Upload
danghanh
View
242
Download
6
Embed Size (px)
Citation preview
SVEUČILIŠTE U RIJECI
EKONOMSKI FAKULTET RIJEKA
TAMARA BURZAN
LIKVIDACIJA ŠTETE MOTORNIH VOZILA
DIPLOMSKI RAD
RIJEKA, 2014.
SVEUČILIŠTE U RIJECI
EKONOMSKI FAKULTET RIJEKA
LIKVIDACIJA ŠTETE MOTORNIH VOZILA
DIPLOMSKI RAD
Kolegij: Ekonomika osiguranja
Mentor: dr.sc. Frančišković Ivan
Studentica: Tamara Burzan
JMBAG: 0081124129
Smjer: Menadžment
Rijeka, rujan 2014.
SADRŽAJ
1. UVOD ............................................................................................................................ 1
1.1. Problem, predmet i objekt istraživanja ................................................................... 2
1.2. Radna hipoteza i pomoćne hipoteze ....................................................................... 2
1.3. Svrha i ciljevi istraživanja ....................................................................................... 3
1.4. Znanstvene metode ................................................................................................. 4
1.5. Struktura rada .......................................................................................................... 4
2. TEMELJNA ZNAČAJKE OSIGURANJA I OSIGURANJE MOTORNIH VOZILA 5
2.1. Pojam osiguranja ..................................................................................................... 5
2.2. Funkcije osiguranja ................................................................................................. 8
2.3. Vrste osiguranja ...................................................................................................... 9
2.4. Osiguranje motornih vozila .................................................................................. 12
2.4.1. Obvezno osiguranje (autoodgovornost)......................................................... 13
2.4.2. Dobrovoljno osiguranje (kasko osiguranje) .................................................. 14
3. RIZICI I LIKVIDACIJA ŠTETA................................................................................ 16
3.1. Rizik i upravljanje rizikom ................................................................................... 16
3.2. Pojam štete i vrste štete ......................................................................................... 26
3.3. Izvid, procjena i likvidacija štete .......................................................................... 28
4. LIKVIDACIJA ŠTETA MOTORNIH VOZILA ........................................................ 32
4.1. Značajke hrvatskoga tržišta osiguranja sa osvrtom na osiguranje motornih vozila 32
4.2. Ugovorene premije osiguranja motornih vozila u Hrvatskoj ................................ 39
4.3. Likvidacija šteta od osiguranja motornih vozila u Hrvatskoj ............................... 43
4.4. Praktični primjer likvidacije štete temeljem osiguranja motornih vozila ............. 47
5. ZAKLJUČAK .............................................................................................................. 50
LITERATURA .................................................................................................................... 52
POPIS TABLICA ................................................................................................................ 54
POPIS GRAFIKONA .......................................................................................................... 54
1
1. UVOD
Sve veća kompleksnost okruženja u kojima ljudi žive i rade, nametnula je osiguranje od
raznih rizika kao jedan od sasvim uobičajenih poslova. Kompleksnije okruženje stvara
svakodnevno sve veći broj rizika kojima se izlaže čovjek i poduzeća, što je utjecalo na
razvoj osiguravajuće industrije. Ona je od poslova koji su se nekada javljali tek u
pomorskim djelatnostima, proširena na širok spektar poslova i aktivnosti koje ljudi svaki
dan obavljaju, što je doprinijelo stvaranju tržišta osiguranja. Danas je pojam osiguranja
sveprisutan u društvima, neovisno o stupnjevima razvijenosti društva, što nekada nije bio
slučaj. Gotovo je nezamislivo da osoba nema zdravstveno osiguranje, a danas sve veći broj
osoba osigurava svoje živote, svoju imovinu, pokretnu i nepokretnu, ali i brojne druge
predmete i prava. Može se reći kako je razvoj osiguranja u Hrvatskoj pokrenut uzorom na
razvijene zemlje, gdje je osiguravajuća industrija jedna od vodećih financijskih industrija u
gospodarstvima. Iako je u Hrvatskoj razvoj osiguranja kao djelatnosti znatno sporiji i teži,
ipak se na tržištu konstantno povećava broj osiguravajućih društava, mahom inozemnih
kompanija. Razvoj osiguranja potiče povoljno zakonodavno okruženje, pod čime se
prvenstveno misli na zakonske obveze odnosno zakonom propisana obvezna osiguranja.
Jedno od takvih svakako je osiguranje motornih vozila. U osiguranju motornih vozila
javlja se i obvezno ali i dobrovoljno osiguranje, a potražnja za njima usko je povezana sa
rastućim rizikom koji se javlja u prometu, ali i sa povećanom potražnjom za automobilima
u zemlji. Potencijalni osiguranici postaju svjesni rizika kojima se svakodnevno izlažu sa
svojim automobilima, ugrožavajući svoj život i imovinu, misleći pod time na automobil,
ali i tuđe živote i imovinu. U tom slučaju, plaćanjem polica osiguranja brinu da se u slučaju
nastupanja rizika, naknada štete vrši iz uplaćene premije, odnosno dogovorene police
osiguranja. S obzirom na nužnost i primjenjivost te visoki broj likvidacija šteta iz polica
osiguranja motornih vozila (i dobrovoljnog i obveznog) ova skupina osiguranja je jedna od
najkorištenijih i najtraženijih polica osiguranja, te svakako čini najveći udio u sklopljenim
policama neživotnih osiguranja na tržištu. Nije stoga začuđujuće da svaka osiguravajuća
kuća/društvo u svojoj ponudi osiguranicima nudi i osiguranje motornih vozila. Osiguranje
motornih vozila te likvidacija šteta po istima središnji je dio koji je analiziran u ovome
radu.
2
1.1. Problem, predmet i objekt istraživanja
Prethodno izložena tematika ukazuje na problem istraživanja obrađivan u diplomskome
radu, a čini ga nedovoljno poznavanje značaja osiguranja motornih vozila te procesa
likvidacije štete iz ugovora o osiguranju motornih vozila u Hrvatskoj. Problem je sama
činjenica da se pod pojmom osiguranja najčešće asocijacije vezuju na razvijenost tržišta
životnih osiguranja, koja se nekako najviše ističu i promoviraju, odnosno stimulira se
njihov rast, dok se ona tradicionalna osiguranja, poput osiguranja motornih vozila, koja
čine najveći dio na tržištima osiguranja, ne analizira niti spominje. Najčešće se osiguranja
motornih vozila smatraju podrazumijevajućima te se smatra da je nepotrebno „dirati u
iste“. Međutim, i njihov je rast potrebno stimulirati i poticati.
U skladu sa problemom istraživanja ističe se sljedeći predmet istraživanja: istražiti i
definirati temeljne odrednice osiguranja te vrste osiguranja, iznijeti osnovne značajke
osiguranja motornih vozila, temeljne značajke rizika i naknade šteta u slučaju nastupa
istoga, te kroz sustavni pregled i analizu tržišta osiguranja motornih vozila u Hrvatskoj
ukazati na osnovne značajke tržišta, pokazatelje njegove razvijenosti te interpretirati i
pojasniti sam primjer likvidacije štete iz ugovora o osiguranju motornih vozila.
Objekt istraživanja jesu osiguranja.
1.2. Radna hipoteza i pomoćne hipoteze
Radna hipoteza, u svrhu dokazivanja koje se provodi istraživanje u radu, je sljedeća: Na
temelju znanstvenih spoznaja o osiguranjima, osnovnim značajkama osiguranja motornih
vozila od rizika te na temelju stupnja razvijenosti hrvatskoga tržišta osiguranja motornih
vozila, uz teoretsku interpretaciju likvidacije šteta, može se ukazati na specifičnosti
likvidacije šteta iz ugovora o osiguranju motornih vozila.
Uz radnu hipotezu ispunjavanju svrhe rada doprinose i slijedeće hipoteze:
3
Ph1: Znanstvenim spoznajama o osiguranjima, moguće je ukazati na njihovu svrhu i
smisao, te na smisao i ključne značajke osiguranja motornih vozila.
Ph2: Na temelju znanstvene i stručne materije o osiguranjima i naknadama šteta, moguće
je ukazati na temeljne značajke procesa likvidacije šteta nastalih temeljem rizika iz
osiguranja.
Ph3: Sustavnom analizom pokazatelja razvijenosti hrvatskoga tržišta osiguranja motornih
vozila moguće je ukazati na osnovne značajke osiguranja motornih vozila u Hrvatskoj te
na sam postupak likvidacije šteta na temelju polica osiguranja motornih vozila od rizika.
1.3. Svrha i ciljevi istraživanja
Svrha pisanja diplomskoga rada je upoznavanje sa važnosti osiguranja motornih vozila te
sa procesom likvidacije štete iz ugovora o osiguranju motornih vozila.
Ciljevi istraživanja provedenoga u radu jesu definirati pojam osiguranja, pojam osiguranja
motornih vozila i njegove vrste, definirati pojam rizika i pojam štete, te teoretski odrediti
proces likvidacije štete iz ugovora o osiguranju. Nadalje cilj je rada donijeti ključne
zaključke o osiguranjima motornih vozila u Hrvatskoj, te prikazati načine likvidacije šteta
iz ugovora o osiguranju motornih vozila potkrijepljeno primjerima.
Kako bi se svrha i ciljevi ispunili potrebno je dati odgovore na sljedeća pitanja:
· Što je osiguranje?
· Koje vrste osiguranja postoje?
· Koja je svrha osiguranja motornih vozila?
· Koje vrste osiguranja motornih vozila postoje?
· Što je rizik, a što šteta?
· Kako se obavlja likvidacije šteta iz ugovora o osiguranju?
4
· Koje su ključne značajke hrvatskoga tržišta osiguranja u domeni osiguranja
motornih vozila?
· Kako se likvidira šteta iz ugovora o osiguranju motornih vozila?
1.4. Znanstvene metode
U radu se koristi nekoliko metoda znanstveno istraživačkoga rada, a to su: metoda analize i
metoda sinteze, metoda indukcije i metoda dedukcije, metoda specijalizacije, metoda
komparacije, metoda klasifikacije, statistička metoda i matematička metoda te metoda
kompilacije i metoda deskripcije.
1.5. Struktura rada
Rad je sastavljen od pet povezanih poglavlja. Prvi je dio uvodni u kojemu je iznesen
problem, predmet i objekt istraživanja, svrha i ciljevi istraživanja, korištene znanstvene
metode, postavljene hipoteze i struktura rada. U drugome dijelu rada teoretski je
interpretiran pojam osiguranja i vrste osiguranja sa njihovim temeljnim značajkama.
Posebna je pažnja svrnuta na osiguranje motornih vozila i njegove temeljne pojavne
oblike. Treći dio rada također je teoretski ali se bavi pojmom rizika i štete te sustavno
razrađuje proces likvidacije štete iz ugovora o osiguranju. U četvrtome dijelu rada
analizirano je hrvatsko tržište osiguranja te je stavljen osvrt na osiguranje motornih vozila.
U tome dijelu analizirana je razvijenost tržišne domene osiguranja motornih vozila te je
prikazan praktični primjer likvidacije štete iz ugovora o osiguranju motornih vozila. Rad
završava zaključkom.
5
2. TEMELJNA ZNAČAJKE OSIGURANJA I OSIGURANJE MOTORNIH
VOZILA
Osiguranje je djelatnost koja je čovjeku poznata od davnina, a usko je povezana sa samim
počecima trgovine i pomorstva. Odnosno njezin se razvoj povezuje sa uočavanjem rizika u
ljudskom okruženju, kako prilikom prijevoza morskim putem tako i prilikom trgovanja.
Pokušavajući se zaštiti od potencijalnih rizika, čovjek otkriva institut osiguranja. Prvi
organizirani institut osiguranja javlja se u Kini gotovo 3000 godina prije Krista. Kineski
trgovci su prevozeći teret preko rijeke Jangtze u toku gdje su bili brzaci, vrtlozi i stijene
koje su ugrožavale sigurnost prelaska prekrcavali teret s većih na manje brodove kako bi
smanjili izloženost robe riziku potonuća ili oštećenja. U slučaju nesreće, trgovci koji nisu
pretrpjeli štetu dijelom svoje robe nadoknađivali su štetu trgovcima čija je roba potonula ili
oštećena. Time je zapravo po prvi put provedena zamisao o raspodjeli jednog značajnijeg
rizika na više manjih, što je ujedno i temeljna svrha osiguranja. (Optimarisk, 2014.) Otada
pa do danas bilježe se brojne zabilješke o pojavi osiguranja. Tijekom povijesti se dakle
razvilo osiguranje koje od tada pa do danas zadržava svoju temeljnu funkciju, nadoknadu
štete temeljem raspodjele rizika. Međutim, kako bi se shvatio sam smisao osiguranja,
neophodno je razumjeti pojam osiguranja te shvatiti funkcije svih pojedinih skupina
osiguranja uključujući i osiguranje motornih vozila, koje je središnji dio ovoga rada.
2.1. Pojam osiguranja
S obzirom na dug povijesni razvoj osiguranja, u praksi se susreće veliki broj definicija i
tumačenja osiguranja, a svim je definicijama jedno zajedničko, da je svrha osiguranja
zaštita. Veliki je broj autora koji osiguranje smatraju zaštitom materijalnih i nematerijalnih
potreba pojedinaca i gospodarskih subjekata od raznih rizika, koji nastaju slučajno i mogu
se procijeniti. U svojem osnovnom kontekstu osiguranje je gospodarska, uslužna djelatnost
koja štiti čovjeka i njegovu imovinu od posljedica događanja brojnih opasnosti koje ga
ugrožavaju. Na taj se način omogućava neophodna sigurnost u gospodarstvu i društvu.
Gospodarski subjekti i fizičke osove izložene su neprekidnoj mogućnosti događanja
6
opasnosti koje mogu prouzrokovati štetu. Osiguranje predstavlja jedan od najvažnijih
vidova osiguravanja od takvih događaja i predstavlja ekonomsku nužnost svakome tko
vodi računa o sigurnosti u poslovnom ili privatnom životu. (Pojam osiguranja i definicija
osiguranja, 2012.) u nastavku su navedene neke od definicija osiguranja: (Bijelić, Miletić,
2009.)
