NajvMeln . dije u·. čovječanstvaje pružena mogućnost da "otvori" vjeri u Isusa "vrata" svoga srca. No, na snazi ostaje misterij odbijanja

poruke o kojem piše Pavao u poslanici Rimljanima: "Ali nisu svi poslušali blagovijesti - evanđelja! Zaista, Izaija veli: Gospodine, tko povjerova našoj poruci?"

"Ofucano" kršćanstvo i alternativne ponnde

Svaka je župa slika svijeta u malom. U njoj je prisutan navještaj evanđelja na mnogo načina: pisanom riječju (npr. naši lokalni "mediji" - nedjeljni listić, Kruvenica; vjerska štampa: MAK, Veritas, Glasnik Srca Isusova i Marijina, Marija, Glasnik sv. Josipa; NZ ili cijela Biblija po obiteljima; Katekizam Katoličke crkve, odnosno njegov Kompendij, kao i druge knjižice koje dijelimo kod blagoslova obitelji) i živim govorom (radio emisija "Nedjeljni bićerin" i prijenos mise iz katedrale preko Free For radija; misne propovijedi, razni vjeronauci od predškolskog uzrasta do starosti; povremene tribine; priprava na sakramente ženidbe, krštenja djeteta ili katekumenat). U našoj župi se događa i "konkurentski" evanđeoski navještaj. Mislim na navjestitelj ski rad bivših katolika ili obraćenih ateistalindiferentista. Pavao će u poslanici Filipljanima napisati da neki "propovijedaju Krista iz zavisti i nadmetanja ... iz suparništva." Nadam se da se u našoj župi ne radi o tome, već da je riječ o evangeliziranju isključivo "iz dobre volje", s namjerom da se ljude što više oduševi za Isusa. Evanđeoski "alternativci" dobro vide i doživljavaju da je ovaj naš župski praktični katolicizam "ofucan", bez životne snage i nadahnuća, da mu uvelike nedostaje oduševljenje i Isusom i njegovim evanđeljem, da kršćani jedva mole, da uglavnom nemaju pojma o Bibliji, da im zajednički sastanci sve manje znače, da se ne osjećaju obavezni u moralnom životu slijediti kršćanska načela. Nije čudo da su napravili otklon od "umornog" župnog kršćanstva ka kršćanstvu neke male grupe koja je obično daleko dinamičnija i zahtjevnija. Zanimljivo je primijetiti da sv. Pavao nema ništa čak ni protiv propovijedanja iz "dešpeta", Evo kako o tome piše: "Pa što onda (ako neki iz pogrešnih motiva naviještaju evanđelje)? Samo se na svaki način, bilo himbeno, bilo istinito, Krist navješćuje. I tome se radujem, a i radovat ću se." Po mom uvjerenju, autentičnost evanđeoskog

navještaja provjerava se i time da li se primatelji poruke ugrađuju u zajednicu vjere. Autentični evanđeoski navještaj ne može završiti na onoj "Krist da, Crkva ne!" Tako i .paralelhl navještaji evanđelja II župi nisu 'neutrarni', već su uvijek privlačenje ili uvlačenje u neku kršćansku (nekatoličku) denominaciju.

6 YEAR OF fAITH ;::l

ŽUPNIKOVA BESIDA

I ja se radujem, drago mi je i zahvaljujem Bogu ako je k nekom zajedništvu vjere u Krista privučen ateist. Naime, uvučen je u nešto što je, u odnosu na prethodni ateizam, obogaćenje. Ali ako je uvučen katolik, pa makar i ovaj naš "ofucani" katolik, žao mi je, jer je uvučen u nešto što je siromašnije od katoličke verzije kršćanstva. Za usporedbu: Ako sam nekoga naučio kako će što korisnije utrošiti 100,00 kn učinio sam dobru stvar, ali je nmogo više ako nekome omogućim da (racionalno) raspolaže sa 1000,00 kn. Nedavno sam sudjelovao na Katehetskoj ljetnoj školi u Zagrebu. Tema je bila "Ekumenizam u vjeronauku". Jedno predavanje držao nam je mladi evangelički pastor i prof. teologije. Pokušao je dočarati intelektualno, moralno, religiozno i društveno ozračje u kojem se pojavio Martin Luther i drugi reformatori. Iz tog predavanja se vrlo lijepo moglo zaključiti kako su ti reformatori, u silnoj želji da očiste kršćanstvo od naslaga i taloga povijesti, okljaštrili izvornu kršćansku poruku i zapravo je osiromašili. Svakome tko razmišlja jasno je da se ne može tek tako odreći petnaest stoljeća zajedničke kršćanske baštine (mislim npr. na sakramente) i reći da je autentičan navještaj evanđelja započeo sa 16. st. I danas je (našem) tradicionalističkom katolicizmu dobrodošla reformacijska kritika vjerskog formalizma i magijskog shvaćanja sakramenata, ali jedno je zdrava i nužno potrebna kritika, a drugo nijekanje i odbacivanj e bitnih sadržaja kršćanske vj ere.

Dakle, usprkos tolikih mogućnosti dolaženja u kontakt sa porukom spasenja: napisanom, izgovorenom ili životom posvjedočenom očito je da se u našoj župi, kao i u cijelom svijetu, navještaj Isusove poruke sve više ignorira. Netko ga ignorira svjesno i namjerno jer je izabrao nevjeru (teorijski ateizam), a nmogi ga ignoriraju jer imaju "važnijeg posla" (praktični ateizam). Među ovima drugima (ignoriranje na kraju proizvede ignoranta) je veliki postotak ,,(Hrvata) katolika". Oni bi se bili sprenmi i potući kad bi im netko odrekao pravo da se zovu katolicima ili barem kršćanima, iako stvarno zatvaraju vrata svoga srca ,,riječi Kristovoj", gradeći kuću "svoga kršćanstva" na pijesku. Nikakvo čudo što i u našoj župi susrećemo 'kršćane' čiji životi su postali 'ruševine velike' (ovisnici o alkoholu, drogama, kocki; porušeni brakovi; "izgublj ena"dj eca). Tako se pokazuje istinitost one pučke izreke: "Sve dohodi na manje, somo ne Rič Božja i rapa na gaće!" Može izgledati da umanjujem problem nevjere, da pojednostavnjujem stvari. Priznajem, ovo nije dubokounmi analitički teološki tekst, već jedno razmišljanje koje pokušava biti razumljivo svakom čitatelju. Svjestan sam da postoje i drugi uzroci nevjere ili slabljenja vjere i nadam se da ćemo se s nekima još susresti kroz novu liturgijsku godinu.

YEAR OF FAITH ~:l 7

ŽUPNIKOVA BESIDA

Društveni puževi golaći Zanimljivo je primijetiti da u suvremenoj teologiji postoji tendencija opravdavanja nevjere suvremenog čovjeka. Meni je to sliči na pokušaj opravdanja nekoga tko je zaradio npr. neku spolnu bolest, recimo, sifilis, ili bolest koja nije direktno spolna, ali se uglavnom zaradi tim putem, poput AIDS-a. Koliko god to bilo nepopularno reći, ali u tim slučajevima te bolesti doista jesu "kazna" za određeni stil života. Važno je naglasiti da je takav stil života stvar osobnog izbora. A mene su učili da uz osobni izbor uvijek ide odgovornost. Zato mi se čini da i uz vjeru ili nevjeru ide poprilična doza odgovornosti. Drago mi je što u "Porta fidei" nisam primijetio pokušaje jeftinog opravdavanja nevjere (čemu polovični kršćani silno teže i vrlo nespretno pokušavaju ostvariti) već jasan poziv upućen kršćanima da iskoriste ovu godinu kao "vrijeme posebnog razmišljanja i ponovnog otkrivanja vjere." (br. 4.). Papa primjećuje kako se zapaža da među kršćanima raste svijest društvene, kulturne i političke odgovornosti (pr~tiv čega očito nema ništa), ali ga brine da paralelno opada SVIJ est odgovornosti za osobnu vjeru. "Nerijetko se događa da vjernici više brinu za društvene, kulturne i političke posljedice svoga zauzimanja, dok na vjeru i dalje gledaju kao na nešto što se samo po sebi podrazumijeva u zajedničkom životu." Iz hvarske perspektive gledano. (u pretpostavci da dobro vidim), kršćani ovog grada malo bnnu za "društvene, kulturne i političke posljedice svoga zauzimanja" jer se malo i zauzimlju na tim područjima, a što se tiče odnosa prema vlastitoj vj eri, tu su na razini ovoga što Papa piše. Dapače, u našim malim sredinama to je očitije nego u gradovima. Građani su svjesni da je društvena kohezija minimalna, da su migracije stanovništva i modernitet rastočile društvo i da se više ne može reći kako je neki grad, pa čak ni neka gradska četvrt kršćanska. Naprotiv, većina onih koji u Hvaru krste djecu drže daje naš grad još uvijek kršćanska sredina koja će njihovu djecu podržavati (neki možda misle: i odgojiti) u kršćanstvu. Papa iskren~ kaže: "Ta pretpostavka- daje vjera nešto što se samopo sebI podrazumijeva u zajedničkom životu - ne samo da se više ne može uzimati zdravo za gotovo već je, štoviše, često i zanijekana. Dok je u prošlosti bilo moguće prepoznati jedinstvenu kulturnu matricu, koja je naširoko prihvaćana u svojem podsjećanju na sadržaje vjere i na vrijednosti koje ona nadahnjuje, danas se čini kako, zbog duboke krize vjere kojom su pogođene mnoge osobe, to nije slučaj u velikim područjima društva." (br.2) Kršćani su se u ovim promjenama našeg vremena rastopili kao snijeg na suncu, utopili se u mentalitet i najozbiljnije se trude da ne "strše". Konformizam je (prilagodba okolišu) jedino načelo naših

• I a II Calendar-ic porterci immagini e brevi frasi

dal Magistero del Santo Podre. Non c·~ o.lcun copyrigth sul nostro lavera,

solo vi chiediamo di citare lo fonte e di utiliXZQrlo per approfondire

la santa e vera Fede. de:lla Chiesa Cattolica, e. condivide.rne; la ccerente. testimonianzo.

L[)Catotrina63 (borotota)

kršćana i jedina općeprihvaćena 'odgojna' vrednota. Jezikom evanđelja: solje obljutavila, svjetlo se sakrilo pod posudu. Papa piše: "Ne možemo prihvatiti da sol pos~e bljutava i da svjetlo bude skriveno." (br. 3) Problem Je s ovim "Ne možemo!" Papa se ovdje očito ne služi onim starinskim 'MI' umjesto ,ja". Tko su onda ti 'MI' koji se ne mogu složiti sa bljutavim stanjem kršćanstva? Misli li Papa na kardinale, biskupe i svećenike? Papa drži da u taj 'MI' spadaju svi kršćani koji Isusa uzimaju ozbiljno, tj. koji mu vjeruju. Isus je ustvrdio: VI (koji sebe držite mojim učenicima) JESTE SVJETLO SVIJETA I SOL ZEMLJE ! VI SEBE MORATE TAKVIMA SMATRATI I TAKO SE MORATE PONAŠATI. Da ne bismo mislili kako je to rekao tek tako, nadodao je: AKO SOL OBLmTAVI, NIJE ZA DRUGO NEGO DA SE BACI NA PUT I DA Lmm PO NJOJ GAZE.

Po kršćanima se u ovo vrijeme nemilice "gazi". Je li to nas svijet mrzi? Ne, svijet nas SAMO prezire. S pravom - jer smo postali beskičmenjaci, društveni puževi golaći. Tko god ima u sebi imalo kršćanskog ponosa učinit će nešto za svoju vjeru u ovoj godini ne bi li ojačao svoj "imunitet" i svoj kršćanski identitet i tako dokazao da se s kršćanima u društvu mora računati, jer svjetlo ne možeš isključiti bez ozbiljnih (štetnih) posljedica.

župnik don Mili

REPORTAŽA

.N ~oo .. n." ... ,),.,

j e za temu .. .LU, ....... " gr~t"01<:al()'11Jj;e

HrvatsKoj , rvatska u"'''.n..~I''''''''''"u,· r r konferencija namje omogućila nagradno

putovanje kroz Mađarsku, Slovačku i Ukrajinu - u grkokatolička središta. Cilj putovanja je bio proširiti naše znanje, bolje upoznati grkokatoličku tradiciju, obred i način života.

Prvo odredište putovanja bila je Mađarska, točnije grad Budimpešta, ili kako taj grad nazivaju- "Kraljica Dunava". U Budimpešti su nas oduševili brojni mostovi koje smo vidjeli tijekom plovidbe Dunavom. Vidjeli smo i ostale znamenitosti, poput mađarskog parlamenta i posjetili smo Citadelu, mjesto s kojeg je najljepši pogled na grad. Sljedećeg dana smo krenuli prema Miškolcu, koji je po veličini četvrti grad u Mađarskoj. U gradu nas je dočekao grkokatolički

REPORTAŽA

svećenik i biskupov tajnik, koji nam je pokazao grkokatoličku katedralu te nas upoznao s gostoljubivim biskupom Atanazij em. Nastavili smo put i došli do Košica u Slovačkoj. Košice su nas ostavile bez daha. Prekrasan je to grad, prepun bogate povijesti. U tom je gradu nas sveti Marko Križevčanin podnio svoju mučeničku smrt. Nas mlade najviše je oduševila svjetlosna fontana koja u ritmu glazbe stvara svoj ples. Prenoćili smo u skijaškom centru, u kojem smo započeli druženje s ostalim ekipama. Idući dan, dok smo se vozili preko Karpata do Lavova, saznali smo neke zanimljivosti o Ukrajini i njenim stanovnicima. Ukrajinu mnogi smatraju europskom žitnicom, a njena zastava simbolizira otvorene stepske poljane i nebeska prostranstva. Kruh Ukrajincima predstavlja svetu hranu kojom izražavaju dobrodošlicu. Smjestili su nas u jedan Caritasov dom za učenike. Nije bilo udobnosti ali nas to nije puno smetalo, dapače, više smo se jedni drugima približili. U razgledavanje Lavova krenuli smo od samog središta, koje je pod UNESCO-vom zaštitom. Centar grada nosi naziv ,,Muzej na otvorenom". Poznat je po starim kavanama, a mješavina arhitektonskih stilova daje gradu poseban čar. Slavili smo sv. misu u grkokatoličkoj katedrali sv. Jwja. Posjetili smo katoličko Sveučilište i nekoliko kilometara udalj en grkokatolički manastir (=samostan) u Univu. Taj manastir redovnika studita poznat je jer je za vrijeme Drugog svjetskog rata u njemu našlo utočište mnogo Židova. Na povratku iz Ukrajine zaustavili smo se na sjeveru Mađarske, najprije u Nyiregyhazi, do nedavno sjedištu jedine grkokatoličke biskupije u Mađarskoj, dok nije utemeljena i biskupija u Miškolcu. Tu nas je primio i ugostio mjesni biskup, redovnik bazilijanac iz obližnjeg manastira. Zanimljivo je da su on i kolega (biskup Miškolca) bili jedini redovnici tog samostana, koji je, kada su obojica imenovana biskupima, ostao prazan. Zbog toga se njih dvojica izmjenjuju te dva dana u ijednu bude jedan, a dva drugi u samostanu da ga održe na životu. Proslijedili smo za Mariaposc mjesto u kojem je središnje grkokatoličko marijansko svetište, poznato po ikoni Gospe koja je tri puta proplakala i gdje su mnogi ozdravili. Vratili smo se u Lijepu našu nakon šest dana druženja i ugodne zabave, ispunjeni radošću. Imali smo mnogo razloga biti zaista radosni. Najprije smo stekli predivno iskustvo upoznavajući nove ljude. Tko zna, možda nam netko s tog putovanja ostane trajan prijatelj?!

REPORTAŽA

Bilo je teško rastati se od ljudi s kojima smo šest dana sve dijelili. Zato s nestrpljenjem očekujemo sljedeću Olimpijadu. Trudit ćemo se kako bismo, uz pomoć Božju, zaslužili još jedno lijepo nagradno putovanje koje će nam obogatiti život. Uz zahvalnost Bogu, zahvalni smo mnogim ljudima, osobito don Mi1iju koji nas je poučavao i vodio. Gospodine, hvala Ti što nas voliš!

Anna i Marija Tomičić, Marija Pia Kovačević i

Marina Petričević

(preuzeto iz Prigodnika Hvarsko-bračko-viške biskupije, br. 6/2012, 95)

DOGAĐANJA

Kipar Kuzma Kovačić postao član HAZU

VELIKA POČAST I ZAHVALA ZA VJERU U HRVATSKO KIPARSTVO

~uzma Kovačić izabranje za člana-suradnika HAZU (u njenom Likovnom razredu) na skupštini

držanoj na dan sv. Prošpera, 10. svibnja 2012. Svečanost primanja svih novoizabranih članova održana je 12. lipnja na svečanoj sjednici u plači HAZU u Zagrebu. Svečanost prigodom primanja u članstvo Akademije obojice kipara iz Splita - Kuzme Kovačića i Kažimira Hraste održana je 4. lipnja u Galeriji Meštrović u Splitu, u nazočnosti velikog broja predstavnika društvenih, kulturnih i crkvenih institucija. U Hvaru je održana svečanost s prigodnim čestitkama 7. kolovoza u ljetnikovcu Hanibala Lucića, u organizaciji Grada Hvara i domaćina, Muzeja hvarske baštine. Govorili su gradonačelnik Pjerino Bebić, ravnateljica Muzeja Nives Tomasović i akademik Radoslav Tomić u ime HAZU i struke. Na kraju se nazočnima obratio slavljenik: «U ovoj prigodi sjećam se s poštovanjem svojih učitelja, vjeroučitelja i profesora, od osnovne škole i gimnazije koje sam pohađao u rodnom gradu, do Akademije likovnih umjetnosti u Zagrebu, zahvalan na znanju i predanosti koje od njih baštinim. S ljubavlju se sjećam mojih dragih roditelja i svih članova obitelji koja mi je darovala najvrijednije što čovjek može dobiti -ljubav i vjeru - bez kojih, po mome dubokom uvjerenju, nema ni umjetnosti. Zahvaljujem prijateljima i dobročiniteljima koji su prepoznali, poticali i podupirali moja kiparska nastojanja. Spomenut ću se s radošću dana kad me je naš ondašnji župnik don Joško Šantić pozvao oblikovati nove vratnice naše katedrale, moje prvo pravo javno kiparsko djelo. Bio je to veliki izazov u kojem je valjalo povezati staro i novo i

pritom sačuvati ljepotu lica možda zadnjeg nepromijenjenog utočišta u zavičaju. Kad je otac biskup Slobodan blagoslovio dovršene vratnice, počeo sam shvaćati da smo napravili zaista ozbiljan prilog obnovi hrvatske sakralne umjetnosti. Zahvalan sam uistinu svima, živima i preminulima, koji su kroz moje djetinjstvo i mladost tkali onaj "preden zlat" o kojemu je pjevao Hanibal Lucić (u čijem smo se krasnom domu večeras okupili), jer bez te niti ne bih mogao istkati nijedno svoje kiparsko djelo. Poštovani skupe! Hrvatsko kiparstvo, možda najvrijedniji dio čitave povijesti hrvatske umjetnosti, dio je živoga bića svekolike likovne umjetnosti, njene tradicije i njene suvremenosti. Kiparstvo, uvijek staro i vječno novo! Svjesno sam i od početka, ne sam u svojoj generaciji, oduševljeno nastojao na njegovoj obnovi, povratku njegovoj vlastitosti i ponovnoj uspostavi njegova dostojanstva - u svim bitnim određenjima i glavnim očitovanjima: poetskom, koje oplemenjuje čovjekov život i "sudbinu "; komunikacijskom. po uprisutnjenju pravih vrijednosti ljudske zajednice u javnom prostoru, te sakralnom. koje čovjeka ukorijenjuje u njegov konačni zavičaj, u Tvorcu svega stvorenog. Stoga ovo priznanje primam kao pohvalu mojoj vjeri u kiparsku umjetnost. Neka, dakle, ono podupre tu vjeru i nastojanja i usmjeri ih procvatu hrvatskog kiparstva - na dobro našega hrvatskog naroda i hrvatske domovine! Hvala!»

Kuzma Kovačić (u Hvaru, u ljetnikovcu Hanibala Lucića, 7. kolovoza)

u ••••••••••••••••••••••••••••

DOGAĐANJA

Zahvala don Pavlu i s. Miri, dobrodošlica don Marku i sestrama Mariji, Klaudiji i Vladimiri

DVAODLASKA ~

CETIRI DOLASKA

~ajem kolovoza don Pave je "otišao

u Rim na studij katehetike. Casna ira Šarić je premještena na

susjedni otok Brač, u Postira, gdje će nastaviti svoju službu. Za novog kapelana, ujedno i župnika Brusja i Velog Grablja, određen je don Marko Plančić. U župu su stigle i tri nove časne sestre. Kakav trag su ostavili oni koji su otišli i na čemu su im župljani zahvalni, i što čeka one koji su srdačno dočekani među nama, pročitajte u sljedećem tekstu.

Usavršavanje za nove pothvate Nakon tri godine u službi kapelana i školskog vjeroučitelja u našoj župi otišao nam je don Pavao. Svatko tko prođe kroz naše živote ostavlja nekakav trag u našim srcima. Samo je pitanj e kakav i koliko dubok. Kvaliteta traga uglavnom ovisi o osobnosti, a dubina traga ponajviše o tome koliko su intenzivni bili naši odnosi. Uvjeren sam da su se svi oni koji su bili intenzivnije povezani s našim Odlaznikom osobno s njim pozdravili i izrekli mu ono što drže potrebnim reći. Ja bih ovdje, kao predstojnik župe u kojoj je djelovao i kao njegov neposredni suradnik želio (službeno) zahvaliti. Ne sjećam se da sam od župljana čuo ikakvu pažnje vrijednu kritiku na račun don Pavla. To ne znači da sam don Pavao nije sposoban samokritično se osvrnuti iza sebe. Kad dođeš iz bogoslovije na teren župe brzo shvatiš da te ni bogoslovni studij ni bogoslovski odgoj nisu adekvatno pripremili na ono sa čime se na župi suočavaš. Shvaćaš koliko je teoretsko

znanje iz nekih predmeta daleko od stvarnog stanja (katehetika, pastoral, moralka). Iz toga nužno proizlaze brojni pogrešni zaključci i potezi. Don Pavao je toga bio posve svjestan, na to je uvijek gledao realistički, spreman učiti i popraviti što se popraviti može. Nikad nisam dobio dojam da se ponaša kao onaj koji sve zna, kojemu je sve jasno. Ostao je u vezi sa svojim profesorima, spreman i dalje učiti, ali u kritičkom dijalogu. U takvom smo (kritičnom) suradničkom dijalogu bili i nas dvojica. S ponosom mogu reći da nije bilo ni jednog dana

•••••••••••••••••••••••••••• n

DOGAĐANJA

S. MIRA S DOLAZNICIMA DON MARKOM I S. MARDOM (Faro: Ivana Petrić)

namjernog prekida odnosa među nama, da smo se toliko znatne pozadinske aktivnosti sakristan(ke) liturgija bi bila naljutili jedan na drugoga da kroz neko vrijeme ne bismo šepava. htjeli razgovarati. To ne znači da nije bilo teškoća, da nije Sakristan(ka) priprema sve za misu: od nošnje u sakristiji, bilo napetosti i nesporazuma. U don Pavi sam imao izvrsnog preko liturgijskih knjiga u kojima pronalazi adekvatne kolegu kakvog bih poželio imati na duge staze. Otvoren, tekstove (misu, čitanja, molitvu vjernih), liturgijskog kritičan, dobronamjeran, inteligentan, teološki vrsno posuđa (kalež, ciborij s hostijama, ampule s vodom i vinom) potkovan, doista mije bio dodatni motoru svakom pogledu. i drugih liturgijskih predmeta kao pokaznicu, kadionik, pali Mnogo me je puta natjerao na dodatno razmišljanje, ugljen koji će biti u kadioniku, lađicu s tamjanom, posudu s preispitivanje vlastitih zaključaka i prakse, dao mi nove blagoslovljenom vodom i škropilo. Pali svijeće uz oltar, pazi ideje i poticaje. Nabrojiti sve ono što čovjek dobije ujednom na čistoću pokrova oltara. Sakristan(ka) vodi brigu o tome takvom odnosu nemoguće je, ali mislim da će najveća da uvijek bude svijeća (mora ih naručiti ili napomenuti da ih pohvala i zahvala biti ako kažem da ne vjerujem da ću don se naruči), hostija, blagoslovljene vode, ugljena, svjećica Pavu moći ili poželjeti zaboraviti. Nadam se da to neće moći koje vjernici pale iz pobožnosti. Sakristan(ka) priprema ni mnogi drugi koji su don Pavla malo bolje upoznali. Ne liturgijski prostor za slavlja: čisti crkvu, pere i pegla sumnjam da će dobro iskoristiti vrijeme daljnjeg liturgijsku nošnju, oltarnike (platneni pokrov oltara), npr. za profesionalnog usavršavanja i da će se, po povratku sa prvu pričest priprema klupe, za vjenčanje priprema klupu za studija, obogaćen uključiti u pastoralni rad naše biskupije. mladence, za krštenje krstionicu, za sprovod na groblju. Pave, hvala ti. Sretno i s velikim Božjim blagoslovom. Sakristan(ka), ovisno o svom afinitetu, čini i mnogo više što,

strogo uzevši, nije njezin posao.

Adio velikoj, brižnoj i pažljivoj logistici! Želimo na odlasku zahvaliti s. Miri, dugogodišnjoj sakristanki katedrale. Ne znam da li su župljani svjesni što sve radi sakristan(ka). Najlakše mi je to objasniti vojnim rječnikom. U vojsci postoje tzv. pozadinci. Danas za to imamo mnogo ,,razum1jiviji" pojam: LOGISTIKA. Ako vas zanima kako to komplicirano objasniti, pođite na Internet pa čitajte. Ja neću objašnjavati, u nadi da svi znamo što se pod tim misli. Crkva je, po definiciji, liturgijski prostor. U liturgiji postoje akteri koji su u prvom planu: biskup, svećenici, ministranti, čitači, pjevači, bratimi. No, bez

S. Miraje imala oko za mnoge detalje: uočilaje da su nam se liturgijske knjige počele raspadati pa je n~la načina kako knjige ponovno uvezati. Uočila je da su nam se svijećnjaci po oltarima ofucali pa je pokrenula akciju i u nekoliko godina je većina svijećnjaka obnovljena. Jednako tako je obnovila sve oltarnike. Nabavila je tehnička sredstva potrebna za kvalitetnije obavljanje svih poslova u domeni sakristanke. S. Mira je kao sakristanka bila brižna, pažljiva, zauzeta katedralna domaćica. Zahvaljujući njenom osobnom trudu i organizacijskim sposobnostima mi, akteri liturgije, mogli smo bezbrižno "nastupati". S. Miri dugujemo jedno veliko ,,HVALA" za sedam godina tihog pozadinskog, a toliko djelotvornog domaćinstva u katedrali.

DOGAĐANJA

Ulaganje Božjih darova u našoj župi Možda ste u nekoj kući primijetili natpis:

u OVU KUĆU SVATKO UNOSI RADOST - NETKO SVO.JIM

ULASKOM, NETKO ODLASKOM.

Nema smisla tumačiti frazu. Ćini se da je jasna sama po sebi. Dok ovo budete čitali, sigurno će vam prva misao biti; ,,Aha, ovo je u svezi promjena u našoj župi: odlaska don Pave i časne Mire te dolaska don Marka i časni s. Marije, s. Klaudije i s. Vladimire." Tako shvaćen, ovaj citat, u kontekstu promjena u našoj župi, može zazvučati kao demantij onoga što sam napisao u prethodnom tekstu, gotovo kao ruganje. Želim li sada reći, iza leđa njih koji su otišli, da nas je njihov odlazak na radost!? Ako ste bili na programu oproštaja od don Pave, imali ste prilike čuti nekoliko lijepih književno umjetničkih tekstova što smo ih ubacili između pjesama banda. Jedan tekst Rabindranata Tagorea glasi ovako: "Svakim načinom kušaju da me uza se vežu oni koji me ljube na ovom svijetu. Ali je drukčija Tvoja ljubav - veća od njihove, a čini me slobodnim. Da ih ne bih zaboravio, nikada se ne usuđuju da me izgube s vida. No dan za danom prolazi, a Ti si nevidljiv ... " Naša ljudska ljubav je rijetko kad čista u motivima. Mnogo puta je u njoj doza koristoljublja koje se vrlo vješto maskira. I zato naše ljubavi znaju zarobljavati, ma koliko "iskrene" bile. Don Pavi je potreban daljnji rast. Bog muje dao darove koje može umnožiti studijem. Zar da se tomu ne radujemo? S. Mira je ovdje ulagala sebe i dala nam je mnogo. Istina, mi je gubimo, ali će ona nastaviti davati drugima. Možda će nova župa i za nju biti novi izazov i potaknuti je da otkrije u sebi još i više. Zar da se i tome ne radujemo? A dolasku don Marka, te s. Marije, s. Klaudije i s. Vladimire se radujemo jer očekujemo da sa sobom donose darove koje je Bog njima dao i koje će oni od sada, svatko na svoj način i u području svojih zaduženja, ulagati ovdje u našu župu, u kršćane ove župe. Sjeme može razviti sav svoj potencijal ako padne na plodno tlo. Padne li na kamenito tlo ili u korov/grmlje nema velike šanse. Hoće li don Marko, s. Marija, s. Vladimira i s. Klaudija cvjetati i bujati među nama i obogaćivati nas onim što je Bog u njih stavio, uvelike ovisi o svima nama, o ozračju koje postoji u našoj župi, o

dobronamjernosti, iskrenom prihvaćanju, spremnosti na suradnju. Dok izražavam dobrodošlicu ovoj novoj suradničko j ekipi, htio bih unaprijed reći "hvala" svim župljanima koji će ih otvorenog duha prihvatiti i podržavati.

don Mili Plenković

•••••••••••••••••••••••••• ll

PITAM SE, PITAM ...

godina od otvaranja TI. vatikanskog koncila (11. lleto:pada 1962.)

Z NEMARIWATI KONCIL ZNAČi GUBITI VRIJ_EM_E __

A ko potražite nešto o II. vatikanskom koncilu na internetu (primjerice, na Wikipediji) među ostalim podacima o Koncilu naići ćete na podatak da ga

prihvaćaju svi katolici osim sedevakantista (oni koji smatraju da su Pape izabrane nakon Ivana XXIII.; za neke nakon Pija XII. ili čak Pija X. nevaljano izabrani i da je papinska služba trenutno nepopunjena) i dio tradicionalista (protivnici bilo kakve reforme, bilo one liturgij ske, a j oš više promjena u teološkom promišljanju. Najpoznatiji su tzv. lefebvrovci). Ništa nova. I prije se događalo da se manje ili veće skupine ne slažu sa zaključcima pojedinog crkvenog sabora, a nerijetko se događalo da se zbog neslaganja i odvoje, kao na primjer istočne pravoslavne Crkve nakon Kalcedona 451. ili starokatolici nakon I. vatikanskog sabora 1870.g. No u ovim slučajevima radilo se uglavnom o neprihvaćanju pojedinih dogmi, a na II. vatikanskom nije proglašena nijedna dogma, Ipak, mnogo je toga što smeta ovim grupama: od govora o dostojanstvu osobe, otvaranja ekumenizmu, liturgijske reforme i sl.- zapravo, malo je toga što im ne smeta. Oni tvrde da je Koncil na neki način "izdao" Crkvu, a da su oni njeni pravi čuvari. Jesu li možda u pravu? J e li Koncil htio stvoriti neku novu crkvu, neku novu vjeru? Koji su zapravo ciljevi Koncila možda je najbolje iznio bl.

Ivan XXIII. u svom govoru Gaudet Mater Ecclesia na otvaranju Koncila (prema Giancarlo Zizola, Utopija pape Ivana, KS 1977., 272-274). Papa prije svega naglašava

potrebu izgradnje novih međuljudskih odnosa koji vode k ispunjenju viših i neočekivanih nauma Providnosti. Drugo što Papa naglašava nije rasprava o nekom temeljnom članku crkvenog nauka, već način iznošenja vjerske istine u skladu sa suvremenom kulturom. Koncil želi pokazati katoličku Crkvu kao ljubaznu i dobrostivu majku punu milosrđa i dobrote te smatra svojom dužnošću djelotvorno se zauzimati za ispunjenje j edinstva svih kršćana. Crkva ne živi ni u 15. ni u 17. ni u 19. stoljeću. Ona živi u ovom vremenu, u kojem živi ovaj svijet u kojem Crkva djeluje. Te je činjenice bl. Ivan XXIII. bio itekako svjestan i zbog toga je i sazvao II. vatikanski sabor (21. ekumenski sabor). Shvatio je da je polog vjere koji Crkva baštini potrebno prenijeti na novi način, uvijek crpeći snagu sa stola Riječi i stola tijela i krvi Kristove. Odbaciti Koncil znači ne shvaćati vrijeme u kojem živimo. Tko je bio u barem minimalnom doticaju s koncilskim dokumentima mogao je vidjeti da oni nisu u nikakvom raskoraku s onim što je bilo prije. Mnogi se dokumenti pozivaju na dokumente s prijašnjih koncila i druge crkvene dokumente. Ali ti dokumenti više nisu bili dostatni,jer kao što reče bl. Ivan XXIII.: "Crkva nije muzej koji treba čuvati, nego vrt koji treba obrađivati ... Otresimo prašinu koja se nakupila na prijestolju sv. Petra," I za kraj jedna misao don Nikše Bižace: "Zanemarivati Koncil znači gubiti vrijeme."

Milan Šarić

M ••••••••••••••••••••••••••

PRIJATELJI MISIJA .~

R1cesij a - kriza, riječi su koje se svako malo čuju. Ma, recesija o

ojoj se govori nije tako strašna. Strašna je recesija uma, pameti, zdravog ljudskog rasuđivanja i ponašanja.

