List osnovnih škola Grada Velike Gorice i općina Pokupsko ... · dani 9. i 10. listopada 2018. pogodovali su provedbi planirane terenske nastave učenika i učiteljica četvrtih

Velika Gorica • Studeni 2018. • Godina 28 • Broj 68 • Cijena 6 KUNA

List osnovnih škola Grada Velike Gorice i općina Pokupsko, Kravarsko i Orle

Sara Habijančić 7. b, OŠ Vukovina

Petar Lokner, 4. a, OŠ Vukovina

Helena Šiprak, 4. b, OŠ Vukovina

Monika Dobrenić, 4. b,

OŠ Vukovina

IMPRESSUM

list osnovnih škola Grada Velike Gorice i općina Pokupsko, Kravarsko i Orle

NAKLADNIKPučko otvoreno učilište Velika Gorica

Odjel za kulturu

ZA NAKLADNIKAAnita Pišković

UREDNICAMirjana Marković

REDAKCIJADubravka Adžaga, Goranka Braim-Vlahović, Antonina Briševac, Tajana

Brnić, Lidija Detelić, Goranka Dimoski, Ivana Dubovečak, Danijela Gašpar,

Jasna Gazdić, Josipa Gršetić, Zrinka Hačić, Alina Haraminčić, Irena Ivančić,

Marija Janković, Melita Jurilj, Lidija Klarić, Ivana Zagorec Kolarić, Anastazija Komljenović, Ivančica Kovačić, Zorica Kovačić, Snježana Kovčalija, Ksenija Lažeta, Erika Likan Kelentrić, Mirjana Marinčević, Jasenka Medved, Tamara Kordić Mišković, Marina Mužek, Jasna

Pletikapa, Jasminka Podlejan, Blaženka Prvonožec, Jasminka Tihi-Stepanić,

Ivančica Strgar, Tihana Strmo, Marina Šilović, Danijel Šokec, Tamara Špehar,

Nada Tomašić, Lidija Tomić, Divna Topolnjak, Nada Vidaković, Snježana Vlahović, Davorka Facko-Vnučec, Vid

Vučak, Marina Zorić

FOTOGRAFIJEFoto arhiva Pučkog otvorenog učilišta

Velika Gorica i novinarske skupine osnovnih škola

UNOSNikolina Landeka

GRAFIČKA PRIPREMA I DIZAJNTomislav Haraminčić

Rukopisi se šalju na adresuPučko otvoreno učilište Velika Gorica

(za “Žir”),Zagrebačka 37,

10410 Velika Gorica

TELEFON:6259-808 fax: 6259-818

IBAN:HR6624020061854100005

uz poziv na broj HR 63 7803-24213-1112

[email protected]

www.pouvg.hr

TISAK: Domagraf d.o.o.

NAKLADA: 1000 primjeraka

ISSN 1332-3695

2

Dominik Vrbančič i Laura Bedeković, 6.b, OŠ Šćitarjevo

VICEVIKako se zove kostur koji nosi kožnatu jaknu?Kost i koža

Pamćenje„Doktore, u posljednje sam vrijeme počeo gubiti pamćenje. Što

mi predlažete?“ žali se pacijent. „Da platite unaprijed“, odvrati liječnik.

DušaPokucala smrt na vrata Juri i kaže: “Došla sam po tvoju dušu.“ Jura se okrene i vikne: „Marice, dušo, netko te treba!“

Nestanak strujePita Tomica tatu: „Tata, što ako za vrijeme prijenosa utakmice nestane struje?“ Tata:“ Ma, sine, gledat ćemo TV uz svijeće!“

Laura Dubravac, 8.b, OŠ Velika Mlaka

3

Moda

Stigla nam je jesen, a s njom i novi trendovi.

Ove jeseni prevladavaju prave jesenske boje. Izbor je raznolik: od zagasitožute sve do tamnosmeđe i crne. Moda za djevojke uključuje meke, tople, prozračne veste, tople majice sa šarenim prugicama, „hoodice“ s različitim slikama i natpisima. Nose se hlače visokog struka, uske i široke. Uglavnom, moda podsjeća pomalo na 70-e i 80-e. Nosi se najviše Puma i Vans obuća (mada ja prednost dajem Converseu).Ove je jeseni u trendu „skejter“ stil za dječake i mladiće. To uključuje veste šarenih uzoraka, muške torbice koje se nose obješene preko dva ramena, „hoodie“ majice marke Transher te široke i udobne hlače. I, naravno, tenisice Vans. Iako se moda stalno mijenja, smatram da je ove jeseni bolja nego ikad i da će potrajati.

Mia Miličević, 8. BOŠ Velika Mlaka

MODA

Helena Šiprak, 4.b OŠ Vukovina

Klara Barbarić, 8.b, OŠ Velika Mlaka

Laura Dubravac,

8.b, OŠ Velika Mlaka

Mia Miličević, 8.b, OŠ Velika

Mlaka

Lea Hodak, 6.b, OŠ Velika Mlaka


Petra Bagarić, 8.b, OŠ Velika Mlaka


MLADI NOVINARI JAVLJAJU...

VIJESTI IZ OŠ EUGENA KUMIČIĆAFILMAŠI NA DRŽAVNOJ SMOTRI – Filmska skupina naše škole sudjelovala je na Smotri hrvatskoga školskog filma u Sinju od 26. do 28. rujna. Na Smotri je sudjelovalo 38 osnovnoškolskih i 8 srednjoškolskih filmova svih filmskih rodova, a naša je škola sudjelovala s portretnim dokumentarnim filmom o našoj vjeroučiteljici „Znam kome vjerujem“. Ponosno smo predstavili svoj film zajedno s profesoricom Gorankom Dimoski, voditeljicom skupine.NOĆ ISTRAŽIVAČA - 28. rujna 2018. učenici koji pohađaju Dodatnu nastavu iz biologije sudjelovali su na Europskoj noći istraživača, manifestaciji koja je u organizaciji MZO-a održana na Europskom trgu u Zagrebu. Nekoliko fakulteta Sveučilišta u Zagrebu predstavilo je svoj rad zanimljivim radionicama i demonstracijskim pokusima. Paviljon Kemijsko- tehnološkog fakulteta bio je mjesto na kojem se mogla izraditi zubna pasta za slonove, a u okviru izložbenog postava Tekstilno- tehnološkog fakulteta moglo se rukama oponašati tkalački stan i otkati pojas posavske narodne nošnje. Učenici su sudjelovali i u nagradnim igrama, a među najboljim nagradama svakako je bio sladoled.

Novinarska skupina OŠ Eugena Kumičića

VIJESTI IZ OŠ NIKOLE HRIBARA

IZLET U GRAZ – U petak, 19. 10. 2018, učenici sedmih razreda posjetili su tvornicu čokolade Zotter i grad Graz u Republici Austriji. Po dolasku u tvornicu, uživali smo kušajući više od tristo vrsta čokolade. Učenici su mogli kupiti prigodne slatke darove za svoje najdraže. Zatim smo se uputili u centar Graza gdje smo obišli najvažnije znamenitosti. Popeli smo se na vidikovac Schlossberg i u prekrasnom smo vremenu uživali u pogledu na grad. Izlet smo završili posjetom trgovačkom centru Seiersberg.DANI KRUHA – U ponedjeljak 15. listopada svečano je obilježen Dan kruha u područnim školama Donja Lomnica i Gradići uz prigodni program koji su

DANI KRUHA U ĐURĐEVCUNa Trgu svetog Jurja u Đurđevcu održana je 27. državna smotra Dani kruha - dani zahvalnosti za plodove zemlje u organizaciji Udruge Lijepa naša, a pod visokim pokroviteljstvom Hrvatskog sabora. Svoje proizvode izložili smo zajedno s predstavnicima 47 vrtića i osnovnih i srednjih škola koje imaju status međunarodne ekoškole. Svi su izložili krušne proizvode iz kraja iz kojeg dolaze i tako pokazali bogatstvo biološke raznolikosti i kulturne baštine koju posjeduje Hrvatska.Novinarska skupina OŠ Eugena Kumičića

4

Učenici produženog bo-ravka obilježili su Dan

kravate. Sami su izradili kravate veselih uzoraka te ih s ponosom odjenuli za milenijsku fotografiju. Fo-tografiju su snimili ispred ulaza u školu.

Novinarska skupina OŠ Eugena Kumičića

SNIMANJE NA HRT-uZbor naše škole u srijedu

31. 10. snimio je na HRT-u svoje dvije uspješnice „Bal-leilakku“ i „Kirales“ za emisiju Školski sat - Izbori se za zbor. Nakon izvedbi skladbi zboraši i voditelj zbora profesor Mladen Ergić govorili su o tome zašto vole zbor, kako rade i biraju pjesme te zašto je važno imati zbor u školi.Novinarska skupina OŠ Eugena Kumičića

DAN KRAVATE

MLADI NOVINARI JAVLJAJU...izveli učenici. Kruh, kolače i peciva blagoslovio je župnik Ivan Torbar. Na kraju su gospodin pekar Pepin iz Gradića i njegova suradnica pokazali djeci kako se mijesi kruh i rade kiflice. Prigodnom izložbom, recitatorskim iskazima i glazbenim izvedbama, obilježen je Dan kruha i u našoj školi. TERENSKA NASTAVA – Topli jesenski dani 9. i 10. listopada 2018. pogodovali su provedbi planirane terenske nastave učenika i učiteljica četvrtih razreda. Učenici su zorno promatrali nastavne sadržaje o glavnom gradu naše domovine usvojene na satima prirode i društva. Pritom su proširili znanja zanimljivostima o kulturno-povijesnim spomenicima i značajnim povijesnim osobama središta hrvatske metropole. U SISKU – U srijedu, 10. listopada, učenici 3. razreda bili su na terenskoj nastavi u Sisku. Ovom terenskom nastavom željeli smo otkriti osnovna obilježja jeseni i uspješno se snalaziti u prirodi. Šetnjom uz Kupu i gradom Siskom, sluhom, vidom i dodirom u neposrednoj smo stvarnosti doživjeli jesen u pravoj raskoši njezinih boja i mirisa. A moramo priznati da smo se i uspješno snalazili u novoj sredini.KAZALIŠTe – Učenici drugih razreda su 9. listopada u Gradskom kazalištu Trešnja gledali bajku Trnoružica. Bajke su tu da nas podsjete na ono što je trajna vrijednost, nepromjenjiva tijekom stoljeća, u različitim kulturama i životima. Ova modernizirana Trnoružica otkrila nam je snažnu poruku koja glasi: „Ljubav je i od vremena jača!“

Novinarska skupinaOŠ Nikole Hribara

VIJESTI IZ OŠ POKUPSKOOBILAZAK ZAVIČAJA – U četvrtak, 25. 10., učenici 3. razreda naše škole u pratnji svoje učiteljice išli su u obilazak zavičaja. Izvanučionička nastava organizirana je kako bi učenici što bolje savladali nastavne sadržaje o zavičaju u kojemu žive. Tijekom putovanja uvjerili su se u raznolikost i ljepotu našega kraja te su mnogo toga vidjeli i naučili. Teško bi bilo nabrojiti sve ono što su vidjeli stoga samo nekoliko detalja: stara drvena kapela i čardak u Buševcu, drveni most

5

DJEČJI TJEDAN Dječji tjedan u Velikoj Gorici ove smo školske godine obilježavali od 9. do

13. listopada pod nazivom „#tričetirisad“ na temu djece i sporta, odnosno važnosti kretanja općenito. Sport i kretanje igraju važnu ulogu u razvoju djeteta, ne samo s fizičkih aspekata, već i zbog niza psiholoških faktora koje sport razvija kod djeteta, a to su – samopouzdanje, odgovornost i savjesnost, upornost, samokontrola, radne navike, timski duh, osjećaj pripadnosti, otpor-nost na stres i niz drugih. Promoviranjem ove teme želimo podsjetiti roditelje na važnost kretanja i motivirati djecu na što veću fizičku aktivnost.

Novinarska skupina, OŠ Nikole Hribara

Terenska nastava DubranecDana 20. 9. 2018. išli smo u Dubranec. Putovali smo autobusom. Prošli smo

kroz nizinski i brežuljkasti zavičaj. Kada smo došli u Dubranec išli smo u šumu. U šumi smo vidjeli kestene, žirove i puno drveća. Zatim smo jeli i poigrali se. Nakon toga smo išli do crkve. Tamo smo se orijentirali pomoću kompasa i maho-vine. Kompas smo stavili na ruku i pomoću njega odredili strane svijeta. Mahovina nam je pomogla odrediti gdje je sjever. A kada znamo gdje je jedna strana svijeta, onda znamo gdje su ostale tri. U Dubrancu mi je bilo jako lijepo i voljela bih opet otići tamo.

Lana Karatur, 3.b, OŠ Eugena Kvaternika

PLANETARIJSvjetski tjedan svemira obilježava

se svake godine od 4. do 10. listopada. Ove godine obilježili su ga učenici petih razreda. Svjetski tjedan svemira promiče korištenje svemirskih tehnologija kako bismo približili znanost i istraživanje Zemlje svakom stanovniku našega planeta i kako bismo međusobno surađivali na projektima bitnim za cijelo čovječanstvo. U školi je 10. listopada gostovao Planetarij u

kojemu je prikazana projekcija o svemiru i njegovom istraživanju, a učenici su izrađivali i modele Sunčevoga sustava.Novinarska skupina,OŠ Nikole Hribara


na Odri, Savišće u Veleševcu, vožnja skelom preko Save, središte Velike Gorice, stari grad Lukavec… Poseban dio puta bio je gostoljubiv i veoma srdačan susret kolega i učenika u PŠ u Bukevju.DAN MIRA – Povodom Međunarodnog dana mira, 21. rujna, učenici od 1.- 4. razreda naše škole i učenici PRO Hotnja obilježili su ovaj dan na prigodan način. Učenici i učiteljice pokrenuli su radionicu potaknuti izradom bijelih golubica i pisanjem poruka o miru. Kroz cijelu radionicu osluškivali smo riječi pjesama “Kad bi svi ljudi na svijetu“ te „Mir, mir, mir do neba“. NEZABORAVAN MATURALAC – Da su višednevne ekskurzije najljepši period osnovnoškolskog obrazovanja zaista je točna tvrdnja. Pokazalo se tako i od 4. do 7. rujna kada su učenici 7. i 8. razreda, u pratnji svojih razrednika učiteljice Marije Kozmić i učitelja Marija Ožakovića, obišli dio Kvarnera, točnije Krk, Rab i priobalje. Upoznali su znamenitosti i draži Baške i špilje Biserujke, franjevački samostan na otoku Košljunu, Bašćansku ploču u crkvi sv. Lucije u Jurandvoru, Vrbnik, Omišalj, gdje su bili i smješteni, otok Goli, Rab, kraljevsku plažu San Marino te Novi Vinodolski i Senj sa svojom tvrđavom Nehaj. Sva četiri dana među učenicima i razrednicima vladala je divna prijateljska atmosfera, zajedništvo i obiteljsko ozračje.

Novinarska skupina OŠ Pokupsko

VIJESTI IZ OŠ ŠĆITARJEVOPREDSTAVA - Učenici od 1. do 4. razreda u rujnu su posjetili Zagrebačko kazalište mladih. Uživali su u predstavi Gulliverova putovanja i sjajno se zabavili. DAN KRUHA - Učenici nižih razreda obilježili su 5. listopada Dan kruha prigodnim programom. Nastupio je mali zbor, a na školskom igralištu je postavljena izložba kruha, peciva i jesnskih plodova. Nakon blagoslova svi su uživali u blagovanju. 153. BRIGADA – 3. listopada učenici četvrtih razreda osnovnih škola Velike Gorice obilježili su dan osnutka 153. brigade HV. Iz naše škole su sudjelovali učenici 4. b i 4. c razreda sa svojim učiteljicama. Obišli su Spomen-park u Velikoj Buni i zemunicu-osmatračnicu u šumi Kljuka u Pokupskom. JESENSKI KROS – u listopadu su naši učenici sudjelovali na gradskom i županijskom Jesenskom krosu i postigli zapažene rezultate. Čestitke svima na sudjelovanju!NITKO DA NE DOĐE DO PRIJATELJ DRAG – 14. listopada Turopoljska udruga skauta Tur

6

Hribaru odobren Erasmus + projekt

MALI KAJ V ZELINI

20. listopada održana je 38. smotra dječjega kajkavs-koga pjesništva „Dragutin Domjanić“ – Sveti Ivan Zeli-na. Stručni ocjenjivački sud u sastavu: dr. sc. Ivo Kalinski, dr. sc. Božica Pažur i Štefica Kamenarić-Filipović, dr. med. od ukupno 477 pjesama iz 86 osnovnih škola izabrali su za objavu u zbirci pjesama ovogodišnje Smotre 79 pjesa-ma. Pjesma Gabriela Skendera (Kukuruza) izabrana je među 36 pjesama za javno izvođenje na navedenoj smotri.


