List župe sv. Filipa i Jakova G. II. br. 3. 2013. – Ljeto

Prva pri est: 30. svibnja 2013. Marko Bešli , Mario Vardi , Marija Gašpar i Filip Soldi

iz života naše iz života naše KLANJANJE PRESVETOM prvog etvrtka u mjesecu

LISTOPADSKA POBOŽNOST u crkvi u 18,00 sati

Probe PJEVANJA subotom

Doprinos za «POTRAVNIK»

Slavka Soldi ž. Josipa 20, Ivan Bešli p. Mate 50, N.N. 100, u korpici 793, Sveukupno = 963 Kn. Trošak tiskanja 2.100 Kn

Obnovljena grobna kapelica - Maljkovo Kad se bratska srca slože fugirat se za dan može

TRODNEVNICA GOSPI OD MILOSTI - POTRAVSKOJ 5. – 8. 10. 2013.

Voditelj: Prof. dr. fra Stipe Nimac Isus ne zahtjeva od nas da mijenjamo druge ljude, nego poziva

svakog pojedinca da mijenja samog sebe. Ako ljudi nisu promijeniti sebe, ostaju isti, a isti ljudi ine isti svijet. Obogatimo se ovom trodnevnom obnovom, promijenimo se, postanimo bogonosci, krš ani koji e Bogu poslužiti da on i danas bude prisutan, vidljiv i djelotvoran u svijetu.

Kratki predah „krovopokriva a“

3 Potravnik

Dragi župljani! Radujem se i čini mi zadovoljstvo što vam u ruke pružam treći broj našeg lista “Potravnik”. Nadam se da vas ni ovaj, sadržajem i opremom, neće razočarati, nego ćete ga s užitkom čitati i drugima preporučiti. Ovako smo još bliži jedni drugima. Saznate novine iz cijele župe, pa to poticajno djeluje na ostale, naučimo nešto iz naše prošlosti i kršćanske baštine. Evo je godina dana otkako sam među vama. Kroz to vrijeme, usuđujem se reći, mnogo smo napravili na duhovnom i materijalnom boljitku. Uveli smo redovito moljenje krunice: svibanjsku i listopadsku pobožnost. Svakog petka u korizmi obavljali pobožnost križnog puta i razmatrali o posljednjim stvarima: raj, pakao, anđeli, čistilište, stvaranje… Svakog prvog četvrtka imamo klanjanje pred Presvetim oltarskim Sakramentom. Župska kuća je potpuno renovirana: izmijenjena cigla (krov), fugirana kuća, stavljena izolacija, promijenjeni prozori, vrata i škure, kompletna kuhinja, te je cijela oličena. Za crkvu sv. Filipa i Jakova smo nabavili novi procesioni križ, popravili kip sv. Blaža, restaurirali sliku Gospe od Milosti (Potravske) i smjestili je u novonapravljeni oltar u zidu, obnovili i sliku sv. Jure.. Još nam ostaje izraditi novi crkveni barjak, jer je ovaj stogodišnjak jako oštećen te postavili krov nad sakristijom Uređena je i kapela na groblju u Maljkovu, nabavljen kip Bezgrešnog začeća, izmijenili oštećene podne ploče te obrusili i polirali kompletan pod, tako da spremno dočekamo nadbiskupa koji nam dolazi za 100. godišnjicu blagoslova crkve sv. Josipa, 13. 10. u 10,30 sati. Stoga će te nedjelje u Potravlju biti tiha misa u 9,00 sati. 8. 10. svečano ćemo proslaviti našu Gospu od Milosti - Potravsku sv. misom u 10,30 Za tu zgodu dolazi nam klapa HRM “SV. JURAJ” koja će pjevati pod misom i na kraju održati mali koncert Za proslavu blagdana Gospe od Milosti - Potravske, kao i za 100-tu godišnjicu izgradnje i blagoslova crkve sv. Josipa, pripremiti ćemo se trodnevnicom: od 5. do 8. 10., te tako zahvaliti našim djedovima koji su nam ostavili te duhovne vrijednosti, a i sami ćemo raspiriti jači odnos s Bogom i ljubav prema svojim svetinjama i Bogu samome.

Vaš župnik fra Stanko Dotur

ŽUPNIKOVA RIJEČ

Da je Isus doista živio na zemlji postoje za to crkveni i civilni izvori. U Lukinu je evanđelju tako iscrpno vremenski označen, kao što nije nijedan događaj iz povijesti Starog vijeka. Bilo je to točno ovako: “Petnaeste godine vladanja cara Tiberija, kad Poncije Pilat bijaše upravitelj Judeje, Herod tetrarh Galileje, Filip, njegov brat, tetrarh pokrajnine Itureje i Trahonitide, a Lizanija tetrarh Abilene; kad veliki svećenici bijahu Ana i Kaifa.” (Lk 3,1-2) Ali o Kristovu postojanju ne svjedoče samo sljedbenici njegovi, nego i drugi ljudi, pa i njegovi protivnici. Židovski povjesničar Josip Flavije (37. - 105.) u svom djelu Židovske starine, spominje Ivana Krstitelja, Jakova Jeruzalemskog (apostola) i Isusa, ”mudra čovjeka, ako ga uopće treba zvati čovjekom, jer je bio tvorac čudesnih djela”. Rimski pisac Plinije Mlađi, koji je bio namjesnik u Bitiniji (Mala Azija), oko godine 112. u pismu pita cara Trajana, kako će postupati prema kršćanima, “koji pjevaju pjesme Kristu kao Bogu”. Trajan mu odgovara i daje upute. Slične upute daje car Hadrijan 125. g. namjesniku

Minuciju Fundanu. Svi govore o Kristu kao o poznatoj osobi. Povjesničar Svetonije (75.-160.) piše, kako je car Klaudije godine 42 protjerao iz Rima neke Židove, koji su pristajali uz Krista (Život Klaudijev), a u svom djelu Život Neronov spominje da su “kažnjeni kršćani ljudi odani novom i zlotvornom praznovjerju”. Najveći rimski povjesničar Tacit u svom djelu Anali opisuje različite muke, kojima je Neron kažnjavao kršćane, i dodaje: “To ime dolazi od Krista, kojega je za Tiberijeva vladanja Poncije Pilat osudio na smrt; suzbijeno za trenutak, to je mrsko praznovjerje izbilo ponovno ne samo u Judeji, gdje se zlo rodilo, nego i u Rimu, gdje se stječe sve, što je užasno i sramotno na svijetu.” Iz navedenih se riječi jasno vidi, da su Svetonije i Tacit bili protivnici kršćana, jer ih inače ne bi nazivali takvim imenima. Ali zato onda ne može biti sumnje, da je njihovo svjedočanstvo o postojanju Isusa Krista istinito. Oni nisu mogli imati razloga, da izmišljaju osnivača kršćanstva, koje im nije nimalo drago.

