Krystyna Zukowska - Juzna slavistika kao zrcalo raspada sistema

8/9/2019 Krystyna Zukowska - Juzna slavistika kao zrcalo raspada sistema

http://slidepdf.com/reader/full/krystyna-zukowska-juzna-slavistika-kao-zrcalo-raspada-sistema 1/4

(sic!) 67

temat

Ju`na slavistika

kao ZRCALO

raspada SISTEMAO nacionalisti~kom razaranju

ju`ne slavistike kao nauke

Krystyna Zukowska

Raspadom Jugoslavije raspala se i ju`na slavistika: iz- gra|eni su hermeti~ni nacionalisti~ki studiji hrvatskog i srpskog jezika, pri ~emu mogu}nosti bosnistike isto-vremeno daju nadu ali i otvaraju nove sumnje.

Na prvi pogled, slavistika kao nauka nikad nije bila naro~ito istaknuta, posebno me|u univerzitet-skim smjerovima, gdje je njezino mjesto ipak bes-prijekorno, jer je suština slavistike istraìvanje jedneod najve}ih indoeuropskih jezi~kih i kulturnih sku-pina, tj. slavenskih jezika i kultura. U osnovi, slavis-tika se dijeli na tri grupe: zapadnu slavistiku (polj-ski, ~eški, slova~ki, donjoluì~kosrpski, gornjoluì~-kosrpski, kašupski jezik), isto~nu slavistiku (ruski,ukrajinski, bjeloruski, isto~norusinski i zapadno-rusinski) i ju`nu slavistiku (bugarski, makedonski,slovenski, srpski, hrvatski, bosanski, crnogorski). Ta-ko su otprilike podijeljeni i svi slavisti~ki odsjeci nasvijetu. No, ipak, kao što se moè pretpostaviti, ovasre|ena slika podjele slavenskog svijeta ima jednotamno i veoma mutno mjesto.

Ju`na slavistika raspala se zajedno s Jugosl-avijom a njeno sadašnje stanje odraàva, kao u og-ledalu, geopoliti~ku i kulturnu situaciju u regiji.

Ju`na slavistika je primjer toga kako aktivne poli-tike novih nacionalnih identiteta u zemljama bivše

Jugoslavije svjesno djeluju ne samo u okviru svojetakore}i avlije iliti komšiluka. Drugim rije~ima,politika ograni~avanja i suàvanja kulturnih i mn-

ogih drugih identiteta gra|ana srednjoju`no-slavenskog prostora - odnosno govornika ipak jed-nog, iako s više varijanti, srednjoju`noslavenskog

jezika - do nacionalnih i religijskih okvira, provodise, uz ulaganje ogromnog novca i politi~ke energi-

je, ne samo unutar srednjoju`noslavenskog prosto-ra nego i van njega. Dokaz tome jeste i ju`na slav-istika u svijetu, jer ona, na nau~nom, jezi~kom, his-torijskom i kulturnom nivou gradi novu, reinter-pretiranu sliku zemalja bivše Jugoslavije. Ovanauka je kanal kojim se nacionalizam veoma usp-

ješno, na jedan fin i ublaèn na~in, eksportira vani,pri ~emu je cilj zacementirati unutarnju situaciju iizgraditi (zacementirati?) novu vanjsku sliku. Naprvi pogled stvar se ~ini marginalnom, neki }e re}i

~ak i izmišljenom, ali na osnovi vlastitog iskustva,kao magistar na Institutu za ju`nu i zapadnu slav-istiku u Varšavi, pokušat }u dokazati ovu tezu,koncentrišu}i se na najcrnjoj ta~ki ove odve} tam-ne slike, to jeste na slu~aju Bosne i Hercegovine.Rije~ }e biti o hermeti~nom studiju hrvatskog jezi-ka i kulture koji uopšte nije povezan s isto tako

hermeti~nim studijem srpskog jezika i kulture te,kona~no, o nepostoje}oj bosnistici.Da bi stvari bile jasnije, treba po~eti od toga kako

