Richard Hohday

RICHARD HOBDAY LJEKOVITO SUNCE Suneva svjetlost i zdravlje u 21. stoljeu

S engleskog prevela Alenka Mirkovi-Na

t\OfM '/111111il1 '0 I

SADRAJ

'l , 1\ l 1VI\ 1.1, ,- 11: 11 7 ll I' I c \ ) ll 1' I )N ' f\ A ............... ..... ........... ............................ ....... ............................ 13

l \ ) I l 25

I , V/\~1 1 ' l ' l.JH l ,O I lJM NA SUNCU ... .... .. .. ... .. .. ... .. .. 33 V r I 'A 1\1 1 N I> l 'I. IM A V J 'I' A M l NA D cc . . ..... ...... ... . ... .... . 34 111 lllt IJl'N I fJ A fl JI I NSllll t CJJENCIJA? . .. .. .. .. .. . 36

t lNC : ll.VA VJWl' l, 11'1\ 1,01,ESTEROLIVITAMIN D . . .. ..39 \ l i~\ I VI\ l V / l'- 1 l'l ,t> S '1 ~ I 11' 11' I( OE .... .. .. .. . . .... .. . 4 1

I 11 ' 11 'I t ) ( ' I , J\ ' I N' i A 49 I 11 J U I '-1 1 J /\ I ( ~ LAD ZA SVJETLOU . .. .. .. .... .... .. 54

\ f 11'1'1,0S'l' U '.lATVORENOM PROSTORU . . ..... . 58

1 ll 111' I J\ I N it: OZONA I SUNANJE. .. ........ .... ........... ....... .. ..63 llt!t I V1\ .":V.JE'f'f ,OST I SIVE MRENE (KATARAKTE) .. . .. . .. 64

I J\ t I \ )''4 Jt ~ 66 ll 1 11 n 1 VA '/..A ZATITU OD SUNCA I SUNCE .. .. .. . .. ... .. . 69 'VNHFI C !)ENCIJA VITAMINA D UOBIAJENA? ... .... 78 :wltNt~ fl.VA SV.JE' l'LOST 1 KRHKE KOSTI . .. . .. .. .81 N' l ' r~

5. KAKO SE SIGURNO SUNATI . ...... .. .. ...... ...... .. .... ...... 141 VJTAMTN D - ZDRAVLJE I PROCES STARENJA ... .. . ....143 1)08A DANA I DODA GODINE......144 S l. A ll 'N' f l( ALEN 'l) AR .. .. . .. .. .. .. .. ... .. .... 145 ZH Mt .JOP ISNA IRI NA l NADMORSKA VISINA...146 '/,At ; A I > li. N ./ H Z Jt A r\ /\. . .. . . .. . . . . . . . 148 V I\ t > l.1 l :, , . , , . . ... . . ... ..... . 149

. ............................. .

J\f\ llllJI N 1'1\ 1. NA 'l'HMP lL RATURA .. . ....-...150 l' ll ll llll A IJA I :: t lNt lH. ... ... ..... ... ... 150 l't 1\'1 Z Nl I~ I ' M l\SNO,H I SUNANJA .... .....:152 l'l 1 11111/\~~A I HAI' l{()'./,H .. .. .. ...... .. 154

I \I \' l i l' IU llll ANU l '/,A llRATI? ... .. ..... .. .. 157

11 IH 1\ ti 11 ~iv J lt' l ' l 1,J 1\ Ji I SOLARIJI ... . .. ...........160

J, ~' l ' Vo tn N l 'Ht>S'l 'O lt , OTVOREN PROSTOR ...163

f\ I I 1'1 I I I I I\ I N r 1\ I ' , . . 174 ........ .................. .

111 \ I r I 11 111\ NA~ N.J JM ZATVORENIM PROSTORIMA ...177 llN I " \' r 'l' l .< >S'r NA OTVORENOM.. .. ... 178

{, llN< ' ll.VA SVJETLOST I Z DRAVLJE U 21. STOLJEU...187 'llNJl 1. .. .. .. .... ... .. .. . . .. ...199

l'llltJIC) Hl lC~ l ~JlVO 1' IVO .......... ... .. . .. 225 )

I\ A 'l, A Lt > .. ... .. .. 227 ............................. ....... ............ .

ZAHVALE

Tema suneve svjetlosti i zdravlja zahtijeva viedisciplinarni pristup. Shodno tomu, a kako bih nadopunio postoj ee medicinske stavove, zatraio sa1n miljenje inenjera, arhitekata, dizajnera i strunjaka za tradicionalnu medicinu. Savjet sam zatraio i od svoje agentice Caroline Davidson iz Knjievne agencije Caroline Davidson, bez ijeg entuzijazma i strunosti ova knjiga ne bi ugledala svjetlo dana. Raspravama koje smo vodili o radijskim i televizijskim dokumentarcima o suncu i ljudskome zdravlju velik doprinos dao je i Martin Weitz iz bristolske kue Focus Productions.

Ideje i prijedlozi na stranicama koje slijede predstavljaju miljenja au-tora, ali ne nuno i strunjaka koji su s njim vrlo ljubazno podijelili svoje

vienje razliitih aspekata predmetne materije. Iznimno sam zahvalan: Alexu Attewellu, kustosu Muzeja Florence Nightingale; doktoru S. S. Bakhshi, savjetniku za zarazne bolesti pri Zdravstvenoj agenciji grada Birminghama; doktoru Johnu Casonu iz londonske bolnice King's Col-lege; doktoru Damienu Downingu iz tvrtke Nutrition Associates (York); doktoru D. S. Grimesu, s Katedre za medicinu i biokemiju pri bolnici Royal Infirmary and ~een's Park u Blackburnu; profesoru].). Hardin-gu iz Nuffieldova laboratorija za oftalmologiju pri Sveuilitu Oxford; pokojnom gospodinu A. J. Howrieju iz arhitektonske tvrtke Osborne Partnership (Ledbury); doktoru C. D. D. Hutteru iz Bolnice grada Not-tinghama; profesorici Key-Tee Khaw, sa kole za kliniku medicinu Ad-denbrookeove bolnice pri Sveuilitu Cambridge; doktoru S. N. G. Lou sa kole za napredni okoli pri Sveuilitu Ulster; profesorici Barbari Mawer sa Sveuiline katedre za medicinu pri bolnici Royal Infirmary; Johnu Palmeru iz privatne organizacije Building Research Establish-m.cnt (Watford ); doktorici Angcl i Scbuh, s Institute fi.ir Medizinische

Baln~olop; i c und I

Dykeu i Anne Greer iz Skupine za istraivanje planiranja u medicini pri Sveuilitu Centra! England.

Kako bih knjigu uinio to pristupanijom, u samome tekstu nisam se slubeno pozivao na referentne knjige i lanke. U knjizi je pak navedena bibliografija koja obuhvaa sve relevantne izvore, za koju se nadam da

Sunscreens Increase Melanoma Risk?'' (Mogu li sredstva za zatitu od sunca poveati rizik od melanoma? ), 1992., 82, 4, 614 - 615.

Dov

~lan kn The Share of the Sun in the Prevention and Treatment ofTuber-r ulosis(( (Udio sunca u prevenciji i lijeenju tuberkuloze) objavljenog u

llrili.~h Medicaljournalu (BM]) 21. listopada 1922., 741 - 745 te iz lanka ,,< >hltu nry, Sir Leonard Hill (Osmrtnica sir Leonardu Hillu) objavljenog 11 ll tilis/) Medicaljournalu 5. travnja 1952. godine, 767 - 768, takoer su 1 qu od11cirnni uz ljubazno doputenje BMJ-a.

lzv 1d1d< l:t l lipokrnta potie iz Regimena (Sanitatisa), pretiskan je uz il11p11 1

i dravlju. Sami detalji prie nisu mi bili toliko zanimljivi koliko to to je 1wkl lijenik rekao teko oboljeloj osobi da se - suna. Moete li to danas z,11nisliti ? Dok se osoba ne bi ni snala, ve bi bila puna najteih kemika-llj.1, :t.nH\:nja ili ega ve sve ne. Oito je i to da je helioterapija i u nas bila I 11h1g1 alui dio n1edicinskog znanja onodobnih lijenika, a ne tek neto

1n Jt 1iJ t~ 11 i,k lzn1islio u naletu inspiracije. Svakako je bilo zanimljivo uti d n1 1111tt1 pnt vrdu neega to mi je dotad bilo pomalo egzotina materija pl .111 1 111kolll I ij cnika s druge strane svijeta.

'1'11 Je JI' oldttstvo znborava. Ono to se ne ponavlja, na zapisuje i ne 11 t 1111 I 1 I ('~ ' ljl iz svijesti, a to nestane iz svijesti, nestane i iz kolektivnog

I 11 .1v11, 1 J onoga to zovcn10 svakodnevnim ivotom. < >v11 j1 lc11jlg;1 pL'

svojim pacijentima u klinici u Leysinu, u vicarskoj, te je tako postao pi-onir lijeenja tuberkuloze sunanjem. Tri su glavna uspjeha helioterapi-jc u 19. stoljeu: lijeenje i prevencija rahitisa, lijeenje izvanplune tu-berkuloze te dezinfekcija i lijeenje rana. Dr. Harry Riley Spitler poeo je istraivati i kliniki koristiti terapiju svjetlou u sanatoriju kojim je up-rnvljao do 1919. godine. Tijekom 1923. i 1924. napravio je niz eksperi-11H:nnta nad zeevima pod razliitim svjetlosnim uvjetima. Na zeevima :-; 11 se poele dogaati svakojake anomalije; poeli su gubiti dlaku (pot-puno ili djelo1nino), pokazivati simptome trovanja, imali su nenormal-n11 tc~i nu tijela, probavne probleme, bili su sterilni, dolo je do anom-tl lj,\ 11 l'ahvoju kostiju i sl. Uzrok tih promjena bila je neravnotea u au-

IC>11011m o 111 ivanom i endokrinom sustavu pa je Spitler nastavio .11 r} ivut i knko svjetlost utjee na te sustave. Doao je do zakljuka da 11 dJ jclov1 i11ozga koji kontroliraju te sustave ujedno povezani s oima, i

111 u 1Jl

poj:1m koji se stvara u mislima je upravo ultraljubiasto zraenje, navod-no vrlo opasno i pogubno za zdravlje. Negdje u skrivenim zakucima osta-j11 ovl' informacije : UV zrake omoguuju ljudima da asporbiraju 40 posto vi

ltnati samo jedan prikladan naslov: Sredstva za sunanje - bioloka opasnost: tretirati kao opasni otpad".

Knjiga daje mnotvo dokaza o tekim posljedicama prodora kemika-1 ija iz sredstava za sunanje u ekosustave. Planet kao i u ljudsko tijelo 1 mglaava hitnu potrebu da se odmah prekine s upotrebom sredstava za S\lnanjc i da se zaustavi teta koju nanose svakim danom dok su u prim-]l'lli. U isto vrijeme mediji alju gotovo paninu poruku da je potrebno lcol'istiti sredstva za sunanje prije odlaska u prirodu i obilno njima maza-t I d jc.cu da bi ih se zatitilo od raka koe i sprijeilo starenje koe pod 1 lt jecaj crn sunca. To se toliko esto ponavlja da vie nitko i ne pomilja te tt 1.c dovesti u pitanje. Unato dokazima sredstva za sunanje ne samo to pn vtavnju rizik od raka koe, ukljuujui melanome, nego i ostavljaju I oru i:r.lo7.cm1 vec1n postotku sunevih zraka koje razgrauju kola-Hl' ll I ci 1st in, to dovodi do jaeg fotostarenja koe nego da se sredstava z t .1111,\ 111jt uope ne koriste. Melanomi i rak koe ee se javljaju kod 11pnt 1ci1 1 n:dstnva za sunanje. Od 1960-ih do danas uestalost melano-1111 11 .vl1u dlJ

uzimati hranom da bi se postigla optimalna razina. Dr. Plourde smatra da je od presudne vanosti prestati potpuno izbjegavati sunce i stanovnitvu obnoviti zdrave razine vitamina D.

U novije se vrijeme objavljuju mnoge studije koje o)krivaju da kemi-kalije iz sredstava za sunanje uzrokuju poremeaje /svih oblika ivota. Kemikalije koje se koriste u sredstvima za sunanje vrlo su jaki hormo-ni i klasificirane su kao kemikalije koje ometaju endokrini sustav. Kad se unesu u tijelo, mogu djelovati kao estrogeni, antiestrogeni, testoster-oni ili antitestosteroni naruavajui prirodnu ravnoteu hormona. Evo jednog primjera: Kad su istraivai takorima dali kemikalije benzofe-non-3 (BP-3), 4-metilbenziliden kamfor (4-MBC) i oktil metoksisina-mat (OMC) iz sredstava za sunanje ustanovili su da se teina mater-nica enki takora poveala, to pokazuje da te kemikalije imaju estro-gensko djelovanje. Zabrinurost zbog dobivenih rezultata izrazili su ovim

rijeima: ,,Naa otkria pokazuju da UV zatitna sredstva treba testirati na endokrinu aktivnost zbog moguih dugoronih uinaka na ljude i di-vlje ivotinje." Godine 2008. isti glavni istraiva i njegovi kolege utvrdi-li su da neke tvari iz krema za sunanje djeluju toksino i na reproduk-tivne organe i na sredinji ivani sustav. Njihovim rijeima: Ti poda-ci pokazuju da izlaganje spojevima 4-MBC i 3-BC prije i poslije roenja moe omesti seksualni razvoj na. razini mozga i reproduktivnih organa." Ako ste trudni, moda bi bilo mudro u irokom luku zaobii sredstva za

sunanje, a takoer ne stavljati ih na male bebe. U SAD-u, primjerice, upotreba sredstava za sunanje toliko se promie

da se neke opasne tvari, poput benzofenon-3, sada nalaze u krvi 97% Amerikanaca, ukljuujui 90% onih koji su izjavili da nikada nisu koris-t i li sredstva za sunanje. Ta je kemikalija u toliko irokoj upotrebi da je prodrla u amerike vodo tokove, a pogoni za filtriranje vode ne mogu je ukloniti i1. vodovodne vode. Jedna studija koju navodi dr. Plourde po-knzala je da su uzorci mlijeka 85% dojilja zagaeni, to znai da djeca piju jake hormone tijekom kljunog, najranijeg razvoja. Mnoge kc:mikali-Jc: i1. sredstava za sunanje spadaju u klasu spojeva 1v:1nih I nol1 'lt koje je

pcw.natodamoguproikrozpostc lj icu i m' i 11 ft 111 , f\llrnlt 11J1 l~rnkorakoji s11 i1Jocni kemikalijama iz src:d l\l.I V' 1 1 11111 111J1 1111 Iju opu, tiroidnu i

I I ,

reproduktivnu zatrovanost pa se moe zakljuiti da se i u djece javljaju iste tetne promjene.