Potravnik 4

ISUS - POVIJESNA OSOBA

Sakramentom bolesničkog pomazanja Gospodin donosi utjehu. Bolest može biti vrijeme patnje i samoće, ali Bog nas voli i želi nas radosne i hrabre. U bolesti možemo zatražiti Božju pomoć, pronaći utjehu i olakšanje u njegovoj ljubavi. Isus je, propovijedajući po selima, bio vrlo brižan prema patnicima i ozdravljao je bolesne i uslišavao svakoga tko bi mu se obratio. Naviještao je tako da je Božje kraljevstvo blizu te da je pobijedio zlo i smrt. Sakramentom pomazanja Crkva povjerava bolesne Gospodinu. Ulje je znak Duha svetoga: u Isusovo ime, svećenik maže čelo i ruke bolesnika. Isus je «Bog koji spašava», koji nas ne napušta kada trpimo i onome koji vjeruje snagom vlastita uskrsnuća daruje nadu i mir. Pomazanje spada u neshvaćene ili krivo shvaćene sakramente. To potvrđuje i njegovo ime koje je rasprostranjeno u puku “posljednje pomazanje”. Ono nekome bude posljednje, pogotovo onima koji ga odgađaju za kraj života. No bolesničko pomazanje može primiti svaki bolesni kršćanin koji ga s vjerom od Crkve zatraži. Može ga se podijeliti bolesnicima koji su izgubili svijest ili upotrebu razuma, ali bi ga vjerojatno kao vjernici bili zatražili dok su bili pri svijesti. Mrtvome se čovjeku ne daje. Za primanje je najvažnija vjera. “Neka vjernici ohrabre bolesnika da traže od svećenika ovaj sakrament. Bolesnici neka se priprave da ga

prime s dobrim raspoloženjem, uz pomoć svoga pastira i cijele crkvene zajednice, koja je pozvana da bolesnike na poseban način okruži svojim molitvama i bratskom pažnjom” (KKC 1516) “a ne da popuste lošoj navici odgađanja ovog sakramenta” (Obrednik br. 13). Budući se tijekom stoljeća sveta pomast dijelila umirućima, dobila je ime “posljednja pomast”. Ipak, “liturgija nije nikada prestala moliti Gospodina da bolesnik zadobije i tjelesno zdravlje, ako mu je korisno za spas” (KKC 1512). Bolesničko pomazanje nije samo za one koji se nalaze u krajnjoj životnoj pogibelji, ali ni za one koje je, recimo tako, “ugrizao komarac”. Prikladno vrijeme za njegovo primanje je kad se vjernik zbog bolesti ili starosti nalazi na početku smrtne pogibli, kao i prije pogibeljna kirurškog zahvata, ali i vidne staračke nemoći. Ovaj se sakrament može ponoviti ako bolesnik po primljenoj pomasti prizdravi, a onda nastupi druga teška bolest. Ne postoji ograničeni broj koliko ga se puta može primiti. Bolesnik primanjem bolesničkog pomazanja prima milost potpore, mira i ohrabrenja za podnošenje bolesti, milost koja privodi bolesnika k ozdravljenju duše, a ako je to volja Božja, također i ozdravljenju tijela. I povrh toga, “ako je sagriješio, oprostit će mu se”. U posljednjoj bolesti ovaj sakrament pripravlja čovjeka i za prijelaz u vječni život.

5 Potravnik

Sveti sakramenti su vidljivi znakovi nevidljive Božje milosti.

BOLESNIČKO POMAZANJE

6 Potravnik

M. Gandhi je govorio da je duši potrebnija molitva nego tijelu hrana, jer tijelo može postiti, ali duša ne. Molitva je poput stranog jezika! Ako želimo govoriti i razumjeti neki strani jezik - to se ne događa preko noći. Potrebno je određeno vrijeme ustrajne vježbe kako bismo progovorili i razumjeli neki strani jezik. Slično je i s molitvom. Naša molitva u početku može biti vrlo kratka i jednostavna, s vremenom ona će rasti i produbljivati se. Molitva je disanje duše. Ona je put do izlječenja tijela i duše. Često ne molimo jer mislimo da je to teško ili da je teško sjetiti se svih stvari za koje treba moliti. Evo jednog maloga pomoćnog sredstva da se sjetimo svega za što treba moliti. Pogledaj svoju ruku, posebno svojih pet prstiju: svaki od njih označava neku posebnu nakanu. Ovaj poziv na molitvu napisao je papa Franjo prije petnaestak godina, dok je još bio biskup Buenos Airesa: vrlo je jednostavan.

1. Palac je prst najbliži tebi. Počni zato moliti za one koji su ti najbliži. To su osobe kojih ćemo se najlakše sjetiti. Moliti za nama drage osobe jest “slatka obaveza”. 2. Drugi je prst kažiprst. Moli za one koji poučavaju, odgajaju i brinu se za druge: učitelje, profesore, liječnike i svećenike. Oni trebaju potporu i mudrost kako bi drugima pokazali put. Sjeti ih se uvijek u svojim molitvama. 3. Treći je prst najveći, to je srednji prst. Podsjeća nas na ljude koji su na vlasti. Moli za predsjednika, za saborske zastupnike, za poduzetnike i upravitelje. U njihovim je rukama sudbina naše zemlje i oni stvaraju javno mnijenje. Trebaju Boga da ih vodi. 4. Četvrti je prst prstenjak. Mnogi će se iznenaditi, ali to je naš najslabiji prst, što može potvrditi svaki učitelj glasovira. On je tamo kako bi nas podsjetio da molimo za najslabije, koji se moraju nositi s mnoštvom problema ili su pogođeni bolešću. Trebaju tvoje molitve i danju i noću. Molitava za njih neće nikada biti previše. Prstenjak nas poziva da molimo i za bračne parove. 5. I na kraju tu je naš mali prst, najmanji od svih, onako malen kako se mi trebamo osjećati pred Bogom i drugima. “Posljednji će biti prvi”, kaže Biblija. Mali prst podsjeća te da moliš za samoga sebe. Tek nakon što si molio za sve druge, moći ćeš vidjeti u pravome svjetlu svoje potrebe i bolje moliti za sebe.

DAJ BOGU PET!

Gospodine, nauči nas moliti, kako bi mogli naučiti bolje živjeti!