je organizovan slavisti~ki studij. Posluìt }u se, nar-avno, primjerom Poljske i svog Varšavskog univer-ziteta, koji je poprili~no relevantan i za druge gra-dove i dràve, pri ~emu sigurno postoje odre|eneiznimke, posebno u Sjedinjenim Ameri~kim Drà-vama, gdje je pristup slavenskim jezicima dosta uo-pšten. Dakle, poljski student koji dolazi na var-šavsku ju`nu slavistiku u ve}ini slu~ajeva ima malopredznanje o jeziku i zemlji koji }e biti glavni pred-met njegovog studija. Nema tu ništa sporno jer totako obi~no biva u slu~aju “manjih” filologija nakojima se jezik po~inje u~iti takoreku}i od nule. UVaršavi, student koji se odlu~io za slavistiku, ukolikove} poloì prijemni ispit, moè birati izme|u srp-skog, hrvatskog, slovenskog i bugarskog jezika. Odtog trenutka po~inje njegov odgoj, kojeg tokomprve godine sigurno ne}e biti ni svjestan, što nezna~i da }e tako ostati tokom daljeg studija, ukolikorazmišlja vlastitom glavom, a to kako znamo u slu-~aju ve}ine današnjih studenata, nije toliko o~igled-na osobina. Ovaj student, dakle, ne}e kao nekad bitispecijalist za Balkan, za ju`noslavensko govorno i

kulturno podru~je, za ju`noslavenske jezike... Onne}e razumjeti kompleksnost kulturne zajednice ju`noslavenskog prostora, kona~no ne}e do krajamo}i razumjeti zemlju ~iji je jezik studirao, jer }eimati samo suènu, nacionalisti~ki odre|enu slikunjezine historije i knjièvnosti. Današnja ju`na slav-istika proizvodi usko specijalizovane stru~njakesamo za Hrvatsku i hrvatski jezik, odnosno samo zaSrbiju i srpski jezik, da ne spominjem Sloveniju iBugarsku, što mo`da na kraju krajeva i jeste donek-le, uglavnom zbog ve}ih jezi~kih razlika, oprav-dano. Štaviše, ovi filolozi }e biti prevoditelji prim-

jerice iz hrvatskog jezika ali vjerovatno nikad ne}eprevoditi sa srpskog jezika, a posebice srpsku knji-èvnost. Ovi jadni filolozi, na prvom mjestu, ne}e seosje}ati dovoljno obrazovani da prevode iz srpskog,a ukoliko nisu prije u~ili ruski, oni ne}e znati nipro~itati srpski, jer na svom studiju hrvatskog jezikanisu u~ili }irilicu, a o karakteristi~nim gramati~kimili leksi~kim osobinama srpskog jezika da i ne gov-orim! Situacija je naravno istovjetna u slu~aju stude-nata srpskog jezika. Od prve godine studija, uzpomo} nastavnika jezika koji dolaze iz Hrvatske iliSrbije, a koji su pa`ljivo selektirani od strane min-istarstva obrazovanja svojih zemalja, ostvaruje se

plan nacionalisti~kog obrazovanja stranih studena-ta. Na primjeru svoje nastave jezika mogu re}i da susvi nastavnici koju su mi predavali tokom peto-



68

godišnjeg studija uporno naglašavali samostalnost,nezavisnost i odvojenost (od srpskog, naravno) hr-vatskog jezika, kulture i historije. Vjerujem da suposljedice tog tipa politike takve da manje anga-òvani i radoznali strani studenti kroatistike neznaju da su u stanju, primjerice, sa 99 % razumije-vanja, ~itati srpske novine.

Iako slabi, pokušaji poljskih profesora ju`ne slav-istike da prenesu studentima znanje o ju`noslaven-skoj kulturnoj zajednici ipak su vidljivi. No, ovi star-iji profesori su svoju univerzitetsku karijeru gradiliu vrijeme kad se smjer nazivao jednostavno “ju-goslavistika”, oni su mo`da i studirali jezik koji sezvao srpsko-hrvatski, iako je to u praksi zna~ilo dastudiraju jezik svog nastavnika, koji je, ako je bioHrvat, manje-više predavao “zapadnu varijantu”, ili

je insistirao na “isto~noj”, ukoliko je bio Srbin.Starije generacije mojih profesora imale su prilikuda “uhvate” u nau~nom i svako drugom smislu tusintagmu jedinstvo razlika, pri~ali su uglavnomneku od varijanti srednjoju`noslavenskog jezika, alii odli~no poznavali osobine drugih varijanti. Bili supravi stru~njaci za ovo podru~je i, ukoliko im todozvoljava program studija, oni današnjim studen-tima pokušavaju ne suàvati horizonte. Što se ti~emla|ih predava~a, asistenata i studenata dok-torskog studija, odgojenih prema hermeti~nom pro-gramu, oni }e nastaviti na tom principu odgajati ml-ade generacije studenata.