OŠ Nikole Hribara odobren je Erasmus+ projekt za ključnu

aktivnost 2 u području općeg obrazovanja. Naziv projekta je Our culture – European heritage (Naša kultura – europska baština), a financira ga Agencija za mobilnost i programe Europske unije u iznosu od 64.360,00 EUR. OŠ Nikole Hribara prva je osnovna škola u Velikoj Gorici koja kreće s Erasmus+ projektom. U projekt su uključene tri škole partneri: OŠ Nikole Hribara kao koordinator (Hrvatska), Direzione Didattica Massa 2 (Italija) i Opštinsko Osnovno Učilište Strašo Pindžur s. Karbinci (Makedonija). Projekt

se bavi kulturnom baštinom triju uključenih zemalja partnera. Naglasak će biti na upoznavanju i istraživanju vlastite kulturne baštine, njezinom predstavljanju

drugim školama sudionicama projekta te suradnju s istima. Projekt započinje 1. listopada

2018. godine i trajat će 2 godine. Zahvaljujući ovom projektu naši će učenici imati priliku otputovati u partnerske škole te zajedno sa svojim vršnjacima kroz igru i radionice upoznati svoju kulturnu baštinu, ali i baštinu država partnera.

Novinarska skupinaOŠ Nikole Hribara


organizirala je memorijal „Nitko da ne dođe do prijatelj drag“ u spomen na Tihomira Tomašića-Tihicu. Među brojnim sudionicima sudjelovali su i učenici 5. b i 5. c razreda iz naše škole te se sjajno zabavili. RADIONICA – Učenici petih razreda sudjelovali su u radionici „Videoigre igraj s nama da ne bude drama!“ koju provodi Društvo za komunikacijsku i medijsku kulturu (DKMK). Učenici su saznali koji je negativan utjecaj videoigara, ali su i potaknuti da iskoriste dobre strane koje videoigre pružaju.

Novinarska skupina OŠ Šćitarjevo

VIJESTI IZ OŠ VELIKA MLAKAKRAŠOGRAD – 26. rujna učenici 2.c i 2.d, a idućeg dana učenici 2.a i 2.b razreda bili su na izvan učioničnoj nastavi u Ekoparku Krašograd u Pisarovini. Dan su proveli u igranju, druženju i učenju.TJEDAN SPORTA – 27. rujna u OŠ Velika Mlaka obilježen je Europski tjedan sporta, pod geslom: Budi aktivan! U projekt su bili uključeni svi učenici i učiteljice razredne nastave. Organizirana je utrka na 250 m, a svaki je trkač dobio majicu - dar za sudjelovanje.POSJET OPG-u – 9. listopada 2018. učenici 1.a i 1.b razreda posjetili su Obiteljsko gospodarstvo u vlasništvu gospodina Frane Ivkovića koji ih je ljubazno ugostio.MISIJSKI DAN – 11. listopada u OŠ Velika Mlaka po prvi puta je održan integrirani dan - Misijski dan (poveznica Dječjeg tjedna, Dana borbe protiv siromaštva i socijalne isključivosti i misijskog dana). TERENSKA NASTAVA – 12. listopada 2018. učenici trećih razreda bili su na terenskoj nastavi u Arheološkom parku Andautonija u Šćitarjevu.NA GASTRU – 14. listopada naša učenička zadruga „Jabuka“ uspješno se predstavila na manifestaciji „Gastro Turopolja“ održanoj ispred Muzeja Turopolja u Velikoj Gorici.DAROVI ZA PRVAŠIĆE – 16. listopada učenici prvih razreda dobili su darove u sklopu kampanje koju provodi Ministarstvo poljoprivrede Republike Hrvatske radi podizanja svijesti o održivom ribarstvu i akvakulturi u Hrvatskoj.U NOVOM ČIČU – 19. listopada 2018. učenici i učiteljice naše PŠ Mičevec posjetili su Etno naselje Novo Čiče. Učenici su se upoznali sa starim alatom i priborom, vrtom, narodnim nošnjama, tamburaškim

7

DAN KRAVATESvjetski dan kravata obilježili smo

šarenim kravatama, ali i slatko. Naime, u četvrtak, 18. listopada, završili smo s Danima zahvalnosti za plodove zemlje, na sam Dan kravate, uz fine, tople i ukusne palačinke koje je, uz pomoć tete kuharice, a kasnije i teta spremačica, te uz veliku pomoć roditelja Božice Belečić, pripremio učitelj Marijo za sve učenike i djelatnike škole. Palačinke su punjene školskim džemom od dunja koje je skuhala učenička zadruga.


Dani kruhaSredišnju svečanost

obilježavanja Dana zahvalnosti za plodove zemlje i Dana kruha započeli smo u utorak, 16.10. standardno s djevojačkim zborom, a završili nesvakidašnje sa žgancima s tropom. Između pjesme i ukusnih žganaca, pod vodstvom učiteljice Smiljane Levar i učitelja Marija Ožakovića, našlo se lijepih recitacija i igrokaz o kruhu, pjesama o zemlji i plodovima,

vodenicama, mlinovima i zvukova, kao obično, sjajnih tamburaša.


Mmmmmm... mljac, mljac! Žganci z tropom... Kako to

fino i ukusno zvuči. Ali mi smo taj zvuk imali priliku i okusiti. Naime, u utorak, 9. rujna, u goste su nam došle članice Udruge žena Pokupsko da bi nas podsjetile kako se nekad davno obiteljski zdravo kuhalo i jelo. Pod okriljem projekta „Žganci s tropom“, u sklopu Dana zahvalnosti za plodove zemlje, dio učenika naše škole prisustvovao je pripremi ukusnih žganaca koje su nam gospođe prezentirale.


Žganci s tropom


instrumentima, konjačom (tramvaj kojeg vuku konji) Djeca su brala kukuruz, čistila ga, rulila, mljela, mijesila i oblikovala kruh. „JABUKA“ – 19. listopada 2018. obilježili smo 20. godišnjicu od osnutka Učeničke zadruge Jabuka. Održana je skupština UZ Jabuka i prigodni program uz druženje.ŠKOLA U PRIRODI – 22. listopada četvrti razredi OŠ Velika Mlaka krenuli su u Novi Vinodolski gdje će pohađati višednevnu školu u prirodi. BOOKMARK EXCHANGE – OŠ Velika Mlaka uključila se u listopadu u međunarodni projekt ISLM Bookmark Exchange - projekt razmjene straničnika među učenicima osnovnih i srednjih škola diljem svijeta. Projekt provodi Međunarodna udruga školskih knjižničara (IASL), a u školi prof. Nancy Vujanić (voditeljica knjižnice). Cilj je razmijeniti straničnike s partnerskom školom u svijetu i tako upoznati djecu i kulture drugih zemalja, promicati kulturu i običaje svoje zemlje i grada i potaknuti ljubav prema čitanju i knjigama.Novinarska skupina OŠ Velika Mlaka

8

Dan kravate u ŠćitarjevuU četvrtak, 18. listopada, obilježili smo Dan kravate. Taj dan su svi

učitelji i većina učenika svoju odjevnu kreaciju upotpunili kravatom. Svi razredi su izrađivali razrednu kravatu te time iskazali poštovanje prema tom odjevnom predmetu koji je baš po Hrvatima dobio i ime. Šarene su kravate oživjele školsko stubište. Šivalo se, lijepilo, crtalo, izrađivao, presavijalo, a svaka je ideja o izgledu bila drugačija. Ako niste znali, kravata potječe iz Turopolja, a njezina priča je zapravo ljubavna. Mlade su djevojke svojim momcima oko vrata u čvor vezale maramu. Marama ih je u ratu podsjećala na dom i bližnje. Naravno, služila im je i kao zaštita od prašine ili za previjanje rana. Ponosni smo što su naši vojnici kravatu pronijeli u svijet. Novinarska skupina OŠ Šćitarjevo

PRISJETILI SMO SE DANA RJEČNIKASvake se godine 16. listopada, u spomen

na život i djelo američkoga leksikografa, pravopisnog reformatora i političara Noaha Webstera, obilježava Dan rječnika. Bila je to prigoda da se prisjetimo i prvoga hrvatskoga tiskanoga rječnika - Rječnik pet najuglednijih europskih jezika: latinskoga, talijanskoga, njemačkoga, dalmatinskoga/tj. hrvatskoga i mađarskoga, autora Fausta Vrančića. Rječnik je tiskan u Veneciji 1595. godine. Novinarska nas je skupina podsjetila i na neke ostale važne rječnike hrvatskoga jezika te na tu temu izradila plakat. Za one koji ne znaju što je točno rječnik donosimo definiciju rječnika napisanu u Hrvatskom leksikonu. RJEČNIK. 1. Popis, lista riječi i izraza nekoga jezika (ili više jezika) izabranih, raspoređenih i objašnjenih po nekom načelu (poredanih ob. po abecedi i sl.); priručna knjiga koja donosi takav popis. 2. Sve riječi nekoga jezika; rječničko blago, leksik, vokabular 3. Sve riječi kojima se služi određena osoba ili društv. skupina (r. A. Šenoe, liječnički r.). Nadamo se da smo onima koji nisu znali ili bili sigurni pojasnili što je to rječnik. Posudite neki u knjižnici i potražite značenje rječi za koje niste sigurni ili ne znate što znače, a često ih čujete. Uživajte u otkrivanju.

Novinarska skupina OŠ Šćitarjevo

Erasmus (2014. – 2020.) je najveći program Europske unije koji obuhvaća sve europske i međunarodne programe i inicijative u području obrazovanja. Od ove školske godine i naša je škola uključena u taj program. Kako? Reći će nam voditeljica programa za našu školu, prof. geografije Valentina Japec.

Koji su ciljevi i aktivnosti Erasmus programa?Ciljevi su bolje upoznati kulturnu baštinu Turopolja, uvrstiti elemente kulturne baštine u školski kurikulum. Tako je i sačuvati. Državne partnere Italiju i Makedoniju upoznati ih s istom, ali i upoznati njihovu baštinu.

Kako se naša škola „uključila“ u taj program?Učitelji su osmislili projekt, razradili ideju i prijavili se na natječaj Agencije za mobilnost u ožujku ove godine. Rezultate smo dobili krajem srpnja. Naša škola je jedna od 14 u Hrvatskoj kojoj su kao koordinatoru ovu godinu odobrena sredstva za financiranje.

U kojim aktivnostima sudjelujemo i kojim se temama bavimo?Tema je kulturna baština. Aktivnosti se provode pisanjem projekata koje su osmislili učitelji, kroz nastavu i izvannastavne aktivnosti tijekom dvije godine. Neki rezultati su: kuharica tradicionalnih jela, višejezični rječnik zavičajnih govora, tematske karte zavičaja, knjiga legendi, projektni kutak… U provođenje projekta uključeni su učitelji: Ivana Boban, Marija Majdak Forjan, Erika Likan Kelentrić, Marija Lovrić, Irena Gimpelj Gal, Marija Patrlj, Margita Đurašin, Ksenija Peterlin Jurić, Sanja Božinović, Valentina Japec, Milan Omrčen…

Koje mogućnosti za učenike i školu nudi Erasmus?Projekt je vrijedan 64,000 €, od toga nama pripada 27,000 €, ostatak zemljama partnerima. Tim novcem financiraju se projektne aktivnosti i mobilnost učenika. Neki učenici i učitelji posjetit će Italiju i Makedoniju. K nama će doći učenici iz tih zemalja. Spavat će u obiteljima naših učenika, sprijateljavat i komunicirat stranim jezikom.Hvala vam, profesorice, na razgovoru.

Ellen Ljevar, 8.a, OŠ Nikole Hribara

INTERVIEWRazgovor s prof. Valentinom Japec, voditeljicom Erasmus programa za našu školu

9

RITAM MLADIH

Kako riješiti sukobBatinama se ništa ne postiže. O svemu treba razgovarati. Ako su u pitanju ocjene treba pogledati u prošlost. Mislim, je li to prva loša ocjena, jesu li prije bile bolje? Ako su prije bile dobre onda jedna loša

nije problem. Kod više loših ocjena preporučam da potražite pomoć i savjet roditelja. Ako se dogodila svađa ili tučnjava isto treba razgo-varati o tome što se dogodilo. Pokušati shvatiti razloge zašto je do svađe došlo. Biti iskren ali ne tužakati druge jer to ne umanjuje tvoju krivicu. Nastojati se pomiriti. Još bih nešto dodao. Nemojte biti

neposlušni roditeljima. Dobro, sva-kome se dogodi da nešto slučajno zaboravi ali pazite da vam to ne prijeđe u naviku. A sada malo o batinama. Bolne su i loše. Najgore je što nas one ništa ne nauče. Lijep pozdrav dragi moji Žirovci!

Marin Puljiz, 3.a,OŠ Šćitarjevo

Dijete ima pravoDijete ima svoja prava.

Dijete ima pravo ići u školu, učiti, igrati se. Dijete ima pravo živjeti. Dijete ima pravo imati roditelje, bake, djedove i prijatelje. Dijete ima pravo čitati, crtati i pisati. Dijete se nema pravo tući, čupati i govoriti ružne riječi. Odrasli se prema djeci moraju ponašati lijepo. Djeca moraju cijeniti odrasle i moraju ih poštivati.

Elena Serdarušić, 2.aOŠ Eugena Kvaternika

Svjetski dan kravataSvjetski dan kravata je u mjesecu listopad. Kravata potječe iz Turopolja. I u današnjoj modi nose se kravate. Kravata je poznata u cijelom svijetu. Podgutnice su nosili i vojnici. Francuski kralj poželio je imati hrvatsku vojsku. Hrvatski vojnici su se borili protiv Turaka. Ja zaključujem da su hrvatski vojnici bili hrabri. Ponosim se što sam Hrvatica.

Eva Malčić, 2.bOŠ Eugena Kvaternika

Bicikl i ja

Prije nekoliko godina naučio sam voziti bicikl i to ne bi bilo ništa neobično da sam ga vozio sve ovo vrijeme, ali nisam.Ovog sam si proljeća postavio izazov - voziti bicikl kao i svi ostali, iako mi se činilo da je lakše popeti se na Mount Everest. Da me netko snimao dok sam ja tako opet učio voziti bicikl, sigurno bi osvojio prvo mjesto u emisiji Šaljivi kućni video. Bilo je urnebesno. Ponekad mi se činilo da mi se i moji psi smiju. Ne znam za druge, ali moj bicikl mene nije htio slušati. Osjećao sam se kao na rodeu. Bicikl me uporno htio katapultirati na Mars, ludio je amo-tamo i odupirao mi se. Napokon sam ga svladao i smirio i ... krenulo je kao po špagi. Dan je bio već pri kraju, a ja nisam mogao dočekati sljedeći da opet vozim bicikl. Svakim je danom bilo sve bolje i bolje. I danas kada se toga sjetim, jako mi je smiješno, ali i neopisivo drago što sam si postavio taj izazov jer vožnja bicikla je nešto najbolje i najugodnije za mene. Taj osjećaj je sada kao da letim.

Borna Končar, 5.aOŠ Jurja Habdelića

Eva Pranjić, 1.e OŠ Nikole Hribara

Ema Drobnjak, 7.a, OŠ Novo Čiće

Ema Rogić, 3.b, OŠ Eugena Kvaternika

10

RITAM MLADIH

Život na MjesecuHalo, halo!Baza, javi se!Ovdje na Mjesecu otkrili smo novu populaciju. To su bića ljubičaste i plave boje. Mislimo da su ljubičasta bića ženskog roda, a plava muškog. Oni nemaju nos niti nikakve otvore za disanje. Izgleda da imaju čudan organski sustav koji preko kože filtrira zrak i pretvara ga u kisik ili koji god plin njima treba za disanje. Rekli su nam da su jedino oni ostali, ali da ih je prije dolaska velikog meteora bilo puno, puno više. Bilo je i zelenih koji su bili srednjeg roda, ali da nisu preživjeli dolazak velikog meteora. Samo oni su preživjeli zato što su bili u ekspediciji u svemiru .Bili su na Zemlji, ali tamo još nije bilo života tako da nigdje u svemiru nisu našli život. Još su nam rekli da oni ne umiru od starosti. Njihov planet skriven je u samom srcu Mjeseca. Imaju velike letjelice, a sve u tom gradu leti. ,,To je zbog sile teže…“, objašnjavali su,,, …ovdje je nema.“ Sigurno se pitate kako smo se mi sporazumjeli s njima. Oni imaju nekakve čudne naprave pomoću kojih oni govore našim jezikom. I to je za sada sve. Javit ćemo bude li ikakvih novih informacija.

