Bilo koji od VDU ekrana emituju pozitivne jone, I smatra se da to pogadja

ljudski organizam tako ?to ga puni pozitivnim jonima. Ve?ina elektri?nih

uredjaja emituje pozitivne jone ?to izaziva reakciju razli?itog stepena kod

ljudi.

Mnogi ljudi koji ?ive u zonama gde je pove?ana koncentracija pozitinih

jona, pate od razli?itih simptoma, kao sto su: glavobolje, anksioznost,

depresija, promena raspolo?enja, iritacija, problemi sa sinusima, nemogu?

nost spavanja, nedostatak koncentracije, prehlade, alergije I drugo.

Smatra se da VDU ekrani sna?no doprinose “ sindromu nastaju?e mu?nine”,

stanju koje pogadja ljude koji rade dugo u modernim radnim okru?enjima.

Kompjuterske radnje prodaju filtere za VDU ekrane, koji poma?u da se

minimalizuje koli?ina pozitivnih jona emitovanih iz ekrana. Takodje poma?e

ako kupite jonizator, koji poma?e da se koriguje disbalans pozitivnih I

negativnih jona. Oni se mogu kupiti u ve?ini radnji elektri?ne opreme.

Po?eo sam da provodim sve vi?e vremena na internetu tokom oporavka, I

shvatio sam da mi treba sve vi?e I vi?e vremena za odmor od rada za ra?

unarom; osim izbegavanja zamora o?iju, uko?enog vrata I ote?anog disanja,

primetio sam da izbegavanje dugotrajnog gledanja u ekran spre?ava pojavu

ose?aja mu?nine I vrtoglavice.

13. ANKSIOZNOST I DECA

Tipovi de?ije anksioznosti

Trihotilomania

Trihotilomania je poreme?aj koji se javlja u impulsima i nagoni decu da ?

upaju vlasi kose kao reakciju na stres i anksioznost. Ta deca tako?e mogu ?

upati obrve, trepavice, u stvari, sa bilo kog dela tela. Impulsno kontrolisani

porema?aj se karakteri?e kao nemogu?nost deteta da se kontroli?e i odupre

isku?enju (impulsu) da u?ini ne?to ?tetno i ?kodljivo sebi ili nekoj drugoj

osobi. Trihotilomania se ubraja u OCD (obsesivno kompulsivni poreme?aj).

Pani?ni poreme?aj

Pani?ni poreme?aj je jedan od najmu?nijih anksioznih poreme?aja. Deca,

kao i odrasli, sa pani?nim poreme?ajem do?ivljavaju iznenadne neo?ekivane

i ponavljaju?e periode intezivnog straha. Tipi?ni simptomi uklju?uju:

ubrzano kucanje srca, znojenje, vrtoglavicu, ose?anje da pogo?ena osoba

gubi kontrolu i da ?e umreti. Kada se ovi simptomi dogode zajedno, oni

prouzrokuju pani?ni napad i on mo?e potrajati od nekoliko minuta do

nekoliko sati. Pani?ni napadi se ponavljaju u intervalima, pojavljuju se

iznenada bez upozorenja.

Socijalno anksiozni poreme?aj

Socijalna fobija, ?esto nazvana socijalno anksiozni poreme?aj, uklju?uje

neprikladan preteran strah koji pogodjena osoba do?ivljava kada treba da se

na?e u nekoj socijalnoj situaciji i stalno misli da ?e ispasti glupa i zbunjena

pred dru?tvom te da ?e je drugi ljudi zadirkivati i ismevati zbog toga. Ve?ina

dece sa socijalnom fobijom imaju ose?aj da ih drugi stalno posmatraju i boje

se da ?e napraviti neku gre?ku ako poku?aju ne?to da u?ine. Deca se ?esto

ose?aju upla?eno i bespomo?no u ve?ini socijalnih situacija, i to je ne?to

sasvim uobi?ajeno u de?ijem uzrastu, problem je ?to neprikladan nivo

anksioznosti mo?e prouzrokovati da dete postane ekstremno stidljivo i

povu?eno. Socijalno fobi?na deca izbegavaju situacije koje ih mogu dovesti

u centar pa?nje.

Selektivna mutavost

Selektivna mutavost (ranije zvana izabrana mutavost) je poreme?aj

karakterisan konstantnim odbijanjem deteta da govori pred ljudima u odre?

enim socijalnim situacijama.

Specifi?na fobija

Specifi?na fobija je strah od specifi?nih objekata, mesta ili situacija. Potpuno

je uobi?ajeno da dete ima jednu ili vi?e specifi?nih fobija, svaka fobija

prouzrokuje anksiozni odgovor kada se dete konfrortira sa prouzrokova?em

fobije. Deca sa specifi?nom fobijom mogu usvojiti vrlo manipulativno pona?

anje u nameri da izbegnu anksiozno provokativne situacije.

Anksioznost zbog odvajanja

Anksioznost zbog odvajanja je neprikladno anksiozno stanje koje se razvija

kao odgovor na geografsku odvojenost od mesta ili osobe u koje imamo

poverenje i pored koje se osecamo sigurno i bezbedno.

Generalizovani anksiozni poreme?aj

Generalizovani anksiozni poreme?aj je naj?e??i anksiozni poreme?aj koji se

javlja u detinjstvu. Deca sa ovim poreme?ajem ose?aju zabrinutost celo

vreme. Ona mogu tako?e ose?ati konstantan stres i napetost. Konstantna

zabrinutost kod deteta dominira njegovim ?ivotom i pravi mu probleme i

kod odra?ivanja normalnih dnevnih aktivnosti.

Obsesivno- kompulsivni poreme?aj

U Sjedinjenim ameri?kim dr?avama , 1 od 50 odraslih trenutno imaju

obsesivno- kompulsivni poreme?aj a duplo vi?e ga je iskusilo u nekom dobu

svoga ?ivota. Kod dece, obsesivno- kompulsivni poreme?aj je karakterisan

kao prinuda na primer kao ?to su stalno proveravanje i prebrojavanje.

Post traumatsko stresni poreme?aj

Anksiozni poreme?aj koji se razvija kao odgovor na epizode ekstremnog

stresa kao ?to su na primer do?ivljena nesre?a ili sudelovanje u situacijama

koje su mogle dovesti do gubitka ?ivota.

Anksioznost uzrokovana odvojeno??u

Ve?ina dece do?ivljava odlazak u ?kolu sa uzbu?enjem i u?ivanjem. Neka

deca su prestra?ena, i iznalaze najrazli?itija re?enja kako bi izbegla odlazak

u ?kolu. Roditelja treba da budu uvereni da deca koja redovno govore da su

bolesna i da ne mogu i?i u ?kolu, zapravo to ?ine sa ciljem da izbegnu

anksiozna ose?anja koja bi tamo mogla do?iveti.

Naravno ve?ina dece ponekad ne voli da ide u ?kolu; to se obi?no de?ava u

godinama kada su deca suo?ena sa te?kim ?kolskim aktivnostima ili

ispitima. Neka deca pate i imaju strah od napu?tanja sigurnosti koje pru?aju

roditelji i ku?a. Ovaj period u ?ivotu deteta nije samo uznemiruju?i i stra?an

za dete ve? je tako?e frustriraju?i i zabrinjijavaju?i i za roditelje deteta.

Anksioznost uzrokovana odvojeno??u mo?e se predstavljati na vi?e na?ina.

1. konstantne misli i briga o sigurnosti za sebe i roditelje

2. odbijanje odlaska u ?kolu

3. ?esti bolovi u stomaku i drugi fizi?ki problemi

4. preterana zabrinutost i strah ako dete treba da prespava van ku?e

5. preterana privr?enost roditeljima

6. pani?nost i zlovolja u vreme provedeno odvojeno od roditelja

7. problemi pri spavanju i no?ne more

U 13 godini, ja sam pro?ao kroz period socijalne fobije. Postao sam

iracionalno anksiozan, depresivan i stra?ljiv. Redovno sam tra?io pomo? ?

kolske sestre, zvao mamu da do?e po mene i krio se od druge dece. Takav

na?in ?ivota za dete je zastra?uju?i, ono je neprestano upla?eno i ose?a se

konfuzno, u tom dobu dete mnogo ma?ta i kada iznenada shvati da ?ivot nije

samo igra i zabava, i da je pun odgovornosti, izazova i briga sve to izaziva

veliki ?ok kod njega. Deca otkrivaju smrtnost, osecaju promene koje donosi

pubertet, sve to stvara ogroman pritisak na psihu deteta i moze da izazove

probleme ako dete nije pravilno vodjeno od strane roditelja ili staratelja.