Poseban dio te prie jest upotreba nanoestica u formulama sredstava za sunanje, koje su odobrene bez testiranja jer se smatra da su ti spo-jevi neopasni u njihovu punom, prirodnom stanju ili krupnijim oblicima.

Meutim, znanstvenici otkrivaju da radikalno smanjena veliina dovo-di do radikalno drukijih ponaanja tih oksida. Istraivai kalifornijskog

sveuilita u Los Angelesu utvrdili su da potomci mieva koji su bili izloeni spoju Ti02, koji se nalazi u sredstvima za sunanje, imaju izbri-sane velike dijelove DNK. Budui da to pokazuje da nanoestice pro-laze kroz posteljicu, vjerojatno je da se oteenja mogu javiti i u ljud-skih beba koje su u maternici izloene tim metalnim oksidima mikros-kopske veliine. Drugi su znanstvenici utvrdili da nanoestice Ti02 ne samo to prolaze kroz staninu membranu nego ulaze i u jezgru stanice te tetno djeluju na DNK i ometaju normalnu diobu stanica. Jednako vano otkrie predstavlja rad drugih znanstvenika koji su otkrili da su te

nanoestice toliko siune da prolaze kroz zatitnu krvno-modanu bari-jeru tako da mogu unitavati neurone u mozgu.

Te su siune estice putene u masovnu upotrebu prije nego to su obav-ljene studije koje bi utvrdile da ne nanose tetu slatkovodnom i morskom ivotu. A nanose. One ubijaju fitoplankton koji je od kljune vanosti za na planet ne samo kao poetak morskoga prehrambenoglanca nego zbog stvaranja SO - 90% svjetskoga kisika. Istraivai su izraunali da openito danas u svjetskim oceanima ima 40% manje fitoplan~tona u usporedbi s podacin1a iz 1950. godine. Budui da je dokazana da nanoestice cinkova oksida ubijaju fitoplankton, nuno je prestati zagaivati oceane kemika-lijama iz sredstava za sunanje. Brojne studije u dananje vrijeme otkriva-ju da su te nanoestice toksine za ribe i da ih se moe nai u njihovim krgama, jctrin1a, srcu i mozgu. Osim toga kemikalije u sredstvima za

sunanje toliko su hormonski aktivne da ribe koje su im izloene daju po-tomke s mjeavinom mukih i 'l.cnsl ih reproduktivnih organa, toliko ve-likim n~tt:cnj irnL\ da se nck1.. ~ak prn l1\ju 11\1 i jest it i. istraiva i su skovali 11 n:t.iv "111 (.duspol 11 z;1 to k(,111\ljsld pogcuk11n pnloll\Stvo. 'l'i02 i ZnO, kc-m1k.dijr i1. ~ndst.1 v.t 111 s1mu 1111 , t; d 1 11 v1 ln 111 . ld11l konn1H rarijnma

(recimo onim kao kad tuem isperete sredstvo za sunanje) potpuno iz-bijele koralj za 96 sati. Moda o tome treba razmisliti kad sljedei put zakoraite u vodu obilno namazani mlijekom za sunanje. Dobra je vijest da su tijekom godina objavljene brojne studije koje do-

kazuju da su antioksidansi vrlo djelotvorni kao prirodna zatita koe od suneva zraenja. Ako je u prolosti bilo mnogo razloga da jedete hranu koja je bogata

nntioksidansima, zbog tih otkria danas ih ima jo i vie. Antioksidan-NI ne tite sa1no od ultraljubiastog zraenja, kao to to ine sredstva za 1 11oanjc, nego i od bliskoga infracrvenog zraenja, ime tijelu pruaju d dc:ko veu zatitu od uske pokrivenosti UV spektra koju pruaju indi-vidualna kemijska sredstva za sunanje. Tijelo je stvoreno tako da proiz-vod I prirodne kemikalije za zatitu od sunca koje su mu potrebne da se 111 ~ r11 1 pod llvjctom da ima na raspolaganju nune sirovine.

;v,d ,d o, dtmcnrarna je stvar - ne treba ostati na suncu due nego to L11 t ljdn mof.t podnijeti, ovisno o tipu koe. Moe se provesti i razumna l 11111 1111 Vt't ' Hl l'Otl na suucu, ali ne sve vrijeme. Takoer se moe sjediti u Iii 11 h1 tm Nll i gusto tkane tkanine koje blokiraju suneve zrake.

'I

li I 1111 H' 11I I, t

sv ' 11\11 -. l ti 1 h 11 1. I l 1 / ti 11H: 1 gt: tski uinkovitih kua - prouavao i kom-pkoH:nt.u 1111 11u:d h I 1111 .Su radujui s arhitektima na posebnom projektu, shvatio sam dt postoji itava izgubljena" tradicija oblikovanja graevina izloenih suncu, ali ne zbog utede energije, ve zbog prevencije bolesti. Tako sa1n se i zainteresirao za ljekovitu mo suneve svjetlosti. Kada sam

poeo prouavati povijest terapije sunevom svjetlou, otkrio sam kako su lijenici koji su prakticirali to drevno umijee lijeenja, kao i arhitekti i graditelji koji su ih u tome podupirali, sunevu svjetlost koristili puno drukije nego to to mnogi od nas danas ine. A budui da se jako volim sunati i da se u dobroj formi i zdrav osjeam samo kad pocrnim, to mi je predstavljalo svojevrsno otkrie. Stoga sam na stranicama koje slijede pokuao kratko rezimirati to se o terapiji sw1evom svjetlou znalo u prolosti. Usporeujui to znanje s dijelom najnovijih rezultata medicin-skih istraivanja o sunevoj svjetlosti i zdravlju, doao sam - kao to ete vidjeti - do nekih prilino prijepornih zakljuaka. Kako biste ih do kraja razwnjeli, iskreno bih vam savjetovao da, wnjesto da odmah prijeete na njezino posljednje poglavlje, proitate cijelu knjigu. Sunce isijava energiju u vidu elektromagnetskih valova, radiovalova,

mikrovalova, infracrvenog zraenja, vidljive svjetlosti, ultraljubiastog irnenja i rendgenskih zraka. Do nas dopire tek mala koliina te suneve energije; vei se dio proisti u Zemljinoj atmosferi tako da se sunevo zraenje na njezinoj povrini sastoji od vidljive svjetlosti, ultraljubiastih i infracrvenih valova. Sve do kraja 19. stoljea mislilo se da opekline iza-ziva suneva toplina"; danas znamo da su to infracrvene zrake. Otkrivi da tamnjenje koe izaziva ultraljubiasta komponenta suneve svjetlosti, tadanji znanstvenici tim su se ultraljubiastim zraenjem poeli koristiti u lijeenju konih bolesti. Potom su pak otkrili da bolje rezultate mogu

postii koritenjem same suneve svjetlosti. Tijekom povijesti stajalita prema suncu i njegovim ljekovitim moima

znatno su se mijenjala, to zbog znanstvenih otkria , to zbog mode. ili ijeda koa smatrala se, a i danas se smatra poeljnom u zemljama s poljoprivrednom ekonomijom u kojima veina stanovnitva radi na ot-vorenom i u kojima je preplanulost obiljeje radnike klase. Dobrostojei slojevi stoljeima su inili sve to su mogli kako bi se drali podalje od 26

sunca. Dame iz visokog drutva sluile su se velovima, snncobranima, eirima iroka oboda, pa ak i izbjcljivain1a koe kako bi im put os-tala blijeda i zanimljiva." U razvijenom svijetu pak, u kojemu relativno malo ljudi radi na otvorenom, vrijedi obrnuto: preplanula koa i dalje je u modi i za mnoge ljude predstavlja obiljeje blagostanja unato javnim zdravstvenim kampanjama kojima ih odvraaju od sunanja. Pomodar-ske sunanje, meutim, sa zdravljem i nema puno veze. Kozmetika pre-planulost" i zaboravljene umijee sunanja iz zdravstvenih pobuda imaju malo dodirnih toaka. Isto tako izmeu uivanja u sunevoj svjetlosti i njegova promiljena koritenja u lijeenju ozbiljnih bolesti postoji velika razlika.

Terapija sunevom svjetlou naizmjence se iznova otkriva i pada u nemilost nakon ega gotovo netragom nestaje, katkad i na stotine go-dina. Od poetka 20. stoljea , kada je bila izni1nno popularna, doivjela je dramatian obrat sudbine, zbog kojeg je dobar dio znanja o ljeko-vitim moima suneve svjetlosti bio zanemaren ili zaboravljen. Jeste li, primjerice, znali da suneva svjetlost ubija bakterije i da joj to sasvim li-jepo polazi za rukom, ak i kada proe kroz prozorsko staklo? Ili jeste li znali da na osunanim bolnikim odjelima ima manje bakterija nego u onim zamraenim i da se na onima koji se izlau suncu pacijenti bre oporavljaju? Moda niste, no s obzirom na to da su infekcije koje se danas mogu pokupiti u bolnicama etvrti najei uzrok smrti - nakon sranih bolesti, raka i modanog udara - to je neto to vrijedi imati na umu. Zapravo, vai su preci u ljekovite osobine sunca vjerojatno bili bolje upueni od vas: ljudi su o sunanju imali vrlo razliita stajalita, ovisno o dobu i mjestu na kojemu su ivjeli. Uzmite za primjer tipinog, dobro obrazovanog stanovnika Essena ili bilo kojega drugog njemakog indus- trijskoga grada 1920-ih godina. Recimo da je za Prvoga svjetskog rata sluio u njen1akoj vojsci, da je bio ranjen i da se, nakon to se oporavio od rana, vratio kui. ovjck u takvu poloaju sunevu bi svjetlost cijenio puno vi e n

tuberkuloze ultraljubiastim zraenjem. S druge strane tijekom rata vojni su se lijenici vjerojatno sluili suncem kako bi mu dezinficirali i izlijeili rane u nekoj klinici za terapiju suncem u Schwartzwaldu ili u nekoj slinoj instituciji u vicarskim Alpama. Da se u Njemaku vratio zaraen tuber-kulozom, u oporavku bi mu vjerojatno pomagali terapijom sunevom svjetlou ili helioterapijom (ime pod kojim je postala poznata). Lijenici koji bi nadzirali zacjeljivanje njegovih rana vjerojatno bi jako pazili na to kako reagira na sunevu svjetlost, a posebice na to koliko mu je koa potamnjela. U to je doba vrijedilo pravilo: to tamnija put, to uspjenije

izljeenje. Zdravstveno je sunanje stoga zahtijevalo usluge iskusnih lijenika koji

su tono znali koji su uvjeti najkorisniji za njihove pacijente: u koje e ih doba dana i godine izlagati suncu, na kojoj tono temperaturi, ime e ih hraniti i koliko e im tjelovjebe dopustiti u svakom pojedinanom

sluaju, koja vrsta naoblake proputa suneve zrake u mjeri dovoljnoj da izazovu opekline i slino. I tada se, ba kao i danas, najvie pazilo da ne

doe do opeklina, no upravo je proces tamnjenja koe diktirao napredak u lijeenju i njegovu uspjenost ili neuspjenost. Tijekom 1930-ih sunanje se poticalo kao mjera javnoga zdravlja. U eu-

ropskim i sjevernoamerikim industrijskim gradovima toga doba bolesti poput tuberkuloze ili rahitisa bile su uobiajena pojava, a jednako tako je bilo uobiajeno da se osobe podlone tim bolestima izlau sunevoj svjetlosti. Tako se sunce koristilo ne samo u lijeenju nego i u prevenciji bolesti. I arhitekti su radi spreavanja irenja infekcija u svoje zgrade uvo-dili element suneve svjetlosti jer, kao to smo vidjeli, ubija bakterije. Nji-hovi su nacrti bolnica i klinika za terapiju sunevom svjetlou ukljuivali posebna prozorska stakla kako bi se pacijenti za loeg vremena mogli sunati i unutra - obino prozorsko staklo, naime, djeluje kao brana od ultraljubiastog zraenja i spreava tamnjenje. Dojam koji o sunevoj svjetlosti i njezinu uinku na ljudsko tijelo ima

netko tko danas ivi u Britaniji posve je drukiji, oprean onome naega njem.akog prijatelja iz 1920-ih. Miljenje po kojemu neto to bi se mo-glo nazvati sigurnjm ili zdravin1 sunr\llj

Mld k lnsl .t lit t' t 1ll t1t \ \ n sunnnju je proturjena: jedno polje istraivanja n.tgl.\,\Va njegove koristi, a drugo istie opasnosti. Jedna od nesretnijih pojava u suvremenoj n1edicini je trend prema specijalizaciji. U takvim je okolnostima ovjeku teko ne optereivati se (neopravdano) stajalitima

strunjaka s ovog ili onog podruja i tako iz vida ne izgubiti iru sliku. Kroz tu je umu sve tee opaziti drvee, odnosno sunevu svjetlost, koja se kroz njega probija. tovie, kako bi se do kraja razumjeli korisni uinci

suneve svjetlosti, katkad je korisno posve zaboraviti konvenciona-lna medicinska razmiljanja i okrenuti se drugim iscjeliteljskim tradici-jama. Kada se koristi kao lijek, suneva svjetlost odbija se podvrgnuti

znpndnjakoj redukcionistikoj metodi analize: pokuati shvatiti njezine terapeutske uinke na molekularnoj razini, iskljuujui sve ostalo, moda i nije najbolji nain da se otkljuaju njezine tajne.