Marta Trgovac, 6.b,OŠ Vukovina

Moja stazaKad idem u školu,kad idem kući,tu je mala staza,po kojoj trčim.

Ona mnoge uspomene skriva,smijeh i suze moje prekriva.

Vjetar i lišće prijatelji su njeniu igri njih ponekad i slijedim.

Još je uvijek ona mala,nekad mi se čini kao da spava.

Snovi su joj uvijek lijepii moje srce k njoj stremi.

Mnogi po njoj veselo hode,skaču, trče jer se ne boje.

To je staza života moga,na njoj mjesta ima za svakoga.

Josipa Miličević, 6.b,OŠ Jurja Habdelića

Moje mjesto iz snovaSanjam neko malo mjesto

za odmor među planinama i do bistrog jezera. Ne bih bila u velikom New Yorku, niti u slavnom Miamiju. Ne bih odsjedala u velikoj vili ili hotelu s pet zvjezdica, nego u maloj drvenoj kolibi. Ne bih ponijela ništa osim svog psa. Zajedno bismo istraživali mjesta na koja ljudska noga vjerojatno nikad nije kročila. Kad bi pala kiša, sjela bih na udobni kauč uz prozor i čitala knjigu. Voljela bih vidjeti vukove, medvjede, lane, srnu i srnjaka. Nadam se da takvo mjesto postoji i da ću ga baš ja pronaći. Lana Kerkez, 5.c, OŠ Šćitarjevo

Ivana Lukiček, 7.c OŠ Vukovina

Josipa Paviša, 7.a, OŠ Novo Čiče

Roko Fabečić, 3.b, OŠ Eugena Kvaternika

Bruno Crnogaća, 2.b,OŠ Eugena Kvaternika

Top 6 košarkaša svih vremena:1. Dario Šarić2. Aco Trica3. Dražen Petrović4. Bojan Bogdanović5. Michel Jordan6. Kemba Walker

Top 6 nogometaša svih vremena1. Zvonimir Boban2. Maradona3. Luka Modrić4. Ilija Sivonjić5. Sammir6. Ivan KelavaIvan Mance, 8.a,OŠ V. Mlaka

11

Leon Radaić, 2.a, OŠ Eugena Kvaternika

Marta Rak, 2.a, OŠ Nikole Hribara

RITAM MLADIH

Ljepota različitostiSvi smo mi različiti. Bilo bi na svijetu

dosadno da smo svi isti. Moja pri-jateljica ima plavu kovrčavu kosu, jako je lijepa i pametna, ima i malo pjegica. Svi ju jako volimo. Neki nose naočale kao i moja prijateljica. Nije lijepo kada joj se netko ruga da je štreber ili da je

slijepa zato što nosi naočale. Meni ne smeta to što ona nosi naočale. Nor-malno je da smo svi različiti. Malo sam viša od nekih prijateljica, to mi ne smeta. Neki ljudi su siromašni ili sli-jepi, malo debeljuškasti i nije lijepo da im se rugamo. Baš je lijepo da nismo svi isti! Volim svoje prijateljice onakve kakve jesu. Lijepo je da smo različiti i da nismo svi isti.

Marta Mamić, 5.b, OŠ Nikole Hribara

MarsMars je četvrti planet u

Sunčevom sustavu. Znanstvenici vjeruju da je voda nekoć tekla Mar-som, vjerojatno prije više milijarda godina. Marsova atmosfera je od ugljikovog dioksida. Prisutnost željeza daje Marsu crvenu boju. Mars je prepun kratera, gre-bena i vulkana. Marsu treba 687 dana za puni okret oko sunca. Treba mu 24 sata i 37 minuta za okret oko svoje osi.

Katja Štrosar, 2.b,OŠ Eugena Kvaternika

Skriveno blagoSvaku večer prije

spavanja mama mi priča priču o otoku s izgubljenim blagom. Nekada davno na malenom otoku koji se nalazi negdje skriven u Jadranskom moru gusari su sakrili blago. Kako bi došli do tog blaga morate imati tajni plan jer blago su gusari povjerili na čuvanje strašnom zmaju koji riga veliku vatru. Zmaj živi u svojoj pećini i čuva veliku škrinju koja je prepuna zlata, dijamanata, rubina i zlatnika. Osim zmaja ispred pećine se nalazi vojska gusara koja je naoružana do zuba. Jedini je problem što nikada nisam saznao kako ova priča završava jer uvijek na istom dijelu utonem u san, a ujutro kad se probudim se ničega ne sjećam.

Marin Marić 4.a, OŠ Šćitarjevo

Želio bih…Ja bih želio otvoriti vrata sreće tako da sam uvijek sretan. Kažu da je u životu najvažnije imati sreće. Želio bih otvoriti i vrata igre. Kada bih se barem znao i mogao igrati kao druga djeca. I ja se igram, samo me drugi baš ne razumiju.

Marko Huljak, 4.a,OŠ Nikole Hribara

SamopouzdanjeKao neki glavni sastojaksvakog sretnog i bezbrižnog života:u bilo kojem poslu,u bilo kojoj radnji,kad god želimo uspjeti,i vjerujemo da „mi to možemo“!

Tad više uživamo u životu i bolje se snalazimo u onim teškim trenutcima koji se iznenada pojave.

Stela Huzjak Ribić, 8.c,OŠ Jurja Habdelića

Lorena Džinić, 6. raz., OŠ Novo Čiče

12

RITAM MLADIH

Zaslužuje li svatko drugu priliku?Zaslužuje li svatko drugu priliku? Ovisi. Smatram da je ovo vrlo osjetljiva tema o kojoj se može raspravljati jedino ako je grešnoj osobi stalo da ispravi svoju pogrešku te o težini njegova grijeha. Naravno da ćemo nekome oprostiti ako zakasni na sastanak ili zaboravi obaviti neku svoju obvezu, ali teško je nekome oprostiti ako te izda ili prevari. To je već druga priča. Ljudi su to kojima si ti vjerovao, u kojima si vidio pravo prijateljstvo, istinu i poštenje. Kako sada tim ljudima oprostiti, pružiti drugu priliku? Pravi prijatelji to nikada ne bi napravili, stoga s takvim osobama treba prekinuti sve veze jer ono što su oni napravili nije vrijedno pravog prijateljstva. S druge strane, svakome se može dogoditi da pogriješi, ali onda u takvoj situaciji važno je razmotriti činjenicu kaje li se zaista ta osoba istinski. Ako je toj osobi stalo da ispravi svoju pogrešku, sve će napraviti samo da ponovno zadobije tvoje povjerenje. Istina, pogriješili su, ali duboko u svome srcu se kaju i to je veliki razlog zbog čega bismo im trebali oprostiti. Oni svojom isprikom dokazuju da su pravi prijatelji, a mi oprostom da smo razumni ljudi. Svatko zaslužuje drugu priliku, jedino ako se zaista istinski kaje. Svi smo mi obična ljudska bića koja griješe, ali također pokorom i oprostom možemo dokazati da imamo srce koje se brine i za druge.

Matea Đogaš, 8.a,OŠ Nikole Hribara

Noa Galeković, 4.c, OŠ J. Habdelića

Natalie Božurić, 7. raz., OŠ Pokupsko

Šimun Dudašek, 6.a, OŠ Novo Čiče

Mihovil Božić, 6.a, OŠ Vukovina

Sara Šandor, 7. raz., OŠ Pokupsko

Što drugi misleČesto u životu nađemo se u situaciji da komentiramo nečije ponašanje, mišljenje, odjevanje, a ponekad i nama netko kaže kako nam nešto dobro i lijepo stoji ili kako smo nešto dobro napravili. Svatko voli čuti pohvale kako smo dobri i lijepi, kako lijepo izgledamo. To nam daje još više samopouzdanja čini nas zadovoljnima i sretnima. Isto tako ponekad čujemo kritiku kako nešto nije bilo dobro. Možda se prema nekome nismo lijepo ponašali ili nismo bili u pravu. To svakome malo teže pada, ali ako je dobronamjerno, mislim da nam može samo pomoći da popravimo to što ne valja. Uvijek bi poslušala tuđe mišljenje ako je to za moje dobro. Ponekad je dobro poslušati tuđe mišljenje sve dok je to dobro za nas i čini nas zadovoljnima, ali ako smo zbog toga nesretni i činimo to samo zato da se svidimo drugima, tada ne treba slušati tuđe mišljenje i ne treba činiti stvari da bismo drugima udovoljili. Zato je najbolje biti svoj.

Petra Jankeš, 7. razredOŠ Pokupsko

13

Ivan Jančić, 3.b, OŠ E. Kvaternika

Jana Špileh, 3.a, OŠ Vukovina

RITAM MLADIH

Najbolji susjedi

Moja najbolja susjeda teta

Ivanka nam često dolazi u goste. Često nas časti bombonima.

Rado pričamo viceve. Ja joj zauzvrat idem po kruh u trgovinu. Imam i susjedu tetu Veru, tetu Mariju, stričeka Tonija i stričeka Alena. Oni su jako dobri. Teta Marija mi često pokloni čokoladu. Ove ću zime

odlaziti k stričeku Toniju na šah. Susjed Luka je moj prijatelj iz razreda. Zajedno odlazimo do škole i razgovaramo o svemu.

Marko Pavunčec, 3.a, OŠ Velika Mlaka

Moje putovanje iz snovaPostoji toliko puno mjesta na

svijetu, kao što su napuštene šume, gdje bih htjela otići. Otišla bih u vilu na uzvisini usred neke prašume i voljela bih tamo dugo ostati. Ponijela bih zaštitu kao što su: sprejevi protiv komaraca, flasteri i mali liječnički set. Tamo bih povela nekoliko veterinara kako bismo pomagali životinjama, ali i biljkama. Liječili bismo ozlijeđene životinje i brinuli se o njima. Kada bi ozdravili, vratili bismo ih natrag u prirodu. Sadili bismo nove biljke tako da životinje imaju dovoljno hrane i zaklon. Nadam se da ću imati priliku otići na takvo mjesto.

Vita Peher, 5. c, OŠ Šćitarjevo

Nije lako biti jaNije lako biti ja jersvako malo nešto boliiznutra il´ izvana.

Ti svaku večer se pomolida preživiš trening i drugi školski dan.

Tek vikendom sam slobodanda igram igrice cijeli danda malo se družim i imam dobar san.

O da, o da, o da!Nije lako biti ja!

Filip Miloloža, 6.b,OŠ Jurja Habdelića

Selo bez roditeljaPrije nekoliko godina moja

baka ispričala mi je priču o djeci u jednom selu koja nisu imala roditelje. Priča mi je bila vrlo zanimljiva pa ću je i ja vama ispričati. U jednome malom selu pokraj Šibenika bilo je veselo i glasno. Govorilo se da je to selo ukleto samo zato što se tamo stalno čuje smijeh djece. Nitko se nije htio približiti tom selu. Načelnik sela poslao je istražitelje da istraže to selo. Nakon dva mjeseca istražitelji su otkrili da se u tom selu čuje smijeh zato što su djeca otjerala sve roditelje. Djeci je bilo vrlo zanimljivo i zabavno. Oni su radili što ih je volja. Umjesto kuća građenih od cigle, oni su imali kuće građene od slatkiša. Tamo nije bilo zubara, iako je on djeci trebao. Zubar im je trebao jer se djeca nisu hranila ničim drugim osim slatkišima, a to im nije imao tko zabraniti. Tamo djeca nisu brinula o higijeni. Nisu prala odjeću niti zube, nisu se tuširala, niti išta slično. Djeca su tamo pila samo sokove i nisu bila tužna. Oni kažu da su ta djeca bila najsretnija djeca na cijelome svijetu. U tom selu nitko nije nikoga mrzio, svi su se voljeli. Pravilo te djece bilo je da kada netko napuni 13 godina bude otjeran iz sela jer se smatralo da je to dijete dovoljno veliko. Još jedno dječje pravilo bilo je to da ako se jedno dijete počne brinuti za svoju higijenu, bude izbačeno. Ta djeca voljela su se igrati. Najdraže igre bile su im društvene igre i igre s loptom. Tamo djeca nisu imala pravo vrijeđati druge i zapovijedati im. Toj djeci nikada nije bilo dosadno. Meni se čini da bi ova priča svakom djetetu bila san. Djeca bi bila sretna jer im nitko ne može zapovijedati. To bi bio i moj san, ali nakon malo razmišljanja možda i ne baš lijep. Po meni bi svako dijete trebalo imati roditelje, ali samo zato da bude odgojeno.

Andrijana Džolić, 6.a,OŠ Vukovina

Dorote Berković, 4.c, OŠ Velika Mlaka, PŠ Mičevec

Leona Latinčić, 6.b, OŠ Novo Čiče

Nikola Davulović, 6.c, OŠ Novo Čiče

14

KruhKruh je zdrav za nas ljude. Kruh se radi od pšenice. Neki kruh je neispeciv, neki su neumjesivi, a neki su tako dobri da je to neizrecivo.

Borna Mandić, 2.a, OŠ Eugena Kvaternika

DANI KRUHA

KruhJednoga dana pekar je odlučio napraviti kruh.Bio je to predobar kruh s dobrim mirisom.Svi su govorili da je kruh odličan i fin.Tako je kruh postao poznata hrana.

Lea Miljak, 2.a, OŠ Eugena Kvaternika

KruhKruh je zdrav. Može ga jesti svatko.Kruh je fin. Možemo ga jesti za doručak, ručak i večeru.Svako dijete ga jede.

Dag Injić, 2.a, OŠ Eugena Kvaternika

KruhKruh je tijelo Isusa. Kruh je snažno jelo. Postoji dan kruha. Tada se jedu peciva.

Erik Leder, 2.a, OŠ Eugena Kvaternika

Dar kruhaRaduje mu se mama,raduje mu se tata,raduju mu se seke,ali nek’ se zna,najviše mu se radujem ja!

Ujutro njime zamiriše moj dom,kad sjednemo oko stola, tad je svak’ na svom.Mažemo, slažemo, jedemo, predemo,taj slatki kruh svi zajedno pojedemo!

To je dar za svakoga čovjeka,to je bogatstvo za svakoga siromaha,to je radost za moju obitelj,to je ljubav što se dijeli,to je kruh što svakoga veseli!

Aurora Budeš, 5.d, OŠ Nikole Hribara

Moje najdraže pecivoMoje najdraže pecivo je hot dog.Hot dog volim zato jer u njemu ima hrenovka. Može biti sa senfom ili kečapom. Volim ga i toplog i hladnog. Mogao bih ga jesti svaki dan. Deda mi ga često kupi u pekari.

Ivan Sukinić – Paun, 2.a, OŠ Vukovina

KruhUpoznali se brašno i voda.Zajedno se igrali,zajedno pjevali.Ali njima hladno biloi počeli se tresti.U pećnicu su pošli sjesti.Kad su iz pećnice izašli,prekrasan su miris osjetili.To miris je kruha biošto se kuhinjom širio.Dođoše ljudi,osjetiše i oni.Od tada su samo kruh jeli,drugo nisu htjeli.Sada kruh ima i svoje dane,od njega nema bolje hrane.

Marija Šporčić, 7.c, OŠ Eugena Kumičića

Moje najdraže pecivoMoje najdraže pecivo je slanac.Prije škole idem u pekaru kupiti slanac. Na slancu je sol. Slanac fino miriši i topli je.Kad idemo u šetnju kupujem slanac. Moje najdraže pecivo voli i moja mama.

Nila Bašić, 2.a, OŠ Vukovina

Moje najdraže pecivoMoje najdraže pecivo je žemlja.Volim to pecivo jer se od njega radi sendvič.Kupujemo ga u pekari. Žemlju najčešće jedem ja za doručak.Volim ju jer je ukusna. Žemlju mi kupuje tata.

Robert Šestak, 2.a, OŠ Vukovina

Ema Gršetić, 4.b, OŠ Vukovina

Josip Povoljnjak, 8.a, OŠ Slavka Kolara Kravarsko

Sanja Zagorec, 8.a, OŠ Slavka Kolara Kravarsko

15

PRIČA jednog zrnaJa sam malo zrno kukuruza.Dolazim iz jednog velikog polja pokraj potoka.Živim u klipu kukuruza.

Moj zadatak je da narastem što veće.Jako volim sunčano i lijepo vrijeme jer tada najbolje rastem.Ne volim kad me kljucaju razne ptice, ali razumijem ih, jer sam im privlačno, tako žuto i fino.Najponosnije sam na

sebe i svoje prijatelje kada postanemo brašno te kada nas pekar zamijesi u fini kruh.Djeco, ne bacajte kruh jer je za njega uloženo puno truda.

