MAJKA AYAHUASCA

AUTORIvan Vuković

TEKST UREDILA I LEKTORIRALAMaja Klarić

ILUSTRACIJE (naslovnica i poleđina)Ivan Eror

ILUSTRACIJE (unutar teksta) Mario Javoran

GRAFIČKI PRIJELOMDuška Radečić

Sinestet, 2013.

MAJKA AYAHUASCA

5

DAN 1.

1

Premda Lima, prijestolnica Perua, ima svojih čari, jedva sam čekao da napustimo kaos tog multimilijunskog čudovišta i uputimo se prema prašumi. Taksi nas je po dogovoru čekao u 13h pred hotelom u Mirafloresu, otmjenoj četvrti u kojoj je smještena većina

turista, te smo krenuli prema aerodromu Jorge Chávez, udaljenom oko 45 minuta vožnje. Auto je klizio po cesti. Hana je bila pored mene i držala me za ruku, a ja sam promatrao ocean čiji su me valovi hipnotizirali. Ako ni zbog čega drugog, zbog njega se isplatilo posjetiti Limu. Prošli smo pored dugačkog zida oslikanog fantastičnim grafitima peruanskih crtača koji me oduševio čim sam ga vidio. No, kako smo odmicali od Mirafloresa, zgrade su postajale sve trošnije i otrcanije, a Lima sve ružnija. Vozač je bio dobro raspoložen pa je vrijeme prolazilo u razgovoru. Ispitivao me koliko smo dugo u Peruu, gdje smo bili, što nam se najviše svidjelo, kamo idemo... Začudio se kad sam mu rekao da u dvadeset dana koliko smo tu nisam probao Pisco Sour, poznato peruansko alkoholno piće. Od srca se nasmijao kad sam mu rekao da više niti ne pijem alkohol, i to isključivo vlastitim odabirom, a ne zbog zdravstvenih prob-lema ili iz vjerskih razloga, što su bile prve njegove asocijacije na taj „propust“. Nisam mu ni pokušao objasniti da je apstinencija od alkohola jedan od glavnih preduvjeta ispijanja aya-huasce, čudesnog ljekovitog napitka amazonskih šamana, koja je i glavni razlog našeg puta u Peru. Dok smo zapinjali u gustom prometu razgovor je bivao sve tišim, a ja sam se izgubio u mislima, prisjećajući se trenutka kad sam tek otkrio ayahuascu...

MAJKA AYAHUASCA

6

2

Za ayahuascu sam prvi put čuo prije par godina u jednoj televizijskoj emisiji u kojoj su gosti pričali o tome kako u području rijeke Amazone postoji napitak zvan ayahuasca, koji se priprema od istoimene lijane (Banisteriopsis Caapi). Ispijanje tog napitka vodi

u čarobna područja ljudske svijesti gdje možemo susresti duhove, iscijeliti se fizički i psihički te pritom naučiti mnoge stvari o sebi i svijetu oko nas. O ayahuasci su pričali s dubokim poštovanjem, kao o živom i svjesnom biću s kojim možemo komunicirati. Nazivali su je Ma-jkom. Čovjeku je ponekad dovoljna jedna rečenica ili pogled da osjeti neobičnu iskru u sebi, tu magnetsku privlačnost prema nekoj stvari ili osobi, koji kao da su nekoć davno već bili dio njegovog života. Zov ayahuasce osjetio sam u svom srcu i odmah znao da ću jednoga dana doći do nje, premda nisam znao kad. U tom mi se trenutku putovanje u Peru činilo poput dale-kog sna. No, sjeme je bilo posijano, a život je pun iznenađenja. Mnoge su se kockice potom posložile i, gotovo dvije godine poslije, evo me na aerodromu, u redu zrakoplovne kompanije StarPeru, čekam let Lima-Iquitos koji polazi u 15:00.

MAJKA AYAHUASCA

7

3

Hana i ja uputili smo se u centar SpiritQuest Sanctuary u srcu prašume, oko sat vreme-na vožnje brodom od Iquitosa gdje ćemo boraviti sljedećih deset dana i prisustvovati ceremonijama na kojima se pije ayahuasca. Iz e-maila dobrodošlice kojeg je poslao

organizator Howard saznali smo da se još šestero ljudi odlučilo na istu pustolovinu. Budući da smo svi trebali stići u Iquitos istim letom, igrali smo se pogađanja tko od prisutnih ide s nama u Sanctuary. Hana je pogodila gotovo sve. Prva osoba koju smo upoznali bila je Beth iz SAD-a, točnije iz Missourija. Bio joj je to sedmi put da dolazi kod Howarda u Peru. Ja sam isprva tvrdio da nema šanse da ona ide s nama, na prvi je pogled nikad ne bih povezao s ayahuascom: žena u kasnim četrdesetima, duge plave kose i dugih umjetnih noktiju. No, kad sam vidio da čita knjigu „The Serpent of Light – Beyond 2012“ znao sam da sam pogriješio. To se i potvrdilo kad smo ušli u autobus koji je vozio do aviona, a Beth nam je pristupila i sa smješkom nas upitala: „You going to Howard’s?“ Oduševljeno nas je zagrlila kad smo potvrdno odgovorili. Odmah smo se sprijateljili, a k tome smo još i sjedili jedni pored drugih u avionu. Konačno smo poletjeli prema prašumi. Let od Lime do Iquitosa traje oko dva sata, s jednim stajanjem u Pucallpi. U avionu smo upoznali još jednu osobu koja je išla u Sanctuary - Soniu, simpatičnu tamnoputu Francuskinju od dvadeset i nešto godina koja živi u Americi i radi za agenciju za organizaciju koncerata.

Nakon sat vremena leta krajolik se promijenio. Iza sebe smo ostavili nazubljene vrhove Anda i po prvi put dotaknuli prašumu. Ispod nas su se prostirale beskrajne zelene krošnje ispresijecane rijekom Amazonom koja je vijugala kroz zelenilo poput moćne svijetlosmeđe zmije. Njeno sjajno tijelo klizilo je kroz udaljena, divlja i nenaseljena područja. U amazonskoj kozmologiji, zmija, osobito ogromna vodena zmija anakonda, sveta je životinja i arhetipski simbol te vrlo važan element mitova o postanku svijeta.

Sletjeli smo u Iquitos gdje nas je dočekao Howard Lawler, glavni organizator i vlasnik centra SpiritQuest Sanctuary. Howard je Amerikanac koji više od trideset godina živi u Peruu, a bavi se šamanizmom i svetim biljkama Ayahuascom i Huachumom, kaktusom koji se naziva i San Pedro. Tu smo upoznali ostatak družine. Bio je tu četrdesetogodišnji Bob iz Detroita, vlasnik pizzerije i entuzijast po pitanju psihodeličnih supstanci kojemu je to već peti put da dolazi u SpiritQuest. Sa sobom je doveo sedamnaestogodišnju kćerku Casey, mrzovoljnu tinejdžerku u pubertetu, koja se tu našla, činilo se, prvenstveno na njegov nagovor. Bilo je tu i dvoje Kanađana - Rosalyn, tanašna, simpatična alternativka od dvadeset i šest godina te Ralph, proćelav, mršav psihoterapeut od šezdesetak godina. Beth, Sonia, Hana i ja. Sve u svemu, raznolika ekipa.

Kad smo se svi međusobno upoznali i ukrcali prtljagu u Howardov džip, sjeli smo u taksije i krenuli na vožnju kroz Iquitos do broda koji će nas odvesti do Sanctuaryja. Prije nego je taksi krenuo, osjetio sam da me je netko izvana potapšao po ruci. Bio je to nosač prtljage

MAJKA AYAHUASCA

8

koji je zahtijevao napojnicu. „Tips, tips“, ponavljao je. „You go dring ayahuasca wid Howard. Give me tips.“ Pretpostavivši da ne razumijem španjolski, tiho je dodao sebi u bradu: „Saca dinero“, odnosno „vadi pare.“ Dao sam mu dvadeset sola i ušao u taksi, sretan što ostavljamo njegovo antipatično lice iza sebe.

Započela je vožnja kroz Iquitos, najveći i glavni grad peruanske Amazonije. Dočekalo nas je žarko tropsko sunce, plus 35 ºC i apsolutni kaos na cestama na kojima svi izgledaju pomalo sumnjivo dok jure na starim auto-rikšama na tri kotača kroz prljavštinu, siromaštvo i bijedu. Grad zrači poprilično negativno zbog čega je Howard odlučio ne zadržavati se u Iquitosu pa smo s aerodroma odmah krenuli na brod za Sanctuary.

Uspjeli smo se probiti kroz gradsku gužvu do obale rijeke Nanay koja se ulijeva u Amazonu. Tu nas je čekao brod „La Reyna de la Selva“ odnosno „Kraljica prašume“ kojom je upravljao dobroćudni mladić po imenu Roy. Krenuli smo prema Sanctuaryju. Uživao sam u svojoj prvoj vožnji rijekom, sa smiješkom promatrajući okoliš i ljude koji žive u kućicama od drva i trstike. U Amazoniji takve nastambe zovu maloca. Iz rijeke Nanay prešli smo u rijeku Momón i nakon otprilike sat vremena vožnje stigli u naš budući dom.