Lijenici koji su se poetkom 20. stoljea sunevom svjetlou koris-t ili u lijeenju ratnih rana i bolesti kostiju i zglobova znali su da terapija snncvom svjetlou djeluje, ali ne i zato. U nedostatku znanstvene teo-rije koja bi objasnila njezinu djelotvornost bili su prinueni uglavnom na empirijski pristup. Meu inim posljedicama taj je pristup kasnijim naratajima lijenika omoguio da s lakoom zanemare ili odbace nji-hove metode i rezultate, to je za aljenje. Oni nas mogu puno toga nauiti i stoga sam, kao dodatak pregleda njihova rada, nakratko prouio naine tla koje se sunce koristilo u lijeenju u kulturama drukijim od nae. To je podrazumijevalo vraanje na same poetke povijesti medicine, ali i arhi-t(;kture jer su, povijesno gledajui, medicina i kreiranje graevina esto bili usko povezani. Prvi u povijesti poznati lijenik - Egipanin iz 27. stoljea prije Krista po imenu Imhotep - bio je i jedan od najglasovitijih nrhitekata tadanjeg svijeta.

V vremenima u kojima se suneva svjetlost cijenila kao lijek arhitekti su esto gradili graevine koje su proputale suneve zrake. Kad a pak suneva svjetlost padne u nemilost lijenika, kao to je tomu danas sluaj, 1nalo toga potie arhitekte da u osmiljavanju graevina u obzir uzmu i sunevu svjetlost. U razdobljima u kojima su se prevencija i lijeenje d r~ali jednako vanima do terapijskih osobi na suneve svjetlosti puno sc..1 vie dralo. U tim okolnostima liniju koja razdvaja lijenike i arhitekte

esto je bilo puno tee uoiti nego danas. Arhitekte se u prolosti poticalo na stjecanje odreenih medicinskih znanja.

U posljednjih trideset godina higijenska i medicinska svojstva suneve svjetlosti imala su malo utjecaja na graevinsku struku. Solarna je arlu-tektura napokon bila prihvaena, ali zbog ouvanja energije a ne zbog zdravlja iako se odavno znalo da suneva svjetlost proputena u neku

graevinu povoljno djeluje na njezine stanare. Iako se suneva svjetlost u zgradama danas smatra korisnom(( ili poeljnom", taj je aspekt plani-ranja i dalje vrlo nisko na popisu prioriteta. tovie, nekome tko ita dananju literaturu o arhitekturi prednosti uvoenja suneve svjetlosti u zgrade, osim onih psiholokih, ne bi bile oite. Budui da u zatvore-nom prostoru danas provodimo puno vremena, vjerujem da je prednosti ivota i rada u osunanu prostoru potrebno pomnije prouiti i cijeniti vie nego to je to danas sluaj.

Terapija sunevom svjetlou pripadala je medicini predantibiotikog doba, doba u kojemu su infektivne bolesti bile uobiajena pojava, a je-dina obrana od njih bio je jak imunosni sustav. Od tada se, ve kojih pedeset godina, tuberkuloza, upala plua, septikemija i mnotvo drugih potencijalno fatalnih bolesti dri pod nadzorom uz pomo antibiotika. Naalost, sve vie bakterija postaje otporno na lijekove i ima naznaka da razvoj novih antibiotika kaska za sposobnou organizama da se prila-gode i steknu otpornost. Ne doe li tu do pomaka, terapije koje jaaju nau prirodnu otpornost na bolesti, od kojih su neke opisane na strani-cama koje slijede, mogle bi privui puno vie pozornosti nego to im se

posveuje posljednjih godina. Svladavanje pojedinih tehnika opisanih u ovoj knjizi trebalo bi nam ornoguiti da bolje iskoristimo korisne strane sunanja, uz minimum ri 'l.ika. Postoje medicinska stanja koja se izlaganjem sunevoj svjetlosti pogoravaju, a pojed ini lijekovi poput antihistam.inika, kontracepcijskih t,1hlcta, a ntid ijabcti kih tvari, sedativa, d iurctika i niza antibiotika

pojn~uvaju osj

Ljudska rasa evoluirala je pod suncem, a ljekovite moi sunca tovale su se tisuama godina. Cilj je ove knjige pokazati kako se suneva svjet-lost koristila za prevenciju i lijeenje bolesti u prolosti i kako nas moe lijeiti i pomoi nam danas i u budunosti. Bog sunca Apolon bio je grki bog medicine, a dva natpisa na njegovu hramu u Delfima nude vjerojatno ponajbolji savjet o sunanju koji ete igdje pronai: Niega previe. Upoznaj samoga sebe.

\ /

1

VAI TIJELO I UM NA SUNCU

Sunanje je jedno od velikih ivotnih zadovoljstava. Za neke meu nama izlaganje koe njenoj toplini sunevih zraka u proljee ili u rano ljeto svo-jevrsni je oblik tovanja sunca. Shvaamo da je u doba kada se izvlaimo iz zimske tame naim tijelima nuan izravan doticaj s okrepljujuim sun-cem. Sunce kao da nas jaa i uzdie nam duh. Ali zato? Sunce zacijelo ima vrlo malo stvarnog utjecaja na fizike i kemijske procese u ljudskom tijelu. ini se da mnogim ljudima ide sasvim dobro i s malo suneve svjet-losti, ili ak i bez nje, a sunanje, dakako, izaziva i rak koe.

Pa sve donedavno o uincima suneve svjetlosti na ljudsko zdravlje zna-lo se relativno malo. Iako se suneva svjetlost tisuama godina koristila kao lijek, nitko zapravo nije znao kako je i zato djelovala niti to danas zna. No u posljednjih dvadeset godina znanstvenici su unaprijedili svoje spoznaje o suptilnijoj psiholokoj i biokemijskoj reakciji tijela na suneve zrake te je postale jasno da je utjecaj suneve svjetlosti na nae zdravlje puno znaajniji nego to se nekada mislilo. Da, suneva svjetlost moe izazvati rak koe, ali - paradoksalno - sve je vie znanstvenih dokaza da bi suneve zrake mogle imatj i kljunu ulogu u prevenciji i poboljavanju stanja u nizu ozbiljnih degenerativnih i infektivnih bolesti ukljuujui: rak dojke, debelog crijeva, jajnika i prostate, dijabetes, visok krvni tlak, bolesti srca, multiplu sklerozu, osteoporozu, psorijazu, rahitis i tuberku-lozu. Na stranicama koje slijede te emo bolesti - i nain na koji suneva svjetlost na njih djeluje - prouiti pojedinano, no pogledajmo prvo to

suneva svjetlost - u irem smislu - ini ljudskome tijelu. Sunevu svjetlost koja dospije do Zemljine povrine ine vidljiva sv-

jetlost, ultraljubiasto i infrac rvcno zraenje. Priblino 37% suneva i 1 ac.:njn u fo rn1i je vidljive svjetlosti, 3'Mi otpada na ultraljubiasto, a prcoslnlih 60% na i11fr:1n 'v

RICHARD HOBDAY

A (t:tv. t tun wJ,tln) 1 1 1UVA1.racnje (320 -400 nm) te na srednjovalno B ili UVll 7.1 .tc.\1tJ{ (J.90 120 run).2 Oba potiu tamnjenje i opekline. UVB zraenje pu110 bre iznlivn opekline, no UVA zraenje prodire dublje u kou. Kronino dugogodinje svakodnevno viesatna izlaganje suncu moe izazvati trajne promjene u grai koe i dovesti do preuranjena starenja. Moe izazvati i atrofiju koe, a u podlonih se pojedinaca moe razviti i rak. Akutne epizode sunanja takoer mogu otetiti kou, to znaju svi koji su na svoju alost ve prvoga dana godinjeg odmora izgorjeli na suncu. Meutim, suneva svjetlost djeluje pozitivno na niz

uobiajenih konih poremeaja poput psorijaze, nekih oblika akni ili osi-pa te rijetkoga zloudnog raka koe zvanog mycosis fungoides.3 Suneva se svjetlost koristila i u uklanjanju bakterijskih i gljivinih konih infekcija. Dakle, sunce koi moe natetiti, ali je moe i lijeiti.

VITAMIN DI ZIMA VITAMINA D"

Vjerojatno najpoznatija dobrobit od izlaganja koe sunevim ultraljubiastim zrakama je da se njime aktivira proizvodnja vitamina D, potrdmog za rast i zatitu zuba i kostiju te zdrav imunosni sustav. Veina .wjttskog stanovnitva svu koliinu vitamina D dobiva iz sunca; u vezi s 11t10Nom toga esencijalnog nutrijenta na prehranu oslanjaju se jedino lju-' 11 koji puno vremena provode u zatvorenom. Slijedom jedne povijesne hltl,'(ajnnsti, o kojoj emo govoriti kada za to doe vrijeme, o vitaminu I> ~c govori kao o vitaminu iako je zapravo rije o hormonu. Vitamini su t vnd koje se u uobiajenim okolnosti1na ne sintetiziraju u ljudskome tije-111 , nc.:go se moraju unijeti prehranom. Hormoni se pak proizvode u tijelu i djeluju kao kemijski glasnici" koji kontroliraju (meu inim) rast, spolno s.tt.rijcvanje, reprodukciju i razinu glukoze u krvi. Uobiajena britanska prehrana sadri tek (priblino) etvrtinu za to potrebnog vitamina D; ostatak valja proizvesti fotokemijskim djelovanjem sunca na nau kou.

Premda nam u popularnoj literaturi i novinskim lancima esto govore du je za sintezu vitamina D nuno relativno malo suneve svjetlosti i da, ' Postoji. i tree, kratkovalna ultraljubiasto zraenje, UVC ili mikrobna zraenje, op. pr. 1

Vrstn limfoma, odnosno primarnih tumora, ije tumorske stanice potjeu iz limfocita, stanica imuno-s11og sustava, op. pr.

LJEKOVITO SUNCE

kako biste zadovoljili dnevne potrebe za njim, suncu trebate izloiti tek lice i ruke, i to na nekoliko minuta, sezonska narav spomenutog procesa ipak se ne spominje koliko bi trebala. U zemljama udaljenim od ekvatora, poput Britanije, od listopada do oujka vitamin D nemogue je proizvesti u koi. U toj kao i u drugim zemljama na slinim zemljopisnim irinama vlada prava zima vitamina D" jer je UVB zraenje odgovarajuih valnih duina - zraenje bez kojega nema proizvodnje vitamina D u koi - na povrini zemlje prisutno tek est mjeseci, izmeu travnja i rujna. Mjeseci najbolji za sintezu vitamina D su svibanj, lipanj i srpanj, a i tada se najvei dio vitamina D sintetizira od sredine jutra do sredine poslijepodneva. U zimskim mjesecima potrebe za vitaminom D zadovoljavamo poseui za zalihama koje smo prikupili izlaui se suncu prethodnog ljeta. Dakle, drugim rijeima, kou tijekom ljeta, u redovnim intervalima, valja izla-gati suncu kako bi se stvorila koliina vitamina D dostatna za cijelu zimu.

Kada se probije kroz kou, prohormon poznat kao 7-dehidrokolesterol suneva svjetlost pretvara u provitamin D3. Potom u roku od dva do tri dana provitamin D3 nastavlja se mijenjati i postaje vitamin D3 koji se zatim krvotokom prenosi u jetra, a onda i u bubrege i pretvara u bioloki aktivan hormon 1,25-dihidroksivitamin D3. Katkad ga nazivaju i soltriol ili hormon suneve svjetlosti." Tek petnestak posto 7-dehidrokolestero-la raspoloivog u koi pretvori se u vitamin D3 jer se duljim izlaganjem suncu provitamin D3 pretvara u tvari zvane lumisterol i tahisterol, obje bioloki inertne. Dakle, duljim izlaganjem suncu ne proizvodi se vie vi-tamina D, to znai da ne morate potamnjeti da bi se cijeli proces dogo-dio. Valja, meutim, imati na umu da se valne duljine koje u koi sin-tetiziraju vitamin D kreu u rasponu 290 - 320 nm, a da se valne duljine koje izazivaju eritem ili opekline od sunca kreu u rasponu 290 - 400 nm, to znai da ete, blokirate li zrake koje izazivaju opekline, sprijeiti i sintezu vitamina D.

Dakako, ograni ite li izlaganje ultraljubiastim sunevim zrakama - ostanete li u zatvorenom ili prekrijete kou odjeom i sredstvom za zntjtu od sunca - vae rezerve vitamina D mogu ostati niske itavih est mjesec i. Time se izla1.ctc riziku ruzvnjn brojnih ozbiljnih bolesti pove-1..tnlh s mnnjl. 1l 't p111l>lt11u 11101.