Upravo se ispunilo proročanstvo svetoga Nila, zapisano 390. godine. Njegovo proročanstvo kaže ovako:

"Oko sredine dvadesetog stoljeća kada će vrijeme Antikrista biti, potamnit će ljudima razum. Čovječanstvo se više neće moći prepoznati. Bit će muževa i žena, koji se neće moći razlikovati zbog svog besramnog ponašanja, niti u načinu niti u vrsti njihove odjeće kao ni po nošenju kose. Ljubavi će nestati. Kršćanski pastiri će ohladiti u vjeri i revnosti te više neće biti sposobni razlikovati dobro od zla. Moralni zakon i kršćanska predaja će se mijenjati. Ljudi neće više vježbati krepost čednosti, skromnosti i poniznosti. Zablude će biti na dnevnom redu. Laž i ljudske strasti zauzimat će nepojmljive razmjere. Bludnost, rastave braka, abortus i, podzemne aktivnosti, kao teror i smrt bit će u ljudskom društvu kao pravilo. U tim budućim vremenima će ljudi radi svojih zabluda izgubiti krsnu milost. Oni više neće imati grižnje savjesti. "

Nadalje kaže sveti Nil:

"Namaje dobro poznata činjenica kakoje čovječje srce smjesa oholosti, nadutosti, pobune. Njegova trostruka požuda je prijestolje, na kojem sjedi Zli da ispuni demonskim mislima srce koje je odbacilo Boga i njegovu pravednost. Iz takva srca može izići samo nepravda. Zastrašujuća je dubina poroka, izopačenosti i svake vrste grijeha što se strovaljuje u

dušu koja se udaljila i prekinula vezu sa svojim Bogom i Otkupiteljem. Blaženi su oni koji zatvaraju vrata grijehu i strastima. "

Kad promatramo ovaj svijet, ovo proročanstvo doslovno se ispunilo. Kad nekomu kažeš da nešto nije u redu, da je nešto grijeh, onda svi kažu: A, danas su vremena takva. Ma da, danas su takva vremena jer su ljudi izgubili Božji strah i ljudski sram. Kako gore reče sveti Nil, um je potamnio. Toliko je potamnio da nisu više sposobni shvatiti ni razumjeti ni prirodne zakone. Čovječanstvo je zapalo i zaglibilo u duboku kaljužu i smrad. Kad samo pogledamo odijevanje, onda se samo pitam, Bože moj, kako su ljudi tako

•••••••••••••••••••••••••••• n PRIJATELJI MISIJA

duboko pali i izgubili sram i gdje im je dostojanstvo. Ma, nisu vremena takva. Vremena su uvijek ista, samo se ljudi mijenjaju. Život teče kao rijeka. Kako kaže Sveto Pismo: Jedan naraštaj dolazi, a drugi odlazi. Stoga se pokvarenost i izopačenost ne mogu pripisati vremenima i reći da su sadašnja vremena svemu kriva. Tko tako misli, grdno se vara. Akadje govor o istospolnim brakovima i sličnome ... Što se sve čini i kakvi se zakoni donose, to je strašno bezumlje. Često se sjetim nepismenih ali pametnih ljudi. Naime, kad je nešto van zdrave pameti onda oni kažu: "A dico moja, to su vam te školovane budale." Zbilja, čovjek tko zna koje škole može svršiti, a ipak ostati glup. Sa svom svojom školom i fakultetom nije sposoban da spozna niti prirodne zakone. A kako će onda spoznati vrhunaravne Božje zakone! Kad je bilo govora o homoseksualcima i njihovoj paradi u Splitu, čula sam preko radija da Splićani nisu tako visoko obrazovani pa ih prošle godine nisu rado primili ... Umjesto da se Splićane pohvali, pa čak i nagradi što zastupaju normalan i zdrav ljudski život, njih se kažnjava i ovako govori. A eto, ove godine čak su ih i neki ministri pratili. Kako bi rekli Bosanci: jadna i tužna majko jadnih svatova. I još kažu da je nekakva demokracija. Pitam se kakva je to demokracija: ako ih većina u gradu ne želi, a oni su došli nasilno. Moj Bože, dokle smo došli... Zaista živimo u vremenu kad su ljudi posve izgubili dostojanstvo. Otupili su u svemu, tako da više ništa ne razumiju. Moral je pao, a kad

moral padne onda su ljudi gori od životinja. Bogu hvala, ipak nisu svi takvi. Na ovom svijetu ima dobrih, poštenih, plemenitih i mudrih ljudi. U Hvaru sam 50 godina pa mogu reći da se, nažalost, i grad Hvar poprilično srozao i potonuo u nemoral. Ne, nije to Hvaru nimalo na čast i diku, što se u njemu događaju takve sramotne stvari zbog kojih pošteni i normalni ljudi moraju bježati iz Hvara. Dosta je samo čuti noćno urlanje. Izgleda da to više nisu ljudski glasovi. Neka se dragi Bog smiluje ovome gradu i svijetu koji uznemiren luta. Kako se ono kaže, kao muha bez glave. Skoro će i misijska nedjelja, pa nemojmo zaboraviti naše misionare. Naš misionar Boris Dabo piše da j e premješten na drugo mjesto gdje treba osnovati novu misiju i veli da ima željezni krevet koji se može sklopiti, da je u gradu kupio sjekiru i nešto suđa da može štogod skuhati i to mu je sve što ima i posjeduje. Misionari podnose velike žrtve da bi pomogli najbjednijima, pa pomognimo ih i mi koliko možemo. Naše srednjoškolke, koje su pobijedile na vjeronaučnoj olimpijadi, donijele su svoj doprinos kojim žele jedno dijete u misijama, što je vrijedno svake pohvale. su samo inteligentne i pametne, nego su i plemenite. Tako bi se i drugi mogli ugledati u njih.

U HVARSKE

IZ VREMENA KOMUNISTIČKE

VLADAVINE

Godine 1937. Hvarska biskupija je imala 43.514 vjernika i 81 svećenika, od kojih su 54 radila u

pastvi. Danas ima 32 svećenika i tri bogoslova. Prema popisu pučanstva iz 1948. u Hvarsko-bračko-viškoj biskupiji živjelo je 34.760 ljudi. Danas od oko 28.000 stanovnika 26.000 su vjernici -rimokatolici. Nažalost, broj stanovništva ubrzano se smanjuje.

od aktivnih svećenika tijekom 1943. i 1945. ubijena su sedmorica: don Ante Biskupović (65), don Niko Bogdanić (32), don Marijan Knežević (39), don Juraj Petrović (32), don Kuzma Šimunović (56), don Rajko Valerijev (33) i don Jakov Račić (35), strijeljanna Hvaru s još pet osoba i časnom sestrom Komelijom Horvat (58). U Zagrebu je 1945. s1rijeljan hvarski bogoslov Ivica Bertapelle (22). Prosječna dob ubijenih je 41,3 godine. Ubijeni su i redovnici rodom iz Hvarske biskupije: partizani su ubili dominikanca fra Vjekoslava Marušića i franjevca fra Mateja Vodanovića; &mrici franjevca fra Ladislava Ivankovića; dominikanski bogoslov fra Eduard Franković poginuo je pod ~a§njenim okolnostima; a dominikanci fra Manes i fra Robert Karninčić, fra Serafin Marija Lupi i fra Anđeliko Orlandini poginuli su u savezničkom bombardiranju. KaO svećenici tamnovala su dva kasnija biskuea: msgr. Celestin Bezmalinović i msgr. Andrija (Dušan) Stambuk, koji je nakon robijanja u Staroj Gradiški u neuspjelom pokušaju likvidacije teško pretučen te je umro samo 45 dana nakon biskupskoga ređenja.

MATE HRASTE

Tamnovalo je 11% svećenika Hvarske biskupije: don Ivan Babarović, don Stipe Bojanić, don Ante Giaconi, don Frane Krstinić, don Mate Hraste, don Božidar Medvid, don Zdravko Ostojić, don Petar Rudan, don Luka Trebotić i don Andro Ursić. Tamnovali su i redovnici rodom iz Hvarske biskupije -dominikanci: fra Petar Domančić, dr. fra Sibe Budrović, fra Rando Paršić, fra Augustin Pavlović, fra Celestin Bezmalinović, fra Eugen Bižaca, fra Tonči Dešković, fra Drago Kolimbatović i fra Milan Šesnić; franjevci: fra Jerko Eterović i fra Stanko Huljić; te isusovac o. Srećko Dragičević. Na uvjetnu kaznu bio je osuđen dominikanac Ivan Martinić. Ukupno su 24 svećenika Hvarske biskupije ili rodom iz nje bila u zatvoru zbog slobode savjesti kao "neprijatelji narodne vlasti". Komunisti su i fizički napadali biskupa Mihovila Pušića i don Andriju Vojka Mardešića. Biskupa Pušića pokušali su i ubiti.

JURE BELIĆ

Proganjani su svećenici: don Juraj Zore Paršić, don Jure Belić, don Juraj Burić, don I vo Lozić, don Jozo Jelinčić i don Juraj Burić, koji je doživio slom živaca, jer su ga komunisti više puta izvodili na (neizvršeno ) strijeljanje. Don Dinko Vranković je 1953. godine morao privremeno napustiti župu Sućuraj, iako je između njega i partizana "postojala najbolja moguća suradnja". Don Petar Eterović (91) čuva ispravu iz komunističke vojske u kojoj piše daje "za vrijeme ustaškog pokreta bio zagriženi ustaša kao i svi popovi". Literatura o stradanjima crkvenih službenika Hvarske biskupije nastajala je u tijeku demokratskih promjena u Republici Hrvatskoj i zadovoljavajuće je cjelovitosti i kvalitete. Pitanje stradanja civila Hrvata i katolika Hvarske biskupije očekuje intenzivna istraživanja. O stradanju najbolje govore tzv. "crne knjige". Tako je npr. u prosincu 1945. godine Kotarski Narodni odbor Hvar dostavio Kotarskome narodnom sudu u Hvaru popis 98 ,,ratnih zločinaca i narodnih neprijatelja" s otoka Hvara, uz napomenu koji su likvidirani. Ljudima nije oduziman samo život, nego i dostojanstvo, čast i imovina. Primjerice, braća Josip i dva Kuzme Mardešića, suvlasnici tvornice sardina u Komiži, 1945. godine osuđeni su "zbog privredne suradnje s okupatorom, na gubitak nacionalne časti, prisilni rad i konfiskaciju pokretne i nepokretne imovine na korist države". Posebna priča su brojne jame na Visu, Hvaru i osobito Braču. U mnogima od njih su kosti tisuća zarobljenih Nijemaca, ali i Hrvata i pripadnika drugih nacija. U jednoj od jama, ing. Vladimir Božić, član speleološke ekspedicije JNA 1959., vidio je stravičan prizor - piramidu ljudskih kostura visoku 20-30 metara. Da bi zataškala tragove svojih zločina, komunistička vlast je u jame bacala smeće i razni otpad.

Na Hvaru i Visu i viškim otočićima bili su brojni logori: kao u Komandi mjesta Hvar i Vis i na viškim otočićima Sv. Andrija, osobito Biševo... Kao mjesto CELESTIN BEZMALINOVIĆ

likvidacija spominju se i otočići Host i Budikovac. Procjenjuje se da su na Visu, otočićima oko njega i u "plavoj grobnici" ubijene tisuće njemačkih zarobljenika, među kojima je bilo i Hrvata i pripadnika drugih narodnosti. Komunisti su uporno pokušavali prikriti istinu o logorima, kao i onu o jamama. Književnik i očevidac Veljko turin svjedoči da su mnogi Hrvati u zbjeg u El Shatt preko otoka Visa smišlj eno i nasilno odvedeni, među njima i svećenici: don Niko Bogdanić, don Andro Štambuk, don Ivo i don Toma Moškatelo, don Niko Ivanović i don Jure Burić, a don Mate Blašković zadržao se u Santa Maria di Leuca na krajnjem jugu Italije. U El Shattu je bio i zadarski svećenik don Ivo Ivelja. Uz sve ostalo, u Hvarskoj biskupiji učinjeni su brojni zločini kulturocida i etnocida. Na primjer, zabranjivane su čak i čuvene procesije "Za križen". Progon Crkve u Hrvata u doba komunizma izvrsno je prikazan u božićnoj epizodi televizijske serije Naše malo misto, čija je radnja smještena na područje dalmatinskih otoka, a snimana j e u Starome Gradu. (sažetak izlaganja sa međunarodnog znanstvenog skupa "Hrvatski mučenici i žrtve iz vremena komunističke vladavine" - v. K. br. 21, str. 15)

fra Stipo Marčinković

Prema .Novigradu o

•••••••••••••••••••••••••• ~ RAZGOVOR S POVODOM ::E. ,

~~--------------------------------Gost našeg lista - Zoran Domančić, dosadašnji predsjednik Gradskog vijeća

,,~ED05TAJE NAM OSJECAJA I ZAINTERESIRANOSTI ZA JAVNO DOBRO"

Prije tri godine smo na lokalnim izborima odabrali 15 vij ećnika koji, uz gradonačelnika, svojim

angažmanom i dizanjem ili nedizanjem ruku kroje budućnost našeg grada. Bitnu ulogu ima i predsjednik Gradskog vijeća, kojeg smo uhvatili povodom Dana grada s nekoliko aktualnih pitanja. Naravno, nakon rekapitulacije ljetnog perioda uvijek ostane mnoštvo potrebnih i aktualnih pitanja, no mi smo se ograničili na nekoliko njih: što radi Gradsko vijeće, kakav je odnos sa gradonačelnikom, o stanju u gradu, o proslavi 400. obljetnice kazališta ... Napominjemo, sa g. Domančićenl razgovarali smo sredinom kolovoza, a on je 27. kolovoza podnio ostavku na mjesto predsjednika Gradskog vijeća. To, dakle, nije bio povod ovom razgovoru.

Kruvenica: Posljednje tri godine obavljate dužnost predsjednika Gradskog vijeća. Kako ocjenjujete dosadašnji rad GV? Domančić: Gradsko vijeće je u tri godine ovog mandata imalo gotovo 50 sjednica, a kao kolektivno tijelo radilo je u skladu sa zakonima Republike Hrvatske i donosilo sve potrebne opće akte - odluke, kako bi druga tijela Grada mogla funkcionirati. Gradsko vijeće je često donosilo zaključke i u pojedinačnim slučajevima u kojima je tražilo od izvršnog tijela (gradonačelnika) i upravnog odijela učinkovito izvršavanje, ali, nažalost, gradonačelnik bi se najčešće oglušio na te zaključke. Ćak i nakon ponovljenih zahtjeva za izvršenje zaključaka (raskid ugovora s Venerandom, projekt izgradnje srednje škole, financiranje FFR ... ) rezultata nije bilo. S druge strane, gledajući pojedinačni rad vijećnika u Gradskom vijeću nisam pretjerano zadovoljan, jer se mali

U eat

broj vijećnika priprema za sjednice Vijeća, a još manje ih argumentirano sudjeluje u raspravama, iako se radi o vrlo važnim temama za ovaj grad. Vijećnici većinom glasuju, bolje rečeno, dižu ruke prema prethodno zadanim naputcima, bez obzira na argumente iznesene u raspravi, a razina komunikacije i ponašanja je često ispod svake razine, te sam nekoliko puta morao prekinuti sjednicu.

Kruvenica: Često čujemo pritužbe da gradonačelnik ne poštuje odluke Gradskog vijeća, ali i da GVopstruira rad gradonačelnika. Koliko je za tu situaciju kriv zakon o lokalnoj samoupravi i u kojem bi ga smjeru trebalo mijenjati? Domančić: Po Zakonu i hvarskom Statutu, Gradsko vijeće je predstavničko tijelo (zakonodavno na lokalnoj razini), a gradonačelnik izvršno tijelo, što znači da Gradsko vijeće donosi odluke, a gradonačelnik ih izvršava ili osigurava

RAZGOVOR S POVODOM

njihovo izvršavanje. Tvrdim da Gradsko vijeće ne opstruira rad gradonačelnika, jer donosi sve zakonom predviđene odluke na vrijeme, a mnoge od njih je predložila gradska uprava, odnosno sam gradonačelnik. Dapače, gradonačelnik čestim napuštanjem sjednica, ponekad i sa svim vijećnicima s njegove nezavisne liste, opstruira i omalovažava rad Vijeća. Osim toga, kao predsjednik Vijeća često moram požurivati gradonačelnika i pročelnika na brže pripremanje akata za usvajanje na Gradskom vijeću, tako da materijali ponekad kasne i stižu pred samu sjednicu Vijeća. Druga je stvar da li se usvojene odluke nekom sviđaju, ili ne sviđaju. Nažalost, gradonačelnik Bebić kao izvršno tijelo bira koje odluke i na koji način će ih izvršavati, pa čak ponekad djeluje i suprotno odlukama Vijeća, čime ne ispunjava svoju osnovnu zakonsku obvezu. U tom dijelu Zakon je katastrofalno loš, odnosno ima ogromnu ,,rupu", jer ne postoji sustavni i učinkovit nadzor nad radom gradonačelnika, pa čak ni mogućnost sprječavanja donošenja protuzakonitih odluka, ne postoje ni sankcije u slučaju neizvršavanja odluka Gradskog vijeća, niti praktična mogućnost njegova opoziva. Za razliku od gradonačelnika, svaka odluka Gradskog vijeća šalje se na kontrolu zakonitosti Uredu državne uprave, koji je može vratiti na popravak ili obustaviti od primjene ukoliko ustanovi da je manjkava. Ukratko: izvršavanje odluka predstavničkih tijela ovisi o volji župana, gradonačelnika ili načelnika, štojenedopustivo. Po mom mišljenju, Zakon bi trebalo mijenjati u smjeru vraćanja kolektivnog izvršnog tijela - Poglavarstva, jer se pokazalo da pojedinačno izvršno tijelo (u našem slučaju gradonačelnik) nije učinkovitiji od kolektivnog (Poglavarstvo), a stručnost i odgovornost su bitno smanjeni. Pametni gradonačelnici su sami stvorili "svoje" Poglavarstvo u obliku savjetničkog tima, ali to treba institucionalizirati. Naravno, gradonačelnike kao osobe koje zastupaju Grad i predsjedaju izvršnim tijelom građani bi i dalje trebali birati neposredno, ali njihove ovlasti i obveze bi se rasporedili na grupu ljudi koja bi morala funkcionirati kao tim. Osim toga, trebalo bi precizno razraditi mehanizme kontrole i odgovornost, pa čak i sankcije za neizvršavanje svojih obveza, kako predstavničkih, tako i izvršnih tijela. Nažalost, nacrt izmjena Zakona koji je ovog ljeta bio na javnoj raspravi ne donosi nikakva bitna poboljšanja, osim lakše smjenjivosti gradonačelnika (načelnika i župana), ali i gradskih vij eća, te će oni morati funkcionirati u nekoj čudnoj ravnoteži straha. Dapače, mišljenja sam da će, ako se takav Zakon usvoji, u praksi biti lošiji nego dosadašnji.

Kruvenica: Hvar bi trebao obilježiti 400. obljetnicu osnutka kazališta. Proslava će, kako čujemo, biti uoči Dana grada. Građani smatraju kako je ova proslava trebala trajati cijelu godinu, uz puno bolju promidžbu i program. Sto mislite, zbog čega ova važna proslava nije drukčije obilježena?

Domančić: Suština odgovora na ovo pitanje sadržana je u prethodnim odgovorima, ukratko: sustavno neizvršavanje odluka od strane gradonačelnika kao izvršnog tijela. Gradsko vijeće je imenovalo Povjerenstvo za obilježavanje 400-te obljetnice hvarskog povijesnog kazališta na čelu s gradonačelnikom Bebićem još u listopadu prošle godine, s namjerom da cijela 2012. godina bude obilježena tim važnim događajem. Vijeće je višekratno tražilo da gradonačelnik podnese izvješće o poduzetim radnjama za primjereno obilježavanje 400-te obljetnice, te dostavi Vijeću na usvajanje Program proslave. Do danas nije dostavljeno ni izvješće ni Program, a za Grad ostaje sramota da se na neprimjeren način odnosi prema tako važnom događaju.

•••••••••••••••••••••••••••• n RAZGOVOR S POVODOM

Kruvenica: U vrhuncu turističke sezone naš grad je dobio dodatnu katamaransku liniju koja je trajala do kraja kolovoza. Zima je na pragu i čini se kako ćemo opet imati iste boljke: samo dvije linije dnevno, koje opet ovise o vremenskim (ne)pogodama. Može li Gradsko vijeće riješiti taj problem? Domančić: Nažalost, ni Gradsko vijeće ni gradonačelnik sami ne mogu riješiti ovaj gorući problem grada Hvara. Samo pravovremenim, zajedničkim i argumentiranim nastupom prema nadležnim institucijama i u dogovoru sa susjednim jedinicama lokalne samouprave, moguće je izboriti se za poboljšanje prometne povezanosti sa Splitom. Medijske halabuke neće donijeti rezultate kao ni do sada, a ovogodišnje preskupo dvadesetodnevno subvencioniranje katamaranske linije od strane Grada Hvara opasan je presedan koji bi nam se sljedeće godine mogao obiti o glavu. Naime, izvorni prihodi gradskog proračuna iz godine u godinu su sve manji, tako da bi i bez troška za katamaransku liniju bilo problema izvršiti sve stavke, a upitna je i dotacija županije na kojoj se temelji fmanciranje subvencije. Osim toga, gradonačelnik j e pregovarao sam bez znanja Gradskog vijeća, a onda Gradsko vijeće donio pred gotov čin, uputivši na usvajanje odluku s nepotpunim materijalima - bez ugovora o subvencioniranju, koji je dostavljen na samoj sjednici, tako da je cijela operacija napravljena ishitreno, prekasno i bez razmišljanja o mogućim posljedicama. Mišljenja sam daje nužno vratiti u plovidbeni red pristajanje u luku Hvar trajekta na liniji Split - Vela luka - Ubli, što smo izgubili prije 6 godina, a taj je prijedlog Gradsko vijeće još prošle godine podržalo.

Kruvenica: I ovog ljeta bilo je aktualno pitanje buke i potpisivanja peticije protiv toga. Neki građani smatraju da se to pitanje ne rješava zbog korupcije i organiziranog kriminala. Imaju li građani pravo, i što se može učiniti? Domančić: Korupcija je teška bolest koja je prisutna u cijeloj Lijepoj našoj, pa tako i u Hvaru, i kako je se adekvatno ne suzbija gotovo postaje stil života i opće prihvaćeno pravilo, koje birači često i nagrađuju. Naime, po mom poimanju korupcija je, u krajnjem slučaju, i glasovanje za osobe koje bi trebale štititi javne interese, isključivo po kriteriju: što će ta osoba kad se izabere meni osobno učiniti. Nažalost, i kriminal je prisutan u našem gradu, prvenstveno kroz drogu i prostituciju, a do kolike je mjere "organiziran", odgovor bi trebali dati policija i druga za to nadležna tijela. Što se tiče buke, stvar je jednostavna: treba provoditi zakone i odluke Gradskog vijeća; inspekcije trebaju kontrolirati rad ugostiteljskih objekata, a gradonačelnik na svako učestalo remećenje reda i mira skraćivati radno vrijeme. Gradsko vijeće je donijelo najfleksibilniju odluku o radu ugostiteljskih objekata koja je moguća po zakonu, ali se i takva ne provodi, iako smo svojim zaključkom u više navrata tražili od inspekcija, policije i gradonačelnika njeno provođenje. Inače, za mene je veći problem od same buke novi imidž Hvara kao turističke destinacije isključivo zabavnog tipa, promijenjena struktura gostiju i njihovo razulareno ponašanje, te nepostojanje vizije razvoja grada kao turističke destinacije. Ne mislim da Hvar treba pretvoriti u "spavaonicu", ali treba vratiti balans izmeđunmogih vidova turizma: obiteljskog, povijesno-kulturnog, rekreacijskog,

RAZGOVOR S POVODOM

gastronomskog, pa i zabavnog. Jedino se na taj način može osigurati dugoročna stabilnost prihoda od turizma i produžiti sezona.

Kruvenica: Slijedi izborna godina. Na što bi kandidati za gradonačelnika trebali u svojim kampanjama obratiti pažnju kako bi zadobili povjerenje i glas građana? Iz Vašeg iskustva, pošto ste i sami obavljali tu dužnost u jednom mandatu, kakav treba biti gradonačelnik? Domančić: Gradonačelnički kandidati bi u svojoj kampanji prvo trebali obećati ono što mogu izvršiti. Nisam siguran što će biti presudno za prosječnog birača, ali moj glas će dobiti onaj gradonačelnik koji obeća da će provoditi većinu svog vremena u Hvaru baveći se svakodnevnim problemima građana, uvesti red u gradu (prvenstveno tijekom ljeta) provođenjem gradskih odluka, značajnije ulagati u komunalnu infrastrukturu, pokrenuti projekte značajne za društveni život građana (knjižnica, nova škola, dom zdravlja, starački dom ... ), zaustaviti pad prihoda gradskog proračuna i učinkovitije upravljati imovinom Grada. Naravno, najvažnije je tko daje obećanja, odnosno može li se toj osobi vjerovati i da li je ona svojim načinom života vjerodostojna. Iako smo dominantno vjernička i to katolička sredina (bar deklarativno i manifestacijski), mislim da gradonačelnik ne mora biti nužno vjernik - katolik, ali da mora podržavati i živjeti moralna načela koje podržava većina građana. Gradonačelnik bi također trebao biti osoba koja će okupljati i poticati na suradnju, a ne dijeliti ovu našu, ionako malu, lokalnu zajednicu.

Kruvenica: Često čujemo kako se lokalna politika i problematika ograničila na razgovor u kafićima i na Pjaci i kako nam nedostaje pravog, živog i konstruktivnog dijaloga. Dolaze li Vam građani sa svojim pitanjima i problemima? Kako poboljšati komunikaciju između građana i lokalne vlasti?

Domančić: Ovo je dosta složeno pitanje s obzirom na globalne promjene u komunikaciji i širenju informacija posljednjih dvadesetak godina (internet, mediji, telefoni ... ). Smatram da, u ovako malom gradiću, živa i neposredna komunikacija između građana i obnašatelja raznih lokalnih funkcija mora biti i na Pjaci i na Mandraču i u kafićima,j er se mi svi međusobno poznajemo i uspostavljanje nekih pretjeranih formi u komunikaciji bilo bi neprirodno. Međutim, ako želimo sustavno i ozbiljno rješavati neke probleme potrebno je organizirati tematske skupove otvorene za sudjelovanje šireg broja ljudi, na kojima bi se uz određenu formu i s konkretnim prijedlozima pokrenule inicijative koje bi gradska tijela uobličila u zakonom predviđene forme (odluke, zaključke, planove i sL). Nažalost, kao predsjednik Vijeća, nisam zadovoljan odazivom i interesom za takve načine rada. Primjerice, na tematskim sjednicama Vijeća vezanim za turizam, koje se posljednje tri godine održavaju na kraju sezone, mali je broj građana koji se odazovu (unatoč i pisanim pozivima), ajošje manji broj onih koji sudjeluju u raspravi s konkretnim prijedlozima. Budući da, kao predsjednik Vijeća, nemam ured, građani me u pravilu kontaktiraju na javnim mjestima, što meni nimalo ne smeta, a problemi koji ih muče i pitanja koja postavljaju ukazuju na veliko nepoznavanje funkcioniranja našeg sustava, odnosno nepoznavanje ovlasti unutar sustava. S obzirom da je moja funkcija isključivo predstavljanje kolektivnog tijela - prvi među jednakima, moji su im odgovori najčešće savjetodavne prirode, što neke od njih, moram priznati, ne zadovoljava. Naša lokalna radio postaja Free For radio jako je puno pridonijela informiranju građana o radu gradskih institucija, te time uspostavila jednosmjernu komunikaciju, ali se povratna veza od građana putem radija teško uspostavlja, pa oni najčešće pitanja koja žele postaviti postave kad me sretnu negdje u gradu. Kako bi se poboljšala komunikacija, trebalo bi prvenstveno poraditi na edukaciji građana o funkcioniranju našeg sustava, od lokalne do državne razine, te ih u sklopu toga poticati na inicijative prema gradskim, županijskim i državnim tijelima, koje mogu kao građani pokretati.

I •

•••••••••••••••••••••••••• w OBLJETNICE

90. obljetnica Dječjeg vrtića II Hvaru (r)

O ve go~in~ obilje~a~amo 90 godina postojanja orgamz1ranog predškolskog odgoja u gradu

Hvaru. Davne 1922. g. otvorenaje ustanova pod nazivom "Dječje zabavište", a u narodu se popularno zvala "Mala škola". Otvorena je zaslugom gospođe Milke Bučić, kojaje u tom vremenu bila predsjednica Ženske zadruge. "Otvorena je s razloga da djeca već prije škole imaju pravilan odgoj, jer su djeca bila prepuštena ulici" (citat iz Spomen knjige Dječjeg vrtića).

Ustanovu su odmah pohađala sva djeca od 3-7 godina. Upisano je bilo preko 100 djece. U početku su prostorije odgovarale namjeni, a postojalo je i lijepo uređeno dvorište. Namještaj se sastojao od stare, velike školske klupe i nekoliko dugih dječjih klupica za dvorište. Od didaktičkih sredstava bili su zastupljeni Frobelovi darovi. Ustanova je osnovana kao samostalna, a kasnije je bila pod upravom sedmoljetke, do 1951. godine. Sredstva za rad ustanove najprije je osiguravalo Ministarstvo prosvjete i Narodna ženska zadruga, a kasnije narodna vlast. Samodoprinos roditelja za djecu bio je vrlo slab i neredovit. Od osnutka 1922. g. u ustanovi su radile Antica Usmiani kao upraviteljica i Marija Rismondo, sve do 1927. g. Tada je vrtić (zabavište) radio u privatnoj kući obitelji Dorotka­Kasandrić u Grodi. Iste godine u ustanovi počinje raditi Etica Machiedo, a zabavište se 1931.godine kratko preseljava (2 godine) u obiteljsku kuću Capel1o-Boglić, istočno od Arsenala. Nakon toga, 1933. g. zabavište prelazi u privatni stan Anuncijate Avelini u Gojavi. Upraviteljica Usmiani je premještena na drugi posao, upravljanje preuzima Etica Machiedo, uz nju još radi Zlata Dulčić iz Dubrovnika, a nešto kasnije i Tonka Hančević, kada je zabavište kratko vrijeme bilo smješteno u maloj zgradi na Venerandi.

~

DjeČji vrtiĆ u školskOj zgradi Nepoznati su podaci koliko se zabavište vremena zadržalo na Venerandi, jer je 1939. g. preselilo u novoizgrađenu školu. Sjećanja polaznika (p. Maričić i R. Benčić) kazuju da se 1946. g. širio miris toplog kruha, sa namazorn od marmelade, koji se za marendu dijelilo djeci predškolske dobi, koji su dolazili iz Palače Vukašinović. Je li i u njoj bilo zabavište u tom vremenu, nisam uspjela pronaći podatak. U novoj zgradi škole sagrađene u Križa vrtić je bio smješten prizemno lijevo, a pored Etice Machiedo i Zlate Dulčić, počela je raditi i Jovanka Fio. Sve one imale su završen tečaj za zabavište i položen stručni ispit. Etica Machiedo udata

~ •••••••••••••••••••••••••••• OBLJETNICE

Zaninović je provela u ustanovi više od 19 godina, do odlaska u stari Grad 1947. g., gdje nastavlja raditi u vrtiću do 1960. g., kada je umirovljena. Jovanka Fio udata Barišić radila je u dva navrata, 1932.-1942. i 1949.-1958. Godine 1951. i 1952. počinju raditi dvije odgojiteljice koje su završile srednju školu za odgajateije, a to su Zdenka Majetić i Marija Pavković. Prva ostaje samo godinu dana, a druga do 1958. g. Izgradnjom nove škole 1939. g. vrtić je opremljen namještajem i opremom po didaktičkom programu Marije Montessori. U periodu 1958.-1960. g. vrtić je organizacijski i stručno zanemaren. Privremeno su u njemu radile Nada Pavlinović i Ankica Blažević, a u spomen-knjizi stoji: "U tom vremenu autoritet ustanove je opao, zbog loše organizacije i zanemarenosti." Od jeseni 1960. u ustanovu ponovo dolazi Marija Pavković, udata Fle-Danijelović, koja preuzima dužnost upraviteljice, te početnica Ružica Lalić. Od te godine odgajatelji sebi postavljaju zadatak ,.podići autoritet ustanove na viši nivo, što teško uspijeva, jer odgojiteljica mlađe grupe nije zainteresirana za rad u ustanovt' (stoji u spomen-knjizi). Krajem te godine Ružica Lalić odlazi na premještaj, te dolazi Mara Stojić. Od tada ustanova mijenja izgled u materijalnom i odgojnom smislu. Interes roditelja i djece za ustanovu raste, te se više ne doživljava kao čuvalište. U gradu ne postoji potreba za smještajem djece u vrtić isključivo zbog zaposlenosti roditelja, već zato što se vrtić smatra neophodnom

stepenicom u pripremi djeteta za školu. Iako u tom vremenu, krajem šezdesetih godina, vrtić oskudijeva u prostoru, kadrovima, odgojnim i pomoćno-tehničkim sredstvima, upisuje se prevelik broj djece, jer ih roditelji žele upisati, jer pohađanje vrtića smatraju poželjnim i obveznim. Početkom sedamdesetih godina vrtić snažno egzistira u gradu, ulazi u društvenu sredinu i postaje njen nedjeljiv dio. Potkraj 1961. g. djeca iz vrtića javno izvode dramatizaciju poznate "Ježeve kućice" B. Ćopića, uz veliko oduševljenje gledatelja, a iste godine svečanije je bio proslavljen i Dan žena, uz bogat program, darove majkama i zakusku (stoji u spomen-knjizi). Već 1962. g., mališani nastupaju na sletu mladosti, djevojčice u vježbi s vjenčićima, a na kraju pedagoške godine nastupaju u narodnom kazalištu. Izveden je igrokaz "U školi gljiva", nakon čega su mališani primili čestitke gradskih vlasti i zadovoljne publike. Kontinuiran put suradnje sa roditeljima i društvenom sredinom dodatno je osnažio ulogu vrtića u gradu. Cijelo to vrijeme, dokje vrtić rastao u kvaliteti odgojno-obrazovnog rada i dobroj sinergiji sa društvenom sredinom, vrtić je vodila stručna osoba, Marija FIe Danijelović. U cijelom tom razdoblju vrtić je smješten u zgradi škole, ali kao zasebna ustanova.

OBLJETNICE

DjeČji vrtić pod upravom i vođenjem osnovne škole Značajan datum je 26. 03.1966. g., kada je održana radna zajednica škole i vrtića. Toga je dana, uz nazočnost svih članova radne zajednice, donesena odluka o pripajanju Dječjeg vrtića Hvar osnovnoj školi, te je ovim spajanjem vrtić postao odjeljenje za predškolski odgoj Osnovne škole Hvar. Tada započinje intenzivna suradnja vrtića i škole, prigodom organiziranja raznih zajedničkih svečanosti i javnih nastupa. U tom vremenu počinje u vrtiću raditi odgojiteljica Jakica Zaninović Ljupče. Godine 1969. g. iz sredstava Fonda za neposrednu dječju zaštitu uređuje se igralište u neposrednoj blizini škole, koje koriste i djeca koja polaze vrtić. Iste te godine organizira se tzv. produženi rad (nulti razred ), u trajanju od deset dana za djecu predškolske dobi, te je izvršeno vrednovanje (testiranje) djece za polazak u I. razred, a vodili su ga odgajateljica Marija FIe Danijelović i Nina Buzolić. Sljedeće godine stiže posebno priznanje od Zavoda za školstvo u Splitu. Postignuti su vrlo dobri rezultati u odgojno-nastavnom pogledu, posebno u odnosima vrtić-škola. Iste godine Jakicu Zaninović zamjenjuje Katica Lucija Marchi, kojaje umirovljena 1973. g., a Jakicu Ljupču Zaninović, koja odlazi na vlastiti zahtjev, zamjenjuje Marija Matković na određeno vrijeme. Godine 1971. Zavod za unapređivanje osnovnog obrazovanja donosi jedinstven dokument - plan i program rada u dječjim vrtićima, koji postaje podloga odgaj atelj ima za rad s djecom. U tom vremenu počinje se tiskati literatura koja je uvelike pomagala odgajateljima u planiranju dnevnih, mjesečnih i godišnjih planova rada. Najviše literature u tom periodu je iz odgojnog područja tjelesnih i motoričkih aktivnosti. Godine 1973/74. broj djece raste, te se otvaraju dva nova odjeljenja za predškolski odgoj, koja su bila smještena na Pharosu i u vili Gazzari (Gazarović) na Sv. Katarini, a vlasnik zgrade u tom razdoblju bilo je hotelsko poduzeće Hvar. U nedostatku odgajatelja radna mjesta se popunjavaju učiteljicom i nastavnicama razredne nastave, na određeno vrijeme, pod uvjetom da tijekom te pedagoške godine polože diferencijalni ispit. Lukra Anić, Majda Tabak i Andrina Hackel su položile diferencijalni ispit i stekle pravo rada na neodređeno vrijeme. Kraći period je u vrtiću radila nastavnica hrvatskog i engleskog jezika Odesa Bebić, alije već bila pozvana na rad u osnovnu školu. Za ubrzano povećanje broja djece i grupa u vrtiću nije se u potpunosti bilo spremno, jer nisu bili riješeni ni kadrovski, a ni u

potpunosti niti prostorni uvjeti. Tada je vrtić imao četiri formirane grupe, ali već sljedeće godine nije mogao započeti s radom sa mlađom dobnom grupom, jer nije bilo raspoloživih učitelja ni odgajatelja, a M. FIe Danijelović je bila na porodnom dopustu. Bio je to znak svima onima koji su bili motivirani da svoj radni vijek provedu s djecom u vrtiću, da nakon srednje škole upišu Pedagošku akademiju­smjer predškolski odgoj, jer je već u zakonskoj regulativi bilo propisano da s djecom predškolske dobi rade odgajatelji koji su završili studij predškolskog odgoja i stekli višu stručnu spremu nastavnika predškolskog odgoja, a zatim i odgajatelja predškolske djece. Godina 1976/77. bila je iznimno stresna za organizaciju predškolskog odgoja u Hvaru. Materijalni i prostorni problemi dosežu vrhunac. Zbog zadovoljavanja potreba Srednjoškolskog centra Hvar, u zgradi osnovne škole više nije bilo mjesta za vrtićke grupe. U siječnju 1977.g. vrtić je

n ••••••••••••••••••••••••••••

OBLJETNICE

preseljen u stari, derutni hotel "Slavija" na rivi . • .prostor je neadekvatan, mračan, male hotelske sobe nisu davale mogućnost za igru, a osim toga, stara je zgrada bila uvijek potencijalna mogućnost da se jednoga dana svi nađemo u kavani Slavije u prizemlju", zapisala je M. FIe Danijelović, opisujući trošnost zgrade i podova u prostorima u kojima su svakodnevno boravila djeca. ,,Iz tih prostora započela je direktna borba za nove prostore i propagandnim porukama kroz grad (nosila su ih djeca), a glasile su IGRA TRAtI PROSTOR" (zapisala M.F.D.) Na Badnjak 1977. vrtić je imao pet grupa, a u Slaviji i na Pharosu radile su odgojiteljice: Antica Ortner, Andrina Hackel, Tonka Lovrinčević, Milka Carić i Marija FIe Danijelović.