SpiritQuest Sanctuary nalazi se usred prašume i do njega se može doći jedino brodom. Bio sam sretan što je oko nas nedirnuta priroda i što niotkud ne dopiru zvukovi automobila ili gradske vreve. Signala za mobitel nije bilo, osim na jednom povišenom vidikovcu, tako da sam se osjećao slobodnim i od tehnologije. Bio sam u prekrasnoj divljini, spreman za duboko poniranje u sebe i rad s ayahuascom, neometan ičim izvana. Odvojenost od vanjskih utjecaja jedan je od ključnih dijelova rada sa svetim biljkama ukoliko pojedinac želi istinsko pročišćenje, bistrinu uma i duboko iscjeljenje. Svatko od nas imao je svoju sobu sa zahodom. Pored soba bili su zajednički tuševi, a tu se nalazila i ogromna maloca u kojoj su se održavale ceremonije s ayahuascom. Radi se o impresivnoj kružnoj prostoriji posebne energije, ukrašenoj brojnim tekstilima plemena Shipibo i drugim indijanskim rukotvorinama, a u čijem se središnjem dijelu nalazi šamanski stol ili mesa, na kojem među desecima ritualnih predmeta odskaču tri velike bijele jaguarove lubanje. Oko maloce raste puno lijana ayahuasce. Centar je pun zelenila i raznih biljaka. Osjećao sam se kao da sam se zatekao u rajskom vrtu.

MAJKA AYAHUASCA

9

4

Nakon što smo se smjestili u sobe, Howard nas je okupio i odveo u drugu veliku malocu, blagovaonicu. Tu nas je upoznao s don Roberom, mršavim, ali žilavim starčićem top-log osmijeha, šamanom koji će voditi naše ceremonije. Dobar i stručan šaman jedan

je od najvažnijih, ako ne i najvažniji čimbenik kvalitetnih ceremonija s ayahuascom.Riječ „šaman“ potječe iz tunguskog jezika i izvorno ne postoji u ovoj tradiciji. U

području rijeke Amazone, iako se u novije vrijeme ponekad koristi termin chamán, uglavnom se za šamana upotrebljava naziv curandero, iscjelitelj. Curandero je osoba čiji je posao da liječi, iscjeljuje i brine za tjelesno i duševno zdravlje pojedinca i zajednice. On nije običan čovjek. Sposoban je stupiti u kontakt sa svijetom duhova u proširenim stanjima svijesti. Istražuje i poznaje unutarnja prostranstva ljudskog uma i vodič je onima koji su na putu duhovne spoznaje. On je chacaruna, što bi doslovno značilo „osoba most“ i označava onoga koji pomaže ljudima da samostalno stupe u kontakt sa svijetom duhova i prijeđu iz jednog stanja svjesnosti u drugo, iz područja uma u područje srca. Pritom je njegova osnovna namjera da liječi.

Postoji više vrsta curandera, kao što su oracionista – onaj koji liječi molitvama, encantero – onaj koji u ritualima koristi čarobno kamenje i kristale, te vegetalista – onaj koji liječi i radi s biljkama od kojih je ayahuasca tek jedna. Njegovo naukovanje traje jako dugo i zahtijeva višegodišnju disciplinu. Jedan od najvažnijih aspekata te discipline jest takozvana dieta, poseban režim prehrane i ponašanja kojeg se osoba mora pridržavati kako bi postala curandero vegetalista. Ako se osoba pridržava tog režima, bolje fizički reagira na biljne napitke i u stanju je bolje se povezati sa svijetom duhova te ostvariti punu korist svog rada. Putem nje čiste se čovjekovo tijelo, um i duh. Ona također predstavlja izazov kojim pojedinac pokazuje ozbiljnost svoje namjere i predanost istoj.

Tradicionalna amazonijska dieta uključuje režim prehrane koji je vrlo jednostavan, ali i bljutav, a sastoji se od kuhane ili pečene ribe, kuhane manioke, banana, kvinoje, jaja i vode. Ne konzumira se ništa slatko, čak ni voće. Sva se jela pripremaju bez soli. Nema alkohola, kave, svinjetine, crvenog mesa, životinjskih masti, zasićenih ulja ili ljutih začina. Takav oblik diete isključuje čak i upotrebu sapuna, šampona, zubne paste i dezodoransa. Također, osoba mora apstinirati od seksualnih odnosa, uključujući masturbaciju, i s njima povezanih misli. Seksualna apstinencija pomaže sačuvati važnu energiju koja je potrebna za izazove rada s biljkama. Sva čovjekova pažnja treba biti usmjerena samo na njih. Na taj način čovjek iskazuje poštovanje prema ritualu i tradiciji u kojima sudjeluje i može ostvariti iskustvo duše neometano tjelesnom željom.

Osoba koja se izučava za šamana odlazi u osamu, u višemjesečnu izolaciju u divljini (barem šest mjeseci) gdje pije napitke od raznih biljaka i provodi vrijeme pretežno u šutnji,

MAJKA AYAHUASCA

10

osluškujući svoje srce i glasove biljaka, promatrajući njihovo suptilno djelovanje na tijelo i um. Biljke koje konzumira su takozvane plantas maestras ili „biljke učiteljice“. Još ih zovu i doctores, liječnice. Ljudi su se bahato proglasili najinteligentnijim bićima na planetu, stoga će mnoge, pogotovo materijaliste, začuditi činjenica da postoji nekoliko biljaka koje su inteligentnije i pametnije od ljudi i koje nas poučavaju. Kaže se da sve biljke učiteljice imaju svoj duh, koji je svjestan i inteligentan. Nakon što šaman provede određeno vrijeme pridržavajući se stroge diete i konzumiranja određene biljke, duh iste pojavljuje se u njegovim vizijama i snovima te počinje komunicirati s njim učeći ga svojim tajnama. Taj duh šamani zovu „majkom“ biljke i on predstavlja njenu esenciju, on ju čini živom. Sve biljke učiteljice, kad ih se konzumira, u dieti imaju svoj glas. Osoba drži dietu samo s jednom biljkom, kako bi se za to vrijeme upoznala i komunicirala samo s njom. Konzumiranje dvije biljke odjednom bilo bi kao da čovjek pokušava istovremeno voditi razgovor s dvije osobe. Svaka je biljka kao osoba, a učenik stvara intiman odnos s njom i upoznaje ju, upoznaje njenu osobnost, ljekovite osobine, i najvažnije, njenu pjesmu – icaro.

Icaro je poput glazbenog koda biljke pomoću kojeg šaman za vrijeme ceremonije priziva duh iste u svrhu liječenja. Drugim riječima, nakon što biljka otkrije svoj icaro onome tko to zasluži, ta osoba stječe njenu moć, koju potom koristi za liječenje. Ta se moć zove mariri. Duhovi biljaka su ti koji liječe, a šaman je tek prijenosnik njihove energije. Važno je napomenuti da dietu ne drže samo oni koji se izučavaju za šamana, već je s vremena na vrijeme ponavljaju i sami šamani tijekom cijelog svog života, kako bi osvježili i osnažili svoju moć, stekli nova saznanja i upoznali nove biljke.

Postoje mnoge biljke učiteljice pa, prema tome, postoji više „subspecijalizacija“ vegetalista, ovisno o tome s kojim su se biljkama povezali putem diete i koje biljke primarno koriste za liječenje. Tako postoje: paleros – šamani koji koriste samo koru i smolu velikih amazonijskih stabala; sanangueros – stručnjaci za široku porodicu biljaka koja se zove sanango, od kojih je najpoznatija chiric sanango (Brunfelsia grandiflora); camalongueros – oni koji rade sa sjemenkama camalonge, žutog oleandra, kojeg natapaju u etilnom alkoholu zajedno s kamforom i bijelim lukom; catahueros – oni koji pripremaju napitke od smole drveta catahua; perfumeros – stručnjaci za upotrebu mirisnih biljaka, parfema i mirisnih vodica, kao što je Agua de Florida; tabaqueros – stručnjaci za duhan mapacho; ajosacheros – oni koji rade svoje napitke od biljke ajo sacha (Mansoa alliacea); toeros – koji koriste toé ili daturu; te bobinzaneros – stručnjaci za biljku koja se zove bobinzana. Curandero vegetalista koji se specijalizirao za rad s ayahuascom zove se ayahuasquero. Među svim biljakama učiteljicama, ayahuasca je najmoćnija. Kažu da je ona majka svih biljaka učiteljica. Ona je posrednik i prevoditelj između svijeta ljudi i svijeta biljaka te ljudima omogućava komunikaciju s drugim biljkama.

Naš curandero don Rober Acho Jarama je takozvani banco ayahuasquero i sananguero. Postoji hijerarhija među amazonijskim šamanima koja ovisi o broju godina koliko se neka osoba bavi vegetalismom, broju i dužini dieta koje je prošla, broju i vrstama biljaka kojima je ovladala i broju icara koje je naučila. Tri najviša stupnja vegetalisma su: banco, muraya i sumi(runa). Titulu banco koju ima don Rober dobivaju samo najmoćniji i najugledniji

MAJKA AYAHUASCA

11

šamani, oni koji se bave vegetalismom i pridržavaju se diete više od četrdeset godina. Banco na španjolskom znači klupa ili sjedalo. Prema tome, banco curandero je poput sjedala na kojem sjede duše preminulih šamana i duhovi koji mu daju moć. On je stručnjak za liječenje i dijagnosticiranje bolesti, koji je ovladao prašumom i razumije tajne zemlje. Može dozvati duhove predaka i pričati njihovim jezikom. Također, kaže se da može biti na dva mjesta u isto vrijeme, letjeti i mijenjati oblike, transformirati se u životinje kao što su krokodil, boa, dupin, ptica ili jaguar. Howard nam je rekao da se don Rober može transformirati u legendarno biće iz amazonijske mitologije koje se zove sacharuna ili chullachaqui – šumski demon.