RICHARD HOBDAY

vitaminskog dodatka, odnosno zamjenskog vitamina D, no on je u veim koliinama toksian, a i tijelo bolje iskoritava vitamin D nastao djelovanjem sunca negoli vitamin D iz prehrane.

Kosti od kojih je sastavljen ljudski kostur nainjene su od ivoga tkiva koje se neprestano mijenja jer se neprestano stvaraju nove i uklanjaju stare stanice. Vitamin D odrava pravilan omjer kalcija i fosfora nunih za taj neprekidni proces formiranja i preoblikovanja kostiju. Veina kal-cija u naemu tijelu pospremljena je u kostur, a tek manja koliina krui krvotokom. Kalcij se neprestano oduzin1a, ali i dodaje kostima i krvi, no to smo starij i taj proces postaje sve neuinkovitiji. Kako starimo, tako naa sposobnost iskoritavanja kalcija zna oslabjeti, a tada postaje sve tee uravnoteiti apsorpciju i nadomjetanje kalcija. Tako se kotana masa smanjuje, a kosti postaju sve tanje i slabije. Dodatni imbenik u tom procesu je to to tijelo, kada je razina vitamina D u njemu preniska, ne moe apsorbirati dovoljno kalcija dC! bi ostalo zdravo koliko god kalcija unosili.

DEFICIJENCIJA ILI INSUFICIJENCIJA?

Dogubitkakalcijaukostimamoedoizbogdeficijencije(pomanjkanja) i insuficijencije (nedostatka) vitatnina D. O pomanjkanju vitamina D govorimo kada tijelo koliinu kalcija u krvi nastoji odrati na normal-noj razini poveanjem koliine paratiroidnog hormona koji u krvotok

izluuju dotitne lijezde. S druge pak strane u tom pokuaju da nadokna-di manjak kalcija koji apsorbira iz hrane, tijelo iz kostiju uzima poveane koliine kalcija. Nimalo sluajno, to je stanje - zvano sekundarni hiper-paratireoidizam - vaan imbenik u procesu gubitka kotane mase pove-zanog sa starenjem i zna dovesti do poveane lomljivosti kostiju. Kada se,

meutim, razine vitamina D dodatno smanje, vie ne govorimo o njegovu pomanjkanju, ve o nedostatku ili insuficijenciji. Tijelo vie nije u stanju odrati primjerenu razinu kalcija u krvotoku koliko god paratiroidnog hormona izluivala, a kostur jo bre gubi kalcij.

Dio strunjaka sekundarni hiperparatireoidizam smatra patolokirn stanjem i, kako bi sprijeili insuficijcnciju, preporuuju minimalni dnevn i

\6

LJ E KOVITO SUNCE

unos vitamina D. Drugi pak svoje preporuke temelje na koliini nunoj za prevenciju pomanjkanja vitamina D. To zapravo znai da ne postoje

. meunarodno priznate koliine vitamina D koje bi ovjek trebao uzimati svakodnevno kako bi ostao zdrav. Budui da se ne zna koja je koliina vitamina D optimalna za zdravlje, koliina izlaganja sunevim zrakama nuna za odranje zdravlja kostiju i te kako je diskutabilna.

U Sjedinjenim Amerikim Dravama (SAD) odraslim osobama do pedeset godina starosti preporuuje se unos 200 IJ4 vitamina D, osobama izmeu S 1 i 70 godina preporuuje se 400 IJ, a onima starijim od 71 go-dine 600 I]. Britansko ministarstvo zdravstva nedavno je odluilo ostati pri svojoj preporuci od 400 I] vitamina D za osobe starije od 65 godina, no za osobe u dobi od 4 do 64 godine nije propisana preporuena doza drei da e se primjerene koliine vitamina D osigurati redovnim izlaganjem

sunevoj svjetlosti tijekom ljeta. Dnevni unos od 400 IJ preporuuje se pojedincima u spon1enutoj dobnoj skupini posebno izloenima riziku in-suficijencije vitamina D, poput trudnica i dojilja. Znakovite je da britan-ski nain prehrane (u prosjeku) jami unos od samo 100 IJ, to je tipino i za mnoge druge razvijene zemlje. Prehrana koja bi zadovoljavala dnevne potrebe za vitaminom D morala bi ukljuivati velike koliine masne ribe poput lososa, skue, haringe i srdele te sastojke poput punomasnog mli-jeka, maslaca, jaja, sira i jetra.

U Sjedinjenim Amerikim Dravama i nekim europskim zemljama mli-jeko i margarin obogauju se sintetikim oblicima vitamina D, no takve namirnice nisu osobito pouzdan izvor vitamina D. Unos tih namirnica znatno se razlikuje od osobe do osobe, a i koliine vitamina D u spome-nutim proizvodima variraju. Studije su pokazale da manje od 20% uzora-ka mlijeka izuzetih diljem SAD-a sadri koliine vitamina D navedene na deklaraciji. Dodavanje vitamina D prehrambenim proizvodima mjera je javnoga zdravstva, iji je cilj prevencija rahitisa i smanjivanje ovisnosti o

sunevoj svjetlosti. Ta se praksa nairoko primjenjivala i puno prije nego to su znanstvenici doli do preciznih spoznaja o odnosu vitamina D iz sunca i vitamina D iz prehrane. l ck je. 1970-ih godina utvreno da je vi-

r;

RICHARD HOBDAY

tamin D hormon, a ne vitamin i tek su tada razvijene metode za mjerenje koliine vitamina D koji krui krvotokom.

Bilo je i prijedloga da se vitamin D ukloni iz nan1irnica, posebice onih namijenjenih djeci, zbog njegove mogue toksinosti. U odraslih osoba dnevna doza vitamina D od priblino 2400 IJ moe izazvati hiperkalce-miju ili nenormalno visoke razine kalcija u krvi. Simptomi toga stanja

ukljuuju muninu, povraanje, prekomjerno mokrenje, prekomjerni umor, depresiju i slabost miia. Redovito uzimanje visokih doza vitam-ina D mogu rezultirati nenormalnim taloenjem kalcija na stjenkama krvnih ila, u bubrezima i drugim organima, komom, pa ak i smru. Unos vitamina Di kalcija tijekom trudnoe i dojenja treba pomno nadzi-rati. Vitamin D moe potaknuti astinu u pacijenata alerginih na aspirin, a trebaju ga paljivo uzimati i pacijenti na antikoagulantima. Takoer moe izazvati poveanje glukoze u krvi u pacijenata ovisnih o inzulinu. Jedan od uinaka vitamina D jest i taj da - u pravilnim dozama -poveava apsorpciju magnezija iz prehrane. Magnezij je kljuan za niz tjelesnih funkcija, no jedna od posljedica pretjerana unosa vitamina D jest i ta da tijelo izluuje vie magnezija nego to bi to inae inilo, pa ga i tee nadoknauje. Pretjerani unos vitamina D izaziva insuficijenciju magnezija u srcu, to moe izazvati grenje koronarnih arterija, a u eks-tremnim sluajevima i srani udar. Isto tako moe naruiti tjelesni sustav za preradu kalcija te poveati razine kolesterola u ~vi.

Sreom, ini se da nitko nikada u sebe nije unio toksinu dozu suneve svjetlosti. Iako je ljudska koa sposobna proizvoditi velike koliine vitam-ina D, taj se proces, kao to smo vidjeli, regulira sam od sebe. Dakle, puno nam toga govori kako bismo se manje trebali oslanjati na oplemenjene namirnice ili oralne dodatke prehrani i ee izlaziti na sunce, na kraa razdoblja, u proljee i ljeti. Tijelo zapravo puno bolje iskoritava vita-min D nastao djelovanjem sunca od onoga iz hrane i dobijete li dovoljno

suneve svjetlosti u pravo doba godine, uope neete morati uzimati vi-tamin D u hrani. S druge strane ne izlaete li se suncu, moete razviti de-ficijenciju ili insuficijenciju vitamina D.

LJEKOVITO SUNCE

SUNEVA SVJETLOST, KOLESTEROL IVITAMIND

Ogranieno izlaganje ljetnoj sunevoj svjetlosti, uz deficijenciju vitam-ina D, izaziva i druge posljedice. U posljednje vrijeme esto sluamo o opasnosti1na visoke razine kolesterola u krvi, no o ulozi sunca u njezinu smanjivanju ujemo vrlo malo. Kolesterol igra vanu ulogu u tijelu. Prekursor je tjelesnih steroidnih hormona, a po molekularnoj je strukturi

slian vitaminu D, kortizonu i spolnim hormonima koji su nam nuni za reprodukciju. Visoke razine kolesterola mogu izazvati oteenja sti-jenki arterija, to pak moe dovesti do povienoga krvnog tlaka, blokada i tromboze. Manje je poznato da suneva svjetlost moe dramatino sniz-iti razinu kolesterola i da je ultraljubiasto zraenje tijelu zapravo nuno za razbijanje kolesterola. Oba prekursora vitamina D7 - dehidrokoles-terol i kolesterol - deriviraju se iz tvari zvane skvalen. Postoje dokazi da se skvalen, u prisutnosti suneve svjetlosti, u koi pretvara u vitamin D. Kada pak suneve svjetlosti nema, skvalen se pretvara u kolesterol. To bi inoglo objasniti visoke razine kolesterola izmjerene meu stanovnitvom na geografskim podrujima udaljenijim od ekvatora kao i zabiljeene se-zonske varijacije kolesterola u krvi: ini se da se razine kolesterola zimi poveavaju ba kao to se razine vitamina D smanjuju i da je to povezane s koliinom raspoloive suneve svjetlosti. Drugi zapanjujui uinak to ga suneve zrake imaju na ljudsko tijelo

povezan je s krvnim tlakom. Ve vie od pola stoljea, na temelju nekih od najranijih eksperimenata s ultraljubiastim zrakama, zna se da e se krvni tlak u normalne osobe ve nakon jednokratnog izlaganja suncu sniziti, a da e njegov uinak na osobe s povienim krvnim tlakom biti izracnij i. Istraivanje objavljene u asopisu American ]ournal of Physiol-ogy jo 1935. godine je pokazalo da je ultraljubiasto zraenje smanjilo krvni tlak u 60% do 70% osoba s hipc.: rtcnzijom. Dio sudionika spome-nutih tcst irnnjtt doivjdi su pad s i stoHkog tlaka - gornje vrijednosti krv-nog11 daka od ak li O mm/ l lg. Dij . 1 s t oll ~ lrn nimnj a. - donje vrijednosti kl'vnngn ti.tim - 1111dd 1n ,1; 11 slwvnjcv l1111puln 1.n >.O mm/ I fg.

RI CHARD HOBDAY

Ako, kako se ini, ultraljubiasto zraenje uistinu moe, i to znatno, sniziti krvni tlak, tada ni spoznaja po kojoj je krvni tlak najvii zimi -kada je solarno zraenje na najniim razinama - a najnii ljeti - kada je

ultraljubiasto zraenje na vrhuncu - ne bi trebala biti iznenaenje. Na krvni tlak utjeu i varijacije u pigmentaciji koe: jaa pigmentacija koe povezana je s povienim krvnim tlakom. Ljudi tamnije koe koji ive u Ujedinjenom Kraljevstvu i Sjedinjenim Amerikim Dravama pate od hipertenzije ee od ljudi europskog podrijetla. I obrnuto, kada ive u zemlji u kojoj su roeni - blie ekvatoru - prosjeni krvni tlak im je nii, biljee niu uestalost hipertenzije te rijetko imaju povien krvni tlak povezan sa starenjem, zajedniki i bijelcima i Afroamerikancima.

Objavljeni podaci pokazuju kako je linearni porast krvnoga tlaka pro-porcionalan poveanju udaljenosti od ekvatora, ali i da su geografske i sezonske promjene krvnoga tlaka obrnuto proporcionalne sunevu

zraenju. Jedno objanjenje za taj odnos izmeu visokoga krvnog tlaka i niskih razina suneve svjetlosti jest da u tijelu, kada su u njega pohranjene tek ograniene koliine vitamina D, dolazi do pojaane proizvodnje paratiroidnog hormona to s druge strane moe imati negativan uinak na grau i funkciju vaskularnog sustava. Ta hipoteza, iznesena 1997. go-dine u asopisu Hypertension, objanjava zato su narodi tamnije puti koji ive daleko od ekvatora skloni razvoju hipertenzije; njima, naime, za fo-tosintezu vitamina D trebaju znatne koliine suneve svjetlosti.

Rezultati jedne studije objavljene 1998. godine u asopisuLancetpokazali su da UVB zraenje sniava krvni tlak, a da UV A zraenje na njega nema nikakva utjecaja. Dakle, teoretski, uporaba sredstava za zatitu od sunca koja blokiraju UVB zraenje i tako spreavaju opekline moe prekinuti sintezu vitamina D, sniavanje razine kolesterola i smanjenje krvnoga tla-ka. Procjenjuje se da povieni krvni tlak ili hipertenzija u SAD-u pogaa pedeset milijuna ljudi i svake godine donosi dvije milijarde dolara gubita-ka u vidu izgubljene zarade. Lijekovi koji se prepisuju za lijeenje visokoga krvnog tlaka - bolesti koja je u razvijenim zemljama toliko uobiajena da se smatra gotovo normalnim dijelom procesa starenja - imaju j popratne pojave, a iznosi koji se u tin1 zemljama svake godi.ne troe na lijekove za vi-sok krvni tlak kreu se u milijardnma. B11cl11i da je hipertenzija imbenik

I ()

LJEKOVITO SUNCE

rizika za niz ozbiljnih bolesti ukljuujui i modani udar, bolesti srca, pa ak i rak, njihova je rairena uporaba sasvim razmnljiva. ini se, meutim, da boravak na otvorenom, na suncu, nudi jeftiniji - dodue i neto manje praktian - nain rjeavanja tog problema.