· Osiguranje je uzajamno namirivanje potreba mnogobrojnih i na isti način ugroženih
subjekata.
· Osiguranje podrazumijeva isplatu novčanih iznosa jednoga fonda koji je formiran iz
premije svih onih osoba koje su sudionici u odgovarajućoj vrsti osiguranja.
· Osiguranje je djelatnosti pružanja ekonomske zaštite od određenih opasnosti koje
ugrožavaju imovinu i osobe.
· Osiguranje je nužnost same proizvodnje, ali njegovo mjesto u ekonomskom
procesu ne spada u oblast proizvodnje već u oblast raspodjele.
Brojne su druge definicije osiguranja, koje se razlikuju ovisno o njegovoj svrsi i funkciji.
Sinteza svih tih definicija bila bi sljedeća: Osiguranje je metoda transfera rizika sa
osiguranika na osiguravatelja, koji prihvaća da nadoknadi slučajne štete onima kod kojih
su nastale i raspodjeli ih na sve članove zajednice po načelima uzajamnosti i solidarnosti.
(Andrijašević, Petranović, 1999.)
Predmet osiguranja je temeljni čimbenik po kojemu se najčešće razlikuju skupine
osiguranja. Tako sam pojam životna i neživotna osiguranja ukazuje na predmete osiguranja
u tim skupinama, odnosno dok se kod životnoga osiguranja osigurava život, kod
neživotnoga osiguranja osiguravaju se predmeti, imovina i prava. Predmet osiguranja
mogu biti osobe, stvari (nekretnine i pokretnine) ili interesi iz pravnih odnosa, kao i razni
drugi interesi ekonomske naravi.
Osnovni su sudionici u poslu osiguranja: osiguravatelj, ugovaratelj osiguranja, osiguranik
odnosno korisnik osiguranja i reosiguravatelj, koji se javlja ali se i ne mora javljati.
(Klasić, Andrijanić, 2007.)
7
Osiguravatelj je društvo za osiguranje, odnosno pravna osoba sa kojom je sklopljen ugovor
o osiguranju, koja se obvezuje da će korisniku osiguranja nadoknaditi štetu u skladu sa
uvjetima osiguranja.
Ugovaratelj osiguranja je osoba s kojom osiguravatelj sklapa ugovor o osiguranju, te je
dužan platiti premiju osiguranja kao i ispuniti sve ostale obveze koje proizlaze iz ugovora o
osiguranju.
Osiguranik je osoba iz ugovora o osiguranju čiji je imovinski interes osiguran ili joj je
osiguran život te kojoj pripadaju prava iz osiguranja. To je dakle osoba od čije se smrti,
invaliditeta ili narušenoga zdravlja temeljem životnoga osiguranja isplaćuje naknada iz
osiguranja.
Reosiguravatelj se javlja ali se ne mora javiti u osiguravajućem odnosu. To je
osiguravajuće društvo koje ugovorom o reosiguranju preuzima obvezu da izravnom
osiguravatelju plati dio ili čitav iznos štete koju bi on trebao platiti svojem osiguraniku, a
osiguravatelj se obvezuje da će reosiguravatelju platiti premiju reosiguranja.
Temeljni je zadatak osiguranja da brojne opasnosti kojima su izloženi osiguranici
preraspodjeli na sve osiguranike koji su zaključili osiguranje i da osiguraniku, oštećeniku
ili korisniku osiguranja isplati odgovarajuću naknadu za pretrpljenu štetu ili odgovarajuću
svotu u skladu sa zaključenim ugovorom o osiguranju. (Bijelić, Miletić, 2009.) Zadaća
osiguranja temelji se na pretpostavci da je nastupanje rizika vrlo vjerovatno, i da je prijeko
potrebno od toga se rizika zaštiti.
Uobičajeno je da se osiguranje promatra sa tri stajališta, to jest da ga čine tri temeljna
dijela, a to su: ekonomski, pravni i tehnički dio. (Pojam osiguranja i definicija osiguranja,
2012.)
Ekonomski aspekt osiguranja se iskazuje ciljem koji se želi ostvariti, tu se govori o
zadacima osiguranja: posredna i neposredna zaštita osiguranika, odnosno njegove imovine
kao osnovna svrha, zatim slijede razvojna, socijalna i druge.
Pravni aspekt osiguranja podrazumijeva uređenje izuzetno brojnih pravnih odnosa koji
nastaju u osiguranju počevši od njegovog zaključivanja pa do isplate naknade štete.
8
Tehnički aspekt osiguranja je onaj dio koji uređuje funkcioniranje osiguranja promatranog
kao posebni mehanizam za procjenu težine rizika, njihovo izravnanje u prostoru i vremenu,
proračun premije, sve to uz upotrebu najsuvremenijih statističko-matematičkih i drugih
metoda.
Iz zadaća osiguranja i njegove srži proizlaze ključne funkcije zbog kojih osiguranje
egzistira na tržištu. Funkcije osiguranja njegove su temeljne uloge kroz koje se ostvaruje
prethodno iskazani zadatak osiguranja. U nastavku rada pojašnjene su funkcije osiguranja.
2.2. Funkcije osiguranja
Rastuće tržište osiguranja i sve veći broj osiguravatelja, kao i sklopljenih polica osiguranja
ukazuju na važnost osiguranja kao funkcije koja omogućava normalno funkcioniranje
gospodarstva i tržišta. Tako se u velikom broju literatura raznih autora, spominje
osiguranje kao djelatnost koja omogućava normalno odvijanje reproduktivnoga procesa,
pogotovo u gospodarskim djelatnostima. Funkcije osiguranja u suvremenim društvima
klasificiraju se u dvije temeljne skupine funkcija: (Bijelić, 2002.)
· Osnovne i
· Ostale funkcije.
Osnovne funkcije čine: (Bijelić, 2002.)
· Funkcija naknade šteta i isplate osiguranih izvora,
· Funkcija preventive.
U ostale funkcije osiguranja spadaju: (Bijelić, 2002.)
· Socijalna funkcija,
· Razvojna funkcija,
· Antiinflacijska funkcija.
9
Osnovna funkcija osiguranja je pružanje ekonomske zaštite od opasnosti/rizika koje
ugrožavaju imovinu i osobe, a realizira se kroz naknadu šteta i isplatom osiguranih iznosa
onima koje osigurani rizici pogode. Osiguranje uz osnovnu funkciju naknade šteta i isplate
ima i funkciju prevencije. Ta se funkcija javlja ako se predvidi formiranje fonda preventive
i izdvajanje iz bruto premije određenoga iznosa sredstava za financiranje preventivnih
mjera.
Prva ostala funkcija osiguranja je socijalna funkcija. Što je razvijenije osiguranje to je
manja eventualna obveza države da razne vrste ekonomske pomoći pruža pojedincima i
pravnim subjektima zbog nastupa štetnih događaja ukoliko za iste namjene ima formiran
pričuvni fond. Upravo se stoga u većini dobro uređenih država stimulira provođenje
ekonomske zaštite putem osiguranja te time smanji pritisak na državne fondove. Dobar je
primjer toga u Hrvatskoj stimulacija privatnoga zdravstvenoga osiguranja.
Značajna je i razvojna funkcija osiguranja. Naime, osiguravatelji posjeduju zbog
specifičnosti u poslovanju značajne izvore sredstava koji se mogu ulagati u razne razvojne
programe, pri čemu je dužina jedno od ključnih obilježja razvojne funkcije osiguranja.
Odnosno u što duže razvojne projekte se ulažu sredstva to je učinak na razvoj veći.
Antiinflacijska funkcija je također značajna funkcija osiguranja, posebice u zemljama u
razvoju i tranzicijskim zemljama gdje visina inflacije može imati ozbiljne negativne
ekonomske posljedice na proces privređivanja i standard pojedinaca.
2.3. Vrste osiguranja
Gotovo je svaka polica osiguranja specifična prema svojstvima osiguranika. Otuda i polazi
činjenica da je osiguranje moguće razlikovati prema velikom broju kriterija. Najčešće se
osiguranja dijele u dvije temeljne skupine: životna i neživotna osiguranja. Međutim, uz tu
podjelu u praksi se osiguranja dijele prema slijedećim kriterijima: (Pavić, 2009)
· prema mjestu ostvarenja rizika
o kopneno,
10
o pomorsko,
o zračno.
· prema predmetu osiguranja imovine
o osiguranje imovine,
o osiguranje od odgovornosti,
o osiguranje osoba
· prema obliku organizacijskog vođenja posla
o uzajamno i
o premijsko
· prema pravnoj naravi osiguravateljeve obveze za isplatu osigurnine
o odštetna osiguranja i
o osiguranja na određenu svotu
· prema načinu izravnavanja rizika
o osiguranje,
o suosiguranje i
o reosiguranje.
· prema kriteriju broja osiguranika
o pojedinačno i
o kolektivno osiguranje
· prema načinu odlučivanja osiguranika
o obvezno
o dobrovoljno
11
· prema osiguraniku:
o fizička osoba
o pravna osoba
Unatoč svim navedenim podjelama u praksi se najčešće primjenjuje podjela osiguranja na
životna i neživotna osiguranja. U neživotna osiguranja spadaju sva osiguranja osim
osiguranja života (tu spada i osiguranje nezgoda).
U skupinu životnih osiguranja ubrajaju se: životno osiguranje, rentno osiguranje, dodatna
osiguranja života, ostala životna osiguranja.
U skupinu neživotnih osiguranja ubrajaju se: osiguranje od nezgode, zdravstveno
osiguranje, osiguranje cestovnih vozila, traćničnih vozila, osiguranje zraćnih letova,
osiguranje plovila, osiguranje robe u prijevozu, osiguranje od požara, ostala osiguranja
imovine, osiguranje od odgovornosti za upotrebu motornih vozila, zračnih letjelica i
plovila, ostala osiguranja od odgovornosti, osiguranje kredita, osiguranje jamstava,
osiguranje raznih financijskih gubitaka, osiguranje troškova pravne zaštite, putno
osiguranje.
S obzirom na specifično područje na koje se usredotočuje ovaj rad, potrebno je naglasiti
razliku između obveznih i dobrovoljnih osiguranja. Obvezatnost u sklapanju ugovora o
osiguranju znači da je osiguranik obvezan sklopiti ugovor o osiguranju, unatoč tome što se
sklapanje ugovora temelji na slobodnoj volji ugovornih strana. Za razliku od obveznih
dobrovoljna se osiguranja uistinu sklapaju na slobodnu volju klijenata. Država svojim
zakonskim regulativama određuje koje će se osiguranja utvrditi kao obvezna, a trenutno su
to: osiguranje putnika u javnom prometu od posljedica nesretnoga slučaja, osiguranje
vlasnika vozila od odgovornosti za štete nanesene trećim licima, osiguranje vlasnika
zrakoplova od odgovornosti za štete nanesene trećim osobama i putnicima, osiguranje
vlasnika brodice odnosno jahte od odgovornosti na štetu nanesenu trećim osobama.
12
2.4. Osiguranje motornih vozila
Osiguranje motornih vozila nije povijesna kategorija, odnosno usko je vezano sa pojavom
automobila, što ne seže daleko u povijest. Pojava i razvoj automobila, te sve veća
mogućnost ubrzavanja, omogućile su poboljšanje transporta osoba i stvari, smanjujući na
taj način vremensku udaljenost između destinacija, ali se paralelno sa time izlažući sve
većem broju rizika. Tako je razvoj motornih vozila i intenzitet prometa doveo do pojave i
nekih negativnih posljedica, prometnih nezgoda, koje su dotada ljudima bile nepoznanice.
Takva su kretanja dovela do masovnih proučavanja od strane pravnika, koji su koncem
19.stoljeća i početkom 20.stoljeća zbog sve većega broja nezgoda i ugroženih uporabom
motornih vozila. Proučavanja su usredotočena na normiranje dvaju stvari kroz: (Matijević,
2007.)
· Propisivanje uvjeta i načina uporabe i korištenja motornih vozila
· Regulirajući odnose koji nastaju u vezi sa štetom koja bi mogla nastati uporabom i
korištenjem tih sredstava.
Danas se stalno ističe sve veći broj prometnih nezgoda i broja stradalih u njima, zbog čega
se osiguranje motornih vozila, javlja kao obvezno osiguranje, uz mogućnost sklapanja
ugovora i o dodatnom dobrovoljnom osiguranju. U prometnim nesrećama oštećeni su sami
vozači, njihova imovina, putnici te njihove stvari i pješaci. Rješavanje pitanja međusobne
odgovornosti vozača motornih vozila pokazalo je da princip krivnje u većini slučajeva
dovoljan za rješavanje međusobno prouzročenih šteta. Problemi nastaju kada je u
prometnoj nezgodi oštećen pješak ili druga strana, a rješavan je po principu krivnje.
Napuštanje ideje krivice kao osnova odgovornosti automobilista, odnosno proces
objektivizacije tog osnova imao je svoju postupnost u manjim ili većim ustupcima ideji
rizika. On je počeo sa idejom pretpostavljene krivice, pa se nastavio kroz ideju
pretpostavljene odgovornosti koja je u svom daljem razvoju dovela do ideje rizika.
(Matijević, 2007.)
Danas se u praksi razliku dvije skupine osiguranja motornih vozila, ono obvezno
(osiguranje od automobilske odgovornosti) te dobrovoljno (kasko osiguranje). U nastavku
rada dan je njihov pregled.