MOLITVA

7

Potravnik

Na području Potravlja pronađen je značajan broj artefakata koji svjedoče o kontinuitetu života. Pronađena sjekira od nefrita datira se u neolitik, brončana ogrlica-torques datirana je u kasno brončano doba. Iz rimskog doba otkriveni su vodovod, cesta i na lokalitetu „Grudine“ naselje. Pored toga pronađeno je puno drugih nalaza od nadgrobnih ploča, skulptura – glava Bakha (rimskog boga plodnosti i vina), nadstupine (kapiteli), ulomaka keramike, novčića itd.. Prva istraživanja na grudinama započela su 1892. na prijedlog vrličkog župnika popa Petra Stanića, a vodio ih je don Lujo Marun. O nalazima na lokalitetu „Grudine“ u 19. st. opširno su pisali don Lujo Marun, Frane Radić, fra Antun Konstantin Matas, fra Šimun Milinović, a u 20. st. Stjepan Gunjača. Evo što je o nalazištu napisao don Lujo Marun: „Ove godine (1892.) odkopana je na Grudinama velika (29,98 m duga, a 20,89 m široka) rimska bazilika na tri broda, među čijim ruševinama nađeno je mnogo liepog bielog mramora, koim su bile iznutra obložene stiene bazilike, ulomaka od prozora, kapitela i drugih ornamentalnih komada, od kojih su mnogi krasno izrađeni. Stari Hrvati u mramornim dvoranama te rimske bazlike, načiniše počivališta svojim milim, čiji te grobovi sjećaju prije na kakovu starohrvatsku crkvu ili samostan, nego li na djelo rimske umjetnosti“.

Inače, pop Petar Stanić, između ostalog napisao je i objavio: „Izprave i rodopis Bosanskih bana i kraljeva Kotromanovića od godine 806. do danas“ po rukopisima nađenim kod njihovih živućih potomaka u Potravlju, a koji su objavljeni 1893., 1895. i 1896. godine. Pored ovog najznačajnijeg arheološkog lokaliteta, Potravlje se ponosi i srednjovjekovnom tvrđavom Travnik koja je poznatija pod nazivima Kotromanovića kula ili Bičin grad.

Župnik očistio ogradu od ruzine na mjestu bivše kapele sv. Paške, oličio je i dao zavariti vrata.

Iz promotivne knjižice KPU “Potravnik” ARHEOLOŠKE CRTICE

8 Potravnik

Zaboravljene potravske mlinice: Suvača i Balek - Piše Ante Kojić

POTRAVSKE MLINICE

Proučavajući gospodarsku povijest cetinske krajine u 19. st., a posebno mlinarstvo i mlinice kao jedine gospodarske objekte predindustrijskog doba u ovim krajevima, uočio sam dva imena koja su se odnosila na mlinice u Potravlju, a za koja nikad nisam čuo. Kako me sve dodatno zaintrigiralo nastojao sam proširiti svoje spoznaje pričajući sa starijim osobama iz Potravlja i okolnih sela, a za koje sam pretpostavljao da bi eventualno mogle imati nekakvih spoznaja i sjećati se tih mlinica. Nakon više desetaka obavljenih razgovora ustanovio sam da su imena „Suvača“ odnosno „Suha mlinica“ i „Balek“ skoro potpuno izbrisani iz memorije stanovništva, posebno ovaj drugi naziv za kojeg nitko nije ni čuo. Te mlinice su im poznate kao Lijića i Šegina mlinica (Balek), te Majića mlinica (Suvača). No katastar i spisi bilježnika isključivo poznaju i koriste nazive Suha mlinica i Balek, a prezimena vlasnika služe kako bi se prikazali pojedini udjeli u mlinici. Obzirom da sjećanja starih ljudi sve više blijede, a mladi ionako imaju malo ili nimalo informacija o tome kakav su značaj imale mlinice u društvenom životu svake zajednice, odlučio sam zaboravu otrgnuti barem jedan mali dio događanja vezanih uz ove naše mlinice. Tko i kada je sagradio ove dvije mlinice za sada ostaje nepoznato, no „život“ mlinova možemo pratiti kroz „Investiture“ kojima ih je mletačka vlast dodjeljivala pojedincima, te u 19. st. kroz spise bilježnika. Mlinovi su u 19. st. postali privatno vlasništvo (Napoleon je dekretom 1806. seljaku dao u vlasništvo sva dobra koja je od mletačkih vlasti dobio u posjed i plodouživanje). Kao takvi mogli su postati predmetom pravnog posla, a svi pravni poslovi morali su biti sklopljeni i ovjereni kod bilježnika. Tako su mlinovi i udjeli u njima postali predmetom prodaje, hipoteke, iznajmljivanja, nasljeđivanja, pravnog posla zamjene dobara i sl. Mlinovi su dodjeljivani pojedincima, ali nije bio rijedak slučaj da su dodjeljivani dvjema ili više obitelji, tako da je svaka od njih imala određen broj udjela u mlinu. No vremenom, kako su se obitelji povećavale, nasljeđivanjem se i broj suvlasnika u mlinu povećavao, što je vrlo često imalo negativne posljedice za mlin. Stvarali su se

9 Potravnik

Zaboravljene potravske mlinice: Suvača i Balek - Piše Ante Kojić

problemi oko njegovog održavanja, pa se često događalo da mlin zbog takvih međusobnih odnosa postane neupotrebljiv za rad. Kao posjednici/vlasnici ne javljaju se samo stanovnici Potravlja već i stanovnici okolnih naselja poput Maljkova, Vučipolja, Zasioka ali i Sinja. To su bili u prvom redu zaslužni pojedinci, „mletački benemeriti“, koji su mlinove dobili u posjed, s obvezom da ih obnove i održavaju, iskorištavaju, za pružene usluge uzimaju ušur (ujam), a vlasti plaćaju porez zvan livel ili kanon, u iznosu koji odredi državni mjernik. Kasnije, u 19. st. vlasnicima mlinova ili udjela u mlinu postajali su poduzetni i okretni pojedinci koji su težili povećanju svojih udjela u mlinici. Prostor s kojeg su stanovnici bili usmjereni na ove dvije mlinice bio je velik. Prije svih tim mlinicama su se služili stanovnici Potravlja, Maljkova, Vučipolja, Zasioka, ali i drugih mjesta u slučaju da su im najbliže mlinice bile oštećene, bez vode ili se moralo predugo čekati na red. Kako se tada nije poznavalo efikasan način skladištenja brašna, skladištile su se žitarice koje bi se mljele u količinama koje bi mogle zadovoljiti potrebe obitelji jedno kraće vrijeme. U jednoj sezoni (od žetve do žetve), stanovništvo je bilo prisiljeno višekratno dovoziti žito na meljavu, što je naravno išlo mlinarima na ruku, osiguravajući im stalan posao i sigurnu zaradu, bilo u ujmu ili novcu. - Balek (Lijić-Šego mlinica)

Mlinica „Balek“ dobila je ime vjerojatno po lokalitetu Balek na kojem je podignuta, a nalazi se uzvodno (oko 1 km) od mlinice Suvača. Prema Upisniku građevinskih čestica od 21. ožujka 1833. godine kao vlasnici mlinova u mlinici spominju se: Ante

Cvitković-1 (370); Josip Marunica iz Vučipolja–1 (371);