Dakle, predavanja jezika posebno naglašavajurazlike izme|u srpskog i hrvatskog, a studiranje jezi-ka podrazumijeva u~enje samo jedne varijante koja

se smatra jedinom ispravnom. Na varšavskoj slavisti-ci, naravno, postoje opšti predmeti poput tipologijeslavenskih jezika ili slavenskih knjièvnosti, ali tonisu stru~ni predmeti, pri ~emu se pojavljuju samo uprve dvije godine studija i svedeni su na kratki pre-gled svih slavenskih jezika i knjièvnosti. Posljediceizgledaju manje-više ovako: student ~eškog i studenthrvatskog jezika su na jednakom nivou poznavanjasrpske knjièvnosti. To prakti~ki zna~i da se student

bohemistike i student kroatistike u srpskoj knjièv-nosti orijentišu tek površno i niko ne uzima u obzir~injenicu da student hrvatskog jezika moè pro~itati

srpska djela u originalu a student ~eškog ne. Suštinatog studija ipak je u specijalizaciji, što zna~i baš uskiokvir svih obaveznih predavanja. Postoje, osim prak-ti~nih vje`bi jezika, i kursevi knjièvnosti, po~evši odsrednjeg vijeka do danas, kursevi historije kao ilingvisti~ki kursevi. Na tim kursevima predaju se is-klju~ivo nacionalni knjièvni kanoni, analizirajulingvisti~ke osobine samo jedne varijante srednjo-

ju`noslavenskog jezika, u~i se povijest samo jednedràve (i to u njenom savremenom obliku). Naravno,ne trebam naglašavati kakav je diskurs ovih kursevai iz koje perspektive se predstavljaju sporne ta~ke.Primjerice, student hrvatskog jezika prije svega mora

shvatiti i znati nau~no dokazati pravo porijeklo Hrv-ata kao nacije i znati objasniti hrvatski kulturni kon-tinuitet od trenutka kad su Slaveni došli na Balkanski

poluotok. Historija, knjièvni kanon i povijest jezikaokupirani su martirološkim duhom, što je tolikoopasno upravo zbog toga što se struka i znanost ide-ološki zloupotrebljavaju, a to ne bi trebalo da imamjesta na univerzitetu. Prije svega trebamo imati naumu da je stranom studentu teško do}i, posebno akostudira stranu filologiju s prostornom distancom, do

drugih izvora znanja. âk i onda kad s nau~nomsvrhom doputuje do zemlje ~iji jezik studira, on od-mah upada u ve} pripremljenu mašinu koja }e ispratinjegov mozak isto tako kako pere mozgove mladihgeneracija doma}ina. Kao apsolventica Croaticuma,naprednog kursa hrvatskog jezika na Zagreba~komsveu~ilištu, po svom primjeru znam da svako pitanjekoje izlazi iz okvira kroatistike, a koje se ti~e srednjo-

ju`noslavenske kulturne zajednice, nije dobrodošlo,dok o korištenju jezi~kih specifi~nosti iz drugih sred-njoju`noslavenskih jezika u toku kursa ne}u ni dagovorim. Te jezi~ke specifi~nosti tretirane su kaonajteè greške i ka`njavane smanjenjem ocjena aponekad i didakti~kim razgovorima (mogu spome-nuti samo alergiju na “da + prezent” konstrukciju,elemente ekavskog izgovora ili najviše omrznutuzamjenicu “što” umjesto najomiljenije studentskevarijante “šta”).

Takva situacija odnosi se tako|er i na knjièvnikanon. On je sveden naravno na “klasike” jednog naroda, dok su iz njega izba~ena sva djela i autorikoji postoje na rubu nacionalnog identiteta.