13
2.4.1. Obvezno osiguranje (autoodgovornost)
Obvezno osiguranje motornih vozila, odnosno osiguranje od autoodgovornosti najveća je
skupina u ukupnim osiguranjima, odnosno u toj kategoriji zaračunava se najveća premija
osiguranja. U Hrvatskoj je već godinama na snazi Zakon o obveznim osiguranjima u
prometu, NN 151/05, 36/09, 75/09, 76/13, prema kojemu je obvezno osiguranje vlasnika,
odnosno korisnika vozila od odgovornosti za štete nanesene trećim osobama. Kako je
prethodno i navedeno, ovaj oblik osiguranja je mlađi oblik osiguranja, usko povezan sa
pojavom i razvojem motornih vozila. Sustav obveznog osiguranja može se javiti u dva
oblika: zakonski obvezno osiguranje i ugovorno obvezno osiguranje. Hrvatski sustav
obveznoga osiguranja od automobilske odgovornosti je sustav ugovornoga obveznoga
osiguranja, kod kojega je sklapanje ugovora zakonom propisana obveza/dužnost, a samo
sklapanje je prepušteno strankama. Tako u Zakonu o obveznim osiguranjima u prometu
stoji: vlasnik prijevoznoga sredstva dužan je prije uporabe prijevoznoga sredstva u
prometu sklopiti ugovor o osiguranju. (ZOOP, 2013.)
Osiguranje od automobilske odgovornosti, koje se zasniva na pretpostavci postojanja
odgovornosti za štetu je imovinsko (odštetno) osiguranje jer se njime priječi umanjenje
nečije imovine do kojega bi došlo u slučaju nastanka izvanugovorne obveze naknade štete.
Osiguranje od automobilske odgovornosti spada kao i sva ostala osiguranje od
odgovornosti u neživotna osiguranja. (Matijević, 2007.)
Da bi zaštitili svoj ekonomski interes, vlasnici ili eventualno korisnici motornih vozila,
zakonski su dužni sklopiti ugovor o obveznom osiguranju od automobilske odgovornosti
za potencijalnu štetu koju uporabom motornog vozila mogu nanesti trećim osobama zbog
smrti, tjelesne ozljede, narušenja zdravlja, uništenja ili oštećenja stvari. Ukoliko se sklopi
osiguranje od automobilske odgovornosti u nekoj osiguravajućoj kući, ista umjesto
osiguranika plaća nastalu štetu koju pretrpe treće osobe ako je do prometne nezgode došlo
krivnjom osiguranika.
Pravo na naknadu štete imaju sve osobe koje se nalaze u vozilu koje je skrivilo prometnu
nezgodu i sve osobe koje se nalaze u drugom vozilu koje sudjeluje u prometnoj nezgodi.
Pravo na naknadu štete po osnovi osiguranja od automobilske odgovornosti nemaju:
(Stipić, 2008.)
14
· vozač vozila te njegovi pravni nasljednici glede štete zbog smrti ili tjelesne ozljede
vozača,
· vlasnik, suvlasnik i svaki drugi korisnik vozila u slučaju štete na stvarima.
Najveća nedoumica u pogledu osiguranja od autoodgovornosti je pitanje predmeta
osiguranja. Naime, nejasno je što se točno štiti, imovina ili osoba, s obzirom da se u praksi
spominje osigurano vozilo, a u samom ugovoru ne. Predmet osiguranja u osiguranju od
autoodgovornosti je imovinski rizik-odgovornost za štetu. Taj je rizik inkorporiran u
konkretno (individualizirano) vozilo. Iz tog razloga se pri sklapanju polica osiguranja od
autoodgovornosti moraju navesti sva obilježja vozila (registarska oznaka, broj šasije, …)
Premija osiguranja je usko povezana sa tehničkim i ostalim specifikacijama automobila,
odnosno starosti, svrha uporabe, zanimanje osiguranika. Starost vozila je iznimno
značajna, s obzirom da starija vozila prelazne manje kilometara i manje su izložena cesti.
Osiguranje je uključeno u sustav bonusa (popust na premije) i malusa (nadoplata premije
osiguranja) te franšiza. Osiguravatelji znaju nuditi mogućnost naknade male štete bez
gubitka bonusa kad se šteta dogodi uz doplatnu premiju, a nude i dodatna pokrića za štete
koje se češće događaju, a za koje su u pravilu iznosi odšteta niski.
2.4.2. Dobrovoljno osiguranje (kasko osiguranje)
Dobrovoljno osiguranje motornih vozila je gotovo svima poznato, ali pod svojim
uobičajenim nazivom- kasko osiguranje. Osiguranici svojom vlastitom voljom osiguravaju
svoju imovinu/svoj automobil, s obzirom da je on za njih vrijedna imovina, koja uporabom
može biti oštećena, uništena ili pak otuđena, što može ozbiljno narušiti imovinsko stanje
vlasnika.
Kasko osiguranje se može ugovoriti na određeno, kada počinje 24 sata nakon početka
osiguranja ako nije navedeno drugačije, a obveza osiguravatelja prestaje istekom 24 sata
od dana koji je u polici osiguranja naveden kao dan isteka osiguranja. Ako je osiguranje
zaključeno tako da je u polici osiguranja naveden samo početak osiguranja tada se
15
osiguranje nastavlja iz godine u godinu dok ga jedna od ugovornih strana ne otkaže
najmanje tri mjeseca prije isteka osigurateljne godine. (Bijelić, 2002.)
Predmet osiguranja kaska motornih vozila su sve vrste vozila (motorna, priključna, tračna i
radna), njihovi sastavni dijelovi, kao i standardno ugrađeni dijelovi i oprema.
Sa stajališta širine pokrića u osiguranju kaska motornih vozila postoje tri grupe proizvoda:
· Puno osiguranje kaska
· Djelomično osiguranje kaska (bilo gdje)
· Djelomično osiguranje kaska (za vrijeme mirovanja)
Puno osiguranje kaska pokriva štetu od uništenja, oštećenja ili nestanka osiguranoga vozila
što je nastala kao posljedica iznenadnih i o volji osiguranika ili vozača neovisnih događaja.
Djelomično kasko osiguranje vozila (bilo gdje) obuhvaća niz kombinacija rizika odnosno
troškova. Kombinacije nose oznake slova abecede, a obuhvaćaju niz slučajeva, kao što je
požar, udar groma, ekspolozija, lom, oštećenje ugrađenih stakala, teglenje, oštećenje
uslijed pada snijega, …
Djelomični kasko osiguranja vozila (za vrijeme mirovanja) je osiguranje vozila za vrijeme
mirovanja u zaključanoj garaži kada osiguranje pokriva dvije grupe rizika: požarni paket i
paket rizika krađe.
Premije kasko osiguranja vozila usko su ovisne o specifikacijama vozila, ali i
specifičnostima osiguranja koje se sklapa, stoga se cjenik određuje na temelju vrste i
namjene vozila, tehničkih karakteristika vozila, nabavne cijene vozila, oblika pokrića,
visine pokrića, opsega pokrića, rezultata osiguranja u proteklom razdoblju, trajanja
osiguranja, … (Bijelić, 2002.) I u slučaju kasko osiguranja vozila javlja se sustav malusa i
bonusa ali i drugi oblici naknade štete.
16
3. RIZICI I LIKVIDACIJA ŠTETA
Temeljna je svrha osiguranja zaštita od mogućih rizika. Stoga je prilikom razumijevanja
osiguranja potrebno razumjeti rizike, kao kategoriju koja omogućava egzistenciju
osiguranja. Sam pojam rizika ukazuje na nešto opasno. Međutim, suvremeno poslovanje
temelji se na razumijevanju rizika i upravljanju njime, kako bi se iskoristile i potencijalne
mogućnosti koje proizlaze iz njegova nastanka. Na takvoj filozofiji i počiva djelatnosti
osiguranja. U nastupu rizika pojavljuje se šteta, stoga su rizik i šteta dva temeljna
čimbenika o kojima je pri osiguranjima potrebno raspravljati.
3.1. Rizik i upravljanje rizikom
Rizici su jedno od najčešće analiziranih i interpetiranih područja. Rizik se može definirati
kao efekt neizvjesnosti na ciljeve, što uključuje i pozitivan i negativan utjecaj na ostvarenje
postavljenih ciljeva. S druge strane, sa vremenskoga aspekta postoji i definicija koja kaže
da rizik predstavlja probleme u budućnosti koji se mogu izbjeći ili ublažiti za razliku od
sadašnjih na koje se odmah mora odgovoriti.
Rizici se mogu kategorizirati pomoću različitih kriterija, od kojih su najprikladniji oni
kojima se određuju uzroci, vrste i opseg šteta koje izazivaju način djelovanja, intenzitet i
vjerojatnost nastupa, mogućnost njihova prenošenja na drugog itd.
Po tim kriterijima izdvajaju se ove vrste rizika: (Andrijanić, 1994.)
1. Objektivni i subjektivni rizici. Objektivni su rizici oni na koje se ne može djelovati,
bez obzira na fond raspoloživih informacija. Oni se mogu smanjiti pravodobnim
informacijama o očekivanim promjenama, a po mogućnosti i brzim i efikasnim
prilagođavanjem poslovanja očekivanim promjenama (npr. pad ili skok burzovnih
tečajeva, povećana ponuda ili potražnja, politička ili ratna previranja i sl.).
Subjektivni su rizici oni na koje poduzeće može i mora djelovati (npr. poboljšanje
zakonske legislative, nove tehnologije, prilagođavanje potrebama i željama
potrošača i sl.).
17
2. Mjerljivi i nemjerljivi rizici. Osnovni je kriterij za ovu podjelu mogućnost
kvantitativnog izražavanja rizika. Mjerljivi su rizici, prema tome, oni koji imaju
određeni financijski izraz. Da bi se do toga izraza došlo, upotrebljavaju se
statističke metode promatranja, praćenja i izračunavanja vjerojatnosti nastupa
rizika. Nakon određivanja njihove vjerojatnosti i financijskog izraza postoji
mogućnost da se ti rizici uračunaju u cijenu predmeta kupoprodaje. Nemjerljivi
rizici nemaju svoj financijski izraz, što na prvi pogled ublažava njihov učinak.
Međutim, u razvijenim zemljama, gdje su jaki ekonomski odnosi, a time i mreža
informacija bogatija, taj „nemjerljivi“ učinak dobiva posebnu težinu i ozbiljnost.
Takvi se rizici odnose prvenstveno na bonitet firme do kojeg se vrlo sporo i teško
dolazi, ali se može vrlo brzo izgubiti što je itekako mjerljivo i osjetljivo.
3. Iznenadni i skriveni rizici. Iznenadni ili „udarajući“ rizici su oni rizici u donošenju
poslovnih odluka koji se ne mogu unaprijed predvidjeti. Kada nastaju odmah
pokazuju nepovoljne učinke poslovanja. Ti su rizici mjerljivi, ali tek nakon njihova
nastanka, pa su stoga iznimno opasni. Skriveni ili „šuljajući“ rizici odnose se na
mogućnost stalnog donošenja pogrešnih poslovnih odluka uslijed smanjene
sposobnosti kvalifikacijske strukture i smanjene stručnosti donositelja odluka.
4. Unutarnji i vanjski rizici. Osnovni je kriterij ove podjele mjesto nastanka rizika u
odnosu na tvrtku. Unutarnji su rizici oni koji nastaju unutar poduzeća, u strukturi
procesa rada ili poslovanja. Vanjski rizici nastaju izvan poduzeća (npr.
institucionalne mjere ekonomske politike, tržišni rizici, rizici izvršenja
kupoprodajnog ugovora, transportni rizici i dr.).
5. Tipični i atipični rizici. Treba ih razlikovati. Karakteristika tipičnih rizika je
mogućnost njihova uočavanja i praćenja, a time i pronalaženja načina i mjera da se
oni uklone ili da se ublaži njihov negativni utjecaj (npr. uočavanje postotka robe
koja se kvari ili na drugi način oštećuje tijekom određenog transportnog puta,
stalno kašnjenje u pripremi robe za izvoz i sl.). atipični su rizici oni koji nemaju
vidljivu učestalost događaja i koji se ne mogu svrstati po karakterističnim uzrocima
njihova nastanka. Upravo ta specifičnost nosi veće opasnosti i traži veća financijska
sredstva za uklanjanje ili smanjivanje negativnih učinaka što ih takvi rizici
izazivaju.
18
6. Prenosivi i neprenosivi rizici. Za pojedine rizike može se odrediti vjerojatnost
nastupa i visina štete. Prednost njihova uočavanja je u tome da se njihov negativni
učinak može smanjiti ili izbjeći njihovim prenošenjem na osiguravajuća društva. U
pretežno prenosive rizike spadaju valutni rizici (tečajni rizik, vrijednost valute),
rizik izvoznog kredita, transportni rizici, ratni rizik, politički rizik i djelomično rizik
cijene. Neprenosivi rizici su oni kojima nije moguće odrediti vjerojatnost
nastupanja, pa time niti visinu štete. Tako se eliminira mogućnost prenošenja brige
o riziku, a firmi preostaje da se sama pobrine o sprečavanju ili smanjivanju
negativnih učinaka provođenjem odgovarajuće politike rizika. U pretežno
neprenosive rizike ubrajaju se rizik izgleda i kakvoće robe na putu i skladištu, rizik
smanjenja vrijednosti robe pod utjecajem tržišnih okolnosti, rizik izvoza, rizik
ispunjenja kupoprodajnog ugovora (rizik preuzimanja, odnosno isporuke robe),
rizik cijene prodaje pri izvozu i sl.
U poslovima osiguranja, osiguravajuće društvo je izloženo velikom broju rizika te je
obvezno identificirati, procijeniti i mjeriti rizike kojima se izlaže u poslovanju, ali je
obvezno i istima upravljati. Društvo za osiguranje u svojem je poslovanju izloženo
sljedećim rizicima: (Vujnović, 2009.)
· Rizik osiguranja jesu rizici koji proizlaze iz ugovora o osiguranju, a povezani su sa
opasnostima koje kriju ugovori o osiguranju kao i pratećim postupcima.
· Tržišni rizik, proizlazi iz nepovoljnih promjena na tržištu i to prije svega na tržištu
osiguranja i financijskom tržištu.