Lea Ribić, 3.a, OŠ Nikole Hribara

KRUHDanas je Dan kruha. Kruh, to je Božji dar. To je Isusov dar. To je naš dar. Bez kruha ne bi bilo krafni, mafina, pereca, slanca itd.Kruh je važan za sve nas.

Izak Mrakovčić, 2.a, OŠ Eugena Kvaternika

Moje najdraže pecivoMoje najdraže pecivo je kiflica. Kupujem ga u pekari.Ujutro ju idem kupiti. Uzmem ih više zato jer ih voli moja obitelj.Ono što nam ostane ostavimo za poslije. Ako nešto ostane damo psu i mački.

Leon Jarabek, 2.a, OŠ Vukovina

Filip Vranić, 4.b, OŠ Vukovina

Kiara Čavar, 1.b, OŠ Eugena Kvaternika

Paula Galeković, 8.a, OŠ Vukovina

Lea Sučec, 2.razred, OŠ Pokupsko

DANI KRUHA

Usamljeni mak na njivi pšeniceMAK: Baš mi je dosadno!PŠENICA: Ja ću ti praviti društvo. Baš si lijep i crven kao jabuka!MAK: Hvala ti, zlatna pšenice! Pazi na onaj stroj iza tebe, oštar je kao ružin trn.PŠENICA: To je kombajn, on će me uzeti za brašno! Brašno je mekano poput jastuka, a ja ću postati ukusna poslastica.MAK: Želio bih da budeš u kolaču od maka pa da budemo zajedno, kao pravi prijatelji.

Lana Kitanović, 4.a, OŠ Nikole Hribara, PŠ Gradići

Što god da jedeš, dodaj malo kruha i bit će ti bolje nego mamina juha!

Tako je slastan i fin,skoro kao čokoladni muffin.

Kukuruzni, raženi ili bijeli,svi bi ga rado jeli!

Kruhom započinje dan,veseo i radostan.

Laura Grubeša, 5.c, OŠ Nikole Hribara

PšenicaSijač baci sjeme.Kapi kiše udube ga u zemlju.Sjeme sniva. Uskoro nešto počinje klijati i rasti.Ali još nam se ne žele pokazati. Strah ih je! Čekaju.Evo ih, napokon!Zeleni listići proviruju na ledenu čistinu. Sunce je počelo jače sjati i biljke rastu.Nije to više ona mala sjemenka, to je sad veliki klas žita!Došli su žeteoci, pokupili su ih i odnijeli u mlin.Nekadašnja sjemenka nije bila tužna.Ona je stvorena da bi bila kruh za ljude.

Lucija Lovrić, 5.d OŠ Nikole Hribara

KruhUpoznali se brašno i voda.Zajedno se igrali,zajedno pjevali.Ali njima hladno biloi počeli se tresti.U pećnicu su pošli sjesti.Kad su iz pećnice izašli,prekrasan su miris osjetili.To miris je kruha biošto se kuhinjom širio.Dođoše ljudi,osjetiše i oni.Od tada su samo kruh jeli,drugo nisu htjeli.Sada kruh ima i svoje dane,od njega nema bolje hrane.

Marija Šporčić, 7.c, OŠ Eugena Kumičića

16

NAPIŠI JEDNU LJUBAVNU

Ljubavna pričaJednom davno živio je jedan dječak. Dječak se zvao Karlo. Karlo je bio jako zaljubljen u djevojčicu iz razreda. Djevojčica se zvala Karla. Ona nije znala da je on zaljubljen u nju. U subotu je Karlo ispred prozora Karline sobe pjevao pjesmu o ljubavi. U ponedjeljak Karlo je dao Karli buket cvijeća. Te su sretno živjeli do kraja života.

Paula Perišić, 2.a,OŠ N. Hribara, PŠ Gradići

Ljubavna pjesma sa zamjenicamaNije lako biti svoj.Ja dođem u školui ti me vidje...Sebe više ja ne čujem, nit vidim – nestalo samopouzdanje.Nisam više svojakad te vidim,a tako puna sebe sam.Nisam više svoja jero tebi razmišljam,al’ tvoja i moja ljubavnekako nije ista.Ah, znam, ja volim te,no ti remetiš mi planove sve.

Nije lako biti svoj i mlad!

Lucija Šešerin, 6.b,OŠ Jurja Habdelića

Ljubav i prijateljstvoLjubav je priča za dvoje ljudi. Ljubav je film u kojem je zaljubljeni par. Prijateljstvo je jako zaigrano, puno osjećaja prema prijateljima i drugim ljudima!

Karla Grdenić, 2.a,OŠ N. Hribara, PŠ Gradići

LjubavLjubav je nekada slijepa, ali je i čarobna. Kada se susretnete s nekom osobom i odete s njom na spoj, i ako sve prođe dobro, znat ćete da ste našli svoj par. Ne mislim na par karata ili čarapa, mislim na par prave ljubavi. Kada vam se srce zazeleni i dobijete mlado znat ćete da je to prava mala ljubav koju čete čuvati dok ne odraste. Ljubav je čarolija.

Kaja Makek, 4.e,OŠ Eugena Kumičića

LjubavLjubav je lijepa,svatko to zna.Bila ona tužna ili sretna,bitno je da se voljeti zna.

Ljubav je kao san,ne biraš ju, samo ti dođe,ali moraš voljetida ne prođe.

Slušaj, srce lupa kad jeu pitanju čarolija ta.Baš je posebna, kako je lijepa, krasna i bajna.

Baš je lijepo biti zaljubljen.

Lorena Sever, 6.b,OŠ Vukovina

SrceSvatko od nas ima srce,ima veliko i malo.Ruke širi koliko god nas ima,ono čeka bilo koga.Moja ruka već je tu, ako želiš, prihvati ju.Želim sreću i ljubav.

Tena Martinec, 7.b, Osnovna škola Eugena Kumičića

LjubavU srcu ljubav i sreća, a misli negdje izgubljene.Sreća oko mene.

Zaljubljen značik`o začaran biti. Ljubav ti osmijeh nosi.

Tena Petračić, 6.b,OŠ Vukovina

Gita Ćosić, 2.b, OŠ E. Kvaternika

Lana Prijić 4.a, OŠ Ščitarjevo

Lovro Zgurić, 3.e, OŠ E. Kumičića

Lana Karatur, 3.b, OŠ E. Kvaternika

Lucija Legin, 4.e, OŠ E. Kumičića

Korina Peher, 4.a, OŠ Ščitarjevo

Karlo Pavelić, 3.e, OŠ E. Kumičića

17

ZAJESENILO U NAŠEM KRAJU

Borna Pereković,

7.a, OŠ Novo Čiče

Karla Vlahovac, 2.a, OŠ Nikole Hribara

Opis jabukeJabuka je jako zdravo voće.Ako zaboravim oprati zube, u školu uzmem jednu jabuku.Dobra je za grlobolju. Ima dosta vitamina. Imamo ih više vrsta i boja. Postoje jesenske i zimske jabuke. Mogu biti žute, crvene i zelene boje. Jabuka je kraljica voća. Od jabuke možemo napraviti više vrsta proizvoda. To su jabučni ocat, sok i pekmez.Volim jesti jabuke.

Fran Šušak, 3.a, OŠ Velika Mlaka

Pejzažna jesenskaŠuma sva se rumeni,pod lišćem skrivaju se kesteni.U vrtu velike se bundeve sjaje, dok jato ptica u oblacima nestaje.

Hladne kiše jutrima nas bude, mokre su krošnje, mokre su šume.Šarenog lišća pune su ceste: žute, narančaste, crvene i smeđe.

Vrijedne mame zimnicu rade.Gusta magla polja prekriva, a lijeni medvjed već se sprema snivati.

Dina Dudašek, 5.b,OŠ Novo Čiče

JESEN U ZAVIČAJUJesen je. Putem do škole promatram

prirodu. Prekrasna je. Sve miriše na nju. Promatram sve te boje s kojima se jesen poigrala. Žute, smeđe, zelene nijanse bude u meni još veće divljenje. U vrtu dozrijevaju plodovi. Na početku jeseni na nebu Sunce se još igra. Kako

ona odmiče sivi oblaci igraju utrku koji je najbrži. Lagani jesenski povjetarac bježi od ljutog hladnog vjetra i kišnih oblaka. Bez obzira što je jesen promjenjivo godišnje doba ono će u meni buditi lijepe osjećaje. Volim jesen u našem zavičaju.

Ana Posavec, 3. razredOŠ Slavka Kolara, Kravarsko

Jesenski zvuciRano je jesensko vjutro,včuje se kukuritanje pevaca,pevanje vtičica išuštanje lišća.

Malo kešnije pokrovu kuće kiša tuče.

A navečer včuje se lajanje cucka.

Ira Aberlić, 6.a,OŠ Jurja Habdelića

JabukaJa sam jabuka Iva. Jako sam slatka i djeca me vole, crvene sam boje. Rastem na stablu u voćnjaku jednoga djeda. Taj djed reže moju krošnju i štuca moje grane. Kad me uberu s moga stabla baka od mene radi sok i svakakve pite, možda dođe unuk Luka, otrgne me i pojede. Moj rođendan je na Dan jabuka, a taj dan obilježavamo 20.listopada. Veliki pozdrav draga djeco!

Iva Hapač, 4.a,OS ŠćitarjevoZlatni

listopadDanas ujutro, na putu do škole, odjednom na mene padne zlato s neba. To je bilo divno iskustvo – lagano hodaš, vjetrić njiše granje, a zlato pada. Pomislila sam: „To je moj zlatni listopad!“ Izgledalo je kao da je netko prosuo košaru punu pozlaćenog lišća.

Lorena Pisačić, 3.d,OŠ Nikole Hribara

Renata Klasnić, 5.a, OŠ Slavka Kolara, Kravarsko

Filip Šćepina, 2.b, OŠ Nikole Hribara, PŠ Gradići


JesenJesen je puna šarenih bojaEvo sunca što grije i drveća koje se smijeSlavuj pjeva, a medo zijeva.Eno različitog lišća što suštiNebo se plavi, a jesen slavi.

Klara Marin, 4.e, OŠ Eugena Kumičića

Nina Nežak, 7.d, OŠ Eugena Kumičića

18

ODLAZAK LASTA Završilo nam ljeto,i stigla nam jesen, eto!

Nad nama se tamni oblaci viju,laste više pod krovovima ne bdiju.

Malene laste na jug kreću, i vesele se novom proljeću.

Nebo je prazno i žalosno,bez lasta nimalo radosno!

Vratit će se malene,u našem srcu voljene.

Klaudija Zgodić, 6.a,OŠ Vukovina

Dorotea Berković, 4.c, OŠ Velika Mlaka, PŠ Mičevec

Lana Godinić, 3.razred, OŠ Slavka Kolara Kravarsko

Lara Domitrović, 3. raz., OŠ Slavka Kolara Kravarsko

JESENNa lišću kapi kiše kao dragulji.Sve se sjaji.Crveno, smeđe i žuto lišće palo je na travu mekano kao sag.Sunce je obasjalo rijeku Savu.Blistava traka teče livadom i cvijeće oko nje raste.Sve miriši.Sve je lijepo i blistavo.Volim jesen jer je prelijepa.

Lana Borković, 3.a,OŠ Jurja Habdelića

Jesen Evo, već se bliži jesen,Uz to dolazi fini kesten,počinje lišće padatii sve nas kesten pire sladiti.

Lastavice su otišle do juga,i već je otpalo lišće s Turopoljskog luga.Obukao sam se od pete do uhai već se sarma kuha.

Počela je škola i više nema,za nas učenike, kupanja na plažama Bola.Kod mene tijekom jeseni ima puno gljiva, a ima ih tamo gdje kiša biva.

Ljeto je završilo i počela je novo godišnje doba, i počela je životinjska seoba.Mene hvata užasna tuga,najradije bih išao s lastavicama do juga.

Leo Černetić, 5.c,OŠ Novo Čiče

Jesenski razgovorRUJAN: Stalno će padati kiša za moje vladavine!LISTOPAD: Aa, što ako ti ponestane vode?RUJAN: Ne, neće! Kako znaš? Zar ćeš ti imati prste u tome?LISTOPAD: Moždaaa! Kod mene će padati puno lišća i puhati će vjetar!RUJAN: Kod mene će vjetar biti nježan!STUDENI: Ha, ha! Kod vas je kiša, vjetar, ali kod mene će se djeca igrati u snijegu!

Lorena Radičević, 4.a, OŠ Vukovina

19


Ema Vrbetić, 3.a, OŠ Vukovina

Priča šešira Jesenka

Dobar dan! Ja sam šešir Jesenko. Dolazim iz Turopolja i imam dvadeset i pet godina. Imam brata Javrenka i sestru Hrastovku. Oni imaju isto godina kao i ja. Moji roditelji zovu se Žirko i Lovrenka. Došao sam ovdje zato što se na današnji dan u mojoj obitelji održava Festival jesenskih šešira. Taj dan slavimo tako da putujemo s vjetrom u druge krajeve Hrvatske i predstavljamo veselu i razigranu obitelj. Također, imamo puno prijatelja zato što već dvadeset godina obilazimo Lijepu Našu. Danas se baš ja cijeli dan družim s vama. Ja, kao što se da primijetiti obožavam jesenske plodove: žireve, suho smeđe i žućkasto lišće, šipak, drijenak i sve je to dio mene. Danas ću vas naučiti što znači i kako je to biti jesenski šešir.

Lucija Bilanović, 5.a,OŠ Šćitarjevo

JESEN DOLAZIJesen stiže,već je tu,nosi čizme ižutu kabanicu.

Jesen je u mom kraju,u mom milom zavičaju,pada lišće i sve žuti,a magla mi vid muti.

Lucija Turčić 6.b,OŠ Šćitarjevo

Jesenska pjesmaObukla je jesen svoj žuti kaput, te je krenula na dug put.Dok njene kiše zalijevaju livade, mali ježić za zimu skuplja plodove.

Evo i malog smeđeg lista,koji na sjajnom suncu blista.Jesen je pokazala svoje pravo lice,Crvena , narančasta, smeđa i žuta, boje su moga puta.

Cijelim selom dunje mirišu,kroz prozor djeca tužno gledaju kišu.Lišće pada uzduž cijelog gradaI mala ptica leti oko gnijezda sada.

Tonka Grgar. 5.b,OŠ Novo Čiče

Zajesenilo jeJesen... za mene jako lijepo godišnje doba. U zraku se osjeti miris toplih kestena (pečenih, kuhanih). Polako dozrijevju kruške ukusne, sočne, žuto zlatne. A tek grožđe... Ptičice se goste i mislim da i one uživaju u ovom godišnjem dobu. Lišće je

dobilo najljepše boje – žutu, zlatnu, crvenu, narančastu i smeđu. Sve je nekako mirnije i toplije. Čak i kišic koja rominja i siva jutarnja magla nisu dosadne. Gledam kroz prozor. Upravo proviruju sunčane zrake i obasjava drveće ispred moga stana. Prelijepo.Zajesenilo je...

Paola Hodak, 5.a, OŠ Eugena Kumičića

Maja Levačić, 7.a, OŠ Slavka Kolara, Kravarsko

JesenJesen je žuta,Lišće je smeđe.I dok vjetar šušti,A kiša pljušti, vraćam se iz škole,a kišobrana nemam.I mokra sam sva.Ova jesen je višekao zima hladna.I dok se ja u kući s toplom čokoladom grijem,jesen prolazi.

Lucija Jakovljević, 5.b,OŠ Velika Mlaka

Paula Rajković, 4.a, OŠ Velika

Mlaka

Vito Modlic, 2.b, OŠ Nikole Hribara, PŠ Gradići

20


JESENJI DANTog jutra sam se probudio, otvorio prozor i shvatio da je nešto drugačije. Ugledao sam maglovito jutro i rosom prekrivene automobile. Bilo je prohladno te sam što brže zatvorio prozor kako bi što duže zadržao toplinu u svojoj sobi. Stigla je jesen.Gledajući kroz prozor vidio sam da su trešnja i šljiva u dvorištu pune zlatno – smeđih listova koji lagano otpadaju. Ugledao sam susjeda kako u jakni omotan šalom žuri prema poslu. Obukao sam jaknu, izišao van i primijetio da više nema veselog cvrkuta ptica jer su se i one već sakrile na neko toplije mjesto.Čak se i susjedov pas sakrio u svoju kućicu čekajući topliji dio dana. Pauk koji je vrijedno ispleo svoju mrežu u nadi da će uhvatiti nešto za ručak morat će pričekati dolazak sunca jer mu je mreža prekrivena kapljicama rose. Za razliku od ljetnih jutara jesen nam donosi puno tiša, hladnija i maglovita jutra.Uto ugledam prve zrake sunca koje se polagano probijaju kroz maglu i obećavaju nam još jedan lijepi jesenski dan. Jesen mi nije najdraže godišnje doba, ali su dani kratki i lijepi što mi se sviđa.