Uvek je te?ko za dete da napusti ku?u posle du?eg provedenog vremena u

ku?i za vreme raspusta ili bolovanja. Faktori kao ?to su promena mesta

boravka, razvod ili gubitak roditelja mogu prouzrokovati ogroman stres i

uznemirenost, anksiozno ponasanje koje dovodi do anksioznosti uzrokovane

odvojeno??u.

Strategija zasnovana na izbegavanju koju deca koriste kada se obicno prave

da su bolesna... ona znaju kako je to uspe?no oru?je za manipulaciju kada su

ona stvarno bolesna. Takav na?in pona?anja vremenom postane o?igledan,

nestaje tokom dana i ponovo se javlja sutradan ujutru. U nekim slu?ajevima,

deca prosto mogu da odbiju da napuste ku?u.

(Trebalo bi da ispitate dete o njegovim specifi?nim problemima i

mukama koje ih mu?e. Poku?ajte da razgovarate sa njim na

neutralnom terenu kada je dete opu?teno i smireno, to ?e

pomo?i detetu da se otvori prema vama.)

Dete sa anksiozno??u uzrokovanom odvojeno??u mo?e da iskusi ?itav niz

problemati?nih situacija, ovde su navedene neke naj?e??e od njih. Na

primer:

1. ose?anje nelagodnosti kada je dete samo u sobi

2. preterana privr?enost prema roditeljima

3. preterana zabrinutost da se ne?to ne desi roditeljima ili samom detetu

4. stalno pra?enje mame i tate po ku?i

5. te?ko?e pri odlasku na spavanje

6. no?ne more

7. preterivanje i nerealan strah od ?ivotinja, ?udovi?ta, provalnika

8. strah od mraka

9. pote?ko?e koje proizilaze kada je dete primorano da ide u ?kolu

(Razgovarajte sa u?iteljem va?eg deteta oko promena u pona?

anju tokom boravka u ?koli)

Anksioznost uzrokovana odvojeno??u mo?e da dovede do razli?itih

implikacija i problema. U vrlo dugom periodu, mo?e dovesti do anksioznosti

i pani?nog poreme?aja u odraslom dobu, ali u kratkom periodu mo?e dovesti

do socijalne izolovanosti, problema u obrazovanju i komunikaciji. Konflikt

izme?u roditelja i deteta oko odbijanja odlaska u ?kolu mo?e uzrokovati jaz

u me?usobnim odnosima. Od vrlo velike je va?nosti da dete odmah primi

odgovaraju?u pa?nju.

S’tim da se problem vi?e ti?e samog odlaska u ?kolu a ne i boravka tamo,

vrlo je va?no da dete pro?e kroz odgovaraju?e ve?be kako bi pro?lo kroz

njegove iracionalne strahove. Rade?i kroz devet postulata i prolaze?i kroz

ve?be relaksacije u ovom programu dete ?e prevazi?i svoje probleme.

Vrlo je va?no da dete bude vo?eno od strane roditelja ili stru?nog lica.

Elementi ovog programa su dizajnirani za starije osobe; postoje neki

elementi koji mogu voditi do pove?anja de?ije anksioznosti.

Svako do?ivi anksioznost u nekom dobu svoga ?ivota; to je integralni deo

na?eg odbranbenog sistema. Deca na primer mogu da poka?u anksiozno

pona?anje kada su odvojena od roditelja, to je sve normalno i ne prouzrokuje

bigu, to je uobi?ajen deo procesa kroz koje dete prolazi kako bi bilo spremno

za izazove koje svakodnevni ?ivot donosi.

Neka deca na primer mogu imati strah od mraka, pasa ili nepoznatih ljudi,

sve ovo je uobi?ajeno i jedino opstaje i u kasnijem periodu ?ivota ako su ovi

problemi ostali nerazre?eni ili ako se vra?aju na neki na?in. Nedavano sam

nai?ao na jedan ovakav primer kada je majka pri?ala o sinovljevom strahu

od pasa. Odlu?io sam da toj familiji poka?em moga psa, bezopasnog i vrlo

dra?esnog terijera zvanog maki, dete je bilo zabrinuto i izgledalo je vrlo

upla?eno na prvi pogled ali njegov otac je reagovao kao prepla?eno dete,

vri?tao je i nekontrolisano mahao rukama unaokolo. Ostali ?lanovi familije

nisu bili uznemireni njegovim pona?anjem i bilo je vrlo jasno odakle je do?

ao sinovljev strah od pasa.

Generalizovana anksioznost mo?e da se manifestuje na razli?ite na?ine, ovde

su navedeni neki od njih:

1. mnoge brige oko stvari pre nego ?to se one i dogode

2. konstantna zabrinutost vezana za ?kolu, drugove, ili sport

3. ponavljaju?e misli ili akcije (obsesija)

4. strah i uznemirenje da se ne uradi ne?to pogre?no

5. nizak nivo samopouzdanja

Deca obi?no menjaju svoje raspolo?enje kada su anksiozna; ovo vam

dozvoljava da protuma?ite njihovo stanje. Ona su ?esto napeta i uznemirena

i bez dovoljno samopouzdanja da uzmu u?e??e u normalnim aktivnostima. ?

esto, anksiozna deca odaju utisak da su tiha, povu?ena, ovo ?esto ?ini

prepoznavanje problema prili?no te?ko.

Budite upoznati sa navikama va?e dece i poku?ajte da podr?ite njihove

potrebe. Nikada ne podcenjujte de?iju zabrinutost nipoda?tavaju?i njihovu

va?nost, ?to se vama ?ini trivijalno za dete mo?e biti vrlo neprijatno i

uznemiriju?e.

Vrlo je va?no da se izborite da doprete do va?eg deteta, ako ono do?ivi vas

kao nepristupa?nog oko nekih naro?itih problema, vrlo ?esto ona ?e poku?ati

da umanje problem i povu?i se kako bi izbegla konfrontaciju i pote?ko?e.

U svakom slu?aju vrlo je va?no za vas da primite profesionalnu procenu o

stanju zdravlja va?eg deteta. Ako se ose?ate zabrinuti oko bilo ?ega u vezi

njegovog zdravlja.

Brinu?i se za ukupno detetovo stanje zdravlja, bilo fizi?ko ili psihi?ko, vrlo

je va?no da dobijete korektnu ocenu od strane kvalifikovanog lekara. Imajte

na umu, da je davanje lekova detetu na zadnjem mestu, ako ba? druge

metode ne budu uspe?ne. Ja ne smatram da se le?enje psihickih bolesti treba

vr?iti uvek sa lekovima, ve?ina ljudi kojima sam proteklih godina pomogao

oporavila su se bez lekova.

Re?avajte problem direktno sa va?im detetom, pitajte ga direktna pitanja i

pru?ite mu komfor i podr?ku koju ono treba kako bi se otvorilo prema vama

i izlo?ilo vam svoje brige i strahove, kao bi vam se pru?ila prilika da detetu

pru?ite prakti?no, logi?no i pomirljivo re?enje.

Imajte u vidu slede?e:

1. Opisivanje sada?njih problema i simptoma

2. Informacije oko de?ijeg odrastanja i razvoja

3. Informacije o ?koli i drugovima

4. Informacije o odnosima u porodici

5. Mi?ljenje deteta o ovim temama

Opsesivno-kompulsivni poreme?aj kod dece i adolescenata

Opsesivno-kompulsivni poreme?aj, obi?no po?inje u adolescenciji ili

detinjstvu i poga?a 1 od 200 dece i adolescenata. Opsesivno-

kompulsivni poreme?aj se karakteri?e kao ponavljaju?a obsesija i/ili

kompulzija ?iji je intezitet toliki da prouzrokuje te?ko podno?ljivu

nelagodnost.