10 Potravnik

Mio Marunica iz Vučipolja–1 (372); Mio Bilandžić pok. Bartula–1 (373); Ante Cvitković–1 (374); Ivan Kotromanović–3 (375,376,377). Mlinovi i udjeli u njima su isto kao i u slučaju Suvače vrlo često bili predmetom različitih pravnih poslova, a najčešće kupoprodaje. Donijet ćemo nekoliko primjera. ◊ Katarina Kotromanović–Biće pok. Mije udana za Petra Marinovića–Kalciju pok. Ivana iz Zasioka naslijedila je između ostalog i udjele u tri mlina u mlinici Balek. Naslijedila je 1/3 prvog mlina zvan „Opačac“, ½ drugog mlina, te 1/12 od četvrtog mlina. Pošto su mlinovi bili iznajmljeni Petru i Luki Soldiću za godišnju najamninu od 5 varićaka napolice i 5,5 varićaka kukuruza, oni se obvezuju najamninu unaprijed plaćati Petru Marinoviću–Kalciji do isteka najma. Te iste udjele Petar Marinović–Kalcija pok. Ivana prodao je 12.06.1886. Tomi Galiću kovaču iz Zasioka za 100 fiorina. Nakon nešto više od mjesec dana,

kovač Toma Galić iznajmljuje rečene udjele Luki Soldiću pok. Mate iz Zasioka 21.07.1886. na rok od 10 godina uz obvezu Soldića da svake godine mora dati Galiću jednu kvartu kukuruza i jednu kvartu napolice. Soldić se također obvezao da mora održavati i popravljati mlinicu tako da uvijek bude u funkciji. Nadalje, isti udjeli su bili predmetom zamjene dobara. Sinovi Tome Galića Marko, Ivan i Nikola mijenjali su te udjele 30.10.1905. s Božom Šegom pok. Josipa za zemlju zvanu „Kalčinuša“.

◊ Marko i Ivan Kotromanović-Biće pok. Ante su 07. studenog 1903. godine prodali Marku Galiću pok. Tome iz Zasioka koji je kupio za

Zaboravljene potravske mlinice: Suvača i Balek - piše Ante Kojić

11 Potravnik

sebe i braću Ivana i Nikolu, u tri jednaka dijela, 11/12 mlina čest. zgr. 369, jedino biće od Uloška 322 P.O. Potravlja za 740 kruna.

◊ Braća Lijić, Martin, Blaž i Filip pok. Petra su 07. prosinca 1905. došli u vlasništvo nad dijelom mlinova u mlinici „Balek“, na način da su s Martinom Cvitkovićem pok. Grge dogovorili zamjenu dobara, na način da će mu za njegove udjele u rečenoj mlinici dati određeno zemljište, a višak vrijednosti udjela u mlinici, te pripadajućeg zemljišta i staje isplatiti u novcu. Tako su dogovorili sljedeće: Lijići će Cvitkoviću dati ½ od livade zvane „Knezovuša“ čest. 2866 jedino biće od Uloška 278 zemljišnika, te 6/9 dijela od livade zvane „Kunčuša“ čest. 2852 jedino biće Uloška 369 zemljišnika. Stranke su se dogovorile da ove dvije livade vrijede 800 kruna. Cvitković daje braći Lijić u tri jednaka dijela sljedeća dobra u Ulošku 322 zemljišnika: Mlin čest. zgr. 369. biće jedino, rečeni „Balek“, i to sljedeće udjele: B.I. 2/3 dijela od prostora u nacrtu označenog crvenom bojom i slovom a; B.II. cijeli prostor crveno označen sa slovom b; B.IV. 1/6 dijela prostora označenog crvenom bojom i slovom d; B.VI. cijeli prostor crveno označen slovom f; B.IX. 34/96 dijela prostora označenog žutom bojom i slovom i; s pripadajućim pravima vlasnosti od mlinice, jaže, vode i prolaska. Uz ove udjele Cvitković daje Lijićima i jednu staju koja se nalazi uz mlin, čest. zgr. 551 dio bića 2 uloška 193 zemljišnika, te zemljišta čest. 2771/1, 2775/4, 2787/1, 2787/2, 2787/3 biće 19. Stranke su se dogovorile da vrijednost ovih dobara iznosi 2500 kruna. ◊ Lucija Cvitković žena Joze Cvitkovića, 20. lipnja 1906. prodala je Luki Bilandžiću Filipovu iz Maljkova, koji je kupio za sebe i nećaka Franu Bilandžića Markova, u jednake dijelove, 1/3 dijela od mlina zvan „Balek“ čest. zgr. 369, biće jedino od Uloška 322 P.O. Potravlja. Stranke su se dogovorile da cijena ove kupoprodaje bude 100 kruna, za koje je prodavateljica pojasnila da ih je već primila.

Sv. Blažu “vraćena” šaka ruke i biskupski štap.

Zaboravljene potravske mlinice: Suvača i Balek - Piše Ante Kojić

12 Potravnik

100-ta OBLJETNICA IZGRADNJE CRKVE SV. JOSIPA U MALJKOVU

1913./2013. Naša župa ove 2013. godine slavi jednu lijepu obljetnicu – stogodišnjicu izgradnje i posvećenja crkve sv. Josipa u Maljkovu. Naime, davne 1913. godine za župnikovanja fra Stjepana Grčića na dan 12. 10. splitski i makarski biskup Antun Đivoje predvodio je misno slavlje i svečano blagoslovio crkvu. U čast ovog lijepog jubileja prisjetit ćemo se ukratko kako su naši „stari“ iako su živjeli u siromaštvu i svakovrsnoj oskudici bili spremni žrtvovati se i teško raditi kako bi sebi i potomcima sagradili crkvu, utočište, gdje bi dolazili sa svojim problemima, jadima i bolima, a odlazili osnaženi i ohrabreni u susret novim životnim izazovima i iskušenjima. Sve je započelo 1910. godine kada su se Maljkovčani uz potporu župnika fra Petra Strukana odlučili na izgradnju nove crkve, na mjestu stare, trošne i male crkvice. Svi su bili svjesni kako su se upustili u smion i težak poduhvat, jer je opća situacija u državi bila jako loša, a stanovništvo uglavnom siromašno. No, uz nebesku providnost, ljubav, upornost i radišnost mještana, „grubi radovi“ na crkvi su bili gotovi već sljedeće godine. Naravno, to je posve materijalno iscrpilo selo, pa je upravitelj gradnje na crkvi Marko Bilandžić pok. Blaža zvani Pućko 25. 11. 1911. išao u Sinj u Općinski ured moliti za financijsku pomoć kako bi se crkva dovršila. Marko je na sljedeći način opisao stanje vezano uz gradnju crkve: „Selo Maljkovo na svoj vlastiti teret dne 8 svibnja t.g. počelo je

Piše: Ante Kojić

OBLJETNICA

13 Potravnik

graditi crkvu Sv. Jozipa u Maljkovu, te je potrošilo u naravi okolo 6000 kruna, a u novcu 8000 kruna... Crkva je sazidana i pokrivena, ali u unutrašnjosti nije se ništa učinilo, jer selo je malo i siromašno... Stoga potpisani na ime svih svojih seljana moli, da bi se Općinsko Upraviteljstvo obratilo kod nadležnih vlasti, da se selu u ovu svrhu iz vjerozakonskog fonda udijeli jedna mala pripomoć bar u iznosu od 10 000 kruna kojom bi se svotom odnosna crkvica napravila i unutra sve potrebito opskrbila.“ Molbu Marka Bilandžića preporučili su fra Petar Strukan - župnik 31. 12. 1911.; mons. Antun Đivoje - biskup 09. 01. 1912, te fra Stjepan Grčić - novi župnik

02. 06. 1912. godine.