Mateo Puškarić, 7.a, OŠ Nikole Hribara

Zajesenilo u mom graduZajesenilo u mom gradu.Nigdje nije kao ovdje,čuje se kako jug ptice selice zove da odu u krajeve tople.

Dođi, dođi – zove me,dođi dok je lišće najšarenije.

Dok ju gledam, divim joj se,crveno, žuto ili zeleno,koje je lišće najljepše? Pitam se!

Ali kad padne kišanema pomoći.Tužno ću je pogledati,a ona će mi reći:Sutra ćeš se opet igratikoliko bude u tvojoj moći.

A kad dođe zima,smijat će ti se u lice,nedostajat će ti ona kišai šareno lišće.

Tonka Sičić, 5.b,OŠ Eugena Kumičića

Čarobna Jesen

U godišnje doba jesen sve se počinje mijenjati. Lišće na drveću mijenja boju i pada. Vrijeme je hladnije i češće pada kiša. Ljudi beru plodove jeseni. Bere se kukuruz, iz zemlje se vadi krumpir ,ide se u berbu grožđa. Bake i mame spremaju zimnicu. Kisele se krastavci

i paprika, peku se pekmez i ajvar. U jesen se spremaju drva za dugu zimu da nam bude toplo. Za ptice se rade kućice u koje ćemo stavljati hranu. U jesen idemo u šumu brati gljive i kestene. Navečer sjedimo uz vatru i pečemo ubrane kestene.Volim tu čarobnu jesen prekrasnih boja.

Marko Češković,2.r., OŠ Nikole Hribara, PŠ Donja Lomnica

Vedrana Iva, 7.d, OŠ Eugena Kumičića

Leon Segedi, 4.c, OŠ Jurja Habdelića

Nina Foki, 8.d, OŠ Vukovina

Lorena Krpačić, 7.a, OŠ Novo Čiče

HaikuIzlazi Sunce.Svi se nekamo žure,samo ja još spavam.

Teo Čižmarević, 6.b,OŠ Vukovina

21


Jesen v mom selu I tak nam lete otide, a jesen dojde. Čak i nisam tolke tužna jel je ovo leto bilo stvarne vruče. Lepo je

kad je lete, al je lepše kad je jesen. Listje opada, tice popevaju. Tu i tam opadne neka kaplica kiše, al nam tak male treba. Kuruza se bere, ide se v šumu. Ma ima i v jesen pune posla. Nekad su dani mrzliji, nekad je tak lepe. Ali je zato po noči tak lepi sveži zrak.

Ribiči opet moreju početi loviti ribe. Grožđe se pobrale pa se dela sok, vino, kolači i još pune toga. Kesteni curiju pa se male spečeju. Rože ne cveteju, ali deca rasteju. Jabuka još ima, al ne tak pune. Još male pa zima!!!Melani Žarina, 5.c, OŠ Novo Čiče

Skupna, 4.c, OŠ Jurja Habdelića

HaikuJesenhodam.poda mnomšušti lišće.

Nika Tomić, 4.a,OŠ Velika Mlaka

Jesenska minijaturaJesen se šulja po mom kraju, bojajući sve u šareno. Lišće otpada s grana, po parkovima i putevima. Mirisi se šire od zrelih jabuka i dunja.

Valentina Leder, 5.c,OŠ Novo Čiče

Ivan Caganić, 4.c, OŠ Velika Mlaka, PŠ MičevecVida Tkalčić, 2.a, OŠ Vukovina

Ana Marija Lovreković, 6.razred, OŠ Pokupsko

Lovro Mažar, 3.d, OŠ Velika Mlaka

Magdalena Jurišić, 2.a, OŠ Vukovina

Paula Kuzmić, 3.razred, OŠ Pokupsko

Stjepan Radoš, 2.razred, OŠ Nikole Hribara, PŠ Donja Lomnica

Tu je!Jesen je tu i oblačisvoju šarenu haljinu.Haljina je to šarena i bajnakoja u sebi skriva poslastice,i to nije tajna.

Kiša nam postaje stalni gost,a hladna maglovita jutraskrivaju nas do sutra.Medvjedi šuškaju krevet za san, vjeverice užurbano rade po cijeli dan.

Pekmez se peče,svi nešto rade,a vatrica topla baca iskrena sve strane.

Ante Jurić, 5.b, OŠ Novo Čiče

Zajesenilo u mom krajuJesen je u mom krajukraj ljetovanja, kupanja u raju.Došli su jesenski tmurni daniviše to nisu vedri i topli dani vani.

Dok lišće šušti kiša jako pljušti,vjetar vije dok biljka vodu pije.

Oblak je tmuran i ljutii samo fali da grom pusti.Djeca se ne igraju tako često u parku jer bi se onda igrala u mraku.Lastavice odlaze na jugna dalek put.

Brigita Grčić, 5.b, OŠ Eugena Kumičića

22

ŠKOLA

Danijel Sivinjski, 2.a, OŠ Vukovina

Nina Palinec, 3.e, OŠ Eugena Kumičića

Eva Bačurin, 4.c, OŠ Jurja Habdelića

Naša knjižnicaU našu školsku knjižnicu prvi put nas je odvela naša učiteljica. Ugledala sam gomilu knjiga. Pomislila sam da to trebamo sve, ama baš sve pročitati, stranicu po stranicu. Rekla sam samoj sebi: „Ma daj, molim te! Blago onima koji su to već pročitali!“. A onda olakšanje. Ne moramo pročitati sve, biramo samo lektiru i ono što želimo! Volim ići u knjižnicu. Često odem i na velikom odmoru i pročitam ponešto. Nisam voljela čitati, ali sada volim. Zanimaju me države svijeta, njihove zastave, glavni gradovi. Čitajući sam naučila da je glavni grad Japana Tokio.

Dorotea Karačić, 3.d,OŠ Nikole Hribara

Biti petašica je uzbudljivoDošao je dio odrastanja u kojem prelazimo u više razrede. Bilo je strašno, ali ujedno i jako zabavno. Strah su mi razbili profesori koji se stvarno trude da usavršimo gradivo i dobijemo pet. Strpljivi su s nama i vidi se da neki viši razredi u nekim stvarima nisu bili u pravu. Priznat ću da su mi za sad povijest i informatika najzanimljiviji predmeti. Nisam ni mogla sanjati da je biti petašica tako uzbudljivo. Svaki sat seliti u drugu učionicu i nositi sve te knjige sa sobom je ponekad malo naporno i zahtjevno, ali to nije

bitno. Sjećam se da sam na početku sama sebi rekla da mogu ako hoću i ako to stvarno želim. Želim uspjeti jer ocjene mi ovise o budućnosti, a od malena sanjam da se upišem u MIOC, XV. gimnaziju. Do sada sam u svemu bila uspješna, ali ovo će mi biti prvi pravi izazov i nadam se da ću uspjeti. Zanimljivo je da mi je tata rekao da mu je bitnija moja ocjena iz ponašanja nego iz rubrike, ali ja i dalje učim i pišem koliko mogu. Najviše od svega me zabrinjava broj knjiga i količina gradiva, no cilj mi je nastaviti odlično s odličnim uspjehom i još boljim ponašanjem.

Lana Ivanušić, 5.a, OŠ Šćitarjevo

PrvoslovkaU či me i paziČ arobno je dragaI me joj je DivnaT ako je divnaE h, svaki put kad ju vidim puknem od srećeLJ ubav je ono što nam ona dajeI svi ju đaci voleC vijeće jako voliA li nas voli više od svega.

Petra Anić, 3.b,OŠ Eugena Kvaternika

Jezici su mostovi među ljudimaKomunikacija i vještina izražavanja glavni su za uspjeh među drugim ljudima svakoga od nas sada i u budućnosti. Moje je mišljenje da čovjek koji vješto zna pričati svoj i strani jezik, bolje razumije i shvaća što bilo koji drugi čovjek želi reći i bolje se druži. Poznavanjem stranog jezika prelazimo mnoge prepreke u životu. Na taj način se možemo povezati sa ljudima iz drugih zemalja. Onaj čovjek koji razumije strani jezik bolje se snalazi u okolini, snalažljiviji je i u vlastitom jeziku jer poznaje više riječi. Komunikativniji je i brže se poveže sa drugim ljudima. Ja učim engleski jezik i svaki put naučim nešto novo, nove riječi što je jako zanimljivo, čini me veselim i prije svega volim to. Nitko ne zna cijeli jezik, pa čak ni mi hrvatski jezik, ali treba nastojati biti što bolji i truditi se u komunikaciji i razvijanju novih riječi. Usavršavanjem jezika i obogaćivanjem rječnika postupno dolazimo do uspjeha u poznavanju bilo kojeg jezika, a ključ je volja, želja i ljubav prema jeziku.

Stjepan Jonjić, 5.aOŠ Jurja Habdelića

Da sam učiteljicaDa sam učiteljica predavala bih njemački. Njemački je vrlo lak i zabavan predmet. Predavala bih prvi ili treći sat. To su mi najdraži brojevi! Ako bi tko pričao, išao bi u „pravu“ klupu. Bila bih stroga, poštena i dobra. Svi bi pisali uredno. Svaki dan bih im nosila poslastice… iz radnih bilježnica. Često bi gledali filmove. Dovodila bih im ljude iz stranih zemalja da s njima razgovaraju. Bila bih dobra učiteljica. Voljela bih svoj posao!

Tia Krešić, 4.a, OŠ Velika Mlaka

Vrata školeDolazim pred školu. Gledam velika staklena vrata. Svašta mi prolazi kroz glavu. Prisjećam se svog prvog dana prvog razreda. Svaki dan prolazim kroz ta staklena vrata i svaki dan donosi nešto novo. Jedan dan je težak jer pišemo ispit, drugi je super jer nemamo zadaću. Sada sam treći razred i mogu reći da i nije tako loše proći kroz ta velika staklena vrata škole. Znam da me iza tih vrata čekaju moji prijatelji i vesela, draga učiteljica.

Leona Ivanković, 3.a, OŠ Šćitarjevo

23

ŠKOLA

Matea Švarum, 5.c, OŠ Novo Čiče

Mateo Đurašin, 2.a, OŠ Vukovina

Emanuela Bučić, 5.c, OŠ Novo Čiče

Zašto volim svoju knjižnicuVolim svoju školsku knjižnicu. Ima puno različitih knjiga, tema i sadržaja. Od slikovnica do romana. Školska knjižnica je namjenjena za sve učenike osnovne škole. Knjižnica je popunjena smiješnim i uzbudljivim slikovnicama koje zabavljaju prvašiće. Također znaju biti i prezentacije koje vodi školska knjižničarka. Kada želim nešto pitati

uvijek dobrovoljno odgovori i kaže mi sve što zna o mom pitanju. Ponekad mi pokazuje gdje se knjiga koju želim po-suditi nalazi. I zbog toga volim školsku knjižnicu. Kada završim čitanje knjige i izađem iz knjižnice uvijek sam bogatiji za novo znanje i nove doživljaje. Školska knjižnica ima puno lijepih stvari. Volim čitati dobre časopise i uživati u njima. Školska knjižnica je mjesto najboljih knjiga na svijetu

Jakov Tomašić, 4.a,OŠ Nikole Hribara

Šuma testovaZavršili su praznici. Sve je gotovo, više nisam sretan. Ponedjeljak je, imamo sat razrednika, profesor go-vori da sutra, prekosutra i u četvrtak pišemo ispite. Srce mi je stalo. Cijele praznike nisam ništa učio. Mislim da ta škola nije normalna, stalno su ispiti. Inače imam sve petice, ali kako ću sve to naučiti? Rekao sam mami da je to nemoguće, a ona je rekla: „Zašto nisi učio nego si igrao igrice?” Upravo sada učim, učim iz sve snage i odjednom zvoni mi mobitel. Drugi me zovu da idem s njima igrati igrice. Sav tužan, već u komi od te šume testova, zaplašen. Mama je došla vidjeti što se događa, pokušavala me utješiti. Probudio sam se i spremio za školu. Danas pišemo matematiku. Na testu sam čudom dobio pet, nisam mogao vjerovati da ću uspjeti, ali uz puno truda sve se može. Došao sam doma, mama me pohvalila, a ja sam otišao učiti prirodu. Nakon učenja mama mi je za nagradu ispekla palačinke. Drugi dan sam pisao test i ponovo sam dobio pet, bio sam presretan. Sad me i tata pohvalio. Kao i jučer, sad sam išao učiti hrvatski jezik, nešto mi nije bilo jasno pa mi je mama pomogla. Iz hrvatskog jezika sam dobio tri, sreća me je napustila. Kad sam došao kući, bio sam tužan, tata mi je rekao da to nije ništa jer je on imao dva iz hrvatskog. Danas je petak, napokon odmor, u školi smo radili zanimljive teme.Vratio sam se doma, napisao zadaću i ponovio gradivo. Mama mi je rekla, jer sam sve dobro obavio, da smijem igrati igrice. Došla je i subota, spavao sam do jedan-aest sati, a zatim sam išao igrati nogomet s prijateljima. U nedjelju navečer pripremio sam se za školu i nove pobjede. Mogu ja to!

Jakov Novak, 6.a,OŠ Vukovina

U životu je važnoU životu je nekima važno biti dobar, pošten, dragprema obitelji i prijateljima blag,a nekima je pak važno imati sve petice bez ijedne četvorke i biti uzoran đak.

Nekim sportašima je najvažnije biti zdrav kao lav, bez tempera-ture ili glavobolje.Drugima je važno biti iskrenda ne kaže ni jednu laž.

Meni je važno sve to i još mno-go više imati dobre prijatelje, obitelj koja me voli,pomagati drugima i petice u školi…

Klara Šustić, 5.e,OŠ Eugena Kumičića

Da sam učiteljicaKad bih ja bila učiteljica, sigurno ne bih bila stroga. Ne bih davala puno zadaće. Kod mene bi djeca puno crtala, pjevala, igrala graničara i išli bi na razne izlete. Da sam ja učiteljica, voljela bih da mene moj razred iznenadi tortom za rođendan. Ja bih, zapravo, bila vrlo slična mojoj učiteljici Marini.

Korina Piletić, 4.a, OŠ Velika Mlaka

24

Moja obiteljMama sanja o našoj budućnosti.Tata sanja o svom poslu.Ema sanja da upozna pjevačicu iz Amerike.Andrija sanja da za rođendan dobije „playstation“.

Ana Hrvojević, 4aVelika Mlaka

MOJA OBITELJ

MOJA BAKA DANICAKad se moja baka rodila, nadjenuli su joj ime po najsjajnijoj zvijezdi na nebu. Moja baka je doista sjajna, ne znam je li zbog imena ili zbog dobrote. Baka je radila u OŠ ‘Ivan Cankar’ kao učiteljica. Kad god imam problem sa zadaćom, ja nazovem baku i pitam za pomoć. Baš sam prava sretnica!Moja baka ima plavu kosu i zelene oči. Kaže da se u starosti smanjila tri centimetra. Vitka je i okretna i ništa joj nije teško. Ima dvije mačke i jednog psa. Uvijek hrani ptičice u svom dvorištu. Baka peče najbolji krumpir.Zbog svega ovoga, mislim da je moja baka sjajna kao zvijezda.

Korina Piletić, 4.aOŠ Velika Mlaka

Što moja obitelj sanja?Znate li što moja obitelj sanja? Pa evo, počnimo od najmlađih, mojih ljubimaca. Moji mačići Saga i Po sanjaju dvorac od mačijih keksića. A moj pas Buna, e to je druga priča. Ona sanja da ima najveću žvakalicu na svijetu. A onda je na red došao moj najmlađi brat, zapravo sva moja tri brata sanjaju isto: da su frajeri… A ja sanjam nešto što sam sto posto sigurna da nitko nije sanjao, da pas vozi brod. Moja mama sanja da spašava životinje iz azila, a moj tata sanja da mu je noga dobro.

Tamara Cvek, 4.a, OŠ Velika Mlaka

MOJA BAKAMoja baka zove se Marica. Ona ima plave oči i grubu kratku kosu smeđe boje. Na nosu ima kvržicu, a usta su joj jako glatka. Moja baka je debeljuškasta. Ima duge noge kao i ja, a ruke su joj kratke. Stopala su joj velika. Moja baka se sporije kreće zato što ima bolesna koljena, ali to ju ne sprječava da radi u vrtu. Ima moja baka i bolesno srce, ali to srce je i dalje veliko i puno razumjevanja prema meni.