Obsesije se pokazuju kao ponavljaju?e i dugotrajne misli, impulsi, ili ne?

eljene slike koje prouzrokuju anksioznost i uznemirenje. Ove kompulzije

su ?esto nerealne i irecionalne. One nisu samo obi?ne prekomerne brige oko

dnevno-?ivotnih problema ili preokupacija kao kod generalizovanog

anksioznog poreme?aja. Kompulzija se defini?e kao ponavljaju?e pona?anje

ili ritual kao ?to je pranje ruku, slaganje i dr?anje stvari u redu, ponavljanje

ne?ega iznova i iznova, stalno prebrojavaje ne?ega, tiho ponavljanje re?i,

izbegavanje izvesnih situacija i objekata. Obseseje ili kompulzije

prouzrokuju zna?ajnu anksioznost i uznemirenje, i uti?u na de?iju normalnu

rutinu, akademsku sposobnost, socijalne aktivnosti, i odnose sa ljudima.

U male dece mo?e se javiti strah da ?e se desiti neka povreda njima ili

njihovim ?lanovima porodice, na primer da ?e neko provaliti u ku?u kroz

nezaklju?ana vrata ili prozor. Deca mogu kompulzivno proveravati sva vrata

i prozore dok roditelji spavaju kako bi se osigurali i privremeno olak?ali

njihovu anksioznost. Deca mogu ose?ati strah da su roditelji u me?uvremenu

slu?ajno otklju?ali prozor ili vrata, i obsesivni ciklus po?inje nanovo i deca

proveravaju prozore i vrata da li su zaklju?ani. Ovo se mo?e ponavljati

mnogo puta.

Starija deca koja su vi?e u skladu sa okolnim svetom i imaju ve?e

razumevanje o opasnostima koje se mogu desiti u njihovom okru?enju mogu

imati strah da ?e se inficirati sa nekim virusom, sidom, ili kontanimiranom

hranom. ?ivljenje sa ovakvim ose?anjima, kod dece mo?e razviti rituale

karakterisane pona?anjem ili aktivnostima koje se ponavljaju mnogo mnogo

puta. Ponekad su obsesije i kompulzije povezane, deca misle da ako ne u?ine

neku izvesnu stvar odre?en broj puta da ?e im se ne?to lo?e desiti.

Deca ?esto ose?aju stid i uznemirenost oko njihovog opsesivno-

kompulsivnog poreme?aja, tako da je vrlo bitno za njihove roditelje da imaju

u vidu stanje u kojem se njihova deca nalaze i da poku?aju da nastupe ?to

ose?ajnije i da bez podcenjivanja pristupe re?avanju problema.

Moj program se odnosi na probleme koji se ti?u opsesivno-kompulsivnog

poreme?aja i pru?aju pravila ‘devet postulata’. Ovo vam poma?e da

pripremite plan, da dete po?ne pozitivnije da razmi?lja kako bi prekinulo

ponavljaju?e opsesivno-kompulsivne rituale.

Opsesivno-kompulsivni poreme?aj je sme?ten u mozgu kao serija ste?enih

navika u formi neuronskih putanja, na isti na?in mi mo?emo biti odu?eni od

procesa koji izazivaju anksioznost i pani?ni poreme?aj, mi mo?emo biti

odu?eni od kompulsivnog pona?anja. Sa decom to je malo vi?e kompleksno

i ona trebaju va?u podr?ku i vo?stvo ka njihovom oporavku.

Post traumatsko stresni poreme?aj

Sva deca i adolescenti do?ive stresove koji mogu uticati na njih kako

emocionalno tako i psihi?ki. Ve?ina dece je sposobna da se brzo

oporavi od stresnih doga?aja. Neka deca koja su do?ivela ktastrofe i

nesre?e mogu razviti dugoro?ne probleme zvane post traumatsko

stresni poreme?aj. Obi?no, doga?aji uklju?uju situacije gde je ?ivot

ugro?en, ili dete tako?e mo?e biti svedok nemilih doga?aja kao ?to

su fizi?ko ili seksualno nasilje, automobilska nesre?a, ili dijagnoza te?

ke bolesti. Rizik od razvoja post traumatsko stresnog poreme?aja i

bilo kojim godinama je povezan sa ozbiljno??u pro?ivljene traume, da

li se trauma ponavlja, koliko je dete povezano sa traumatskom

epizodom, i njegov odnos sa ?rtvom ili ?rtvama.

Deca mogu inicijalno pokazivati buntovno ili konfuzno pona?anje

nakon svih ovih doga?aja. Ona mogu tako?e iskazivati emocionalni

strah, bespomo?nost, ljutnju, tugu, ili negiranje. Neka deca su

sposobna da potpuno blokiraju i umrtve ose?anja koja su iskusila i

do?ivela, ovo se naziva odvajanje, deca imaju sposobnost da se

pona?aju kao da se njima ni?ta i nije dogodilo. Deca sa post

traumatsko stresnim poreme?ajem ?esto razvijaju strategiju kako bi

izbegla situacije i mesta koja bih ih mogla podse?ati na pro?ivljenu

traumu. Ona tako?e poku?avaju da postanu manje emocionalno

otupela, depresivna, povu?ena, i primetno vi?e odvojena od njihovih

ose?anja.

Deca sa post traumatsko stresnim poreme?ajem ?esto pokazuju

neke od slede?ih simptoma:

1. brige oko smrtnosti i umiranja

2. gubljenje interesa za ne?to ?to bi normalno trebalo da ih

interesuje

3. fizi?ki simptomi

4. neodgovaraju?a reakcija na normalne situacije kao ?to je

napad ljutnje

5. nesanica

6. izlivi ljutnje

7. problemi koncetrisanja na odre?eni zadatak

8. nezrelo pona?anje

9. pove?ana osetljivost prema njihovom okru?enju

Post traumatsko stresni poreme?aj mo?e trajati vrlo dugo ako se na

vreme ne po?ne sa le?enjem. Savetuje se da se brzo potra?i pomo?

dok dete jo? nije razvilo simptome u tolikoj meri da ih je vrlo te?ko

otkloniti. Podr?ka od roditelja, ?kole i drugih ljudi vezanih za dete je

od vitalnog zna?aja u implementaciji programa koji ?e dozvoliti detetu

da ostane u normalnim aktivnostima i potrebno ja da dete ima podr?

ku kad god je to potrebno. Post traumatsko stresni poreme?aj mo?e

biti vrlo uspe?no le?en koriste?i ‘devet postulata’, ali, kao i sa drugim

anksioznim poreme?ajima vrlo je va?na podr?ka od strane roditelja.

Procesi koji dovode do negativnih misli uzrokovanim post traumatsko

stresnim poreme?ajem mogu se otkloniti, samo le?enje iziskuje dosta

vremena, strpljenja i istrajnosti.

14. CRTICE KOJE VALJA UZETI U OBZIR

Ove crtice slu?e kao naputci za poticanje razmi?ljanja o va?em stanju.

Ako nakon ?to pro?itate listu ne na?ete nijednu crticu koja bi se ticala vas ili

va?eg stanja, ne brinite, one se ne moraju odnositi na svakoga.

Ljudi koji se bave medicinom, uklju?uju?i farmaceute, psihijatre i

psihologe, jo? uvijek u?e, prou?avaju i usvajaju neke probleme izne?ene u

ovoj knjizi. Ako smatrate da ste od svog lije?nika dobili nezadovoljavaju?

odgovor na pitanje koje ste mu postavili, nemojte se ustru?avati zatra?iti i

drugo mi?ljenje. Npr. lije?nik koji se bavi lije?enjem na prirodan na?in je

mnogo bolje informiran o prirodnom lije?enju i fiziologiji i mo?i ?e vam dati

velik broj savjeta s tog podru?ja, a ako vi to ?elite, i odgovaraju?u terapiju.