Otac biskup je nekoliko puta požurivao c.k. Namjesništvo u Zadru koje je sve molbe s preporukom proslijeđivalo Ministarstvu

bogoštovlja i nastave u Beč, a koje je novčanu pomoć odobrilo 29. 08. 1912. u iznosu od 4800 kruna i to u dvije rate, polovicu odmah za nastavak radova, a drugu polovicu na kraju izvedenih radova. Crkva je dovršena i pregledana u rujnu 1913. od ovlaštenog kotarskog inžinjera Novakovića. Rezultat njihovog, truda i odricanja je „veličanstvena i divna“ (kako su je sami okarakterizirali) kamena crkva dužine 13,30 m, širine 8,30 m, te visine 7 m, s apsidom 5,3x6,3x5 (DxŠxV). U apsidi je mramorni oltar sa slikom Sv. Josipa i mramornim kipovima Srca Isusova i Marijima, a ispred njega je oltar. Po sredini sjevernog bočnog zida nalazi se kip Bezgrešne. Na bočnim zidovima su po tri polukružna prozora, na zidovima apside po jedan i na južnom zidu su pobočna vrata. U dnu crkve je betonski kor. Na pročelju

iznad glavnih vrata nalazi se kameni križ, po sredini okrugli prozor (rozeta) i na vrhu kameni zvonik na preslicu s tri zvona.

OBLJETNICA

14 Potravnik

Dr. M. Nosić

ZABORAVLJENI HRV. SVETAC

Iako je sv. Adalbert (Vojtjeh Slavniković) hrvatski svetac, jer mu je otac Slavnik bio knez Bijelih Hrvata, među južnim Hrvatima još nije našao mjesta pa mu u današnjoj Hrvatskoj ni jedna crkva nije posvećena, a tisućita obljetnica smrti i proglašenja svetim nije ni zabilježena, a kamoli proslavljena. Sveti Adalbert (Vojtjeh Slavniković), biskup i

mučenik, rođen je oko 956. i bio je sin hrvatskoga kneza Slavnika i Strjezislave, sestre čeških knezova Vaclava i Boleslava. Knez Vaclav, kao stariji, trebao je naslijediti upravljanje češkom kneževinom, ali ga je ubio mlađi brat Boleslav koji je potom postao češki knez. Vaclav je kasnije za zasluge u širenju kršćanstva u Češkoj proglašen svetim. Vaclavova majka Dragomira je nakon Boleslavova bratoubojstva pobjegla u Libicu, središte hrvatske kneževine, gdje je dobila zaštitu na dvoru svoje kćeri Strjezislave i njenoga zeta Slavnika po kojem je taj kneževski rod prozvan Slavnikovićima. Naime, Hrvati su u 10. st. na području sjeveroistočne Češke imali veliku kneževinu kao dio prostrane Bijele Hrvatske sa središtem u Krakowu. Bijela Hrvatska je u tom stoljeću obuhvaćala cijelu južnu Poljsku (Malopoljsku i Šleziju), sjeverozapadnu Ukrajinu, sjevernu Moravsku i Slovačku, te sjeveroistočnu Češku. Slavnikovići su kovali vlastiti novac, a ženidbama i udajama su bili povezani s kneževskim obiteljima srednje Europe, s poljskom i češkom vladarskom kućom, također i s carskim obiteljima, njemačkom i bizantskom.

O podrijetlu

Godina rođenja sv. Adalberta nije zabilježena, ali je rekonstruirana kao 956. na osnovi drugih biografskih podataka. Vojtjeh je djetinjstvo proveo na dvoru u Libici gdje je kao mladić kršten i krizman. Budući da je bio u rodu s njemačkom carskom obitelji, Vojtjeh Slavniković je školanje nastavio u njemačkom Magdeburgu gdje je pohađao katedralnu (biskupsku) školu. Godine 981. je primio svećeničko ime Adalbert po magdeburškom biskupu Adalbertu (lat. Adalbertus) koji mu je bio veliki uzor. Te je godine umro Vojtjehov otac Slavnik.

15 Potravnik

Dvije godine kasnije, dakle 983., Adalbert je postao praški biskup, drugi po redu na biskupskoj stolici u Pragu. Bio je dobro obrazovan, vješt je govornik i znalac nekoliko jezika, svjetovni i crkveni dostojanstvenici rado su slušali i uvažavali njegovu riječ, bio je najmlađi biskup u dugoj povijesti Katoličke crkve. Biskup je postao u 27-oj godini života. U Nijemaca je poznat kao Adalbert, u Čeha kao Vojtĕch, u Poljaka kao Wojciech, u Mađara kao Béla… U 10. st. na području današnje Češke postojale su tri kneževske obitelji: Moravskom su vladali Mojmirovići, središnjom i zapadnom Češkom Přemyslovići, sjeveroistočnom Češkom Slavnikovići, a u Poljskoj su na vlasti bili Piastovići. Među njima su, bez obzira na rodbinske veze, postojala trvenja i nastojanja da se prošire na račun drugih. Česi su uspjeli ovladati Moravskom, htjeli su podčiniti i Slavnikovu kneževinu što im je nakon masakra u Libici 995. i uspjelo. Vojtjehovu braću i cijeli Slavnikov rod je te godine u Libici pobio njihov rođak, češki knez Boleslav II. Slavnikovi sinovi su bili od sestre Strjezislave, a Boleslav II. od brata Boleslava I., dakle prvi rod. Boleslav II. je tada doživio moždani udar, postao je nepokretan i umro je 999., dakle u godini kada je njegov rođak Adalbert (Vojtjeh) proglašen svetim.

Što je dovelo do toga masakra u Libici?