Iva Klafurić, 3. razred, OŠ Nikole Hribara, PŠ Donja Lomnica

Prekršeno obećanjeJednoga tmurnog jutra probudila

sam se s osjećajem da će se nešto loše dogoditi.Bila sam popodnevni turnus. Prije nastave uvijek kupujem užinu u obližnjem dućanu. Trebalo mi je novaca pa sam odlučila pitati baku za 20 kuna. Bake nije bilo u kući, bila je u vrtu. Odlučila sam malo „zaviriti“ u bakin novčanik i potražiti novac. Nije bilo novčanice od 20 kuna, bila je samo jedna krupna od 200. Mislila sam da baka neće primijetiti da joj nedostaje novaca pa sam samo uzela i krenula na autobusnu stanicu. U dućanu sam kupila jako puno slatkiša i grickalica. Kada sam se vratila iz škole, baka je bila zbunjena. Upitala me je: „Ana, jesi li vidjela 200 kuna iz mojeg novčanika?“ „Naravno da nisam“, slagala sam. „Ana, nemoj lagati. Novčanik si ostavila na stolu, a ne u ladici gdje stoji“, rekla je milim glasom. Posramljeno sam rekla: „ Žao mi je, bako. Mislila sam da se nećeš ljutiti.“ Baka mi je na to samo odgovorila: „Ana, dogovorile smo se da ništa ne uzimamo bez pitanja. Ti si još mala pa ne razumiješ da je to bilo puno novaca. Što se tiče ljutnje, nema je.“ Bila sam jako sretna kad sam čula te riječi. Iznenada je baka upitala: „Jesi li za kolač?“ Ja sam, naravno, rekla da. Baka više nije ni riječ progovorila o prijašnjem događaju, a ja sam čvrsto odlučila da više neću ništa dirati bez pitanja.

Ana Mišerić, 6.a OŠ Vukovina

Luna Fabijanić, 3. razred OŠ N. Hribara, PŠ D. Lomnica

Ema Zalušiti, 1. razred, OŠ Pokupsko

Laura Zobenica, 2. razred OŠ N. Hribara, PŠ D. Lomnica

25

Fabijan Jančić, 2. razred OŠ Nikole Hribara, PŠ Donja Lomnica

Gentiana Tunić, 1. razred OŠ Pokupsko

U životu je važno…Svi su roditelji isti. Moja mama

najbolje zna što je za mene dobro. Barem je ona u to uvjerena. A baka i djed su potpuno sigurni da i oni znaju sve. Puni su savjeta. Marljivo uči, puno čitaj, budi pristojan, dovoljno spavaj, manje igraj igrice… listi nema kraja. Ja mislim da nitko ne može biti tako dobar. Niti jedan moj prijatelj nije takav. Čak i mislim da moji roditelji nisu bili takvi. Baka iz Slavonije mi je

pričala da je tata bio jako neposlušan. Puno puta pojeo je sekine slatkiše i uzimao joj igračke. U školi je imao petice, ali se tukao s dečkima. Mama je bila vrlo dobra učenica. Baka kaže da je bila dobra i pristojna. Ali nikad nije bila dobra u sportu. Kako da ja budem savršen? Odlučio sam da budem običan desetogodišnjak. Mi igramo igrice, ponekad zaboravimo zadaću i ponekad smo zločesti. U životu je važno dobro se zabaviti. Ali je najvažnije da te vole kakav jesi.

Noa Salopek, 5.e, OŠ E. Kumičića

Što moja obitelj sanja?Ja svake večeri sanjam drugi san. Ti su snovi najčešće ružni, ali ne ustajem noću kao moj mlađi brat Luka. On će uskoro navršiti četiri godine. Najslađe je kako on prepričava svoj san. Njegov najstrašniji san je o crnom dinosauru koji ga želi pojesti. Moj drugi brat, Josip, sanjao je četiri velika raka nakon što je naučio roniti s maskom. Tata je kao mali sanjao veliku zmiju u parku i zato se bojao ići u park. Moja mama baš i ne sanja puno zato što je noću budna zbog naših ružnih snova.

Marta Palac, 4.a,OŠ Velika Mlaka

Moja obitelj i obavezeMoja obitelj je četveročlana.

To su mama, tata, sestra i ja. Svi su oni odrasli, osim mene koji im zadajem najviše briga i pokoje veselje i smijeh. Kao i svako dijete od dvanaest godina imam odbojnost prema učenju, ali drago mi je gledati televiziju i tipkati po mobitelu. Tu nastupa moja mama koja sve drži pod kontrolom i želi kako ona kaže ,,da se naučim reda u svemu što radim“. Svako jutro kad ustanem, prvi zadatak mi je spremanje mog kreveta, a nakon toga doručak. Sve to još mi i nije teško dok ne pogledam prema radnom stolu gdje me gledaju i radni zadaci za vježbu. Odmah me počinje hvatati nervoza i sve mi se okretati u glavi. Znam da mi roditelji žele dobro u životu, ali ja toga nisam svjestan i samo kukam i svađam se. Na kraju ipak sve napravim, a mama uvijek voli reći da ću ju izludjeti do kraja svog školovanja. Znam da smo malo čudni, ali ipak smo sretna obitelj i ne bih ju mijenjao.

Borna Lučan 6.b,OŠ Vukovina

ObiteljImati obitelj je nešto najljepše

na svijetu, nešto tako lijepo i neprocjenjivo. U obitelji su mala i velika djeca, a tu su i naši roditelji koji nas čuvaju i sve bi učinili za nas. Oni nas jako vole, a i djeca vole njih.

Magdalena Mirenić, 4.e,OŠ Eugena Kumičića

Moja bakaMoja baka zove se Anka. Ona ima tamno smeđu kosu. Oči su joj smeđe, a tijelo popunjeno. Ruke su joj duge a noge isto. Ima velika stopala. Ona

je dobra i mudra, ona je sretna i spretna. Ona je i brza i hrabra. Ja nju jako volim, a i ona mene.

Elena Šafran, 3. razred, OŠ Nikole Hribara, PŠ Donja Lomnica

Barbara Stepanić, 3. razred OŠ Nikole Hribara, PŠ Donja Lomnica

Mia Andračić, 4.c OŠ V. Mlaka,

PŠ Mičevec

MOJA OBITELJ

26

Erika Matković, 8.d OŠ N. Hribara

Paula Rebić, 7. d OŠ Nikole Hribara

Magdalena Kosi, 2.a OŠ Eugena Kvaternika

Moj krajUjutro kad sunce svane,ptice cvrkuću s grane.Leptiri lete uokolo,dok mačke igraju kolo.Potok žubori i žubori,kao da sviraju klaviri.A navečer kad padne mrak,čuje se samo korak.Lorena Zlodi, 6.aOŠ Jurja Habdelića

Moj domJako volim svoj dom!U njemu živimo: seka, ja, mama i tata.Mi živimo iza sigurnih vrata.

U mojem domu se osjećam sigurno,u njemu mi je predivno.Kad se s putovanja vraćam,doma je najljepše, shvaćam.

U mom domu je jako veselo, i uvijek je zabavno.

U mom krevetu je najmekše.Svugdje je lijepo,ali doma je najljepše!!!

Sara Barbarić 4.dOŠ Nikole Hribara

Moj domMoj dom je blizu škole,u njemu je veselo i svi se vole.

Jutro započinje u sedam sati,Nama je rano, a mama želi upute dati.

Zadaću točno napiši, sobu pospremi,otiđi u trgovinu!O, blago meni!

Od jutra do sutra seka se šminka.Stalno je online,i kaže: „Makni se, još si klinka!“

Kad tata s posla dođe u sedam,Pogledom poruku šalje:„Daljinski nikome ne dam!“

Daria Stipić, 4.bOŠ Nikole Hribara

Dom ima miris ljubaviMoj dom svake godineizdrži dugu zimui grije nas kad nam je hladno.Svaki dom ima svoj miris.Moj dom ima miris ljubavi i dobrote.

U njemu se nekad plače, a nekad smije, ali u njemu uvijek dobro mi je. Ja volim svoj domzato što me brani od oluje i kiše, svaki put kad otvorim prozor,moj dom se veseli i diše!

Valerija Muža, 6. razred, OŠ Pokupsko

Moja ulicaMoja ulica je dobila ime po austrijskom plemiću Karlu Weingartenu. U njoj se danas nalazi njegov dvorac. Pokraj moje kuće je kuća moje susjede Vesne. Vesna ima veliki vrt u kojem je puno voća i povrća. To voće i povrće ona prodaje na tržnici. Često mi preko ograde daje mrkve i jabuke. Obožavam njene jabuke i sok od tih jabuka.Nasuprot moje kuće žive Jurica i njegova obitelj. Oni su često glasni i svađaju se. S druge strane moje kuće grade se dvije zgrade koje očekuju nove stanare i moje nove susjede.

Dominik Lacković, 3.aOŠ Velika Mlaka

MOJ ZAVIČAJ

Petar Munjić, 2.a OŠ. Eugena Kvaternika

27

Moj domMoj dom na brdustoji već godinama.Sunce ga ljeti grije,a snijeg ga zabijeli zimi. Moj dom u proljeće okruži mirisno cvijeće,a ujesen ga preplavimiris slasnoga grožđa.Moj dom je moja obitelj,moja radost, sreća i tuga.Moj dom je domovinau kojoj odrastam ja. Klaudija Turković, 6. razredOŠ Pokupsko

MOJ ZAVIČAJ

Sara Katulić, 8.d OŠ Nikole Hribara

Jeronim Dubravica, 2.b OŠ Eugena Kvaternika

Druženja u starom voćnjakuMaleno selo na brijegu, a ispod sela žubori potok Kravarščica – tu je moj dom. Moja kuća stoji na početku sela. Društvo joj pravi stari voćnjak pun mirisnih jabuka, dvije trešnje ponosno stoje na ulazu kao vojnici na straži, dok ih sa strane vitka breza gleda svisoka. Svi su mi dragi, ali kruška tik do kuće najdraža jer na njoj visi moja ležaljka. U njoj provodim dane, tu sve brige nestaju, čak ni zadaće nema. Moja obitelj druži se u starom voćnjaku, bake mi dolaze u goste i slane poslastice nose. Veselim se i volim ta naša okupljanja jer daju neku posebnu snagu i toplinu mom domu. Hvala roditeljima i sestri što naš dom ispunjavaju srećom.

Ivona Žužić, 6. razredOŠ Pokupsko

Moj zavičajTuropolje je moj zavičaj, u njemu vjetar kroz tur-opoljski hrast puše. Kroz moj zavičaj puno rijeka teče, a Sava i Kupa su najveće. Vukomeričke gorice dio su moga zavičaja, to je brdovito područje sa puno šuma. Turopolje je dobilo naziv po vrsti divljeg goveda zvanog Tur. Tur je zaštitni znak Turopolja i nalazi se na svim oznakama moga grada. Volim svoj zavičaj, mjesta i ljude u njemu, volim šume, brda i rijeke.

Emanuel Banić, 3.a, OŠ Nikole Hribara

Moj zavičajMoj zavičaj krije boje jeseni, u šumi mirišu kesteni.Lišće je prekrilo šumski put i vjetar zavire u svaki kut.Jesen se prikrala tiho,kao na prstima hoda,pobjegla je od nje i

svaka roda.Pobjegle su već i lastavice sve, čekaju da se opet vrate u proljeće.Volim svoj zavičaj zbog njegovih boja koje su šarenog jesenskog kroja.Maja Luna Matković 6.a,OŠ Jurja Habdelića

Lijepa su jutra u mom zavičajuČujem nekakvu veselu i razigranu pjesmu koja dolazi kroz otvoren prozor.Polako se budim iz laganog sna i pokušavam otvoriti oči. Ustanem iz kreveta da pogledam što to pjeva. Polako se gegam do prozora koji je toliko obasjan suncem da ga ne mogu gledati svojim umornim očima. Kada sam pogledala van, vidjela sam prekrasnu ptičicu. Imala je ispod malenog vratića žarke žute boje, a na završetku krila plavkaste boje. Skakutala je po granama s kojih je narančasto lišće padalo. Lišće je imalo prekrasnu boju, izgledalo je nestvarno. Na nekim stablima lišće je već palo pa je prekrilo travu. Osvrnula sam se po sobi i vidjela da moje sestre još spavaju pa sam izašla van. Zelenu travu su prekrivale nježne kapljice rose. Sunce je sramežljivo izlazilo i lagano me dodirivalo svojim zrakama. Magla je sve više nestajala. Jutro je postajalo bistrije i nije se više sramilo. Zrak je bio svjež i hladan, ali sunce je sjalo pa je grijalo sve oko sebe. Pogledah prema dalekoj šumi, lišće je toliko sjalo i dolazilo do izražaja. Ptice su skakutale okolo, veselo su cvrkutale po rosnoj travici. Bilo je prekrasno, osjećala sam se nekako slobodno. Vidjela sam susjedova psa koji trči za pticama. Moj mačak se budio i rastezao.Shvatila sam da bih se trebala vratiti kući. Otišla sam natrag u kuću, legla u krevet i razmišljala. Prije sam mislila da je jesen kišno i tužno godišnje doba, ali potpuno suprotno, boje su me obradovale. Shvatila sam da su i jesenska jutra predivna kao proljetna.Anja Petračić, 8.bOŠ Vukovina

Karla Belošević 2. razred OŠ POKUPSKO

28

Što bih ja promijenilaNaša je domovina danas blistavija nego prije. Više nema onih tmurnih i ratnih dana. Ali nije sve tako lijepo i sjajno kako se prikazuje. Ima ljudi koji ne žive u najboljim uvjetima i u najboljim odnosima. Mnogo je ljudi bez novca, hrane i bez domova. Neki imaju mogućnosti to popraviti i odsele se u druge države.Danas je u našoj državi najpopularnije da se ljudi sele u Njemačku jer tamo imaju bolje životne uvjete i veće plaće. Ili se sele jer nisu u dobrim odnosima s okolinom ili jednostavno ne vole način života u Hrvatskoj. Ali ima i ljudi koji nemaju takvih mogućnosti. Neki rade više poslova da bi mogli preživjeti cijeli mjesec, a neki nemaju završenu školu da bi našli posao, pa prose po gradu ili ispred velikih dućana. Njima je najteže jer nemaju ni za hranu, a kad dođe zima, niti za topliju odjeću ili grijanje u kući. Postoje i oni koji kuće niti nemaju, njima je ipak najteže od svih. Teško je roditeljima koji imaju djecu, a nemaju im čime platiti školovanje.Ja u svojoj domovini imam sve što mi treba i što želim. Naravno, ja zamišljam kako bih nešto promijenila u državi ili uvela neke nove zakone, ali ipak su to samo moje misli. Htjela bih da se sagradi neka velika zgrada u kojoj bi mogli biti ljudi bez domova, a i oni koji žive u lošim uvjetima. I da zaposleni ljudi imaju malo veće plaće. Ne bih ništa puno mijenjala, samo bih pomogla ljudima koji nemaju novca, hrane i koji su bez domova.Gabriela Tačković, 8. razred, OŠ Pokupsko

HRVATSKA 2030.Volim svoju Hrvatsku!Uvijek miriši radi cvijeća i drveća.Nema već odavno smeća,samo je ljepota sve veća.Djeca se u parkovima igraju,dok šarene ribe u moru plivaju.Zemlja se oko Sunca veselo okrećei mi radosno pjevamo od sreće.A kad dođe ljetoidemo na more čistoi naše vesele škole lijepe priredbe imaju isto.

Natalija Zovko, 3.b,OŠ Eugena Kvaternika

SVIJEĆA ZA VUKOVARSvijeća gori na prozoru kućeobavijene svjetlomulične lampe i sjajemmalenih zvijezda i srebrnog Mjeseca.

Gori za poginule vojnike kojisu riskirali svoj život zaspas Vukovara koji su neprijatelji glasnim bombardiranjem i pucanjem uništili.

Rat je počeo držanjem rukui molitvom da preživimo i pobijedimo, a završio je tragičnim smrtima i gubitkom.

Vonj dima i baruta bio je u zraku, taj odvratan vonj krvi i mrtvih tijela, smrad gubitka koji je obavijao Vukovar i srca svih ljudi.

Zato molimo za sve one kojisu poginuli i za njihove obiteljikoji će uvijek ostati u našim srcima kao sjaj svijeće koja je zapaljena za VUKOVAR.