Situacija opisana na primjeru hrvatskog jezikanaravno je identi~na kad je u pitanju studij srpskog

jezika. Teorije koje se mogu ~uti na tom studiju (što

ipak ne zna~i da su dominantne) i to iz usta nas-tavnika jezika ili profesora ne razlikuju se puno odteorija Vuka Karadì}a, a ponekad naàlost ~ak i nje-govog prezimenjaka Radovana. I ne ~udi više da suneki studenti srbistike na retori~ko pitanje: “Kojinarodi ìve u Bosni?”, koje je u uvodu seminara oslavenskim muslimanima postavila profesorica var-šavske slavistike, znali odgovoriti: “Srbi triju vjerois-povijesti - pravoslavlja, katolicizma i islama”. Takavodgovor dala je jedna veoma angaòvana studenti-ca srpskog jezika, a nije to bila ni šala ni ironija.Naravno, vjerujem da je to bio samo loš primjer, izn-

imka, obi~na glupost i na kraju krajeva puko nez-nanje ili pogrešno znanje...Ovaj primjer nas kona~no dovodi do najva`nije

ta~ke ovog teksta, odnosno mjesta bosanskog jezi-ka, knjièvnosti, historije i kulture u okviru ju`neslavistike. To što do sada, opisuju}i trenutno stanjenakon raspada sistema, nisam spomenula bosanskii bosnistiku nije bilo namjerno. To je jednostavnostvarnost. Bosna i Hercegovina zajedno sa svojomkulturnom baštinom u okviru ju`ne slavistike napr-osto ne postoji. Ni na jednom univerzitetu u Polj-skoj, a mogu pretpostavljati i u svijetu, bosanski je-zik, na primjer, u formi prakti~nih vje`bi ne postoji.

Niko na svijetu ne studira bosnistiku jer se ona kaonauka još uvijek nije oblikovala. Jedine oznake,koje su ipak najvjerovatnije izraz politi~ke korekt-



(sic!) 69

nosti, jesu zajedni~ki kursevi pod nazivom “B/H/S”što mo`da i nije loše rješenje, ali njihov karakter jekao npr. na pariškoj Sorboni jednostavno suèn isveden na tipi~ni jezi~ki kurs, koji vjerovatno zavisiod predava~a koji mo`da naglašava razlike u vari-

jantama jezika, ali sigurno koristi jednu, svojumaternju verziju.

Došli smo, dakle, do suštine problema: nakon ras-pada jugoslavistike formirali su se hermeti~ni studijikroatistike i srbistike, koji su naravno štetni upravozbog svoje hermeti~nosti ~ije primjere sam navelaranije a odnose se na ove dvije kulture. Ali mo`danajgora posljedica novog sistema jeste ~injenica da suBosna i Hercegovina i svi njezini kulturni aspekti

ispali izvan ove nau~ne oblasti. Ili su, što je mo`da igore, postali dio nacionalnog hrvatskog i nacio-nalnog srpskog diskursa koji u okviru današnje slav-istike BiH svakako posve}uju malo mjesta. Takvoizostavljanje obuhvata svaki nau~ni nivo. Studentislavistike ~ak na poredbenim predmetima, knjièv-nim ili lingvisti~kim, nemaju doticaja s osobinama

bosanskog jezika ili kanonom bosanske, da ne kaèm bošnja~ke knjièvnosti. Što se ti~e Bosne i Herce-govine, tokom svojeg petogodišnjeg studija imalasam, u okviru programa, priliku da se upoznam jedi-no s djelatnoš}u bosanskih franjevaca (i to uglavnom

o njihovoj ulozi u standardizaciji hrvatskog jezika) ieventualno kroz djela savremenog hrvatskog (da lisamo hrvatskog?) pisca - Miljenka Jergovi}a. I zva-ni~no ništa više! Oni koji su se više zanimali za Bosnu

imali su priliku uhvatiti ponešto iz bosanske savre-mene knjièvnosti zahvaljuju}i djelatnosti izdava~keku}e Czarne koja je posljednjih godina objavljivalaautore poput Nenada Veli~kovi}a, Emira Suljagi}a,Muharema Bazdulja ili Saše Staniši}a (koji je svojdebitantski roman napisao ipak na njema~kom

jeziku). Moglo bi se re}i na toj osnovi da prosje~anpoljski ~itatelj, ako vjeruje u misiju širenja balkanskesavremene knjièvnosti preko izdava~ke ku}eCzarne, zna više o bosanskoj savremenoj knjièvnos-ti nego previše nezainteresovan student kroatistike ilisrbistike. Izlišno je re}i da ve}ini ovih studenata nisupoznata imena (a kamoli njihova djela) poput MešeSelimovi}a, Hamze Hume, Hasana Kiki}a, }amila