Don Rober potječe iz obitelji curandera iz plemena Lamista u okrugu San Martín u gornjoj Amazoni. Liječenjem ayahuascom bavi se već preko četrdeset godina, a u svijet šamana inicirao ga je njegov ujak kad je imao jedanaest godina. Samostalno je počeo voditi ceremonije kada mu je bilo šesnaest. Tijekom ceremonija pomaže mu njegova žena doña Eliana Acho, koja je također vrsna curandera bobinzanera. Zajedno imaju osmero djece.

MAJKA AYAHUASCA

12

5

U maloci smo bili u polumraku, a sunce je polako zalazilo. Howard nas je posjeo u krug i uključio u proces pripreme ayahuasce. U sredini prostorije nalazili su se veliki lavori s lišćem raznih biljaka. Svatko od nas uzeo je određenu količinu lišća, rukama

ga počeo usitnjavati i stavljati u manje posude. Howard nam je pojašnjavao što radimo i kako se priprema ayahuasca. U Sanctuaryju se ayahuasca priprema na tradicionalan način kako se to radi već tisućama godina u peruanskoj Amazoniji. Naravno, svaki iskusni šaman ima svoj način pripreme i trikove koje samo on zna. Recept također varira od mjesta do mjesta, ali osnovni su sastojci više manje isti.

Riječ „ayahuasca“ označava dva različita pojma: biljku, tj. lijanu ayahuascu (Banisteriopsis Caapi i još nekoliko vrsta iz roda Banisteriopsis) i ljekoviti napitak koji se priprema tako da se spomenuta lijana ayahuasca kuha zajedno s kombinacijom drugih biljaka, najčešće chacrunom i/ili chalipongom. U amazonskom kečuanskom „aya“ znači čovjekova duša ili duša mrtvih. Također se može prevesti i kao duh, osobito duh drveća. „Huasca“ znači lijana. Najčešći prijevodi riječi „ayahuasca“ u literaturi su „lijana duša“ ili „lijana mrtvih“, premda najboljim rješenjem smatram izvedenicu „lijana s dušom“ jer označava upravo ono što ayahuasca jest, biljka koja ima svoju dušu, svjesnost i inteligenciju.

Ritualno korištenje ayahuasce karakteristično je za cijelo područje gornje Amazone i obuhvaća Brazil, Venezuelu, Kolumbiju, Ekvador, Peru, Boliviju i Panamu. Zabilježena je njena upotreba u čak sedamdeset i dva indijanska plemena u tim zemljama. Sukladno tome, u različitim dijelovima Amazonije postoje različita imena za isti napitak: ayahuasca (Peru, Ekvador), natem (Ekvador), yajé/yagé (Kolumbija), nepe, kaji, shuri, kamalampi i brojni drugi. Prema nekim istraživanjima, smatra se da je ritualno korištenje ayahuasce započelo negdje u području rijeke Napo u Ekvadoru te da se njena upotreba otamo širila dalje. Izvorno su šamani koristili samo lijanu B. Caapi za pripremu ljekovitog napitka, a tek su poslije počeli dodavati i druge biljke. I dan danas neka plemena koriste samo lijanu za pripremu lijeka, poput plemena Yagua, kojeg smo posjetili za vrijeme boravka u Amazoniji. Ne zna se kako su ljudi došli do toga da kuhaju i piju ayahuascu. Jedna od teorija jest da su promatrali jaguara kako žvače lijanu ayahuasce i pada u trans pa su je sami skuhali i otkrili njena nevjerojatna svojstva.

Ayahuasca se koristi u indijanskim zajednicama već tisućama godina. Najstariji pronađeni arheološki dokaz koji upućuje na njenu uporabu kameni je ceremonijalni kalež s ugraviranim ornamentima koji pripada kulturi Pastaza ekvadorske Amazonije, čija starost se procjenjuje od 500 g. p.n.e. do 50. g. n.e. Prvi zapisi o njenoj upotrebi pripadaju isusovcima i 19. stoljeću, a spominju korištenje lijane za pripremu napitka kojeg su, naravno, demonizirali i smatrali djelom sotone. Britanski botaničar Richard Spruce susreo se s ayahuascom 1851.

MAJKA AYAHUASCA

13

godine za vrijeme boravka u Brazilu kad je vidio da Indijanci plemena Tukano pripremaju napitak od misteriozne lijane koju je potom nazvao Banisteriopsis Caapi.

Postoji preko dvadeset različitih vrsta lijane Banisteriopsis od kojih svaka ima drugačija vizionarska svojstva. Šamani ih razlikuju ne prema fizičkim ili botaničkim karakteristikama, već prema vrsti učinka i vizijama koje potiču. U području rijeke Momón koriste se tri vrste ayahuasce. Ayahuasca cielo/amarilla (B. Caapi), nebeska/žuta ayahuasca, vrsta je koju šamani peruanske Amazonije najčešće koriste. Njeno je djelovanje blago za tijelo, ali je zato u stanju proizvesti jake, živopisne vizije i odvesti pojedinca u nebo. Smatra se da je ova vrsta najbolja za početnike. Ayahuasca trueno/negra (B. Inebrians), gromovita/crna ayahuasca, na tijelo djeluje snažno poput udara groma, izaziva jako povraćanje, čišćenje i drhtanje organizma, što je često teško podnijeti, pa se preporuča da je koriste samo osobe koje već imaju iskustva s lijekom. Treća i najbolja vrsta je ayahuasca cascabel (B. Caapi), ayahuasca čegrtuša, nazvana po južnoameričkoj zmiji čegrtuši (Crotalus durissus). Njena je kora hrapava i podsjeća na kožu zmije. Ona je poput kombinacije prve dvije i jedna je od najjačih vrsta koju smatraju čistom magijom prašume. Donosi jake, divlje i neobuzdane vizije, pročišćava organizam i omogućava vantjelesna iskustva. Upravo smo tu vrstu koristili u Sanctuaryju. Postoje još i ayahuasca blanca – bijela ayahuasca, koja se koristi prvenstveno za magiju, kako bijelu, tako i crnu; ayahuasca colorada – crvena ayahuasca, koja je izrazito snažna pa ju koriste isključivo šamani; ayahuasca india – indijanska ayahuasca, koja raste isključivo u divljini stare prašume u području koje se naziva monte te još nekoliko drugih vrsta.

Dok nam je Howard objašnjavao umijeće pripremanja napitka, don Rober je već uzimao svježe posječene komade ayahuasce cascabel. Počeo ih je udarati čekićem i usitnjavati koru koja će se poslije kuhati zajedno s lišćem koje smo mi za to vrijeme usitnjavali.

Presjek lijane Ayahuasce(Banisteriopsis Caapi)

Suhi amazonski list

MAJKA AYAHUASCA

14

6

Lišće je pripadalo takozvanim „biljkama pratiteljicama“. Postoje mnoge biljke koje se kuhaju zajedno s ayahuascom. Recept se razlikuje od mjesta do mjesta i od šamana do šamana. Neki izvori navode čak sto dvadeset različitih vrsta koje se mogu dodavati

pri kuhanju. Mi smo koristili pet takvih biljaka. Prvu smo se večer upoznali s dvije i to one najvažnije, koje su sastavni dio gotovo svakog recepta.

Jedna od njih je chacruna (Psychotria viridis i još nekoliko vrsta), a druga je oco yagé (chaliponga, chagraponga, huanbisa, odnosno Diplopterys Cabrerana). Oco yagé je oko pet puta jača od chacrune zbog čega se koristi u manjem omjeru. Obje biljke sadrže molekulu dimetil-triptamin (DMT), koja se još naziva i „duhovna molekula“, hormon kojeg luči i čovjekova epifiza, ali samo u posebnim trenucima – prilikom sanjanja, rođenja, duhovnog iskustva, stanja šoka ili smrti. DMT nije oralno aktivan jer u čovjekovom želucu postoji enzim monoaminooksidaza (MAO) koji ga automatski razgrađuje. Mješavina ayahuasce je specifična jer upravo lijana ayahuasce u svom kemijskom sastavu sadrži inhibitore monoaminooksidaze (MAOI) koji omogućavaju da se DMT iz chacrune i chaliponge neometano apsorbira i djeluje. Ostaje zagonetka kako su ljudi u toj golemoj bioraznolikosti Amazonije, među 8.000 različitih biljnih vrsta, došli do ove konkretne kombinacije sastojaka u omjeru koji proizvodi takve specifične kemijske reakcije. Zapadni su znanstvenici zbunjeni, a curanderi jednostavno odgovaraju: „Biljke su nam rekle.“

Provedeno je mnogo eksperimenata s DMT-om putem kojih je otkriveno da je ta molekula jako važna za duhovna iskustva te da pomoću nje čovjekova svijest može otići na putovanja u čudesne vanzemaljske dimenzije. Ipak, znanstvenici pretjerano naglašavaju njenu važnost u napitku ayahuasci te pogrešno smatraju da je funkcija lijane u napitku isključivo da inhibira monoaminooksidazu i omogući djelovanje DMT-a. Bez obzira na to koje biljke pratiteljice se koriste, napitak se uvijek zove ayahuasca, po lijani, što je dovoljan pokazatelj da je ona ipak najvažnija u cijelom napitku. Ayahuasca je ta koja nosi sadržaj poruke, učenja, uvide i znanje – ona je majka učiteljica i iscjeliteljica. Funkcija drugih biljaka jest da budu njeni pomagači i da učine vizije što jasnijima i živopisnijima. One donose boje i svjetlo. Kaže se da je ayahuasca poput knjige u kojoj je zapisano znanje, a da su biljke pratiteljice poput svjetla svijeće koje nam omogućava da vidimo čitati tu knjigu. Vizije koje proizvodi sama ayahuasca, bez djelovanja DMT-a, sjenovite su i monokromatske, poput dima ili sjenovitih silueta.