· Operativni rizik predstavlja u najkraćem rizik gubitka zbog pogrešnih internih
procesa, ljudskih i sistemskih grešaka, eksternih događaja, …
· Rizik ročne i strukturne neusklađenosti imovine i obveza, koje su direktne prijetnje
izlaganja osiguravača riziku likvidnosti.
· Rizik depozita i ulaganje sredstava društva proizlazi iz rizika ulaganja sredstava,
· Pravni rizik je mogućnost nastanka negativnih efekata na financijski rezultat ili
kapital uslijed kazni i sankcija proizašlih iz sudskih sporova po osnovnu
19
neispunjavanja ugovornih i zakonskih obveza kao i uslijed kazni i sankcija
izrečenih od strane regulatornih tijela.
· Rizik imidža je mogućnost nastanka negativnih efekata na financijski rezultat i
kapital osiguravajućega društva uslijed stvaranja negativnih mišljenja javnosti koje
utiču na tržišno pozicioniranje društva.
· Drugi rizici koji ovise o prirodi, obujmu i složenosti poslovanja.
Kako bi se izbjeglo neželjeno djelovanje rizika, odnsono s druge strane iskoristile
mogućnosti koje bi rizične situacije i okolnosti donijele, primjenjuje se risk management ili
upravljanje rizicima. Upravljanjem rizicima bavi se cijeli spektar domaćih i stranih
znanstvenika, prateći specifičnosti tog procesa u svim domenama gospodarskoga života.
Sama riječ kazuje na što se odnosi: Upravljanje rizicima je proces utvrđivanja,
procjenjivanja i praćenja rizika, uzimajući u obzir ciljeve organizacije, te poduzimanja
potrebnih aktivnosti, posebice kroz primjenu financijskog upravljanja i kontrola, a u
svrhu smanjenja rizika. (Latković, 2002.) Upravljanje rizikom (engl. risk management) ili
menedžment rizika, proces aktivnosti i pristup menedžmenta usmjeren na očuvanje
imovine i dohodovne moći poduzeća i sprečavanje rizika gubitka, posebice slučajnih i
nepredviđenih.
Upravljanje rizicima se prečesto tretira kao pitanje usklađivanja koje se može riješiti
donošenjem velikog broja novih pravila i osiguravanjem potpunog pridržavanja istih od
strane zaposlenika. Mnoga takva pravila su osjetljiva i uistinu smanjuju rizike, koji bi
mogli nanijeti određenu štetu poduzeću. Međutim takav risk management, utemeljen na
pravilima neće umanjiti ni vjerovatnost niti utjecaj potencijalne katastrofe, čemu se
svjedočilo propašću mnogih financijskih institucija tijekom posljednje krize, 2008.-2013..
spomenuti je način upravljanja rizicima prikladan u određenim situacijama, prvenstveno u
slučaju unutarnjih rizika, dok se u drugima menadžerima stavlja na raspolaganje veliki
broj raspoloživih alata kojima se predviđa i ublažava najčešće eksterne rizike. (Kaplan,
Mikes, 2012.)
20
S obzirom da je otklanjanje rizika skupo, smanjenje negativnih učinaka ne mora nužno
eliminirati rizik. Češće sam menadžment mora odlučiti o metodama kojima će se
balansirati rizik i trošak, te će i odabrana alternativa ovisiti o obilježjima rizika u
organizaciji. Autori Miloš-Sprčić, Tekavčić i Šević ( 2008.) analizirali su u svojem radu
upravljanje rizicima u hrvatskim većim poduzećima, zaključujući kako je među vodećim
funkcijama risk managementa u poduzećima transfer rizika kojega poduzeće ne može i nije
voljno podnositi na nekog drugog. O primjenjivosti upravljanja rizikom u hrvatskim ne-
financijskim poduzećima, pogotovo onim većim, kazuje činjenica kako veliki broj
poduzeća koristi upravljanje kamatnim, valutnim ili pak cjenovnim rizikom, koristeći u
pravilu najjednostavnije moguće metode upravljanja rizikom. Poduzeća koja su u dodiru sa
inozemnom praksom, ili su potakla iz razvijenih zemalja implementiraju upravljanje
rizicima kao temeljni mehanizam upravljanja poslovanjem, pogotovo zbog dinamične
prirodne, neizvjesnoti i ubrzanoga razvoja tehnologije. To je posebice izraženo u
telekomunikacijskom i sličnim sektorima 21.stoljeća. Naime, u njima nemogućnost
pravovremenog sagledavanja svih faktora koji unose rizike u njihove informacijske sustave
može rezultirati neefikasnim i nepotrebno skupim sigurnosnim mjerama. Upravo zato,
upravljanje rizicima mora se promatrati kao integralni dio upravljanja životnim ciklusom
sustava. Rizik se dakle smatra neizvjesnom budućnosti, kojime se upravlja sa ciljem
iskorištavanja prilika ili otklanjanja prepreka. S obzirom da se projekt javlja kao također
buduća kategorija, planirane aktivnosti za budućnost, obilježene određenom dozom rizika,
upravo zbog neizvjesnosti budućnosti, posebice je značajna kategorija upravljanja njime u
budućnosti, nazvana upravljanje rizikom u projektima. To je posebice značajan dio
projekta, i prati ga od začetka ideje sve do njezine realizacije. Upravljanje rizicima u
projektu počinje s procjenom rizika i planova donesenih u prethodnim poglavljima rada.
(Kendrick, 2009.) Upravljanje rizicima u implementaciji projekata može se obavljati na
nekoliko načina, među kojima je i pristup planiranja scenarija, implementiran u razvojni
proces telekomunikacijskog sektora sa ciljem razumijevanja nesigurnosti koje stvaraju
buduće ekonomsko, poslovno i tehnološko okruženje. Na taj je način potaknuto i
omogućeno razumijevanje ključnih pokretača nesigurnosti što je pomoglo stvaranju vidika
i novih strategija smanjenja rizika i korištenja prednosti prilika proizašlih iz nesigurnosti
budućeg poslovanja.
21
Rizik se može smanjiti tako da se poduzmu preventivne akcije i povećaju mjere opreza, da
se izdvoje fondovi za plaćanje gubitaka ili da se rizik prebaci na nekog drugog kao što su
osiguravajuća društva. Instrument je anticipativnog kriznog menedžmenta (anticipativno
upravljanje krizom), kojim se teži povećanju sigurnosti. Uobičajeno se taj cilj ostvaruje
pomoću analize rizika (identifikacija i vrednovanje rizika), mjera za povećanje sigurnosti
(smanjenje i izbjegavanje rizika, svladavanje rizika i ulaženje u rizik), nadzora nad
rizicima (izgradnja informacijskog sustava prilagođenog rizicima).
Analizom rizika spoznaju se i vrednuju rizici za ciljeve i aktivnosti poduzeća. Uobičajeno
se razlikuju materijalni i nematerijalni rizici: materijalni se odnose na opasnost od
gubitaka, a nematerijalni na neizvjesnost hoće li zbog nekog događaja nastupiti dobici ili
gubici. Nakon što se određeni ciljevi i aktivnost prepoznaju kao rizični, slijedi definiranje
učestalosti i visine štete ovih rizika. Mjerama povećanja sigurnosti ovladava se opisanim
rizicima ili se oni umanjuju. Nadzor nad rizicima trajna je aktivnost stoga što se oni u
vremenu mijenjaju, nastaju i nestaju, a promjenjiva je i njihova učestalost te visina štete.
Djelotvorno upravljanje njima trajan je proces koji pretpostavlja prilagođen obuhvat i
obradu informacija te jasno utvrđene kompetencije s obzirom na upravljanje rizicima.
Takvo upravljanje rizicima pretpostavlja i trajno obrazovanje kako bi se novim znanjima
moglo ići ususret novim rizicima.
Svrha je upravljanja rizicima povećanje transparentnosti rizika radi olakšanja procesa
upravljanja i odlučivanja. Upravljanje rizicima omogućuje jasniji pogled u budućnost i
potencijalne ishode, otvara nove vidike menedžmentu te procjenjuje ciljeve i strategije
menedžmenta s obzirom na rizike. Upravljanje rizicima važno je za cjelinu poduzeća,
stvara strategijsku prednost pred konkurencijom. Ono ne nadomješta proces poslovnog
upravljanja, već ga čini transparentnijim i efikasnijim. Kako rizik izražava varijabilnost
očekivanog budućeg povrata na ulaganja kapitala, u njegovu utvrđivanju mogu se
primijeniti statističke tehnike vjerojatnosti kao potpora odlučivanju.
22
Osnovne funkcije upravljanja rizikom su: (Andrijašević, Petranović, 1999.)
· Ukazati na potencijalne štete i najpovoljniju metodu ekonomske zaštite analizom
troškova programa zaštitnih mjera (mjera kontrole šteta), troškova za premije
osiguranja, te troškove drugih metoda upravljanja rizikom;
· Stvoriti sigurnost dioničarima i upravi i otkloniti bojazan od potencijalnih šteta;
· Primijeniti odredbe o zaštiti objekata i proizvodnog procesa, o instaliranju
sigurnosne opreme za zaštitu na radu, o obveznom osiguranju imovine koja služi
kao jamstvo za hipoteku, o obveznom zdravstvenom osiguranju kod ozljede na radu
i oboljenja od profesionalnih bolesti i drugo;
· Omogućiti kontinuitet poslovanja gospodarskog subjekta osiguranjem naknade za
zamjenu ključnih stručnih osoba u slučaju njihova odlaska iz poduzeća.
Upravljanje rizikom prolazi nekoliko faza i to su: identifikacija rizika, ocjena rizika,
metoda pokrića rizika i izbor odgovarajuće metode pokrića rizika.
Identifikacija rizika je osnovni element procesa upravljanja rizikom. U postupku
identifikacije rizika potrebno je:
· Utvrditi prirodu rizika,
· Definirati rizik,
· Sistematizirati uzroke i posljedice ostvarenog rizika.
U procesu identifikacije rizika mogu sve potrebne informacije pojedinom subjektu pružiti
osiguravatelji, agenti, profesionalna udruženja, konzultanti za upravljanje rizikom i svi oni
koji raspolažu saznanjima o obilježju rizika kojemu je neki subjekt podložan.
Ocjena rizika je faza u procesu upravljanja rizikom u kojoj se utvrđuje intenzitet i
učestalost pojedinog rizika (požara, provala i dr.) na bazi podataka o kretanjima šteta u
prošlosti. Tako se može utvrditi da mnogi rizici, i ako se ostvare, neće predstavljati velik
problem za pojedince ili gospodarski subjekt, jer bi i šteta, ako nastane, bila malena pa je
stoga nije potrebno posebno kontrolirati, kao što je to potrebno za velike i učestale rizike.
Za ocjenu rizika bitni elementi su učestalost štete, intenzitet štete i vrijednost predmeta
osiguranja.
23
Metode upravljanja rizikom mogu se podijeliti u dvije skupine: Andrijašević, Petranović,
1999.)
1. Metode fizičke kontrole, kojima se smanjuje broj i veličina šteta, a to su:
- Izbjegavanje rizika,
- Smanjenje veličine rizika.
2. Metode financijske kontrole, kojima se osiguravaju sredstva za pokriće šteta, a to
su:
- Zadržavanje rizika,
- Transfer rizika,
- Osiguranje.
Kod metoda fizičke kontrole rizika najvažnije su sljedeće metode:
1. Izbjegavanje rizika je metoda kojom se koriste osobe sa visokim stupnjem
odbojnosti prema riziku. Osoba koja se boji zrakoplovne nesreće izbjegava vožnju
zrakoplovom ili odgađa putovanje zbog loših vremenskih prilika. Štete od poplava
mogu se izbjeći tako da se izbjegava gradnja u poplavnim područjima.
2. Smanjenje veličine rizika je metoda koja uključuje mjere kojima se smanjuje
učestalost i/ili intenzitet štete.
Kod financijske kontrole rizika zadržavanje rizika ili vlastito pokriće rizika je metoda
kojom gospodarski subjekt zadržava rizik u cjelosti ili samo jedan dio, a eventualne štete
pokriva vlastitim sredstvima.
Zadržavanje rizika može biti:
· Aktivno, kada se svjesno zadržava dio rizika, npr. ugovaranjem samopridržaja u
šteti radi smanjenja izdvajanja za premije,
· Pasivno, kada je zadrđžavanje rizika nesvjesno zbog nepoznavanja opasnosti ili
indiferentnosti subjekata prema opasnosti.
24
Zadržavanje rizika je učinkovita metoda upravljanja rizikom: Andrijašević, Petranović,
1999.)
· Ako je očekivana šteta tolika da je može pokriti sam subjekt, npr. ukoliko je
proizvodnja dislocirana, pa se ne mogu pojaviti simultane štete,
· Ako je stupanj predvidljivosti štete visok, tj. ukoliko je posrijedi velik uzorak, velik
broj objekata i šteta koje su manjeg intenziteta,
· Ako je dovoljno velik broj objekata izložen riziku da postoji mogućnost unutarnje
kompenzacije rizika, npr. kod velikih poduzeća,
· Ako su unaprijed formirani fondovi poduzeća dovoljni za pokriće očekivanih šteta.
Transfer rizika je metoda prijenosa rizika na drugoga. Rizik se može prenositi na nekoliko
načina:
· Ugovorom kojim proizvođač preuzima na sebe popravak neispravnog proizvoda u
garantnom roku ili izvođač građevinskih radova preuzima odgovornost za štete
nastale za vrijeme gradnje ili štete utvrđene u određenom razdoblju nakon
primopredaje objekta,
· Kupnjom ili prodajom futures ugovora na organiziranim burzama,
· Lizingom, kada se rizik prenosi na korisnika.
Prednosti ove metode upravljanja rizikom su u tome što se mogu prenositi rizici koji nisu
komercijalno osigurljivi, a i tome što su troškovi naknade obično niži od premije.
Nedostaci metode su u tome što se transfer rizika ne mora i ostvariti zbog: nedorečenosti
ugovora ili zato što korisnik ne može pokriti štetu pa rizik ostaje na davatelju lizinga.