Sijari}a, Muse ]azima ]ati}a, Skendera Kulenovi}a iliMaka Dizdara. To su za ve}inu studenata ju`ne slav-istike, ili bolje re}i kroatistike i srbistike, prezimenaegzoti~na koliko i klasici ma|arske ili finske knji-èvnosti. Naravno, namjerno izoštravam ovu slikuda pokaèm opšte stanje koje, na sre}u, popravljajuizuzeci, koji naspram glavne struje svog studija aputem privatnog istraìvanja, ~esto iz inata ili nekevrste radoznalosti, proširuju svoje znanje i ~ak posve}uju Bosni i Hercegovini svoje diplomske, mag-istarske pa i doktorske radove. I u njima je cijela nada

budu}e nauke o bosanskohercegova~koj kulturnoj

zajednici. Naàlost, postoji svijest o tome da bosnisti-ka u inostranstvu nema šanse da se razvije bez pot-pore dràve-majke, jer upravo je dràva, ~ega mo`dašira javnost nije svjesna, odgovorna za to kako izgle-

FOTO: Amer Tikveša, Veterinarski fakultet, Sarajevo



70

da studij njezinog jezika i kulture u inostranstvu.Ministarstvo obrazovanja je institucija koja šalje svojenastavnike da predaju jezik, finansira stipendije iliorganizira ljetne škole jezika za strance. Hrvatska jenajbolji primjer takvog sistematskog pristupa, gdjeprije svega postoji razvijen centar za stranceCroaticum na Filozofskom fakultetu, koji godišnje

prima stotine stranih studenata ne samo iz cijeleEurope nego i iz cijelog svijeta s posebnim naglaskomna Kinu i Japan. Suvišno je spominjati elitnu Ljetnuzagreba~ku slavisti~ku školu koja se svake godineodràva u Dubrovniku i na kojoj strani studenti nesamo da u~e jezik i slušaju predavanja o hrvatskojkulturi nego i na ra~un hrvatskog Ministarstva obra-zovanja ìve u hotelima sa ~etiri zvjezdice i posje}ujuznamenitosti dubrova~ko-neretvanske ùpanije.Tako|er, semestralne kurseve srpskog jezika orga-nizuje Univerzitet u Beogradu, a po bogatom progra-mu i dobroj atmosferi tako|er je poznata Ljetna školasrpskog jezika u Novom Sadu. âk je i Crna Goratakav primjer, koja je kao mlada dràva ve} orga-nizirala mjesto za barem par stranih studenatagodišnje na Univerzitetu u Podgorici. Isti slu~aj im-amo i s Makedonijom, koja šalje svoje lektore na ra-zne europske slavistike i organizira Ljetnu školumakedonskog jezika u Ohridu, a spominjati Slo-veniju, koja takve programe organizuje na pravo vi-sokom, europskom nivou, nije ni potrebno. Sve nave-deno svjedo~i o tome da je dovoljna barem èljadràve da promovira svoju kulturu, a takve èlje odstrane Bosne i Hercegovine o~igledno nema ili je nije

bilo do sada. Prije svega, ono što je najva`nije, bez

anga`mana BiH kao dràve ne moè se odgovoriti nasuštinsko pitanje o bosanskome jeziku, koji do sadanije priznat od ve}ine ju`nih slavista, a što je ipak izraz svojevrsne hipokrizije, jer ako neko priznaje dane postoji srpsko-hrvatski i na toj osnovi prihva}aodvojenu nastavu hrvatskog i srpskog jezika, a is-tovremeno ne priznaje bosanski, onda takvom prak-som sam sebe negira. A takvo je stanje trenutno uPoljskoj, a vjerujem i u drugim zemljama. Jedini real-ni utjecaj na takvu situaciju ima Bosna i Hercegovina,ta~nije Odjek za jezik i knjièvnost naroda BiH iOdsjek za bosanski, hrvatski i srpski jezik na Filo-

zofskom fakultetu u Sarajevu, jer samo oni mogu slatistru~njake za jezik i knjièvnost u inostranstvo. Na-me}e se najbitnije pitanje: kakvo je realno stanje? Izvlastitog iskustva znam da, prije svega, interes ovihodsjeka za slavisti~ku saradnju skoro pa i ne postoji.Par puta sam pokušavala uspostaviti neku vezu, alinikad nisam imala pravog odgovora i odziva.Vidljivo je to i na primjeru slavistike Univerziteta uSarajevu, gdje se osim ruskog i odnedavno ~eškog nepredaje nijedan drugi slavenski jezik!