Da bi donekle smirio neprijateljstva među plemenima, češki knez Boleslav II. je za praškoga biskupa postavio mladoga Adalberta, sina tetke Strjezislave. Zbog pružanja zaštite jednoj preljubnici iz roda Vršovića, koju su pred praškom katedralom htjeli kamenovati članovi njezine plemićke obitelji, Adalbertu je u Pragu život bio u opasnosti pa je 989. napustio Prag i otišao u Rim gdje je utočište našao u samostanu sv. Bonifacija i Aleksija u kojem je postao benediktinac. Iz Rima se 992. vratio na prašku biskupsku stolicu nakon intervencije njemačko-rimskoga cara Ottona III. koji je zaprijetio češkomu knezu Boleslavu II. zahtijevajući od njega da biskupu Adalbertu garantira siguran život i rad. Adalbert se vratio u Prag, ali je zbog jake češke oporbe 994. ponovno napustio Češku i otišao misionariti u Ugarsku gdje je misionario i njegov brat Radim. Iz Ugarske je otišao u Poljsku,u Gniezno, na dvor poljskoga kneza Bolesława I. Piastovića.

Zaboravljeni hrvatski svetac - Sveti Adalbert Vojtjeh Slavniković

16 Potravnik

Dok je boravio u Poljskoj, Adalbert je saznao za masakr koji se dogodio u Libici 28. rujna 995. Naime, češki knez Boleslav II. je provalio s vojskom u Libicu i pobio sve članove hrvatske kneževske obitelji. Knez Sobjeslav Slavniković, najstariji Adalbertov brat, u doba češkoga masakra bio je zajedno s njemačkim carem Ottonom III. u vojnom pohodu protiv Prusa na sjeveru današnje Poljske. Na intervenciju poljskoga kneza Bolesława I. i njegove žene Dubravke, koja je bila kćerka češkoga kneza Boleslava II., Adalbert je po treći put trebao preuzeti biskupsku stolicu u Pragu. Zbog prijetnji smrću koje su mu uputili češki plemići, poglavito Vršovići koji su sudjelovali u masakru u Libici, Adalbert odlazi u Rim u kojem tada boravi i njemački car Otton III. s kojim se sprijateljio i postao mu savjetnik za svjetovna i vjerska pitanja. U jesen 996. vratio se u Poljsku. Koncem te godine otišao je misionariti u Prusku gdje su ga Prusi ubili 23. travnja 997. negdje u baltičkom primorju, tamo gdje se rijeka Visla ulijeva u Baltičko more. Pogani Prusi su ga proboli kopljem i isjekli na komade. Poljski knez Boleslav I. Hrabri njegovo je tijelo otkupio od Prusa i sahranio u katedralu u Gnieznu gdje je u to doba bila prijestolnica poljske kneževine. Svetim ga je proglasio 999. papa Silvestar II. Godine 1000. njemački car Otton III. je hodočastio na njegov grob u Gnieznu iskazavši mu time svoje štovanje. Adalbertovi posmrtni ostatci su na molbu češkoga kneza Břetislava I. 1039. preneseni iz Gniezna u Prag, u katedralu sv. Vita, u koju se odonda hodočasti tomu svetcu. Odmah nakon smrti štovanje sv. Adalberta počelo se širiti srednjom Europom: po Poljskoj, Litvi, Njemačkoj, Češkoj, Moravskoj, Slovačkoj, Ugarskoj, Austriji… Cijela srednja Europa je 1997. proslavila tisuću godina od smrti sv. Adalberta i dvije godine kasnije tisuću godina od njegova proglašenja svetim. Iako je sv. Adalbert hrvatski svetac, jer mu je otac Slavnik bio knez Bijelih Hrvata, među južnim Hrvatima još nije našao mjesta pa mu u današnjoj Hrvatskoj ni jedna crkva nije posvećena, a tisućita obljetnica smrti i proglašenja svetim nije ni zabilježena, a kamoli proslavljena. Južni Hrvati kao izdanak nekada golemoga hrvatskoga naroda Bijele Hrvatske, koju su napustili početkom 7. st., dužni su slaviti svoje velikane iz prošlosti.

Sveti Adalbert ima blagdan 23. travnja i barem tada ga se možemo sjetiti.

Zaboravljeni hrvatski svetac - Sveti Adalbert Vojtjeh Slavniković

BARTOL KAŠIĆ Isusovac Bartol Kašić jedan je od najznačajnijih hrvatskih velikana i najplodniji pisac 17. st. Čitav je svoj život, od rođenja u Pagu 15. 8. 1575. do smrti u Rimu 28. 12. 1650., posvetio Bogu i kulturnom duhovnom dobru svoga napaćenoga hrvatskog naroda. Bartol Kašić je sa svojim rječnikom i gramatikom prvi hrvatski jezikoslovac, plodan pjesnik i pisac, prevoditelj Biblije i Rituala Rimskog (koji je bio službena liturgijska knjiga u svim hrvatskim krajevima od 1640. do 1929.), vrstan teolog i jedan od prvih slavista, veliki misionar i papinski vizitator, cenzor knjiga i hrvatski ispovjednik u bazilici sv. Petra u Rimu i u Loretu, autor prve hrvatske tragedije Venefrida i prve Autobiografije. Zašto je taj hrvatski velikan opće i religijske kulture, danas, većini Hrvata gotovo nepoznat? Zašto i oni koji su o njemu čuli, još uvijek znadu premalo, zapravo nedostatno da ga pravilno vrjednuju? Uzrok tome nepoznavanju je činjenica da Bartola Kašića nema u školskim programima, pa ga zato nema ni u školskim knjigama. A njegov blijedi epigon Vuk Karadžić morao je do nedavno biti u svim školskim

knjigama kao veliki reformator jezika i pravopisa po načelu “piši kako se govori”. No, Bartol Kašić je prvi Hrvatsko-talijanski rječnik napisao “kako se govori” već 1599. g., dakle, prije više od 4 st., a 220 godina prije Vuka Karadžića. A poznato je da je Kašić prvu originalnu hrvatsku gramatiku počeo sastavljati 1599. i objavio je 1604., dakle 210 godina prije Vuka Kradžića. A ta Karadžićeva gramatika Pismenica serbskoga jezika (1814.) bila je samo prerada Mrazovićeve Slavenske gramatike (Slavenske gramatike (1794.). Budući da se još uvijek neki usuđuju tvrditi da smo mi Hrvati uzeli svoj književni jezik od Srba, uvrštenje Bartola Kašića u obvezni školski program za sve razrede smatram hitnim prioritetom, jer se radi o povijesnoj istini i o našem hrvatskom jezičnom identitetu. Godina 1599. doista je značila početak hrvatskog jezikoslovlja.