Osiguraje je najpraktičnija i najsigurnija metoda pokrića rizika, a pruža ove usluge:
· Jamstvo: da će se po nastupu osiguranog rizika isplatiti odšteta ili osigurana svota.
Jamstvo pokriva tri aspekta stohastičke prirode štete: učestalost i intenzitet štete
(što je izraženo promjenom bilančnih stavki), te vrijeme nastupa štete (što se
reflektira na novčane tokove).
25
· Organiziranje zajednice rizika (pula): štete nastale pojedincima raspodjeljuju se na
sve članove rizične zajednice. Aktivnost osiguravatelja sastoji se u: prikupljanju
premije, isplati šteta, ulaganju raspoloživih sredstava i praćenju poslovanja.
· Ulaganje: ulaganjem tehničkih sredstava osiguravatelj ostvaruje dohodak koji u
pravilu vraća osiguranicima kao sniženje premijske stope, povrat dijela premije
(bonus), ili kao udio u ostvarenoj dobiti osiguravatelja.
· Savjete osiguranicima: osiguravatelj raspolaže potpunijim saznanjima o riziku
kojemu je osiguranik izložen. Zato on može savjetovati osiguranika o mjerama koje
treba poduzeti kako bi izbjegao ili ublažio posljedice ostvarenja rizika.
Osiguranje kao metodu pokrića rizika karakterizira: prijenos rizika na osiguravatelja,
raspodjela šteta i primjena zakona velikih brojeva.
Svaki subjekt koji je izabrao osiguranje kao metodu pokrića rizika treba: Andrijašević,
Petranović, 1999.)
· Odrediti rizike koje će pokriti osiguranjem,
· Odabrati osiguravatelja,
· Periodično revidirati program svojih osiguranja,
· Analizirati odnos s agentom i brokerom,
· Usporediti visinu uplaćene prremije s visinom naknade koju je primio od
osiguravatelja radi primjene eventualnog bonusa, sniženja premijske stope i sl.
· Upoznati sve osobe koje vode pojedine sektore poslovanja o sklopljenom
osiguranju kako bi u slučaju štete mogle primijeniti odgovarajuće postupke za
zaštitu prava i obveza iz ugovora o osiguranju.
Prednosti osiguranja kao metode pokrića rizika su:
· Naknada štete,
· Smanjenje neizvjesnosti u poslovanju te mogućnost planiranja na duljji rok,
· Davalje savjeta osiguranicima o preventivnim mjerama koje treba poduzeti,
· Niži oporezivi dohodak budući da premija osiguranja predstavlja trošak poslovanja.
Nedostaci osiguranja kao metode pokrića rizika su:
26
· Izdaci za premiju osiguranja,
· Utrošeno vrijeme za izbor osiguravatelja, ugovaranje pokrića, uvjeta osiguranja i
visine premije, utvrđivanje i likvidacija štete,
· Osoba koja upravlja rizikom u poduzeću nije posebno stimulirana za kontrolu
rizika, jer osiguravatelj pokriva štetu ako i kada ona nastane. Ovaj se nedostatak
može ukloniti ugovaranjem samopridržaja, klauzulom bonus – malus, franšizom i
sl.
Izbor metode pokrića rizika određuju mnogi čimbenici: učestalost i intenzitet štete,
maksimalna moguća visina štete, troškovi i dostupnost novih metoda pokrića. Primjenom
čimbenika mijenja se i metoda pokrića. Ipak, postoje načela kojih se treba pridržavati u
upravljanju rizikom. U prvom redu rizik treba izbjeći, ako je to moguće, a za rizike koji se
ne mogu izbjeći treba ocijeniti mogućnost kontrole šteta, zadržavanje rizika ili njegova
transfera.
3.2. Pojam štete i vrste štete
Posljedica nastupa rizika najčešće je nastanak određene štete na predmetu kupoprodaje.
Šteta je materijalni gubitak ili oštećenje robe prouzrokavni nekim određenim rizikom.
(Kilibarda, 2008.) Osiguravateljni pojam štete se razlikuje od pravnoga poimanja štete u
većem ili manjem broju kriterija. Šteta u pravnom smislu obuhvaća samo povrede pravno
priznatih interesa, dok se u osiguravajućem smislu pod štetom podrazumijeva puno više
toga.
U djelatnosti osiguranja, kao i u pravu uopće, postoji više vrsta podjele šteta, ovisno od
izabranog kriterija (osnove) za razvrstavanje. Šteta se dijeli na: (Matijević, 2007.)
· Stvarnu štetu – gubitak imovine ili sredstava odnosno poslovni gubitak koji se
ogleda u činjenici da uložena sredstva nisu donijela nikakve nove vrijednosti,
· Poravnavajuću štetu – kad bi vrijednost koja se dobije iz uloženih sredstava bila
veća da nisu nastupili određeni nepredviđeni događaji koji su doveli do dodatnih
troškova,
27
· Eventualnu štetu (izmakla dobit) –nastaje poradi činjenice što se izabrana poslovna
odluka pokazala pogrešnom zbog nastupa određenih nepredviđenih događaja.
Kriterij prirode štete koji polazi od prirode oštećenih dobara i dijeli štete na materijalne
(imovinske) i nematerijalne (neimovinske). Materijalna ili imovinska šteta je šteta nastala
kao posljedica štetne radnje poduzete na imovini oštećenika, s time da to može biti
materijalna šteta na imovini ali i na samoj osobi. Nematerijalna šteta je šteta nastala kao
posljedica štetne radnje na fizičkoj ili psihičkoj ravnoteži oštećenika. To je šteta koja se
nekome nanosi povredom pravno priznatih odnosno opravdano osobnih interesa.
Kriterij predmeta osiguranja koji polazi od načina razvrstavanja onoga što se smatra
objektom osiguranja i dijeli štete na štete na osobama, štete na stvarima (imovini) i štete iz
odgovornosti. Štetom na osobama smatra se šteta, koja je nastala osobi osiguranika, na
osiguranoj osobi ili na oštećeniku, a koja ugrožava njegov integritet, zdravlje i radnu
sposobnost. Štetom na stvarima (imovini) smatra se šteta, koja je nastala na stvarima
osiguranika koje imaju materijalnu vrijednost. Štetom iz odgovornosti smatra se, šteta koja
je nastala na imovini osiguranika, uslijed njegove građanske odgovornosti za štetu.
Kriterij prirode rizika koji polazi od načina razvrstavanja šteta prema mjestu ostvarenja
osiguranog rizika: na kopnu, na vodi i u zraku.
Kriterij bilanciranja osiguranja koji polazi od načina razvrstavanja poslova osiguranja i
dijeli štet na životne, neživotne i štete reosiguranja.
Kriterij skupina i vrsta osiguranja koji polazi od europskih standarda u osiguranju i dijeli
štete prema skupinama i vrstama (podskupinama) osiguranja: štete po skupini osiguranja
od nezgode, štete po skupini zdravstvenog osiguranja, šteta po skupini osiguranja
cestovnih vozila- kasko, štete po skupini osiguranja tračnih vozila- kasko, šteta po skupini
osiguranja zraćnih letjelica- kasko, štete po skupini osiguranja pomorskog, riječnog i
jezerskog prometa, štete po skupini osiguranja robe u prijevozu, štete po skupini osiguranja
imovine od požara i nekih drugih opasnosti, štete po skupini ostalih osiguranja imovine,
štete po skupini osiguranja odgovornosti brodara, …
28
3.3. Izvid, procjena i likvidacija štete
Likvidacija štete u osiguravajućem društvu počinje sa zaprimanjem odštetnog zahtjeva
osiguranika ili njegovog pravnog sljednika u pisanoj formi, telefonom ili e-mailom.
Ugovorom o osiguranju određena je obveza osiguranika da štetu mora prijaviti
osiguravatelju čim sazna za nju, u roku od tri dana ili prema uvjetima osiguranja. Rok za
rješavanje štete počinje teći od dana prijave štete. Kada osiguravatelj zaprimi odštetni
zahtjev dodjeljuje mu broj štete i otvara spis štete. Ako je šteta prijavljena telefonski ili e-
mailom, postupak likvidacije nastavlja tek nakon što osiguranik dostavi sve potrebne
dokumente. Sve prijavljene štete upisuju se u Knjigu šteta koji osiguravatelj vodi za štete
svih vrsta osiguranja.
Prije procjene visine štete potrebno je utvrditi uzrok štete. U prijevozu se šteta na robi
dokazuje činjenicom da je ona nastala od trenutka kada je prijevoznik primio robu na
prijevoz do njene predaje primatelju. To se dokazuje uspoređivanjem i utvrđivanjem
razlika u podacima o vrsti, količini i stanju pošiljke prilikom predaje prijevozniku i njene
isporuke primatelju.
Troškovi procjene štete, u pravilu, idu na teret osiguravatelja. U transportnim osiguranjima
osiguranik plaća troškove utvrđivanja i procjene štete te, ako se utvrdi obveza
osiguravatelja za isplatu štete, onda se dodatno plaćaju i ti troškovi.
Procedura rješavanja štete (likvidacije štete) odnosi se na sljedeće:
1.) Ispitivanje ispravnosti prikupljenih dokumenata,
2.) Identifikacija predmeta osiguranja uspoređivanjem podataka u svim prikupljenim
dokumentima (kod karga je to identifikacija pošiljke),
3.) Utvrđivanje uzroka štete,
4.) Utvrđivanje kada i gdje je šteta nastala, te je li pravovremeno i na predviđen način
utvrđena,
5.) Ocjenjivanje predviđaju li uvjeti sklopljenog osiguranja pokriće za nastali rizik
(zbog čega likvidator štete mora izuzetno temeljito poznavati uvjete osiguranja),
6.) Utvrđivanje je li policom osiguranja predviđena nadoknada štete uz odbitak
određenog postotka (franšiza),
29
7.) Utvrđivanje je li osiguranik napravio neki propust prilikom izvršavanja svojih
obveza, a za koji osiguravatelj treba tražiti objašnjenje,
8.) Utvrđivanje je li polica osiguranja vinkulirana u korist treće strane,
9.) Obračun osigurnine, ako je utvrđeno pravo osiguranika na isplatu naknade za štetu,
10.) Evidentiranje podataka o šteti u Knjizi šteta.
Osiguravajuća društva obično određuju razine ovlaštenih osoba u postupku likvidacije štete
vezano uz visinu odštete koju smiju odobriti. Tako štete do 1.000,00 kuna većina
osiguravajućih društava isplaćuje samo na temelju računa i bez posebnih provjera. Za veće
štete nužan je izlazak na procjenitelja šteta na teren, te na temelju njegova izvješća
likvidator obračunava štetu, a kontrolor provjerava opravdanost zahtjeva i ispravnost
obračuna. Kod šteta koje mogu narušiti likvidnost podružnice osiguravatelja i
osiguravajućeg društva u postupak rješavanja štete uključuju se direktori nadležni za
rješavanje šteta, direktor podružnice, a ponekad i članovi uprave društva.
Visina odštete može biti:
1.) Jednaka iznosu stvarne štete, ali ne veća od svote osiguranja i to u dva slučaja:
· Ako je svota osiguranja jednaka stvarnoj vrijednosti osiguranja predmeta ili
je veća (poput dvostrukog osiguranja ili nadosiguranja) ili
· Ako se ugovori da odnos između vrijednosti i svote osiguranja nema
značenja za određivanje iznosa naknade, a iznos štete ne prelazi svotu
osiguranja (osiguranje na prvi rizik).
2.) Veća od svote osiguranja, kada se dogodi nekoliko uzastopnih šteta, kod troškova,
gubitka, ili šteta nastalih razumnim pokušajem spašavanja i ograničavanja štetnih
posljedica, bez obzira na njihov rezultat, za iznos troškova vođenja spora uz
suglasnost osiguravajućeg društva zbog pretjeranih zahtjeva oštećenog prema
osiguraniku, za troškove čišćenja, uništenja ili uklanjanja oštećenih stvari ili
ostataka nakon nastanka osiguranog slučaja, te za troškove osiguranika u postupku
utvrđivanja i likvidacije štete,
3.) Manja od iznosa stvarne štete, kada se to ugovori (franšiza ili samopridržaj
osiguranika u šteti), ako je osiguranik prijavio nižu osiguranu svotu pa se
primjenjuje pravilo proporcije (podosiguranje), kada se u tijeku trajanja osiguranja
30
povećava rizik, a osigurani slučaj nastupi prije nego je obračunata i plaćena
povećana premija (primjenjuje se pravilo proporcije), ako osiguranik ne poduzme
zaštitne mjere za iznos povećanja štete koja je nastala zbog tog propusta, te kada je
zbog osiguranikove krivnje onemogućen prijenos njegovih prava na osiguravatelja
prema osobi odgovornoj za štetu. (Frančišković, 2004.)
Likvidacija štete obavlja se po pogodbi ili procjeni, ili po računima popravaka. U slučaju
pogodbe ili procjene osiguravatelj nudi osiguraniku nadoknadu u iznosu do kojeg je došao
na temelju procjene štete, podataka o cijenama i vlastitog iskustva koju on ne mora
prihvatiti. Može se obračunati na osnovi potpunog gubitka ili na bazi postotka gubitka
vrijednosti. U drugom slučaju visina odštete se određuje prema dokumentima kojima je
osiguranik samostalno sanirao posljedice štetnog događaja. Osiguravatelj ih može priznati
djelomično ili u cijelosti. Obračunava se na temelju štete utvrđene u apsolutnom iznosu.
Svaki odštetni zahtjev koji se odbija mora se jasno i prema pravilima struke obrazložiti, te
uz njega treba priložiti i uputu o pravnom lijeku. Ukoliko osiguravajuće društvo odbije
isplatu štete, a osiguranik se ne složi s obrazloženjem osiguravatelja, osiguranik može
tražiti dodatno vještačenje i procjenu štete, prihvatiti otklon štete ili raskinuti osiguranje.
Isplata nadoknade za štetu može se izvršiti na sljedeće načine:
1.) Nagodbom,
2.) Prijebojem nenaplaćene premije i štete,
3.) Regresivnim potraživanjem i
4.) Rokovima zastare kod ugovora u osiguranju.