Sara Kovačić, 8.a,OŠ Vukovina

Domovinu volim djelimaČesto možemo čuti kako se ljubav iskazuje djelima. Naši sportaši vole domovinu tako što ju predstavljaju na raznim natjecanjima, a mi ostali ih možemo podržavati i navijati za njih. Možemo pisati pjesme i ostala književna djela kojima veličamo domovinu. Puno hrvatskih autora je za vrijeme ilirizma pisalo domoljubne pjesme i budnice kako bi probudili ostale i zauzeli se za svoju domovinu. Domovinu možemo voljeti i tako što radimo kako bi se država mogla razvijati. Domovinu možemo voljeti i kroz ljubav prema svom narodu, jeziku, sportu, glazbi... Ja volim svoju domovinu i ponosim se njome. Laura Sever, 8.b, OŠ Vukovina

Karla Čunčić, , 3.a, OŠ Vukovina

Lea Detić, 4.e, OŠ E. Kumičića

Margareta Kolarec, 8.a, OŠ S. Kolara, PŠ Kravarsko

Marko Kordić, 6. razred OŠ S. Kolara, PŠ Kravarsko

MOJA DOMOVINA

29

Tin Kovačević, 2. a, OŠ E. Kvaternika

Moja domovinaMoja domovina je Hrvatska. Ima najljepše Jadransko more. Svako ljeto ljetujem na otoku Pagu koji je poznat po paškom siru i paškoj čipki. Moja domovina Hrvatska ima puno rijeka, jezera, planina i gora. Volim njezine nizine i doline. Kada putujem kod bake u Slavonski Brod uživam gledajući polja puna žita. Moja domovina ima puno nacionalnih parkova, a najpoznatija su Plitvička jezera. Volim svoju domovinu jer je ona najljepša na svijetu.

Mata Dronaček, 3.a,OŠ Nikole Hribara

Svijeća za VukovarVukovare, grade junačkikakav si prije rata bio?Sretan, miran, pun cvijeća,a danas pun nadgrobnih svijeća.

Nekoć se slušalo razigranudjecu kako se vesele,a danas protivničke avionei smrtonosne bombe.

Bombardiran si bio jedan mjesec, pa dva, pa tri… sve dok nisi pao.Svaki Hrvat na srce ruku je stavio i rekao: „Vukovare, nisi nas izdao!”

Dim bačenih bombi bezbrojnije te pokolebao, nije te oslabio.O, Vukovare, ti si naš grad heroj!

Mihovil Vili Sever, 8.b, OŠ Vukovina

Moja domovinaU njoj sam rođen,u njoj živim,svemu u njoj ja se divim.Ona je lijepa,ona je mala,puno ljepota nam je dala.Njezino more najviše volim,za nju dišem i za nju molim.

Kristijan Karaula, 3.a,OŠ Nikole Hribara

Moja domovinaMalena je domovina moja al u srcu mom veća je nego što misliš. Gdje god da idem u srcu je nosim i njome se ponosim. Moja domovina Hrvatska!

Petar Lovrić, 3.a,OŠ Nikole Hribara

Moja zemljaMoja zemlja je lipaka diva u suton.Oči joj sjaje od sunca žarkog,nos joj grbav od silnih dolina i polja.Usta joj crvena od pomidorai dah joj zaudara od silnih kapulakojih se najila.Kosa joj mirisnaka sok od grožđa, glas njen miluje me ka pisma mora.Noge joj grbave od svih tih maslina i smokva.Znam da će Dalmacijau srcima mene i moje obiteljidrijemati zauvjek.

Marin Gruja 7.c,OŠ Eugena Kumičića

Moja domovinaU njoj živim. U njoj sam se rodio. U njoj imam prijatelje, roditelje, rodbinu, brata i sestru. Idem se kupati na njezin Jadran. Sretan sam što živim u njoj, mojoj Hrvatskoj.

Niko Kelava, 3.a, OŠ Nikole Hribara

Kristijana Novak, 8.c, OŠ Vukovina

Mia Šoprek, 2.a, OŠ E. Kvaternika

Vida Cajner, 4.d, OŠ N. Hribara MOJA DOMOVINA

30

LEPI NAŠ KAJ

KAJKAVŠTINAMoja lepa reč kaj ta reč kaj nam kajkavcimaznači sve šume, potoke ,brege .

Ja jako volim svoj lepi rodni krajkaj me uvek podsećana moje detinjstvode sem opadala i dizala se.

Ta reč kaj u meneveli sve kaj treba.Reč kaj meni znači višeneg one šume, neg oni bregineg ono sve kaj je u meni.

Iva Grahovac 6.a,OŠ Jurja Habdelića

Moja zemlaZemla plodnih pola i rastovih šuma,plavega mora i šumovitih planina,reka z bistrom vodomi jezera punih riba.

Zemla mladih gradića punih sret-nih ljudi, sela vrednih selaka, mora izkusnih ribara. Zemla gradova heroja,hrabrih vojnikai velikih bitki za slobodu.

Ponosna sem na te,volim te, zemlo Rvatska!

Klara Ščrbak, 7.c,OŠ Eugena Kumičića

Moj rajTuropole moje milo,moj rođeni kraj, lepo je v tebe živeti, ko mali si raj.

Tvoja pola, dolinei zeleni gaj, lugovi i šumicenajlepše su, znaj.

Kukuriza v tebe rodi,šenica se seje,cvrčci pesme pevajukad grojzdje zrije.

Lara Marija Đuretić 7. b,OŠ Jurja Habdelića

Moj zavičajNe drevu tiček popeva,A u šume potok leva.U gaju srnice se pasu,A šenica s divi svom klasu.

Sunce bod oblak se skriloKak da je dete majke selo u krilo.

Pilići za neselicama drčiju.I vičeju piju piju pijudok se u gnezdu griju.

Se je to moje, moja duša, moje srceMoj zavičaj najlepši!

Matija Hrkovac, 7. bOŠ Jurja Habdelića

Emanuela Pavlinec, 7.a OŠ Vukovina

Stjepan Šebek, 7.f OŠ Nikole

Hribara

Tara Kuzmić, 2. razred OŠ

Pokupsko

Franka Štriga, 2.a, OŠ Eugena Kvaternika

Niko Drašković, 2.a OŠ. E. Kvaternika

31

Leona Ivanković, 3.a, OŠ Šćitarjevo

Viktorija Skrbin, 5.b,

OŠ S. Kolara, Kravarsko

Niki Galeković, 4.c, OŠ Juraja Habdelića

Paulina Kozarić, 8.a, OŠ Novo Čiče

Nika Leona Aldobašić, 3.razred, OŠ Pokupsko

EKOLOGIJA

Zelena priča za zeleni planetKako možemo napraviti naš planet zelenim, e sada ću vam reći. Ovako, kako bi naš planet bio zelen prvo ga se ne smije zagađivati, zatim ga se treba očistiti i baciti sav otpad. Čak i vodu treba štedjeti jer bez vode nema života

za biljke, ljude i životinje. Da nema Sunca onda biljke ne bi mogle rasti, a ipak ako zemlja ima previše sunčeve topline mogle bi sve biljke i životinje uginuti, a to bi se dogodilo da previše zagadimo naš planet i onda bi se na zemlji napravile male ozonske rupe kroz koje bi prošlo previše sunčeve topline. I bez hrane ne bi mogli živjeti zato nemojte bacati hranu jer puno

ljudi na svijetu nema ništa za jesti. Ako vi želite pomoći oko čišćenja pri-rode i okoliša možete i vi postati Eko obitelj, tako možete zajedno sa svojom obitelji čuvati okoliši najvažnije tada ne smijete i vi zagađivati prirodu. I još ću vam reći da je planet Zemlja vaš dom i zato ga trebate čuvati i ne zagađivati.Lara Maljković, 4.e, OŠ E. Kumičića

Zelena priča za zeleni planetZovem se Gita Butković i nova sam učenica u Osnovnoj školi Eugena Kumičića. U bivšoj školi bila sam s prijateljem iz razreda u eko odboru. Imali smo neke izlete i sastanak jednomu polugodištu. Na zadnjem sastanku te školske godine pričali smo o planeti zemlji i kako možemo pridonjeti očuvanju Zemlje i prirode. Čitali smo strip koji je govorio da trebamo čuvati prirodu. Neki od tih načina je razvrštavanje otpada. Ne smijemo bacati žvake u prirodu jer tako možemo ugušiti ptice. Posjetili smo knjižnicu Savica u Zagrebu i tamo smo upoznali gospodina koji nam je pokazao neka videa u kojima je prikazan otpad poput starih auta, stakla i drugih stvari u šumi. Bilo je jako puno starih automobila koja su zagađivala prirodu. Važno je čuvati prirodu da je ne zagadimo da je imamo zauvijek i da nam bude lijepa i zdrava. Možemo sami sebi ugroziti zdravlje. Budite eko!!!

Gita Butković, 4.e, OŠ Eugena Kumičića

Zelena priča za zeleni planetLjeto je moje najdraže godišnje doba. Ove godine naučila sam roniti u dubokom moru skroz do dna. Volim izranjati školjke i gledati ribe. Najgore mi je kada uz školjke pronađem smeće na dnu. Moj brat i ja odlučili smo da ćemo očistiti dio uvale gdje se kupamo i ronimo. Pronala-zili smo svašta : stare gume, sunčane naočale, limenke, plas-tiku, čak i mobitele i dijelove od čamaca. Čistili smo sve što smo mogli podići. Mama i tata su bili ponosni na nas. Mislim da bi se svi trebali potruditi i očistiti koliko mogu. Tada bi sve bilo ljepše i čišće.

Nina Kolar, 4.e, OŠ Eugena Kumičića

Zelena priča za zeleni planetOh, danas sam baš ljuta. Slušam priče o zagađivanju. Ne želim ih slušati… Odlazim u svijet snova. Ja idem zele-nim livadama. Sa strane me pozdravlja procvalo cvijeće, a male ptice pjevaju. Iza brežuljaka sja sunce. Njive su posijane i uređene. Šume se zelene. Nema smeća. Djeca se igraju na zelenoj livadi. Gdje sam ja to? U stvarnosti toga nema, sve je zagađeno. Treba se probuditi i čuvati zeleni planet Zemlju.

Petra Lukavski, 4.e,OŠ Eugena Kumičića

U svemiru sam,zelene sam boje, ne volim meteorei daleko sam od zemlje svoje.

Želje su vaše da me naselite,a to mi paše!

Vice Zuanović, 3.b,OŠ Eugena Kvaternika

Pitalica

Sara Veselić, 2.b, OŠ E. Kvaternika

Korina Jurica, 2.a, OŠ E. Kvaternika

32

Moj kućni ljubimacMoj kućni ljubimac je pas, zove se Roki. Njegova pasmina je tornjak. Imali

smo tornjaka koji je uginuo ovog proljeća, zvao se Miki, bio je jako star.

Svi smo ga jako voljeli jer je i on nas volio i čuvao. Ovo ljeto smo kupili malo

štene od dva mjeseca koje je također tornjak. Jako je sladak, bijelo-crne je

boje i ima simetrične šare na ušima i očima. Sada je već velik, ima oko dvadeset

kilograma. Jako je snažan i ima oštre kandže. Kada mu mama nosi hranu sav

je divlji od sreće. Roki radi razne gluposti: raznosi obuću, čupa cvijeće, trga

rublje sa štrika… Najsretniji je ujutro kad se probudimo i netko izađe van, pa

skače po njemu od sreće. Jedva čekam da mi ruka ozdravi, pa da se mogu s

njim valjati po travi i igrati jer to jako volimo.

Benedikt Vrkašević, 5.c, OŠ Novo Čiče

Bigijeva priča

Ovako. Ja sam pas Bigi. Živim u malom selu. Ovdje ima puno pasa. Svi su veliki. Ja sam jedini malen. Danas sam ostao sam kod kuće. Nisam znao što bih radio pa sam otišao u šetnju. Lutao sam ulicama. Moram priznati da sam se izgubio. Iznenada je od nekud dojurio motor. Nisam se stigao maknuti i udario me je.Tužno sam zaplakao. Moje cviljenje je dozvalo nekoga. Dok mi se približavao gubio sam svijest. Nisam ga prepoznao, ali sam prepoznao njegov glas. To je bio dječak iz moje ulice. Tako sam mu se obradovao. Odveo me veterinaru. Tamo je došao i moj vlasnik. Nisam bio jako ozlijeđen pa sam uskoro došao kući. Sada više ne bježim nego spavam ili se igram sa susjedovim mačićima. Jako sam sretan.

Elena Plehan, 3.a, OŠ Šćitarjevo

MOJI LJUBIMCI

Pseća svađaBila jednom dva psića po imenu Lusi i Rubi. Lusi je bila lijepe bijele boje, a Rubi lijepe narančaste boje. Svaki su se dan svađale koja je ljepša. Rubi, puno sam ljepša od tebe, imam dvije lijepe mašne u kosi, - pohvali se Lusi. Lusi, kako znaš da si ljepša? - upita Rubi, a Lusi joj odgovori ; Moja mama kaže da sam najljepša na svijetu, a ona je uvijek u pravu.Na to joj Rubi kaže: Ali meni moj tata kaže da ne postoji ljepšeg psića od mene. I ja mu vjerujem!U redu, dosta svađe, obje smo lijepe! I bolje da se igramo, veselo odgovori Lusi i zalaje, a Rubi joj se pridruži.

Ana Pauk, 3.b,OŠ Eugena Kvaternika

Moj najsretniji događajU svojih jedanaest godina doživjela sam mnoštvo lijepih susreta i nezaboravnih događaja. Jedan takav trenutak pamtit ću zauvijek, a dogodio se pred pet godina. S roditeljima, sestrom i bratom krenula sam u Čakovec. Tamo nemamo ni obitelj, ni prijatelje pa me putovanje začudilo. Svojim pitanjima dosađivala sam svima u autu. Srećom put nije dugo trajao. Došli smo do Čakovca i zaustavili se pred nepoznatom kućom. Mama i brat su izašli iz auta i brzo se vratili noseći neko malo smeđe klupko. Zamislite, bio je to psić, toliko malen da je stao u moje ruke! Dali smo mu ime Bigi. Gledao nas je svojim velikim očima i drhtao. Bio je jako prestrašen zato što su ga odvojili od mame pa je prestao drhtati tek kada je legao u moje krilo. Sada je on važan član obitelji, a ja ga obožavam. Uspomena na dan kada je u obitelj stiglo jedino biće mlađe od mene, moj je najsretniji događaj.

Mihaela Mijatović, 5.a, OŠ Jurja Habdelića

Lara Balen, 4.b, OŠ Vukovina

Magdalena Cedermas,

6.b, OŠ V. Mlaka

Petra Mihinica, 4.a, OŠ Ščitarjevo

Tea Bilić, 4.d, OŠ N. Hribara

Priča o Neri

Bok prijatelji! Ja sam Nero. Ispričat ću vam svoju tužnu priču koja je završila sretno.Došao sam na svijet kao pas mješanac. Svojoj tadašnjoj obitelji nisam se takav svidio. Ostavili su memalog, promrzlog i gladnog pokraj ceste.Pronašao me je dobar stari čovjek i odveo me u azil za životinje. Tamo je bilo puno drugih pasa iponeka mačka. Bilo mi je toplo i nisam bio gladan, ali falila mi je ljubav. Netko tko će biti mojdoživotni prijatelj u igri. Netko koga ću voljeti, a on će uvijek paziti i brinuti se za mene. Jako sam želio obitelj. Želja mi se ubrzo ostvarila. U azil su stigla dva dječaka Ivan i Marko. Odmah sam znao da je to mojanova obitelj. Od toga dana smo nerazdvojeni.Bila je to ljubav na prvi vau vau.

Fran Dukić, 4e, OŠ Eugena Kumičića

Iz vidokruga jednog ljubimca Živim iza velikog staklenog zida i svaki dan je isti. Volim jesti lišće, a specijalitet je kad dobijem svježu ružu. Tu i tamo s druge strane staklenog zida znaju izviriti dvije ogromne glave, dva dječaka koja se sa mnom hvale svojim prijateljima. Govore im da sam paličnjak. Sada ću vam ispričati najzanimljiviji događaj iz moga života. Budim se ja tako ujutro i vidim veliki list ruže. Pogledam bolje i vidim da je ona glava s prozorima na očima zaboravila zatvoriti terarij. Počnem se veseliti i skvičem na sav glas: „Napokon sam slobodan!”. Kad sam izašao, vidio sam ogromnu sliku koju ljudi zovu TV. Vidio sam na reklami kako kreće crtić Spužva Bob Skockani. Kako hipnotizirajuće! Čujem neke korake, osjetim nečiji dodir i pomislim: “Da ovo možda nema i masažu?”. No, nešto me podiglo i …“Upomoć, vraća me u terarij! Osvetit ću ti se hipnotizirajuća stvari!”Vratio sam se i bio sam jako, jako ljut – nepojmljivo za jednoga paličnjaka. No, onda sam vidio svježe lišće i odmah mi je bilo bolje. Uh, kakav dan!