Pomoćnice su bile Ratka Ivanka Alujević na Pharosu, a u Slaviji Milka Fistonić. Početkom 1977/78. U Slaviji rade: Marija FIe Danijelović, Tonka Lovrinčević i Venija Dulčić, a na Pharosu Tonka Budrović (sada Matković) i Doris Klarin (sada Bašić).

OsnhTanJe Centra dJečJih vrtića opĆine Hvar Početkom 1978. g. svi vrtići na otoku Hvaru se odcjepljuju od osnovnih škola i formiraju jedinstvenu, zajedničku ustanovu pod nazivom Centar dječjih vrtića općine Hvar. Centar je tada obuhvaćao 12 odgojnih skupina i oko 300 djece. Direktoricom Centra postaje Mira Barbarić. Dana 25. 5. 1978. g. postavljenje kamen temeljac za gradnju novog vrtića na Dolcu, a postavila gaje dugogodišnja odgojiteljica i upraviteljica Marija FIe Danijelović. Istog dana je sa svojom grupom izvela na majskom sletu ritmičku vježbu "Daleko je more". Vrtić se gradio godinu i pol, te je po završetku radova, opremanjem i dobivanjem uporabne dozvole otvoren 28. 12. 1979. g. Naknadno je dovršeno uređenje dvorišnog prostora sa pripadajućom opremom, i kasnije je kuhinja stavljena u funkciju. Opće je zadovoljstvo roditelja, djece, građana, mladosti srednje škole, radnika i poduzetnika, koji su svojski s puno volje i ljubavi zajedničkom sinergijom priveli kraju poslove uređenja vrtića. Navodi se u spomen-knjizi daje privatni prijevoznik Mladen Miličić besplatno prevezao sve što je bilo potrebno, a cvjećar Ivo Gospodnetić Gariful poklonio je sadnice, posadio ih i ponudio stručnu pomoć po pitanju raslinja u vrtiću. "U ovim prostorima boravit će 150 hvarskih mališana sa svojim nastavnim osobljem u neusporedivo povoljnijim uvjetima, nego do sada", istaknuo je prigodom

otvaranja Đuro Duboković, predsjednik SIZ-e odgoja, osnovnog obrazovanja i društvene brige o djeci predškolskog uzrasta općine Hvar, te nastavio da su "idejni projekt za ovaj objekt izradili arhitekti Darko Petrović i Ivo Štambuk. a izvedbeni projekt je izrađen u Urbanistic'1wm zavodu za Dalmaciju u Splitu. Radove je izvelo zanatsko poduzeće Hvar, a investitor je bila SIZ-a odgoja i osnovnog obrazovanja i društvene brige o djeci predškolskog uzrasta." U novom vrtiću ubrzo su se vrata otvorila vrtićkim prijateljima iz bratimijene Ilidže, koji su u vrtiću proveli 10 dana u siječnju 1981. godine. Hvarska djeca su trebala otići u uzvratni posjet, ali se to nije dogodilo zbog nepovjerenja prema zimskim uvjetima za našu djecu, kofana takve uvjete nisu navikla. Cjelokupan program boravka u Hvaru organiziranje u vrtiću i u gradu Hvaru, zajedno sa njihovim odgajateljima, pedagogom, medicinskom sestrom i kuharicom. Godine 1981182. otvorena je kuhinja u novom vrtiću. Iste godine vrtić je dobio ime "V anđela Božitković", po sudionici iz II. svj. rata, koja je sa samo 17 go(ijna otišla u borbu za slobodu i izgubila svoj mladi život. Tih godina Centar zapošljava 29 zaposlenika, a organiziran je u pet objekata na otoku Hvaru: u Starome Gradu, Vrbanju , Jelsi, Vrboskoj, a u postupku je bila i izgradnja škole i vrtića u Svirčima. U Hvaru tada rade, uz postojeće odgojiteljice, Marija Pandoi, Marija Zoranić (sada Lovrinčević), Tonka Budrović (sada Matković) i Sanja turin, a od pomoćno­tehničkog osoblja Josip (Joško) Rosso, domar-ložač, te pomoćnice-spremačice Milka Fistonić, Ratka Ivanka Alujević i Matija (Maša) Rajčić. U lipnju 1983. je u mirovinu nakon više od 30 godina rada otišla Marija FIe Danijelović, a tadašnja direktorica Mira Barbarić je napisala tekst o Marijinom radu u rubrici "Susreti", pod naslovom "Tri desetljeća s najmlađima" " ... Ako možemo reći da netko u predškolskom odgoju u hvarskoj komuni ima svoju nit -kontinuitet, ako vrtić ima pojam ili svoj sinonim, onda je to ime Marija, jedna djevojčica, koja je u svakoj odgojnoj grupi, umjesto godinu ostala deset i u svakoj radnoj godini bila sretna da je ponavlja u novom obliku, u novoj radosti." (izvadak iz teksta u Školskim novinama, rujan 1983. g.) U prekrasnom vrtiću nije bilo mjesta za najmlađe - za djecu jasličke dobi. Nastavit će se ...

Sanja turin, prof., ravnateljica Dječjeg vrtića Hvar

•••••••••••••••••••••••••• n

RAZGOVOR S POVODOM

Razgovor s Prošperom Miličićem-Bracotom -

(;!!osPo"'din skoro dan, s im se družimo, prijateljujemo. Teško je

nabrojiti kojim se..s-v fiivnostima bavi. Skora pa legenda Hvara. Radi se, naravno, o rošperu Miličiću zvanom Braco, a iz vaterpolskih dana nosi i nadimak Rošpe. Rođenje 12. svibnja 1948. u Hvaru. Trenutno je u mirovini, premda je to možda i pogrešan izraz, jer - kao što je već istaknuto - on ne miruje. Poseban povod za razgovor s njime nije potreban, ali mi smo iskoristili obnovu hvarske limene glazbe kao priliku za ovaj intervju. A razgovor je trebao započeti na Vloki nakon jematve kod Vjekoslava Bracanovića-Luvijeta ... Ali, bilo je vruće, i sklonili smo se u hlad s bevandom, pa je razgovor odgođen za kasnije, prije objeda u Luvijeta kući.

Kruvenica: Nakon l5-godišnje pauze obnovljena je hvarska limena glazba. Je li Vas iznenadila izvrsna reakcija Hvarana na prvi koncert u Arsenalu u lipnju ove godine? Miličić: Izuzetno. Oduševljen sam, kao i naši slušatelji, ni suze nismo mogli skriti - ma, to vi niste vidjeli. Osjetilo se zajedništvo. Svi smo bili iznenađeni posjetom i potporom, nekom čudnom energijom, kao da je toga dana grad Hvar bio glazba. Nažalost, poznato vam je kad se hvarska gradska glazba ugasila i koliko je godina trebalo proći dok se nije obnovila. Naglašavam - Hvarani tradicionalno žive s glazbom. U prošlosti su postojale istovremeno dvije limene glazbe. Bože, hvala ti da smo se skupili mi, nazovimo, stari, da su mladi zainteresirani. Sada smo puhački orkestar i na prvom nastupu bilo nas je tridesetak. Na probama smo ovog

proljeća bili redoviti, vjerujem da će se to nastaviti i na jesen i zimu. Ljeti su, nažalost, zbog radnih obaveza probe nemoguće

Kruvenica: Najstariji ste aktivni član hvarske glazbe. Kakvi su bili Vaši počeci u glazbi? Miličić: Po godinama najstariji je Tomislav Domančić, ali, jer je on bio odsutan za školovanja u Zagrebu, ja sam najstariji član po stažu u kontinuitetu. Uz to, Toma je ranije bio voditelj glazbe i Gradskog zbora, a sada je član oba društva, što je pohvalno. Započeli smo u glazbi tako što smo kao mladi bili pozvani. Mi smo se odazvali, učili note, zavoljeli instrumente i bili aktivni zajedno sa starijim glazbarima koji su nam rado pomagali, poticali nas i upozoravali. I eto,još smo tu.

RAZGOVOR S POVODOM

Kruvenica: Jeste li zadovoljni funkcioniranjem obnovljene glazbe? Miličić: Da, jesam, osnov je postavljen. Moram spomenuti bivšeg župnika don Joška Šantića koji se jako trudio oko glazbe. Naravno i barba Jureta Zaninovića-Alviža koji je uvijek govorio i pisao o našoj glazbi. Onje sada naš počasni predsjednik. Hvala sponzorima koji su financirali obnovu i nabavu novih instrumenata. Notni zapisi su arhivirani, iz njih i učimo. Naš voditelj prof. Tomi Domančić punje volje. Aktivan je i naš novoizabrani predsjednik prof. Milan Lakoš.

Kruvenica: Što mislite, kako osigurati da se obnovljena glazba ponovno ne ugasi? Miličić: U prvom redu, uspostavom interne muzičke škole za puhačke instrumente u Hvaru. Treba privući mlade, posebno djecu da se aktivno uključe. Važno je adekvatno financiranje od strane Grada, plaćanje maestra, ulaganje u instrumente. Bilo bi dobro da građani, pa i zajednica pripomognu novčanim doprinosima. Na nama je da budemo redoviti na probama i nastupima i sve će biti dobro.

Kruvenica: Aktivni ste član Hvarskog pučkog kazališta, čija matična kuća ove godine puni 400. obljetnicu postojanja. Je li ta obljetnica primjereno obilježena? Miličić: Ovo je sramota. Obljetnica kazališta trebala je, kako se to danas kaže, biti brend, da čitav svijet priča o tome, a mi nismo imali niti jednu predstavu tim povodom. U kazalištu sam od petog razreda osnovne škole, ili možda čak i četvrtog, kada me je, kao i brojne druge, u svoju glumačku družinu uključio prof. Tin Kolumbić. Na tome mu velika hvala. Koliko je samo pokojni Marin Carić napravio, približio je Hvar drugima svojim idejama, djelima ... To je savršenstvo. Bog mu do pokoj. I fola! Svake godine HPK sa svojim repertoarom nastupa diljem naše zemlje, Europe, a bili smo i u Južnoj Americi. Osvojili smo i brojne nagrade (napomenimo da je naš sugovornik osvojio prvu nagradu za najboljeg amaterskog glumca Hrvatske, op.p.). Posebno treba pohvaliti našeg tajnika prof. Lakoša koji čitavu družinu okuplja i brine o svemu. A proslava obljetnice trebala je trajati dvanaest mjeseci, uz nastup brojnih društava... Evo i mi se ponosimo raznim prijateljima: redateljima i suradnicima, akademicima ... Tko je tome kriv? Osobno smatram daje najveća krivica na Gradu Hvaru.

Kruvenica: Osim što ste član HP/(, djelujete i u hvarskom D VD-u, pjevačkim zborovima, Rotary clubu ... Je li Vam teško koordinirati sve te obaveze? Miličić: Nije čovjek od malena sve shvatio, nego kroz odrastanje uđe u neku družinu. Niste pitali, ali reći ću i to -trenirao sam i igrao vaterpolo. Klub Hvar je bio jak, bilo nas je mnogo. Igrali smo u drugoj ligi ondašnje države, za koju se govorilo da je najjača druga liga na svijetu. Mnogo smo putovali, bili smo na raznim turnirima, čak i u Nizozemskoj. Igralo se ljeti. U Hvaru se ranije održavao Turnir nacija. Tu su igrali sva tri splitska kluba, Mladost, Partizan, KPK i mnogi drugi. Među prvima, prije Zagreba i Splita, imali smo zatvoreni bazen. A danas ga više nema ...

•••••••••••••••••••••••••••• ll

RAZGOVOR S POVODOM

Vatrogasac, tj. član Dobrovoljnog vatrogasnog društva sam još od 1966. godine. Obavljao sam i dužnost predsjednika društva. Bolest i godine su me malo udaljile, ali i dalje sam član DVD i to ću biti do smrti. Želja mije - i ovo ovdje prvi eut spominjem - da me ukopaju u vatrogasnoj uniformi. Sto se pjevanja tiče, bio sam član katedralnog zbora, klape For - preko 40 godina, a sada sam aktivan u Stel1i Maris, zboru franjevačke crkve i Gradskom mješovitom zboru. Član sam Rotary Cluba, mi smo humanitarci i to činimo iz ljubavi prema potrebnima, prema bolesnima, prema djeci ... Napravili smo mnogo akcija kao na primjer pomoć pri nabavi CT aparata Domu zdravlja i najsofisticiranijih pomagala za 10 najtežih invalida otoka Hvara vrijednih 200.000kn, pomoć školama na otoku u nabavi računala i

pametnih ploča, pomoć bolesnima u mukotrpnom liječenju i još mnogo toga što ne bi sve stalo u ovaj razgovor. Dao Bog da takvih udruga bude još više. Sve ove obaveze mogu se obdržavati ako imate ljubavi i volje, ali čovjek ne smije zaboraviti ni obiteljske obaveze. Drago mije i čast nešto kratko reći izvanrednoj Kruvenici, čudu od lista. Mi Hvarani moramo dati dio sebe za svoj grad jerjetočast.

Hvala gospodine Prošpe, i nama je bila čast što smo ugostili i predstavili čitateljima velikog humanitarca, glazbara, pjevača, sportaša, glumca i vatrogasca!

Pitanja sastavilo: UREDNIŠTVO Razgovarao: Miko Bibić-Žiže

~ •••••••••••••••••••••••••• 400. OBLJETNICA HVARSKOG KAZALIŠTA

O fenon;enu hv~r~kog t.ea~a još nije sve receno, aJos manje Je napisano, premda ova iznimna

kulturna ustanova, koja ove godine obilježava 400. obljetnicu gradnje kazališne zgrade i, što je još značajnije, neprekidnoga kazališnog amaterskog djelovanja kroz četiri minula stoljeća, zavrjeđuje da se o njoj više i piše i govori. Osobno ne ću biti miran dok fenomen hvarskoga teatra ne postane ne samo hvarski nego i hrvatski "kulturni brend".

Doista iznenađuje da se nitko iz nacionalnih kulturnih ustanova nije potrudio da poradi na tome da se hvarsko kazalište upiše na UNESCO-vu listu svjetske kulturne baštine, a 400. obljetnica bilaje za to izvrsna prigoda. U ovoj

jubilarnoj kazališnoj godini želim upozoriti na kulturne veze u prošlosti, koje su se ostvarivale zahvaljujući upravo fenomenu hvarskoga kazališta. Te su se veze na poseban i plodonosan način događale za vrijeme održavanja kulturne manifestacije "Mediteranean Shakespeare festival theatre 2000", koji je krajem posljednjeg desetljeća 20. stoljeća

osnovao zagrebački glumac Igor Serdar, i to s namjerom da potakne i ubrza obnovu staroga kazališta, ali i da upozori na kulturne korijene hrvatskog naroda, kako nama samima, tako i Europi i svijetu. Za vrijeme spomenutog festivala hvarski građani i gosti imali su prigodu vidjeti predstave svjetski poznatih kazališta, kao i nastupe naših izvrsnih glumaca. Osim toga, u okviru festivala održavale su se kazališne radionice, u kojima su sudjelovali i članovi Dramskog studija mladih Hvar. Od svjetski poznatih kazališta vrijedi istaknuti gostovanje teatra "Farces"iz Sankt Peterburga s predstavom "Fantasia", koju je režirao Viktor Kramer, a izvedena je na ljetnoj pozornici Venerandi. Također na Venerandi glumci talijanskog kazališta "Teatro indipendente" iz Milana izveli su Shakespearevu tragediju ,,Romeo i Julija", koju je

400. OBLJETNICA HVARSKOG KAZALIŠTA

režirala mlada redateljica Serena Sinigaglia. Od poznatih glumaca monodrame su izvodili Ž. Vukmirica, V. Matula i Z. Sokolović. Jednu od kazališnih radionica 1998. godine pod nazivom "In the Name of the Body" vodila je poznata redateljica iz Wallesa dr. Firenza Guidi, a kao rezultat njezinog rada s glumcima iz nekoliko europskih zemalja, naravno i iz Hrvatske, izvedena je u uvali U križa pokraj franjevačkog samostana performance-predstava na temu Shakespeareove drame "Oluja". Nekoliko je razloga zašto je Firenza Guidi izabrala upravo

Shakespearea i zašto Oluju, jednu od njegovih najboljih drama. Naime, na prostoru na kojemu je redateljica iz Walesa uprizorila Oluju je 1465. godine zapovjednik mletačkog brodovlja našao spas nakon brodoloma i odlučio je na tom mjestu Bogorodici u znak zahvalnosti podignuti crkvu Gospe od milosti, što je i učinio. Na taj se način u izvođenju predstave povezalo vrijeme i prostor, a Shakespeareov tekst komunicirao je s našim vremenom na simboličan način, budući da su se glumci služili ravnopravno trima jezicima: talij anskim, engleskim i hrvatskim, što je publika doživjela potpuno prirodno. Zanimljivo je i

znakovito da se u istom vremenu u Hvaru gradilo kazalište dokje u Engleskoj Shakespeare pisao Oluju, jednu od svojih najljepših i najpopularnijih drama. Prije izvedbe hvarske "Oluje" redateljica Firenza Guidi rado je pristala na razgovor, u kojemu je izložila znakovita razmišljanja, koja će zacijelo biti zanimljiva za čitatelje Kruvenice. Evo toga razgovora:

T. K.: Mnogo je razloga da se netko u svakom vremenu bavi Shakespeareom, međutim, zašto ste se odlučili upravo za Oluju, i to u Hvaru? Firenza Guidi: Slušala sam i čitala o otoku Hvaru kao o čarobnom i čudesnom otoku s bogatom kazališnom tradicijom, koja seže čak do Shakespeareova vremena. Također sam čula za podatak da je jedan hvarski biskup iz Rima donio u Hvar kosti sv. Prošpera koje se danas nalaze u hvarskoj katedrali. Tako sam prije nego sam vidjela Hvar i njegove ljepote, pomislila: ne mogu naći bolju scenografiju za rad na Oluji. Moj temeljni pristup u radu s klasicima je u početku i za vrijeme rada da sepitamgdjeje oluja i u meni i u nama.

T. K.: U Kazališnoj radionici radili ste na projektu pod nazivom "In the Name of the Body". Zašto" U ime tijela" u vremenu kada svijet sve manje djeluje u ime duha, odnosno sve više djeluje protiv duha? Firenza Guidi: Pripremajući se za rad prije dolaska u Hvar usredotočila sam pažnju na temeljno pitanje u radu: tjelesnost, napetost između tijela i duha, između materije i zraka, između Kalibana i Arijela i, konačno, između životinje i čovjeka. Pitanje koje sam u početku postavila grupi glasilo je: Gdje su Kaliban i Arijel u nama? Gdje ih nalazimo, gdje obitavaju, kada izlaze na vidjelo. U isto vrijeme s ovim pitanjima postavila sam i problem čudovišta, marginalaca i sl. Također istraživali smo kako se čovjek osjeća kada se susretne s djelovanjem Kalibana. Ne postoji nijedna točno određena ideja, nepromjenjiva, predodređena ni o Kalibanu ni o Mirandi. Likovi se trebaju kretati zajedno s vremenom.

T. K.: Može li kazališna umjetnost utjecati na "stanje duha" današnjeg svijeta, odnosno može li bar donekle mijenjati ljudsku svijest? Firenza Guidi: Moždaje preoptimistično reći da kazališna umjetnost može mijenjati svijet, ali kazalište barem može biti mjesto gdje se vode rasprave, gdje se razmišlja o svijetu, gdje se raspravlja o suprotnostima, problemima i frustracijama suvremenog čovjeka. Kazalište stoga mora opet pronaći svoje mjesto u životu ljudi. Publika se mora naći "unutar" kazališta. Kazalište mora ići k publici, voditi razgovor sa stvarnošću, sa stvarima i prostorima koji su dio života i zato posljednjih nekoliko godina rijetko radim predstave u kazališnim zgradama, sve više ulazim u život, tamo gdje se ljudi nalaze, okupljaju. Dobar primjer veze kazališta sa životom događa se danas u Irskoj, u kojoj svakodnevno nastaju novi tekstovi koji raspravljaju o problemima i govore upravo o onome što ljude zaokuplja, na primjer, što je to sloboda, neovisnost, identitet ljudske osobe i slično.

T. K.: Hoćete li ponovno doći u Hvar? Firenza Guidi: Najvjerojatnije još ove godine, ali ne raditi, nego se odmarati i susretati se sa "stvarnim" ljudima.

Razgovor vodio: Tin Kolumbić

400. OBLJETNICA HVARSKOG KAZALiŠTA

N šoj današnjoj kulturnoj, ali i političkoj "eliti" može biti uzor i putokaz kulturna manifestacija, koja se dogodila davne 1940.

g. u Hvaru, a povod joj je bila proslava obnove Hrvatskog narodnog kazališta u Splitu. Iznimno je značajno i znakovito da je uprava splitskoga kazališta odlučila proslavu svoga kazališta održati upravo u starom hvarskom kazalištu. Zašto se to dogodilo, doznajemo iz zagrebačkih novina "Novosti", u kojima je poznati tadašnji novinar R M. Fuis 8. listopada 1940. g. napisao članak pod naslovom "Historijska manifestacija kazališne umjetnosti u Hvaru - U hvarskom kazalištu starom četiri stoljeća obnavlja splitsko kazalište scenski život". U tome članku spomenuti novinar piše:

Prvi put nakon toliko vremena opet je na ovim starim daskama oživjela ona čista umjetnost u svoj svojoj ljepoti i zanosu. Započinjući s radom Hrvatsko narodno kazalište iz Splita izvedbom Držićeve komedije "Dundo Maroje" u obradi i režiji Marka Foteza dalo je simbolički pravac kojim

će krenuti. Započelo je taj rad ovdje na posvećenom mjestu hrvatske kazališne umjetnosti. U Hvaru je za ovu svečanost vladao ogroman interes. Već dan prije premijere sve su ulaznice za predstavu u potpunosti rasprodane.

Članovi Hrvatskog narodnog kazališta u Splitu na čelu s intendantom Ivom Tijardovićem i ravnateljem drame Markom F otezom dočekali su u Splitu intendanta Hrvatskog narodnog kazališta u Zagrebu A. Freudenreicha, s kojim su zatim krenuli parobrodom u Hvar gdje im je pripremljen svečani doček. Čitavi grad bio je u zastavama, a na pristaništu prilikom dolaska svirala je Hvarska glazba, koja u Hvaru postoji već sto godina. Goste je pred mnoštvom okupljenog svijeta pozdravio načelnik grada Hvara Romualdo Vučetić, koji je između ostaloga rekao: "Počašćen sam prvim posjetom koji imade svoje duboko kulturno i nacionalno značenje. Kao predstavnik općine Hvar pozdravljam goste i želim im dobrodošlicu, a predstavnicima hrvatske Thalije želim uspjeha u njihovom kulturnom radu. Svima opet želim ugodan boravak u gradu hrvatskogpjesnika HanibalaLucića. "

••••••••••••• t •••••••••••••• ~ 400. OBLJETNICA HVARSKOG KAZALIŠTA

Na pozdrav načelnika odgovorio je intendant Hrvatskog narodnog kazališta u Splitu riječima u kojima je izrazio toplu zahvalnost članova kazališta na takvom srdačnom dočeku i naglasio značaj činjenice da se prva predatava splitskog HNK održava baš u Hvaru. Poslije srdačnog dočeka bili su svi članovi kazališta smješteni u hotelu ''Kovačić'', a navečer je u dvorani hvarskoga kazališta održana premijera komedije dubrovačkog pisca Marina Držića u scenskoj obradi Marka Foteza, koji je ujedno i redatelj predstave. Prije početka premijere pred zastorom pozornice pozdravio je općinstvo intendantIvo Tijardović. Pozdravivši načelnika odjela za prosvjetu ispostave Banske vlasti u Splitu prof. Frana Tmbarinu, intendanta Hrvatskog narodnog kazališta u Zagrebu Aleksandra Freudenreicha te čitavo općinstvo i zahvaljujući mu na vanrednoj pažnji naglasio je: "Sa najvećim fllrahopoJtovanjem uJU smo jutros u gledlllište i stupili na pozornicu naše najstarije klIzališne wade, koja je najbolji dokaz,da se mora voditi računa o namaHrvatima, kadje govor o kulturi Europe. "

U nastavku uvodne riječi I. Tijardović govori o značaju kazališta i njegovoj ulozi u hrvatskom kulturnom životu i veli: «Neka ovo prvo gostovanje Hrvatskog narodnog klizališta iz Splita slijede brojna ostala, a sve to u svrhu postignuća najjačeg kulturnog zbliženja. Hrvatsko će klizalište iz Splitu ispuniti svoj zadatuk, a vi dragi Hvarani primite ovu rijetku večer kao novu poslanicu, koju Split uzvraća Hvaru. "

Poslije Tijardovića govorio je ravnatelj drame Marko Fotez koji je izmedu ostaloga rekao: "Splitska drama, kao čuvarica i promicateljica hrvatske kaza/ilne kulture, sretna je Jto ovu četiri staljeća staru hrvatsku komediju igra dIlnas u ovom jednako starom hrvatskom klIzalištu i ponosna je što tom dIlnašnjom predstavom naglašuje vezu između starih tradicija i dIlnašnje hrvatske klIzališne umjetnosti koja nam je svima na srcu. "

Općinstvo je srdačnim pljeskom pozdravilo riječi obojice govornika, a zatim se digao zastor i započela je izvedba Dunda Maroja, koji je odigran prvi put u Dubrovniku u vijećnici 1550. godine. Za vrijeme pauze načelnik grada Hvara Romualdo Vučetić održao je na otvorenoj sceni pozdravni govor gostima i predao im tom prilikom na uspomenu dvije velike slike kazališta u Hvaru i iznio u kratko historijat Hvarskoga kazališta, spominjuči iz njegove bogate historije više značajnih momenata. Tom zgodom spomenuo je i obnavljanje umjetničkih nastojanja u kazališnoj tradiciji, pa se posebno zahvalio intendantu Hrvatskog narodnog kazališta u Zagrebn gosp. Freudenreiehu za njegova nastojanja oko obnavljanja hrvatskoga kazališta. Tom zgodom predao je vodstvu i glumcima veliki lovorovvijenac i nekoliko buketa cvijećanosiocima glavnih uloga.

Odgovarajući gradonačelniku gosp. Vučetiću intendant HNK u Zagrebu gosp. Freudenreich u tišini koja je vladala u gledalištu i suosjećajući sa svečanim trenutkom rekao je: "Kad bi grede ovoga gledališta i ovi zidovi oko nas mogU izraziti ono što su vidjeU i dozvati to u ovom času, mi bismo večeras vidjeU ovdje pod ovim svodom jednu šaroliku sliku dIlma u krinolinama, zidove rasvijetljene svijećama, a vidjeli bismo gospare i gospodu reprezentante raznoUkih najviših tadašnjih vlasti, koje su htjele ugrabiti ono što nam je najmilije i najdraže, a to je domovina naša. Jedino je o.talo isto i nepromijenjeno kroz .toljeća, a to je hrvatska riječ koja se orila sa ovih dIlsaka. Hrvatska riječ, kojoj sluti hrvatska kazališna umjetnost, glavnije cilj osnutka i ovoga kazališta. Ta riječ koju su nam namijenili naši djedovi, čut će .e i dIlIje pod ovim svod011l. Riječ kojom je pisana Robinja i Dundo Maroje, pa bezbrojna odlična djela u hrvatskom pjesništvu i književnosti. Zahvaljujemo vam za ovaj poklon, za ovu sliku najstarijega našeg kazališta i budite uvjereni dIl.e u ovom času, kadli. pono.om primam ovaj dar, veseU sa mnom zajedno i čitavi Zagreb. "

Govor intendanta zagrebačkog HNK, koji je gosp. Freudenreich završio čestitkom umjetnicima i zahvalom Hvaranima kao i konac izvedbe bio je popraćen najvećim oduševljenjem gledalaca, koji su na taj način dali vidni znak svog spontanog raspoloženja i dugotrajnim pljeskom završili hrvatsku kazališnumanifestaciju.

Iz ovoga članka u "Novostima" iz 1940. godine novinara F. M. Fuisa doznajemo kako se gradska vlast u Hvaru odnosila prema kulturi i umjetnosti, te kako su se ugledni hrvatski kulturni djelatnici odno.iiI prema tzv. "provinciji", koja u stl'amosti zapravo Ile postoji, osim u glavama pojedinaca kojimaje "provincija" potrebna kako bi istakU svoj la1;ni kozmopolitiza11l. Misao intendanta HNK-Zagreb A. Freudenreicha da .e zajedno s njim veseU čitavi Zagreb doista može biti uzor i putokllz našem dIlnašnjem naraštaju.

Odabrao i priredio: Tin Kolumbić

ili koko smo stubokom obezvrijedili sami sebe

Z nate li možda daje 2012.jubilama godina u kojoj Hvarsko kazalište, najstarije komunalno kazalište u

Europi, slavi svoju 400. obljetnicu? Ako ste nekim čudom s time upoznati, znajte da spadate među rijetke "posvećene" ljude koji su, više - manje pukim slučajem, za to doznali.

Začudo, izgledi da se s ovom obljetnicom - nJemm značajem, vrijednostima i značenjem - upoznate kao stanovnik Hvara, ili pak turist koji je upravo, usred ljeta obljetničke 2012., proboravio svoj godišnji odmor u Hvaru, nisu bitno veći nego li da ste stanovnik Cicelyja na Aljasci (fIkcionalnog mjestašca iz kultne serije "Život na sjeveru"), a svoj ste godišnji odmor, umjesto na Hvaru, proveli negdje na Papua Novoj Gvineji. Premda zvuči kao pretjerivanje,

nažalost niti takva hiperbola ne može dočarati razmjere skandala i sramote koju doživljava Hvar (ali i Hrvatska) povodom 400. obljetnice Hvarskog kazališta. Ne djelu je nevjerojatna, pa i zastrašujuća, ignorancija, de facto zatajivanje onoga s čime bi se trebali ponositi, i što bi, napose ove obljetničke 2012. godine, kroz sve oblike svakodnevnog života trebali pronositi kao sastavni dio vlastita identiteta.

Zašto je ova obljetnica uopće vaznail o kakvoj je zapravo obljetnici riječ, i što nam se to (nije) dogodilo? Dakle, 2012. je godina u kojoj Hvarsko kazalište, prvo javno kazalište u Europi, slavi vrijedan jubilej, svoju 400. godišnjicu. Ova obljetnica važna je, rijetka i vrijedna

400. OBLJETNICA HVARSKOG KAZALIŠTA

zbog različitih razloga, od kojih ovdje valja istaknuti barem ove: - na simboličkoj i razini forme, rijetkaje i vrijedna već stoga što smo pripadnici civilizacije temeljene na dekadskom sustavu mjera, pa obljetnice koje završavaju nulama (poput ove 400-te) imaju poseban značaj i simboličku vrijednost. Ovaj simbolizam nadilazi puku deskriptivnost, pobuđuje interes, otvara nove komunikacijske horizonte, kao i nove promidžbene mogućnosti. Do toga drže svi na ovome svijetu, tko god se može podičiti bilo kakvom tradicijom, ali, čini se, ne i oni koji nas vode, i koji upravljaju našim resursima, baštinom i vrijednostima. Iduća je takva obljetnica, 500-ta, ravno za 100 godina, tako da ćemo imati i previše vremena, cijelo jedno stoljeće, za mučninu i posve opravdani stid zbog ovoga što (ni)smo napravili povodom 400-te. Amožda i za neke pouke. pri čemu ostaje pitanje koje nas dodatno tereti, naime, hoće li iduća generacija Hvarana za 100 godina uopće imati sreće poput nas: da, bez obzira na sve teškoće svakodnevnog života, ipak u miru i relativnom prosperitetu vlastita grada i države budu u prigodi obilježiti iduću "okruglu" obljetnicu Hvarskog kazališta. - na sadržajnoj razini vrijednost i važnost ovogjubileja leži u realizaciji ideje javnog, svima raspoloživog, dostupnog kazališta, nasuprot staleški ili na druge načine zatvorenom, privat(izira)nom, te tako većini nedostupnom kazalištu. Dakle, umjesto arbitrarnosti povlaštenih, kazalište (kultura) za sve. To je nedvojbeno civilizacijsko dostignuće sa dalekosežnim uljudbenim implikacijama. Podsjetimo se, podrijetlo kazališta kao oblika umjetnosti, ali i zabave, je u kulturi antičke Grčke, kolijevci Zapadne civilizacije. Kazalište kao dio šire izvođačke kulture toga vremena izvire iz dionizij skih kultova i obreda, a svoju punu fizionomiju zadobiva u antičkim tragedijama i komedijama. Prisustvovati tim kulturnim događajima kao dio publike, ili pak sudjelovati kao izvođač, bila je jedna od bitnih odlika građanstva antičkoga grada-države. Ovo se pravo građana kao građana u kasnijem vremenu gubi, a kazalište postaje privilegij povlaštenih staleža i uskih društvenih slojeva. Hvarsko kazalište, na tragu antičko-grčkih korijena, ali anticipirajući novovjekovne pa i modeme pristupe, nakon dugih stoljeća prvo je u Europi oživotvorilo ideju javnog kazališta. Simbolika je tim snažnija a značaj veći kada se zna da je upravo na taj način - izgradivši prostor namijenjen kulturi koji je otvoren svim stanovnicima Komune - knez Pietro Semitecolo 1612. obilježio postizanje društvenog mira u onodobnoj, sukobima izmučenoj, Hvarskoj komuni. Osim što se radi o povijesnom iskoraku u demokratizaciji kulture u Europi, time je ujedno otvoren put kazalištu kao mjestu susreta društvene, političke, umjetničke ... slobode, kao slobodnom mjestu umjetničkog traganja za istinom i ljepotom, te mjestu gdje se te plemenite ideje slobode, istine i ljepote susreću s idejom mira. Hvarsko kazalište posebanje izraz i pokazatelj onih najVIjednijih i najplemenitijih humanističkih nastojanja, kada zajednica, u ovom slučaju

Hvarska komuna, brine za stvaranje takvih uvjeta u kojima bi trebalo biti moguće ne samo razvijati nego i ostvariti čovječnost kao ljudsku bit. Može se stoga reći da se u tom i takovom otvorenom, javnom, komunalnom Hvarskom povijesnom kazalištu na neki način stječu temeljne vrijednosti civilizacije kojoj pripadamo, te tako ova obljetnica ima ne samo svoj specijalno-kulturni, već i opće­kulturni i civilizacijski značaj. Zato, ujedno, osim svog lokalnog ima i svoj nacionalni, europski i univerzalni značaj.