- Da li ste bili, ili ste sad pod stresom, bilo na poslu, bilo kod ku?e? Jer to je

vrlo ?est uzrok pani?nog poreme?aja i depresije. Stoga ako ste pod stresom,

odmah konzultirajte svog lije?nika ili potra?ite pomo? obiteljskog

savjetnika.

- Jeste li ikad bili suo?eni s nekom ?ivotnom promjenom, npr. nekom nere?

om ili mo?da bolnim gubitkom i sl.? Ako jeste, to bi moglo biti vrlo va?no

za va?e stanje i lije?enje.

- Da li ste se nedavno odrekli pi?a ili pu?enja? Ako jeste, ili to planirate u?

initi, molim vas pro?itajte poglavlje o toj temi.

- Jeste li nedavno bili na dijeti ili ste mijenjali svoje prehrambene navike?

Ovo mo?e imati dramati?an u?inak i na va?e psihi?ko i na va?e fizi?ko

zdravlje. Ako eliminirate neku hranu iz svoje prehrane, tijelo mo?e izgraditi

nesno?ljivost prema toj vrsti hrane. Ponovno uvo?enje te vrste hrane u

prehranu tada mo?e rezultirati alergijskim reakcijama i osjetljivostima koje

vode u anksioznost i depresiju. Pro?itajte poglavlje o prehrani i konzultirajte

lije?nika ako mislite da bi to mogao biti va? problem.

- Da li ste nedavno uzimali kakve lijekove, bilo na recept ili bez recepta? Ili mo?da neke

droge kao ?to su marihuana, ecstasy ili kokain? Droge imaju vrlo dubok u?inak na zdravlje. ?ak i lijekovi na recept mogu biti

krivo propisani i zloupotrebljavani. Ako je to va? problem, budite iskreni s va?im

doktorom, tra?ite pomo?, zato su doktori ovdje.

- Jeste li ikad prije ili mo?da sad, bili predmetom bilo kojeg oblika

zlostavljanja? Ako se osje?ate zlostavljano, obavezno potra?ite

profesionalnu pomo? za rje?avanje tog problema. Va? doktor ?e vam dati

imena i adrese ljudi koji vam mogu pomo?i. Ne dozvolite da vam ovakva

situacija izmakne kontroli.

- Da li osje?ate mr?nju, ljutnju, imate li tajne? Razdire li vam to um? Ove

stvari mogu biti izuzetno destruktivne, i mogu uzrokovati fizi?ke i psihi?ke

probleme koji mogu ostaviti posljedice za cijeli ?ivot. Jedan od u?inkovitih

na?ina kako se nositi s tim problemom je taj da to podijelite s drugom

osobom. Poku?ajte podijeliti va?e misli s vama bliskim prijateljem,

savjetnikom ili psihologom.

- Bojite li se da vam je doktor dao pogre?nu dijagnozu? Uvijek mo?ete

zatra?iti drugo mi?ljenje, ali imajte na umu da ako vam je va? doktor

dijagnosticirao anksiozno – pani?ni poreme?aj, tada je vjerojatno u pravu s

obzirom da ovaj poreme?aj ima vrlo karakteristi?ne simptome. Ipak, ako

vam je doktor prepisao neku terapiju lijekovima, npr. diazepam, tada je

najbolje potra?iti i drugo mi?ljenje ili se raspitati kod svog farmaceuta o

propisanoj terapiji.

- Vjerujete li u svoju dijagnozu? Ako vam je doktor rekao da bolujete od

anksioznosti, morate mu vjerovati. Ako ne prihva?ate dijagnozu misle?i da

je doktor pogrije?io, samo ?ete nepotrebno odu?iti svoje stanje. Vjerujte

svom doktoru i koncentrirajte se na ovu metodu.

- Kada za vrijeme pani?nog napada imate osje?aj da umirete, morate

razumjeti da se i trebate tako osje?ati. Tijelo se tada pona?a normalno, zato

nemojte davati simptomima pozornost jer oni to uop?e ne zaslu?uju.

- Lijekovi za anksioznost su napravljeni tako da samo prikriju simptome, a

ne da ih izlije?e. Budite svjesni da svaki lijek mo?e imati nuspojave, zatim

simptome skidanja s lijeka, te ponovnu pojavu anksioznosti, obi?no ja?e

nego na po?etku. Ako uspijete kontrolirati svoju anksioznost bez

medikamenata, osigurat ?ete si br?i i trajniji oporavak.

- Ne podcjenjujte mo? opu?tanja. Disciplinirajte se dovoljno da izvodite

moje vje?be opu?tanja i vizualizacije barem dva puta dnevno.

- Ne dozvolite drugim ljudima da manipuliraju vama. Vi ste u ovom

trenutku najva?nija osoba. Nau?ite re?i ne!

- Nije dobro ne re?i drugim ljudima o svom stanju. Oni vas mo?da ne?e

razumjeti u potpunosti, ali ako im sakrivate svoje stanje samo ?ete sebi

osigurati dodatni stres. Iznenadit ?ete se kad vidite koliki broj ljudi ?e vam

priznati svoju anksioznost nakon ?to vi njima priznate svoju, i to ljudi od

kojih to nikad ne biste o?ekivali. Samo nemojte dvojiti oko svog stanja da ga

dodatno ne oduljite.

- To ?to ste ?uli za ljude koji su bolovali od anksioznosti godinama, ne zna?i

da ?ete i vi to prolaziti tako dugo. Jer neki ljudi dobiju pogre?nu terapiju ili

savjete, nailaze na nerazumijevanje, te se stoga bore sami godinama. Va?

napredak je u va?im rukama.

- Bit ?e vam bolje. Ne?ete umrijeti, izgubiti kontrolu ili poluditi.

1. Iracionalni strahovi koje prije niste imali su normalna pojava kod

anksioznosti. Ako se bojite nekog doga?aja koji je za vas neizbje?an,

tada bih vam preporu?io hipnoterapiju – to je odli?an na?in da na?ete

kompromis sa svojim strahovima. Mnogi ljudi su osjetili veliko olak?

anje nakon hipnoze. Ja sam za vrijeme svoje bolesti razvio strah od

odlaska zubaru; nakon samo jedne seanse hipnozom ponovo sam sa

mogao nositi sa situacijom posjete zubaru.

15. UPUTE ZA PARTNERE!

Uvod

Elizabeth Linden, Charlesova ?ena

Ka?u ljubav sve pobje?uje. Tko god je napisao taj sentiment nikad

nije volio osobu sa kronicnim poremecajem anksioznosti. ?esto sam sjedila

na svojoj strani kreveta, glava u rukama, prepuna suza, skrivajuci bol, moje

strahove i moj o?aj. Moja ljubav prema Charliju nikad nije dolazila u

pitanje. Znala sam da ga volim, ali ipak sam cesto sumnjala u svoju

izdrzljivost. Da ste me pitali prije 3 godine, gdje cu biti za tri godine, nikad

nebi pomislila da cu imati malog djecaka i biti sretno udana za Charlija!

Kao i ve?ina ljudi, i ja vjerujem da rjesenje Charlijeve anksioznosti

lezi u lijekovima ili psiholoskoj terapiji ili u oboje.

Svake noci budila bi se iz dubokog sna. Bila sam konstantno

premorena. Charlie bi imao no?ne more i uspravno bi sjedio na krevetu vri?

te?i na sav glas. Imao je pani?ne napadaje. Trudila sam se dr?ati ga i tje?iti,

ali odgurivao bi me i tra?io da zovem hitnu pomo?. Ni sama ne znam koliko

sam puta pomislila da ima sr?ani udar. „Ovaj put je druga?ije“, rekao bi

uvijek, „Ovo nije pani?ni napad“. Naravno, znala sam da je pani?ni napad,

znala sam sve znakove. Prolazio je prstima kroz kosu i dr?ao se za prsa. Kad

bi smirio disanje, otisao bi u kupaonu i umio se hladnom vodom. Protrljala

bi mu le?a i tje?ila ga dok je on zurio u ogledalo, ne prepoznaju?i osobu u

odrazu. Bio je uvjeren da umire. Osje?ala sam se tako bespomo?no. Zeljela

sam mu pomo?i, ali nisam uspjevala.