17 Potravnik

HRVATSKO JEZIKOSLOVLJE

18 Potravnik

Poznato je da su rimski pape u 17. stoljeću naredili da se u svim crkvenim školama po Europi uči i hrvatski jezik. Nevjerojatno ali istinito, papa Grgur XV. 1622. naređuje da se u svim crkvenim školama u tadašnjoj Mletačkoj republici uči arapski i hrvatski (ilirski) jezik, a Urban VIII. je odmah 1623. tu naredbu proširio na sva crkvena sveučilišta. Uz latinski, grčki, hebrejski, arapski i aramejski, crkveni su stručnjaci morali učiti i hrvatski jezik. Znači da se hrvatski književni jezik predavao na katoličkim sveučilištima po Europi davno prije Hrvatskoga narodnog preporoda, prije nego u hrvatskim školama. Sad shvaćamo zašto je mladi isusovac Pažanin BARTOL KAŠIĆ morao na zahtjev Svete Stolice u Rimu slagati prvu hrvatsku gramatiku (Osnove ilirskoga jezika, 1604.), zašto se trudio sastaviti i latinsko-hrvatski rječnik i prevoditi cijelu Bibliju na hrvatski. Sve je to trebalo studentima europskih sveučilišta. Ali, zašto su odgovorni ljudi iz Vatikana smatrali da

je to važno? Drugi spomenuti jezici trebali su mladim teolozima za opću i posebnu biblijsku kulturu, ali arapski i hrvatski im za to nisu trebali. Sveta Stolica je u to doba već znala da katoličkoj Europi predstoji neizbježan dijalog s islamom i slavenskim pravoslavljem. Zbog islama katolički su stručnjaci trebali poznavati arapski, zbog slavenskoga svijeta, hrvatski, koji su zvali ilirskim. Tko nauči hrvatski, lako će se sporazumijevati sa Srbima, Bugarima, Makedoncima i Rusima. Hrvatska im je trebala kao most prema europskom Istoku. Ali ih je mladi BARTOL KAŠIĆ uvjerio da Hrvatska pripada europskom Zapadu, pa je svoja djela uspio tiskati latinicom. Bio je spreman služiti, ali ne poreći se. ::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::10 dana od 8,00 - 20,00 SVAKA IM ČAST

Hrvatsko jezikoslovlje

19 Potravnik

DUHOVNA OBNOVA

POVODOM SVETKOVINE GOSPE POTRAVSKE - GOSPE OD MILOSTI

i 100-te g. crkve SV. JOSIPA - Maljkovo

Od četvrtka, 3., do utorka, 8. listopada 2013. Četvrtak: 18,00 - Klanjanje Presvetom olt. Sakramentu, Gospina krunica i Lauretanske pohvale te sv. Misa Petak: 18,00 - Gospina krunica, sv. Misa i propovijed (prva dva dana ima župnik - fra Stanko Dotur)

Subota: 18,00 - Gospina krunica, sv. Misa i propovijed Pon.: 18,00 - Gospina krunica, sv. Misa i propovijed

Trodnevnicu predvodi i propovijeda dr. fra Stipe Nimac, profesor katoličkog bogoslovnoga fakulteta Sveučilišta u Splitu

Teme propovijedi: U subotu, 5. X.: Evanđelje kao životni program U nedjelju, 6. X.: Evanđelje i čovjekovo dostojanstvo U ponedjeljak, 7. X.: Evanđelje i međuljudski odnosi SVETKOVINA GOSPE POTRAVSKE - G. OD MILOSTI

Utorak, 8. X.: svečana sv. Misa u 10,30 sati Predvodi i propovijeda fra Stipe Nimac

Pod misom pjeva klapa HRM “SV. JURAJ”. Iza koncert.

::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::: *****

13. 10. 2013. SVEČANA PROSLAVA 100. G. CRKVE MALJKOVO: 10,30 - Sv. Misu predvodi splitsko - makarski nadbiskup Mons. Marin Barišić

/tog dana slavimo tihu sv. Misu u Potravlju u 9,00 sati/

20 Potravnik

POVIJESNE CRTICE Od svirača dipli najznačajnije ime je Ivan Kunac - Pekar p. Bože. I njegov stil sviranja proučavao je dr. Božidar Širola, te je nekoliko puta svirao za potrebe emisija HTV-a, 1969. i 79. Njegovo sviranje proučavao je i fra Jerko Bezić, najbolji poznavatelj narodne glazbe cetinske krajine. Širola spominje i diplara Filipa (Pilipa) Vidosavljevića čije sviranje je također proučavao. Nadalje, dr. Širola je za svog boravka u Potravlju 25. IX. 1934. pored već navedenog, u sklopu svog projekta „Istraživanje muzičkog folklora u Dalmacji“ zabilježio pučke pjesme uz gusle i diple, te momačke, crkvene napjeve; od tih pučkih napjeva skladao je pjesmu za misu – koju je pjevao jednoglasni zbor uz orgulje. Na žalost, svi ti zapisi su zagubljeni.

Zahvalnost i sjećanje dugujemo mnogim drugim potravskim sinovima koji su nas svojim djelom i radom zadužili, poput franjevaca: * Fra ANTE BANDIĆ, 1679. Predavač filozofije i teologije, propovjednik, glazbenik, (skladatelj), Od 1730. – 1733. bio je samostanski starješina u Omišu gdje se zauzeo za gradnju samostanske crkve, te je jedan od najvećih dobročinitelja tog samostana. * fra JOSIP BEŠLIĆ, misionar, pošao je hrabro 18. II. 1771. u nepoznatu zemlju Egipat (Aleksandriju) u kojoj je harala kuga.

* fra PETAR KUNAC, 1770. – 1818, borac za hrvatske ideje, vojni kapelan, slikar. U vrijeme francuske vladavine kao propovjednik, u Sinju utjecao je na okolno stanovništvo da se digne protiv Francuza u pomoć hrvatskim postrojbama koje su dolazile iz Like. Ustrojio je jednu četu vojnika iz Potravlja, uz koju je on djelovao kao kapelan. Naslikao je oltarnu sliku u crkvi sv. Stjepana u Drašnicama. Naslikao je i Gospu Sinjsku i još nekoliko Gospinih slika. Stvarao je i u drvorezu. U naslijeđe nam je ostavio dosta radova u drvorezu, između kojih i polukip Gospe Sinjske. (osobno želim vjerovati da je i sv. JurU on naslikao, jer su stručnjaci ocijenili da datira iz tog vremena i da je rad domaćeg majstora. Kad je već slikao za druge crkve, vjerujem da je upravo svetog Juru naslikao za svoju rodnu crkvu.) * fra MIJO TITLIĆ, 1735. – 1813. Od 1774. – 1776. gvardijan u samostanu Gospe sinjske. Za njegovog mandata je popravljena crkva kor i orgulje koji su bili uništeni u potresu 1769. godine. Zahvalnost dugujemo i osobama koje su svojim radom pridonijele izgradnji sela u svakom smislu poput učitelja ili svećenika koji su župnikovali u župi. Malo je poznato da nam je već spomenuti fra Stjepan Grčić ostavio brojne zapise etnografskog sadržaja koji još nisu znanstveno istraženi i vrednovani. Dužni smo mu zahvalnost i zbog temeljite obnove i rekonstrukcije župne crkve. Upravo u njegovom mandatu crkva je dobila današnji oblik i veličinu. Neki stariji se i danas sjećaju atrija kroz koji se ulazilo u crkvu (danas ga više nema).