Tri razine proslave Utoliko je, da uporabirno sakralni narativ, ovu radosnu vijest o 400 godina Hvarskog kazališta trebalo objaviti urbi et orbi, podijeliti je ponosno sa svojim gradom, državom i cijelim svijetom. To je valjalo učiniti na najmanje tri razine: turističkoj, kulturnoj i znanstvenoj, uzimajući posebno u obzir status Hvara kao turističke metropole. S temeljitim pripremama trebalo je započeti prije barem tri godine, tako da prije kraja 2011. sve bude spremno za prve turističke sajmove, i za početak fešte, koja je simbolički trebala biti otvorena na Novu godinu 2012. Na tom obuhvatnom projektu valjalo je mobilizirati ne samo kreativne potencijale građana i udruga grada i otoka Hvara, već ga u cilju vrhunskih rješenja otvoriti idejama iz Hrvatske i svijeta. Nositelji projekta trebale su, dakako, biti za to nadležne institucije, ponajprije one na lokalnoj razini: Grad Hvar, Turistička zajednica grada Hvara i Muzej hvarske baštine, koje su svoju inicijativu trebale usmjeriti ka Ministarstvu kulture, Ministarstvu turizma, i Hrvatskoj turističkoj zajednici. Svi zajedno, sinergijskim efektom imali su mogućnost privući partnere i sponzore iz različitih područja (turizma, gospodarstva, kulture, medija ... ) kod kojih bi takav pristup zacijelo pobudio interes, te bi tako postali dio velikog projekta "400 godina Hvarskog kazališta". K tome, valjalo je pristupiti detaljnoj razradi i izradi projekta, kako bi se omogućilo apliciranje za sredstva Europske Unije, tj. dobivanje namjenskih sredstava iz fondova EU, koji podržavaju upravo takve događaje u kulturi.

je već za

lab~ #»'JDUiiiratžobU cu, biia&fi prikl:adan togo. identitet povemti stvarni i tzv. virtualni svijet, swkodnevni život, Intemet i druge medije. Na lokalnoj razini, ta prepoznatljiva oznaka trebala je laasiti ne samo grad Hvar, napose uži centar Hvara, s naglaskom na zgradu Arsenala i Belvedere koji su trebali ponosno sjati ukraIeni, već je valjalo simbolički povezati sve ljude našeg otoka na način da budu vidno označene i ukrašene sve prometne točke pristupa na otoku Hvaru - od luka Sućurja, Jelse i Starog Grada do gradske luke Hvara, kao i ostala prometno frekventna mjesta, poput, primjerice, autobusnih postaja. Prigodna jubilarna oznaka trebala je biti dio svih hvarskih turističkih materijala za 2012. godinu, te internetskih stranica i portala svih otočana. Dakle, i svih otočkih privrednih subjekata, kulturnih ustanova, udruga, jedinica lokalne uprave i samouprave ... tako da se svaki taksist, ugostitelj, iznajmljivač, trgovac, vinar, ribar, umjetnik, poljoprivrednik ... , svatko tko, na ovaj ili onaj način

participira u životu otoka i grada Hvara, tko dolazi u doticaj s turistima, i sl. - da se, dakle, osjeti dijelom tog velikog projekta ponosa našom hvarskom i hrvatskom kulturnom baštinom, i participira u velikom slavlju. Svaki web-site, cjenik, jelovnik, ili katalog, svaki taksi automobil, svaka barkarioiska brodica, svaka ribarska ili barka za iznajmljivanje, restoran, kafić, trgovina, vinski podrum, hotel, agencija ... na otoku i u gradu Hvaru trebali su, na vrijeme, biti prigodno označeni, ukrašeni, te tako odašiljati poruke kulture, mira i ponosa, slaveći 400. obljetnicu Hvarskog kazališta. Osim na lokalnoj razini, slično je trebalo zaživjeti i na nacionalnoj razini, tako da su svi promidžbeni materijali HTZ-a priređeni za 2012., kako tiskani tako i elektronski, trebali nositi logo proslave i pronositi vijest o 400. obljetnici Hvarskog kazališta kao prvorazrednom hrvatskom i europskom kulturnom događaju. Spomenuta sinergija lokalnih i državnih institucija, uz podršku partnera i sponzora, te pravovremeno apliciranje za sredstva EU namijenjena ovakvim prigodama, trebali su potpomoći jednu drugu hvarsku instituciju, Hvarsko pučko kazalište. Kazališna družina hvarskih entuzijasta, koja već desetljećima promiče hvarsku kulturnu baštinu, uz odgovarajuću potporu mogla je, s pomoću svojih brojnih kontakata i prijateljstava stečenih u dugogodišnjem djelovanju, značajno doprinijeti u dovođenju različitih

glumačkih družina i drugih kazališta, koji su trebali uveličati proslavu na kulturnom planu, u onom osnovnom, kazališnom mediju. Eventualna nemogućnost održavanja predstava u prostoru Hvarskog kazališta, nije morala biti prepreka jednom takvom festivalu kazališta, jer grad i otok Hvar, pokazalo se, obiluju ambijentima poticajnim za izvođenje kazališnih predstava. Osim kazališnih predstava,

proslava se trebala otvoriti i prema ostalim oblicima umjetničkog stvaralaštva, poput likovnog i glazbenog. 400. obljetnica Hvarskog kazališta nipošto nije smjela proteći niti bez svoje znanstvene sastavnice. Premda znanost po definiciji nije prigodničarska, uz odgovarajuću pripremu i pravovremenu najavu, trebalo je okupiti ljude koji se, s različitih aspekata, znanstveno bave tom problematikom, te njihova recentna istraživanja i spoznaje objediniti u tim povodom posebno opremljenom zborniku radova. Dakako da je u tome svemu važna komponenta programa trebala biti i sudjelovanje i angažman mjesnih udruga, te građana pojedinaca, koji bi svojim kulturnim i umjetničkim doprinosom izrazili onaj autohtoni hvarski moment, i proslavi dali pečat autentičnosti. Neki su među njima, sramotnoj situaciji usprkos, više-manje vlastitom inicijativom i aktivnošću, u okviru vlastitih skromnih mogućnosti ukazali na ovu vrijednu 400. godišnjicu. Time su pokazali svijest o vrijednostima grada u kojem žive, i ublažili sramotu svih nas. To je, u ocrtu, mogao i trebao biti put i način dostojnog obilježavanja i proslave 400. obljetnice Hvarskog kazališta, u kojoj su trebali biti pomireni ono lokalno, ono nacionalno, ono europsko i ono univerzalno. U kojoj su Hvarani i cijela Hrvatska svoju radost i ponos vlastitom baštinom trebali podijeliti međusobno, sa svojim sunarodnjacima, gostima, susjedima, i sa cijelim svijetom.

Obezvrijeilena baština, ponifeni grailani Da je, dakle, makar i približno učinjeno kako je ovdje tek skicirano, postigao bi se onakav učinak kakvom Hvar, ne samo dugoročno nego i hic et nunc, treba težiti ako želi očuvati svoju vrijednost i izuzetnost: turizmom promicati kulturu, a kulturom oduhovljavati turizam. Daje sve tako nekako napravljeno, a nije, uvjeren sam da bi, medijski eksponirana, pojava hvarskog gradonačelnika (ujedno i predsjednika Turističke zajednice grada Hvara) na sjednici Gradskog vijeća u povijesnoj odori hvarskog kneza, bila popraćena općim i nepodijeljenim oduševljenjem i odobravanjem, dok je ovako većinom shvaćena tek kao sprdanje s jednim gorućim problemom, i izrugivanje s jednom hvarskom svetinjom, što Hvarsko kazalište nesumnj ivo j est. Svu grotesknost stanja možda ponajbolje ilustrira činjenica da je u gradu Hvaru, čak i u špici turističke sezone, jedina javna informacija o jubileju 400 godina hvarskog kazališta "istaknuta" na daščici dimenzija 42 cm x 8 cm (da, dobro ste pročitali, 42 centimetra dugačka i 8 centimetara visoka), smještenoj ni manje ni više nego na središnjem gradskom trgu, sa sjeverne strane Arsenala, uz stube koje vode u kazalište. Daščici, kojom hvarski pjesnik upućuje na reklamu za svoju knjigu čija se naslovnica nalazi odmah ispod. Osim što je žalosno i sramotno, smiješno je da se tek sada, praktički već na izmaku obljetničke godine, nagoviješta nekakav program proslave 400. obljetnice Hvarskog kazališta. Što god bude učinjeno, a valja se nadati da će se ipak nešto učiniti, bit će nedostatno, i u cjelini gledajući nedostojno ovog rijetkog i velikogjubileja. Svima treba biti jasno da 400. obljetnica Hvarskog kazališta kao prvorazredni kulturni i civilizacijski događaj, i kao jedan od najvrjednijih doprinosa Hvara svjetskoj kulturi, ne može biti proslavljena na način na koji se slavi uspjeh, primjerice, nogometnog kluba (uz puni respekt nogometnih uspjeha hvarskih mladića). Također, skandalozno je da više pozornosti svake godine pridajemo novogodišnjem šminkanju grada, nego li što smo bili spremni posvetili

ovako veličanstvenom i rijetkom jubileju, koji smo dobili kao poklon, zahvaljujući našim precima. Svođenje tog veličanstvenog hvarskog događaja hrvatskih, europskih i svjetskih razmjera tek možda na nekoliko­dnevnu lokalnu improvizaciju nepoštovanje je, obezvrjeđivanje i degradacija Hvara i njegovih stanovnika. Valja se, izgleda, uvijek iznova prisjetiti opominjuće misli Hansa Jonasa o tome kako će "degradirana baština degradirati i baštinike". Žalosno je da upravo u Hvaru svjedočimo potvrdi istinitosti te tvrdnje. Naime, ovakva, kako se čini, akulturna pa i antikulturna politika, nebriga, pasivnost i nerazumijevanje odgovornih, djeluju ponižavajuće prema gradanima Hvara, prvim i neposrednim baštinicima vrijednosti koje smo trebali slaviti. Stvara se slika o Hvaranima danas kao provincijalcima i primitivcima, nekulturnim i neosviještenim ljudima bez strasti, entuzijazma i pameti, koji nisu u stanju skrbiti se, zaštititi i promovirati nevjerojatno vrijedno kulturno i prirodno blago koje nas istinski čini onim što jesmo. Zanemarivanjem, zatajivanjem i degradiranjem naše hvarske baštine stječe se dojam kao da su Hvarani ljudi lišeni duha, koji samo broje noćenja ijedino pasionirano brinu oko zgrtanja novaca u bjesomučnom turističkom trku. Uspiju li pri tom još na svoj turistički rever zataknuti poneko svjetlucavo jet-set ime, eto hvarskog vrhunca. Svi koji, hotice ili nehotice, doprinose takvoj bijednoj slici Hvara i Hvarana, neka se sjete, među inim, da Hvara kao vrhunskog turističkog odredišta uopće ne bi bilo (niti će ga biti!) bez duha njegovih ljudi, bez ove bogate povijesti i kulture koja se u pojedinim najvišim dosezima razvila i sedimentirala upravo u Hvaru, kao ni bez fantastičnih ljepota prirode koje su se upravo u Hvaru stekle u neponovljivu cjelinu. Kulturu i povijest zanemarujemo i obezvrjeđujemo, prirodu upropaštavamo i nepovratno uništavamo, razbacujući i odbacujući tako, na vlastitu štetu i sramotu, ono najvrjednije čime smo obdareni! U što se to pretvaramo, i kakvaje naša budućnost?

dr. sc. Slavko Kovačić, Hvar

ZANIMLJIVOSTI

,,Previšnja kuća" austrijskih Habsburga vladalaje "Hrvatskom, Slavonijom i Dalmacijom" nominalno od 1527. g., ali se stvarno borila za kraljevski status najprije s protuvladarima, a onda osobito s Turcima, koji su bili zauzeli velike dijelove naše domovine. Dalmacijom će zavladati istom nakon pada Mletaka 1797., a konačno po odlasku Francuza 1813. godine. Vlast Habsburgovaca prestaje raspadom Austro­Ugarske krajem 1918. g. U ovom članku neće se ulaziti u mnogostruku ulogu Habsburgovaca kroz povijest hrvatskih zemalja, već samo opisati pohodi članova te vladarske obitelji Hvaru u 19. st. Takvi su posjeti bili velik događaj i za mnogo veće sredine, a za malenu i zaostalu poput hvarske bili su upravo senzacionalni. Naravno da su iskazi oduševljenja i odanosti koji se pri tom

opisuju bili ponešto pretjerani i hinjeni, a dočeci pomno pripremani, no i Država i Crkva su učile narod daje vladarski dom nedodirljiv, a njegovi pripadnici Bogom posvećeni. Osim toga, bile su to prigode (tada ne tako česte) da se pučanstvo dobro zabavi.

Ulaašene brodice • za carICU

Prva je došla carica Karolina Augusta, rodom bavarska kneginja (Mannheim, 1792. - Beč, 1873.), četvrta (!) supruga cara Franza (rođ. 1768., vladao od 1792. do smrti

•••••••••••••••••••••••••••• ~ ZANIMLJIVOSTI

FRANE JOSIP I. FRANZ KARL I SOPHIE

1835. g.). Djetinjstvo i rana mladost bijahu joj teški: otac izbjeglica, brzi gubitak majke; preživjela je francusko bombardiranje i ospice, koje su je doživotno nagrdile (na portretu koji donosimo to je, dakako, "retuširano"). Otac joj se ponovno oženio (majka budućega cara Franz-Josepha bila joj je polusestra) te, Napoleonovom milošću, postao prvi bavarski kralj; zauzvrat se Karolina (prvotno ime: Sarlota) morala zaručiti - od samih 14 godina - za pastorka francuskoga cara, a dvije godine kasnije udati za kraljevića od Wuerttemberga; brakje ostao nekonzumiran i kao takav bio poništen. Udajom za cara Franza 1816. g. sve joj se promijenilo na bolje, jer su se supružnici - unatoč razlici u godinama - dobro slagali; careva djeca iz drugoga braka su je obožavala radi njene dobrote i brižnosti; ova se žena, vedre naravi i duboko pobožna, čitav život bavila dobročinstvima, darivajući siromahe i bolesne, otvarajući bolnice i škole, nastojeći oko javnih radova itd., pa joj životopis podsjeća na hagiografiju. Car je volio putovati, a ona ga je redovito pratila; tako i na putovanju današnjom Hrvatskom 1818. g., o kome se, kratkoće radi, ovdje neće govoriti. U Splitu su se razdvojili, jer je Franz džent1emenski zaključio, da je nastavak putovanja po tadašnjim jezivim dalmatinskim "cestama" za caricu ipak previše; tako je u Hvar krenula sama, jahtom ,,Dragone", 20. svibnja te god. Već u Hvarskom kanalu dočekale su je ukrašene brodice s predstavnicima vlasti, a od Pelegrina narod je s brežuljaka klicao njezinom dolasku. Kad se iskrcala u luci (vjerojatno na Recinti) malo prije zalaska sunca, dočekali su je gradonačelnik sa članovima općinske uprave, a na Pjaci brojni oduševljeni stanovnici iz Hvara, okolnih sela i cijelog otoka. Uputila se prema biskupskom dvoru, koji su joj namijenili za rezidenciju (u

KAROLINA AUGUSTA

Hvaru tada nije bilo biskupa, a dvor je bio u državnim rukama); prethodno su zgradu nešto popravili te opremili najboljim namještajem koji se mogao prikupiti. Pred caricom su išle lijepo odjevene hvarske djevojke i posipale joj put cvijećem, a mladići su zastavama i pučkom glazbom slavili "presretni događaj"; dućani i prozori kuća bili su ukrašeni ženskim ručnim radovima od bijelog platna, a javne zgrade i prigodnim pjesničkim sastavima (dr. Ivan Krst. Machiedo st. 11775.- 1851.1, kojije napisao izvješće o pohodu, iz skromnosti prešućuje da su ti prigodni stihovi uglavnom bili njegovi - neki su sačuvani). U dvoru su je čekali državni činovnici; nakon kraćeg zadržavanja s njima pokazala se s prozora narodu na Pjaci, koji je njoj u čast slavio i plesao: "živjela Carica, živio Car!". Zatim pohađa obližnju Katedralu, pa franjevačku crkvu i samostan, gdje je pogledala "Zadnju večeru"; rano se povukla na svoj brod, gdje je i noćila, želeći što prije nastaviti put, no to joj zbog (ne)vremena uspije tek idućega dana, 21. v., kadje navečer proslijedila prema Korčuli. Ujutro toga dana pribivalaje sv. misi u Katedrali, gdje je dočekaše pod baldakinom te ispjevaše "Tebe Boga hvalimo". Toga kao i prethodnog dana bila je svečana rasvjeta grada, te neka "kratka predstava" u kazalištu, no Njezino veličanstvo više nije napuštalo jahtu. Ponovno je prošla kroz Hvar (očito bez zadržavanja) 9. lipnja iste 1818. g. Kroničar zaključuje, daje Karolina za svoga kratkog posjeta osvojila Hvarane svojom srdačnošću i darežljivošću. Znamo da je njenom zaslugom doskora bio obnovljen franjevački sklop. Još jedan zanimljiv podatak o njenom posjetu kazuje da je tom prilikom narisala Lođu; potvrde za to još nema, no poznato je da je ova carica imala i sklonosti i nadarenosti za crtanje i slikanje; u Splitu je skicirala zvonik Sv. Duj e.

~ •••••••••••••••••••••••••••• ZANIMLJIVOSTI

Slavoluk s alojem Sljedeći stiže nadvojvoda Franz Karl: mlađi sin cara Franza, brat tadašnjega cara Ferdinanda (vladao 1835. - 1848.) te, kako se doskora pokazalo, otac budućega cara Franza Josepha, o kome slijedi. Ovaj je nadvojvoda (1802. - 1878.) bio dobričina bez važnosti i utjecaja, a ,,hlače je nosila" njegova ambiciozna žena Sofija Bavarska (1805. - 1872.), već spomenuta polusestra carice Karoline, koja je dobro ,,muštrala" i sva svoja četiri sina, i kasniju caricu, legendarnu "Sisi", inače svoju nećakinju (Habsburgovci su bili uglavnom blisko, i gotovo nerazmrsivo, rodbinski povezani). U svakom slučaju, kad je došao u Hvar - 24. listopada 1842. g. (okolnosti putovanja zasad nepoznate) -bio je dočekan upravo carski. Zapisi su od tadašnjeg općinskog tajnika Jerolima Machieda (1805.-1874.), sina spomenutog Ivana Krst. st.: poseban čovjek, raniji telegrafist, naročitim je znacima s Napoljuna javio da je "preželjeni parobrod" Mitrowsky? uplovio u kanal pred Gradom, našto mu izađe u susret preko 40 brodica raznih veličina, odakle se pucalo iz pušaka lopasan domaći običaj za svetkovine, koji se još drži! i klicalo "živio!", a na jednome od njih bili su i glazbari-diletanti, ojačani onima iz Staroga Grada, koji su svirali; kad je brod ušao u luku oko 10.30h, odjeknuše zvona i topništvo sa Fortice te jednog ratnog broda, a gomila svijeta okupila se uglavnom na Fabrici - jer Rive u današnjem obliku nije ni bilo; Nadvojvoda stupi na tlo na Recinti, preko naročito istesanog ,,mosta", i ondje ga "smjerno pozdraviše" v. d. Kotarskog predstojnika gosp. Frane "Polliack", v. d. gradonačelnika Filip Raffaelli te spomenuti opć. tajnik J. Machiedo. Na početku Pjace podignu za ovu prigodu meštar Martin Kovačević neobičan slavoluk: bio je, unutar klasicističkih dijelova od drva, ispunjen "plodovima našeg blagog podneblja": lišćem agave I aloja, indijske smokve, planike, zimorada I ružmarina itd., a bili su tu i carski grbovi te "lapidarni" natpisi; slavoluk je vjerojatno zamislio sam J. M., velik popularizator Hvara i njegovih vrijednosti. Franz Karl zatim prolazi kroz špalir topničke postrojbe !Hvar je tada vojna baza!1 i dolazi do Stolne crkve, gdje ga dočekuje biskup Bordini, kanonici, drugi biskupijski svećenici i franjevci. Obišao je crkvu, pomolio se pred Presvetim, te, kako ga povijesno-umjetničke znamenitosti očito nisu zanimale, vratio se Pjacom - ukrašenom uobičajenim sagovima, vezovima itd. po prozorima i dućanima, a na vratima Katedrale i osnovne škole (crkvena kuća ex Fazanić JZ do Katedrale) i "odgovarajućim natpisima" - prošao kroz špalir pješadije te se uza zvuke državne, tj. carske himne koju je svirala "gradska glazba" (Civica banda - u nastajanju) preko Fabrike zaputio u razgled Venerande, tada utvrde, a na povratku pogledao i prizemlje Arsenala, onda topničko spremište. Nakon toga otputova "Njegova carska i kraljevska visost" oko 12h za Korčulu, uz glazbu i gruhanje topova.

STEFANIE & RUDOLF

Punih 20 godina kasnije eto u Hvaru još jednoga carskoga gosta: to je nadvojvoda Ferdinand Maximilian ili Max (1832.-1867.), sin prethodnoga Frane Karla a brat tada vladajućeg cara Frane Josipa; u Hvar dolazi 15. studenoga 1862. u Uh parobrodom "Fantasia", zajedno sa suprugom Karlotomi ŠarlotomBelgijskom (1840.- 1927.); na brodu su ga pozdravili Kotarski predstojnik, općinski prisjednik Venier u ime odsutnoga gradonačelnika, te kaptolski prepozit dr. J. Duboković umjesto starog i bolesnog biskupa, no "uzvišeni gost" nije htio na kopno zbog stalne kiše. Na Štandarcu se podiže carski barjak i ukrašava se grad, a navečer na Fabrici pale svečane vatre i na Rotondi svira gradska glazba "carevku i druge probrane komade", no Maksimilijan bez iskrcaja otputova iste noći za Dubrovnik, poslavši gradonačelniku 100 fiorina da se podijele siromasima. Sudbinaje ovoga para bila tragična: ime broda kojim su došli u Hvar kao da je sudbonosno, jer je F. Maksimilijan bio besplodan sanjar, uz to i ambiciozan (poticajem žene); dao se uvući u jalovu pustolovinu francuskoga cara Napoleona III. te proglasiti "meksičkim carem" 1864., dok ga meksički republikanci na čelu sa B. Juarezom nisu zarobili i strijeljali kadje imao tek 35 godina. "Carica" Šarlota na to doživotno izgubi razum, iako doživje duboku starost, umrijevši 6 desetljeća poslije supruga.

Najvažniji carski putnik Na proljeće 1875. dolazi ovamo najvažniji carski putnik: car i kralj Frane Josip Prvi (i posljednji!) / Franz Joseph der Erste (Schoenbrunn, Beč: 18. VIII. 1830. - 21. XI. 1916., vladao od odreke strica Ferdinanda 2. XII. 1848.); postade car kao 18- godišnjak i vladat će nevjerojatnih 68 godina, ali okružen osobnim i drugim nesrećama: ubili su mu brata (v. gore), ženu Elisabeth /Sisi (1837. - 1898., po "naški": Jelisava - njeno je ime nosio prvi hvarski hotel), nasljednika Franza Ferdinanda u Sarajevu 1914., a sin i nasljednik mu se ubio (v. dalje). Osim toga, FJ I. bio je krut birokrat, prilično nepovezan s vremenom u kom je živio i vladao, te nesposoban (zajedno s elitom kojoj je pripadao) riješiti pitanja koja je nametalo prostrano, nmogonacionalno carstvo - ono se rasulo dvije godine po njegovoj smrti. Ali u doba pohoda Dalmaciji i Hvaru, onje i u naponu snage i u važnoj političkoj misiji: uskoro će izbiti bosansko­hercegovački ustanak, a tri godine kasnije Austro-Ugarska zauzima Bosnu i Hercegovinu, što je jedan od najboljih poteza u njenoj povijesti (nešto bi slično trebalo napraviti i danas, nakon uzaludnih 20 godina "nezavisnosti" ove zemlje!). Ovdje se neće ulaziti u "istočno pitanje" i u pojedinosti putovanja FJ I. našom obalom, jer je to već obrađeno u kvalitetnu zbornom radu (Dalmacija 1870-ih ... ). Ukratko: carska jahta ,,Miramar" je nakon Trpnja pohodila Jelsu, zatim Stari Grad i Milnu na Braču, i napokon Hvar, ll. svibnja 1875. g., usidrivši se u luci oko 16.30h. Car se iskrcao manjim brodom do Buke od Mandraća, gdje su za to

JAHTA <<MIRAMAR»

bile načinjene posebne kamene stube, koje su tu i danas; "pod jednim ubavim šatorom, malo koraka od obale odstojećim" primi poklonstvo Općinskog vijeća na čelu s Gradonačelnikom, "medju neprestanim živio", pa proslijedi uza zapadnu stranu Mandraća do slavoluka (v. foto) sa standardnih "dvanajst djevojčica, koje po putu sipljahu cvieće", gradskom glazbom itd. Svi su prozori bili iskićeni zastavama i prostirkama - kako je Općina naredila još krajem travnja, dodavši da se noću osvijetle, azapori "pituraju"! Upravo dokje prolazio pod Fontikom, na sredini te zgrade otkriven je spomen-natpis o njegovu posjetu (skinut iza 1. svj. rata, čuva se u lapidariju Sv. Marka, posve pocrnio: "tako prolazi svjetska slava"). Car zatim dođe u "liepu zgradu (koja opominje /=podsjeća! na polače mletačke) Poglavarstva kotarskog, za stan odredjenu" - to je donja palača Paladinić, gdje su sada Dom zdravlja i ljekarna: ondje je obavio primanja i "saslušaj e" (= audijencije), te s prozora otpozdravio oduševljenom nmoštvu. Zatim obiđe Stolnu crkvu i njenu riznicu, pa "učionicu za muškiće i onu za ženski će" , tj. mušku i žensku osnovku (prvu, mislim, tada u "Adis Abebi", drugu kod benediktinki) i naposljetku općinski ured na zapadnom dijelu kata Arsenala (na terasi su ga hvarske gospođe pozdravljale mašući rupcima), gdje je razgledao numizmatičko-arheološku zbirku pok. Jerolima Machieda (v. gore - prodanu splitskom Arheološkom muzeju među dva svj. rata). Car se još nadivio ruševini gotičkoga palaceta "Leporini" ("Hektorović", zapravo Užižić, kojemu se obnova, nadajmo se, primiče kraju od vl. S. Vlahovića), te arhitektonskoj ljepoti Lođe, gdje su (po svoj prilici Grgur Bučić) priredili "izložbu špuga /= spužava!, koralja i sprema za ribolov". Slijedi večera na carskoj jahti, kojoj su pribivali uglednici: kotarski poglavar Bortolotti, gradonačelnik dr. Ivan Krst. Machiedo ml. (unuk

~ •••••••••••••••••••••••••••• ZANIMLJIVOSTI

onoga iz 1818.), kanonici Siminiati i Mariani (Biskupa u Hvaru tada nema,jer je raniji Duboković umro 1874., a novi će Ilijić doći tek 1876. g.), bruški župnik don Jure Plančić Gedan od nazaslužnijih za pobjedu pod Visom 1866.), kotarski sudac Maksim Castelli, načelnici Sućurja, Vrboske i "Jeiše", "gradjanin" Aleksandar Machiedo (= gradonačelnikov stric), te franjevački gvardijan o. ,,Klonimir" (= Klement Candotti; samostan j e doskora dobio obilatu carsku pomoć). Još prije završetka večere vatromet i umjetna rasvjeta obasjaju Hvar i njegove spomenike i kuće, a osobito lijepo kuće i vrtove Kasandrić i Vučetić, te franjevački samostan; na grebenu Gališniku bijaše jedna veličajna sjenica, poput one u Schoenbrunnu, razsviećena sviećicama, i vatrom bengalskom, što izgledaše krasno (kako piše zadarski "Narodni List") - no Njegovo je Veličanstvo bilo umorno nakon naporna dana i povuče se na počinak, na što čitav grad utihnu. Sutradan se Car iskrca u 7.30 i posjeti novu kuću Nikole Vučetića-,,Abramova", koji se obogatio trgujući izrađevinama od japanskog papira; ondje razgleda bogatu zbirku japanskih umjetnina i vrt zasađen istočnjačkim biljem; vlasnik ga obdari nekolikim umjetninama i kasnije postavi spomen-ploču o carskom posjetu. To je današnja "vila Marchi", tako nazvana po kasnijim, sada također bivšim vlasnicima. Zatim se spustio starim Križnim putem (današnjih kuća i ulica iza spomenute kuće nije bilo, kao ni puta uz more) do franjevačke crkve i samostana, gdje se kao i toliki drugi prije i poslije njega divio tamošnjim slikama, osobito "Zadnjoj večeri" (pokušat će je kasnije "izvući" u Beč, ali Hvarani nisu dali!). Zatim opet ukrcaj na "Miramar" i odlazak put Visa. Poslije će obdariti mnoge crkve i druge ustanove, a hvarski i jelšanski načelnik (Machiedo i kap. Niko Duboković) dobiše viteški križ. Deset godina poslije carskog oca eto u Hvaru i sina: prijestolonasljednik Rudolf (1858. - 1889.) sa suprugom Stefanijom Belgijskom (1864. - 1945.),23. ožujka 1885., u 16.30 sati, istim brodom "Miramar", iz Dubrovnika. Prispjeli su u "manastirsku luku" (valjda U Križa); svakako manjim brodom, a bio im je podignut odgovarajući drveni most pokriven sagovima (mulet sagrađen tek 1895.). Njih i pratnju, u kojoj je bio i dalmatinski namjesnik barun Jovanović, dočekalo je slavljenje zvona, pucanje mužara s obližnjega Galičnika, načelnici raznih općina, neki zastupnici, uobičajene djevojke u bjelini s košaricama cvijeća, mornarički pričuvn~ci u odorama, silan svijet i, naravno, vlasti: kotarski poglavar Tončić, gradonačelnik Lujo Bučić i biskup dr. Andrija Ilijić; potonja dvojica pozdraviše goste hrvatskim govorima, a Stefanija dobi od jedne curice kitu poljskog cvijeća, koju je dugo čuvala. Ispred fratara "gradska glasba zasviri carevku" i gosti uđoše u "zlatosjajnu crkvu", pa u blagovalište. sa ,,zadnjom večerom" , a na izlazu im se preds~više općinski načelnici; sa svakim je Rudolf izmijenio pokoju riječ na hrvatsko'm. Potom Njihove Visosti uz mnoštvo naroda prođoše kroz Burak, gdje je svaka kuća "od najimućnije do

najsiromašnije" bila ukrašena sagovima i barjacima, uglavnom trobojnicama. Na Pjaci ih dočeka slavoluk koji načini poduzetnik Marchi, načinjen od agava i drugog domaćeg bilja, poput onoga iz 1842., a gostima se veoma svidio; zatim su razgledali Katedralu i njene znamenitosti, a dočeka ih Biskup u pontikalnom ruhu; proslijediše u "liječilišni salon" (Kursalon), u što je od 1870. bila prenamijenjena Lođa, i zatim kroz drugi slavoluk "napravljen od mrtine i nakićen brjaci i raznovrstnimi grbovi" do Lučkog ureda, tj. do Kapetanije (srušene 1944.146.) na Recinti, odakle su čamcem otišli na parobrod. Klicanje, ukrasi po kućama itd. se podrazumijevaju, a svirala j e gradska i neka vojna glazba; grad je bio osvijetlj en, osobito Katedrala i Lođa, svjetiljkama s uljem i petrolejom. Carski gosti odavde krenu u Šibenik, gdje stižu sutradan ujutro; i Rudolf j e poslao 100 fiorina za hvarske siromahe. Par se iz političkih razloga vjenčao 1881. i doskora dobio kćerkicu, ali nije bio sretan; osobito je Rudolfov udes bio tragičan: slabih živaca i u sukobu s ocem zbog svojih liberalnih pogleda, ubio je najprije malodobnu ljubavnicu pa sebe u dvorcu Mayerling 30. siječnja 1889.; posmrtno proglašen neuračunljivim, pokopan je sa svim državno­crkvenim počastima. No prava pozadina te tragedije, kojaje trajno uzdrmala Carstvo, nije ni do danas, nakon toliko godina, povijesno utvrđena, a nagađanja su beskrajna. -Stefanijina je sreća bila bolja, osobito u drugome dijelu života: zanemarena od surovog oca, belgijskoga kralja Leopolda II. (koji je sadistički izrabljivao crnce u "svojoj" koloniji Kongu), u braku nije našla razumijevanja, a ni na bečkom dvoru ni kod svekrve nije bila omiljena (ali je sa svekrom ostala u dobrim odnosima i posvetila mu ganutljiv vijenac); još za muževa života bila je u vezi s poljskim grofom Potockim, i napokon se 1900. udala za mađarskoga velikaša Lonyaya; taj je brak sretno potrajao do njihove smrti (podaci: Wikipedia). - Zanimljivost: Stefanija je još jednom posjetila Hvar, kao privatna osoba, u travnju 1896.

Joško Kovačić

Izvori i literatura: FOH = Fond općine Hvar; MI' = Mali fondovi (Muzej hvarske baštine, Hvar). - FMH = arhiv. obit. fond nasi jed. dr. J. Machieda, Hvar. - F. Weissensteiner: Frauen auf Habsburgs Thron. Ueberreuter, Wien 1998. - S. E. Hauser: Caroline Auguste von Bayern. Wien, 1991 (rkp disertacije: hvala ing. Remigiu Gazzari-ju i njegovom sinu Remigiu ml. na ovim radovima). - D. Kečkernet: Opis Splita u prigodi posjeta cara Franje Prvoga 1818. Kulturna baština 9-lO, Split 1979. - Dalmacija I 870-ih u svjetlu bečke politike i ,,Istočnog pitanja" (prir. 1. Vrandečić i M. Trogrlić). Zadar, 2007. - Manuale del Regno di Dalmazia (ed. L. Maschek), 1876. - Povjestni dnevnik o putovanju ... Franja Josipa I. ... po Kraljevini Dalmaciji... zadar 1878.-K =,,Kruvenica", list župe sv. Stjepana ... , Hvar.

•••••••••••••••••••••••••• ~ BAŠTINA

P od terasom ljetnikovca Hanibala Lucića nalazi se skulptura bradatog starca koja zbog svojih velikih

dimenzija, mističnog izgleda i neprepoznatljive ikonografije intrigira sve posjetitelje ljetnikovca. Skulptura se već godinama, među još nekolicinom gipsanih odljeva Šime Dujmovića (1887.-1968.), čuva u Muzeju hvarske baštine.

Stara najmanj e 75 godina, bila j e dosta propala, pa j e, budući da postoje fotografije iz vremena kada je nastala, 2003. g. bila restaurirana. Restauraciju je izveo akademski kipar Ozren Radovanović. Restauracija je izvedena selektivno, tj.