SUNEVA SVJETLOST I TIP KOE

Nai su najstariji preci izvorno pristigli iz istone Afrike, jednog od najsunanijih dijelova svijeta. S vremenom su postupno rnigrirali na sjever i jug, daleko od ekvatorijalnih podruja. I to su dalje odn1icali od ekvatora, to im je koa postajala svjetlija, to im je omoguavalo stvaranje dovoljnih koliina vitamina D za relativno kratkih ljeta i na geografskim podrujima udaljenijim od ekvatora. To je vjerojatno pretjerano po-jednostavljen prikaz, ali moe posluiti kao ilustracija za tvrdnju da mi, ljudi blijede puti, uglavnom tamnimo vrlo sporo. Pripadnici i pripadnice bjeloputih plemena vei dio godine provodili bi u radovima na otvore-nom i postupno tamnjeli. Ljeti bi postupno prikupljali zalihe vitamina D dostatne da preguraju zimu. Njihova je koa bila dobro prilagoena sezonskim varijacijama sunevih ultraljubiastih zraka, ba kao to je to i koa njihovih potomaka, samo to mi naalost danas toliko vremena provodimo u zatvorenom da nam je teko tamnjeti na siguran nain ili sintetizirati vitamin D.

Na jakoj sunevoj svjetlosti u koi se stvara tvar zvana melanin, bez koje nema preplanulog tena. Melanin je kemijski spoj koji djeluje kao prirodno sredstvo za zatitu od sunca i regulira koliko e upad.noga ultraljubiastog

zraenja doprijeti u dublje slojeve koe. Novonastao ili ve prisutan u tan1nijoj koi, melanin ograniava proizvodnju vitan1ina D. Dakle, to vie tamnin10, to se u koi stvara vie melanina i, posljedino, sve manje vitainina D. To dijelom objanjava zato je sunanjem nemogue dose-gnuti toks ine razine tog vitamina. Drugi je razlog, kao to smo vidjeli, to to je sinteza vita1nina D u koi sarnoograniavajua ; tek se manji dio prohormonn raspolo1.ivog u koi pn.:t varn u vitarnin D3. Stogn n e i'l,1H:nnd11jl' v

RICllARD HOBDAY

tipova koe, koliinu izlaganja suncu koju svaki od njih moe podnijeti prije nego izgori, a time i grubu procjenu relativne koliine suneve svjet-losti nune za sintezu vitamina D u svakom od spomenutih tipova koe. Kroz epidermu bijele koe prodire priblino 20% - 30% UVB zraenja, a kroz duboko pigmentiranu kou prodire ga tek 5%. Stoga je osobama crne koe nuno otprilike est puta vie solarnog zraenja da bi proizvele

koliine vitamina D priblino jednake onima koje proizvode osobe keltskog podrijetla s koom tipa 1: dovoljno da izazove opekline drugoga stupnja u toj najosjetljivijoj kategoriji. Smatra se da su svi izrazito tam-noputi ljudi koji ive na sjevernim zemljopisnim irinama, ako se due vrijeme ne izlau suncu ili ne uzimaju dodatke hrani, izloeni riziku defi-cijencije vitamina D.

Tablica 1: Suneva_ svjetlost i tip koe Sigurno, zdravo sunanje zahtijeva umjerenost i odreenu razinu samospoznaje, posebice u vezi s osjetljivou koe. Koliko e vam izlaganje suncu koristiti, ovisi o tome znate li svoj tip koe i vodite li rauna o tome kako tamnite.

1.

2.

3.

4.

/ j I

Najosjetljiviju kou imaju ljudi keltskih korijena: crvenokosi ljudi plavih ili zele-n ih oiju ili tamnokosi ljudi zelenih oiju. Premda im koa obino teko tamni i vrlo lako izgori, paljivim izlaganjem mogu poveat i toleranciju na sunevu svjetlost. Osoba u Britan iji s ovim t ipom koe, nenaviknuta na izravnu sunevu svjetlost, izgorjet e nakon 20 minuta provedenih na suncu sredinom ljeta. Tip koe vrlo uobiajen meu narodima sjevernoeuropskog podrijetla. Ljudi koe tipa 2 obino su bjeloputi, plavokosi ili crvenokosi, plavih ili kestenastih oiju, a znaju imati i pjegice. Obino tamne sporo i teko te lako izgore. Osoba u Ujedinjenim Kraljevstvu s ovim tipom koe nenaviknuta na izravnu sunevu svjetlost izgorjet e nakon 30 minuta provedenih na suncu sredinom ljeta. Vei na bijelaca ima svijetlu kou te plavu ili smeu kosu. Koa e im s vre-menom potamnjeti, ali i izgorjeti ubrzavaju li proces tamnjenja. Boja oiju dobar je pokazatelj osjetljivosti. Bjeloputi ljudi tamnih oiju obino lake tamne od onih s plavim, sivim ili zelenim oima, koj i i lake izgore. Osoba s ovim tipom koe nenaviknuta na izravnu sunevu svjetlost izgorjet e nakon 30 minuta provedenih na suncu sredinom ljeta. Premda puno lake tamne, Kinezi, Japanci i ljudi s Mediterana takoer mogu izgorjeti. Boja njihove koe kree se od maslinaste do smee, a obino su i tamnokosi i tamnooki. Koa im moe izblijedjeti ako due vrijeme ne borave na suncu. Osoba u Ujedinjenom KraljC'vstvu ~ovim 1 ipom koe nenaviknuta na Izravnu sunrvu svjet lost iz9orj tn.

LJEKOVITO SUN C E

s.

6.

Ljudi iz lndije, Jue Amerike i Arabije lako tamne i rijetko kada izgore. Imaju tamnu kou i kosu te smee ili crne oi. Ipak, osoba u Ujedinjenom Kraljevstvu s ovim tipom koe nenaviknuta na izravnu sunevu svjetlost izgorjet e nakon 70 minuta na izravnom suncu sredinom ljeta.

Veina ljudi afriko-ka ripskog podrijetla, smee do crne koe i kose, na suncu moe boraviti dugo a da pritom ne izgore. Budui da sadri velike koliine melanina koji filtrira ve i dio njezine ultra ljubiaste komponente, suneva svjetlost u tamnu kou teko prodire i teko je oteuje.

Dakako, osim tipa koe i doba godine u kojemu se izlaete sunevim zrakama na reakciju vaeg tijela na sunevu svjetlost utjee i mnotvo drugih faktora. Snaan utj ecaj na ishod sunanja imaju i dob, zdravst-veno stanje, prehrana i lijekovi koje uzimate, ali i brojni drugi imbenici, poput doba dana kada se sunate, veliine povrine koe koju izlaete, udaljenosti od ekvatora, nadmorske visine, zagaenosti atmosfere u ko-joj boravite, koliini naoblake, vrste tkanina koje nosite na sebi, naina na koji vam zrak cirkulira oko tijela, koliine suneva zraenja koja se pre1na vama odbija s neke povrine i tako dalje. Upravo je zato teko formuli-rati smjernice za sunanje, a tu ionako teku zadau nita jednostavnijom ne ine pojedinane esto proturjene preporuke strunjaka iz razliitih podruja javnoga zdravstva. Stoga bi prije nego to prouimo utjecaj sun-ca na druge aspekte nae fizike i mentalne dobrobiti moda bilo uputno razmotriti dio savjeta to nam ih u vezi sa sunanjem i vitaminom D daju spomenuti strunjaci.

Specijalisti za kou ukljueni u aktualnu raspravu o sunevoj svjetlosti i zdravlju ponajprije i ponajvie ele smanjiti broj smrtnih sluajeva uzro-kovanih rakom koe. Jedno od utjecajnijih tijela na tom polju britanska je Radna skupina za prevenciju raka koe (Skin Cancer Prevention Work-ing Party), koja u svojoj Izjavi o opem miljenju (Consensus Statement), objavljenoj l 997. godine, naglaava rizike izlaganja koe sunevoj svjet-losti. Autori spomenutog dokumenta i odraslima i djeci preporuuju da Sl' zat ite od sunca, posebice u razdobljima sunana vremena u proljee i

pocLkom ljeta. U Izjavj o opem miljenju izr i ito se kae da tamnjenje oij

izbjegavati sunce izmeu 11 i 15 sati . traiti prirodnu sjenu

RICHARD H OBDAY

za zatitu od sunca nositi, primjerice, majice kratkih i dugih rukava i eire

koristiti irok spektar sredstava za zatitu od sunca zbog zatite od UV A i UVB zraenja

Jednostavno kao dan, pomislili biste. Pa moda i nije elite li odrati odgovarajue razine vitamina D u tijelu. Naime, nitko nije istraio uinke takva ponaanja na status vitamina D u organizmu. Godine 1988. britansko ministarstvo zdravstva objavilo je izvjee

Prehrana i zdravlje kostiju" (Nutrition and Bone Health), koje se bavi koliinama vitamina D i kalcija koje konzumiraju stanovnici Britanije. Autori izvjea pozvali su na preispitivanje korisnih i tetnih uinaka izla-ganja sunevoj svjetlosti i definiranje smjernica koje bi unijele ravnoteu

izmeu umanjivanja opasnosti od raka koe i odravanja pri1njerenih ra-zina vitamina D meu stanovnicima Britanije. U izvjeu su ustvrdili i da

veina odraslih Britanaca sav potreban vitamin D mogu pribaviti tako da u razdoblju izmeu travnja i listopada kou lica i ruku svakodnevno, na pola sata, izlau suncu. Jasno je da preporuke Radne skupine za prevenciju raka koe u prilinoj

mjeri ograniavaju prilike za taj oblik sinteze vitamina D. S druge strane upravo sulice i ruke dijelovi tijela najosjetljiviji na rak koe i fotostarenje.s Kako, dakle, pomiriti neto to djeluje nepomirljivo? Jedan nain je prouiti kako se suneva svjetlost u prolosti koristila u lijeenju bolesti i ono to se tada znalo usporediti s onim to danas znamo o razliitim

imbenicima koji utjeu na sunanje. Zasad emo, meutim, nastaviti prouavati korisne uinke suneve svjetlosti na ljudsko tijelo.

" Oblik

I 11 11 fl 11 11 I I 1111 t 1 \ \

od)< I z,111 d c1 11 11.1 1d 111 111111 l 11\n lifotd 11 Hs~('X ll , 'il''itl ,t W,11d , do l.tjl' do fantast i ' uog 0 1 I 11 l' 1 'l 1 h1pltlt ljttnih d,tn,\ bebe iz odjc:l,t 1.111 cdonoad u kolicima bi i1.vt1l.l 11 dvrn l ~lt.' okrenuto prema jugu. Sestra Ward bila je stara kola" i vjcrov.tht d.l e kon1binacija svjeeg zraka i toploga sunca bebama koristiti vie od zaguljive, pregrijane atmosfere u inkubatoru. Opazila je kako koa beba sa uticom, kada ih izvede na sunce, ponovo poprima normalnu boju. Istraivai koji su prouavali improviziranu ter-apiju sunevom svjetlou sestre Ward otkrili su da je plavi dio vidljivog spektra bio posebno uinkovit u razbijanju bilirubina u krvi beba. U go-dinama koje su slijedile tretman plavom svjetlou" - dodue ne onom iz sunca, ve iz umjetnog izvora - postao je standardni postupak. Iako je

bolnikom osoblju bebu puno zgodnije staviti pod lampu nego je izvoditi na sunce, posljednje je puno prirodnije. Dananjim se majkama savjetuje da bebe ne izlau suncu to i ne mora biti u najboljem interesu djeteta jer istraivanja ukazuju na to da izlaganje sunevoj svjetlosti u djetinjstvu titi od bolesti kasnije u ivotu, to je' tema koja je obraena u Poglavlju 3.

SUNEVA SVJETLOST I RAST

Svatko od nas na sunevu svjetlost reagira drukije, ak i u mater-nici, kao to pokazuje jedna studija nedavno objavljena u asopisu Na-ture. Poznato je da sezonske varijacije u razinan1a svjetlosti reguliraju razmnoavanje i rast u sisavaca. Jedno od impresivnijih otkria pove-zanih s uinkom suneve svjetlosti na ljudski razvoj je ono po kojemu djeca roena u proljee, za razliku od djece roene u jesen, odrastaju u osobe viega stasa. Istraivai s Instituta za ljudsku biologiju pri bekom

sveuilitu pokazali su da mjesec roenja i posebice varijacije u razinama suneve svjetlosti u kasnijim fazama trudnoe utjeu na rast u odrasloj dobi.