Radila sam puno radno vrijeme. Bila sam Studio manager odgovorna

za 50 ljudi. U to vrijeme sam se osje?ala posebno bespomo?na. Uvijek je

izgledao prestra?en, a to me ?inilo tu?nom i frustriranom. Moja podr?ka pri

pomo?i Charliju je bila da ga odvedem kod doktora, u ambulantu ili neki

drugi medicinski centar, osje?ala sam se kao njegovateljica, a to sam u stvari

i bila. U isto vrijeme sam se osje?alo iskori?teno i nevoljeno, Charlijevo

stanje mi je bilo va?nije od svega u njegovom ?ivotu, ali i u mom ?ivotu, iz

njegovog kuta gledanja.

Ljudi u anksioznosti postaju vrlo sebi?ni, rijetko misle na druge kao

nekad. INTERNALISING THEIR THOUGHTS je ?esta pojava u

anksioznosti, ali izvana izgleda kao sebi?nost. Anksiozni manipuliraju

okolinom prilago?avaju?i ju sebi, bez imalo brige za ljude koje ?e to

pogoditi. Znam da je njegova bol bila nemjerljiva, ali i mene je boljelo.

Moj ?ivot je bio na „?ekanju“. O?ajno sam ?eljela obitelj,bila sam sve starija

i moj biolo?ki sat je otkucavao. Krivila sam Charlijevu bolest, ona me spre?

avala da nastavim sa svojim ?ivotom.

Nemogu nabrojati koliko smo puta krenuli autom, samo da bi se

vratili i prije nego smo dosli do ceste ili koliko sam puta vodila Charlija

usred noci u ambulantu. Tokom dana sam radila, primaju?i 10-12

Charlijevih poziva u kojima je zvu?ao upla?eno i o?ajno. Moj ?ivot je bio

istro?en njegovim stanjem.

U to vrijeme nismo bili vjen?ani i makar sam ga jako voljela i bila

upoznata sa svime ?to pro?ivljava, ?esto sam se zapitala za?to tro?im, ?to bi

trebale biti najbolje godine moga ?ivota, kada stanje koje ga tro?i uop?e nije

moje.

Bila sam nemo?na u?initi i?ta da bi pomogla Charliju. Sjedio bi za ra?

unalom tra?e?i odgovore, te mi ponekad pokazuju?i ?ta je otkrio. Tra?io je

da skupljam medicinske knjige, knjige o samopomo?i, medicinske i

alternativen terapije, ?to i jesam nadaju?i se da bi ne?to moglo pomo?i.

Sje?am se dana kad mi je Charlie rekao da misli da je na?ao rje?enje

svojih problema. Nemam pojma ni gdje ni kako je prona?ao svoj „Sveti

Gral“, kako ga on zove. On ka?e da je to bio trenutak inspiracije, temeljen na

znanju kojeg je skupio tokom istra?ivanja, te onome ?to je vidio na grupnim

terapijama na koje je ponekad i?ao.

Promjenu na Charliju sam primjetila gotovo odmah. Mislim da je on

stvarno vjerovao da je na?ao odgovor i to ga je ispunilo obnovljenom

sigurnosti. Odlu?io je prestati sa lijekovima, to me jako zabrinulo, ali ?im je

krenuo sa smanjivanjem lijekova, bilo mu je bolje i to vrlo brzo. Tu i tamo je

imao lo? dan, gdje mu se ?inilo da mu se stanje pogor?alo, ali je ostajao

optimisti?an. Odlu?io je kupiti fotoaparat i po?eo je slikati sve ?to je mogao

na?i oko ku?e. Slikao je sve ?e??e i bila sam iznena?ena koliko je bio

zanesen i fokusiran na taj hobi, ustvari nisam ga mogla odvojiti od toga. Islo

mi je to na ?ivce, ali sam ga podr?avala, izgledao je puno bolje i njegova

anksioznost je zauzimala drugo mjesto. Jo? uvije je imao napadje panike i

ponekad trenutke o?aja, ali s vremenom su postajali sve rije?i.

Tri mjeseca od odluke da poku?a sa svojim na?inom terapije bio je

bez likeova i slikaju?i sve ?to je mogao. Ponovo je po?eo primje?ivati

ljepotu i tra?io me daga vozimna lijepa mjesta gdje bi mogao fotografirati. U

po?etku mu je bilo vrlo te?ko, bilo je to o?ito, ali izgledao je odlu?an da

ponovo „?ivi“.

Svakim danom mu je bivalo sve bolje i bolje. Svi su primjetili

promjenu i niko nije biovi?e ?okiran od njegovog doktora i psihoterapeuta

Kada sam razgovarala snjima, bili su totalno za?u?eni da je Charlie bio sve

bolje i ?eljeli su saznati koja je tajna. Sve ?to sam mogla re?i bilo je „Bez

lijekova i fotoaparat“. Charlie se upisao na te?aj za fotografe u lokalnom

kole?u i isprva mu je bilo vrlo te?ko.

Charlie se tokom slijede?ih devet mjeseci totalno promijenio i po?eo

je primati narud?be da fotografira za pla?u. ?asopis je vidio neke njegove

fotografije i po?eo je slikati za njih, a uskoro i pisati ?lanke.

Za manje od godine dana, Charlie je po?eo ponovo raditi, ponekad se

brinuo?to mora i?i daleko od ku?e na posao, ali kako je vrijeme prolazilo

imao je sve vi?e samopouzdanja. Uskoro je sam putovao autom. Kupio je

mobilni telefon, ?to mu je puno pomoglo, te je po?eo sam voziti na posao!

Charlie danas fotografira i poma?e ljudima da na?u svoj „Sveti Gral“.

Jako sam ponosna na njega ?to je na?ao odgovor i na hrabrost i uvjerenje da

taj odgovor proslijedi do kraja. A najvi?e od svega sam ponosna na to ?to ?

eli pomo?i drugim ljudima, iako su svi bje?ali od njega i prepisivali mu

lijekove.

Puno sre?e ?elim ljudima u sli?noj situaciji kao mojoj, da prona?u ono

?to smo mi na?li. Ne odustajte, prebrodit ?ete vi to kao ja?e i bolje osobe, a i

patnik sa vama.

Sve Najbolje

Elizabeth Linden

Podrumski koraci

Mi kro?imo kroz ?ivot zaboravljaju?i ?to nas ?eka. Ve?ina ljudi prelazi ?

ivotne prepreke ne razmi?ljaju?i o opasnostima koje nas ?ekaju iza svakog

kuta.

Ljudi koji pate od panike i anksioznosti, otvorili su „podrumska

vrata“, ulaz u podrum STRAHA.

Jednom otvorena vrata, mogu se ponovo zatvoriti prije nego pacijent

po?ne padati u podrum, ali to zahtjeva uvid i znanje da bi se problem mogao

identificirati i brzo na?i rje?enje istog.

Jednom kada po?ne pad, stanje se pogor?ava sve dok se pacijent

velikom brzinom ne srusi prema dolje, totalno van kontrole, udaraju?i u

svaku hladnu stepenicu uz uznemiruju?e i u?asne simptome. Potrebno je

vrlo kratko vrijeme da pacijent dodje do dna podruma, izoliran, upla?en i

pun modrica. Stepenice se visoko uzdi?u prema vratima koja su toliko

daleko da ih pacijent vi?e nemo?e vidjeti. Ve?ina ljudi neznaju?i ?to im se

dogodilo sjedit ?e u podrumu, sami i upla?eni, mo?da ?e i potra?iti pomo?,

ali sve ?to ?e im doktori dat su lijekovi koji ?e blokirati tamu, trenutno

maskirati situaciju, ali kada se djelovanje istro?i, podrum je i dalje u tami.

Uz potrebno znanje i podr?ku mogu?e se ponovo popesti tim

stepenicama. Stepenice su strme, hladne i duga?ke, ali neki ljudi se uspiju

popesti bez tu?e pomo?i, oni koji to ne uspiju trebaju pomo?. Ovaj odlomak

je posve?en tim ljudima.