21 Potravnik

ČUVANJE BAŠTINE Za restauraciju slikâ od prošlog br. još su dali: 100 kn: N. N., Iva Bešlić ud. Joze, Ante Babić Mate, 150 kn: Ana Domnjak ud. J., Maša Domnjak ud. Blaža, 200 kn: Josip Kotromanović “Kole”, Ante Bešlić p. Marka, Stipa Lijić p. Marijana, Juraj Hibler, Dušan Knezović, N. N., Ante Kojić Markov, Slavko Cvitković Mirka, Ante Rožić p. Filipa, N. N., Jozo Mile Bešlić p. Ante, Anđa Kunac ž. Stanka, 300, kn: Kata Bešlić ud. p. Ivana Luke, 50€: Mara Kunac, 500 Kn: N.N., 100€ Josip Kunac,

Za potrebe crkve Imena Isusova - Satrić: 150 kn. Stipe Alebić p. Mate, Mirko Cvitković p. Petra, 200 kn: N. N., Šima Prolić ud. Ivana, Jozo Hrgović, Ljuba Alebić ud. p. Luke, 100€ Nediljka Karall, Danica Vardić,

Za potrebe crkve sv. Josipa - Maljkovo: 50 kn: Mario Bilandžić, 100 kn: Ivan Bilandžić p. Filipa, Jozo Bilandžić p. Filipa, 200 kn: Jozo Bilandžić p. Marijana, Šima Bilandžić p. Marka, Anđa Kunac ž. Stanka

Za barjak : 150 kn: Luca Knezović, 200 kn: N. N., 300 kn: N. N., 50€ Ante Tadić,

::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::: KUKURUZNA SVILA - LIJEK

Zlatnim kukuruznim klipovima veselimo se u kolovozu i zbog njihova slasnog okusa kad ih, mlade, kuhamo ili pečemo, no vjerojatno bacate jedan drugi izrazito zdrav dio te žitarice: nazivaju ga kukuruznom svilom ili kosom, a u narodnoj je medicini smatraju jednim od najboljih prirodnih sredstava za umirenje i za mokrenje. Prednost joj je pred drugim sredstvima što ne nadražuje želudac, crijeva i mokračni sustav, pa je primjerice, poznati francuski travar Maurice Messegue preporučuje “bez zadrške”. Kukuruzna svila smiruje i najžešće bolove kod grčeva, kamenaca u mokračnom mjehuru, katara mokračnog mjehura. Osjetit ćete olakšanje pijući čaj od kukuruzne svile i ako vas muče upale mjehura, reuma i ulozi. Pomaže stvaranje mokrače, čisti organizam i pomaže mu da se oslobodi otrovnih tvari, olakšava rad jetri, pa će i zdravim koristiti povremena kura s kukuruznom svilom Pogotovo ako ste odlučili mršavjeti. Uberite je dok je još svježa, dakle prije nego klip dozori. Kukuruznu svilu dobro operite pod mlazom vode, pa pregršt (punu šaku, tako da nam se prsti ne zatvaraju) prelijte litrom vrele vode i ostavite oko 5 minuta. Procijedite i pijte 5 do 6 puta na dan.

22 Potravnik

UMRLI: 20. 2. - 7. 8. 2013. . POKOJ VJEČNI DARUJ IM GOSPODINE!

Danica Bešlić ud. p. Luke 20. 2., Filip Bilandžić 3. 3., Grgo Kunac 9. 4., Ana Alebić 9. 4., Šima Prolić ž. Stipana 11. 4., Cvita Kanaet 20. 4., Jela Bilandžić 21. 4., Ante Bilandžić 30.

4., Filip Babić 10. 6., Mara Bilandžić 24. 6., Ante Marović 24. 6., Luka Kunac 28. 6., Marijan Vajcek 13. 7., Marijana Vardić 3.8., Ivan Anđelko Kotromanović 5. 8., ::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::: Kada jednom budemo odlazili i kada nam rijeke ove ne budu značile sve što nam sada znače, kada više ne budemo gledali očima kojima sada gledamo, kada svi potoci i sva mora za nas ne budu značili ništa, ostat će nešto što trajno živi, nešto čemu niti oči ni potoci ni sva mora ne mogu ništa, nešto što će ostati kad budemo i sami otišli, a to je ljubav. :::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::

Za potrebe crkve Imena Isusova, prigodom sprovoda Šime Prolić r. Buljan, obitelj donirala 2.500,- kn.

Za potrebe crkve prigodom sprovoda Filipa Babić 10. 6., donirano 750,- kn ::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::

Još jednom se usuđujem zamoliti vas da prigodom sprovoda rečete rodbini da umjesto cvijeća priloge dadnu za potrebe crkve. Navedite to i u osmrtnici koju tiskate. Time ćemo obnoviti i sačuvati naše svetinje. ::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::

“Gospodine Isuse Kriste, vjerujem da si ti Sin Božji koji je došao na ovu zemlju i umro na križu za grešnike kao što sam ja. Kajem se za svoje grijehe i molim te, oprosti mi ih. Otvaram širom vrata svoga srca i molim te, uđi u njega, živi u njemu i preuzmi vodstvo u mom životu da bih postao osoba kakvom me ti želiš. Molim te, budi moj Spasitelj, Gospodin i Bog, da bih i ja, iako te ne vidim, ali vjerujem u tebe - pronašao neizrecivu i proslavljenu radost! Hvala ti jer si uslišao moju molitvu i sada mogu biti tvoje dijete. Amen”.

Informativni list župe “Sv. Filipa i Jakova” Potravlje Izdavač: Župni ured sv. Filipa i Jakova * Potravlje 76 * 21233 Hrvace Glavni i odgovorni urednik: fra Stanko Dotur, župnik Tel. & Fax.:021/ 818 555, Mob. 099 8225733 - E-mail: stanko.dotur @ si.t-com.hr List izlazi povremeno, a uzdržava se dobrovoljnim prilozima Žiro račun: Splitska banka 2330003 - 1100139494

iz života iz života

Ošte enja slike Gospe od Milosti (Potravske) prije restauracije Slavka Ala . Ulje na platnu, dimenzija 70 x 56 cm. Ra ena je po predlošku slike slikara Lucasa Cranacha iz 1530. g., koja se nalazi u katedrali sv. Jakova u Innsbrücku – Austria.

Za sliku je izra ena drvena nosiljka za nošenje u procesiji. Slika je smještena u novonapravljenom zidnom mramornom oltaru s lijeve strane.

Sv. Jure 18. st., dimenzija 180x133,5

cm, kojoj nedostaje 40% bojanog sloja.

23. 7. 2013. donešena s restauracije

Krizma, 27. 4. 2013.