U razdoblju od deset godina vie od pola milijuna vojnih obveznika Aus-trijske savezne vojske proli su preglede i analiza njihove tjelesne visine pokazala je jasnu vezu izmeu mjeseca roenja i tjelesne visine u osam-naestoj godini. Utvreno je da prosjena tjelesna visina varira tijekom razdoblja od 365 dana i da je taj izraeni godinji ritam sinkroniziran

46

I 11111 \ 1 1 11 illllt I

1 1zl11 1111 1 lllH ' v \' j tl11 1.1 , ' l''j lt~ .u ,l bi v1sma vrhunac dostizala 1 11 1~ t ll ni 11 1a.tv 111.1, , , 11 . 1j111 ~ 11 lc H k11 poe tkom listopada, dok je suneva V Jc1 lnst ma ks111u1111 d osllz,d ,t u l1p11ju, a minimum u sijenju. Rast je u lp1d1 11.tj ln i.i Lij ekom tri rnjt.'st'l.,\ uo i i nakon roenja. Objanjenje za hli -.. Jw povezanost rasta i sunca otkrivenu u spomenutoj studiji jest da 11 aj.rnjc suneve svjetlosti u ton1 kritinom razdoblju mogue regulira koliinu hormona rasta u majinu, a time i djetetovu krvotoku. U sjevernoj Europi postoji duga tradicija vjenavanja u lipnju; godinje

slavlje svibanjskoga kralja i kraljice podupire taj obiaj. Dijete zaete u lipnju ili srpnju rodit e se u proljee kada se trajanje suneve svjetlosti postupno poveava. S druge strane dijete roeno u rujnu u tih e prvih kst mjeseci puno vie vremena morati provesti u zatvorenom. U starome vijeku to bi mu umanjivalo izglede za opstanak zato to bi, provodei limu u zatvorenom prostoru, imalo vie izgleda pokupiti kakvu respi-ratornu infekciju, a i u tom bi formativnom razdoblju raspolagalo s vrlo malo vitamina D. Dakle, ti drevni rituali plodnosti moda su i uvede-ni upravo zato da se potakne raanje u proljee i tako smanji smrtnost novoroenadi. tovie, postoji i jedan glasoviti citat koji se tie upravo utjecaja sunca na zaee i trudnou, a potjee iz starog Egipta. Dio je to Himne suncu" koju je napisao faraon Eknaton iz osamnaeste dinas-tije (1353. - 1337. pr. n. e.), koju u svojoj knjizi ovjek i sunce" citira Jacquetta Hawkes:

amci plove uzvodno i amci plove nizvodno Tvoll) dolasku svi se puti otvaraju

Pred licem tvojim riba iz vode skae Zrake tvoje do velikog oceana doseu

Ti si onaj to muko sjeme u enu polae, I koji to sjeme u mukarcu stvara;

Ti pouruje sina u utrobi 1najinoj, I pla njegov umirujc.

I u utrobi majinoj njegova si dadilja.

RICHARD HOBDAY

Ti udie dah svim stvorenjima svojim. Novoroenome usta otvara

I hranu mu daje.

Eknaton u svojoj himni objanjava kako je bog sunca stvorio cijeli uni-verzum i kako sav ivot dolazi od njega. tovie, Eknatona su opisivali kao prvog terapeuta suncem zato to je pokazivao neobino tovanje prema oivljujuim i okrepljujuim moima sunca, a i prikazan je kako se u drutvu svoje prelijepe kraljice Nefertiti i svojih mladih keri izlae

sunevim zrakama. Za Eknatonove vladavine sunce se prikazivalo kao krug koji isijava zrake, od kojih neke kraljevskom paru donose ankh", to je hijeroglif koji oznaava ivot.

Reljef u vapnenjaku koji prikazuje far-aona Akhenatona i kraljicu Nefertiti kako svoje h 'eri iz lau ivotodajnim sunevim z rakama

Eknaton je poznatiji kao jedan od ve-likih povijesnih heretika jer je nakon dolaska na vlast raskinuo s prolou objavom da postoji samo jedan bog, bog sunca Aton (ili Aten). Eknatonov revolucionarni kult sunca bio je vana

pretea kasnije monoteistike religi-je. Aton se posve razlikovao od Raa, Horusa, !zide, Ozirisa i ostalih egipatskih boanstava koja su se do tada tovala i po tome to se nikada nije prikazivao u ljudskom ili ivotinjskom

obliju. Ubrzo nakon Eknatonove smrti stara su boanstva povratila milost. Faraon je postao Tutankamon, a Egipat se vratio tradicional-nim oblicima tovanja sunca koji su se prakticirali prethodnih esnaest

stoljea. Eknatonova vladavina, njegovo ime i injenica da je uope post-a jao bili su izbrisani iz anala egipatske povijesti. Eknatonovo revolucio-narno tovanje sunca zavrilo je prilino nesretno, ali barem imamo njeg-ovu himnu u slavu sunca.

' ll

LJE KOVITO SUNCE

PSIHOLOGIJA SUNCA

Zapadnjaka literatura krcata je aluzijama na sunce i njegovu sposob-nost uzdizanja duha. Iako su pisci, posebice pjesnici, o tome neumorno pisali, povezanost svjetlosne deprivacije i depresije znanstveno je dokaza-na tek 1980-ih godina. Dakako, ideja da niske razine svjetlosti u zimskim mjesecima mogu potaknuti tugu i oaj medicinskoj profesiji nije novost. U etvrtom stoljeu prije nae ere otac medicine" Hipokrat pisao je kako bi zbog njihova utjecaja na fiziko i mentalno zdravlje studenti medicine trebali prouavati godinja doba i ono to se tijekom njih zbiva. Praktiari istonjake medicine oduvijek su prouavali uinke razliitih godinjih doba na svoje pacijente. No stanje koje se danas naziva sezonskim afek-tivnim poremeajem (SAP) - oblik depresije koja se javlja u zimskim mjesecima - na Zapadu se poelo priznavati i dijagnosticirati tek nedavno.

Moe se rei da je sezonski afektivni poren1eaj izravna posljedica estog boravka u zatvorenom prostoru. Pored toga, to je ujedno i vrijeme koje pro-vodimo na slab ome svjetlu. Malo je uredskih zgrada, tvornica i trgovakih centara koji u veoj mjeri proputaju dnevnu i sunevu svjetlost. Kao to

emo vidjeti u sljedee1n poglavlju, un1jetna svjetlost slaba je zamjena za stmeve zrake. Mi nismo stvoreni za taj bezvremenski, neprestani sum-rak s kraja 20. stoljea, to moda objanjava zato je sezonski afoktivni

poremeaj toliko uobiajen. Prema nekim podacima, SAP pogaa 1 % do 3% stanovnika Velike Britanije, a jo ih 20% doivljava njegov blai oblik.

Mi smo evoluirali na razinama svjetlosti specifinim za otvoren prostor. Intenzitet osvjetljenja na otvorenom desetak je puta vei od onoga koje proizvodi umjetno osvjetljenje. U suvremenim zgradama elektrina sv-jetla osiguravaju izmeu 150 i 160 luksa, a na otvorenom, u podne, sunce moe isporuiti i 100 000 luksa. U osunanoj prostoriji, na ravnu plohu 1 uoc pasti i do 60 000 luksa. Na otvorenom, ak i za tmurna kinog zim-skog dana, na sjevernim zemljopisnim irinama svjetlost intenziteta od 1000 luksa uobiajeno traje i po est i vie sati. Pnd,icntc oboljele od SAP-a doncdavno Sl' lij e ilo umjetnom svjetlou

ud pl'ihl l1,no 2 500 h1k sa, no SV(.' je 11 ohh'(njtHl jc. I lj t.

RICHARD HOBDAY

god i l\C: u asopisu Journal of Affective Disorders, pokazala da se simp-t orni SAP-a u zimskim mjesecima mogu ublaiti obinom jednosatnom k t njom svakoga jutra. To otkrie ne bi trebalo iznenaditi nikoga tko je

t~ it ao I lipokratove ili radove drugih medicinskih autoriteta klasinog doba: tjelovjeba na otvorenom stoljeima se preporuivala kao li-jc k protiv melankolije. Premda nakon itanja medicinske literature iz prolosti biva jasno da se proputanje sunca u zgrade esto promicalo kao oblik prevencije bolesti, pa i depresije, znanstvena su istraivanja tek ne-davno pokazala da je tomu uistinu tako. U drugom lanku objavljenom u istom asopisu 1996. godine navodilo se da kliniki deprimirani paci-jenti u osunanim bolnikim sobama napreduju bolje od onih u sumor-nim sobama. Pacijenti psihijatrijskih bolnica s ozbiljnom nesezonskom depresijom, koji su imali sree da ih smjeste u osunane sobe, a time i ne-hotice podvrgnu tretmanu sunevom svjetlou to je prodirala kroz pro-zore, otputani su bre od pacijenata smjetenih u sobe u koje nije dopi-rala izravna suneva svjetlost. Zakljuci ove studije potvruju nagaanja o vanosti proputanja sunca u zgrade, no njihove emo implikacije raspraviti kada za to doe vrijeme. Sada pak idemo poblie istraiti se-zonski afektivni poremeaj: to je SAP i koga pogaa?

Sunev dnevni ciklus svjetlosti i tame regulira mnotvo najvanijih hor-monskih i biokemijskih procesa u ljudskome tijelu. On je na vanjski urar, koji se brine da na unutarnji bioloki sat radi glatko. Bez tih vremenskih naznaka ili zeitgebera - svjetlosti i tame te u manjoj mjeri uobiajenih sva-kodnevnih aktivnosti poput doruka, rada, stanke za ruak, termina za odlazak na spavanje i tako dalje - temeljni ritam ljudskoga tijela prelazi na ciklus koji je blii 25-satnom negoli 24-satnom. Dakle, ne drimo li ga pod nadzorom, na unutarnji sat radi po svome" i svakoga dana dodaje priblino 40 minuta. Nakon dvadeset dana nekontrolirana rada, sa svakodnevnim dodatkom od 40 minuta, normalni obrazac buenja i spavanja okree se naglavce. ovjek danju spava, a nou je budan. Taj se obrazac katkad vida u ljudi, iji su cirkadij ski ritmovi narueni sljepoom ili Alzheimerovom boleu.

Simptomi po kojimn se SAP r:w:likuj

R IC H AR D H O BDAY

o pt il koga 'l ivca na lijezdu u dijelu mozga zvanu hipotalamus. Ta 1li1 t1c.I ,\ lu i scratonin, hormon koji igra kljunu ulogu u kontroliranju

1 . 1 ~pnl 0'/.cnja i reguliranju obrasca spavanja, tjelesne temperature, pro-b.wc i seksualnog nagona. Novija istraivanja ukazuju na to da u osoba koje pate od SAP-a postoji nekakav poremeaj hipotalamusa koji jaka sv-jctlost moe preokrenuti. U zimskim mjesecima razina seratonina pada, n niske razine seratonina povezuju se s tjeskobom i depresijom. tovie, ci io antidepresiva novijeg datuma poput Prozaca ublaavaju simptome depresije poveavajui razinu seratonina u mozgu. Dakle, terapija jakom

svjetlou moe biti uinkovita u lijeenju SAP-a jer lijei tetneljno po-1nanjkanje seratonina. Jedna od funkcija seratonina je i obuzdavanje luenja drugog neurohor-

mona, melatonina, kojega proizvodi pinealna lijezda. Kada se razina sv-jetlosti smanji, proizvodnja seratonina pada, a pinealna lijezda u krvotok

poinje luiti melatonin. Melatonin potie spavanje smanjujui aktivnost mozga i usporavajui druge fizioloke procese. Djeluje kao glavni hor-mon" i stimulira otputanje hormona drugih lijezda ukljuujui hipo-fizu, adrenalne lijezde, jajnike i testise. One pak reguliraju niz tjelesnih procesa, od probave i mjesenice do poetka puberteta.

Do prije nekoliko godina melatonin se slavio kao udotvoran lijek. Sma-tralo se, naime, da su mnogi zdravstveni problemi povezani sa starenjem posljedica smanjenja razine melatonina u tijelu pa se uzimanjem oralnih pripravaka melatonina taj manjak moe nadoknaditi i tako usporiti pro-ces starenja. To je umjetno poveavanje razine melatonina trebalo imati niz korisnih uinaka: poboljati spavanje, stimulirati imunosni sustav, sniavati krvni tlak i prevenirati rak. Iako je u Ujedinjenom Kraljevstvu

povuen iz prodaje, melatonin se u nekim dravama i dalje moe kupi-ti bez lijenikog recepta. U vezi s njegovim medicinskim i anti-ageing osobinama konana odluka jo nije donesena, no melatonin se koristi u lijeenju poremeaja u obrascu spavanja. No ostavimo sada po strani melatonin, seratonin i uinke tih hormona na tijelo i promotrimo poblie

sunevu svjetlost i depresiju. Depresija je vrlo uobinj c.: na bolest I 11 i:v 1koi11t1'( 11utkt1 pogula do 10%

hrirnnskog s t :rnovni~t V1t . To jl 11 njt(

ZIMSKA DEPRESIJA I GLAD ZA SVJETLOU

RICHA RD HOBDAY

Vei dio (mogue i do 20%) britanskog stanovnitva u zimskim mjesec-in1a zna patiti od blagog oblika depresije zvanog ,,zimska depresija". I opet, vjerojatno zato to vrlo malo vre1nena provodi na otvorenom ili je zatvoreno u zgrade koje zimi proputaju vrlo n1alo suneve svjetlosti. Uz taj oblik blage depresije javlja se jo jedan poremeaj, iji bi uzrok mogao biti suvremen nain ivota, takozvana glad za svjetlou. Meu simptom-ima koji se spominju u raspravama o SAP-u jest i onaj da osobe koje pate od njega tvrde da su gladne svjetlosti ili da osjeaju potrebu da, kad god mogu, upale svjetla. Kao to je u svojem intervjuu 1903. godine (godinu dana uoi smrti) primijetio veliki terapeut svjetlou i dobitnik Nobelove nagrade Niels Finsen:

Sve to sam postigao u svojim eksperimentima sa svjetlou i sve to sam nauio o njezinoj terapijskoj vrijednosti posljedica je toga to mi je i samome toliko trebala, to sam za njom toliko udio.