VA?A ULOGA!

Evo par stvari na koje treba obratiti pa?nju:

Budite maksimalno predvidljivi. Ako dogovorite susret, OBAVEZNO DO?

ITE! Ako odlu?ite reagirati na odre?enu naviku, dr?ite se toga, mijenjaju?i

planove usporavate oporavak

Nemojte pretpostavljati da znate ?to oboljelom treba, uvijek ih je bolje pitati.

Zajedno odlu?ite kako se postaviti prema svakom problemu

Neka oboljeli odredi brzinu oporavka. Oporavak mo?e biti br?i ili sporiji, ali

nemojte forsirati

Uvijek poku?ajte na?i ne?to pozitivno u svakom poku?aju napredovanja. ?ak

i ako poku?aj propadne ili uspije samo polovi?no, poku?ajte na to gledati

kao na uspjeh. Poku?ajte slaviti ono ?to je u?injeno, a ne gledati na ono ?to

nije

Nemojte omogu?iti oboljelom da olako izbjegava svoje strahove, ali

NIKAKO ih ne forsirajte da rade ono ?to misle da nemogu napraviti. Poku?

ajte tada na?i neki kompromis i poku?ajte ponovo slijede?i put. Postepeno

mo?ete prestati sudjelovati sa prisilom i izbjegavanjem navika. Nemojte

postati suu?esnik u njihovim djelovanjima

Ne dozvolite da vam ?ivot oboljelog postane optere?enje, niti da utje?e na

va? ?ivot. Nau?ite re?i NE, ukoliko je zahtjev nepravedan, nepristojan ili

kontraproduktivan

Izbjegnite biti emotivni prilikom napadaja panike. Suosje?ajte sa oboljelim,

jer su napadaji U?ASNI! Prihvatite, ali se ne usredoto?ujte na simptome.

Poku?avajte davati pozitivne izjave poput: „Ponosan sam na tebe, di?i

polako, to su samo osje?aji“. Ne govorite: „Nemoj pani?ariti, Ne budi smije?

an i sl.“

Nau?ite maksimalno o anksioznosti. Biti partner, obitelj ili njegovatelj

oboljelim od anksioznosti, zna biti vrlo umaraju?e, frustriraju?e i

obeshrabruju?e. Niko nemo?e,osim ukoliko je i sam patio od anksioznosti,

ikad shvatiti razmjere patnje, frustracije, bola i neugodnosti koje osje?a

oboljeli. Inteligentni, sposobni i ?vrsti ljudi u trenu bez upozorenja su pogo?

eni poreme?ajem, postaju?i upla?eni, slabi i ovisni o ljudima koji ih okru?

uju. Nemojte prepostavljati da je osoba sa tim poreme?ajem slaba ili „smije?

na“, ljudi koji to govore nikad nemogu shvatiti koliku ?tetu ?ine oboljelom

tim pona?anjem. Oboljeli postaje frustriran i povrije?en jer ?eli biti bolje, ali

ni?ta ?ta oni sami ili doktori naprave ne poma?e. Zapeli su izme?u ?eki?a i

nakovnja. Svijet je veliko i stra?no mjesto kada patite od anksioznosti. Svaki

novi korak stvara mogu?nost nove ?anse za napadajem i fobijama dok

oboljeli ne prihvati da je najbolji na?in izbjegavati sve ?to bi moglo izazvati

napadaj i tako po?inju limitirati svoje ?ivote. Agorafobija (strah od izlaska iz

ku?e, samo?e) se razvija vrlo brzo, ponekad preko no?i, tako da oboljeli

prestaje sudjelovati u normalnim aktivnostima. Mnogi misle da je

Agorafobija strah od otovoreno prostora, mada je dio upravu, neki oboljeli

imaju taj strah gotovo posvuda. Va? partner ili pripadnik obitelji prolazi kroz

najgore mogu?e traume koje biste mogli zamisliti, ne podcijenjujte snagu

misli. Svaki put za vrijeme napadaja ili visoke tjeskobe, oboljeli pro?ivljava

jake i u?estale psihi?ke i fizi?ke podra?aje i simptome koji kada popuste

ostavljaju oboljelog u stanju kao da je pretr?ao maraton bje?e?i od najgorih i

najstra?nijih u?asakoji se mogu zamisliti. Zna?i vrlo su intenzivni!

Konstatno pro?ivljavanje anksioznih simptoma i misli, uzrokuju da

oboljeli postaje osiroma?en u svakom mogu?em pogledu. Psiholo?ke

posljedice mogu biti duboko ukorijenjene i oboljelom se ?ini da kre?e

prema neodgodivom ludilu. Iskrivljeno razmi?ljanje o agresiji,

seksualnoj perverziji i samoozlje?ivanje, mo?e oboljelog dovesti do

zaklju?ka da nikad ne?e ozdraviti.

Psiholo?ko osiroma?ivanje mo?e utjecati na svaki unutarnji organ,

sustav i kemijski proces u tijelu. Dolazi do hormonalnog poreme?aja,

probavni i di?ni sustav umaraju se proizvode?i mno?tvo vrlo

ekstremnih simptoma. Ne zaboravte da svaki milimetar tijela, svaki

organ, krvna ?ila, o?na ko?ica, u?i i nos su okru?eni ultra osjetljivim

nervnim osjetilima, koji su usljed napadaja jos vise poja?ani

anksioznik kemikalijama i krivim mo?danim porukama. Kada postaju

aktivni gotovo ih je nemogu?e okrenuti.

ONI NE?E POVRIJEDITI OBOLJELOG!

Stvarno ne?e, ali oboljeli to nezna i koliko god ih uvjeravali, oni vam

jednostavno nece vjerovati. Logika im govori da sve ?to govorite je

istina, ali njihovi simptomi govore im da to nije tako.

Iskustvo nam je pokazalo da same rije?i nisu dovoljne za promjenu

pona?anja. Dokazi za to su nam ?isto eksperimentalne naravi. Jednom

kada razbijete ciklus i misli okrenete ka produktivnijim procesima,

kao napr hobi, tijelu je dana ?ansa da se oporavi, oboljeli mo?e osje?

ati oporavak koji ?e ih pokrenuti prema tome da se bolje osje?aju.

Uredu, sad vam kad sve ima neki smisao, imate ideju kako je

oboljelom, znate da vam njihovo vi?enje stvari govori da si oni

nemogu pomo?i i znate da im govore?i „Saberi se i sve ?e biti uredu“

je kontraproduktivno, pa ?ta onda mo?ete napraviti?

PODR?KA!

Poma?u?i oboljelom tako da mu glumite ?taku mo?e biti

kontraproduktivno. Jednog dana te ?take ne?e biti i oni ?e pasti na

glavu. Uz sve probleme kojima se suo?avaju, glumiti ?taku oboljelom

je i lo?e za oboljelog jer im daje mogu?nost da na vas natovare neke

svoje odgovornosti, ustvari takva podr?ka im dokazuje da nemogu

sami. Ako sami oboljeli ?ita ove retke, i pita se kako bi se najbolje

mogao rije?itit ove knjige, pa da onemogu?i njegovatelja u promjeni

svojega stanja, neka dobro razmisli ?ta ?eli posti?i. To je isto kao i

skrivanje boce rakije ispod sudopera, dok sudjelujete na lije?enju od

alkoholizma, u najmanju ruku kontraproduktivno.

Pa njegovatelji, partneri i rodbino, gdje smo stali? ?ta je najbolje

napraviti?