NAKON RESTAURACIJE

restaurirana je cjelina, dok su od detalja izvedeni samo dijelovi za koje je postojalo dovoljno ostataka da bi se mogli rekonstruirati. Tako su izgubljeni mnogi elementi koji ikonološki određuju ovaj kip, ali su srećom ipak vidljivi na starim fotografijama, pa ću ih ovdje opisati i pokušati povezati u ikonološku cjelinu. Figura je pod imenom Svetovid izložena 1936. g. na jedinoj Dujmovićevoj samostalnoj izložbi u hvarskoj Lođi. U staroslavenskoj mitologiji Svetovid, Svevid ili Svantevid zauzima značajno mjesto. Kod baltičkih je Slavena bio vrhovni bog, dok su ga balkanski Slaveni štovali kao jednog od najvažnjih, poslije vrhovnog Peruna. Glavno mu je obilježje četiri glave okrenute prema četiri strane svijeta, jaše bijelog konja, a u rukama drži mač i rog iz kojeg pije vino. Onje onaj koji vidi čitav svijet (4 strane svijeta) i sve zna (prošlost, sadašnjost i budućnost). Smatrali su ga zaslužnim za uspjehe u ratnim pohodima (mač) te trgovini i

BAŠTINA

žetvi (rog sa vinom). Postoji mišljenje da je staroslavenski kult Svetovida prerastao u štovanje svetog Vida. Ako je ta analogija točna, sudeći po toponimima u našem okruženju, kult je mogao biti vrlo raširen. Pogledajmo radi usporedbe kako izgleda Svetovid Šime Dujmovića. Figura bradatog starca koji sjedi visoka je 193 cm. Ispod njegovih nogu leže razbacana gola ljudska tijela. Od njegovih nogu prema ruci sklopljenoj na njedrima izdiže se gola ženska figura. Drugom rukom pridržava rog, iz kojeg se prosipa voće i vino ili medovina. Između struka i prsiju, na tijelu, nalazi se otvoreno oko u trokutu okruženo zrakama, iz kojeg se preko prsiju prema glavi izdiže gola muška figura raskriljenih ruku. Na prsima, lijevo i desno od muške figure, nalaze se planeti, Sunce i Mjesec. Figura ima sklopljene oči i spokojan, misaoni izraz lica. Već je na prvi pogled vidljivo da skulpturu Šime Dujmovića sa staroslavenskim Svetovidom, osim imena, ne povezuje gotovo ništa. Jedino rog koji drži u desnoj ruci zajednički je Dujmovićevoj figuri i prikazima staroslavenskog božanstva. Sve ostalo, a i taj rog, u ovom slučaju ,,rog obilja", prije bi se moglo povezati s zapadnokršćanskom ikonografijom i prikazima Boga Oca. Prikaz Boga Oca u zapadnokršćanskoj je ikonografiji relativno rijedak. U prvim stoljećima kršćanstva prikaz Boga Oca u bilo kakvo antropomorfnom obliku bio je isključen. Za razliku od Krista i Duha Svetoga (kao treće božanske osobe, čiji je prikaz bio moguć u vidljivom obliku plamenih jezika ili golubice) rigorozna ikonografija starokršćanskog razdoblja u prikazivanju Boga Oca koristi simbole koji opisuju njegova svojstva, svemogućnost, stvaralački čin, blagoslov; najčešće u obliku Božje ruke. Od kasnog srednjeg vijeka umjetnost se priklanja antropomorfizmu (prikazivanju ljudskih obličja), pa prikazuje Boga Oca kao sijedog, bradatog časnog starca, ili pak sa atributima najviše svjetovne ili crkvene vlasti. S renesansom i oživljavanjem antičkih ideala počinju herojski prikazi Boga Oca koji lebdi u zraku ili na oblacima. Usporedimo sada Dujmovićevog Svetovida sa zapadnokršćanskom simbolikom. Ležeća gola ljudska tijela u zapadno kršćanskoj umjetnosti najčešće simboliziraju duše ogrezle u grijehu, ovozemaljskim užitcima, duše u paklu ili čistilištu. Rog obilja je atribut koji simbolizira prosipanje božanskih darova; sreće, marljivosti, razboritosti, nade i milosrđa. Oko u trokutu sa zrakama (iako se najčešće percipira kao masonski simbol) po "Leksikonu ikonografije, liturgike i simbolike zapadnog kršćanstva", u zapadnoj se umjetnosti počinje javljati u 17. st. kao Oko Božje, ikonografski prikaz Boga Oca. Puk ga na temelju baroknih propovjedi definira stihom ,,Božje oko svuda gleda, sakrit mu se ništa ne da". Prikazi planeta označavaju Svemir, a prema spomenutom Leksikonu, Sunce i Mjesec često se pojavljuju u prizorima razapinjanja, gdje označavaju žalost svega stvorenoga prilikom smrti Kristove.

I

~ I I

OZREN RADOVANOVIĆ RESTAURIRA «SVEVIDA»

Povežimo ovu simboliku u cjelinu pa pokušajmo definirati ikonološku podlogu skulpture Šime Dujmovića. Grešna duša (naga ženska figura) uzdiže se iz prizemnog, ovozemaljskog (gola ljudska tijela na hrpi), prema Božjoj spoznaji (Božje oko). Na tom putu pročišćenja prosipaju se Božji darovi, (rog obilja). Iznad Oka Božjeg, kao što smo rekli, gola je muška figura raskriljenih ruku između Sunca i Mjeseca, što bi se moglo tumačiti kao stapanje duše nakon pročišćenja i Božje spoznaje sa Bogom i Svemirom. Međutim, ima li gola muška figura samo slučajno raskriljene ruke i pozu Razapetoga? Kada se tome doda gore rečeno tumačenje iz ikonografskog leksikona o Suncu i Mjesecu u prizorima razapinjanja, nedvojbeno dobivamo i element iskupljenja grijeha kroz raspetog Krista. Prema tome, reklo bi se daje Dujmovićev Svetovid zapravo prikaz Boga Oca, koji u sebi sadržava osnovnu kršćansku teološku poruku pročišćenja, spoznaje i iskupljenja.

Nira Burmas Domančić

.;.; t 4' t t CI». ci.; • .;.; • .;. CI»';. + 51

BAŠTINA

Popularna hvarsko uspavanka

P rije nešto Vl e od godina dana prijatelj iz Zagreba zamolio me da mu zapišem dječje igre, brojalice,

uspavanke, kola i drugo vez . "je folklorno stvaralaštvo na otoku Hvaru. Goran Knežević, etnokoreolog iz Zagreba, voditelj je folklornog ansambla "En ten tini" iz Zagreba, koji se uglavnom bavi starogradskim plesovima. Međutim, onje među rijetkim "folklorašima" koji se bave dječjim folklorom u Hrvata. Na tuje temu napisao cij eli niz radova, a sada se na gornju temu sprema napisati knjigu.

Učinilo mi se jednostavnim, jer sam mislila da tu i nema bogzna koje građe, što je i on sam očekivao. Pokazalo se da smo bili u krivu, jer sam već kod površnog pretraživanja naišla na veliki broj pjesmica u različitim mjestima. Ujedno zahvaljujem svima u Hvaru, Velom Grablju, Vrbanju, Vrboskoj i Jelsi koji su mi s velikim entuzijazmom pomogli u prikupljanju i zapisivanju, a posebno svojoj majci, Katici Šćepanović, od koje sam naučila i već prije zapisala mnoge brojalice i pjesmice koje je pjevala svojim unucima i praunucima, tako da sada i ja mogu naučiti svoje unučice. Istraživanje treba nastaviti i u drugim mjestima na otoku (za što sada nije bilo vremena), posebno na gornjem dijelu gdje će zasigurno biti interesantnih pjesmica. Ovaj je dio otoka manje" iskvaren" urbanizacijom te je i inače sačuvao

arhaističniji folklor od onog urbanog, zapadnog dijela otoka. Uočila sam da se mnoge brojalice, a posebno uspavanke, pojavljuju u svim spomenutim mjestima, ali s razlikama u dijalektu, dužini trajanja i tekstu na istu temu. Također se na otoku pojavljuju neke pjesmice koje se u raznim varijantama pjevaju i u drugim dijelovima Hrvatske, npr. ,,Došla majka s kolodvora", "Brusi, brusi, škarice", "Kolariću Paniću" (baniću) itd., pjesmice o Cigančici i slično. Sistematizaciju i obradu, pa i analizu u tom smislu očekujemo od Gorana Kneževića! Materijala je mnogo pa ćemo ga postepeno prezentirati. Ovdje ćemo publicirati jednu uspavanku u nekoliko oblika, da se vidi koliko je bila popularna i koliko je narod bio maštovit. Naime, iz ovog jednog primjera vidljivo je da se ista pjesmica pjevala u svakom spomenutom mjestu na autentičnom mjesnom govoru, ali i to da su pjevačice postepeno dodavale po koju kiticu i tako razvijale priču prema trenutku ili potrebi. Radi se o uspavanki "Nini nani ... " koju je u svojoj zbirci pjesama s otoka Hvara zapisao još Olinko Delorko. Pjevanje mi se čini veoma arhaično, a zorno ga je prikazala Tanja Miličić u izvrsnoj predstavi Hvarskog pučkog kazališta "Stori letrat" u režiji Marina Carića, a prema zapisu bruške pjesnikinje Lucije Rudan. Stoga, da se stariji podsjete, mlađi nauče, a budućnost zapamti, donosim sve oblike ove uspavanke koje sam uspjela prikupiti.

••••••••••••••••••••• BAŠTINA

Ova j e pj esmica očita imala veliku popularnost na otoku, j er gotovo svako mjesto ima svoj oblik. Zapisani obrazac u Delorkovoj knjizi j e iz J else, što vidim po dij alektu.

Nini, nani, nisu doma, U poju su beru ruoze, beru ruoze i vijuole. Nabroli ih konistricu I od druge polovicu Pok ih nose pri l krajicu A krajica kroja budi: "Stanite guori, o moj kroju. Duošli su vam dica molo, donili von malo ruozih, malo ruozih i vijolih. Ča ćemo im darovati?" "Darujmo im vrana konja i na konju zlotno sedlo i na sedlu divojčicu" U ruci joj jabučica A u drugoj (narončica) .

Publicirao Olinko Delorko prema zapisu Petra Ruževića: Narodne pjesme otoka Hvara, Split, 1976., str. 191.

Nini, nani, nihi doma U poju su beru roze Beru roze i viole nabroli hi konistricu I još od druge polovicu Pa ih nose prid krajicu Krajica se doron moli Ča će molen darovati Darujmo mu konja vrona I na konju divojčicu Kako zlotnu jabučicu.

Zapisala Lucija Rudan, Brusje, 1911. - 2005.

Nini, nani, drago moje Ni ti doma mame tvoje U poju su, beru roze Beru roze i viole.

Nabrali su konistricu I od druge polovicu.

Pa je nose prid krajicu A krajica kroja budi:

"Ustaj, kroju, ustaj rano, došlo ti je momče mlado. Donilo ti malo rozic Malo rozic i violic."

"Što ćemo mu darovati?" "Darujmo mu konja vrana, a na konju divojčicu a na ruci jabučicu"

Nini, nani moj bambinu Kupiću ti galetinu. Nini, nani unanicu Kano sokol u kojbicu. Sokolu je kojba droga Tebi, Ive, zivka mola.

Zapisala Ivana Vidošević, Vrbanj, otok Hvar, po kazivanju none Antice Vidošević, 1921.

Nani, nani bog te hrani Išla mama upojica Bere roze i viole Nabrola je konistricu I još druge polovicu Pa ih nosi prid krajicu Krajica se bogu moli da im budu rajski dvori.

Velo Grablje, Marija Jurić, r. 1940.g.

t ••••••••••••••••

Nini, nani ni hi doma U poju su roza moja U poju su beru roze Beru roze i vijale.

Nabroli hi kanistricu I od druge polovicu Ter ih nose prid krajicu.

Krajica se vitru moli Da jin grane ne polomi Jer da će jin rod roditi Svaka grana dvi jabuke A u sridu do citiri A na vrhu sokol sidi.

Molit jo ću sokolića Da ne leti pokraj dvora Da ne budi draga moga Jerbo je trudan s puta doša A opet se na put spravjo.

Ter donesu rajsku pticu Onu pticu sa isijona Di dičica kola vodu A di lovci lova lovu.

Paun ima žute noge Lutu mu se do kolina Paun ima carna krila CarntJ mu se do ramena Paun modre oci Ter ih 1'TI.I!l.",o.

Zapisala Tanja M111~aDO Mare Božitković

BAŠTINA

Ova brojalica, koju su zapamtili Tanja i njen muž Matko, najduža je na koju sam naišla. Ujedno je i jedina koja je zapamćena na hvarskom dijalektu sa karakterističnim "co" umjesto što, čo ili ča kao druge koje smo spomenuli.

Mirjana Kolumbić

Gustirne, dio osmi

~ •••••••••••••••••••••••••• VODA

pousklhsateulJlh

Ljeto je. Ovo pišem sredinom kolovoza. Vruće i sparno. Mediji svakodnevno izvještavaju - nema

padalina, diljem Hrvatske propada ljetina, elementarna nepogoda ... Oni što znaju vele: od 14. lipnja temperature su iznadprosječne. Noći su sparne, maslinama fali vode, pa lozi, povrću, voću ... N a pazor je sve poskupilo ... Ako bude slab urod kukuruza, nedostajat će za prehranu životinja. Začarani krug.

A stariji govore: "Ovega je bilo i pri!" To je sigurno točno. Jer postoje ciklusi na koje mi ljudi ne možemo nikako djelovati. Sjećam se jednog događaja iz 1971. godine. Na otoku Lastovu služio sam vojnu obavezu. Bio je kolovoz. Zapalilo se nisko raslinje i borova šuma. Jasno, vojska je prva pristupila gašenju. Vruće. A vode nema ... Netko se sjetio poljskih gustirna. Odvezali kaiše, spojili ih. Umjesto sića poslužile su kacige. To je bio spas od žeđi. Sreća da je bilo gustirna i to uređenih s pitkom vodom. Danas svi govore "Vruće je, ne moreš se rashlodit". A sada imamo vodu iz slavine u svakoj kući. A naši stari? oni su imali gustirne. Nastavljamo tekst o gustirnama .. . U ovom nastavku o gustirnama Venjerande, Baterije, Galešnika iSmokovnika. U 19. st. ovi objekti bili su u vojnoj funkciji, baterije ili bitnice, koje su, zajedno s dvije manje bitnice - Gospinom kod Zvijezde mora na Fabrici i onom Sv. Frane pred franjevačkim samostanom - te utvrdama Poljun (zbog spleta okolnosti ovom prigodom nismo uspjeli obići tamošnju

gustirnu) i Fortica, branile hvarski porat od neprijateljskog brodovlja. Suvišno je spominjati da su vojni objekti za svoju posadu morali imati dosta vode. O Venjerandi i Bateriji (koje smo obišli 21. travnja) i njihovom tragičnom stanju smo već pisali (v. K. br. 21,48-49). Na Venjerandi su dvije gustirne. Velika je zapadno od zvonika. Kruna je od jednog lijepog obrađenog kamena 82x80, visina 80cm. Pokrov je limeni. Vode je bilo malo. Smještena je na lijepo obrađenom pločniku, gdje je i filter. Vodu dobiva sa krova bivše crkve putem oluka. Iznutra je obložena kamenim pločama (to nam je priopćio g. Marijo Bratanić koji se prije nekoliko godina spustio u nju). Kruna je slična onoj gustirne iz bivšeg samostana sv. Marka (v. K. br. 20, 38). Možemo pretpostaviti da su iz istog vremena - vremena kada su Venjerandu držali redovnici istočnog obreda. Nažalost, okoliš ove krasne gustirne je neuredan, pristup nikakav, kao

Gustirne, dio osmi

•••••••••••••••••••••••••••• n VODA

GALEŠNIK

da služi za otpad svega i svačega (vidi sliku). Tužno i žalosno. Druga gustirna nalazi se sjeverno od glavnog ulaza u Venjerandu, ali oko nje je sagrađena nekakva staklena konstrukcija, koja je pod ključem tako da je nismo mogli ni slikati ni izmjeriti. Navodno i ona ima vode, ali, kao ni ona veća, ni ova nij e u uporabi. Posjet Bateriji nakon toga bio je opasan. To smo uvidjeli kada smo se spustili s terase glavne kule jer nju podupiru debeli hrastovi stupovi, koji su počeli trunuti, a neki su i pali. A baš s te terase skupljala se voda u gustirnu kojaje u samom centru kule u podu. Promjer gustirne je 80cm, otvora 46cm, a dubina je 2m. Nema pokrova. Unutra je puno smeća, a po okolnim zidovima ispisana su brojna imena. Unutra je tamno, pa treba nositi baterij sku svj etiljku. Nažalost, voda je cijedila posvuda sa stropa, a u gustirni je nije bilo. Fascinira kako su stari čuvali naš porat. Pogled i pregled sa terase su prekrasni, ali sada nažalost zaklonjeni previsokim borovima. Galešnik. Mali, ali zanimljiv škoj. Skoro nadohvat ruke. Dogovorili smo sve s Antom Buzolićem-Mišićem, direktorom Nautičkog centra (koji u najmu od Grada drži ugostiteljski objekt na Galešniku). Datum je 13. srpnja. S Rive brzim brodom za 2-3min smo na Galešniku. Dočekuje nas Ante Tudor-Ač. Puše maestral, osvježava. Turisti uživaju u restoranu, a mi - Zorka, Joško i potpisani - na posao. Zapadno od restorana, na popločanoj ravnini,

SMOKOVNIK

zapravo dvorištu 3.60x5.40m ograđenom kamenim zidom 75cm visokim, a 50cm širokim, nalazi se gustirna. Krunaje visoka 41cm, široka 83cm, načinjena od 4 kamena bloka povezana klamfima koji su u olovu (da željezo korozijom ne bi uništavalo, drobilo kamen). Pokrov je od prokroma da ne hrđa. Montiranaje ručna pumpa za crpsti vodu. Kako je zbog suše u gustirni malo vode, u pumpu treba uliti 2-3 l vode i tada pumpati. Voda je pitka, a u zadnje vrijeme služi za napajanje životinja. Današnji restoran je u vrijeme Austrije bio kasarna. Govorilo se daje nekoć tu bio lazaret, ali to nije

Gustirne, dio osmi

56 ci ci ci ci ci ci ci ci ci ci ci ci ci ci ci ci ci ci ci ci ci ci ci ci ci ci ci ci VODA

BATERIJA

dokazano iz povijesnih izvora. Za francuske uprave, 1806. g., na škoj su se iskrcali Rusi koji su odatle topovima tukli po Hvaru. Upravo je taj događaj nagnao austrijsku upravu da 1832. ovdje postavi bitnicu. Austrijska kasarna je 1936. služila kao tamnica. Šezdesetih godina prošlog stoljeća na Galešniku je bio popularni noćni restoran-bar sa živom glazbom koji su rado pohodili domaći i turisti. Danas je pred zgradom kasarne terasa sa stolovima i klupama. Serviraju se jela sa roštilja i razna pića. Do Galešnikaje iz Križnog rata podvodnim putem spojena cijevima voda. Prije je istim putem dolazila i struja, ali su kabeli oštećeni, pa se sada služe plinskim frižiderima i štednjacima, što poskupljuje i otežava rad. Bivša kasarna je odlično obnovljena, a na južni zid postavljena je velika reprodukcija fotografija Hvara sa Galešnika iz 1905. godine. Na Galešniku obitavaju pauni, kunići, kokoti i kokoši te ugota Mercedes. Bili smo srdačno primljeni i počašćeni. Puno hvala svim djelatnicima, posebno Antetima - Mišiću i Aču. Ukrcali smo se opet u brod i iskrcali u Šćikovi bok. Subota, 21. srpnja. Popodne. Auto vozi Milan Šarić, a s njim opet Zorka, Joško i potpisani. Pravac Smokovnik. Po dogovoru, dočekao nas je korisnik restorana "Panorama" Antun Tonko Zaninović Malabonkin Boj-Boj. Odmah nas je ponudio jelom i pićem, ali smo se radije prihvatili posla. Razlog dolaska je - naravno - gustirna. Ali, prvo nekoliko povijesnih podataka - brdo Smokovnik, zapadno od grada Hvara prema punti Pelegrina, na kojem je - smatra se - bila prapovijesna gradina u sustavu obrane jer je s nje bio dobar pregled važne hvarske sjeverne luke Vire, ali i pogled prema Splitu, Visu i otvorenom moru. I u srednjem vijeku je Smokovnik bio stražarnica i osmatračnica. Sadašnju utvrdu sagradilaje austrijska uprava 1833. godine. Duga kuća bila je podijeljen na sljedeći način - II istočnom dijelu kuhinja s kominom, u zapadnom dijelu časnička prostorija, a u

VENERANDA

središnjem zajednički prostor za momčad. Utvrda ima i puškarnice sa svih strana. Kada je vojska napustila Smokovnik, država gaje 1891. g prodala Šimi Lučiću pok. Andrije, a i danas je u vlasništvu njegovih nasljednika. Služio je uglavnom za uzgoj koza zbog osame, dosta vode i ispaše, sve dok ga 1988. nisu u najam uzela braća Zaninović Malabonkini i u njemu otvorili restoran. Danas ga vodi, kako je spomenuto, njihov brat Antun Tonko. Sama gustirna s filterom sagrađena je 1846. g. u velikom, danas betoniranom dvorištu ispred zgrade. Zapremnina filtera je, kako namje priopćio g. Tonko, 1 vagon, a same cisterne 2,70 vagona. Dimenzije krune od obrađenog kamena su 124x124cm, visina 77cm. Vode je bilo 176cm. Duboka je 5.5m. Pokrov je drven i zaključan je. Iznutra je gustirna popločana. Kišnicu dobiva s krova olukom. Nova cisterna zapremnine 8 vagona napravljena je južnije od dvorišta. Puni je vatrogasno vozilo, a do lokala voda se prenosi hidroforom. Puno hvala gosp. Tonku na čašćenju i poznavanju podataka! Predstoji posjet Poljunu, ali već smo obišli i neke druge gustirne o kojima više u sljedećim brojevima ...

Miko Bibić-Žiže

METEOROLOGIJA

...

S ušaje ovog ljeta glavna vijest svih hrvatskih, a i svjetskih medija. Ali, kada smo u Kruvenici br. 12 i 13

objavili podatke Zorka Maričića-Banjoša pod naslovom "Meteorološke zanimljivosti ~rada Hvara" (zabilježio P. Maričić­Spaleta), u tom ste tekstu mogli čitati o olujnim vjetrovima, pijavicama, snjegovima i neverama, dok je o suši stajao tek jedan podatak: ,,Najmanje oborina na mjesec: O, OO mm, tijekom ljeta - često u ljetnim mjesecima".

To ne čudi, jer i svjetski popisi meteoroloških zanimljivosti rijetko bilježe suše. Premda nas one redovito iznenade (kao što cestare u Lici iznenadi snijeg u siječnju), suše su poprilično česta meteorološka pojava, a kako su dugotrajne­za razliku od gore navedenih fenomena, nisu toliko "uzbudljive" ili "zanimljive". Ipak, zbog toga nisu manje opasne, j er njihove posIj edice mogu biti pogubne.

Neki znanstvenici danas propast mikenske kulture u 11. st. pr. Kr. - tzv. pad kasnog brončanog doba - dovode u vezu s dužim sušnim razdobljima zbog zahlađenja na Sredozemlju, što je uzrokovalo smanjenje količine kiša (http;llwww.infomet.hrlvijestilvelike-civilizacije-padale­su-zbog-klime/). Koliko Hrvate iznenade suše, vidi se i po podatku daje kod nas tek 0,46% plodnog tla navodnjavano, unatoč činjenici što smo među bogatijim zemljama po vodnim rezervama (za ilustraciju, postotci navodnjavanja u susjednim zemljama su sljedeći - u Albaniji 54% l//, Grčkoj 26, Italiji 24, Rumunjskoj 23, Bugarskoj 18; http;1 Iwww.tportal.hrlscitechlznanostl2087 68lHrvatska­navodnjava-O-5-a-Albanija-54-posto-zemlje.html).

Sačuvana nam je bilješka o teškim posljedicama suše na otoku Hvaru 1873. g. u Kronici kapetana Nike Dubokovića (MH Jelsa, 1998.): lill. Radi velike suše koja je priko svega ljeta trajala plodovi godine 1873. svi su malo fali poginuli, zelja ni malo nije bilo, ulja i vina malo a naročito u gornjim selima od Poljicah, Zastražišća, Gdinja, Bogomolja i Sućurja. Još u donjim mjestima otoka se je štogod našlo ••. Budući nastala velika glad navlastito u donjim

METEOROLOGIJA

selima i radi oskudice plodovah, i radi sadnje plenice koja se prodavala 3 do 3 ~ kvarta velika (50 kg) , a kukuruz na flo 2.40 do 2.80, prisvitli biskup Hvarski Duboković posla Jesanskoj Obćini 300.fiorina da se razdijele siromasima. (str. 88-89 - vidi prilog)

o sušama u prošlom stoljeću pričao mi je barba Jozo Novak-Kronjac: ,,1950. bila je velika sula. Tad son pito tvojega pradideta Anteta Belajeta: 'Je kad bilo ovake suše?' Odgovori mi je: 'Je i gore! Znalo je bit godišć kad bismo iskopali, raskopali, potargoli gro1je i ubrali masline, a da ne bi pala kapja. ' Pito son ga: 'Je onda cega bilo?' A on govori: 'Dije bilo dobre zemje i reda, bilo je cogod, a drugdi ni§ta '. "

Medutim, Zorko Maričić-Banjoš kaže kako u zadnjih 150 godina, otkad se bilježe meteorološki podaci, nikada nije zabilježena suša u proljetnim i jesenjim mjesecima. Naravno, znalo je biti manje padalina, ali sušom se smatra ono razdoblje kada padne manje od 20 mm po klimatskom godišnjem dobu. To se u Hvaru događa samo u razdoblju klimatskog ljeta, odnosno u lipnju, srpnju i kolovozu. Barba Zorko prenosi kako je zabilježeno da je lipanj samo jednom u 150 g. bio bez padalina, srpanj sedam puta, a kolovoz deset. K tome, kolovoz je u 150 godina čak 40 puta imao manje od 10 mm, tako da predaju pučke meteorologije o kiši koja uvijek pada iza Vele Gospe možemo smatrati pogrešnom. Kao još j ednu zanimljivost, istaknimo da 1927., 1928. i 1929. tri kolovoza zaredom nije pala ni kap kiše. Ali, napomenimo i da je 2002. g. u kolovozu palo 204 mm, a 2006. 143,4 mm, dokje najvlažniji kolovoz bio onaj 1880. kada je palo 319 mm. Godišnji prosjek padalina u Hvaru iznosi 726,5 mm. Najsušnijaje bila 1983. g. kadaje palo tek 383,7 mm. Što se ljetnih mjeseci tiče, prave sušne godine bile su 1879. (8,3 mm), 1945. (12 mm), 1950. (1,3 mm), 1983. (22mm)i2012. (16,6 mm). Ova je godina kritična i zbog vrlo visokih temperatura. Naime, ove je godine zabilježena najviša prosječna

temperatura u srpnju otkad se bilježe podaci, 28,1°C. Kolovoz je bio drugi najtopliji sa 27,3°C - topliji je bio tek kolovoz 2003. sa 28,0°C. Do sada (kraj kolovoza) u 2012. palo je 268 mm, oko 75% od prosjeka. Za one koji misle da su posljednje godine bile sušnije nego inače istaknimo da su 2009. (preko 1000 mm) i 2010. (950 mm) bile iznadprosječne, dok je 2011. (644 mm) bila blago ispodprosječna po broju padalina. Iznadprosječna 2009. imala je još jednu posebnost - najmanji broj padalina u 100 dana, kada je od srpnja do rujna palo tek 9,2 mm. Kada govorimo o iznadprosječnim godinama, spomenimo da je najviše padalina na godinu, 1303,2 mm palo 1900. g., a najviše u jednom danu 4. listopada 2005. kada je od 5h do 16.30h palo čak 256,5 mm.

Tah Najsušnija ljeta ullvaru

lllje,sec

godina

I R60

1861

1879.

1942.

1945.

1950

1983 .

2003 .

2007.

20 12.

p. sr.

p. sr.

p. sr.

p. sr

p. sr.

p. sr.

p. sr.

p. sr.

p. sr.

p. sr

V .

12,6

8,2 16,4

179,0 15,6

57,0 l ~,'j

17,8 20,9

2,8 19,6

39.3 19,2

7,0 2 1,2

82,2 20,2

39,7 l R,5

Vl.

9.4

25,6

1,5 22,9

7,g

2~,:'

2,3 24,7

O 24,4

16,0 21,7

10,0 26,5

5,1 24,8

lO , l

24-6

VII. VIII. IX. godina

16,2 5,6 741 -

23.0 25,0

2,6 9,2 432 · 2),0 25,9 22.1

6,8 0,0 792 -23 ,9 25,6 22.7

13,4 1.7 2,0 24/) 24.9 24, ~

G,3 3,4 18,4 27,0 25,3 21,7

1,3 O 66,2 557 · 26,5 26.3 22.6

4,1 2,5 22.3 384· 26,2 24.3

9,0 28.8 35,7 430· 27,2 28,0 21,3

4,4 11,6 41,8 687 -

27.2 25.7 20.0

5,0 0,0 28 .1 27,3

p. - padaI me II mm , Sl. - srednja IllJesečn l1 tcmpelanllB II "C, - nlSU sačuvan i podac i

godišnji prosjek pudalina u Hvaru iznosi 726,5 mm! podmke priredio Juraj Buzolić:

Kako vidimo, 1873. g. nije na meteorološkim listama pravih suša (te godine palo je ukupno 714mm, u lipnju 62 mm, srpnju 0,0 mm, kolovozu 58 mm). To ne čudi, jer težaci sušu ipak ne mjere padalinama, već urodom. A na urod grožđa i maslina utječu i brojni drugi faktori. Tako je jednu, ne tako davnu sušu, zabilježio i Cvjetko Butorović u svojim zapisima: 1993. je vladala tolika susa, daje unistila sve živo staje u poljima, nesto gorega se ja u zivom ne sječam; tom prilikom sam rekao: prokleta bolest, starost i sva juga bez da~a (kiše) jer od svega ovega sam imao djela, i sva su zla u njima.

Kako će se pamtiti ovogodišnja suša, još ne možemo znati. Jer, njezine se posljedice na Hvaru mogu procijeniti tek nakonjematve i berbe masline. I na kraju jedna zanimljivost: najstrašniju glad koja je pogodila Europu, tzv. veliku europsku glad 1315.-1317. g., za koju se procjenjuje daje odnijela 7,5 milijuna života, nije uzrokovala suša već -preobilne kiše (http://www.ranker.com/list/the-worst­droughts-and-famines-in-historyldrake-bird).

Velika hvala Jozotu Novaku-Kronjcu, Zorku Maričiću­Banjošu i Jurju Buzoliću (koji je priredio tablicu u prilogu) na ustupI j enim podacima!

•••••••••••••••••••••••••••• D

METEOROLOGIJA

HY1RSKIIISKUP PROf~V SUŠE B iskup Juraj

Duboković istaknuo se svojom

darežljivošću u vrijeme gladi zbog suše 1873. godine. Rođen je uPitvama 17. ožujka 1800., bio je doktor teologije, vršio dužnosti viškog župnika, zatim hvarskog kanonika i natpopa, generalnog pa kaptolskog vikara te konačno, od 1866. postaje 47. u nizu hvarskih biskupa. U Hvaru je zapamćen po zaslugama za konačno uređenje kapele sv. Prošpera i dobavljanje svečeva poprsja-relikvijara te uvođenju božićne novene. Bio je prvi predsjednik Higijeničkog društva. Sudjelovao je na Prvom vatikanskom saboru, a nosio je i titulu asistenta papinskog prijestolja.

Darežljivost biskupa Dubokovića u doba gladi bilježile su i tadašnje novine. Avvisatore Dalmato (br. 15,21. 2. 1874.) piše: Saznajemo sa najvećim zadovoljstvom da njegovo gospodstvo mons. Juraj Duboković biskup hvarski je podjelio iznose: za općinu Sutivana jio. 300, za onu Jelse jio. 300, za onu od Starog Grada jio. 200, za onu od Vrboskejio. 100, za onu od Hvarajio. 105, za onu od Pučišća jio. 400, ukupno jio. 1805. Također saznajemo da neizmjerna dobročinstva mons. Dubokovića nastavlja se pomažući pojedine osobe i obitelji cijele dieceze.

Isti list u br. 21. navodi: Pišu nam iz Jelse da je mon. Juraj Duboković hvarski biskup osim darivanja uvrštena u našem 15 broju poslao šestorici iz općine Postirajio. 150, Milne jio. 120, Nerežišća jio 100, Sutivana jio 150 i Bola jio 120 bez da se računa na darežljivo dogovoreno što nastavlja dijeliti među siromašne općina, i onima koji mu dođu. Djela darežljivosti i izuzetna dobročinstva od strane slavnog svećenika čine nepotrebnom svaku riječ komentara i pohvale.

Kada je nedugo potom 21. ožujka 1874. g. biskup iznenada preminuo u 75. godini života, zadarski n nazionale (25. 3. 1874.) unekrologumeđu ostalim piše: Dodajući ovom neuporedivu veliku darežljivost mons. Dubokovića koja je pogotovo u ovoj godini za našu provinciju nije bilo kraja, koja od nikoga nije bila nadmašena i svaki pošten rodoljub će sigurno osjetiti gubitak ovog zaslužnog svećenika. Potomci će blagoslivljati sjećanje na njega. Laka mu zemlja!

Stoga mu je s pravom mogao pisati sljedeći natpis na nadgrobnoj steli u kapeli sv. Prošpera hvarske katedrale: Dok se trudio oko sjaja bogoslužja i crkava i postojano brinuo o pouci povjerenog mu stada zgrabi ga iznenadna bolest i uz plač sviju, a osobito siromaha sveto preminu ... (prijevod s latinskog J. Kovačić u Zapisi o crkvama u Hvaru, 1982., 32).

Joško Bracanović

~ •••••••••••••••••••••••••• POVIJEST

S vake godine krajem srpnja Hvarani na jedan, dva dana poremete idilični mir Svetog Klementa. Vrijeme je to povratka

korijenima, škojorskoj filozofiji i načinu života. Otvaraju se kuće na blagoslov koji će sačuvati Vloku od rata, glada i štetočina, na stol se iznosi vino. Kroz zaglušnu pjesmu cvrčaka čuje se zvono koje j ednom u godini poziva na susret pod debelim hladom borova. Kasnije će sveta voda poškropiti kuće, ljude, polja i kamen i do sumraka će se ljudski govor natjecati s upornim, neumornim cvrčcima.

Premda većina Hvarana ne dolazi na Vloku sa tom mišlju, zanimljivo je spomenuti da se u crkvici nalazi j edan od razloga za susret na Škoju: drvena vitrina u kojoj je nekoliko slika i zapisa. Jedna

slika prikazuje slavnu Višku bitku iz 1866., druga brod koji je nastradao tri godine poslije nedaleko Velog Vodnjoka. Na spomen ta dva događaja već se mnogo godina održava misa krajem srpnja na Sv. Klementu. O Viškoj bitci napisane su bezbrojne stranice i ispričane priče. O drugom događaju - tragediji drugog broda - fregati Radetzky koja je nastradala 1869.g. nedaleko Velog Vodnjoka ne zna se mnogo. Prvi opis događaja je donio hvarski entuzijast i povjesničar Djino Novak 1971., tražeći po općinskom arhivu i knjigama o austrougarskoj mornarici. Prema njegovim zapisima i kasnijim tragovima pokušat ćemo rekonstruirati što se zbilo na moru nedaleko Hvara prije 143 godine.

POVIJEST

(i 111(;(; I:: \ELL' L~~ DIO DELLA "Mli. U STl\lAC RADETZI\"\ U[';L 'tO FEB.l8G~J .

ru\ ~~~1'~ ~\'S.~\\\~ \\H\~l\.';)~~ Va~~\i\\.~~ ~"\.\..i\ ~~\.

Djm napodan Ško,jh U 19. st. Austro-Ugarska monarhija imala je zavidnu flotu ratnih brodova, koji su sudjelovali u bitkama na gotovo svim europskim morima. Takva je bila i fregata Radetzky, izgrađena 1854. g. u engleskom brodogradilištu. Fregata je bio brod srednje veličine (30,40 m), drvene konstrukcije sa jedrima i sa željeznom oplatom, a služio je uglavnom za patroliranje. Fregata Radetzky je dobila ime po poznatom austrijskom feldmaršalu Josephu Radetzkyju (pobijedio je u dvjema velikim bitkama: kod Custozze 1848. i sljedeće godine kod Novarre). Fregata je sudjelovala u bitci kod danskog grada Helgolanda 1864. i kasnije u slavnoj Viškoj bitci 1866. godine. Nakon uspostavljenog mira, mogla je nesmetano osmatrati i patrolirati Jadranskim morem. U noći 19. veljače 1869. osmatrači na viškoj tvrđavi Wellington primijetili su gdje jedan ratni brod bez nacionalnih obilježja, punihjedara krstari u Viškom kanalu i signalizira. To je trajalo neko vrijeme i onda je stalo. Sve do sljedećegjutra, 20. veljače. Oko 10h ujutro Hvarane je iznenadila snažna eksplozija. Svi su potrčali na Pjacu i rivu da vide što se dogodilo, ali vidjeli su samo oblak dima u daljini, napodan Škojih. Tek sat vremena kasnije, kada su se neki težaci spustili iz okolnih polja, saznali su da je izgorio jedan brod kod Velog Vodnjaka. Na to je desetak brodova krenulo spasiti preživjele. Došavši do približnog mjesta nesreće, vidjeli su gajetu kojomje upravljao hvarski ribar Luka Radić i rekao je da zna za točno mjesto katastrofe.