MAJKA AYAHUASCA

15

7

Iako je u mnogim državama ilegalna jer u sebi sadrži DMT, ayahuasca nije droga. U Peruu je čak proglašena nacionalnim blagom i kulturnim naslijeđem. U Brazilu postoji nekoliko organiziranih religijskih pokreta (Santo Daime, União do Vegetal – UDV i Barquinia)

koji koriste ayahuascu kao sakrament u svojim vjerskim obredima. Svi koji rade s njom na-zivaju je la medicina, lijek. Psihofizičke dobrobiti i ljekovita svojstva ayahuasce raznovrsne su. Ayahuasca se može koristiti kao najbolji postojeći lijek za depresiju jer povećava razinu serotonina i broj neuroreceptora za serotonin. Ona nije toksična. Svi njeni kemijski sasto-jci već su prisutni u našem tijelu, stoga kad je pijemo ne ugrožavamo vlastitu fiziologiju. Smrtonosna doza ayahuasce za odraslog muškarca od 75 kilograma bila bi 7,5 litara, što je oko pedeset puta više od uobičajene doze koja se pije na ceremonijama. Također, ona ne izaziva ovisnost. Štoviše, mnogi ovisnici o alkoholu i teškim drogama koriste ayahuascu kako bi se riješili svojih ovisnosti. Dr. Jacques Mabit otvorio je u Peruu „Takiwasi“, centar za liječenje ovisnika ayahuascom i drugim amazonskim biljkama, koji ima stopu uspješnosti izlječenja od čak 70 posto. Ayahuasca uravnotežuje endokrini sustav. Mnogi osjećaju da im je prirodni libido ojačan nakon ciklusa rada s njom. Također, ima zapanjujuća citogenetička i neurogenetička svojstva te može stimulirati regeneraciju stanica i živaca. Dobro je poznata i njena učinkovitost u eliminiranju crijevnih parazita. Sve u svemu, dugotrajno uzimanje aya-huasce rezultira poboljšanim psihofizičkim stanjem pojedinca.

Kad je don Rober završio s mrvljenjem kore ayahuasce, a mi s usitnjavanjem dva prepuna lavora lišća chacrune i chaliponge, bili smo već prilično umorni i gladni. Uslijedila je večera. U Santuaryju smo svi prešli na dietu, koja je ključna za uspješan rad s ayahuascom. Trebali smo se suzdržavati od istih stvari kao i oni koji prolaze šamansku dietu – soli, šećera, alkohola, kave, svinjetine, crvenog mesa, životinjskih masti, zasićenih ulja i ljutih začina. I seksualnih odnosa. Howard nam je već prije objasnio da trebamo započeti s dietom barem tri dana prije prve i nastaviti s njom tri dana poslije zadnje ceremonije. Svinjetinu i alkohol trebalo bi izbjegavati barem dva tjedna prije i dva tjedna poslije. Ipak, budući da je rad s ayahuascom fizički, emocionalno i energetski zahtjevan, pogotovo zapadnjacima koji se prvi put susreću sa snagom svetih biljaka, u Sanctuaryju smo prošli malo blažu formu diete, koja je uključivala pečenu i kuhanu ribu, piletinu, povrtnu juhu, mnoštvo sirovog i kuhanog voća i povrća, rižu, kvinoju, krumpir, manioku, jaja, voćne sokove i čajeve. Prvi obrok u prašumi bio je malo bljutav, ali bili smo toliko gladni da se nitko nije žalio. Nakon večere, svi smo otišli na počinak. Dan je bio dug, a sutradan nas je čekala prva ceremonija.

MAJKA AYAHUASCA

16

DAN 2.

8

Kad smo se probudili i doručkovali Howard nas je okupio ispred ceremonijalne maloce nakon čega smo odšetali malo dublje u prašumu, do mjesta gdje se kuhala ayahuasca. Došli smo do natkrivenog područja okruženog raznim biljkama. Ayahuasca se kuha

dvanaest sati. Smeđa mješavina ayahuasce, chacrune, chaliponge i vode parila je i krčkala se na vatri u velikom metalnom loncu. Nadgledali su je don Rober i doña Eliana, koji su nas toplo dočekali, izgrlili i izljubili.

Howard je izvadio vrećicu s dugačkim cigarama zamotanim u bijeli papir. Bio je to mapacho (Nicotiana rustica), vrsta južnoameričkog duhana, ujedno i najvažnija i najrasprostranjenija šamanska biljka gornje Amazonije, koju nipošto ne bi trebalo miješati s komercijalnim duhanom i cigaretama koje ljudi puše diljem svijeta. Mnogi mapacho smatraju svetijim od ayahuasce. On sadrži izrazito visoku razinu nikotina i drugih alkaloida te je sam po sebi psihoaktivan. Upravo se zato dim mapacha ne uvlači već samo ispuhuje. Smatra se da pročišćava, štiti i omogućava komunikaciju s duhovima. Kaže se da duhovi vole miris dima mapacha i dolaze kad je on prisutan. Onome koji ga puši mapacho donosi pročišćenje, mir uma i fokus. Šamani ispuhuju dim mapacha na sve s čime stupe u dodir – na ljude za vrijeme ceremonije, na kotao u kojem se kuha ayahuasca, na biljke. To se zove soplada odnosno „ispuhivanje“. Na taj način pročišćavaju i štite ljude, prostor i predmete. Često pritom ispuštaju karakterističan zvuk: „Vuššššššššššš.“

Howard je nastavio priču o pripremi napitka. Došlo je vrijeme da se u mješavinu koja se kuhala dodaju još tri biljke. Te su biljke puno jače od onih koje smo upoznali dan prije, stoga smo u lonac dodali po par listova. Svatko od nas zapalio je mapacho i Howard nas je redom prozivao, davao nam listove u koje bismo puhnuli dim mapacha, u tišini izrekli svoju namjeru za ceremoniju, a zatim ubacili listove unutra.

Prvo smo dodali toé blanco (Brugmansia Suaveolens i druge vrste), anđeosku trubu ili daturu. U Amazoniji se toé koristi za vizionarska putovanja, predviđanje budućnosti, ljubavnu magiju, amulete, mijenjanje oblika te u razne druge magične svrhe. Curanderima je dobro poznata snaga i potencijalna opasnost ove biljke pa je koriste oprezno i u izrazito malim količinama. Kaže se da proizvodi mračne i zastrašujuće vizije koje mogu potpuno izluditi čovjeka. No, dva, tri lista kao dodatak ayahuasci pojačavaju snagu i jasnoću vizija. S druge strane, vješci (brujos) koriste korijen i cvijet ove biljke za obrede crne magije.

Zatim smo dodali tri lista biljke koja se zove toé negro (Teleostachya lanceolata) koju još zovu i toé brasilera ili maricahua. I ona je sama po sebi vrlo jaka halucinogena biljka. Ako se konzumira sama, deset njenih listova kuha se sedam sati, a taj napitak izaziva psihoaktivne

MAJKA AYAHUASCA

17

Kuhanje Ayahuasce

učinke koji traju tri dana. Također može biti jako opasna, čak izazvati sljepilo. Kaže se da u vizijama duh ove biljke dolazi u obliku mudrog starca kojeg prate učenici ili u obliku prekrasne tamne žene obučene u crveno-crnu odjeću.

Za kraj smo dodali nekoliko listova biljke koja se zove bobinzana (Calliandra angustifolia). Ona je vrlo moćna biljka učiteljica za koju se kaže da „operira čovjekovo srce“ tj. otvara ga kako bi se ispunilo ljubavlju. Pomaže čovjeku da se oslobodi bijesa i produbi svoje suosjećanje. Donosi i živopisne lucidne snove. Budući da se može konzumirati i sama, nakon treće ceremonije ayahausce imali smo ceremoniju s bobinzanom.

Howard je pozvao Hanu i mene da u lonac ubacimo njene listove. Uzeo sam ih s poštovanjem, povukao se u sebe i izrekao svoju namjeru za ceremoniju te večeri. Puhnuo sam dim mapacha u listove, a zatim ih ubacio u mješavinu. Još sam jednom puhnuo dim mapacha, ovaj put ravno u lonac. Doña Eliana je bila zadovoljna. „Muy bien, hermanito.“

MAJKA AYAHUASCA

18

9

Kad su svi sastojci bili unutra, preostalo je samo kuhanje. Sjeli smo na klupe, zatvorili oči, usredotočili se i počeli meditirati. Don Rober i doña Eliana zapjevali su icaro. Bio je toliko prekrasan da su mi iz očiju potekle suze. To je bio prvi icaro kojeg sam

čuo uživo, bio sam presretan što sam došao tamo i što sve to mogu doživjeti. Uvlačio sam dim mapacha i polagano ga ispuhivao, promatrajući sporu spiralnu putanju dima. Bio sam smiren i fokusiran, u meditativnom stanju. Um se stišao i prestao brbljati.