Jakov Haraminčić, 5.a, OŠ Jurja Habdelića

Dora Hren, 4.a, OŠ Ščitarjevo

Lorena Dalić, 3.c, OŠ E. Kumičića

Ema Lončar, 3.d, OŠ V. Mlaka Kordić, 4.e, OŠ E. Kumičića

Niko Stepanić, 4.a, OŠ N. Hribara

33

MOJI LJUBIMCI

Zamorac Mišić

Moj zamorac zove se Mišić. Njega sam dobio od jednog starca po imenu Slavko, koji je član Udruge malih životinja Bjelovar. On mi je objasnio

što je zamorac. Domaći zamorčić, također znan kao morsko prase, vrsta je glodavca iz roda zamorčića i porodice prasenaca. Unatoč svojem pučkom imenu, ove životinje ne pripadaju porodici svinja, niti žive u moru. Moj zamorac je

crno-bijel. Kada ga pustim van, on fućka i cvili, a kada je u kavezu, samo cvili. Ja ga jako volim i ne bih ga dao ni da mi nude cijeli svijet.

Leon Bašić, 5.razred, OŠ Pokupsko

Udomljena LUNALuna je bila dugotrajni član Azila za životinje, ali jednoga dana njezin se život u potpunosti promijenio. Jedna obitelj u Azilu je tražila psa, vrste zlatni

retriver. Veterinar im je pokazao sve pse te vrste, a među njima je bila Luna. Djeci se odmah svidjela jer je bila zaigrana i vesela, ali i usamljena. Ta obitelj ju je udomila. Luna je došla u kuću s prekrasnim dvorištem. Djeca su je nahranila i igrala se s njom te joj namjestila krevetić. Sljedećih dana ona

je uživala i po cijele dane trčala oko kuće. Svakog jutra baka ili djed bi Lunu poveli u šetnju. Luna je jako sretna s novim udomiteljima i oni stvarno brinu o njoj.

Paula Babić, 4.a, OŠ Nikole Hribara, PŠ Gradići

Josip Išek, 4.a, OŠ Vukovina

KnjigaJa knjige posuđujem u knjižnici. Iz knjige sam naučio čitati, pisati i sve o zastavama. Iz knjiga sam naučio o planetima i o avionama. Najviše volim čitati bajke. Knji-ga je pametna stvar. Ja jako puno čitam iz knjiga. Ja volim svoje knjige i jako pazim svoje knjige. Najviše čitam Ježevu kućicu. Ja jako volim čitati knjige. Bajke su najbolje stvari na svijetu. Kn-jiga je najbolja stvar na svijetu. Čitanje je najbolja stvar na svi-jetu.

Ivano Čale, 2.a,OŠ Eugena Kvaternika

34

Knjiga bez koje ne možete odrastiMoja najdraža knjiga je Jules Verneova knjiga 20.000 milja pod morem. Ta mi se knjiga jako svidjela zato što je zanim-ljiva, poučna i ima malo likova pa je radnju lako pratiti.Knjiga 20.000 milja pod morem jako je zanimljivo djelo o pustolovini profesora Julesa Vernea, njegovog pomoćnika i njihovog prijatelja kitolovca. Radnja započinje kada profe-sora Vernea kapetan broda po-zove u lov na misteriozno biće koje potapa brodove diljem svijeta. Profesor prihvaća poziv i u lov zove svog privrženog pomoćnika. Tijekom lova čudovište je potopilo brod na kojem je boravio profesor. Ispostavilo se da ih nije poto-pilo nikakvo čudovište, nego podmornica kapetana Nemoa koji je profesora, pomoćnika i jednog kitolovca spasio iz vode i prihvatio na podmornicu. Posada ih je prihvatila među sebe i kapetan im je dopustio da se slobodno kreću podmor-nicom. Iako im se u podmornici jako svidjelo i imali su sve što im je trebalo pa i više, osjećali su se zatočeno i imali su silnu želju vratiti se na kopno. U idealnom trenutku pokušali su pobjeći,a jesu li uspjeli sazna-jte sami.Ovo se djelo može usporediti s domoljubljem jer se profe-sor, unatoč tomu što je bio prihvaćen u podmornici, što je bio sretan i živio luksuzno, odlučio vratiti na svoju zemlju.. ovo mi je najdraža knjiga jer nas uči kako ništa ne može zamijeniti naš dom.

Patrik Conjan, 8.a,OŠ Nikole Hribara

Gledali smo predstavu za tinejdžere U mojoj glaviDana 9. listopada 2018. učenici 6.b razreda OŠ Jurja Habdelića, kao i učenici viših razreda ostalih goričkih osnovnih škola, u sklopu Dječjeg tjedna gledali su predstavu U mojoj glavi Teatra Tirena u Dvorani Galženica.Predstava je bila i duhovita i zanimljiva jer me navela da malo više razmislim o sebi i svojim osjećajima. Posebno su mi bile smiješne mladićeve svakodnevne situacije iz života, a zanimljivo mi je bilo kako su se tih dvoje glumaca preobražavali na samoj sceni pomoću kostima iz mladića i djevojke u depresiju i anksioznost. Za mene je to bilo jedno lijepo i zanimljivo iskustvo.

Stjepan Kučiš, 6.b,OŠ Jurja Habdelića

KNJIGA

Knjiga je nešto što svi vole. Svi ju prime, vide rime, osjete nešto. Neki se pitaju što je kn-

jiga? Knjiga je stvar. Stvar koja sadrži slova, riječi i slike. Knjige nisu samo o jednom. Postoje knjige o svemiru, o životinjama, svakakve knjige. Neke knjige su zanimljive.

Niko Berković, 2.a, OŠ E. Kvaternika

PREDSTAVA, KNJIGA, FILM

Davor Sviličić, 3.a, OŠ Šćitarjevo

Matea Kirinčić, 8.a, OŠ Slavka Kolara, Kravarsko

Ivana Gudelj, 8.a, OŠ Velika

Mlaka

Lana Skender, 1. razred, OŠ Pokupsko

35

PREDSTAVA, KNJIGA, FILM

Viktorija Klarić, 2. e, OŠ Eugena Kumičića

Na predstavi U mojoj glaviDana 9. listopada 2018. u sklopu obilježavanja Dječjeg tjedna učenici 6.b razreda OŠ Jurja Habdelića, kao i učenici ostalih osnovnih škola Velike Gorice, pogledali su predstavu za tinejdžere U mojoj glavi Te-atra Tirena, održanoj u Dvorani Galženica. U predstavi se radi o dvoje tinejdžera Borni i Vanji i njihovim psihičkim problemima. Borna počinje iznenada osjećati anksioznost, a Vanja depresiju i te ih suvremene bolesti sve više obuzimaju. Isto dvoje glumaca naizmjenično glume i dodatne dvije uloge: Borna se na sceni oblačenjem sakoa pretvara u depresiju, a Vanja u anksioznost. Mislim da je to jako teško odg-lumiti u tako kratkom vremenu i pred publikom se više puta preobraziti iz jednog lika u drugi, a jedini rekviziti bili su im kostimi i natpisi napravljeni od stiropora. Bilo je to dojmljivo i zanimljivo iskustvo, a navelo me na razmišljanje o svojim osjećajima i kako je naše psihičko zdravlje jednako važno kao i ono tjelesno.

Lucija Šešerin, 6.bOŠ Jurja Habdelića

GulliverJedne olujne večeri Gulliver

je plovio morem. Sijevalo je, grmjelo i padala je jaka kiša. Gulliverov brod je potonuo i sljedeće jutro se probudio na nepoznatoj plaži. Vidio je male ljude. To su bili Liliputanci. Jako se preplašio, ali i oni njega. Za-vezali su ga i odvukli u svoj grad. Taj grad je bio pun malih kućica. Gradom je vladao kralj. On je bio u svađi s vladarem drugog otoka. Kralj tog drugog otoka je brodovima napao Liliputance. Div Gulliver ih je spasio. Nakon toga je održana zabava u njegovu čast. Tu noć dok su svi spavali zaboravljena svijeća je izazvala požar. Dvorac je gorio. Na svojoj proslavi Gulliver je popio previše limunade. Pošiškio se na dvorac i tako ugasio požar. Time je spa-sio kralja i kraljicu ali oni su ipak bili jako ljuti i uvrijeđeni. Kralj i kraljica su htjeli ubiti Gullivera. Uplašio se, pobjegao je i nikada ga više nisu vidjeli. Liliputanci su često pričali o Gulliveru. Jako im je nedostajao.

Amalia Vrhovac, 3.aOŠ Šćitarjevo

KnjigaJa volim čitati Kuću svemoguću. Ja volim čitati zato što mogu nešto naučiti. Knjiga je zabavna. Jako volim čitati lektiru i enciklopediju. Ja pišem knjigu. U svojoj knjizi sam napisala nekoliko priča. Knjiga je moj najbolji prijatelj. Čitanje je najbolja stvar na svijetu.

Helena Humeljak, 2.a,OŠ Eugena Kvaternika

KnjigaJa jako volim čitati knjige zato što iz njih saznamo puno novih stvari. Saznat ću što životinje vole, a što ne. Saznat ću gdje živi zec, gdje živi klokan i još puno toga. Najčešće idem u Gradsku knjižnicu. Kao dijete mama mi je čitala puno knjiga. Po noći ja idem po knjigu i čitam ju dok ne idem spavati.

Mia Zajec, 2.a,OŠ Eugena Kvaternika

KnjigaJa jako volim čitati knjige. U knjizi su slova.

Iz knjige se može sve naučiti. Mogu se naučiti riječi, rečenice, pouke i ljubav. Pouka je u svim knjigama. Ja volim ići u knjižnicu. Jako volim čitati knjigu Sto i jedan dalmatiner. Knjiga ima posebnu moć. U knjigama je ljubav. Volim sve knjige. Knjiga je puna mudrosti. Ja iz knjiga uvi-jek nešto naučim.

Tea Masnjak, 2.a, OŠ E. Kvaternika

Ema Rogić, 3.b, OŠ Eugena Kvaternika

Manuela Baltić, 3.a, OŠ Šćitarjevo

Nino Gršetić, 3.b, OŠ Eugena Kvaternika

36

ZagonetkaLeden sam i sladak jasvih mogućih okusa.Djeca me volebrzo pojestijer inače ću se brzo otopiti.Ja sam vaš _____________ .

Ema Rogić, 3.b,OŠ Eugena Kvaternika

Zagonetka Plave sam bojeimam puno stanovnika u ime svoje.Velik sam k’o planetprekrivam skoro cijeli svijet.Da me oplove mnogima je san pogodi, ja sam:_______________ .

Niko Cvitaš, 3.b,OŠ Eugena Kvaternika

RAZNO

Zagonetka

Čuvate me poput zlataJa otvaram vaša vrataBez mene je teško ućiA tko sam jaSad zaključi!

Natalija Zovko, 3.b,OŠ Eugena Kvaternika

Ljepota različitostiMoja sestra i ja smo blizanke. Ljudi, kad im kažemo da smo blizanke nam ne vjeruju. Skroz smo različite. Ja imam smeđu kosu, a Klea žutu. Ona je niža, a ja viša. Klea je bolja u njemačkom, ja u matematici. Ja se bojim letenja avionom, ona u tome uživa. Kleu je strah mraka, meni je super. Ona ne voli slagati pazle, meni je to zabavno. Ja ne volim čips i smoki, ona ih obožava. Nekad razmišljamo kako bi bilo dobro da smo iste. Mama nam uvijek govori da bi svijet bio dosadan. Svi bi nas mijenjali, a to baš i ne volim. Sva sreća da su svi ljudi različiti.

Zara Horvat, 5.b, OŠ Nikole Hribara Potočić

U tom potočiću svi su pilii sretni su bili,ljubili se i gubili.

Ja sam htio, ali nisam smio jer je jednom jedna djevojka pila i tada joj se izgubila svila.

Svejedno sam happy jer je potok jako lijepi. No ima tu još potoka koji žubore kao more.

Dominik Zlodi, 6.a, OŠ Nikole Hribara

Dora Klečić, 2. b, OŠ Vukovina

Antonio Madžar, 2. b, OŠ Vukovina

Filip Živanović, 4. a, OŠ Nikole Hribara

Ema Balić,

2. b, OŠ Eugena

Kvaternika

Ivana Piškor, 3. raz., OŠ Pokupsko

Martin Šekrst, 4. b, OŠ Vukovina

Lino Kos, 8. a, OŠ Vukovina

ENIGMATIKA I HUMOR

37

VicTata kaže Perici: “Ako danas na ispitu iz matematike dobiješ jedinicu, ja i ti se više ne poznajemo.“ Kad se Perica vratio iz škole, tata ga upita: „Koliko si dobio iz ispita?“ A Perica će na to: „A tko si ti?“

Ana Markanović, 2.a, OŠ Nikole Hribara, PŠ Gradići

NJIKGA ČIRJEI NJIBKA – (BILJKA)OVRD – (DRVO)DIZ – (ZID)ČAMKA – (MAČKA)LATEG – (TEGLA)LACIG – (CIGLA)RIŽ – (ŽIR)RETRINKA – (TRENIRKA)VOTIŽNJE – (ŽIVOTINJE)RIPAP – (PAPIR)RHVATKSI – (HRVTASKI)ZBALAGLA – (GLAZBALA)ČALEANO – (NAOČALE)LIVAOIN – (VIOLINA)PRENICA – (PERNICA)ERUPLBKIA – (REPUBLIKA)JADANKA – (KAJDANKA)BIRKAZ – (ZBIRKA)TONE – (NOTE)DALIVA – (LIVADA)ŠTEVODRI – (DVORIŠTE)ČKAVOZA – (VOZAČKA)ELJIPJRAT – (PRIJATELJ)FESORPOIREC – (PROFESORICE)MJENAZIEC – (ZAMJENICE)REPNICA – (PERNICA)JOBICA – (BOJICA)TAVJER (VJETAR)TOLOSVI – (STOLOVI)GAREZB – (ZAGREB)DARIO – (RADIO)TAMEMTAKIA – (MATEMATIKA)ROTBE – (TORBE)TSOPJEVI – (POVIJEST)VJISTLOE – (SVIJETLO)CAGUMI – (GUMICA)KALOVO – (OLOVKA)SIKIK – (KISIK)BRG – (GRB)OBIBCE – (BOBICE)TURSJA – (STRUJA)DOVA – (VODA)ROPSTOR – (PROSTOR)ČIONIACU – (UČIONICA)SIVINA – (VISINA)LJEFER – (RELJEF)EGOGARIFAJ – (GEOGRAFIJA)DOP – (POD)OPNUDKSA – (DOPUNSKA)PAŠT – (ŠTAP)REPZIME – (PREZIME)TOŽIV – (ŽIVOT)JARK – (KRAJ)

Leo Žužić i Lovro Dijonić, 6.b, OŠ Velika Mlaka

1. odlučuje u natjecanjima i sportovima3. sportska odjeća4. udarac iz kuta5. žuti ili crveni

10. osoba koja priprema/vježba sportaše11. onaj koji brani, vratar12. obuća za nogomet

13. najstroži kazneni udarac, jedanaesterac15. država u kojoj se ove godine održavalo SP

Križaljka pitanja

REBUS

Rješenja: Strah u Ulici lipa

ŽIRKOV KUTAK

38

3. Grad u kojem se rodio Isus4. Došli su se pokloniti Isusu i donijeli mu darove 5. Pirotehnika koja se na nebu rasprskava i baca svjetlost različitih boja10. Blagdanski suhi kolač s medom11. Nastamba u kojoj se rodio Isus 13. Jedna od najpoznatijih božićnih pjesama 15. Kruta oborina u obliku pojedinačnih kristala/pahuljica 16. Vrijeme prije Božića (Došašće)

Križaljka pitanja REBUSI

Rješenja: Zvijezda repatica, Zimski san

39

21. prosinca 2018.

ŽIRKOV KUTAK

TKO KAŽE DA MI NE ZNAMO

CRTATI STRIPOVE?

Gabriela Krvarić, 6.a, OŠ Ščitarjevo

Karolina Jerešić, 6.b, OŠ Ščitarjevo

Documents

List osnovnih škola Grada Velike Gorice i općina Pokupsko ... · dani 9. i 10. listopada 2018. pogodovali su provedbi planirane terenske nastave učenika i učiteljica četvrtih