Kad vam neka osoba po?ne vikati POMOZI MI, MOLIM TE

POMOZI MI, naravno da ?ete to i uraditi, ali to napravite, stalo?eno i

logi?ki. Pro?itajte ovu knjigu i nau?ite tehnike kontroliranja panike i

nau?ite dati prostora oboljelom, na gu?ite ga zagrljajima, osim ukoliko

oni to sami ne ?ele. Dopustite im da sami odlu?e ?to ?ele, a vi

napravite ono ?to vi ZNATE da im treba. Naprimjer dajte im hladni

flanel za lice, to ?e proizvesti ronila?ki refleks i povratiti normalno

disanje. Mozda im dajte vrecicu da disu u nju i smireno ih uvjerite da

im se ni?ta ne?e desiti, da i sami znaju ?ta im se doga?a i da ?e uskoro

zavr?iti. Naravno primjenite podr?ku ovisno o situaciji koriste?i

informacije koje ste pro?itali u ovoj knjizi.

Mogao bih napisati stranice i stranice informacija o tome ?to napraviti

i ?to ne napraviti u odre?enim situacijama, ali garantiram vam da se

nikad ne ponavljaju iste situacije. Ponekad je ljudima te?ko biti

suosje?ajan i davati podr?ku, ali ma koliko to te?ko bilo, nije nemogu?

e. Morali bi biti vrlo hladna i bezosje?ajna osoba, da biste mogli

gledati nekoga da pati i da mu jo? pogor?ate stanje.

Najvaznija stvar koju mo?ete napraviti za oboljelog je da ih ohrabrite

da tra?e vi?e. Popunite njihove ?ivote sa aktivno??u, zauzmite im

misli koliko god je to mogu?e. NE FORSIRAJTE IH da naprave ne?

to, nego ih nje?no ohrabrujte. Upotpunosti se upoznajte sa DEVET

STUPOVA, oni ?e vam pomo?i da pomognete oboljelom. Va?no je da

budu dobro upraksirani raditi ono ?to DEVET STUPOVA tra?e od

njih, ?to je mogu?e to?nije. Ono ?to im poma?e, zapi?ite i nastavite

raditi na tome. Kad oboljeli osje?a tjeskobu, provedite ih kroz svaki

glagol i naglasite koliko su oni va?ni. Recite im koliko napreduju i

koliko su uo?ljive promjene na njima. Video vje?ba je vrlo va?an alat.

Ona omogu?uje tijelu odmor kroz vje?bu, ali i unaprije?uje dobro dr?

anje, disanje, a poma?e i u obnavljanju mi?i?a i izdr?ljivosti. Poku?

ajte ohrabriti oboljelog na redovite vje?be, ako ?elite, mo?ete se i vi

pridru?iti, jer to poma?e tijelu, a to nikad nije lo?e. Rade?i vje?be sa

oboljelim ne samo da ih ohrabruje na vje?bu, nego ih uvjerava da im ?

elite pomo?i. Nekome sa anksioznosti to vrijedi milion dolara. Mene

je takva ponuda ugodno iznenadila, znaju?i da neko ipak ?eli biti

pored mene uprkos svemu.

Opu?taju?i/samohipnotski CD sadr?i i neke korisne poruke, te

intrevjue koji bi vam mogli biti zanimljivi. Opu?tanje mo?e, sa

vremenom, omogu?iti dramati?na opu?tanja, probajte i sami da

osjetite kroz ?ta sve prolazi oboljeli. I ovu vje?bu mo?ete provodit

zajedno sa oboljelim da bi ih ohrabrili i dali im podr?ku. Glavni cilj u

davanju podr?ke oboljelom nije davanje ramena za plakanje i ?take na

koju bi se naslonio, nego da im poka?ete da nisu sami. Anksiozni

simptomi su vrlo usamljuju?i, oboljeli se osje?a izolirano, upla?en i

tu?an, poku?ajte im pokazati da je svijet jo? uvijek na istom mjestu,

da imaju jo? uvijek puno za ponuditi i napraviti i da sa podr?kom i

prate?i savjete ove knjige, mogu se vratiti u taj svijet kao puno bolje i

ja?e osobe nego prije.

Ve?ina ljudi kojima sam pomogao proteklih godina, redovno me

obavje?tavaju o svojem napretku. Jedna stvar koju svi govore, je da

nakon pretpljene anksioznosti osje?aju da su puno ja?i i sposobniji

nego ikad prije. Govore mi ne?to ?to sam i sam osjetio, a ?ini se da

nam je to zajedni?ka osobina, taj nevjerojatan osje?aj da je sve puno

bistrije, kao da smo nekako dobili mogu?nost da nau?imo o sebi vi?e

nego ostali. Ljudi mi ?esto govore da osje?aju kako mogu bolje

prosuditi ne?iji karakter, lak?e „?itati“ ljude i analizirati situacije, te da

im se svijet ?ini ve?im, bidtrijim i puno zanimljivijim nego ikad prije.

Mo?da su ?ivci tokom ?ivciranja postali ja?e osjetljivi na neke stvari

na na?in koji niti jedan koji nije obolio od anksioznosti nemo?e

osjetiti ili je mo?da um pro?i??en od sme?a i pau?ine ?ivota. Ma ?ta

biloda bilo osje?aj je dobar, a mo?da smo i samo zahvalni ?to smo

ponovo zdravi.

Svi oboljeli od anksioznosti koje ja znam u ovih desetak godina idu ka

ozdravljenju, mnogi ponovo rade i brinu se za svoju djecu. Mnogi su

zapo?eli novi ?ivot, obnovili svoje veze, imaju djecu, odselili u

inozemstvo ili se jednostavno vratili u normalu. Kakav god bio izbor

oboljelog, on mo?e ponovo izabrati i sretno i potpuno ?ivjeti.

NEKOLIKO UPUTA

1. poku?ajte biti suosje?ajni i davati podr?ku bez da gu?ite ili umanjujete

problem oboljelog

2. ako oboljeli ima napad jer ste ga negdje poveli, ne osje?ajte se krivim,

nego probajte ponovo slijede?i put

3. nemorate uvijek pomo?i oboljelom, nekad mo?ete i re?i NE kako biste

sa?avli svoje mentalno zdravlje

4. nikad ne govorite oboljelom da je njihovo stanje ne?to ?to su zamislili

u glavi , to se mo?da vama ?ini logi?no, ali oboljelom to govori da im

ne?to nije uredu sa mozgom i da ?e poludjeti

5. kada oboljeli ima napadaj, podsjetite ih da su se ve? i prije tako osje?

ali i da nisu pogrije?ili. Uvjerite ih da ne umiru i da nemaju sr?ani

napadaj

6. zahtjeve oboljelog shva?ajte doslovno. Ako ne ?ele ostati sami, ne

ostavljajte ih same, ako ?ele da ih dr?ite za ruke, napravite to.

Ignoriraju?i njihove specifi?ne zahtjeve, ustvari napu?tate njihove ?

elje. To ih mo?e dovesti do panike

7. ako oboljeli ?eli pomaknuti svoje granice, dok ste negdje vani,

dozvolite im, ali se dogovorite gdje ?ete se na?i, i BUDITE TAMO

8. oboljelom dajte podr?ku ako za?eli isprobati neke nove aktivnosti, kao

napr voziti negdje. Mo?ete ih pratiti u drugom autu ili im dati da vas

zovu na mobilni telefon

9. zatra?ite dodatne informacije od oboljelog kad osje?a tjeskobu. S time

mislim da vam ka?u ?to im je potrebno tog trena da bi se osje?ali

bolje, bilo da li ?ele oti?i negdje gdje se osje?aju sigurnije, ne?to

popiti ili da im samo drzite ruku. Mogu reagirati iracionalno ili re?i

ne?to ?to ?e vas povrijediti, ali budite strpljivi i shvatite da prilikom

napadaja, logi?ne reakcije na njihovu situaciju ili prema vama su

skoro nemogu?e.Anksioznost mo?e pobuditi ?estoke reakcije i misli.