Likvidacija štete prema nagodbi obavlja se na temelju pisanog nagodbenog naloga. To je
ugovor kojim osobe, između kojih postoji spor ili neizvjesnost o nekom pravnom odnosu,
uzajamnim prepuštanjem prekidaju spor odnosno otklanjaju neizvjesnost i određuju svoja
prava i obveze. (Andrijašević, Račić-Žlibar, 1997.) Nagodba se smatra najpovoljnijim
instrumentom završetka spornog odnosa.
Prijeboj ili kompenzacija je način prestanka obvezno pravnog odnosa gdje se potraživanje
vjerovnika i protupotraživanje dužnika ukidaju međusobnim obračunavanjem. (Baletić,
31
1995.) Može biti potpun kada su potraživanja i dugovanja u istom iznosu ili, češće,
djelomičan, tj. kada se stranci s većim potraživanjem plaća razlika.
Regresivno pravo je pravo koje je određena osoba stekla time što je isplatila određeni iznos
umjesto druge osobe koja je taj iznos trebala platiti na temelju određenog pravnog posla.
Regres označava pravo osiguravatelja da od osobe koja je uzrokovala štetu naplati
isplaćeni iznos štete, što se može ostvariti dogovorom ili sudski.
Potraživanja osiguratelja iz ugovora o osiguranju zastarjevaju za tri godine. Zastara
tražbine koja pripada osiguratelju prema trećoj osobi odgovornoj za nastupanje osiguranog
slučaja počinje teči kad i zastara tražbine osiguranika prema toj osobi i navršava se u istom
roku.
32
4. LIKVIDACIJA ŠTETA MOTORNIH VOZILA
Osiguranje motornih vozila čini najveći dio na tržištu osiguranja u Hrvatskoj, ali i većini
drugih zemalja. U skupini neživotnih osiguranja tradicionalno ovoj skupini pripada primat
nad ostalim vrstama osiguranja. S jedne strane to potiče činjenica da je osiguranje
motornih vozila, makar u jednom svojem obliku obvezujuće, dok s druge strane poticajno
djeluje činjenica da rast i veći intenzitet prometa na cestama dovodi do sve većega broja
nezgoda, koje nažalost često imaju pogubne posljedica za osobe i imovinu osoba. Takva
kretanja djelovala su na razvijanje jedinstvene tržišne niše na hrvatskom tržištu osiguranja,
koju čine osiguranja od autoodgovornosti i kasko osiguranja. Međutim, kako se povećava
premija osiguranja motornih vozila, u objema skupinama, dolazi i do povećanja broja ali i
vrijednosti likvidiranih šteta u praksi. Upravo stoga dolazi do brojnih izmjena u ponudama
osiguranja motornih vozila, ali se svojevremeno i povećava broj društava u toj niši. U
ovome je dijelu poglavlja analizirano samo tržište osiguranja u Hrvatskoj sa osvrtom na
osiguranje od autoodgovornosti i kasko osiguranje, te su analizirani pokazatelji razvijenosti
te skupine osiguranja. Središnji je dio poglavlja usmjeren prema kretanju likvidacija šteta
po osiguranjima od autoodgovornosti u Hrvatskoj odnosno praktično je prikazan sam
proces likvidacije štete temeljem ugovora o osiguranju motornih vozila.
4.1. Značajke hrvatskoga tržišta osiguranja sa osvrtom na osiguranje
motornih vozila
Tržište osiguranja u Republici Hrvatskoj razvija se od datuma osamostaljenja Hrvatske iz
bivše republike Jugoslavije. Iako se osamostalila Hrvatska je od bivše Republike preuzela
postojeći zakonodavni okvir, kako bi se djelatnost osiguranja mogla i dalje normalno
odvijati. Određene su odredbe djelomično prilagođene novonastaloj situaciji, te se
intenzivno radilo na razvijanju novih, adekvatnih zakonodavnih regulativa u skladu sa
potrebama i opredjeljenjima nove države. Rezultat je usvajanje niza novih zakona i
pratećih propisa koji su pravno uredili područje osiguranja imovine i osoba. Izvršene su
krupne promjene i prilagođavanje poslovanju i funkcioniranju osiguranja u visoko
33
razvijenim tržišnim gospodarstvima. Danas je tržište osiguranja određeno nekolicinom
zakona i regula, među kojima su najbitnije: Zakon o osiguranju i Zakon o obveznim
osiguranjima u prometu.
Djelatnost osiguranja određena je Zakonom o osiguranju (NN 151/05, 87/08, 82/09,
54/13). Navedenim Zakonom uređuju se uvjeti za osnivanje i poslovanje društava za
osiguranje i društava za reosiguranje, obavljanje unutarnje revizije i revizije društava za
osiguranje i društava za reosiguranje, postupak likvidacije stečaja, obavljanje poslova
zastupanja u osiguranju i posredovanja u osiguranju, reosiguranju, ovlasti nadzornoga tijela
te obavljanje nadzora. Zakonom se također uređuje i zaštita potrošača, udruga (pool) za
osiguranje odnosno reosiguranje, Hrvatski ured za osiguranje te oblik udruživanja
osiguravatelja. Zakon se također dotiče i uređivanja i obavljanja poslova osiguranja
društava za osiguranje i reosiguranje država članica i stranih država na području Republike
Hrvatske te primjena mjerodavnoga prava na ugovore o osiguranju s međunarodnim
elementom.
U Zakonu o obveznim osiguranjima u prometu (NN 151/05, 36/09, 75/09, 76/13) uređuju
se i određuju obvezna osiguranja u prometu. Obvezna osiguranja u prometu jesu:
· Osiguranje putnika u javnom prometu od posljedica nesretnog slučaja,
· Osiguranja vlasnika, odnosno korisnika vozila od odgovornosti za štete nanesene
trećim osobama
· Osiguranje zračnoga prijevoznika, odnosno operatora zrakoplova,
· Osiguranje vlasnika, odnosno korisnika brodice na motorni pogon odnosno jahte od
odgovornosti za štete nanesene trećim osobama.
Svrha obveznih osiguranja u prometu je zaštita oštećenih osoba (žrtava u prometu) zbog
nastanka štete koju je pretrpjela bez svoje krivnje kao i zaštita financijskog i socijalnog
položaja osiguranika kao odgovorne osobe za štetu, te kao takva imaju važno gospodarsko,
socijalno i psihološko značenje.
34
Uz navedene zakone tržište osiguranja je regulirano nizom drugih zakonskih i regulativnih
odredbi, kojima je svrha da reguliraju i omoguće normalno funkcioniranje sudionika na
tržištu osiguranja.
Sudionici tržišta osiguranja u Republici Hrvatskoj su: (HANFA, 2014)
· društva za osiguranje i društva za reosiguranje
· pravne i fizičke osobe koje obavljaju poslove zastupanja u osiguranju odnosno
posredovanja u osiguranju i reosiguranju
· Hrvatski nuklearni POOL gospodarsko interesno udruženje
· Hrvatski ured za osiguranje.
Društvo za osiguranje je pravna osoba sa sjedištem u Hrvatskoj koja je dobila dozvolu
nadzornoga tijela za obavljanje poslova osiguranja, dok je društvo za reosiguranje pravna
osoba sa sjedištem u Hrvatskoj koja je dobila dozvolu za obavljanje poslova reosiguranja.
Na hrvatskom je tržištu osiguranja koncem 2012.godine poslovalo 27 društava za
osiguranje i jedno društvo za reosiguranje. U slijedećem je grafikonu prikazano kretanje
broja registriranih društava za osiguranje i reosiguranje u Hrvatskoj od 2003.-2012.godine.
Grafikon 1. Broj društava za osiguranje i reosiguranje u Hrvatskoj od 2003.-2012.godine
35
Izvor: Godišnje izvješće HANFE 2012., dostupno na:
http://www.hanfa.hr/getfile/40143/Hanfa_GI_hrvatski_2012.pdf (30.06.2014.)
Sedam je društava za osiguranje obavljalo isključivo poslove životnih osiguranja, deset
društava za osiguranje isključivo poslove neživotnih osiguranja, a deset društava za
osiguranje poslove životnih i neživotnih osiguranja, dok je poslove reosiguranja obavljalo
samo jedno društvo za reosiguranje. (Tablica 1)
Tablica 1. Pregled društava za osiguranje i reosiguranje u Hrvatskoj (2012.godina)
Životno osiguranje Neživotno osiguranje
Životno i neživotno osiguranje
Reosiguranje
Agram životno osiguranje d.d.
BNP Paribas Cardif
osiguranje d.d.
Allianz Zagreb d.d. Croatia Lloyd d.d.
ERGO životno osiguranje d.d.
Croatia zdravstveno
osiguranje d.d.
Basler osiguranje
Zagreb d.d.
Erste osiguranje
Vienna Insurance
Group d.d.
ERGO osiguranje
d.d.
Croatia osiguranje
d.d.
KD životno osiguranje d.d.
Euroherc osiguranje
d.d.
Generali osiguranje
d.d.
Societe Generale
osiguranje d.d.
HOK osiguranje d.d. Grawe osiguranje
d.d.
Velebit životno osiguranje d.d.
Hrvatsko kreditno
osiguranje d.d.
Helios Vienna
Insurance Group
d.d.
Wustenrot životno osiguranje d.d.
Izvor osiguranje d.d. Kvarner Vienna
Insurance Group
Jadransko
osiguranje d.d.
Merkur osiguranje
d.d.
Sunce osiguranje d.d Triglav osiguranje
d.d.
Velebit osiguranje
d.d.
Uniqua osiguranje
d.d.
Izvor: Godišnje izvješće HANFE 2012., dostupno na:
http://www.hanfa.hr/getfile/40143/Hanfa_GI_hrvatski_2012.pdf (30.06.2014.)
36
Tablica pokazuje osiguravajuća društva razvrstana prema području djelatnosti. Tijekom
2013.godine nije došlo do značajnijih promjena u strukturi tržišta. Kontinuirano vodeću
poziciju na tržištu ima Croatia osiguranje, već duži niz godina. Tijekom 2013.godine zbog
nepovoljnih okolnosti u okruženju ali i zbog izrazito nepovoljne gospodarske situacije
dolazi do pada bruto premije Croatia osiguranja, dok se paralelno sa time ukupna bruto
premija ostvarena na tržištu nakon četiri godine uzastopnog pada bruto premije, čije je
kretanje prikazano na grafikonu 2.
Grafikon 2. Bruto premija osiguranja u Hrvatskoj od 2000.-2013.godine
Izvor: Hrvatski ured za osiguranje, 2014., Izvješče o tržištu obveznih osiguranja u
prometu sa posebnim osvrtom na osiguranje od AO u 2013.godini, dostupno na:
http://www.huo.hr/hrv/publikacije-i-statistika/4/ (30.06.2014.)
37
Od 2009.godine do 2013.godine bruto premija se smanjuje iz godine u godinu. Najveće je
smanjenje zabilježeno 2009.godine a povezano je sa krahom na financijskim tržištima
izazvanim gospodarskom krizom 2008.godine. Napokon je 2013.godine bruto premija
povećana za 0,42%, što je u usporedbi sa 2008.godinom kada je bruto premija zadnji puta
rasla dosta manje. Prosječna je stopa rasta smanjena sa 6,08% na 5,64% za period od
2000.-2013.godine. Prema podacima tijekom 2013.godine 26 društava za osiguranje
zaračunalo je bruto premiju od 9.076 milijardi kuna. Struktura ostvarene premije prema
glavnim skupinama osiguranja prikazana je u nastavku.
Grafikon 3. Struktura ukupne premije prema skupinama osiguranja (2013.godina)
Izvor: Hrvatski ured za osiguranje, 2014., Izvješće o tržištu obveznih osiguranja u
prometu sa posebnim osvrtom na osiguranje od AO u 2013.godini, dostupno na:
http://www.huo.hr/hrv/publikacije-i-statistika/4/ (30.06.2014.)
Neživotna osiguranja čine više od 72% ostvarene zaračunate bruto premije u posljednje
dvije godine. Odnos životnih i neživotnih osiguranja je neznatno izmijenjen u korist
životnih osiguranja, ali ne toliko da bi se hrvatsko tržište osiguranja približilo europskom
38
tržištu prema razvijenosti. Sedam društava za životno osiguranje drži 17,61% udjela u
zaračunatoj bruto premiji životnih osiguranja. Kod neživotnih osiguranja, društva koja
posluju isključivo u domeni neživotnih osiguranja čine 33,74% ostvarene premije
neživotnih osiguranja.
Osim navedene podjele ostvarena premija se može promatrati i prema vrstama osiguranja,
što je prikazano u nastavku.
Grafikon 4. Struktura bruto premije prema vrstama osiguranja (2013.godina)
Izvor: Hrvatski ured za osiguranje, 2014., Izvješće o tržištu obveznih osiguranja u
prometu sa posebnim osvrtom na osiguranje od AO u 2013.godini, dostupno na:
http://www.huo.hr/hrv/publikacije-i-statistika/4/ (30.06.2014.)
U strukturi ukupne premije osiguranja u 2013. godini nema značajnijih promjena u odnosu
na godine prije te je osiguranje od odgovornosti za upotrebu motornih vozila
najzastupljenije sa zaračunatom bruto premijom od 2,978 milijardi kuna. Bruto premija
zaračunata u ovoj vrsti osiguranja veća je za 1,30% u odnosu na 2012. godinu, te čini udio
39
od 45,55% u premiji neživotnih osiguranja i 32,81% u ukupnoj zaračunatoj bruto premiji.