Nakon icara, Howard nam je rekao da uzmemo svoje mapache i prošećemo po prašumi u tišini kako bismo osjetili duh prirode i biljaka, da poslušamo što nam one govore. „Samo uz mirnoću uma i otvoreno srce možemo ih čuti“, dodao je Howard. Sporo sam hodao među raznim biljkama i zaustavio se pored onih koje su me dozvale. Pušio sam mapacho i u njih ispuhivao dim, zahvaljivao im i pozdravljao ih. Vidio sam amazonsku cocu. I chiric sanango. I još brojne druge kojima nisam znao ime, ali sam uživao gledajući ih.

Tišina i ljepota koju donosi priroda neprocjenjiva je. Kad smo u čistoj, netaknutoj prirodi čija frekvencija nije prikrivena gradskom bukom automobila i raznih drugih strojeva i aparata, čovjek može iskusiti trenutke dubokog odmora, to stanje mu prirodno odgovara i obnavlja ga. Jednostavno promatranje okoliša postaje oblik meditacije otvorenih očiju koja donosi duboku relaksaciju i mir, osjećaj uzvišenosti i višeg smisla. To je ono što sufi učitelj Hazrat Inayat Khan naziva egzaltacijom. Proživio sam više takvih trenutaka u Peruu. Machu Picchu. Wayna Picchu. Prostranstvo jezera Titicaca. Pogled na Pacifik. I sada, susret s amazonskim biljkama. Poput glazbe i poezije takvi nas prizori šire, razbijaju blokade, opuštaju nas. To su mjesta ekspanzije, kada je dah dubok, smiren i slobodan, a energija teče. Nismo ograničeni mislima, a duša osjeća svoju slobodu i vječnost. Svaki trenutak koji mi omogućava da to osjetim u ovom životu smatram svetim i blagoslovom.

Priroda je prije svega. Ona u sebi sadrži inteligenciju. Misao sufizma glasi: „Postoji samo jedna Sveta knjiga, a to je sveti rukopis prirode, koji istinski prosvjetljuje sve čitatelje.“ Božanska je arhitektura prelijepa, a čovjek je najsretnije biće na planetu jer je sposoban iskusiti sadašnji trenutak i biti svjestan te Ljepote. Stajao sam nepomično pored biljaka i promatrao ih. One su suptilne, kao i njihov miris, i na taj nas način uče i liječe. Njihovo je poimanje vremena potpuno različito od ljudskog, njihov rast odiše strpljenjem i gracioznošću. Rijetko razmišljamo o tome, ali bez biljaka naš život nebi bio moguć. One nam daju kisik, daju nam sebe kao hranu ili kao lijek. A one koji se potrude, naučit će mnoge tajne i svoje prekrasne pjesme, icare.

MAJKA AYAHUASCA

19

10

Icari su napjevi koje šamani pjevaju, zvižde ili šapuću. Pretpostavlja se da riječ „icaro“ dolazi od kečuanskog glagola „ikaray“ što znači ispuhivati dim radi liječenja, ili možda iz jezika naroda Shipibo u kojem riječ „ikarra“ znači šamanska pjesma. Icari su čarobne

melodije koje predstavljaju esenciju šamanove moći. Snaga svakog curandera mjeri se po repertoaru icara kojeg posjeduje u svom sjećanju i koje je sposoban koristiti u određenom trenutku. Don Roberov repertoar je ogroman te je stoga sposoban u bilo kojem trenutku intui-tivno odabrati i zapjevati icaro koji mu je potreban, a da se ne ponavlja.

Postoje dva načina na koje se icari uče i dobivaju. Neke šaman može naučiti od svog učitelja ili od drugih šamana. Glavni način učenja jest preko diete, kada biljke same otkrivaju svoje pjesme, putem vizija i snova. Ili se, pak, u noći prašume materijaliziraju iz zraka kada misli utihnu, najprije blago i tiho, poput šuštanja lišća u daljini, a zatim postaju sve glasniji i razumljiviji. Svaka biljka ima svoj icaro, ili više njih. Don Rober kaže da ih ayahausca, na primjer, ima čak četrdeset i pet.

Postoje mnoge vrste icara i najčešće su bez imena, iako ih šamani dijele prema njihovoj funkciji. Pomoću nekih dozivaju duhove biljaka, životinja i elementarnih bića radi liječenja, zaštite ili napada. Icarima se mogu dozvati i duše ljudi, posebno preminulih šamana. Također, pomoću njih šaman upravlja ceremonijom ayahuasce tj. smanjuje (icaro para sacar mareación) ili povećava (icaro para subir/jalar/llamar mareación) snagu ayahausce i vizija. Mareación je izraz koji se koristi za „opijenost“ ayahuascom odnosno za ukupne učinke koje čovjek osjeća kad popije ayahuascu, što uključuje vizije i tjelesne senzacije.

Icaro za zaštitu pojedinca i prostora zove se arcana. Na amazonskom kečuanskom „arcana“ znači tvrđava. Drugim riječima, šaman pomoću arcane podiže energetsku tvrđavu zaštite oko pojedinca, „tristo metara visoku i tristo metara duboku“, kako bi osoba bila zaštićena od eventualnih negativnih vanjskih utjecaja ili entiteta jednom kad počne djelovanje ayahuasce i čovjek se otvori svijetu duhova. Ista arcana pjeva se i oko ceremonijalne maloce i na taj se način štiti prostor. Šamani svojim pjesmama stavljaju zaštitni energetski omotač oko ljudi ili predmeta. Kažu da se taj omotač sastoji od elektromagnetskih čestica koje zovu tingunas. Preko arcane dozivaju još i duhove bodljikavih biljaka, divljih životinja i ptica grabežljivica kao što su sove i sokoli, koji štite od pokušaja crne magije.

Postoji puno različitih vrsta icara - za pročišćavanje tijela, izazivanje povraćanja, zaštitu od crne magije, olakšavanje porođaja, zaustavljanje krvarenja itd. Među najzanimljivije svakako spada huarmi (warmi), posebna vrsta icara koja se koristi za ljubavnu magiju. „Warmi“ na amazonskom kečuanskom znači ženska osoba ili duh. Kaže se da, kad se taj icaro otpjeva, zlatna paukova nit spoji dvoje zaljubljenih do kraja života. Vizionarski slikar Pablo Amaringo spominje icaro mitološkog bića Rikramante, zmije s rukama i ženskim grudima, koji se pjeva kako bi čovjekov duh posjetio udaljene planete. Hancahui icaro, pjesma nasmijanog sokola

MAJKA AYAHUASCA

20

Don Rober pjeva arcanu nad Hanom

Hancahuija, dobar je za odbijanje zmija i liječenje njihovih ugriza.Svaka radnja šamana popraćena je ispuhivanjem dima mapacha i pjevanjem. Na taj

način on posvećuje sve što radi. Pojam „icarar“ znači napuniti predmet, osobu ili prostor energijom i namjerom koju nosi određeni icaro. Neki šamani, primjerice, pjevaju icaro nad vodom i hranom i na taj je način energiziraju i potom daju pacijentima u svrhu liječenja. Ili ih, pak, pjevaju nad predmetima kao što su ogrlice, narukvice i komadi odjeće kako bi ih energetski očistili.

Icari su i vrlo prepoznatljiv glazbeni žanr. Njihove su melodije jednostavne i često repetitivne. Uz melodiju, njihov je najvažniji element karakterističan ritam kojeg prati shakapa – instrument koji se radi od lišća grma shakape i proizvodi zvuk poput zvečke ili bubnjarske metlice, dajući konstantan ritam pjevanju. Stihovi icara su jednostavni i uglavnom zazivaju duhove ayahuasce, biljaka, životinja i elementarnih bića. Često sadrže i biblijske aluzije i zazivaju Isusa, Mariju ili svece. Najčešće su na španjolskom ili kečuanskom, iako sadrže i riječi iz indijanskih jezika. Ponekad sadrže i zvukove koji imitiraju pjev ptica ili glasanje životinja.

Nakon što smo poslušali biljke i prošetali se po prašumi, otišli smo na ručak te natrag u sobu, odmarati se i pripremati. Sati su nas dijelili od prve ceremonije. Oko 17h bilo je vrijeme za lagani obrok. Na stolu ispred maloce čekalo nas je razno ukusno voće - banane, ananas, jabuke, mandarine. Na dan ceremonije ne preporuča se jesti nakon 18h, želudac treba biti prazan kad se pije ayahuasca. Kad smo prezalogajili, svatko je otišao na svoju stranu. Tih par sati prije ceremonije prolazi jako sporo i najbolje ih je provesti u tišini i meditaciji, pripremajući se za nadolazeće izazove. Međutim, ne postoji način da se čovjek u potpunosti pripremi za ono što slijedi.

MAJKA AYAHUASCA

21

11

Ceremonija počinje u 21:30 i prva je od pet. Pijemo svježe skuhanu ayahuascu, koja će, kako vrijeme bude odmicalo, postajati sve jača, intenzivnije boje i okusa. Ceremonije ayahuasce izrazito su ritualne i ne bi se trebale odvijati van tog konteksta. Ritual ak-

tivira svjesnu namjeru pojedinca koji pije ayahuascu, podsjeća ga na činjenicu da prisustvuje nečemu magičnom i nesvakidašnjem te daje općeniti ton svetosti cijelom događaju. On nas uvodi u mitski fantazmagorični svijet simbola u kojem je sve moguće, baš kao u snovima. Zna-nost to nikada neće moći objasniti. Ceremonije se uvijek odvijaju po noći. To je vrijeme kad se radi s duhovima, od kojih počinje liječenje. Noću curandero može bolje vizualizirati naša energetska isijavanja, vidjeti gdje se nalaze blokade i ostvariti bolju povezanost s duhovima.