Nemojte se uvrijediti ili reagirati agresivno, jednostavno se povucite

i ?ekajte da oboljeli vama pri?e, ali ih ne napu?tajte

10.shvatite da je osje?aj prijetnje vrlo relativan. Ono ?to mnogi shva?aju

normalnim, oboljelog mo?e jako upla?iti Ponekad promjene

temperature, mrak, glasna buka ili radoznali pogled mogu biti

dovoljni za pani?ni napadaj

11.budite svjesni da ?e oboljeli imati veliku utjehu znaju?i da kako se

god osje?ao ili kako god reagirao, da ste vi pored njega i da mu dajete

podr?ku bez kritiziranja ili ljutnje

12.ve?ina ljudi se srami i ljuti ih ?to postaju ovisni o nekome. Da bi ste

sprije?ili takav osje?aj, potra?ite ne?to u svojem ?ivotu za ?to vam

treba pomo?. Time ?ete posti?i dvije stvari, izjedna?it ?ete osje?aj

ovisnosti i poni?titi dio osje?aja srama i krivice koju oboljeli osje?a

13.poku?ajte pomo?i oboljelom skre?u?i mu pozornost, ?to im mo?e

pomo?i da ne preanaliziraju svoje misli, da se ne koncentriraju na to

kako se osje?aju. Odvra?anje pozornosti je klju? svega, ali to mora

biti ugodno za oboljelog

14.kada razmi?ljate o izlasku ili nekom doga?aju, imajte na umu kako bi

se oboljeli mogao osje?ati u toj situaciji. Ako to zahtjeva, izvidite

situaciju prije svega da biste mogli znati, da li je to pogodno za

oboljelog

15.pomozite im da vje?baju DEVET STUPOVA

PROGRAM

Ovaj program sadr?i sva sredstva koja su potrebna da bi oboljeli

ozdravio. Pru?a vam klju? oporavka. Jedino ?to nedostaje u svemu je

ne?to ?to nemo?e biti ograni?en ili uhva?eno, a to je volja osobe za o?

uvanjem i uspjehom. Sam bog zna da kad bi to uspio, bio bih bogat ?

ovjek.

U nekim slu?ajevima ja sam u prednosti, jer sam u mogu?nosti uzeti

nekoga za ruku i povu?i ga iz anksioznosti na ulicu i biti s tom

osobom dok ne povrati svoju stalo?enost i krene dalje. Volio bi kad bi

bio u mogu?nosti to napraviti svakoj osobi koja je kopirala ovaj

program, ali nemogu. Mnogi su ljudi oti?li sa ovim programom poveli

sami sebe kroz rehabilitaciju, neki ljudi nisu imali obitelj koja bi im

pomogla... uskoro ?ete nau?iti da ste sami u svojim strahovima i da

jedina osoba koja vam mo?e pomo?i da ih prevladate ste vi sami.

Nemorate biti svetac. Jednostavno morate biti gdje vas oboljeli treba i

dati mu podr?ku i inspiraciju, ohrabruju?i ih da to iskoriste

maksimalno koliko mogu, da ?itaju i shvate ovu knjigu, da napreduju

u svom oporavku kako bi ponovo bili „SVOJI“

Pozdravi i najljep?e ?elje

Charlie

16. ZAKLJU?AK

Nadam se da vam je ova knjiga pomogla i razuvjerila kako sam i htio.

Strah koji sam osjetio me nagnao da napi?em ovu knjigu. ?elim da i

drugi ljudi povrate snagu pomo?u mojih iskustava i informacija koje

sam otkrio uspore?uju?i svoje stanje sa drugima i nadam se pomo?i

vam da se ne osje?ate usamljeno. Nesmijete sumnjati u svoju

sposobnost za oporavkom, tanka je crta izme?u oboljelog i zdravog,

va? povratak ka ozdravljenju je tek po?eo.

Bilo mi je potrebno osam godina od dijagnoze mojih problema, pa do

mog povratka ka ozdravljenju i totalnog oporavka. Jo? uvijek ne ?ivim

normalnim ?ivotom, ve?inom zbog ostataka simptoma „skidanja“ sa

BENZODIAZAPINA. Zaostaci aksioznosti, ovisnost i „skidanje“sa

lijekova, razli?iti su me?u oboljelima zbog razlike u doziranju i

ovisnosti. Ponekad ljudi koji su patili od anksioznosti mogu se vrlo

brzo oporaviti ?im postanu uvjereni u mogu?nost oporavka.

Ja vi?e nemam pani?ne napadaje, anksioznost ili agorafobiju. Puno

sam ja?i i sposobniji suo?iti se sa stresnim ?ivotom nego ikad prije.

Nikad nisam pomislio da bi ponovo mogao raditi uobi?ajene stvari

koje bi radio ?ovjek mojih godina. Danas ponovo zara?ujem za ?ivot,

o?enjen sam i imam predivnog malog sina.

Anksioznost je jako stra?no stanje; ?ini vam se da ste sami i o?ajni.

Podra?aji koje osje?amo ?ine nas , ne samo depresivne, nego

depresivne i usamljene. Mi smo robovi svojih misli, kad bi nau?ili

podesiti misaoni proces, kad bi postali pozitivniji u prezentaciji nas

samih prema drugima, s vremenom bi to postalo uobi?ajeno, ustvari

mogli bi zadr?ati misli da bi ozdravili.

Emocije su po mojoj teoriji alarmni signali razuma. Kad um ili tijelo

postanu ugro?eni, na?a podsvjest reagira emocijama. Ljutnja, tuga,

mr?nja, ljubav, samilost sve su to emocije koje uo?avamo da bi mogli

pravilno reagirati u odre?enim situacijama. Kada do?ivimo previ?e

emocija, na?a tijela do?ivljavaju stres, tjelesne funkcije postaju

poreme?ene i onda to utje?e na na?e razmi?ljanje. Upravo u tim

trenucima anksioznost, panika i depresija dobivaju mogu?nost da se

razviju. Vrlo ?esto je dovoljno imati samo pozitivan pogled na svijet

da bi se prebrodila kriza. Pri tome ne mislim samo la?no nasmije?en

hodati po svijetu i govoriti da mi nije ni?ta. Preispitajte svoj ?ivot,

posao, stil ?ivota, gdje ?ivite i sve ostale stvari koji bi mogle utjecati

na vas i na va?e zdravlje. Zadovoljite se samo sa najboljim, imate

samo jedan ?ivot, pa ako vam se ne?to ?ini krivim, obi?no je tako.

Va?no je zapamtiti da tijekom stresa, anksioznosti ili bolesti, manje je

vjerojatno da ?e te do?ivjeti svijet onakvim kakav je. Donositi odluke

o promjenama u ?ivotu dok ste u takvom stanju je nepreporu?ljivo.

Ako ipak osje?ate da vam je potrebna promjena, pozovite prijatelja,

voljenu osobu ili savjetnika da vam pomogne i vodi vas do va?e

odluke.

Obratite pa?nju na va?e hobije i aktivnosti koje vas interesiraju, bit ?

ete iznena?eni kako vam upoznavanje sa novim stvarima mogu dati

novi pogled na ?ivot. Kad sam otkrio fotografiju, ponovo sam se osje?

ao ?ivim, makar i kroz objektiv. Po?eo sam gledati na stvari iz drugog

kuta i svijet je opet izgledao predivno. Puno va?nije je bilo to ?to mi je

bilo drago da je predivan jer prije za to nisam mario. Jo? se nisam

osje?ao najbolje, ali sam se tjerao odlaziti u prirodu i koled?

fotografirati. Tjeraju?i se sve vi?e i vi?e, novi neurolo?ki putevi u

mom mozgu su bili stvarani, pozitivni koji ?e poni?titi stare negativne

i anksiozne. Fotografija mi je uskoro postala strast i od tada nisam ni

pogledao unazad, toliko mi ona zna?i!

Kad osjetite da je ?ivot protiv vas i da nikada ne?ete ozdraviti,

zapamtite ovo: Anksiozni simptomi su samo podra?aji i osje?aji, niko

nikad od toga nije umro. Panika je normalna, samo je vrlo neugodna.

Netrebate puno sna koliko vam se ?ini da trebate. Srce vam ne?e stati

ukoliko di?ete brzo ili sporo ili vam presko?i koji otkucaj. Ubla?

avaju?i osje?aji ili nedostatak zraka vas ne?e ugu?iti.

PONOVO ?E TE BITI BOLJE!

Sve nejbolje u va?em putovanju ka ozdravljenju.

?ivite po uputama DEVET SUPOVA

Charles Linden