Slijede ga životno osiguranje s 24,59% udjela u ukupnoj premiji, ostala osiguranja imovine
7,38%, osiguranje cestovnih vozila – kasko osiguranje, s 7,30%, osiguranje od požara i
elementarnih šteta 6,42%, osiguranje od nezgode 5,47%, ostala osiguranja od odgovornosti
3,41%, a ostale vrste neživotnih i životnih osiguranja čine 12,89%. Od ukupnog broja
hrvatskih društava za osiguranje koja su poslovala u 2013.godini njih 15 se bavilo
obveznim osiguranjem od automobilske odgovornosti i ostalim obveznim osiguranjima u
prometu, ujedno i činilo prethodno navedeni udio u ukupnoj premiji svojom zaračunatom
premijom. Osiguranja motornih vozila tradicionalno zauzimaju najveće udjele u ukupnoj
premiji, samim time i najveće udjele i najveći značaj na tržištu. Stoga ih je značajno
analizirati i iznijeti ključne značajke osiguranja motornih vozila u Hrvatskoj.
4.2. Ugovorene premije osiguranja motornih vozila u Hrvatskoj
Premije osiguranja su najznačajniji pokazatelj prema kojemu se ocjenjuje razvijenost
tržišta osiguranja. Premija osiguranja je cijena osiguranja koju naplaćuje osiguravatelj od
osiguranika za preuzeti rizik. Način izračuna visine premije ovisi o tome kako su u cjeniku
premija izražene premijske stope. Cjenici premija podijeljeni su na premijske grupe. Mora
se znati na koju osnovicu se primjenjuje premijska stopa i za koje razdoblje. U neživotnim
osiguranjima obično se računa za jednu godinu, a za razdoblja kraća ili duža od jedne
godine stope se određuju prema posebnim tablicama. (Ćurković, 2007.)
U ovome dijelu rada analizirana je premija osiguranja od autoodgovornosti i premija kasko
osiguranja. Osiguranje od autoodgovornosti je obvezno osiguranje zbog čega je njegov
udio u ukupnoj premiji visok, što je u nastavku rada i prikazano. Premija koja se ostvaruje
od osiguranja od autoodgovornosti čini najveći udio u ukupnoj premiji ostvarenoj na
hrvatskom tržištu osiguranja. Kretanje premije temeljem osiguranja od autoodgovornosti
usko je vezano sa kretanjima u gospodarstvu, s obzirom da se predmetom osiguranja
smatra posjedovanje motornoga vozila. U nastavku je prikazano kretanje premije
osiguranja od autoodgovornosti u Hrvatskoj.
40
Grafikon 5. Zaračunata bruto premija osiguranja od autoodgovornosti u Hrvatskoj (2005.-
2013.godine)
Izvor: Hrvatski ured za osiguranje, 2014., Izvješće o tržištu obveznih osiguranja u prometu
sa posebnim osvrtom na osiguranje od AO u 2013.godini, dostupno na:
http://www.huo.hr/hrv/publikacije-i-statistika/4/ (30.06.2014.)
Bruto premija osiguranja od AO tijekom 2013.godine povećana je za 1,18%, što je više u
odnosu na godinu prije kada je rast iznosio 0,15%. Vrijednosno izražena premija
osiguranja od AO iznosila je u 2013.godini 2.949.920.371 kuna. To je znatno više u
odnosu na dosada zabilježene vrijednosti. Bruto premija osiguranja od AO najviše se
povećala 2007.godine kada je rasla godišnje za 11,41%, dok se od 2007.godine pa sve do
2011.godine ne javlja oporavak, odnsono godišnje premija stalno raste opadajućom
stopom. Tijekom 2010.godine zabilježena je negativna tendencija, odnosno smanjenje
premije za 0,66% godišnje. Uz premiju razvijenost ove tržišne niše promatra se i brojem
izdanih polica.
41
Grafikon 6. Broj polica osiguranja od autoodgovornosti (2005.-2013.godina)
Izvor: Hrvatski ured za osiguranje, 2014., Izvješće o tržištu obveznih osiguranja u prometu
sa posebnim osvrtom na osiguranje od AO u 2013.godini, dostupno na:
http://www.huo.hr/hrv/publikacije-i-statistika/4/ (30.06.2014.)
Grafikon pokazuje broj izdanih polica osiguranja od AO. Prosječne godišnje stope rasta se
konstantno mijenjaju, odnosno osciliraju. Stope se povećavaju od 2005.godine do
2008.godine, kada je prosječno broj izdanih polica rastao za 3,74%. Od 2008.godine do
2011.godine broj polica se smanjuje, zbog čega su stope rasta negativne. Mali oporavak se
javlja u 2011.godini, nakon čega se nanovo smanjuje u 2012.godini. U 2013.godini
zabilježen je rast broja izdanih polica, te je svega 10 osiguravajućih društava poslovalo sa
rastom premije i broja izdanih polica.
42
Grafikon 7. Udio društava za osiguranja u zaračunatoj bruto premiji obveznog osiguranja od AO u
2013.godini
Izvor: Hrvatski ured za osiguranje, 2014., Izvješće o tržištu obveznih osiguranja u prometu
sa posebnim osvrtom na osiguranje od AO u 2013.godini, dostupno na:
http://www.huo.hr/hrv/publikacije-i-statistika/4/ (30.06.2014.)
Croatia osiguranje je u 2013.godini ostvarilo najveći udio u ukupnoj premiji i broju izdanih
polica (26,41%). To je tradicionalno da Croatia osiguranje ostvaruje najveći udio na tržištu
, kako životnih tako i neživotnih osiguranja, odnosno u ovom slučaju osiguranja od AO.
Uz Croatia osiguranje ističe se i Euroherc osiguranje sa 22,13% udjela te Jadransko
osiguranje sa 15,16% udjela i Allianz osiguranje sa 9,37% udjela. U 2013. se najviše ističu
Generali osiguranje (porast od 33,5%) te Grawe Hrvatska (porast od 14,4%) kao društva s
najvećim rastom premije Osim osiguranja od AO potrebno je razmotriti i premiju
dobrovoljnih osiguranja, odnosno kasko osiguranja, što je prikazano na sljedećoj tablici.
43
Tablica 2. Premija kasko osiguranja u Hrvatskoj (2012.godina)
VRSTE RIZIKA O S I G U R A N J A
Broj osiguranja
Zaračunata bruto premija
Stanje prijenosne premije
bruto iznos na dan 01.01.
bruto iznos na dan 31.12.
Kasko osiguranje cestovnih motornih vozila na vlastiti pogon
284.846 688.478.844 378.483.221 328.133.455
Kasko osiguranje cestovnih vozila bez vlastitog pogona
4.062 5.083.707 2.485.841 2.033.192
Ostala kasko osiguranja cestovnih vozila
75.064 26.955.868 12.406.797 12.482.595
UKUPNO 363.972 720.518.418 393.375.859 342.649.242
Izvor: HANFA, 2013. Godišnje izvješće 2012.,dostupno na: http://www.hanfa.hr/getfile/40143/Hanfa_GI_hrvatski_2012.pdf
Prema vrijednostima prikazanima u tablici može se zaključiti kako je bruto iznos premije
od kasko osiguranja smanjen tijekom godine. Najveći udio u ukupnoj premiji ujedno i
najveći broj polica javlja se u skupini kasko osiguranja: kasko osiguranje cestovnih
motornih vozila na vlastiti pogon. Druga po veličini kasko osiguranja je skupina ostalih
kasko osiguranja cestovnih vozila, dok najmanji broj polica i ostvarenu premiju bilježe
kasko osiguranja cestovnih vozila bez vlastitog pogona.
4.3. Likvidacija šteta od osiguranja motornih vozila u Hrvatskoj
Iskorištenost osiguranja mjeri se brojem likvidiranih šteta. Osiguranje od AO kao i kasko
osiguranje smatraju se osiguranjima u kojima je likvidiran najveći udio šteta temeljem
uplaćenih premija. Kako je u teoretskom dijelu rečeno, postupak likvidacije šteta polazi od
prijave štetnoga događaja, stoga se u danom trenutku iskorištenost osiguranja kroz štete
mjeri putem likvidiranih šteta i šteta u obradi. U nastavku je prikazana statistika
likvidiranih šteta i šteta u obradi za osiguranje od autoodgovornosti.
44
Tablica 3. Štete temeljem osiguranja od AO (2012-2013.godina)
2012 2013
Broj šteta u pričuvi 40147 36521
Broj prijavljenih
šteta
89209 84672
Broj isplaćenih šteta 80105 77546
Izvor: izrada studentice prema Hrvatski ured za osiguranje, 2014., Izvješće o tržištu
obveznih osiguranja u prometu sa posebnim osvrtom na osiguranje od AO u 2013.godini,
dostupno na: http://www.huo.hr/hrv/publikacije-i-statistika/4/ (30.06.2014.)
Tijekom 2013.godine u odnosu na 2012.godinu dolazi do općenitog smanjenja broja šteta,
kako onih u pričuvi, tako i prijavljenih te onih koje su isplaćene. U nastavku je prikazano
kretanje prijavljenih šteta i šteta u obradi tijekom petogodišnjega razdoblja.
Grafikon 8. Prijavljene štete i štete u obradi od osiguranja od AO (2008.-2013.godine)
45
Izvor: Hrvatski ured za osiguranje, 2014., Izvješće o tržištu obveznih osiguranja u prometu
sa posebnim osvrtom na osiguranje od AO u 2013.godini, dostupno na:
http://www.huo.hr/hrv/publikacije-i-statistika/4/ (30.06.2014.)
Tamnoplavom bojom označene su prijavljene štete, a svijetlo plavom štete u obradi. Može
se zamijetiti kako tijekom godina opada iznos prijavljenih šteta ali i šteta u obradi. U 2013.
godini nastavljen je trend opadanja broja prijavljenih šteta obveznog osiguranja od AO te
su društvima za osiguranje prijavljene ukupno 84.672 štete ili 5,1% manje nego prethodne
godine. Neriješenih je, iz prethodne 2012. godine, bilo 40.347 šteta te je zajedno s
prijavljenima u 2013. u obradi za 2013. godinu bilo 124.819 šteta ili 4,7% manje nego
prethodne godine. (HUO; 2014.) Svaka je šteta specifična sama po sebi, a ovisna je o
premiji osiguranja. Stoga se i isplaćene štete po policama osiguranja razlikuju međusobno.
U nastavku je prikazana prosječni isplaćeni iznos po šteti u periodu od 2005.godine do
2013.godine.
Tablica 4. Prosječna isplata po šteti temeljem osiguranja od AO (2005-2013.godina)
Prosječan isplaćeni iznos po šteti (u kunama)
2005 13.019,00
2006 13.687,00
2007 13.792,00
2008 14.215,00
2009 13.529,00
2010 12.852,00
2011 13.340,00
2012 13.720,00
2013 13.745,00
Izvor: izrada studentice prema HUO Hrvatski ured za osiguranje, 2014., Izvješće o tržištu
obveznih osiguranja u prometu sa posebnim osvrtom na osiguranje od AO u 2013.godini,
dostupno na: http://www.huo.hr/hrv/publikacije-i-statistika/4/ (30.06.2014.)
Tijekom godina prosječan isplaćeni iznos štete po jednoj polici varira i to se od
2005.godine povećava do 2008.godine, nakon čega opada do 2010.godine, te se otada
nanovo povećava. Prema vrijednosnom iskazu može se zaključiti kako je za štete prosječno
isplaćeno 3,0% manje u odnosu na prethodnu godinu, ali da je prosječna isplata za štetu za
0,2% veća. Može se zaključiti, da je zabilježen pad u broju prijavljenih, riješenih i šteta u
46
pričuvi te također u ukupno isplaćenom iznosu šteta i ukupnom iznosu pričuve šteta, dok
su prosječno isplaćeni iznos po šteti te prosječni iznos štete u pričuvi zabilježili porast.
Grafikon 9. Udio društava u isplaćenim i otklonjenim štetama osiguranja od AO (2013.godina)
Izvor: Hrvatski ured za osiguranje, 2014., Izvješće o tržištu obveznih osiguranja u prometu
sa posebnim osvrtom na osiguranje od AO u 2013.godini, dostupno na:
http://www.huo.hr/hrv/publikacije-i-statistika/4/ (30.06.2014.)
Euroherc osiguranje ima najveći udio u ukupnim otklonjenim štetama, dok Croatia
osiguranje ima najveći udio u ukupnim isplaćenim štetama temeljem osiguranja od AO.
Veliki udio u isplaćenim štetama i otklonjenim štetama ima i Jadransko osiguranje, koje je
među prvima u broju polica i pripadajućoj premiji. Od ukupno isplaćenih iznosa šteta iz
obveznoga osiguranja od AO, 50,23% se odnosi na neimovinske štete, a 49,77% na
imovinske štete. Osim isplaćenih šteta temeljem osiguranja od AO isplate i naknade štete
vrše se i temeljem sklopljenoga kasko osiguranja cestovnih vozila. U nastavku su
prikazane statistike za iste.
47
Tablica 5. Štete u kasko osiguranjima (2012.godina)
VRSTE RIZIKA Š T E T E
Broj šteta
Likvidirane štete,
bruto iznos
Stanje pričuva šteta Broj šteta u
pričuvi na dan 31.12.
bruto iznos na dan 01.01.
bruto iznos na dan 31.12.
Kasko osiguranje cestovnih motornih vozila na vlastiti pogon
94.923 597.816.657 282.009.592 256.622.169 27.732
Kasko osiguranje cestovnih vozila bez vlastitog pogona
532 5.167.630 2.590.084 3.151.922 221
Ostala kasko osiguranja cestovnih vozila
6.400 18.647.342 4.670.659 4.335.993 876
UKUPNO 101.855 621.631.629 289.270.335 264.110.084 28.829
Izvor: izrada studentice prema Godišnje izvješće HANFE 2012., dostupno na: http://www.hanfa.hr/getfile/40143/Hanfa_GI_hrvatski_2012.pdf (30.06.2014.)