Uzeli su gajetu u remurć i uputili se prema Vodnjaku. Tamo su vidjeli dva trabakula i braceru s Visa. Tek su tada saznali da je potonuli brod bio ratni brod Radetzky i da se na njihovim brodovima nalazi nekoliko spašenih mornara. Vidjeli su i dosta razbijenih komada drva i ostalih ostataka. Ova dva trabakula i bracera iz Visa vidjeli su eksploziju i odmah su se uputili prema mjestu nesreće, no za to im je trebalo više od 3 sata jedrenja. Tamo su uspjeli pronaći 23 preživjela mornara koje su odveli u Vis. Kad su se oporavili, dali su šture i kratke iskaze što se zapravo dogodilo. Prema priči preživjelih mornara, jedan je ložač neoprezno izazvao eksploziju baruta, koja je rastrgala sva jedra, i stvorila gust i velik oblak dima. More je na sve strane prodiralo u brod te je u kratkom vremenu nestao pod morem. U času eksplozije gotovo svi su zbog zračnog pritiska bili bačeni u more. Hvatali su se za drvene ostatke broda, slušali očajne pozive u pomoć, gledali jezivu masu materijalnih i ljudskih ostataka. No sami su bili iscrpljeni i ranjeni i nisu imali dovoljno snage da priteknu u pomoć i spase još ljudi. Više od tri sata lebdjeli su između života i smrti, dok ih nisu spasilijedrenjaci iz Visa. Prema podacima, fregata Radetzky potonula je 10 milja sjeverozapadno od grada Visa i 5 milja od otoka Veli Vodnjok. Na broduje bilo 348 ljudi, a 325 ihje smrtno stradalo. Žrtve ove tragedije bili su najviše ljudi iz naših krajeva, uglavnom mladići u svojim dvadesetim godinama. Iz same Dalmacije stradalo je 210 ljudi, a sa Hvara njih trojica: Juraj Carić sin Luke iz Hvara, Mate Dulčić iz Brusja i Šime Radonić iz Dola.

POVIJEST

BlalO na dnu mora Nedugo nakon nesreće u Beču je osnovan fond za pomoć obiteljima poginulih. Hvarani su dobili odličja i novčanu nagradu za pomoć u spašavanju nastradalih, a dva tjedna nakon tragedije održana je misa zadušnica u Katedrali. Vijest o potonuću fregate Radetzky prenijele su tadašnje ugledne novine London Illustrated i New York Times (vijest je objavljena gotovo mjesec dana nakon nesreće - Vis je javio Beču, Beč preko "velike bare" telegramom u New York - toliko su "brzo" putovale vijesti u to doba). NYTpiše kako je fregata toga dana plovila u viškom akvatoriju zbog vojnih vježbi. Prema izvještaju, u prostoriju gdje se nalazio barut ušao je mornar bez obaveznih zaštitnih navlaka na obući. Dodir raspršenog baruta i materijala na čizmama izazvao je kobnu iskru koja je naposij etku uništila brod i više od 300 života.

Ipak, okolnosti tragedije nikada nisu do kraja razjašnjene. Je li uistinu barut izazvao kobnu eksploziju? Što se zapravo dogodilo? Dostupna literatura pruža tek šture informacije i ponavljanje osnovnih podataka. Doduše, prije gotovo cijelog stoljeća pojavila se inicijativa za podmorsko istraživanje nastradalog broda. Naime, u moru između Visa i Škojih nalazi se nekoliko potonulih brodova, od kojih su neki iz Viške bitke. Budući da su tadašnji brodovi imali više prostorija s nepropusnim st j enkama i vratima, u njih more nije moglo prodrijeti. Moguće je da su neke od tih komora i danas netaknute, suhe i u njima se možda nalaze mumificirana tijela posade i brojni neoštećeni predmeti. Nedugo nakon I. svjetskog rata grupa Višana osnovala je udrugu za vađenje olupine slavnog talijanskog broda Re d' Italia, koji je potopljen u Viškoj bitci. Smatrali su kako se tamo nalazi čelična blagajna sa nekoliko milijuna zlatnih lira. Ipak, u to vrijeme bilo je neizvedivo svladati dubinu od 150 m, gdje se

.nalazi. Posljednjih desetak. godina ponovno se ~Iati~~ kbje bi mogle rasvijetliti i sudbinu

iJ'fMJl-.... ~i .. skupi. za nadati

Premda su desetljeća i neminovni tijek vremena učinili da je tragedija fregate Radetzky zaboravljena u sjećanju Višana i Hvarana, kao i u literaturi o pomorskim nesrećama (nejasno je zbog čega), nepoznat netko je nedugo nakon ovog događaja odlučio sačuvati sjećanje na izgubljene živote pomoraca. Možda netko kome je nastradao bližnji ili koji Škojor koji je vidio katastrofu i nepovratno mu se urezala u sjećanje. U crkvici sv. Klementa postoji natpis ispod oltarne slike, koju je crkvi poklonio tadašnji biskup Juraj Duboković. Tamo piše na talijanskom jeziku: "Mole se velečasni svećenici i ostali vjernici da preporuče (Bogu) duše poginulih u pomorskom boju 20. srpnja 1866. te u požaru austrijske fregate 'Radetzky' 20. veljače 1869. U tuje svrhu dodijeljena vladarska pomoć od 500 fiorina za obnovu crkve". Tako je ta crkvica postala simbol sjećanja na nastradale. U blizini crkvice je humak odakle se vidi cijeli jedan svijet: nedaleko se plave Dobri otok i Vis, u dnu kadra miruju Vodnjok Veli i Moli, Karbun, Paržanj i Lengva, a između njih je duboko modro zrcalo, početak i kraj svih otočkih priča, život i smrt, tajna koju otkriva samo kad ono to želi.

Zorka Bibić

Literatura: Djino Novak "Katastrofa austrijske fregate Radetzky kod otoka V. Vodnjak 1869.", Periodični izvještaj CZKBOH 4, 1971., "Milijuni u viškom podmorju" (morsko-prase.hr), New York Times, 12. ožujka 1869. (query.nytimes.cast. )

•••••••••••••••••••••••••• M

IZ PROŠLOSTI

ricete D obrotom gospodina Dražena

Butorovića-Babota za potrebe lista ustupljene su nam bilježnice

- svojevrsna kronika - koju je vodio njegov djed evite Butorović (1909.-1993.) tijekom osamdesetih godina. Među brojnim zapisima nalaze se događaji iz obiteljske i mjesne prošlosti, kao i zanimljivosti vezane uz nekadašnji svakodnevni život. Za ovaj broj odabrali smo dvije bilješke - o pučkoj medicini i o pripremi lušije.

KvatasencUa za srce, olovo za ljubav "Glavne bolesti su bile susica (tuberkuloza), jer je radi slabih uvjeta stanovanja ona bila posast, a bile su periodično putem brodova sa levanta donesene kuge, kolere, a iza otkrića Amerike i venerične bolesti. Međutim narodje znao uzeti stroge mjere u zastiti svoga zdravlja. Lječenje se je odrzavalo većinom travama, jer je svaka glava obitelji a naročito žena bila u to upućena, sve do najnovijih dana. Za čišćenje pluća i disnih organa uzimala se je kadulja, vrjesak, slijez, ruzmarin, naročito se je upotrebljavao med. Za bolesti stomaka dolazio je u obzir ružmarinovo ulje (kvatasencija), kao i za srčane bolesti, kamilica za stvari stomaka, troskot* za venerične bolesti, istučena jaja za udarce, maslinovo ulje na listu trave nazvane bon** za veće rane. Mjesavina maslinova ulja, voska od pčela, modrog sapuna i običnog pelina zajednički kuhano i upotrebljavano za rane na goloj kosti. Upotrebljavana je trava zvana pjantavina***, listovi istučeni drvom i ta seje kasa stavljala na rane. Za otečenu jetru upotrebljavao se je list od indijske smokve (figa deindija), na raspločenom listu stavljala se je

* Troskot (Polygonum aviculare) naziva se i oputina, pasja trava, troskovac. Radi se o korovu koji cvate od svibnja do rujna. U pučkoj medicine najčešće se koristi za liječenje bolesti pluća i dišnih puteva, no koristanje i za ženske tegobe (bijelo pranje, infekcije i obilne mjesečnice).

** Nismo uspjeli naći o kojoj je biljci riječ. Molimo poznavatelje samoniklog i ljekovitog bilja neka nam se jave.

*** Pjantavina - vrsta divljeg zelja

**** Bahornica - vračara; prema praslavenskom

baxor = čarati, vračati, bajati.

kanela, prosek i maslinovo ulje, i pomoću povoja stavljalo se Mi ove recepte nismo isprobali, neki zvuče razumno, je to pod lebra tamo gdje se nalaze jetra. za specjalne bolesti neki malo manje. Svakako vrijedi napomena - prije bili su i posebne žene zvane bahomice * * **, one su lječile upotrebe savjetujte se sa svojim lij ečnikom ili lj ekarnikom, ljubavne boljke. One bi rastopile olovo i naglo ga ulili u u protivnom, isprobajte to na vlastitu odgovornost. vodu i iz tih tvorevina nalazile odgovore PQJf~~r:.l_

IZ PROŠLOSTI

Moćna lušUa boja od nojbojega

deterđenta "Pranje rublja je bilo dosta tesko. Većina odjevnih predmeta bili su usiveni od grubih materjala, naročito muska roba, martina, bumbazin, teriis. Običan lug je bio zamjena za deterđent, lug se je kuhao u kisnoj vodi, i to se zvalo lusija. Imao je takovu moč pranja, da je mogao zamjenit najbolji deterđent, sa vrlo lijepim mirisom, ostavljen na robi. Snjime su se prali podovi, tanjuri i sve masne i puno prljave stvari. Ako bi se nasla moja unucad u nevolji bez deterđenta, eto im savjeta. Jedan drveni sud zvan mastil ili verdica od 20 ili 30 lit sa čepom na ivici dna. Taj se sud postavi na jednom stolcu, ali da mu rupa čepa ostane slobodna za točenje. Uzme se lopatu luga i stavi se u vodu u sudu od 15 lit i to se kuha, da dobro uzavre. Robu koju imamo volju prat namoči se i nasloži u mastil sa čepom, pri vrhu se ostavi sud prazan za teset centimetara, povrh nasložene robe postaviše komad bjelogplatna da visi van mastila, donesese kuhani lug i izlije se na tom platnu zvan koladur i ostavi tako dok se sve ne ohladi, kasnje se koladur sa lugom ostrani, izvadi čep i vodu zvanu lužina spusti se u drugi sud i u toj vodi ispere se roba, i iza toga se je dobro isplahne i stavi na susilo da se osusi. Lug odsmokve nevalja upotrebljavat,jer je on toliko jak da

OIJ!rrj'ffllllOs,talJ'nooprana u njemu raspadne, dakle i lug količinu jer je dosta jak, dakle cure,

mt'ZIf#f:l.IJ~·Iftj.nei deterđenta, najsavrsenije čista roba lm~r_u'4~~lav4~de'n način. "

1939. - 2012.

Priredio: Zoran Tepša

BLAGODATI I POSEBNOSTI PLODOVA MEDITERANA

laekovlt:o I aRornat:lčno slLae (2)

kanala (salVIa o.J=.J=lclnaUs) uRagf nQZfvf sa: žaLpJa" sLavaLaa" kaš.

To je trajni, zbijeni, dlakavi mediteranski polugrm, sivkastozelene boje i ugodnog aromati~nog mirisa. Cvjetovi su ljubičasti, u p1>liku -Pljenastih skupina, koje čine prividne k1asoye. Biij~od svibnja do srpnja. Kadulja je biljka nateg krša i primorja. Raste uz čitavu jadransku obalu, na kamenjaru i oskudnom tlu. Možemo je ponegdje naći i u unutrašnjosti. Postoje mnogi podaci o korištenju kadulje kao začinske i ljekovite biljke od najstarijih civilizacija do danas. Rimljani suje zvali svetom travom, a ime salvia potječe od latinskog salvare = spasiti, jer su kadulji pripisivana izvanredna ljekovita svojstva. Odličan je biljni lijek protiv kašlja, koji uništava viruse, bakterije i gljivice. Kaduljaje dobra i protiv pretjeranog znojenja. Olakšava probavu pa ju je dobro dodavati masnimjelima. Poznata je srednjovjekovna izreka: "eur mariatur homo cui salvia cresit in horta". (Zašto da umre čovjek kojemu kadulja raste u vrtu). Često se spominje i engleski stih: ,,He that would live for age, must in may eat sage" (Tko hoće živjeti dugo, mora j esti kadulju u svibnju.) Okus kaduljina lista je gorak i trpak. Listovi mogu služiti kao začin, svježi i osušeni, najviše za mesna i riblja jela. Dodaju se mljevenom mesu, janjetini, ražnjićima, svinjskom pečenju, pečeno j jetrici i drugim bogatim masnim jelima. Svježi listovi mogu se pržiti na maslacu i servirati s umakom od rajčice. Svježe lišće je blažeg okusa od sušenog. Koristi se u ljekovite svrhe, za dobivanje eteričnog ulja. Osušeni list sadrži oko 1,5% eteričnog ulja. Kaduijin med ima osobit, malo gorkast okus i dodaje se čajevima protiv kašlja. Kod propisane upotrebe kadulje, kao ljekovite biljke ili začina, nema neželjenih djelovanja. No treba paziti i ne uzimati je dugo. Kod dnevnih količina većih od 15 g kadulje i kod produžene upotrebe, dolazi do neugodnih posljedica, poput suhoće usta, znojenja, osjećaja vrućine i ubrzanog lupanja srca. Kadulju treba izbjegavati tijekom trudnoće.

ITll5JŠkaLOa kaualaa (salvIa sclaRsa) URagI sa nQZfvf: rnaškat:na žaLpJa" rnaškat:r:la tRava" [vanJsko cvIJeće.

To je aromatična i dlakava biljka, s uspravnom i čvrstom, 30 - 100 cm visokom stabljikom. Prve godine svi su listovi u prizemnoj rozeti. Listovi imaju ovalni ili ovalno-srcoliki oblik, nepravilnog su nazubljenog ruba. Pricvjetni listovi su sitniji,jako šiljasta vrha, čitava ruba, a pri vrhu biljke crvene boje. Cvate od lipnja do kolovoza. Muškatna kadulja je biljka mediteranskih zemalja. Kod nas raste samoniklo na kamenitim i suhim mjestima izloženim suncu, kraj puteva, u vinogradima i drugdje.

BLAGODATI I POSEBNOSTI PLODOVA MEDITERANA

Karakterističan balzamski miris ove kadulje (koja podsjeća na muškatni orah), potječe od eteričnog ulja iz žljezdastih dlaka, kojemu je glavni sastojak linalol. Iako je okus listova gorak, ova se aromatična biljka raznovrsno primjenjuje u kulinarstvu, a i u proizvodnji nekih pića. Sasvim mladi i nježni listovi mogu se usitniti i dodati slatkišima i omletima kako bi im dali aromu. U Engleskoj, gdje se muškatna kadulja uzgaja u vrtovima,jedu se ispržem svježe ubrani listovi, prethodno umočeni u tijesto. u' Meksiku, Čileu i Peruu iz korijena i mladih stabljika proizvode aromatične, osvježavajuće napitke. U Ukraj~ prave alkoholno piće jaka mirisa od cvjetova. Nekad je služila i za proizvodnju piva. '. f Muškatnakadulja sadrži tvari koje djeluju antibakterijski, pa se njezino eterično ulje upotrebljava. u izradi sredsta a za njegu usne šupljine. To ulje služii u industriji parfem !~

(ocfmum BasfLIcum) DRugI nazivI: BasILiJ, BosIok" BasIliJe, .,:esUđan, rJ2URt;ILa, maRiJansc, BazlLfko.

Potječe iz Indije, a uz njega su vezane mnoge mistične priče. Indijci su smatrali da je natopljen božanskom esencijom, Afrikanci da štiti od škorpiona, a na Haitiju je posvećen božici ljubavi Erzuliji. U Meksiku ga nose u džepovima da ,,magnetizira novac". Uspješno uklanja grčeve u trbuhu. Često je sastojak inhalatora, protiv bolesti dišnih puteva. Čaj od bosiljka je odlično sredstvo protiv stresa, a koristan j e i za grglj anj e kod upale grla. Jednogodišnja je biljka, koja može narasti do 40 cm visine. Listovi su na dugim peteljkama, eliptični, zašiljeni. Cvjetovi su bijeli, po 6 u pršijenovima, koji su međusobno udaljeni oko 2 cm. Plodići (sjeme) su jajasti, do 2 mm dugi, tamnosmeđi do crni. Biljka cvate od lipnj a do rujna.

Kod nas se koristi za proizvodnju eteričnog ulja, koje služi u industriji parfema i raznih pića. Bosiljak je zbog svog mirisa i zbog ljekovitih svojstava vrlo omiljen i mnogo opjevan u narodnoj pjesmi. . Listovi se koriste u kulinarstvu kao začin za salamuru, ribu, mesna jela, juhe od povrća, omlete, a osobito za umake i druga jela od rajčice. Posebno se koristi u talijanskoj kuhinji. Kao začin dobro se slaže sa ružmarinom i kaduljom. U Italiji svježe ubranim listovima konzerviraju miris potapanjem u maslinovo u1je. ListoWma bosiljka aromatiziraju i vinski ocat koji služi za začinjanje salata. 4

BLAGODATI I POSEBNOSTI PLODOVA MEDITERANA

CRnI sLaez (malva sflvest:ufs) nRugl nazIvI: veUkl sL;Je.z, nfvl;Jf sl;)ez, šumskI sl;)ez, sL;Je.zovača.

Dvogodišnja ili trajna biljka s razgranjenom i dlakavom stab lj ikom, koja može biti polegnuta ili uspravna, a naraste i preko 1 m u visinu. Tamnozeleni slabo dlakavi listovi stoje na dugim peteljkama. Okruglastog su ili bubrežastog oblika. Cvjetovi su lijepi i veliki, blijedoružičasti ili ružičastih latica, na kojima su tamnije žilice i s većim brojem prašnika, čije suniti srasle u šupalj svežnjić. Biljka raste po poljima, uz puteve, jarke. Vrlo je česta u blizini naselja. U planinama dopire i do 1200 m nadmorske visine. Crni je sljez od najstarijih vremena služio kao ljekovita biljka i povrće. Sadrži mnogo sluzi, zbog čega se koristi za liječenje kašlja i katara pluća. U antičkom Rimu proljetne listove crnoga sljeza smatrali su posebno hranjivim i zdravim. Ubrani od travnj a do lipnja, mladi listovi crnoga sIj eza mogu se prirediti kao ukusno varivo, slično špinatu, a pošto sadrže dosta sluzi, daju guste juhe ugodna okusa. U svježim proljetnim listovima ima prosječno oko 120 mg vitamina C i čak 18 mg karotina. Listovi su bogati želj ezom i kalcij em. Cvjetovi se mogu dodavati miješanim salatama, a služe za gamiranje i ukrašavanje mesnih i ribljih jela.

mr.sc. Stanislav Štambuk

•

I e •• -

petan malva slLvest:RIs

•••••••••••••••••••••••••• n ORA ET FLORA

Ime lijepog cvijeta orhideje ima korijen u grčkom jeziku, a znači mudar.

Orhideje potječu iz vlažnih prašuma Amerike, Afrike, Azije i Australije. Uglavnom rastu na visokim planinama, do 3000 m nadmorske visine. Među mnogobrojnim egzotičnim biljkama nema većeg i življeg šarenila i prekrasnih oblika cvata kao kod orhideja.

U Velikoj vrtnoj enciklopediji piše: Obitelj orhideja obuhvaća 750 biljnih rodova, blizu 25000 vrsta i više od 100000 hibridnih kultivara. Postoje orhideje koje rastu na zemlji i one koje rastu na stablima kao podstanari, gdje se hrane vlagom iz zraka i prašinom što se skuplja na kori stabla. .., .::.:. Orhideje koje rastu u zemlj~tt-!i~~~,~ jednostavno uzgajati. No ne vole uznemi9-'V~:lŠ!Q, znači da ih ne smijemo često presađivatj:;jiego ~tel(~4žile ispune lonac u koji smo ih" ,~1iđifi:.. ~o,;lff' tr~ha presaditi, onda to treba učiniti dok se odIDaraju~ .l1akon 4-5 tjedanaodcvamje. : .. Zemlji koju kupimo IY!l~~~"1f. zemlje, mah ' vrne kip\l§omyqdQJa1) i ~~ilad:iq;rml:1~~?

Ljeti ih treba svaki dan zalijevati, ali voda nikada ne smije stajati u podlošci na dnu lonca. Treba staviti komadiće razbijenih lonaca ili kamenčiće, tako da voda može slobodno otjecati. Prehranjivati ih treba svakih 15 dana. Orhideje dobro podnose zimske temperature, tako da ih ne treba unositi u kuću, premda cvjećari i knjige drugačije kažu. No, orhideje ne podnose sunce. Odgovara im sjena i valja ih staviti tamo gdje ne dopiru sunčeve zrake.

s. Metilda Oreč, koludrica

novinare, don zvizđih u krug kri"· krakun') ZIna .

Kad ova ,,Kruvenica" bude nami u ruke, u druge foje ćemo siguro štit analize tad već pasone sezone. Ministar od turizma će siguro diplit koliko procentihjudihje bilo veće nego Ioni. (Ma, je oto oni caje reka da ni važno koliko turisti tratidu? A otu stvor mu ni briga nanka provat doznat.) Turističke zajednice ćedu objovit koliko je bilo prijovjenih gostih, cudo kuntenti da je boje nego Ioni. (I pametnije je ne pitat "Jadroliniju" koliko je kortih prodono, onda bi se barž vajalo ikomugodera zamislit!) Šefovi i šefići od policije ćedu se folit kako je "sigurnosna situacija bila pod kontrolom". (I imat ćedu prov jerbo u službene izvještaje otako piše. Ono malo uniformih ca imodu pari da je uglavnom na mista di je mir pok ne moredu u isto vrime bit i di je gužva i šušur, je tako? Bome je!) Naš poteštot je već odovna u foje reka da je ovo godišće "buka smanjena na polovicu". (Vajalo bi provat je tako kad zacepiš jedno uho. A da je zacepit oba i poć na Svetega Mikulu, rekli bimo istinu da se ništa ne cuj e!) I tako zaključak more bit da je sve pasalo alavija. Ni som ne znon zoc mi je onda po na pamet pokojan Tomažo kojije užo reć da "ako nos dvo tucemo po mesu a vos deset prigucujete patate, onda cirka-prosječno svi mi jimo gulaš!" Cista statistika, cistij a ne more bit. Zato kulture ni falilo. Di i di koja predstava, većinon koncerti, tega je bilo obilato. Dobrin dilon u organizaciju Milanovega "Hvarskog ljeta" a dilon i u privatne inicijative. Bilo bi mi drogo znat daje bilo zoc, jerbo će onda dogodišća bit tega i veće.

bilo koliko ti duša pito. orv'enstvo balun i Olimpijada, da Meju zodnje veće stvori je ,,Hvar Half Marathon" i lipo je bilo gledot kad su dohodili na Pjacu, cinilo mi je imprešjun kako su niki posli desetak minutih parili kako da i nisu tarkali puste kilometre! Jedino ca je polumaraton bi ucini propja cili-cilcosti grop na cestu, pok bi barž vajalo pripomistit ga u vrime kadje manje prometa. (Zoc ga ne bidu stavili po noći? ljudima bi siguro bilo lašnje tarkat kad ni pripecak od sunca.) Dobota na somi pocetak lita se provo igrat i bejzbol. Fermalo se jerbo da ni po propisu kad dvo sa palicima tucedu po jednemukojije dopokon i bez balotice. Statistika još ni ukozala koliko su (i jesu uopće?) ova dvo ćapali bodovih za otu športsku akciju, ma zato su slike iz bolnice lipo pokozale da će ovi ca je bi bez balotice ćutit promine vrimena cili život. N a kroj lita se pocelo šuškot obo nikima reketima. Vej son se bi ponodo da non se vrotila Mirjana Lučić i da će se nastavit projekat od tenisa koji je u ono doba puno obećovo! Akad ono da reketarenje! ? Bože moj, caje sad oto? Konto son da ako je cipelarenje kad se nikega tuce sa postolima da je i reketarenje kad se certega tuce sa reketon, po škinima, glovi, nogima, oli di se vej uspije. A ono tamo da nike šolde iz ruke u ruku, šušur, klime i još toliko tega drugega. (Ko novinima virje na parvu, reka bi da j e izvjesni Prosper kriminalac odma malo ispod Sanadera oli barenko Linića iz onega doba pri nego ca j e epeta izoša na škorup, pokje za sad sigur.) Nison sve dobro kapi, pok ne bi iti falit cagodera napisat, ma da mi je kagodera prid jutro koj i

SPIZA

dobri reket na ruku kad se horde vroćodu priko pjace - ne znon bi odoli ne ga duperat po njima onako kako son ono bi krivo kapi. Eto, sva srića, reket nimon, pok ni stroha da ću intrat u statistiku od policije za oto. (Tim veće jerbo se u oto doba oni na pjacu ukazijedu otprilike kako i Gospa u Međugorje. Sa ton razlikon da tamo ni službeni stav da se Ona ukazije dokle svit u oto žestoko viruje, a ovamo je oto sve jušto nopoko.) I hodit na ribe more bit šport, ako se od otega ne žive oli je cijadin u penšjun. Buto se lipo parangalić, ide se na kancenicu oli na panulu, gušto se, a bude i od koristi. Cu son da se u zodnje vrime lokorde mećedu kako lude, pok ako von se ukože prilika kupit hi na peškariju oli von kogodera daruje, špjegat ću von jednu ricetu. Ni moja nego mije ~o~e godišć rekajedon prijatej iz Vicenze, a po fameji po ocuJe 1Z

Sicilije. Njegova bižnona je dobota do smarti kuhola u jednega bogatuna, pok i ricetu dondanas zovedu po njemu:

IanzardO alla don SpaIUGGi-

~ ~ I ,. :

Bome da ste kapili da lanzardo hoće reć LOKORDA, je tako? Vazmite onda jednu velu oli dvi manje na cijadina, filetojte, režentojte istavte cidit. (Oni tamo duperaju reštele od pruća za to, vi morete ca vonje na ruku, ako igrote tenis poslužit će von za to dopokon i reket, somo ga fregulu properte.) Onda bi hi bilo nojboje zadnit i ispeć na gradikule. Ako vonje oto šekoda, dobraje . pašura ca se ne takoje sa kapju UJA, oli hi jednostavno sfrigojte, pok onda butojte SOL i friški PAPOR po filetima. Sad von je potriba isić kojigodera domoći LIMUN i NARONCU na fetice sa svon koron, (ako ni domoćih one kupovne isfregojte pod teplu vodu), kraje štrukojte u potić. Dobro je ubrat i malo friškega lišća od istega fruta. Potriba je i SUHICIH, koji špig LUKA na fetice, malo joglih od RUŽMARINA, grancicu-dvi MAJČINE DUŠICE, kućarin zarnih od KORIJANDULA i malo lišća od KORO MACA. (More bit da će von se parit ovode cudo tega ca vi ni~e

bite promislili stavit, ma oni dole su kroz puste vike imali kontakte veće sa Istokon i Afrikon priko Maurih nego sa Europon, pokje puno zocinih i nocinih ostalo i tako nije po guštu. Boramije i meni!) Na dno adate terine od terakote oli cakla stavte koji list, povar fetice limuna i naronce pok filete sa po malo travicih i zocinih, pok otin redon dokle sve ne istratite. Vazmite maslinovo UJE i KVASINU, oni šug iz potića i uzovrite. (Uglavnom duperaju pol i pol, ako volite veće Juto stavte veće kvasine, ako volite slaje žuntojte kap~u PROSEKA, jerbo siguro nimote njihove Marsale doma, Je tako?) Izlijtepovarneka oblije i molojte da se dobro ostine. Ako sad promislite kako je ovo somo jedon bogatiji i zacinjeniji naš savur, nećete imat krivo. A oni ca sumnjodu da son ovo jo izvento za ovu priliku neka mi se jovidu, kad dogodišća dojde moj amico Genaro moredu ga pitat sve ca je ikakoje. Kad smo vej okolo tega lova na vele ribe, bome da bi vajalo spomenitBig Game Fishing. To vonje ono kad na otvoreno more abrumojedu pustega vrimena pok onda na j oke šćope i vele udice panulodu na velu ribu. Nododu se jaglunima,

~ima sa kojima bude vele posla dokle hi ne izvadidu na kUvertu. (Ovo dobota šumejo na akcije USKOKA, je tako? Sa tin ca posli pustega pisonja po fojima i teotra po sudima veće-manje pustidu vitar u laticu, a trofeje pustidu iz paržuna vonka. Ovamo kad je na udicu, malokoji epeta plivo u more.) Intanto, dopala nos je feta jagluna, kako je da je. To von bude za parste oblizat kako parićote da parićote, ne znon nocin koji bi bi faliven, (za Boga milega, ne stavijte otu deliciju u ledenicu, nanci per sonjo! KogĐdera bi vos moga prijovit na policiju. I irno bi posve prov), pok neće bit ni ovi caslidi:

SPIZA

Kako doma maloko irno provu peć, od matunih, ostaje von špaher na letriku. Ma, ni zla, ni sa njin nećete puno manje doć u gušt. Ako je Bog providi puno debelu fetu, ucinte dvi tanje. Stavte hi u jednu terinu i oblijte sa dobrin ŽInulon maslinovega UJA kojega ste žbatili sa šugon od jednega LIMUNA i izmi šali još jednu KAPULU isicenu usitno, po pol žlice usitno PETRUSIMULA i MURTELE, ko jubi more i moli list JAVORA, a svakako MARAVINCA i obilato friškega PAPRA. Neka tako pocije uru-dvi, kadikad voltojte, dokle von se vino za pit dobro ne ohiodi. (A neka bude co boje, po vašemu guštu i boje da fregulu zavanco nego da kapja fali. To bi von bilo gore nego da vos nikor na zodnji i nojslaji zalogoj ošine reketon po cupku.) Onda otreste i stavte u roštijeru na malo UJA, pospite fregulu greze SOLI i u vrilu peć, otprilike 35 minutih do tri kvorta od ure, prima temu kako je peć tepla. Po potribi, ako izvampi, a da ne bi zagorilo, banjojte sa onim prociđenim likvidon di se je mocilo. Sa tin vonje dosta somo lipi domoći kruh, malo kojegodera salote i Bog te veseli! Moga bi priporucit zelenu šolšu, ma oto bi epeta potezalo na Siciliju. Da mi je znat zoc mi sve ota Sicilija tuce po glovi? Vrotmo se mi na statistiku - ona govori da slatko volidu v ' ženske nego muški. Jo bi intro u nju, ma po onima meru poznotima muškima ea su infišoni u slatko, ne bi se reklo da je otako. Certi ne moredu nanka zaspat bez cagodera slotkega pri. Kad ni ništa na g . du da dvi galetine sa kuĆlfrinom marm"'~.lčollfiilt:ui je vej tako kako je, ne mOJreJJ]lO priporucije:

KOIćlCiĆi Od

Otprilike 20 dek PISTAĆIH i 15 dek OMENDULIH (mire morete po svoju i prominit, a omendule bi bilo boje obilit) tucte umortoj (tučak, avan, za one ca barž na kapidu) i pomalo dodovojte 15 dek CUKARA da se sve lipo izmišo. Na bondu istucte 6 ŽUMONCIH, pok umišojte tote ono ca ste istukli pri. Sad gre malo izgratone kore od LIMUNA, more i NARONCE, i dobro istucena 2 BILONCA. Sa pomnjon izmišat i napunit kalupiće, pok stavit u sridnje teplu pećnicu na 35 do 40 minutih. Sa ovin je lipo popit bićerin prošeka, a ko ga ne jubi neka vazme plavac, ma oni jacji di je isto ostalo malo cukara od grožja unutra. (Na kupovni von vaj o pisat kasna berba.)

Eto nos na kroj, po starinski se užalo reć, na svarhu. I kako i uvik, finijemo sa: zdravi i veseli bili, lipo jili i pametno pili!

Marinko Jurić

NIJE "TIK

oletkom srpnja lOYt'Šen je IURO 1011 Poljioj i Blojini, pobjedom najbolje europsI noaometne repmentodje -

Šponjobke. U finalu su olnoli bukvi(U Talijanima koji se ni don donos nisu opomvili od šoko. Yi(ente del Bosque predstavio je svijetu dotad molo poznati nolin nogometne igre kroz taktiku kojo se popularno naziva ti ko-toka. Možda nije baš interesantno za suvremeni nogomet, ali se svakako pokozola uspješnom. Šponjold su no tronu lurope. Dok su se Španjolci još oporavljali od slavlja povodom osvajanja Eura 2012., u Splitu je započeo projekt Miše Krstičevića, u kojemje najvažnije uloge u Hajduku povjerio djeci. Hajdukova dica shvatila su što imje za činiti i počela puniti "Poljudsku ljepoticu". Prepoznavši trud i zalaganje tih mladih momaka, navijači nisu štedjeli dlanove ni nakon poraza od Intera 3:0. Talijanski mediji nisu se pretjerano bavili utakmicom, već su stranice svojih sportskih novina ispunili hvalospjevima Torcidi. Nikako se nisu mogli načuditi kako je moguće da nakon poraza i - budimo iskreni­suzdržanih gostiju, mladi hajdukovci dobiju l5-minutni aplauz svojih navijača. Izbor novog predsjednika Hajduka Marina Brbića prošao je u do tada neviđenom skandalu splitskog gradonačelnika Željka Keruma. Hajduk je dobio novog predsjednika, a Kerum je, čini se, zapečatio svoju sudbinu na čelu Splita. Vratimo se mi malo na naš otok.

S TAKA"

Pnod idu u niži mna! NK Hvar je početkom 9. mjeseca započeo natjecanje u hvarskoj nogometnoj ligi. Seniorskoj momčadi nije dopušteno sudjelovati u višoj ligi, premda su to izborili prošlogodišnjim naslovom prvaka. U dopisu koji je krajem kolovoza uputio predsjednik Nogometnog saveza naše županije Paško Viđak kao glavni razlog se navodi neadekvatno nogometno igralište. Mlađim kategorijama je dopušteno igrati ako se na igralištu u Križnoj luci oblože zidovi zaštitom, kako bi se usljed kontakta igrača sa zidom izbj egle ozljede. Sjetimo se tragedij e u Zadru kada j e stradao Hrvoje Čustić. Ima li ove zabrane veze sa smjenama u vrhu Nogometnog saveza SD županije, bit će jasno kad ta trakavica završi. Nedvojbeno je da su Hvarani u nemilosti županijskog nogometnog saveza zbog svrstavanja na stranu bivšeg nogometnog suca Alojzija Šuprahe, koji je najviše ostao poznat po utakmici Rijeka - Osijek iz 1999. g. i nepriznatog gola u 88. minuti, koji je Rijeku tada mogao dovesti do naslova prvaka. Te godine prvakje bio Dinamo. Hvarska nogometna liga početkom desetog mjeseca počinje novu sezonu. Ljetna stanka smirila je strasti koje su se

~ •••••••••••••••••••••••••••• POGLED SA HVARSKIH TRIBINA

--::::------- ~ I II

uzburkale u pretposljednjem kolu, posebno na utakmici Južnj ak - Jelsa, koja j e prekinuta nekoliko minuta prije kraja zbog tučnjave igrača na terenu. Drastično su kažnjeni najžešći sudionici tog šakačkog obračuna, a sam završetak prošlogodišnjeg prvenstva ostat će zapamćen po tome da se u zadnjem kolu odlučivao prvak. U zadnjem kolu Levanda iz Velog Grablja nije uspjela pobijediti Vrisnik, pa je rezultat utakmice Južnjak - SOŠK postao nebitan. Spomenimo i to da je policijsko osiguranje u Jelsi na spomenutoj utakmici bilo kao da dolazi Barrack Obama. Hvarska nogometna liga po svemu je jedinstvena, a vjerujemo da će i nova sezona biti uzbudljiva i zanimljiva.