Jedan po jedan ulazili smo u ceremonijalnu malocu već oko 21h. Svatko je sjeo na mjesto koje je prethodno odabrao i bio u tišini, meditirao te se mentalno pripremao za nadolazeće putovanje. Nije slučajno da se za ovakva iskustva ponekad koristi engleska riječ „trip“, koja znači putovanje, jer takva su iskustva upravo to, putovanje pojedinca, u sebe i van sebe u onostrana iskustva, kako bismo postali junaci vlastitih života, kako bismo uništili stare negativne obrasce koji nas sputavaju i naposljetku izašli prepoređeni, kao jače i bolje osobe. U maloci je vladala apsolutna tišina. Svi su bili mirni, no osjećala se nervoza i iščekivanje. Čak i strah. Kao što je rekao filozof i pisac Terence McKenna, ako ne osjećaš strah prije takvih iskustava, nešto nije u redu s tobom.

U 21:30 u malocu su u tišini ušli don Rober, doña Eliana i Howard. Ceremonija je počela don Roberovim govorom. Obratio se svima u prostoriji i izrazio dobrodošlicu na ceremoniju s doktoricom ayahuascom, čiji je jedini cilj liječenje i iscjeljivanje. Nakon toga je izmolio Očenaš i Zdravo Marijo. Invokacija duhova biljaka, svetaca, anđela i pozitivnih sila sastavni je dio početka svake ceremonije pravih curandera. Sinkretizam amazonijskog šamanizma i katoličanstva česta je praksa, iako curanderi nemaju veze s institucijom Crkve. Naime, lik i djelo Isusa Krista i njegova izvorna učenja idu ruku pod ruku s iscjeljivanjem, liječenjem i pomaganjem drugima pomoću svetih biljaka. Kako mi je jednom rekao Howard, i Isus je bio svojevrsni curandero.

Nakon molitve, došlo je vrijeme za zaštitu sudionika. Howard je redom krenuo od osobe do osobe i svakom pojedinačno na čelu, vratu i srcu napravio znak križa mirisnom vodicom Agua de Florida. Kažu da njen slatki miris privlači duhove iscjelitelje. Zatim je Don Rober svakome prišao s leđa, puhnuo dim mapacha na tjeme i počeo ritmično udarati shakapom po tjemenu, zviždeći arcanu za zaštitu. Kada je završio s arcanom, puhnuo je još jednom ili dvaput dim mapacha i krenuo dalje redom u krug. Na taj nam je način dao energetsku zaštitu. Kad je završio, don Rober se vratio na svoje mjesto do Howarda i doñe Eliane, a zatim su njih troje izašli iz maloce i napravili krug oko nje ispuhujući dim mapacha i zviždeći arcanu. Tako su zaštitili i ceremonijalni prostor.

MAJKA AYAHUASCA

22

Howard, don Rober i dona Eliana na početku ceremonije

MAJKA AYAHUASCA

23

12

Naposljetku su se svi vratili na svoja mjesta. Pažljivo su uzimali boce s ayahuascom i otvarali ih. Don Rober je na otvor boce također tiho otpjevao icaro i puhnuo dim mapacha. Howard je zatim počeo prozivati redom sve sudionike obrnuto od kazaljke

na satu te je svatko od nas prišao šamanovoj mesi. Točio je ayahuascu u obrednu čašu os-likanu uzorcima plemena Shipibo koju je držao don Rober. On ju je predao doñi Eliani koja ju je donosila nama. „Hermanito“, rekla je i predala mi je u ruke. Prije ispijanja svatko na tren povuče pažnju u sebe i izrekne svoju namjeru ili molitvu za nadolazeću ceremoniju.

Naime, namjera je od ključne važnosti. Ozbiljan rad s ayahuascom počinje formulacijom jasne i iskrene osobne namjere. Zašto želimo piti ayahuascu? Što želimo postići? Zašto smo ovdje? Što želimo od naših života? Idealna je namjera ona koja je dugotrajna i orijentirana na rezultate, u usporedbi s onom kojoj je cilj neki konkretan događaj ili iskustvo. Trebali bismo se promatrati kao umjetnička djela u nastajanju. Čovjek treba ozbiljno pristupiti svemu tome ili mu je bolje da se uopće ne upušta u pustolovinu.

Rad s ayahuascom donosi mnoge izazove i poteškoće. To je zahtjevno holistično i katarzično iskustvo u kojem čovjek ulazi duboko u sebe, što nesumnjivo iziskuje snagu. Čovjek se u nekim trenucima čak pita zašto se uopće podvrgnuo tom teškom terapeutskom procesu. Njegova namjera tada ostaje glavni poticaj koji mu daje snagu da nastavi. Želja da bolje upoznamo sebe i da se „poboljšamo“ jedini je motiv kojeg možemo imati da bi uopće prolazili kroz takva iskustva. A ako namjera pojedinca nije dovoljno jaka ni precizno definirana, nakon prvog teškog iskustva na ceremoniji, ta će osoba najvjerojatnije odustati.

Skuhana Ayahuasca u bocamai shakapa

MAJKA AYAHUASCA

24

13

Kad sam osjetio da sam spreman, ispio sam napitak, a zatim sam se vratio na svoje mjesto. Jedna stvar koju ljudi uporno ističu jest neugodan okus ayahuasce. I zaista, nije lako ispiti čašu ayahuasce jer ostavlja izrazito neugodan okus u ustima od kojega

se čovjeku automatski diže želudac. Važno je tada suzdržati se od povraćanja, barem deset minuta, dok ne prođe prvi nalet mučnine, kako bi moglo početi djelovanje lijeka.

Pored svakog od nas nalazio se lavor s vodom za povraćanje. Gotovo svi koji su čuli za ayahuascu, čuli su i za povraćanje koje često dolazi s njom. Mnogi se pitaju je li to neizbježno te se nadaju da će ih zaobići. Stvar je u tome što povraćanje ili, kako to zovu u Amazoniji, la purga – pročišćenje – nije slučajna neželjena nuspojava ispijanja ayahuasce, već je ona esencijalni, katarzični element liječenja pomoću kojeg čovjek iz sebe izbacuje strah, bijes, ljutnju i općenito sve negativne osjećaje, utiske i toksine. Ayahuasca nas liječi preko purge, to je način na koji se rješavamo svega toksičnog u nama. To je čišćenje na više razina – fizičkoj, psihičkoj i duhovnoj. Purga se ne manifestira isključivo kao povraćanje ili proljev, već i preko znojenja, disanja, plača, glasa. Općenito, to su energetska izbacivanja kojima otpuštamo stare traumatične misli i emocije. Iako se čovjek u tim trenucima osjeća loše, na taj proces treba gledati kao na pročišćenje. U Amazoniji kažu: „La purga misma te enseña.“ I samo pročišćenje te uči. U početnim ceremonijama izraženije je fizičko čišćenje od nakupljenih toksina. Također, naša se memorija i podsvijest oslobađa starih, nepotrebnih podataka, sjećanja i osjećaja, koje nam oduzimaju potrebu radnu memoriju i sprečavaju nas u napretku. Brisanje je preduvjet da bi u potonjim ceremonijama nastupile prave vizije koje donose dublje uvide i znanje. Tu smo da otpustimo sve što ne trebamo, sve stare negativne obrasce, što je jedan od razloga zašto pijemo ayahuascu. Neugodno iskustvo purge je neophodno. Kako bi napravila značajniji duhovni napredak, osoba mora izaći iz svoje sigurne zone. Većina šamanskih tehnika zasniva se na patnji pojedinca, koji mora proći kroz tu vatru da bi izašao jači nakog svega toga. Ipak, za ayahuascu se ne može reći da automatski izaziva povraćanje. Netko povraća više, netko manje, netko uopće ne povraća. Nema pravila. Purga je prije svega otpuštanje onog što nam ne treba. Što se čovjek više pročišćava, to će purga biti blaža. Što god se pojavi, treba izdržati. Na kraju krajeva, nitko nije rekao da će biti lako.

MAJKA AYAHUASCA

25

14

Howard je ugasio svijeće i nastupio je potpuni mrak. Sjedio sam mirno, osjećao kako aya-huasca kuha u mom želucu i polagano se širi tijelom. Don Rober je počeo pjevati icare, a ja sam se naslonio, zatvorio oči i pokušao se opustiti. Pustio sam da me glas don Robera vodi...Počelo je odjednom. Tamu zatvorenih očiju lagano su zamijenili geometrijski oblici, isprva

neprimjetni, zatim sve vidljiviji. Cijelo mi se tijelo zagrijalo i počelo vibrirati. Osjetio sam kako energija počinje strujati kroz mene. Jedan od savjeta koji nam je Howard rekao jest da za vrijeme ceremonije pokušamo držati kralježnicu što ravnijom kako bi energija mogla nesmetano teći. U tom sam trenu osjetio da moram leći na pod i dobro se istegnuti kako bi poboljšao protok. Probuđena energija bila je popraćena zijevanjem, koje je poput metafore za duhovno buđenje koje se odvija kad čovjek popije ayahuascu i probudi se iz sna u kojem je živio prije. Nakon što sam se protegnuo, strujanje kroz cijelo tijelo još se više pojačalo.