Isto vrijedi i za mnotvo drugih ljudi sudei po tome kako se ponaaju kada se nau na odmoru u nekom sunanom ljetovalitu. Ti1ne to se peku na podnevnom suncu moda pokuavaju nadokn~di~i propute~~ vrijeme ili proputenu sunevu svjetlost. To bi ponasanJe mogla bttl manifestacija gladi za svjetlou", tijela koje udi za svjetlou kako je to opisao Niels Finsen, koliko god tetna bila za kou. Ba kao i sezon-ski afektivni poremeaj, i opekline od sunca kao neizbjenu posljedicu prederavanja" suncem vjerojatno dugujemo zgradama u kojima o~itavamo i pretjeranim koliinama vremena to ga u njima provodimo.Caki ako se inae ne sunate, postoje vrlo dobri razlozi da cijele godine, svakoga dana, na otvorenom provedete sat vremena kako biste zadrali fizioloko zdravlje, i to, ako vam je vid oteen, po mogunosti bez naoala ili kon-taktnih lea koje inae nosite.

Staklo filtrirn valne duljine mn11jt od 1110 om, t\) 'lna i da proputa ogrn ni~ H' kolh.'< itH' tJVA 1. rnc.'\11 J.1. n \IVI\ 1. 111 l' ll) (' uope tH.: proputn .

1 I

LJEKOVITO SUNCE

To objanjava zato iza prozorskog stakla ne moete potamnjeti. Budui da filtriraju iste valne duljine, lee i stakla na naoalama spreavaju da puni spektar prirodne svjetlosti dopre do mrenice u stranjem dijelu oka. Ljudsko je oko evoluiralo i prilagodilo se na itav spektar sunevih zraka i ini se razumnim sugerirati - to dio znanstvenika i ini - da ga se izlae punom spektru suneve svjetlosti. Prije nego krenemo dalje, upozorenje. Nikada ne gledajte izravno u sunce niti u pomrinu sunca jer ete time trajno otetiti oko. U doba kada jo nije bilo sofisticiranijih navigacijskih pomagala, sljepoa je bila profesionalna bolest mornara i

istraivaa. Ti su moreplovci iz davnina geografsku irinu odreivali uz pomo ,,nianskog tapa" kojim su mjerili visinu sunca iznad horizonta. Kako bi zabiljeili njegov poloaj i orijentirali se, morali su izravno zuriti u sunce, to ih je (ili barem neke od njih) stajale vida.

Otkria povezana sa SAP-om i terapijom svjetlou obavijena su zapanjujuom ironijom. S jedne strane ljudi u zatvorenom provode silne

koliine vremena i troe novac na svjetlosne kutije i simulatore zore kako bi nadomjestili manjak suneve svjetlosti, a s druge ih se strane odvraa od toga da na sunce uope izlaze. Dakako, izmeu SAP-a i sunanja ne postoji veza. Ili ipak postoji? Pa jedan od simptoma pomanjkanja vitam-ina D je depresija, a tvrdilo se da je mogue da su sezonska narav i simp-ton1i SAP-a posljedica promjene u razini vitamina D3, koja pak dovodi do promjene u razini seratonina. tovie, autor rada objavljenog 1998. godine u asopisu Nature otiao je toliko daleko da je ustvrdio kako je

mogue da koliina seratonina proizvedenog zimi ovisi o koliini izlag-mja svjetlosti prethodnog ljeta. Dakle, eto dokaza, dodue ogranienih, dn sw1anje u ljetnim mjesecima moe imati i psihike i fizioloke uinke 1.imi. Ako je tomu tako, tada se terapijom svjetlou koja se rabi u lijeenju oboljelih od SAP-a moda jednostavno nadoknauju niske razine serato-ni na nastale zbog nedostatna izlaganja sunevoj svjetlosti ljeti. Svakako hi bilo zanimljivo provesti eksperiment kojim bi se provjerilo spreava li ljetno sunanje zimsku depresiju. No to bi se oito protivilo duhu aktual-nih zdrnvstvcnih kampanja koje zagovaraju izbjegavanje sunca.

2

POSRNUE SUNCA

Jo od prvih zemljoradnikih civilizacija protok vremena raunao se prema prirodnim ciklusin1a. Poznavanje godinjih doba naim je preci-ma omoguavalo planiranje sjetve i etve usjeva. Pomagalo im je u uzgoju stoke i predvianju migracije divljai. Prouavajui Mjeseeve faze, mogli su predvidjeti kada e rijeke naplaviti i navodniti zemlju, i kada mogu odravati nona vjerska slavlja i drutvene dogaaje nou, a pritom ipak vidjeti jedni druge. Vjerski voe i kraljevi katkad su se birali zato to se vjerovalo da mogu utjecati na Sunce, donijeti dobru etvu i dobro vri-jen1e za prikupljanje ljetine. Kada im to ne bi polo za rukom, njima - ili nekome drugome - prijetila je opasnost da budu rtvovani.

Prirodni su se ciklusi prouavali i stoga to se vjerovalo da duboko utjeu na zdravlje. Dananji stanovnici razvijenih zemalja pak ne moraju znati nita ni o Sunevu ni o Mjeseevu ciklusu. ivimo u sve urbaniziranijem svijetu i moemo se, ako to elimo, zatititi od promjenjivih godinjih doba i doticaja sa suncen1. Meutim, kao to emo vidjeti, iskustva

lij enika iz drugih kultura i povijesnih razdoblja upuuju na to da ta vrsta izolacije moe natetiti zdravlju i dobrobiti. U starome svijetu bogovi i boice sunca esto su se tpvali kao boanstva

medicine. Izvodili su udotvorna izljeenja, donosili prosvjeenost i ivotni smisao. No znali su biti i osvetoljubivi i destruktivni. ini se da t1 t1 nai preci bili posve svjesni da sunce ima i mranu i svijetlu stranu i dn su oba aspekta vrijedna njihova tovanja. Sunce je bilo u sreditu nji-hova ivota i - budui da su se, ako su eljeli preivjeti, morali uskla-d lt i s prirodnim ciklusima - vjerojatno su bolje od nas znali kada im

'f\1J\cvn svjetlost teti, a kada korist j. Ipak, nae su fizioloke i psiholoke pot rclw ugluvnom jednake njihov imn. Monotonija nas iscrpljuje, a prom-ji-11 11 Hl ioudi1n, j n a, znh vn ljt1jt1t~ i 11joj 1t11p1t(h1jr nw n jt:dan od najveih l~ l 111l wnilrn pro111jr 1w u nn ~ I JI\ 'l lvntl 1111 J1 .1111 ct.

- ------

R I CHARD HOB DAY

U dananje vrijeme sluamo vie o opasnostima - o mranoj strani sunca - nego o koristima koje nam donosi suneva svjetlost. Sunanje se danas prikazuje kao drutveno zlo usporedivo s puenjen1 ili zlopora-bom alkohola. Kau nam da zdrava potan1njela koa ne postoji; zdravi preplanuli ten je oksimoron. S obzirom na zabrinutost koja vlada glede raka koe - osobito njegova najopasnijeg oblika, zloudnog melanoma - i rupe" u ozonskom omotau, takav je razvoj dogaaja posve razum-ljiv. Upravo nas zato danas malo toga i potie da izlazimo na otvoreno i rabimo pozitivne aspekte sunca, a zahvaljujui suvremenu nainu ivota prirodnim se ciklusima vie ne moemo prilagoditi s lakoom s kojom smo to nekada inili. Danas moemo raditi, odmarati se, igrati se, kupo-vati i putovati u umjetnom okoliu i imati vrlo malo doticaja s vanjskim svijetom. Posljedina, mnogima od nas sunce je gotovo nevano u sva-kodnevnom ivotu.

Bilo bi prilino pouno uzeti olovku i komad papira, sjesti i izraunati koliko vremena, svakoga tjedna, provodite u zatvorenom prostoru. Pre-ma nekim procjenama, prosjena brojka je 90%, a ako radite kod kue, ili ako ste bolesni, predkolske ili starije ivotne dobi, spo1nenuta brojka inoe biti i vea. Po tome se znatno razlikujemo od svojih predaka od ko-jih je veina , dobar dio godine, od jutra do mraka radila na zemlji. Kako smo pak vidjeli u prethodnom poglavlju, ako ljeti ne izlazite na sunce, razine vitamina D u vaemu tijelu mogu biti puno nie od potrebnih, a izlaete se i riziku sezonske depresije. No to nisu jedini nedostaci dugo-trajnoga svakodnevnog boravka u zatvorenom, osobito u zgradama koje ne proputaju puno suneve ili dnevne svjetlosti, zgradama s umjetnim osvjetljenjem.

UMJETNA SVJETLOST U ZATVORENOM PROSTORU

Nain gradnje i posebno nain osvjetljavanja graevina m ogu imati dubok uinak na fiziku i fizioloku dobrobit ljudi koji u njima obitava-ju. U idcnlnom slt1 ~1ju u1njctno osvjctlj t.'llj (; kojemu se .iz dana u dan izln7.

RICHARD H OBDAY

ga uope nema, fluorescentno osvjetljenje moe stvoriti jednolian oko_l~ bez sjena. Ako su fluorescentna svjetla k tomu ugr~e_n~ u pros.tonJU bijeloga stropa i bijelih zidova, bit e i puno jed1~ostr~k1~ 1 viestru.~1h od-bljesaka. Sve je jarko osvijetljena, no nema dubine, sto Je nesu~npvo ne-prirodno. tovie, bez dnevne svjetlosti nee biti ni vremenskih nazna_ka ili zeitgebera koji pomau u sinkroniziranju vaega t~ele~nog ~~t~. Osim toga razine svjetlosti lako mogu dostii vrijednosti bhs~e ili Jednake prirodnom sumraku, a tada nee suzbijati luenje melaton1na.

Pojavljuju se dokazi koji ukazuju na to da dugotrajni uine~ umj~tno~ ,,zagaenja umjetnom svjetlou(( mogu biti tetni, ~o il~stnra slJedeci primjer. Jedan od hormona to ih lui hipofiza stimulira adrenalnu 7.1 i jezdu. Ako uvjeti osvjetljenja znatno odstupaju od pr~ro~og ~p~kt,ra, hipofiza e proizvoditi prevelike koliine tog za adrenali~ sti~ulira!uceg hormona. Na to je jasno ukazala jedna usporedna studija uc1nka izlag-tHlj(\ prirodnoj i umjetnoj svjetlosti na koliinu adrenokortil~otropnog hormona (ACTH-a), koja se izluuje u krvotok. Nakon dva qedna pro-vtckna na hladno bijeloj" fluorescentnoj svjetlosti od otprilike 3500 luksa razine ACTH-a u ispitanika dostigle su nenormalno visoke razine,

~to je izazvalo stres. Razina ACTH-a u ispitanika vratil~ se u normalu nnkon dva tjedna izlaganja dnevnoj svjetlosti. Kada se umjesto s ,,hladno hljdin1" svjetlima isti eksperiment izveo s osvjetljenjem punoga spektra,: u krvi su zabiljeene znatno nie razine ACTH-a - ,,hormona stresa Dakle, jarko umjetno svjetlo koje se po spektralnom sastavu raz.likuje od :mncve svjetlosti tijelo izlae stresu, i to u vrlo kratkom raz~oblJU od d~~ tjedna. Iz toga jasno slijedi da se na godinjem o~or~ moze~o opu~t1tl j na sunevoj svjetlosti od 50 000 luksa, ali da b1 umjetna SVJe~lost 1st~ jaine na nas djelovala vrlo uznemirujue. Doktor Fritz ~ol~w1ch, ~~J~ je proveo spomenuto istraivanje i njegove rezul~ate P~JaS~~~.u ~J~~~ Utjecaj okularne percepcije svjetlosti na metabolizam ljudi 1 z1vot1nJa ( 1979.), zakljuio je da:

Prirodna svjetlost, k~ja djeluje na cijelo tij(1lo1 element je vitalan koliko i uorl tt i zrrtk, Krw trtlwrt, oujclut hi t~f

RICHARD HOBDAY

najizloenije bolestima i infekcijama. Nagle izmjene godinjih doba dre posebno nepoeljnima.

Kako bi bilo jako i zdravo, ljudskome tijelu nuan je taj izazov postupne promjene uvjeta, kao i redovna tjelovjeba. to ste aktivniji, to vie hrane moete pojesti a da se pritom ne udebljate. Bavite li se tekim fizikim radom na hladnoi, moete pojesti gomile hrane i ne dobiti na teini. Za odravanje suvremenoga sjedilakog naina ivota potrebno je malo kalorija. Nedavno istraivanje prehrambenih i nutricionistikih navika odraslih Britanaca pokazuje da (u prosjeku) jedu priblino 10% manje hrane od aktualnog standarda: 2000 kalorija za ene i 2500 kalorija za mukarce. Britanci sagorijevaju manje kalorija i debljaju se i to vjerojatno zato to su sve neaktivniji i to im je sve udobnije. Tek 20% dananjih mukaraca i 10% ena bave se aktivnim zanimanjima. U Ujedinjenom Kraljevstvu danas svakoga tjedna gledamo 28 sati televizije, dvaput vie nego l 960ih. Pretilost u britanskoj populaciji poveala se sa 8% 1980. na 15% 1995.

godine. U SADu je dosegnula epidemijske razmjere. Godine 1994. priblino 20% Amerikanaca i 24% Amerikanki klasificirani su kao preti li, a pojavnost pretilosti je u porastu. Pretilost je ujedno i glavni zdravst-Yt n i problem meu bolje stojeim stanovnitvom u zemljama u razvoju l

RICHARD HOBDAY

Svakako nema dokaza koji bi poduprli iroko rasprostranjeno miljenje prc1na kojemu je porast pojavnosti zloudnog melanoma posljednjih go-d i na na neki nain povezan s osiromaenjem ozona. Taj se trend pojavio i prije problema s gubitkom ozona, koji je pak mogao trajati neko vri-jl'mc prije nego to je zapaen. Rad objavljen u asopisu British ]ournal

V V 1 V

oj' Cancer - ,,Povezanost tumora koe, sunceva zracenJa 1 os1romasenJa ~zona((, pokazuje kako se od 1957. do 1984. godine pojavnost zloudnog mclanoma u Norvekoj poveala za 350% u mukaraca i 440% u ena. U iston1 razdoblju nije bilo promjena u razinama ozona iznad Norveke niti ikakve vee promjene u godinjoj izloenosti ultraljubiastom sunevom

zraenju. Zastraujue prie, poput one po kojoj se zbog pojaanoga ultraljubiastog zraenja u ovaca u ileu razvijaju one mrene, nema-ju uporita u znanstvenoj literaturi. Za spomenute se ovce poslije ut-vrdilo da su oboljele od zaraze koja nije imala nikakve veze sa suncem.