Homo so rukometom! Rukometaši bez dvorane i dalje će se natjecati i igrati svoje utakmice u Jelsi. Gotovo je nevjerojatno da grad Hvar nema pristojnu sportsku polivalentnu dvoranu koja bi služila rukometašima, rukometašicama, košarkašima, itd. Obećanja lokalnih političara da će Hvaru najskorije vrijeme

dobiti dvoranu su, izgleda, ludom radovanje. Sramotno je da djeca treniraju po hladnoći i kiši na neadekvatnom igralištu, a sa druge strane gotovo nitko ne primjećuje što uprava RK Hvar radi za našu, hvarsku djecu. Trenem Miri Barbariću jedina satisfakcija može biti da je u svojoj sportskoj i trenerskoj karijeri puno djece spasio od ulice, droge i alkohola! Sjetimo se kako smo svi posjećivali utakmice na Tenisu kada su Hvarani osvajali naslove rukometnih prvaka. Najtrofejniji sportski klub u Hvaru je nebrigom gradskih vlasti doveden pod pitanje opstanka i svrsishodnosti postojanja. Novi predsjednik Špendi Ismaili, zajedno sa Mirom Barbarićem i ostalim kolegama radi nevjerojatan posao. Da se RK Hvar ugasi, bi li im itko imao što reći? Tko bi objasnio mladim rukometnim nadama da nema novca za običnu loptu? Zaslužuju li to i veterani koji su godinama krvavih kolj ena odlazili s utakmica? Nekad veliki klub kojeg su se u sportskom smislu svi pribojavali danas mora svoje utakmice igrati u Jelsi, ili ih -ne igrati. Sjetite se nekada njih i otiđite do Jelse pogledati koju utakmicu i zapljeskati tim mladim ljudima koji možda puno ne govore, ali igurno im nije drago igrati pred "strancima". Izborna godina..' e.krenula. Obećanja o dvorani

•••••••••••••••••••••••••••• ~ POGLED SA HVARSKIH TRIBINA

više neće biti ozbiljno shvaćena. Gotovo ista stvar je sa ženskim rukometnim klubom. Ines Buzolić i njena ekipa rade i trude se. Neka im djeca koja ih najviše podržavaju budu poticaj da ne izgube snagu u bitci za pristojni rad, koji djeca zaslužuju. Na kraju priče o rukometnim herojima nameće se jedno logičko pitanje: Imaju li Ines, Miro, Špendi, ... u svojem dnevnom boravku nagradu Grada Hvara za sportski rad? Kraj sezone opet nam donosi mnogo lijepih sportskih natjecanja. Početak listopada rezerviran je za memorijalni turnir "Lukša Nezić", koji NK Levanda i Grad Hvar organiziraju na uspomenu prerano preminulog prijatelja, sportaša, vatrogasca ... Kraj 10. mjeseca nudi nam turnir ,,Adio lito" koji je lani privukao mnoštvo Hvarana na SP "Gariful". Hvarski restorani i kafići i ove godine se bore za trofej koji bi baš svi htjeli osvojiti. Ima li što bolje nego pobijediti svog prijatelja, kolegu, susjeda? Nadamo se samo sa malo manjim tenzijama nego lani. Novogodišnji turnir i ove će godine okupiti znalce malog baluna na popularnom "Tenisu". Kao i svake godine, očekuju se otočke ekipe koje daju dodatnu draž drugom najstarijem malonogometnom turniru u Hrvatskoj. Novogodišnja regata je u problemima. Izbor novog predsjednika HJS-a Marijana Hanžekovića nije donio ništa dobro jedriličarima u gradu Hvaru. Za nadati se da Hvar neće biti sablasno prazan za božićne i novogodišnje blagdane i kako će se i dalje pod hvarskim nebom bijeliti jedra optimista. Puno sportskih uzbuđenja je pred nama. Otiđite na kakvu utakmicu i dajte podršku mladosti koja igra za Vaš i naš Grad. Onima koji vode tu mladost poželite da volju nikad ne izgube, a onima koji bi trebali osigurati infrastrukturu i uvjete za bolju igru i nove pobjede recite ... (ma znate i sami što).

Na kraju: Sportski pozdrav! Tjka taka je i sat ioji otkucava.

JJFRANJ o ASIŠKI SKLADATELJ BOŽJE LJEPOTE"

Kđiga dr. fra Bernardina Škunce

"Franjo Asiški skladatelj Božje jepote ili Franjo Asiški patnik i

slavljenik Božje ljubavi" ove je godine doživjela svoje drugo dopunjeno izdanje u nakladi "Glasa koncila".

Predstavljanje knjige u Hvaru organizirao je ogranak Matice hrvatske u petak, 22. lipnja. U Lođi su, s početkom u 19.30, o knjizi uz autora govorili Joško Belamarić i Josip Botteri Dini te Kuzma Kovačić u ime organizatora. Prigodnu riječ

izrekao je i biskup Slobodan Štambuk iskoristivši tu prigodu da čestita i K. Kovačiću na izboru u članstvo Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti u svojstvu člana suradnika HAZU-a. Među ostalim, na predstavljanjuje istaknuto kako je ova knjiga skoro u cijelosti nastala u hvarskom franjevačkom samostanu, čiji je člana do lani bio fra Bernardin. Predstavljanju knjige - unatoč velikoj vrućini­prisustvovao je lijepi broj Hvarana. U djelu na 264 str. autor započinje studiju polazišnim crtama za stvaranje slike sv. Franje, a nastavlja poglavljem u kojem se razmišlja o svecu kao ikoni u velikom mozaiku Božje ljepote. Treće poglavlje razmatra svečev raspon od življenja s izvora ljepote u sv. Trojstvu do očaranosti ljepote Krista na križu. Viđenje dva raspela - onog na početku Franjina duhovnog puta u crkvi sv. Damjana, ,,Krista slave" koji je Franji poručio da obnovi njegovu crkvu; i onog na vrhuncu svečeva puta kada je u viđenju raspetog serafina primio od istog stigme - centralna je tema četvrtog poglavlja, ali i cijele knjige. Peto poglavlje nastavlja se na ovo razmatranje studijom o utjecaju svečeve stigmatizacije na razvoj pasionskih pobožnosti kod franjevaca. Zaključno šesto poglavlje nosi naziv ,,Radost duhovne poruke i trajnost Božje ljepote u osebujnoj malenosti Franje Asiškog" . Slijedi i "prilog s razlogom" naslovljen ,,'Krist slave' i 'patnički Krist' - jedan Krist" u kojem se razmatra prikazivanje ove tematike u umjetnosti. Među ostalim, obrađena su i dva hvarska umjetnika: fra Joakim-Jaki Gregov i njegovo raspelo iz samostana Gospe od Milosti pod nazivom ,,zavlada Bog sa drveta" te Kuzma Kovačić i njegova

skulptura u svetištu Sveta Mati slobode za koju fra Škunca predlaže naziv "Nacionalna preobrazba muke i smrti u vjeri Krista pobjednika zla i smrti". Knjiga je lijepo likovno opremljena, a sadrži i predgovor fra Bonaventure Dude, autorov uvod i riječ zahvale, te bogatu bibliografiju. Zanimljiva i stručno pisana knjiga trebala bi privući svakoga zainteresiranog za lik i dj elo svetogAsižanina. Recenzent knjige akademik Tonko Maroević zapisao je: ,,studija 'Franjo Asiški, skladatelj Bolje ljepote' neobično je dobro utemeljen uvid u biografiju jedne od najkarizmatičnijih figura u ljudskoj povijesti, iznimno poletno ispisan tekst o jednom složenom problemu duhovne tradicije; jednom riječju knjiga u potpunosti ispunjava preuzetu zadaću ukazivanja na manje znane aspekte Franjina djelovanja. "

Jedan od predstavljača knjige u Hvaru Joško Belamarić o njoj je zapisao: ,,Riječ je o knjizi kakvu na hrvatskomjeziku još nismo imali, napisanu krajnje akribično, s uravnoteženim pluridisciplinarnim pogledom na teološke i povijesno-umjetničke, kao i općenito na kulturno­povijesne aspekte franjevačke duhovne obnove koja je obilježila Europu kasnog srednjeg vijeka. "

NOVI LIBRI

VODIČ "ČIPI<AOD AGA YE HVARSKIH BENED IKTINI{I"

Tiskanje treći i posljednji dječji vodič na temu hvarskih fenomena koji su ušli na UNESCO-ve liste­

"Čipka od agave hvarskih benediktinki". Uvodnu riječ napisao je biskup Slobodan Štambuk, a pogovor viši kustos Mirjana Kolumbić. Sve ostalo u knjizi priredilo je sedam učenika Osnovne škole "Jelsa" uz pomoć urednika i mentora prof. Vinka Tarbuškovića i stručnog savjetnika prof. Ante Viskovića.

Vodič na 24 str. donosi povijest benediktinskog reda i hvarskog samostana, govori o odgoju i obrazovanju u samostanu, životu časnih sestara te o agavi i procesu i vrstama izrade čipki od nje. Tekst je popraćen citatima iz Pravila sv. Benedikta, a knjiga je opremljena brojnim ilustracijama - dječjim crtežima i fotografijama. Vodič na uspješan način prezentira fenomen čipke hvarskih benediktinki, koji je prepoznao i UNESCO uvrstivši ga 28. rujna 2009. g. -zajedno s čipkarstvom Lepoglave i Paga - na listu svjetske nematerijalne baštine. Kao što je već istaknuto, ovo je treći ovakav vodič izišao na inicijativu mentora prof. Vinka Tarbuškovića, koji predaje povijest u osnovnim školama Starog Grada i Jelse. Prvo je 2010. g. izašao vodič "Procesija 'Za križen' na na 44 str., a izradili su ga takoder učenici O uz preagovor fra Bernardina Škunce i pogovor don Jerčića. Prugi je vodič 20 ll. g. izdala " Stari Grid pod nazivom dječji povijesni rad je starogradskih Tarbuškovića te ... n'rYn'7ni"'~~""'li{I"!'~J;~;,u\,l1"'9,.

Sunak1adnik svih vodiča je ALFA d.d. iz Zagreba. Svi navedeni vodiči kvalitetno opisuju hvarsku baštinu uvrštenu na UNESCO-ve liste i treba pohvaliti rad djece te posebno njihova mentora.

JB

VAMO-TAMO

•••••••••••••••••••••••••••• ~ VAMO-TAMO

~ •••••••••••••••••••••••••••• VAMO-TAMO

N akon lanjskog uspjeha, nagrade za najboljeg debitanta, koju je Pero Radaić mlađi osvojio na

Melodijama hrvatskog juga u Opuzenu, nismo mogli propustiti ni ovogodišnji festival (petak, 10. kolovoza). Ekipaje prokušana - tekst i glazba Miho Marušić­Slave, aranžman Joško Banov, pjeva Pero, a uz njih je i 15 navijača-slušača. Pjesmaje "Zva san te ružmarin".

Autobus-kombi Čazmatransa vozi nas do Sućurja, odakle trajektom za Drvenik. Zaustavili smo se u Vidu, rimskoj Naroni, gdje nas je u restoranu "Duda i Mate" dočekao g. Gano Bošnjak. Lađom smo razgledavali rječicu Norin, vozili se kroz šaš, trstiku, riječnu travu uz vrbe, a usput i ukusno jeli - četiri vrste sira, pršut i neizbježne pohane žabe. Ni pića nije nedostajalo. Lađar nam priča o Vidu, muzeju Narone i životu tamošnjih ljudi. Natrag u restoran, gdje nas čeka brujet od jegulja, romba i žaba. Uz vino, ni priša, festival počinje tek u 2Ih. Na lijepom trgu sv. Stjepana s istoimenom crkvom (slavi se 3. 8.) Pero nastupa sedmi po redu. Ulaznica (30kn) ujedno je i glasački listić, pa odmah zaokružujemo našeg favorita. Gledateljaje 700-800. Onima

Zftt\IRISftO U ODUZfnU

oko nas dijelili smo grančice ružmarina koje smo donijeli iz Hvara (hvala g. Bertiju). Svi su zahvalili. Konkurencija je jaka - Coce, Žanko, Friži, Monteno ... Mi ovacijama dočekali i ispratili Peru, a on je pjevao izvrsno, bez treme. Voditelj, popularni Čubi, nakon nastupa veli: "Lako je Peri kad ima ovakvu publiku!" U pauzi pri brojenju glasova nastupila je Tereza Kesovija uz pratnju maestra Banova. Malo je falilo do nagrade - tek nekoliko glasova publike: Pero je četvrti. Nakon nastupa družili smo se s izvođačima i građanima Opuzena. Nismo tužni, važno se pojaviti i sudjelovati. Ako Bog da, dogodine će naš Pero opet nastupiti i biti još sigurniji. Nadamo se i kojoj nagradi. U ime autora Mihe i izvođača Pere, od srca hvala svim sponzorima i donatorima jer bez njih bi bilo teško i zamisliti ići na festival!

Spot - u kojem se uz Peru i ružmarin pojavljuje i Anamarija Buzolić, a režirao ga je Zoran Tepša - možete pogledati na http://www.youtube.comlwatch?v=p_qjJp8JJTo ili na stranici http://wwwfacebook.comlPeroRadaic.

MBŽ

Na Molu je u petak, 31. kolovoza, bio poseban ugođaj jer su djeca, mladi, roditelji i prijatelji imali svoje slavlje - "Fešta dice s Mole prije škole", treće po redu. Fešta je nastala iz protesta. Naime, prije tri godine domaći kupači presjekli su konope brodicama vezanim za Molu. Vlasnici brodova ignorirali su postavljane plutače kojima se određuje kupališna zona pred Molom. To je izazvalo pobunu, koja, nažalost, traje do danas. Preostaje tek tihi prosvjed i - fešta. Ove godine na fešti se okupilo mnogo domaćih kupača. Okupljeni su u udrugu kojoj je predsjednik Mihovil Carić, Đ d o d *'i * Đ d o d * srednjoškolac, potpredsjednica Nevesa Bracanović, r re BJe' hA" A rofpre' Bje hAca majka troje djece, a i ostali su organizirani - pomažu se, plivaju, igraju se, pričaju, "čapojedu kolur" ...

Imaju i svoje legende - najstarije kupačice Zoru Novak-Kogo, Jelu Barišić i Mariju Novak-Šoleti. Od muškaraca treba spomenuti Antu Tudora, Ramiza Krhana, koji obično otvori sezonu plivanja i najuporniji je, Ivota Novak:a-Kogota i Ivicu Tudora. Mladi i mlađi bračni parovi s djecom tu su svakodnevno. Imaju turnir u brišku1i i trešeti - neki se toliko zaigraju pa i ne uđu u more. Postoje i suci. Pliva se i štafeta, ekipno. Na samoj fešti bilo je raznih kolača, grickalica, pizze, sokova, piva (a ni bilo vina! !!), a svirala je i glazba iz radio prijemnika. Gosti, turisti, prolaznici rado su se zadržavali i poslužili se jelom i pićem. Rekli su: "Pa ovo je mala Copacabana!" To je i istina, jer je većina hvarske djece ovdje i u Križa naučila plivati. Treba spomenuti i sponzore ovogodišnje fešte: pekaru Grabić, pizzerie Kogo i Bumbar, restorane Marinero, Kod kapetana i Ex Rocco, slastičarnu Garip, frizera-brijača Zvonka, Antoanu i hotel Park. I mi iz Kruvenice smo bili pozvani pa smo pomalo zapisali i fotografirali. Radujemo se s njima. Nastavite tako dalje! I dajemo svoju potporu u borbi za vaše i naše omiljeno kupalište!

MBŽ

8. svibnja - 2. rujna 2012.

U žežin sv. Prošpera, 9. svibnja, u 19h otvorena je orka, čime je započela proslava svetkovine hvarskog suzaštitnika. Uslijedila je pjevana

večernja, koju je prevodio biskup Slobodan uz asistenciju hvarskog dekana don Emila Pavišića i župnika bračkog Dola don Ivice Matulića. Potom je župnik slavio sv. misu. Svibanjska pobožnost je toga dana molj ena u l8.20h. U 20h pred Katedralom započeo je koncert benda mladih župe sv. Stjepana.

Na svetkovinu sv. Prošpera, mučenika, u četvrtak 10. svibnja, misu pred orkom u lOh slavio je župnik. Uslijedila je svibanjska pobožnost. Svečana misa započela je u l8.30h. Slavio je biskup Štambuk u koncelebraciji s više svećenika. Na kraju mise održana je procesija sa svečevim relikvijarom po Pjaci. Orka sv. Prošpera zatvorenaje prije večernje mise u petak, 11. svibnja.

Početkom svibnj a iz tiska je izašao vodič "Sakralni obj ekti župe Hvar" u izdanju Turističke naklade. Tekst za vodič je napisao Joško Bracanović, a fotografije izradio Ivo Vučetić. Za vrijeme turističke sezone ulaz za razgledavanje Katedrale naplaćivao se lOkn. Oni koji bi se došli pomoliti, mogli su bez ulaznice ući kroz lijevi ulaz, gdje je bio ograđen prostor za molitvu. N a vratima su i ove godine dežurali Boris i Milena Tudor.

Slavlje prve pričesti održano je na 6. vazmenu nedjelju, 13. svibnja. Pričest su po prvi put primili: Nika Alujević, Ana Baković, Marko Bibić, Tara Bosak, Tonia Dominik Budrović, Marko Buzolić, Jerolim Domagoj Ćaleta, Mia-Maria Ćurln, Dominik

- -""'L Fistonić, Nives Ivanković, Gabriela Jurić, Nika Jurić, Miko Knezović, Laura Kovačević, Kovače ., Rozarija Kovačević, Patrizija Lukić, Simon Milatić, , Marko Pavlović, Karmen Poparić,

a Schwartz, Josip dOI1 ~er' :asović, Jakša ahović, Vid Vekić, Sara VISković i BOris Vuksa.

Priprema1i-su-ih župnik i kapelan. U popodnevnim satima:-----=__ prvopričesnici su posjetili benediktinke te sudjelovali na svibanjskoj pobožnosti u Katedrali.

Svetkovina Uzašašća Gospodnjeg - Spasovo proslavljena je u četvrtak, 17. svibnja. Recitiranu misu u lOh slavio je biskup Slobodan, a pjevanu u 19h župnik.

Duhovska devetnica molila se uz svibanjsku pobožnost od petka, 18. do subote 26. svibnja.

U petak, 25. svibnja, don Pavao Gospodnetić je u refektoriju franjevačkog samostana priredio program "Jer toliko toga imam ••• moje blago u riječi i pjesmi", koji je započeo u 20.30h.

Na svetkovinu Duhova, nedjelja, 27. svibnja, biskup Slobodan je na misi u lOh podijelio sakrament krizme. Koncelebrirali su mu župnik i don Andro Ursić. Krizmu su J?rimili: Marko Bilandžić, Antonija Bracanović, Matea Cović, Matea Domančić, Tereza Domančić, Antonio Franulović, Leandro Gradašćević, Nikola Hraste, Dubravka Ilišković, Ivan Jeličić, Bisera Jurić, Kristijan Krešić, Stiven Kuzmičić, Filip Antonio Lizatović,

Zvonimir Matić, Vičenca Matijašević, Franco Matijević, Kristijan Parlov, Fabiana Radonić, Anamarija Radovanović, Doni Šimunović, Antonija Vučetić i Franko Žuvela. Prije večernje mise pjevanaje večernja.

Župnik j e pozvao krizmanike da se pridruže misi na blagdan Marije Majke Crkve, u ponedjeljak nakon Duhova, 28. svibnja. Odaziv je bio osrednji.

U četvrtak, 31. svibnja, u Zaraću je tradicionalno proslavljen blagdan Pohođenja BDM Elizabeti. Grupa hodočasnica iz Hvara sa župnikom i dvojicom ministranata krenuli su starim putem i izgubili se u uvali prije Zaraća pa j e bilo probijanja kroz gustiš uz mobitelsko navođenje iz Zaraća. Imali smo i manji incident. Jedna se hodočasnica pokliznula i iščašila nogu pajuje trebalo prebaciti do ceste radi odvoženja na Hitnu pomoć. Život se počeo pjevati bez župnika, a blagoslov polja i misa su ipak počeli u

~ •••••••••••••••••••••••••••• ŽUPNA KRONIKA

najavljenom terminu. Bilo je stotinjak hodočasnika koje je pred crkvom na kraju slavlja počastio "domaćin" barba Duje Tudor iz Milne.

Od petka, 1. lipnja, svakodnevno je u 18.40 započinjala lipanjska pobožnost - zlatna krunica i litanije Srcu Isusovu.

Blagdan Presvetog Trojstva proslavljen je u nedjelju, 3. lipnja. Nakon večernje mise u Katedrali je održan koncert glazbene škole iz Graza.

Stogodišnjica rođenja hvarskog biskupa Celestina Bezmalinovića (8. svibnja 1912. - 4. lipnja 1994.) bila je povod okupljanju više svećenika predvođenih generalnim vikarom i dekanima Hvara i Brača na uobičajenoj zadušnici na obljetnicu smrti u ponedjeljak, 4. lipnja. Misu u Katedrali predvodio je biskup Slobodan.

Na svetkovinu Tijelova, u četvrtak 7 . lipnja, recitirana misa u Katedrali započela je u 10h. Svečanu misu u 19h predvodio je biskup Slobodan u koncelebraciji s fra Jakijem i župnikom. Na kraju mise održana je procesija s Presvetim po Pjaci uz sudjelovanje obje bratovštine, prvopričesnika i zbora.

Nagrađivani mješoviti pjevački zbor Vox Animae (osnovan 2007. pod okriljem Sveučilišta u Splitu) posredovanjem vjeroučiteljice Ive Ivković, ujedno i članice zbora, održao je koncert u Katedrali u subotu, 9. lipnja. Članove zbora ugostili su župljani, kojima zahvaljujemo, a nakon koncerta za njih je priređena zakuska u vjeronaučnoj dvorani.

Misa zahvale za proteklu školsku i vjeronaučnu godinu održana je u nedjelju, 10. lipnja, u lOh, a predvodio je župnik. Učenici i vjeroučitelji čitali su molitve vjernih koje su sami priredili.

Blagdan sv. Antonija, srijeda, 13. lipnja, započeo je misom kod franjevaca u 6.30h, koju je slavio fra Jaki, a nakon koje je uslijedila procesija sa svečevim kipom (nosili su ga bratimi sv. Križa: Tonči Bibić-Haloc, Tonči Novak-Dare, Ante Buzolić-Mišić i Tonko-Ante Bracanović-Belai;

bratimi sv. Nikole: Antun Tudor-Kotin, Frane Primi, Marko Bibić-Markica i Marko Jeličić-Android; civili - svečevi

"zensoti": Tonči Novak-Hahon, Ante Novak-Longin, Ante Novak-Hahon Žiha i Tonči Buzolić-Lojko). Kao i lani - kada je obnovljena nakon više od pola stoljeća - išla je od samostana preko Rive na Pjacu do tri skaline i natrag kroz Burak do samostana. Fra Jaki je zatim održao blagoslov pred crkvom i pozvao sve na prigodnu zakusku. U crkvi Gospe od Milosti u l7h bio je blagoslov cvijeća (tradicionalno levande i bakuka) i djece, a u 19h svečanu misu predvodio je biskup Slobodan.

SV.PRO!iPER

PRVOPRIČESNICI

U petak, 15. lipnja, proslavljen je blagdan Srca Isusova. Misu u 10h slavio je biskup Slobodan, a pjevanu misu u 19h župnik.

Treće nedjelje lipnja, 17. 6., preko mise u IOh bratimi sv. Križa primili su novog člana Krešimira Ćaletu. Od te nedjelje misa kod koludrica je zbog turističke sezone (tj. kako bi zaposleni u turizmu imali mogućnost sudjelovanja u nedjeljnoj misi) započinjala sat ranije, u 7h.

Od 17. do 24. lipnja župnik i kapelan bili su na nagradnom putovanju u Ukrajinu s hvarskom srednjoškolskom ekipom, pobjednicima Vjeronaučne olimpijade. Više o tome u reportaži ...

Svetkovina Rođenja sv. Ivana Krstitelja slavljena je u nedjelju, 24. lipnja. Kod benediktinki, koje sv. Ivana slave kao suzaštitnika samostana, misu u 7h predvodio je fra Joakim Gregov.

Misu za Domovinu na Dan državnosti, ponedjeljak, 25. lipnja, slavio je biskup Štambuk u koncelebraciji sa župnikom i kapelanom

Na svetkovinu sv. Petra i Pavla, petak, 29. lipnja, župnikje slavio misu u 10h. Pjevanu misu u 19h predvodio je biskup Slobodan, a u molitvu je uključio svećenike, posebno župnika, kojemu se toga dana navršilo 30 godina od svećeničkog ređenja, i kapelana, koji je tog dana slavio imendan. Na kraju mise župniku je prigodnu čestitku u ime pastoralnog vijeća izrekao Boris Tudor, te mu je uručen poklon župljana.

Od ponedjeljka, 1. srpnja, večernja pobožnost (krunica) je počinjala u 19.30h, a uslijedila bi misa (osim četvrtkom kada je prvo bila misa, a potom euharistijsko klanjanje). Nedj elj omj e misa bila u 20h.

Na blagdan sv. Benedikta, srijeda, 11. srpnja, misu kod koludrica u 19.30 predvodio je biskup Slobodan.

Svetkovina Posvete hvarske katedrale, spomen na događaj od 11. srpnja 1706. g. kada je posvetu izvršio biskup Rajmund Asperti, zbog datumskog poklapanja sa sv. Benediktom, proslavljen je u nedjelju, 15. srpnja. Misu u IOh slavio je Vlč. Borna Puškarić, kapelan župe sv. Nikole Tavelića na Kustošiji u Zagrebu.

Misu blagdana Gospe Karmelske predvodio je župnik u ponedjeljak, 16. srpnja, u20h. Po starom običaju, pred ikonu Gospe na njenom oltaru obješeni su prvi plodovi crnog i bijelog grožđa koje je kao i prethodnih godina poklonio g. Jozo Novak-Kronjac.

GOSPA U ZARAĆU

~ •••••••••••••••••••••••••••• ŽUPNA KRONIKA

Preko mise u lOh u nedjelju, 21. srpnja, župnik je svečano obukao četvoricu novih ministranata. To su ovogodišnji prvopričesnici: Dominik Budrović, Domagoj Ćaleta, Dominik Dawnay i Marko Kovačević. U ime starijih ministranata pozdravio ih je Ivan Belaić.

Mise u Zvijezdi mora bile su 25. i 26. srpnja. U srijedu, na blagdan sv. Jakova apostola misuje slavio župnik. Istije, u koncelebraciji s don Pavlom, predvodio misu i na spomen sv. Joakima i Ane sljedeći dan. Inače, ovog ljeta crkva je iznajmljena slikaru Vjekoslavu Stipici, koji je u njoj organizirao prodajnu izložbu. Pred ljeto je majstor Bare Vranković popravio nova oštećenja od vlage na unutrašnjem južnom zidu. U planu je izrada novih vrata te uređenje kora.

Dana 29.7., posljednje nedjelje u tom mjesecu, župnik je TIJELOVO

slavio misu pred crkvom sv. Klementa u naselju Vloka u lOh. Misa se namjenjuje za žrtve Viške bitke iz 1866. i stradale u tragediji fregate Radetzky iz 1869. godine. Po izvještaju dežurnog statističara (koji je ovu prigodu iskoristio za obilazak tamošnje gustirne, o čemu više u rubrici Voda) prisustvovalo je 105 osoba. Nakon mise župnikje blagoslovio polja i kuće. U Katedrali župnu misu je prevodio fra Vendelin Karačić, gost franjevačkog

samostana.

Na Dan domovinske zahvalnosti, u nedjelju, 5. kolovoza, misu za Domovinu u 10h slavio je biskup Stambuk.

Svetkovina Uznesenja BDM - Vela Gospa proslavljena je u srijedu, 15. kolovoza. U 7h misu u Zvijezdi mora (u MISA ZAHVALE ZA ŠKOLSKU GODINU

prisutstvu oko 180 vjernika) predvodio je župnik. Biskup je slavio pjevanu misu u 10h u Katedrali, a posluživali su bratimi sv. Nikole. Večernju misu - koja je također bila pjevana - slavio je župnik, a sudjelovali su i bratimi sv. Križa (bratovštine su dogovorile da će umj esto prve i treće nedj elje kolovoza posluživati na Velu Gospu).

Život sv. Roka djelomje pjevan, a dijelom čitan, na svečev spomendan u četvrtak, 16. kolovoza. U crkvi Duha Svetoga uslijedila je sv. misa koju je slavio don Pavao.

Na večernjoj misi u nedjelju, 19. kolovoza od župe se oprostio nakon trogodišnje službe dosadašnji kapelan don Pavao Gospodnetić. Više u reportaži .. .

U ponedjeljak, 20. kolovoza, Katedralu je ujutro pohodio belgijski kralj Albert ll. koji se u Hvaru nalazio na ljetovanju s princem. Obučen kao obični turist, uredno je platio kartu, a predstavio se tek kad je upozoren da se u Katedrali ne smije fotografirati. Na rastanku muje g. Boris Tudor poklonio j edan vodič "Sakralni obj ekti župe Hvar" na francuskom jeziku, a kralj je dao mali prilog za Katedralu. Istog dana navečer bila je misa zadušnica za pokojnog župnika don Josipa Mihovilovića o 6. godišnjici smrti. sv. ANTONU

ŽUPNA KRONIKA

Na večernjoj misi u nedjelju 26. kolovoza, oprostili smo se sa dosadašnjom sakristankom s. Mirom Šarić (više u reportaži) i poželili dobrodošlicu novom kapelanu don Marku Plančiću, ujedno župniku Brusja i Velog Grablja. Prigodnu riječ izrekao imje biskup Štambuk.

Misa pred križem na Vrhu sv. Mikule tradicionalno je održana prve subote rujna, 1. 9. Zbog loše meteorološke prognoze bilo je manje vjernika nego inače (po slobodnoj procjeni oko stotinjak). Misu u oblacima - jer je vrh bio okružen niskom naoblakom - predvodio je župnik Selaca i Starog Grada don Ivica Huljev u koncelebraciji s još 5 svećenika. Među ostalim, molilo se i za kišu, koja već mjesecima nije padala na otoku, a započela je oko pola sata nakon mise.

S nedjeljom 2. rujna u župi su počele djelovanjem tri nove sestre Kćeri Božje ljubavi: kao vjeroučiteljica i sviračica s. Marija Beroš; kao sakristanka s. Klaudija Kovačević (rođena sestra s. Zvjezdane kojaje nekoć obnašala istu ulogu u Hvaru) te s. Vladimira Matan u svojstvu kuharice u sestrinskom samostanu. Pozdravio ih je župnik preko večernje sv. mise.

NOVI BRATIM sv: KRIŽA KREŠIMIR ĆALETA

MISA NA VRHU sv: NIKOLE BLAGDAN sv. JAKOVA U ZVIJEZDI MORA

ŽUPNA KRONIKA

+ •••• + •• + •• +.+ •• + •• + •• +.++~ GRADSKA KRONIKA

. .. rogI 1, ~V·~~~.~~~~

kulturnjaci, entuzijasti, turisti, kriminalci i drugi ca cinite novitode,

lito je vrime za pocinit, a ne cinit monode. A vi ste svi skupa zajedno napunili puste foje i internetske portune! Ako ovako nastavite, iza drugega lita će tukat apožito izdat Kruvenicu somo sa gradskon kronikon. Zato vos lipo molin da se do lita smirite i molote nos malo na miru. Od sarca vaš Joško B. koji je ovo pribro i skroti iz Slobodne Dalmacije (SD) i našega drogega portuna otok-hvar. com (OH), nike je i som napiso, a ni ga bilo voja komentirat jer je ovo stvarno priko svake mire ... Guštojte ako morete!

9.5. PARTIJANERl, NE DOLAZITE! Oleg Valjalo, zamjenik ministra turizma RH, u Lođi je predstavio program Ministarstva turizma. Građani su nakon izlaganja govorili da su a priori protiv toga da njihov grad bude "partijanerska destinacija", istaknut je problem prostorno-planskog planiranja, te problem brodske linije. Visoki dužnosnik bio je iznenađen gorčinom nazočnih i količinom problema. Sugerirao je da sjednu zajedno za stol i odluče kakvo će odredište biti,jer je to u nadležnosti lokalne samouprave. (SD)

10.9. FJERASV. PROŠPERA Fjera sv. Prošpera, u organizaciji udruge Forske užonce, započela je u IOh. Na brojnim štandovima razne udruge i proizvođači nudili su svoje prehrambene i ine proizvode. U popodnevnim satima na Pjaci nastupili su Baletni i Plesni studio mladih te bendovi Jabbawockeez i La Troya. Navečer je u Arsenalu održana tradicionalna gastro-priredba u organizaciji Udruženja obrtnika otoka Hvara - Sekcije ugostitelja grada Hvara. Ulaznice su koštale lOOkn, a prihodi su utrošeni za putovanje mlade kuharske reprezentacije, pod vodstvom Zdravka Kalabrića, koja se priprema za Kuharsku olimpijadu ovog listopada u Erfurtu. (OH)

11.5. GRAMPODA STARINE -INTERVJU SA ZORKOM Nekoliko izjava naše urednice za otok-hvar. com: "Na ideju radionice me potaknuo barba Rade Benčić. Otkad je u mirovini, već 10 godina neumorno radi na pravom, velikom rječniku hvarskog govora. Kako sam surađivala na lekturi i redakturi njegovog rječnika, tako sam dobila ideju za pokretanje radionice. Bližio se zimski period (a svi smo, vjerujem, osjetili prazninu forske zime) pa sam htjela, zbog sebe i drugih, učiniti zimu korisnom i lijepom. Teta Niklaje dala zeleno svjetlo i od svega srca joj zahvaljujem na tome." "Ideja za knjižicu je upala kako tovor u petrusimul. Završili smo sa radionicom i nešto je ostalo nedorečeno, nešto je jednostavno falilo. Tako smo odlučili napraviti malu kompilaciju svega što smo radili i htjeli smo da to bude kao pravi mali maturaIni rad. "

~ •••••••••••••••••••••••••••• GRADSKA KRONIKA

12.5. 39. DANI HVARSKOGA KAZALIŠTA Od8. do 12. svibnja u Zagrebu i Hvaru održali su se 39. Dani hvarskoga kazališta, posvećeni redatelju, teoretičaru,

kazališnom pedagogu i književniku Branku Gavelli (1885.-1962.), o 50. obljetnici smrti. Skup organiziraju Razr~d ~a književnost HAZU i Književni ~g Split. Izlaganj~. j~ prijavilo 30-ak sudionika iz BiH, Ceške, Hrvatske, It~lj~ 1

Slovenije. Tim povodom održane su predstave: 9. SVIbnja, "U sudnici ", viškog amaterskog kazališta "Ranko Marinković" u Arsenalu; 10. svibnja etnomonodramu " Veja" Siniše Brajčića u konobi Luviji, a 11. svibnja "Nosi nas rijeka" KUD-a "Mosor" iz Gata u Arsenalu. Ne omalovažavajući rad Dana hvarskog kazališta, ni važnost Branka Gavelle za hrvatsko kazalište, ipak treba istaknuti da čudi što se ove godine nije stavio naglasak na 400. obljetnicu hvarskog kazališta, datuma značajnog kako za lokalnu tako i za europsku kulturnu povijest.

12.5. TRIBINA "DJECA AFRIKE" U Lođi je održana javna tribina "Djeca Afrike", u organiziciji Lions Cluba povodom međunarodnog dana majčinstva (13.05.) i obitelji (15.05.). Gostovala je Anđela Šimunac, volonterka Franjevačke katoličke misije u Keniji. Cjelokupni dobrovoljni doprinos išao je u svrhe školovanja djece uAfrici.