Bio sam opčinjen od samog početka. Osjetio sam najveću moguću ugodu na svijetu. Osjećao sam kako kroz mene struji živo biće, Ayahuasca, koja me vodi kroz cijeli proces, miluje me prekrasnim vizijama i brine se za mene nježno poput majke. Otvorio sam se potpuno novom svijetu koji je prekrasan u svojoj tajnovitosti. Čudio sam se i divio ljepoti tog svijeta. Želio sam da taj osjećaj potraje zauvijek. Kad su se pojavile prve ružne misli, jednostavno sam ih zagrlio i izdahnuo u ništavilo. Ili puninu. Moje je tijelo bilo potpuno otvoreno i više nije poznavalo svoje granice. Bio sam dio mreže života, nošen nježnim rukama majke Ayahuasce.

Potpuno su me preplavile prekrasne geometrijske vizije intenzivnih boja koje su se kretale kao zmije. Tada još nisam jasno vidio prave zmije, ali sam vidio da se život i životna energija kreće poput zmija, klizi, savija se, pleše. Počeo sam spontano izvoditi asane, pokreti tijela bili su spori i usklađeni s dahom. Osjećao sam se kao da plutam finim suptilnim svemirom. Postalo mi je jasno zašto su sve vježbe joge takve kakve jesu. Siguran sam da su ih osmislili ljudi koji su bili u tom stanju, u tom prostoru, to su savršeno prirodni pokreti u sferi, pokreti koji slijede određeni ritam. Bio sam u ekstazi, moje je tijelo bilo na podu maloce, ali moja duša i svijest više nisu bili sputani njime.

Prepustio sam se, moje je tijelo pratilo ples tih zmija. Ležao sam čelom na podu, u dubokom i poniznom klanjanju, u stavu potpune predanosti, kao musliman u molitvi, cijelo vrijeme ponavljajući: „Hvala, hvala, neizmjerno hvala.“ Ni sam ne znam koliko je sve to trajalo. Vrijeme nije postojalo. Sve moje misli obuzeo je tek jedan jedini osjećaj - zahvalnost. Zahvalnost do suza. Biti zahvalan za sve što imaš, to je istinska molitva, kad si u svakom trenutku svjestan ljubavi kojom nas Bog obasipa. Zahvaljivao sam Ayahuasci na onom što mi je omogućila i Bogu na savršenoj kreaciji koje sam dio. Shvatio sam koliko sam blagoslovljen što sam živ. Uzimamo život zdravo za gotovo, ne razmišljajući o čudu našeg boravka ovdje. Jedan među milijardama. Pobjednik spermij koji je oplodio jaje. Pred očima mi je bila moja mama i činjenica da je, nakon što je rodila moju sestru, četiri puta rodila mrtvo dijete. Iz petog sam pokušaja došao ja. Moj život je dar. Kao i svačiji.

MAJKA AYAHUASCA

26

15

Kad sam u jednom trenutku legao na trbuh osjetio sam da ispod mene nema ničeg, kao da više ne postoji granica između mog tijela i poda, nego samo bezgranični prostor sa svih strana. Tada mi je u glavu došla mantra koju nisam mogao prestati ponavljati. Te

su riječi predstavljale svemir, prirodu, nas, sve.EverchangingEvermovingEvergrowingEverflowingPles Harmonija SkladHvalaSve se konstantno mijenja i kreće. Promjena je, kao što je Heraklit rekao, jedina

konstantna stvar u Svemiru. Svijet je vječno živa vatra, koja je pokretač svega. Sve se rađa umiranjem nečeg drugog i ništa ne može izbjeći promjeni. Na zapadu je najveća paranoja vezana upravo uz nestalnost stvari. Sve nam promiče kroz prste i nestaje. Ništa ne traje. Sve blijedi, a mi smo obuzeti pokušajima da stvorimo nešto trajno i kontroliramo sve što se oko nas događa. Bojimo se promjene. Smrt predstavlja konačni gubitak kontrole i najveći stupanj promjene i zato je ona najveći ljudski strah. Naša nas kultura od rođenja uči da ne razmišljamo o njoj. Svi znamo da ćemo umrijeti, ali trudimo se to zaboraviti i projicirati taj trenutak u daleku budućnost. Taj prirodni proces postao je izvor našeg najvećeg straha. Lažemo o bolestima, skrivamo umiruće što dalje da ih ne vidimo. S druge strane, japanski su samuraji pretvorili razmišljanje o smrti u meditaciju. Svaki bi dan meditirali kako umiru na različite načine i tako se pripremali za svoj kraj. Budistički redovnici provode tjedne u studioznom i preciznom konstruiranju pješčanih mandala, a kada završe svoje djelo, ritualno ga unište, na taj način pokazujući svoju nevezanost za zemaljske stvari kojima prije ili poslije mora doći kraj. Svjesni su da ništa zapravo ne nestaje. I sama je smrt samo mijenjanje oblika. Energija se nastavlja dalje kretati, u vječnom toku. Panta rei. Sve ostaje zabilježeno kao energetski realitet negdje u Svemiru. Ples se nastavlja. I ima savršenog smisla. Kad odmaknemo pogled, ostaje samo sklad i harmonija. Nastavljao sam ponavljati: „Everchanging, evermoving, evergrowing, everflowing.“

MAJKA AYAHUASCA

27

16

Iznenada sam osjetio poziv Ayahuasce da dođem u središte maloce, i razmotrim svoju želju da jednom budem iniciran u svijet šamana i biljaka učiteljica. Moj je zadatak bio ostati u središtu prostorije i pratiti protok energije u sobi. Pravi je curandero onaj koji je

potpuno posvećen pomaganju drugima i pritom ne uzima zasluge niti očekuje išta zauzvrat. Daje jer želi dati svom bližnjemu. To je jedino istinsko i pravo bezuvjetno pomaganje i da-vanje drugima, bez uzimanja zasluga i isticanja svog imena. A ako čovjek daje i pomaže na taj način, ubrzo će mu se vratiti to što je dao i uložio, onda kad to najmanje očekuje. Svemir uvijek nagrađuje dobra djela, a kažnjava negativna. To je univerzalni zakon karme. Na tome treba biti zasnovana namjera curandera. Njegov ego treba biti obuzdan i rafiniran.

Don Roberova mesa

MAJKA AYAHUASCA

28

Osjećao sam protok energije i počeo se spajati na ljude u maloci. Jednostavno bih u određenom trenutku osjetio da sam energetski spojen s nekom osobom i da mogu osjetiti ono što ona osjeća ili nosi u sebi. Prvo je to bila Beth. Osjetio sam njenu zabrinutost za kćeri i dvojbe oko toga je li im dobra majka. Osjetio sam njenu majčinsku ljubav, brigu i tugu što ih je morala ostaviti dok je u Sanctuaryju. Sve te emocije prolazile su kroz mene, a ja sam joj mentalno govorio da će sve biti u redu, da ne brine i da je dobra majka, sve dok nisam osjetio da je taj nalet tuge prošao. Naime, ja dotad nisam ni znao da Beth ima kćeri. Zatim sam se spojio s Hanom, osjećao sam njenu tugu zbog očeve smrti. Slao sam joj ljubav, grlio je i tješio, dok nisam osjetio da je i to prošlo. Spojio sam se i s Casey. Osjetio sam njenu nervozu što se nalazi ovdje u Peruu, osjećao da nije spremna za sve ovo i da se boji. Suosjećanje i uvid koje omogućuje Ayahuasca nevjerojatno je. Ne mislim da su oni proživljavali upravo te emocije u trenutku kad smo se spojili, ali one su zasigurno u njima bile prisutne.

Otišao sam do mese i zamolio don Robera da mi da jedan mapacho. Zapalio sam ga i vrtio se oko svoje osi u središtu maloce. Puhao sam dim, slao svima ljubav i podršku i pratio tok energije. Plesao sam. Icari don Robera bili su nevjerojatni. U vizijama su mi se više puta ukazali don Rober, doña Eliana i Howard. Osjećao sam se kao učenik na promatranju. Dan mi je zadatak da dobro razmislim prije nego se odlučim za ovaj put, put koji sa sobom nosi mnoge zamke i opasnosti. Istina je da sve biljke učiteljice imaju u sebi i pozitivnu i negativnu energiju. Prije ili poslije šaman se susretne s moći koju mu te biljke nude i o njemu ovisi je li dovoljno jak da se tome odupre i nastavi djelovati isključivo kao curandero posvećen liječenju i iscjeljivanju. Ayahuasca stavlja pod kontrolu ego pojedinca, ali ga u isto vrijeme može i napuhati. Mnoge takve osobe na kraju postanu vješci - brujos. Njihov je cilj nanošenje štete neprijateljima i osveta, a u pozadini svega leži želja za moći i osobna korist.

MAJKA AYAHUASCA

29

17

Komunikacija s Ayahuascom uistinu je čudesna stvar. To nije razgovor nalik onome s ljudima. Čovjek postane svjestan da je u razgovoru sa superiornom inteligencijom koja ga poznaje u dušu. Osobno, ja nisam čuo njen glas, već bi jednostavno do mene

došle njene poruke i rečenice te bih ja dalje mogao odgovarati na njih i promišljati o njima, znajući da one dolaze od Ayahuasce, a ne od mene samog. Bio sam u prilici preispitati bilo koji aspekt svog života. Između ostalog, rekla mi je da će moj nadolazeći glazbeni album biti moj najbolji uradak do sada i da ga trebaju producirati Dirty Hairy i Tripio. Kad sam upitao može li prijatelj Ishfaq napraviti jednu pjesmu, rečeno mi je da ne može.