Zanimljiva je ~injenica da sam, istraùju}i ovutemu, na internetu našla sjajan projekt pod imenom“Slavisti~ki komitet”. Njegove aktivnosti, baremprema informacijama na stranici, ostavljaju dobardojam, a jedan dio aktivnosti je ~ak posve}en preda-vanju jezika? BiH strancima. No, Komitet je osnovanprije godinu dana i izgleda da postoji samo na papiru

i profesionalno ure|enoj internetskoj stranici, ali orealizaciji aktivnosti nema nikakvih podataka.Posebice je zanimljiv tim koji je odgovoran za vo-|enje tog projekta, a koji se sastoji od najutjecajnijihprofesora sa sarajevskih odsjeka za jezik i knjièv-nost. Bilo je ipak dovoljno vremena da se po pitanjurazvoja bosnistike u inostranstvu pokrene baremnešto, a upravo ljudi sa dva spomenuta odsjeka, aujedno i iz Slavisti~kog komiteta, nisu uradili ništakonkretno. Pored toga, to su oni isti ljudi koji, kadainteres stranih studenata ju`noslavenskih jezika neprate ogromne pare, nisu uopšte zainteresirani zasaradnju… Vrijeme }e pokazati koliko vrijedi projektSlavisti~kog komiteta i da li }e se on ikad istinski real-izovati. Ako ho}e, onda se postavlja pitanje: po kojemprincipu? Jer, gledaju}i voditelje ovog projekta, poli-tika prou~avanja jezika? i knjièvnosti BiH }e biti sve-dena, isto kao i sada na odsjecima za jezik i knji`-evnosti u Sarajevu, na jezik Bošnjaka i na bošnja~kuknjièvnost, ~ak i ako }e politi~ka korektnost diktirati

bosansko trojstvo jezika i kultura, koje je u suštini naUniverzitetu u Sarajevu svedeno na puki nivo nazi-va. Takva koncepcija bošnja~kog prou~avanja }e se,naàlost, odli~no uklopiti u današnju hermeti~ku inacionalisti~ku politiku, koju od završetka rata

provode Hrvatska i Srbija. Budu}i studenti bošnja-~kog jezika i knjièvnosti }e odli~no znati ko je bioBašeskija, ali za Kiša ili Krleù oni na svojim preda-vanjima ne}e ni ~uti. U tome je ogromna šteta zatošto je zaista velika šansa skoro pa izgubljena, jer upra-vo “bosanski slu~aj” u kojem se miješaju tri kulture i

jezika, triju naravno samostalnih ali ipak vrlopovezanih naroda, mogao bi spasiti savremenu ju`-nu slavistiku ili joj barem vratiti ono što je neophod-no svakoj nauci: objektivnost, široki spektar, detalj-nost, cjelokupnost…

Zbog takve situacije, koju uzrokuje politi~ko sta-

nje u zemljama bivše Jugoslavije, ju`na slavistikakao nauka postaje proizvod nacionalnih politika, a jedina nada ostaje u kriti~kim umovima studenata iprofesora koji naspram odre|enih nacionalisti~kihpolitika znaju do}i do srì predmeta svog studija ikoji }e, ne plaše}i se za svoje karijere, biti kriti~ni usvom pristupu i na taj na~in o~uvati nestaju}u sred-njoju`noslavensku kulturnu zajednicu. Svojevrstanhistorijski zna~aj krije se u takvoj mogu}nosti, jer }esmišljeno “dovršavanje rata u miru” ovu zajednicugurnuti do dna ponora balkanske mutne historije.

Documents

Krystyna Zukowska - Juzna slavistika kao zrcalo raspada sistema