12.5. OLIMPIJADA DJEČJllI VRTIĆA OTOKA HVARA - POBIJEDILA SU DJECA! U Starom Gradu, na igralištu Dolci održana je tradicionalna Olimpijada za otočke dječje vrtiće, u organizaciji vrtića "Sardelice", kao svojevrsni sportski oproštaj predškols~ skupina s vrtićem i priprema za školske klupe. Hvar je obranio prošlogodišnju titulu, a sva su djeca dobila barem po jednu medalju. (OH)

15.5. PROBE ZA PREDSTAVU IZNERVIRALE HSS-OVCA Sjednica Gradskog vijeća Hvara na kojoj se odlučivalo o sudbini hvarske tvrđave naprasno je prekinuta nakon što je gradonačelnik Pjerino Bebić u vijećnicu ušao u -renesansnom kostimu! (SD)

17.5. "VJETROVITI" PROBLEMI U DALMACIJI Zbog puknuća vezova uslijed jake bure u uvali Podstine na otoku Hvaru nasukala se 11-metarska brodica sa četiri nj emačka državljanina, od kojih nitko srećom nij e ozlijeđen. (SD)

17.5. 'HVARANI, PIJETE S IZVORA ODMAH ISPOD CRNIH JAMA' Tekst o povećanoj stopi oboljelih od akutnog eneterokolitisa (proljeva) na području otoka Hvara, koji je "Slobodna" objavila, izazvao je priličan broj reakcija i potaknuo raspravu u javnosti. "Taj rad nema nikakve veze sa Zavodom i mi se ograđujemo od zaključaka da se radi o povećanoj incidenciji akutnog eneterokolitisa i interpretacijama da je za to "kriva" voda za piće. Riječ je o privatnom radu dr.

•••••••••••••••••••••••••••• ~ GRADSKA KRONIKA

Ankice Smoljanović i dr. Mladena Smoljanovića i sve izneseno oni trebaju objasnitf' stoji u reakciji dr. Jasna Ninčević, ravnateljice Zavoda."Način na kojije spomenuta informacija dana u javnost može se okvalificirati kao 'zlonamjerno uzbunjivanje javnosti~' navodi Ivan Grgičević, direktor "Hvarskog vodovoda" (SD)

20.S. BRAČ I HVAR IDEALNI ZA BICIKLISTE GURMANE Američki portal "The Daily Meal" je u osam svjetskih biciklističkih tura na kojima se najbolje jede i pije uvrstio naše Brač i Hvar, ali i ture po Burgundiji, Novoj Škotskoj, Jordanu, Toskani, Kaliforniji, od Bordeauxa do San Sebastiana te po Južnoafričkoj Republici. (SD)

21.S. ŽENSKA KLAPA BODULKE U PUČIŠĆIMA Ženska klapa "Bodulke" sudjelovala je po drugi put na klapskom marijanskom bodulskom festivalu, 4. po redu, u Pučišćima 19. svibnja, a izvele su skladbu "Zdravo majko, djevice" A. Vidakovića. (OH)

28. S. JADROLINIJA OD 1. LIPNJA POSKUPLJUJE 20 POSTO Trajekti, dvotrupci i brodovi koji održavaju linije duž Jadrana su od 1. lipnja plovili po sezonskom plovidbenom redu, pa je na svim prugama bilo više isplovljavanja. Cijene karata povećala se za 20 posto, što se ne odnosi na otočame. Putovanje Split-Stari Grad koštalo je 47 umjesto 39 kn, za aute 318 kn (265 kn). Prema naputku Ministarstva prometa 'Jadrolinijim' trajektima otočani se mogu voziti s otočnom kartom, ne više samo na svoj, nego i na sve naše otoke. (SD)

29.S.HVARNADARZAČILEANSKULJEPOTICU Ekipa čileanske televizije Canal 13 došla je snimiti reportažu o našem otoku. U Hvar ih je dovela Marija Petrić­Tomičić (rodom Petrova), iseljenica iz Grablja, koja je odlučila snimiti reportažu o svome mjestu i otoku kao rođendanski poklon i čestitku svojoj kćeri Tonki, voditeljici Canala 13, koja je 1995. g. bila Miss Mundo Chile. U snimanju je sudjelovala i ženska klapa "Bodulke", gdje pjevaju Tonkine rodice Danijela Novak i Linda Maljković. (OH) 31.S. RATNA ŠKOLA BAN JOSIP JELAČIĆ POSJETILA HVAR Ratna škola "Ban Josip Jelačić" je u sklopu studijskog putovanja (29.5.- 2.6.) posjetila i grad Hvar. Dočekali su ih gradonačelnik Pjerino Bebić i direktor marketinga TZ Hvar Georges Buj, a posjetili su i biskupa Štambuka. (OH)

31.S. KRENULE Sl. HVARSKE LJETNE PRIREDBE Hvarskeljetnepriredbe,jednaodnajdugovječnijihkulturnih

manifestacija na Jadranu, započele su 27. svibnja nastupom PD "Hvar" i ŽK ,,Bodulke", a u 4,5 mjeseca održavanja, do 11. listopada, gotovo 200 sudionika predstavilo se

Hvaranima i gostima. O organizaciji je brinuo Milan Lakoš, a među ostalima ugošćeni su violinist Stefan Milenkovich, pijanisti Kemal Gekić i Sonja Radojković, Hrvatski komorni orkestar, klape Iskon, Sv. Juraj HRM-a, Kumpanji, Vela Luka, A cappella, Stična i Galešnik, Stella Maris, jazz­pijanist Aaron Goldberg, Anke Helfrich Jazz Quartet, Steve Morgans & Golden Rock Band te brojni drugi. (OH)

3.6. ZNAJU SE POBJEDNICI FONL-A I 1. ŽUPANIJSKE LIGE Pobjedom nad SOŠK-om Južnjak je osvojio ovogodišnju Forsku otočku nogometnu ligu, dok su seniori NK Hvara nakon pobjede nad Jadranom u Supetru dva kola prije kraja osigurali prvo mjesto u županijskoj ligi i po prvi put izborili prolaz u 4. ligu HNL-a. U nedjelju, 3. lipnja, na hvarskoj pjaci je održana proslava NK Hvara. Nastupili su La Troya, Gego te Marijan Ban i Diktatori. Čestitamo! (OH)

S. 6. MLADI GLAZBENICI VEĆ GODINAMA POVEZUJU HVAR I GRAZ Učenici 8. razreda Glazbene gimnazije iz Graza - ove godine njih 49 sa četvoricom svojih nastavnika - održali su koncert klasične glazbe u Katedrali 3. lipnja. Svemu ovome kumovala je rođena Austrijanka i forsko nevista Ingrid Novak. (OH)

GRADSKA KRONIKA

5.6. ANELA BORČIĆ: ZA ŽIVOT NA OTOKU TREBA DOBRA GLAVA U ponedjeljak, 4. 6., u Lođi održana je promocija knjige ,,Kuća Pupuletovih" viške spisateljice Anele Borčić. U organizaciji Knjižnice i čitaonice Hvar, uz autoricu, o knjizi je govorio Jakša Fiamengo, a ulomke iz "otočkih" priča čitalajeZorkaBibić. (OH)

6.6. ZAVRŠNA PREDSTAVA DJEČJEG VRTIĆA U petak 8. lipnja u l8h u vrtu Dječjeg vrtića održala se završna svečanost pod nazivom "Moj grod" , povodom ispraćaja predškolaca, uz sudjelovanje svih vrtićkih skupina. Izložbu dječjih likovnih radova priredile su odgojiteljice Marina Buzolić i Sanja Huljić. (OH)

6. 6. PRIX MARULIĆ 2012. Prix Marulić je festival igrane i dokumentarne radio drame, koji se svake godine u svibnju održava u Hvaru. Naizgled hermetično zatvoren u sebe i izoliran od samog grada čije prostore koristi kao kulise, Prix Marulić je postavio Hvar na svjetsku radio mapu. Bilo je 58 radio uradaka u sedam dana festivala. Prva mjesta pripala su Hrvatima, Rusima Britancima. (OH)

8.6. ZAVRŠEN DRUGI CIKLUS PROJEKTA "ODGOJ ZA HUMANOST" Prije sedam godina započet je projekt Crvenog križa Hvar "Odgoj za humanost" u dječjem vrtiću, pod mentorstvom Tonke Matković i ravnateljice Crvenog križa Maje Budrović. Projekt je nastavljen u osnovnoj školi Hvar, od prvog do četvrtog razreda uz mentorice Nadu Jeličić i Sunčicu Lakoš i podršku pedagoginje Jelke Bracanović. Djeca su sudjelovala u gotovo svim akcijama Crvenog križa. Završetak drugog ciklusa Projekta obilježen je u Lođi uz priredbu i recital djece uz vrlo dirljiv oproštaj sa dosadašnjim mentorima. Treća faza slijedi u petom razredu. (OH)

8.6. ZADOVOLJNI GOSTI "ADRIANE" HOTELU DONOSE "OSCARA" ,,Perjanica među hvarskim hotelima, 'Adriana', nekadašnji 'Adriatic~ 6. lipnja obilježio je pet godina otkada posluje kao luksuzni spa hotel. Novi izgled i ponuda u 'Adriani' pozicionirali su hotel, ali i destinaciju koja je popularno odredište poznatih i slavnih. 'Adriana' je 2008. dobitnica 'World Travel Award' nagrade koja se smatra 'Oscarom' u hotelskoj industriji, u kategoriji vodećeg butik resorta u Europi, a u istoj je kategoriji nominirana pet godina uzastopno, uključujući i ovogodišnju nominaciju" kazala je Renata Lichtberger, nova menadžerica ovog hotela. (SD)

WORLD TRAVEL

11.6. STELLA MARIS HVAR - NA MLADIMA SVIJET OSTAJE GSU Stella Maris je u petak (8. 6.), u klaustru Franjevačkog samostana oduševila Hvarane i goste. Članovi hvarskog Stella Marisa pod svoje su okrilje uzeli i veliki broj hvarske djece - premijerno su se predstavile Stellice, najmlađa pjevačka skupina, i mladi gitaristi i gitaristice. (OH)

12.6. PRVA SOLARNA ELEKTRANA NA CIJELOM OTOKU HVARU Iako je gotovo sve do jučer bio redoviti profesor Ekonomskog fakulteta Sveučilišta u Splitu, prof. dr. sc. Ante Dulčić ostao je vrlo aktivan i u mirovini. Ime će mu ostati zapisano po tome što je u svome rodnom gradu, ali i općenito na otoku, izgradio prvu solarnu elektranu. (SD)

13.6. HRT ZAVRŠIO SNIMANJE ZA DOKUMENTARAC O HVARSKOM KAZALIŠTU Proslavljeni redatelj Branko Schmidt za HRT snima dokumentarac o našem kazalištu. Snimljeno je više od deset sati video materijala, a dokumentarac bi trebao trajati 52 minute. U studenom očekujemo prvo prikazivanje na HRT­u.(OH)

GRADSKA KRONIKA

15.6. OPROŠTAJNI KONCERT PLESNOG STUDIJA MLADIH Završni koncert na Venerandi u petak, 15. lipnja, i Smotra dječjeg stvaralaštva u Vrboskoj prema najavi voditeljice Nade Jeličić trebale su biti posljednje aktivnosti Plesnog studija mladih Hvar. Razlog je nerješavanje stambenog pitanja udruge nakon njihovog iseljenja iz Palače Vukašinović. (OH)

20.6. HVARSKA PREMIJERA PREDSTAVE "ZELENE ŠKURE" U srijedu, 20. lipnja, u Arsenalu održana je hvarska premijera predstave "Zelene škure" Dramskog studija mladih Hvaru 21 h, u režiji Dolores Kolumbić i prema tekstu Tina Kolumbića. (OH)

21. 6. MILAN LAKOŠ PREDSJEDNIK GRADSKE GLAZBE Dugo očekivana hvarska Gradska glazba napokon je zasvirala u petak, 21. 06., u Arsenalu. Koncert je srdačno i emotivno primljen od Hvarana čiji je broj nadmašio očekivanja. Na skupštini, koja je uslijedila, izabrani su predsjednik Udruge Gradska glazba Hvar prof. Milan Lakoš, potpredsjednik Bert Barišić, tajnica Ita Pavičić, članovi Uprave Tomi Domančić i Marinko Jurić. Jure Zaninović Alviž, zasluženo je stekao titulu počasnog predsjednika. (OH)

24.6. DASKE KOJE ŽIVOT ZNAČE UNUTAR ZIDINA VENERANDE Prva na rasporedu bila j e cirkuska predstava "N erna dilema" udruge Cirkorama iz Zagreba, 23. lipnja. Sutradan je održana predstava ,,Baletni koncert" Baletnog studija Hvar koja je bila humanitarnog karaktera, prihod je doniran Crvenom križu za pomoć u liječenju teško oboljele djevojčice iz Hvara. (OH)

24. 6. FESTIVAL MEDITERANSKOG FILMA SPLIT U HVARU Festival mediteranskog filma Split nastavio je svoju turneju pod nazivom "Kino Mediteran" u Hvaru od 22. do 24. lipnja. U Arsenalu prikazani su filmovi talijanski "Kopno", hrvatski "Koko i duhovi" i nagrađivani hrvatski dokumentarac "Marijine" Željke Sukove. Prikazanje i izbor kratkometražnog programa hrvatskih autora. (OH)

26. 6. HLADNI KANADSKI SPORT NA VRELOM HVARSKOM BETONU Nesvakidašnja utakmica odigrana je u Hvaru gdje su se na vrelom betonskom terenu, točnije na plus 32 u hladu, na igralištu pokraj hotela "Veneranda" ukrštali štapovi za hokej između ekipa Kanade i KHL "Medveščak" iz Zagreba. (SD)

2.7. STARI SU HVARANI BILI KULTURNIJI OD NOVIH Hvarsko povijesno kazalište ove godine puni četiri stoljeća postojanja. Posljednjih godina kazalište je zatvoreno i čitava se zgrada obnavlja. Radovi neće biti dovršeni u ove godine. Evo nekoliko izjava: Nives Tomasović, ravnateljica MHB: "Čini mi se da netko od malogposla namjerno pravi veliki i držim da je, osim unutrašnje restauracije, trebalo samo srediti električne instalacije. Uz to, neki se elementi nisu smjeli baciti". Ita Pavičić: ,,Neka tehnološka poboljšanja su nužna, kazalište mora imati grijanje, hlađenje, sanitarije i garderobu. Kazalište ne može biti muzej i ne može se danas u taj prostor dovesti sto ili dvjesto ljudi bez ventilacije." Radoslav Bužančić, ravnatelj Konzervatorskog odjela Split: ,Jzvana će biti sto posto originalno, a iznutra će se maksimalno sačuvati. Dijelove koji nedostaju nadomjestit ćemo ugledajući se na talijanska kazališta iz istog vremena. Sva tehnika bit će skrivena. Meni je važno da se kazalište osposobi i za izvođenje predstava." Vladimir Stojsavljević, pomoćnik ministrice kulture: ,,Pri Ministarstvu kulture osnovan je počasni radni odbor, koji će l. listopada na Hvaru organizirati simpozij o kazalištu, a vodit će ga teatrolog Boris Senker. Nakon toga će u kazalištu biti održan kraći, 40-minutni, ali vrlo zanimljiv program koji se već priprema". Da su radovi dugo trajali, slažu se svi, ali i žele da obnovljeno kazalište bez problema radi sljedećih 400 godina. (SD)

2.7. VELO GRABLJE: 4. FESTIVAL LEV ANDE Posjetitelji su mogli sudjelovati u raznim radionicama, u prezentaciji destilacije levandinog ulja, predavanjima Stanislava Štambuka i Adele Golub, večeri poezije "Pisac s Visa" te koncertu grupe Angels (predgrupa j e bila La Troya). Festivaljeposjetilo oko tisuću ljudi. (OH)

~ •••••••••••••••••••••••••••• GRADSKA KRONIKA

3.7. ČETRDESET GODINA NA ZVJEZDANIM STAZAMA Od 2. do 6. srpnja održavao se simpozij astrofizičara

povodom 40. obljetnice osnutka hvarskog opservatorija pod nazivom "The most mysterious Binaries: significance for Astrophysics" (Najtajanstvenije binarne zvijezde: značaj za astrofiziku). Okupilo se 65 sudionika. (OH)

4.7. OTVORENA IZLOŽBA IVAN VUČETIĆ Nakon četiri godine ponovno otvorena multimedijalna izložba o životu izumitelja daktiloskopije Ivana Vučetića na katu Arsenala. (OH)

7.7. ALKARI U POSJETI HVARU Hvar su posjetili i sinjski Alkari. Gradonačelnik Bebić govorio im je o povijesti kazališta, a budućem

slavodobitniku "Alke" ponudio je nagradu -sedmodnevno ljetovanje u Hvaru. (OH)

11.7. PROJEKTU SV. MARAK ODOBRENA TEHNIČKA POMOĆ U Ministarstvu regionalnoga razvoja i fondova Europske unije u utorak, 10. srpnja, održalo se svečano potpisivanje Sporazuma za projekte javne, poslovne, turističke i kulturne infrastrukture kojima je odobrena tehnička pomoć u pripremi. Među njima našao se i jedan hvarski projekt Muzeja hvarske baštine "Sanacija i rekonstrukcija crkve Sveti Marak - novi zavičajni muzej". (OH)

13.7. SUNČANI CVIJET 2012. HVARU Među dobitnicima nagrade Sunčani cvijet 2012. TZ Splitsko-dalmatinske županije u kategoriji mjesta od 3 do 10 tisuća stanovnika grad Hvar je na prvom mjestu. Starograđani su dobili priznanje u kategoriji suvenira za svoj paprenjok. (OH)

18.7. PJERINO BEBIĆ TUŽI ČELNIKE 'JADROLINIJE' Manjak mjesta u dvotrupcima koji u špici sezone plove iz Splita prema otocima, te višegodišnji muk odgovornih na zahtjeve za korigiranje plovidbenih redova, ponukali su gradonačelnika Bebića na podizanje tužbe zbog nesavjesnog poslovanja protiv Uprave "Jadrolinije". "Poznato je da je 'Jadrolinija' monopolist, ali ova Vlada mora raspisati natječaj i svim zainteresiranim brodarima omogućiti da povežu Hvar s kopnom. U ljetnom plovidbenom redu postoji samo devet dnevnih linija prema našem otoku, dokje izvan sezone situacija znatno lošija, što također utječe na posjećenost', naglasio je Bebić. (SD)

18.7. PRETUČEN HVARANIN "Ujutro oko osam u posjet mije stigao sanitarni inspektor iz Zagreba, a nakon razgovora s njim poveo sam psa u šetnju. Nisam prošao ni 200 metara od kuće, kad su me sustigle

dvije "mrge ", izvukli palice i počeli me tući. Prije su poprskali psa s nekim sprejem. Pokušao sam pobjeći, ali su me sustigli, od udarca sam pao na tlo, a oni su me počeli mlatiti" prepričava Živko Petričić, koji već tri godine vodi borbu mještana koji pokušavaju stati na kraj buci iz hvarskih kafića. Napadače nije prije vidio na Hvaru, ali ihje mogao opisati jer su ga napali usred dana i nisu bili maskirani. Petričić zato smatra da se onaj koji ih je poslao ničeg ne boji, a ponajmanje da bi mogao biti otkriven i zaključuje: ,,Mogli su ih poslati samo iz Venerande ili Carpe Diema. " Željko Goluža, voditelj Venerande, odgovara: "To je grozno, taj napad, i meni je strašno žao što se to dogodilo. Mi naravno nemamo nikakve veze s tim". (SD)

21.7. FORSKO RIC I FFR OSVOJILI VOJVODINU Emisija Free For Radija "Forsko ric" autorice Zorke Bibić Žižetove pobjednica je "PROFEST-a 2012" - 3. festivala autorskog filma zemalja podunavskog regiona u Bačkoj Topoli od 22. do 24. lipnja u kategoriji radijske emisije. Na festivalu je sudjelovalo 12 zemalja iz Podunavlja, Crne Gore, Makedonije i Ukrajine sa 179 televizijskih i radijskih radova. (OH)

24.7. IZLOŽBA "RAZUM I OSJEĆAJI" ZA HIT DESTINACIJU U Lođi je 21. 7. otvorena izložba hrvatskog dizajna pod nazivom "Razum & Osjećaji -Common Sense & Sensibi1ity", u organizaciji konzaltinga Narativ, DesignAgende i Grada Hvara. (OH)

24.7. HVAR PUN TURISTA, A LIKARA NI ZA PRVU POMOĆ U kontekstu domaćih boljki koje su pridonijele lošijim ostvarenjima u turizmu spomenuta je i slaba organizacija zdravstvenog sustava, osobito Hitne medicinske pomoći (HMP). ,,Na upit vijećnika u Županijskoj skupštini Fabijana Vučetića ravnatelj Zavoda za hitnu medicinu dr. Leo Luetić pisano je odgovorio da je Grad Hvar lani zatražio dodatne timoveHMpza razdoblje od l. lipnja do 30. rujna (45 dana

GRADSKA KRONIKA

duže), a gradonačelnik Bebić sa svojim suradnicima u Županijskom uredu za zdravstvo preuzeo obvezu sufinanciranja hitne medicine s iznosom od 50 tisuća kuna, što do danas nije uplaćeno. U odgovoru također stoji da je Zavod u studenom prošle godine od Grada zatražio 150 tisuća kuna za bolji standard u ovoj sezoni, na što se gradonačelnik oglušio, pa će Hvar zato 24-satnu HMP imati samo od 1. srpnja do 15. rujna" kazao je predsjednik GO SDP-a Rino Budrović. ,,Naš Odbor za zdravstvo predložio je županijskom Domu zravlja da se prostor bivše okulističke ordinacije dijelom dodijeli za HMP. Nakon svega Županija je prostor dodijelila Zavodu za javno zdravstvo, čime je cjelokupan dogovor pao u vodu" rekao je Pjerino Bebić. (SD)

27.7. KRILO JET, DODATNA LINIJA ZA HVAR! Na inicijativu gradonačelnika održana je sjednica Gradskog vijeća, koje je izglasalo da će Grad Hvar pokriti troškove subvencije nove katamaranske linije u iznosu od 500.000 kn sa devet glasova za i sa tri suzdržana. Gradonačelnik je na sjednici izjavio kako će Županija nakon rebalansa proračuna refundirati troškove Gradu Hvaru. (OH)

30.7. PREDSTAVLJANJE KNJIGE "PALAGRUŽA­DIOMEDOV OTOK" Knjiga ,,Palagruža - Diomedov otok" dr. Branka Kirigina predstavljana je u Sv. Marku u organizaciji Muzeja hvarske

baštine. Predstavili su je prof. dr. Vladimir Skračić (njegovo pismo pročitala je ravnateljica MHB Nives Tomasović), prof. Marinko Petrić i autor knjige dr. Branko Kirigin. Prikazan j e i kratki dokumentarni film o Palagruži.

4.8. NEĆE ZRĆE NA HVARU "Očekujemo od gradonačelnika da organizira ljetni život tako da ne bude alkoholiziranih besanih noći. Sada se sve vrti oko orgijanja", ljute se građani. Drugo ljeto zaredom gradom Hvarom kruži pismo o pravu na dostojanstvo grada temeljeno na peticiji koju je lani potpisalo 550 građana, a upozorava na diskriminaciju građana i mirnih turista željnih odmora naspram "nepristojnih, nedoličnih, alkoholiziranih i drogiranih turista koji polako ali sigurno postaju dominantna skupina". "Ma, di su ti pijani i drogirani po gradu? Di su škovace, gradje čist ka suza. Ne dopuštam da se Hvar uspoređuje i s čim, a kamoli sa Zrćem ili nečim sličnim. Što se tiče slučaja pretučenog građanina, ne smijemo se igrati s time. Stoga sam prvi dan održao sastanak sa zapovjednikom policije, posjetio ozlijeđenog u bolnici i tražim da se taj slučaj što prije riješi" odgovara gradonačelnik. (SD)

8.8. SUSRET S PJESNIKOM U ljetnikovcu Hanibala Lucića održan je 16. tradicionalni susret s pjesnikom Tinom Kolumbićem. Uz čitanje poezije, pjesnikje predstavio i svoju knjigu "Šutnja (ni)je zlato".

9.8. PREDAVANJE DR. GODINOVIĆA U četvrtak, 9. kolovoza u 21 sat, u vrtu lj etnikovca Hanibala Lucića bilo je predavanje: "Kako smo i jesmo li otkrili Higgsov bozon?". Održao ga je član ekipe znanstvenika koji sudjeluju na CERN-ovom projektu CMS prof. dr. sc. Nikola Godinović.

12. 8. LJETNI GULIKOŽE Na prozivanje Nele Kovačević, voditeljice Savjetovališta Saveza udruga za zaštitu potrošača Hrvatske u Splitu, o previsokim cijenama vlasnik restorana "Gariful" Ivan Gospodnetić odgovara: ,,Dakle, jedna prosječna večera kod nas iznosi i do 1 OO eura po osobi, što naravno nije

GRADSKA KRONIKA

najskuplje. U moj lokal zalazi isključivo bogatija klijentela, ponekad i članovi sve popularnijeg Quintessentially kluba, koji znaju da pravu kvalitetu uvijek prati i odgovarajuća cijena". Ugostitelj objašnjava da su restorani poput nogometaša - ako štogod vrijede, onda su im i cijene više. Tako gosti dubljeg džepa mogu za aperitiv popiti 0,03 l škotskog viskija Glenmorangie Pride 446 (1981.) za čak 1600 kn, dok 6-litarska boca pjenušca Dom Perignon Rose Gold Mathusalem optočena zlatom stoji 800.000 kn. (SD)

17.8. NAPAD U CENTRU HVARA Hvaranka Nela Kolenić (54), koja već četiri sezone radi u mjenjačnici "MDD" na hvarskom trgu, u splitskom KBC-u liječi se od posljedica napada koji je doživjela na radnome mjestu kada su dan prije oko l sat u mjenjačnicu upala dvojica lopova i opljačkala nešto više od milijun kuna. Prema njezinim riječima, napadači koji su je zaskočili u mračnom portunu nisu bili ni jaki ni viši od 170 centimetara. (SD)

19.8. DEKONSTRUKCIJA HVARSKE GREGADE ZA PREMIJERA HRVATSKE VLADE U predivnom pogledu s terase hvarskog restorana DiVino uživao je i premijer Milanović. Premijera, koji je ljetovao u Hvaru, ugostili su hvarski SDP-ovci, a meni je izgledao ovako: carpaccio od jastoga, marinirani brancin i jakobova kapica, dekonstrukcija hvarske gregade s dodirom slavonije, čokoladniganache. (OH)

19.8. PREDSTAVA U LJETNIKOVCU Predstava "Cvit užepiću" 19. kolovoza u izvedbi Dramskog studija mladih pod vodstvom Dolores Kolumbić bila je u ljetnikovcu Hanibala Lucića.

23.8. DON FANUCCI S HVARSKE RIVE Dan nakon ispitivanja na Općinskom državnom odvjetništvu u Splitu zbog kaznenog djela iznude na štetu 40-godišnjeg ugostitelja Kristijana Kelama, inženjer Prosper Maričić (73) iz Hvara, u medijima prozvan don Fanucci, puštenje da se brani sa slobode. ,.,Ja sam u Hvaru već dvadeset godina poznat kao najveći borac protiv buke iz kafića. Moj zid od spavaće sobe i zid te slastičarnice ili kako ga oni zovu 'Lions puba' isti je zid. Ija sam jednostavno u zadnje dvije-tri godine s tim Kristijanom postigao dogovor da kako-tako prebrodimo tu situaciju. On je meni prošle godine predložio i isplatio tisuću eura i ove godine mi je predložio i trebao isplatiti tisuću eura. Upravo su me s tim novcem uhitili policajci, a potom i priveli u Split." govori Maričić. Smatra da je akcija protiv njega zajednička akcija podzemlj a koj e maltretira cij eli Hvar. (SD)

28. 08. PREDSJEDNIK GRADSKOG VIJEĆA DOMANČIĆ DAO OSTAVKU Predsjednik Gradskog vijeća grada Hvara Zorana Domančića (HSS) podnio je ostavku, u prvom redu motiviranu nemogućnošću utjecanja na permanentno neizvršavanje odluka i zaključaka GV-a od strane gradonačelnika Pjerina Bebića kao izvršnog tijela Grada, te izbjegavanja suradnje i omalovažavanja GV-a, kao i pojedinih vijećnika od strane gradonačelnika. (SD)

29.8. PREDAVANJA U SV. MARKU Muzej hvarske baštine organizirao je dva predavanja u bivšoj crkvi sv. Marak. Na temu "Slikarstvo XVII. i XVIII. stoljeća na otoku Hvaru" predavao je 26. 8. akademik dr. Radoslav Tomić, a profesor Marinko Petrić održao je 29. 8. predavanje "Hodočasnička galija jadranski kruzer 15. sto lj eća" .

1. 9. TOMOVA HVARSKA ŠTORIJA Tom Cruise stigao je na Hvar u noći iz 31. kolovoza na 1. rujna. Prošetao je Hvarom te se vrlo ljubazno fotografirao sa svima koji su ga za to zamolili, a 1. rujna je plovio oko Paklenih otoka i večerao u piceriji Kogo. (OH)

RAZMiŠLJANJA

Već mi neko vrime otac govori: " Sjedni i napiši svoje uspomene iz djetinjstva sa Kruvenice" i

tako se počeše otvarati slike ... još kad bismo započeli uspon prema slikovitoj crkvici. Moj brat i ja, kao i cijela naša alvižetovska famej a, bismo s radošću iščekivali taj blagdan, koji je po mnogočemu bio poseban.

Još mi i sada u ušima odjekuje: Kandalora, zima fora ... Mama bi nas lijepo, svečano odjenula i obukla cipelice praktične za hodanje i onda bismo po skalinama kroz Grodu započeli uspon prema slikovitoj crkvici čije lijepo ime nosi ovaj vaš list. Sjećam se da mi se to kao djetetu činilo priličnim usponom i da sam svake zime s djetinjom radošću iščekivala blagdan Svijećnice i nikako kao mala nisam mogla shvatiti kako to moj mali rođak Vjeko i njegova ekipa mogu zafumat ispred crikve. To mi je bilo potpuno nejasno. A ono što mi je bilo uzvišeno i mojem djetinjem duhu svečano bila je procesija oko crkve sa svijećama koju je predvodio starijim generacijama poznat naš pokojni, nezaboravni don Jure Belić, drag, blag, uvijek spreman pomoći. O tome svemu danas svjedoče crno-bijele fotografije koje je dokumentaristički pohranio moj tata i kojima se uvijek s veseljem nostalgično vraćam. Još jednu uspomenu vezanu uz Kruvenicu rado pamtim ... kad sam taj put prelazila s mojom prijateljicom iz djetinjstva Jelenom Jurišić, koja je bila u visokom stupnju trudnoće,sa svojom najstarijom kćeri Anom. Razmišljam o tome kako je lijepo da u svijetu ispunjenom vrtoglavim mijenama postoji moj najdraži škoj koji čuva tradiciju koju smo baštinili od prijašnjih pokoljenja i koju ćemo namrijeti budućim naraštajima. Neka Vas sve blagoslovi i čuva taj neugasivi plamen!

Mirjam Zaninović

RAZMiŠLJANJA

Jesmo li glupi, pa nam se servira ono što valjda zaslužujemo ili priželjkujemo - a to su gluposti - ili smo ipak normalni ljudi koje netko želi učiniti glupima?

Kada se malo dijete odgaja uz nasilje i nekulturu, velike su šanse da i ono bude nasilno i nekulturno. To kažu svi stručnjaci, a dobro znaju i svi roditelji. Kada nam se svakodnevno nudi i prikazuje nasilje i nekultura, a kultura i dobre stvari skrivaju, treba se zapitati što je tome uzrok. Naslovnice novina, tekstovi pjesama, scenariji filmova, glazbene matrice, sve je postalo razvodnjeno, ogoljeno i ispereno sadržaja, smisla i duha, a sve to, kako se kaže, u cilju udovoljavanja čitateljima, slušateljima i gledateljima. I tako mi koji čitamo, slušamo i gledamo iz dana u dan upijamo sve više gluposti, na naše, valjda vlastito zadovoljstvo, i tražimo još više i više. Ubojstva, krađe, prevare, skandali, potresi, poplave, sve obilato zaliveno golotinjom i prilogom od afera, gutamo pohlepno nezasitni i tražimo još. A kuhinja radi "non stop", namirnice stižu iz cijelog svijeta, a kuhari i pomoćni kuhari užurbano pripremaju svježu hranu za gladni puk.

@

I

Ta hrana postaje sve više unificirana, pa ako bismo i poželjeli nešto različito ili drugačije, to nije lako pronaći. To je onako, kako bi se reklo, "a la carte", bilo bi preskupo, a i dugo bi se čekalo. Tako su ljudi primorani jesti samo hranu sa ponuđenih par menija, za koju im kuhari trebaju objasniti što je,jer zapravo nema nikakav okus ni miris. A kuharima se ~eruje, naravno. Oni najbolje znaju što kuhaju. Covjek se može prepoznati po tome kako jede i što jede, pa kada jednom započne uživati u glupostima, sa priličnom sigurnošću se može utvrditi kako j e glup. Naravno, čovjeku je u prirodi da se opravdava, pa će reći kako mora nešto jesti. To je istina. Moramo svi jesti, ali moramo li se baš prežderavati onog što nam se nudi? Možemo li se bar malo potruditi pronaći i neku drugu hranu, koj a nije baš toliko začinj ena glupostima? Na kraju, pa ako smo i zaista glupi, zašto se netko ne bi potrudio da nas opameti, a ne da nas još više proglupi? Zbog čega nam se ne nudi "pametna hrana"? Čemu razlog težnji za našim progluplj ivanj em?

Miki Bratanić

•••••••••••••••••••••••••••• 1ro

DENTJERE NA SUNCE KAZALO

Čovjek pita Boga: - Bože, što je za Tebe jedno stoljeće?

- Samo jedna sekunda - odgovori Bog. - A što je za Tebe miljun kuna?

- Samo jedna lipa! - A bi li mi onda dao jednu lipu?

- Naravno! Molim te, pričekaj sekundu.

*** Razgovara bračni par:

- Draga, koga bi ti povela na pusti otok? Jednu vrlo lijepu ili jednu vrlo

pametnu osobu? - Ni jednu ni drugu, dragi.

Ti znaš da ja volim samo tebe!

*** Otišao anđeo kod Boga.

Uđu oni u jednu sobu punu satova. Anđeo upita Boga:

"Što će Ti ovoliko satova?" Na to će Bog: "Za svaku državu jedan sat, i kad netko u nekoj državi opsuje Boga, taj

sat za tu državu se pomakne za jednu minutu"

Anđeo razgleda pa na kraju upita: ,,A gdje Ti je sat za Hrvatsku?"

Bog: "Eno ga u sobi, služi mi kao ventilator"

[Il Q lj !Jj

1-;:# ...... ovo JE SPARTA

2 UVODNIK

3 ŽUPNIKOVA BESIDA

8 POBJEDNICI VJERONUČNE OLIMPIJADE

11 KUZMA KOVAČIĆ POSTAO ČLAN HAZU

12 DVA ODLASKA, ČETIRI DOLASKA

15 PITAM SE, PITAM

16 PRIJATELJI MISIJA

18 MUČENICI HVARSKE BISKUPIJE

20 HVAR U DOMOVINSKOM RATU, 4. DIO

RAZGOVOR S POVODOM -ZORANDOMANČIĆ

90. OBLJETNICA DJEČJEG VRTIĆA U HVARU

RAZGOVOR S PROŠPEROM MILIČIĆEM-BRACOTOM

36 400. OBLJETNICA HVARSKOG KAZALIŠTA

44 HABSBURGOVCI U HVARU

49 SVEVID - BOG KOJI SVE VIDI

51 NINI NANI...

54 GUSTIRNE, DIO OSMI

57 SUŠA NA HVARU

60 ADASTRA

62 POSLJEDNJI RADETZKYJEV MARŠ

65 IZ PROŠLOSTI

67 FOR - PRI I SAD

68 KANTUN OD SLIKIH BARBA IVOTA

70 LJEKOVITO I AROMATIČNO BILJE (2)

73 ORA ET FLORA

74 SPIZA

77 POGLED SA HVARSKIH TRIBINA

80 NOVI LIBRI

82 VAMOTAMO

87 ŽUPNA KRONIKA

93 GRADSKA KRONIKA

101 RAZMIŠLJANJA

103 DENTJERE NA SUNCE

,

90 GODINA HVARSKOG VRTIGA 1922. -2012.