Tijekom godine 2012.smanjena je pričuva šteta. U ukupnim likvidiranim štetama temeljem
kasko osiguranja najveći udio čine kasko osiguranja cestovnih motornih vozila na vlastiti
pogon, potom ga slijede ostala kasko osiguranja cestovnih vozila te tek potom kasko
osiguranja cestovnih vozila bez vlastitih pogona. Jednako kao i premija i likvidirane štete
ove skupine osiguranja značajno su manje u odnosu na likvidacije iz ugovora o osiguranju
od autoodgovornosti. Unatoč tome, udio kasko osiguranja se konstantno povećava na
tržištu, što je nametnuto zbog okolnosti i većega intenziteta u prometu, te sve većega
uočavanja potrebe sigurnosti vozila. Kretanje pokazatelja i jedne i druge skupine
osiguranja motornih vozila pod značajnim je utjecajem kretanja u okruženju, prvenstveno
makroekonomskih pokazatelja. Odnosno veći dohoci omogućavaju rast potražnje za
automobilima , što implicira rast premija osiguranja motornih vozila, obaju skupina.
4.4. Praktični primjer likvidacije štete temeljem osiguranja motornih vozila
Likvidacija štete temeljem osiguranja motornih vozila je jedan od najčešćih primjera
likvidacije štete u praksi, s obzirom da se u ovoj skupini osiguranja javlja i najveći broj premija. U nastavku je naveden tijek procesa obrade i likvidacije štete:
· Prijava štete;
48
· Prikupljanje dokumentacije;
· Obrada odštetnog zahtjeva;
· Rješavanje odštetnog zahtjeva;
· Likvidacija odštetnog zahtjeva;
· Regresni postupak;
· Arhiviranje predmeta.
Pokretanje postupka za naknadu štete, vrši se podnošenjem popunjenog obrasca - prijave
naknade štete za određenu vrstu štete, ili obrascem u vidu zahtjeva za naknadu štete uz predočenje dokaza u pogledu pravne osnovanosti i visine odštetnog zahtjeva.
Obavezni elementi prijave štete:
· Ime i prezime ili naziv poduzeća
· OIB
· Mjesto boravka za fizičke osobe ili adresa sjedišta za poduzeća
· Kontakt broj podnositelja odštetnog zahtjeva;
· Broj tekućeg ili žiro računa;
· Identifikacijski podaci o uzročniku štete ukoliko je isti poznat podnositelju
zahtjeva;
· Identifikacijski podaci o predmetu štete;
· Datum prijave štete;
· Datum štetnog događaja;
· Broj police osiguranja po kojoj se podnosi odštetni zahtjev;
· Opis štetnog događaja;
· Potpis osobe koja je popunila prijavu.
U slučaju da je prijava uredno popunjena i ne postoje osnovi za odbijanje prijave, šteta se i
službeno evidentira u jedinstvenoj elektronskoj bazi (knjizi šteta) i dodjeljuje joj se
jedinstveni broj koji označava:
· redni broj štete;
49
· kalendarsku godinu, te se prelazi na sljedeću fazu u obradi štete, prikupljanje
dokumentacije.
Kod prijave štete temeljem ugovora o autoodgovornosti dostavlja se slijedeće:
· prijava štete,
· kopija osobne iskaznice oštećenika,
· kopija vozačke dozvole osobe koja je upravljala vozilom u trenutku nesreće,
· kopija saobraćajne dozvole,
· kopija tekućega računa oštećenika,
· kopija police osiguranja osiguranika,
· zapisnik o uviđaju prometne nesreće od strane nadležne policijske uprave te u predviđenim situacijama popunje Europski izvještaj
· izvještaj o provođenju alkotesta
· zapisnik o oštećenju vozila
· račun ili predračun popravka
· obračun visine štete
· fotodokumentacija vozila
· ostala dokumentacija na zahtjev osiguravajućega društva
Stručni suradnik za obradu šteta može utvrditi da je odštetni zahtjev osnovan ili neosnovan.
Utvrđivanje pravne osnovanosti obuhvaća rekonstrukciju štetnog događaja tj. ocjenu: da
li je djelovanjem osigurane opasnosti na predmetu osiguranja, unutar perioda pokrića,
došlo do ostvarenja osiguranog rizika, ocjenu odgovornosti, doprinosa oštećenika nastanku
i visini nastale štete, prava na regresno potraživanje i u konačnici na točno utvrđeno
činjenično stanje primjena adekvatne pravne norme. Na temelju donošenja odluke o
osnovanosti odštetnoga zahtjeva provodi se procjena štete i to materijalne i nematerijalne.
Na temelju procjene štete rješava se odštetni zahtjev.
50
5. ZAKLJUČAK
Osiguranje je djelatnost koja ima dugu povijest, iako se od davnina istoj nije pridavao
toliki značaj. Prve se naznake osiguranja javljaju paralelno sa razvojem pomorske trgovine
i prometa. Od tada pa sve do danas osiguranje ima ulogu zaštite imovine i ljudi od rizika
koji im prijete. Osiguranje je u biti posao kojim se imovina, osobe ili prava pojedinaca ili
fizičkih osoba štite od određenih točno definiranih neželjenih rizika temeljem uzajamne
raspodjele rizika. Uz osiguranje se vezuje premija, temeljem koje se objašnjava pojam
uzajamne raspodjele rizika. Svaki osiguranik po sklapanju određene police osiguranja i
potpisivanju ugovora o osiguranju dužan je plaćati u točno određenim intervalima
dogovorene premije osiguranja. Na temelju uplaćenih premija određuje se naknada za
isplate šteta u slučaju ostvarenja rizika. Dakle osnovni zadatak osiguranja je zaštita, ali u
sklopu tog zadataka, osiguranje ima mnogobrojne funkcije: razvojna, socijalna,
antiinflacijska, naknade štete i preventive. Funkcije osiguranja razlikuju se i izraženije se u
određenim skupinama osiguranja, ovisno o vrsti osiguranja. Osiguranja se razlikuju prema
nizu kriterija, među kojima je najuobičajeniji kriterij raspodjele na životna i neživotna
osiguranja, te kriterij raspodjele na obvezna i dobrovoljna osiguranja. Posebice je značajno
na tržištima osiguranja osiguranje motornih vozila, koje čini najveći dio ostvarene premije
na tržištima osiguranja u Hrvatskoj. Osiguranje motornih vozila se uvrštava u skupinu
neživotnih osiguranja a javlja se u dva temeljna oblika: obvezno i dobrovoljno. Obvezno
osiguranje motornih vozila je osiguranje od autoodgovornosti i zakonski je propisana
obveza postojanja istoga. Ova skupina osiguranja osigurava ne automobil kao imovinu
nego vlasništvo nad automobilom, u slučaju nastanka štete. S druge strane, dobrovoljno
osiguranje od rizika, kasko osiguranje, sklapa se na vlastiti zahtjev osiguranika, i
predstavlja klasično osiguranje imovine.
Temeljna je svrha osiguranja, kako ostalih tako i osiguranja od autoodgovornosti te kasko
osiguranja, osiguranje imovine i osoba od mogućega nastupa neželjenoga rizika, odnosno
prometne nezgode ili bilo kakvog negativnog čimbenika u prometu. Rizikom se smatra
svaka neplanirana aktivnost ili čimbenik, koji može ugroziti normalno funkcioniranje, i
narušiti zdravlje odnosno normalno stanje imovine.
51
U slučaju ostvarivanja rizika dolazi do pojave štete. Svaki štetni događaj se prijavljuje i
obrađuje u skladu sa pravilnikom obrade štetnoga zahtjeva. Proces obrade štetnoga
zahtjeva polazi od prijave štetnoga događaja, potom njezina procjene i zaključno isplate
štete ili likvidacije štete.
Hrvatsko tržište osiguranja ima dugu tradiciju, koja potječe iz bivše republike Jugoslavije,
a koja se osamostaljenjem Hrvatske dodatno izgrađivala. U skladu sa time, današnji su
zakoni i regule utemeljeni na prijašnjim. Iako je relativno razvijeno,u usporedbi sa tržištem
osiguranja razvijenih zemalja, hrvatsko tržište osiguranja i dalje zaostaje , što se primarno
vidi prema udjelu životnih osiguranja na njemu. Na tržištu posluje 27 društava za
osiguranje, jedno društvo za reosiguranje, koja su raspoređena u nekoliko oblasti. Usluge
osiguranja od autoodgovornosti pruža njih 15, a zarađene premije čine najveći udio u
ukupnim zarađenim premijama na tržištu. Tijekom 2013.godine dolazi do blagoga
oporavka poslovanja osiguravajućih društava, što se vidi po oporavku premije, ali i
isplaćenih šteta. Naime, sve do 2013.godine premije su rasle ali po negativnim stopama,
odnosno svake godine sve manje. To se prvenstveno uočava na osiguranjima motornih
vozila, odnosno kasko i osiguranje od automobilske odgovornosti. U istima je premija
tijekom 2013.godine neznatno povećana u odnosu na godinu prije, ali se bilježi rast, koji je
godinama prije oscilirao oko središnje vrijednosti. Jednako tako povećavaju se i naknade
štete temeljem osiguranja od autoodgovornosti u 2013.godini nakon godina smanjenja, a s
time se povećavaju i oporavljaju prosječne isplate po jednoj šteti. Kako kod osiguranja od
autoodgovornosti tako i kod osiguranja kasko.
52
LITERATURA
Knjige:
1. Bijelić, M., 2002., Osiguranje i reosiguranje, Tectus, Zagreb
2. Matijević, B., 2007., Osiguranje u praksi, Naklada, Zadar
3. Matijević, B.,2010., Osiguranje, Naklada, Zadar
4. Andrijašević S., Račić-Žlibar T., 1997., Rječnik osiguranja, Masmedia, Zagreb
5. Baletić, Z., 1995. Ekonomski leksikon, Leksikografski zavod Miroslava Krleže,
Masmedia, Zagreb
6. Frančišković, I.: 2004., Ekonomika međunarodnog osiguranja, Ekonomski fakultet
u Rijeci, Rijeka
7. Kilibarda, M.: 2008., Špedicija i agencijsko poslovanje, Saobraćajni fakultet
Beograd, Beograd
8. Klasić, K., Andrijanić, I. 2007. Osnove osiguranja – načela i praksa, drugo izdanje,
Teb, Zagreb
9. Pavić, D.: 1991. Institutske klauzule pomorskog osiguranja, Croatia osiguranje,
Zagreb
10. Latković M.: Upravljanje rizicima: identifikacija, mjerenje i kontrola, Zagreb,
2002.
11. Andrijašević, S., Petranović, V., 1999. Ekonomika osiguranja, Alfa, Zagreb
12. Ćurković M.: 2007., Obvezna osiguranja u prometu, Inženjerski biro d.d., Zagreb
13. Stipić M. 2008., Osiguranje s osnovama reosiguranja, Sveučilište, Sveučilišni
studijski centar za stručne studije
14. Vujnović, R., 2009., Upravljanje rizicima i osiguranje, Singidunum, Beograd
53
Članci:
15. Miloš Sprčić, D.,Tekavčić, M., Šević, Ž., Corporate Risk Management practices in
Croatian Companies, Ekonomski pregled,59,7-8, 2008.
16. Bijelić, M., Miletić, V., 2009., Osiguranje i reosiguranje u globalizaciji, Ekonomija,
16,2, 311-336
Internet izvori:
17. HANFA, 2014., dostupno na: http://www.hanfa.hr/nav/258/naslovni-tekst---
osiguranje.html (30.06.2014.)
18. Godišnje izvješće HANFE 2012., dostupno na:
http://www.hanfa.hr/getfile/40143/Hanfa_GI_hrvatski_2012.pdf (30.06.2014.)
19. Hrvatski ured za osiguranje, 2014., Izvješče o tržištu obveznih osiguranja u
prometu sa posebnim osvrtom na osiguranje od AO u 2013.godini, dostupno na:
http://www.huo.hr/hrv/publikacije-i-statistika/4/ (30.06.2014.)
20. Povijest osiguranja, dostupno na http://optimarisk.hr/povijest-osiguranja 2014
(30.06.2014.)
21. Pojam osiguranja i definicija osiguranja, 2012., dostupno na:
https://sites.google.com/site/finansijebankarstvo/testimonials-
1/personsnamesavedmybacon (30.06.2014.)
22. Zakon o obveznim osiguranjima u prometu, 2014., dostupno na:
http://www.zakon.hr/z/370/Zakon-o-obveznim-osiguranjima-u-prometu
23. Zakon o osiguranju, dostupno na: http://www.zakon.hr/z/369/Zakon-o-osiguranju
(30.06.2014.)
54
POPIS TABLICA
Tablica 1. Pregled društava za osiguranje i reosiguranje u Hrvatskoj (2012.godina) ......... 35
Tablica 2. Premija kasko osiguranja u Hrvatskoj (2012.godina) ........................................ 43
Tablica 3. Štete temeljem osiguranja od AO (2012-2013.godina) ...................................... 44
Tablica 4. Prosječna isplata po šteti temeljem osiguranja od AO (2005-2013.godina) ...... 45
Tablica 5. Štete u kasko osiguranjima (2012.godina) ......................................................... 47
POPIS GRAFIKONA
Grafikon 1. Broj društava za osiguranje i reosiguranje u Hrvatskoj od 2003.-2012.godine 34
Grafikon 2. Bruto premija osiguranja u Hrvatskoj od 2000.-2013.godine .......................... 36
Grafikon 3. Struktura ukupne premije prema skupinama osiguranja (2013.godina) .......... 37
Grafikon 4. Struktura bruto premije prema vrstama osiguranja (2013.godina) .................. 38
Grafikon 5. Zaračunata bruto premija osiguranja od autoodgovornosti u Hrvatskoj (2005.-2013.godine) ........................................................................................................................ 40
Grafikon 6. Broj polica osiguranja od autoodgovornosti (2005.-2013.godina) .................. 41
Grafikon 7. Udio društava za osiguranja u zaračunatoj bruto premiji obveznog osiguranja od AO u 2013.godini ........................................................................................................... 42
Grafikon 8. Prijavljene štete i štete u obradi od osiguranja od AO (2008.-2013.godine) ... 44
Grafikon 9. Udio društava u isplaćenim i otklonjenim štetama osiguranja od AO (2013.godina) ....................................................................................................................... 46
55