Meutim, jasno je da se o temi osiromaenja ozona, a time i sunanja iznosi mnotvo neutemeljenih komentara. Ako ikada, osiromaenje ozo-na postar e razlog za ozbiljnu zabrinutost tek kada od raka obole ljudi koji od njega nikada ne bi oboljeli da do osiromaenja ozona nije dolo. Dok se to ne dogodi, istraivanje stvarnih uzroka raka koe i poticanje na zdravo sunanje donijelo bi nam puno vie koristi od zaokupljenosti stanjem gornjeg sloja Zemljine atmosfere i svaljivanjem krivice na Sunce. Prehrana i nain ivota imaju daleko veu ulogu u nastanku raka nego to se danas priznaje. Isto se moe rei i za drugu bolest, iji je porast navod-no uzrokovan osiromaenjem ozona - sivu ili staraku mrenu.

SUNEVA SVJETLOST I SIVE MRENE (KATARAKTE)

Niz studija jasno pokazuje da su vam izgledi da u starosti razvijete sivu ili staraku mrenu puno vei ivite li u nekom sunanom dijelu svijeta. Otprilike na isti nain na koji aktivno ohcshrnbruju sunanje strunjac i nam dnnns govore da je i'.l.lngn nj t nlrn uh 1 11 l j 11hl t~mH01n ztacnju opasno i :mvjl111jt1 lcrn .\11.t knJt' 111\ll\ V1\ lj,, p rn lt11rt I ii 1 li 1110 J'"' i1.hjq~)i. 1 kao to su

11

LJ E KOVITO SUNC E

nam savjetovali da na kou nanosimo sredstva za zatitu od sunca kako bismo sprijeili rak koe, sada nam savjetuju da nosimo sunane naoale koje blokiraju UV komponentu sunevih zraka. To je, dakako, neprirodno. Ljudsko oko evoluiralo je na sunevoj svjet-

losti i sasvim je sposobno nositi se s njegovim itavim spektrom. Sunane su naoale uglavnom modni dodatak. Naim je precima sasvim lijepo ilo i bez njih. Ako su u bilo kojem trenutku i osjetili potrebu da zatite

oi od blijetanja sunca, na glavu bi stavili eir ili se maknuli u sjenu. U svojoj knjizi Umijee gledanja" (The Art of Seeing) Aldous Huxley se prisjea kako je u mladosti pretpostavljao da je svaka osoba koju bi vidio s naoalama zatamnjenih stakala bila ili slijepa ili imala problema s vidom. Noenje takvih pomagala sa sobom nosilo je poprilinu stigmu: svakako se nije smatralo ni modernim ni poeljnim. A u posljednjih etrdesetak godina ljudi su zapravo postupno prestali nositi eire i preli na sunane

naoale, moda i zato to na otvorenom provode manje vremena pa im se oi teko nose s prirodnim razinama dnevne i suneve svjetlosti. No gorue pitanje glasi izaziva li uistinu solarno zraenje sivu mrenu?((

Poetkom 20. stoljea postalo je jasno da je siva mrena daleko uobiajenija u zemljama Treeg svijeta nego na Zapadu, to je dovelo do uhipoteze o sunevoj svjetlosti" kao uzroku kataraktogeneze. Spome-uuta hipoteza, koja je ignorirala razlike u prehrani, kulturi, siron1atvu, pothranjenosti i bolestima, tvrdei da je solarno zraenje iskljuivi uz-rok, i dan-danas je aktualna. Ipak, nikada nije dokazana da sivu mrenu 11 ljudi izaziva ultraljubiasto zraenje. Uzrono-posljedina veza nikada nije utvrena iako su to mnogi istraivai pokuavali. tovie, objavljeno Jt' mnotvo studija koje nude snane dokaze koji tu hipotezu pobijaju i 11mjcsto solarnog zraenja nude nekoliko moguih uzroka. U jednoj od 11Jih tvrdi se da se poveanu pojavnost sive mrene u Treemu svijetu moe 111 i pisati i akutnoj dijareji jer ona izaziva ozbiljnu demineralizaciju tijela. I ,w imbenici za pojavu sive mrene predlagali su se i drugi aspekti loih i lvot nih uvjeta poput pothranjenosti, puenja i zagaenja. Jaka sw1eva vJt1 l o~a tcli oirnn , s.11110 na druge naine. Primjerice, samo (priblino)

dv ' snta na podn (.:vnon) snncu 11.i snljcgmn pokrivenom terenu dovolj-11 .1 11 1.1 1\:1s1.i 11 .d< fo 1olc ' l i\l itl't ili . 11 J1 111 ~ I J ' ' I Hllc. lsrn s

RI C HARD HO BDAY

1 11vl t l \ 11 pustinji nakon est do osam sati izloenosti. Oko se snanom ul 1 1 11 I J t 1 binst0Jn zraenju ne moe prilagoditi onako kako to ini koa. Ponovljeno izlaganje moe izazvati upalu, otok i gnojenje zbog ega u 1 lc 'ltrtmnln1 uvjet ima valja nositi zatitne lee.

RAK KOE

lJ posljednjih desetak godina zdravstveni nam strunjaci savjetuju da se 1.l>og sve vee pojavnosti raka koe ne sunamo. Broj sluajeva zloudnog 1nd anoma, najozbiljnijeg oblika te bolesti, u porastu je. Zbog toga se i organiziraju opseni programi zdravstvenog obrazovanja , ija je zadaa i1po1.orit i ljude na opasnosti od sunanja. U Ujedinjenom Kraljevstvu svake se godine biljei 4000 novih sluajeva , a u Sjedinjenim Amerikim Dravama ih je samo 1998. godine dijagnosticirano 40 000. Tvrdnja da

i1.mcu suneva ultraljubiastog zraenja i zloudnog melanoma postoji uzrono-posljedina veza te da se poveana stopa raka koe moe pripi-sati nainu na koji se danas prakticira sunanj e nairoko je prihvaena. Izlaganje sunevoj svjetlosti doista moe dovesti do preuranjena starenja, stvaranja keratinskog plaka i drugih, vrlo runih konih bolesti. Pritom,

meutim, ne t reba zaboraviti zdravstvene rizike povezane s nedovoljnim koliinama apsorbirane suneve svjetlosti, koji mogu nadmaivati rizike povezane sa zloudnim melanomom.

Nema gotovo nikakve sumnje u to da ultraljubiasto sunevo zraenje u bjeloputih ljudi moe izazvati dva tipa raka koe: rak bazalnih stanica i rak

ploastih stanica. I jedan i drugi gotovo redovito reagiraju na tretman i tek nekolicina oboljelih umire. Smatra se da rak ploastih stanica nije posljedi-ca opeklina od sunca, ve kurnulativnog izlaganja suncu, a obino se raz-vija u starijoj dobi. Sve donedavno smatralo se da je i rak bazalnih stanica povezan s kroninim izlaganjem suncu, no danas postoje dokazi za to da je glavni uzroni faktor za tu vrstu raka zapravo povremeno izlaganje koe nenavikle na sw.1eve zrake. Zloudni melanom - rjei i smrtonosniji tip raka koe - 1nlae ljude pogaa ee od raka bazalnih i od raka ploastih stanica, a 1noc se pokrenuti nakon nekoli ko l'pizoda zadobivanja ozbiljnih opddina od s\111rn. O njcgovin1 se 1 l'l,rncilun Jo~ mnlo '.I.na, a pravu narav

11jq~

RICHARD HOBDAY

najbolje naviknuta. Melanom se povezuje i s nekoliko epizoda izgaranja nu suncu u djetinjstvu, ali najvaniji faktor rizika za tu bolest je tip koe: ljudi koji teko tamne su najugroeniji, bez obzira na to jesu li i koliko puta u prolosti izgorjeli.

Zloudni melanom u prvome je redu rak koe, no moe se razviti i drug-dje: u oku i, vrlo rijetko, na mjestima koja nisu izloena suncu poput :ek-t uma, vulve, vagine, usta, respiratornog trakta i mokranog mjehura. Cini se da se uzrok za pojavu tih nekonih zloudnih melanoma ne krije u izla-gnnju suncu, to znai da bi na djelu mogli biti i drugi imbenici. tovie, imu dokaza da na rizik pojave zloudnog melanoma mogu utjecati i fak-tori koji nemaju veze sa suncem: prehrana, hormonalne promjene, virusi, I ijckovi, ozljede koe (poput opeklina i rana) te neka zanimanja povezana -, ii.laganjem kemikalijama.

Na umu valja imati i to da je porast stope melanoma zabiljeen u popu-l.1

--

RI CHARD H O BDAY

ljuhit(:lj imn sunanja da na suncu ostanu puno dulje nego to bi to bio lt Hl>'. nj da im koa nij e zatiena. No postoje dokazi da to produljena izla-

g inje.: 11uncu zapravo poveava rizik od melanomskog i nemelanomskog t 1lk:l koe. Sredstva za sunanje kategoriziraju se sukladno faktoru zatite nd sunca Hi SPF-u. Jednostavnim rij,eima, proizvod s faktorom 15 (ili Vl't'hn ) osobi koja se suna doputa da na suncu ostane 15 puta dulje nego ~t o bi to mogla da nije nanijela losion i da prit_om ne izgori. Dakle, ako bi opekline inae poela dobivati nakon dvadeset minuta provedenih na sllncu, sredstvo s faktorom zatite 1 S teoretski bi joj dopustilo da pojavu opeklina odgodi za pet sati. U praksi, djelotvornost sredstva za zatitu od sunca moe oslabjeti i dobrano prije isteka tih pet sati. Stoga elite li visoku razinu zatite odrati na dulje vrijeme, sredstvo na kou morate nanositi u obilnim koliinama i u redovnim intervalima. Takoer se SPF odnosi samo na razinu zatite od UVB zraenja, ne i UVA zraenja.

Sunevo zraenje koje dopre do Zemljine povrine sadri dvije valne duljinekojemogunatetitikoi: ultraljubiastuAiliUVAteultraljubiastu B ili UVB. Obje izazivaju i tamnjenje i opekline. UVB izaziva opekline bre od UVA, ali ne prodire toliko duboko. Ultraljubiasto zraenje B povezuje se sa svim oblicima raka koe, a za UVA zraenje se vjeruje da je povezano sa zloudnim melanomom i preuranjenim starenjem. Sve do prije nekoliko godina UVA zraenje dralo se relativno sigurnim, no da-nas se zna da te zrake prodiru duboko u kou gdje mogu otetiti kolagen i elastin te izazivati pojavu bora.

Povezanost UVA zraenja i melanoma nudila se kao jedno od objanjenja za nezgodnu injenicu da se poveani rizik od te bolesti poeo biljeiti i meu ljudima koji koriste sredstva za sunanje . Jedno od ponuenih objanjenja je i ono prema kojemu su sve donedavno sredstva za sunanje bila puno uinkovitija u blokiranju UVB zraenja nego u blokiranju UVA

zraenja jer se UVA zraenje smatralo nekodljivim. Dakle, omjer UVB i UVA zraenja koji je upila koa osobe koja je rabila sredstvo za zatitu od sunca bio je drukiji od njihovih relativnih omjera u prirodnom spektru

sw1eve svjetlosti. Osoba koja se sunala koristei se nekim od tih sred-stava za zat itu (od uglavnom UVB zraenja) izlagala se viim dozama UVA zrn'\. njn 1H'o 1n hi to bio sluaj d.1 1w ko7,n nije nanijcln zatitu

Ili

LJE KOVITO SUNCE

i tako se izloila poveanom riziku konih bolesti uzrokovanih UV A zraenjem, poput mclanoma. Bila ta hipoteza tona ili ne, slui kao ilus-tracija koliko takvi proizvodi korisnika mogu uljuljkati u lanu sigurnost.

Dv~ epi~emiolog~, doktori Frank i Cedric Garland, autori su mnogih stud1Ja koJe ukazuju na to da vitamin D nastao izlaganjem suncu moe pomoi u zatiti ~d brojnih ozbiljnih oblika raka, pa i od zloudnog mel-anovma. Garland1 su uz to izloili hipotezu po kojoj vitamin D zapravo moze po~~i u zatiti koe od tetnog djelovanja UV A zraenja te da,

ka~a u ko~1 ne~a vitamina D, velike koliine UVA zraenja mogu potak-nuti razvoj karc1no1na zaetih izlaganjem suncu u djetinjstvu. Budui da koa vitamin D proizvodi kada je izloena UVB zraenju (ali ne i UVA zraenju), njihova teorija daje teinu argumentima koji govore protiv upor~be_ sredst~va za zatitu od (uglavnom UVB zraenja) sunca. Evo za:aza~Ja o zloc~dnom melanomu koje su Garlandi 1992. godine iznijeli u casop1suAmericanjournal of Public Health:

Diljem svijeta drave u kojima se uporaba sredstava za zatitu od sunca preporuivala i ,prihvatila iskusile su na