Kad je Ayahuasca spomenula mog najboljeg prijatelja Tripija, koncentrirao sam se na njega i poslao mu molitvu. U tom sam se trenu sjetio i pitanja koje me Mladena, njegova djevojka, zamolila da pitam majku Ayahuascu. „Kako je Majka Zemlja? Hoće li biti dobro?“ Dobio sam odgovor da to isključivo ovisi o nama ljudima te da svatko od nas ima zadatak da se osvijesti i započne osobnu promjenu iznutra. Rekla mi je da bi svatko trebao početi uranjati u sebe kako bi se naučio spajati na Izvor i na taj način promijeniti svoje vibracije, učiniti ih radosnima, pozitivnima i mirnima. Na taj način utječemo i na vibraciju Zemlje i mijenjamo je prema frekvenciji Ljubavi. Tada mi je na pamet pao uvod u jednu pjesmu Eryke Badu, koji govori o tome kako ljudski rod proživljava samo dvije osnovne emocije, ljubav i strah, dok sve druge emocije posredno ili neposredno izviru iz njih. Čovjek može i treba utjecati prvenstveno na sebe, promotriti vlastiti život, emocije i odnose. Treba početi čistiti svoju kuću (i to od podruma), a zatim će se očistiti i Majka Zemlja. Ona će dugoročno sigurno biti dobro. Kao što je Ayahuasca rekla etnofarmakologu Dennisu McKenni, zabrinutom jer ljudi uništavaju Zemlju: „Vi majmuni samo mislite da ste glavni ovdje.“ Mi ne možemo uništiti Majku Zemlju, možemo uništiti samo svoj mir, sreću, zdravlje i život. Prava istina je da, ako se ljudi nastave ponašati ovako kako se ponašaju, poput parazita, inteligencija Majke Prirode šokirat će nas nekakvom katastrofom jer to je jedino što će nas natjerati da stanemo, zamislimo se i promijenimo. A krajnje je vrijeme za promjenu, koja se odvija isključivo individualno, iznutra, u svakom od nas. Svatko bi trebao osvijestiti svoj unutarnji život. Ljubav i hrabrost odgovori su na mržnju i strah, a oboje cvatu iz ljudskog srca. Ayahuasca mi je rekla da sutra moram nazvati mamu i reći joj da je volim. I tada mi je u glavu došao icaro curandere Rose Giove, kojeg sam neprestano slušao prije par mjeseci.

MAJKA AYAHUASCA

30

Ábrete corazónÁbrete sentimientoÁbrete entendimientoDeja a un lado la razónY deja brillar el sol escondido en tu interiorÁbrete memoria antigua Escondida bajo el agua en las plantas bajo el solÁbrete corazónÁbrete sentimientoÁbrete entendimientoDeja a un lado la razónY deja brillar el sol escondido en tu interiorEs tiempo ya,Ya es ahora, ábrete corazón y recuerdaComo el espíritu curaComo el amor sanaComo el árbol floreceY la vida perdura

Otvori svoje srceOtvori osjećaje

Otvori razumijevanjeOstavi razum sa strane

I neka zasja sunce skriveno u tebiPrisjeti se drevnih znanja

Skrivenih u vodi, u biljkama, ispod suncaOtvori svoje srce

Otvori osjećajeOtvori razumijevanje

Ostavi razum sa straneI neka zasja sunce skriveno u tebi

Vrijeme jeKucnuo je čas, otvori srce i prisjeti se

Kako duh liječiKako ljubav iscjeljuje

Kako drveće rasteI život se nastavlja

MAJKA AYAHUASCA

31

Senzacije su u tom trenu postale toliko jake da sam odjednom osjetio nevjerojatan nalet mučnine i počeo povraćati u svoj lavor. Nisam se suzdržavao, osjećao sam da je to prirodno. Obilno sam povraćao minutu, dvije. Kad sam završio, osjećao sam lakoću, opuštanje, olakšanje, pročišćenje. Osjećao sam da je moje putovanje za tu večer gotovo. Ayahuasca je još kolala mojim tijelom, ali ne više tako jako. Kao da sam proteklih nekoliko sati bio u ludoj vožnji na vlaku smrti, koji je sad počeo usporavati. U čudu sam razmišljao o svemu što sam prošao. Sjedio sam na stolici, iscrpljen. Ayahuasca je definitivno naporna za tijelo i nakon pet sati ceremonije čovjek je na rubu snaga. Don Rober je tad došao do mene, prišao mi s leđa, počeo me udarati shakapom po tjemenu i pjevati icaro kojim je zatvorio ceremoniju.

Nakon što je to napravio svima, tišina i mir ispunili su malocu. Neki su već otišli u svoje sobe, neki su sjedili u tišini. Te je večeri svatko vodio svoje bitke. Skupio sam snagu, uzeo stvari i otišao u sobu. Trebala mi je voda i hrana. Nakon što sam se napio, zagrizao sam jabuku koju sam spremio prije ceremonije. Pomislio sam kako je to najukusnija jabuka koju sam ikad okusio. Uživao sam u svakom zalogaju i njenom slatkom soku. Žvakao sam je dugo i polako.

Izašao sam kratko na terasu gdje me zapuhnuo neizmjeran mir. Bilo je mračno, tiho i ugodno prohladno. Odjednom sam sa svoje desne strane primijetio jednu biljku. Automatski sam se usredotočio na nju i postao svjestan da me ona zapravo dozvala ondje. Promatrao sam je u čudu. Počeo sam je dodirivati, milovati, njuškati. Ayahuasca ljudima otvara duhove biljaka. Neizmjerno sam štovao tu biljku i divio se njenoj ljepoti. Inače svakodnevno prolazimo pored sličnih biljaka i uopće ih ne doživljavamo kao živa bića. Primio sam je rukama, zagrlio, gurnuo glavu među njene grane, listovi su me dodirivali po obrazima i kosi, tjeme mi je bilo naslonjeno na njeno deblo. Ona je bila živa i svjesna i milovala me. Kad sam naslonio tjeme na nju poklonila mi je prekrasne vizije, savršeno geometrijske, najintenzivnijih boja. Kad bih odmaknuo glavu, vizije bi nestale, kad bih joj se približio ponovno bi krenule. Govorio sam joj mislima koliko je lijepa, kako osjećam život koji teče kroz nju, kako osjećam da raste i zahvaljivao joj na komunikaciji i slikama koje mi daje. Od tog trena na potpuno drugačiji način doživljavam biljke.

Vratio sam se u sobu i legao u krevet. Čim sam sklopio oči Ayahuasca je ponovno počela s djelovanjem i vizije su me preuzele. Taj period „slijetanja“ prije nego čovjek zaspe zna biti izrazito zanimljiv i živopisan. Senzacije nisu toliko jake dok su oči otvorene, ali čim se zatvore počinju se razvijati prekrasne vizije i može se doći do mnogih uvida. Mislim da su to trenuci u kojima se čovjek može baciti na razmišljanje i doći do brojnih zaključaka i ideja. Vrlo dugo mi je trebalo da se u potpunosti smirim i zaspem, barem dva sata, ako ne i više. U glavu su mi neposredno prije no što sam zaspao došle poznate rečenice Williama Blakea: „Ako se vrata opažanja pročiste, čovjeku će se sve pokazati onakvim kakvo jest, Beskonačno. Jer čovjek sam sebe zatvara sve dok sve stvari ne počne gledati kroz uske pukotine svoje pećine.” Konačno sam ih u potpunosti mogao razumjeti. Ayahuasca mi je pročistila vrata percepcije i po prvi mi se put otvorio svijet nedostupan u svakodnevnom stanju svijesti. Taj je svijet bio itekako stvaran i živ.

I mi smo dio njega.

MAJKA AYAHUASCA

32

DAN 3.

18

Premda sam zaspao tek oko tri ujutro, probudio sam se već u sedam sati. Bio sam strašno žedan pa sam odlučio ustati. Bio sam prvi na nogama, svi su još spavali. Izašao sam iz maloce na svježe amazonsko jutro. Sunce još nije zasjalo punom snagom. Sjetio sam se

jučerašnje večeri, a kad mi je postalo jasno da se sve to zaista dogodilo, da to nije bio samo san, obuzela me sreća i zahvalnost. Na stolu ispred maloce već nas je čekao vrč pun hladne limunade. Trebalo je početi nadoknađivati elektrolite izgubljene tijekom sinoćnjih napora. Bio sam umoran, ali istovremeno pun pozitivne energije i uzbuđenja.

Kad sam se napio, otišao sam do don Robera i doñe Eliane koji su bili u blizini i čekali da se počnemo ustajati. Naime, jučerašnja ceremonija još nije završila. Svaka ceremonija ayahuasce završava tek drugo jutro, nakon cvjetne kupke, baño de flores, koja čisti i zatvara tijelo. U blizini ceremonijalne maloce nalazi se ograđeni dio gdje se u velikom lavoru vode preko noći natapa razno mirisno cvijeće. Došao sam tamo i zagrlio don Robera i doñu Elianu. Skinuo sam se i sjeo na stolicu, a don Rober je zapalio mapacho i počeo puhati dim na moje tjeme. Doña Eliana je posudom zagrabila hladnu mirisnu vodu i izlila mi je na glavu. Voda je bila hladna, ali tako ugodna i osvježavajuća. Pet, šest puta izlila je vrč pun vode po svim dijelovima mog tijela i cijelog me okupala. Zatim je don Rober uzeo svoju shakapu i počeo udarati ritam po mom tjemenu prije nego su zapjevali prekrasni icaro, najljepši kojeg sam dotad čuo. „Limpia, limpia todoicito, todoicito cuerpocito.“ („Očisti, očisti sve, cijelo tjelešce.“) Kad su završili, don Rober je ispuhnuo još par dimova mapacha na mene. Osjećao sam se izvrsno dok sam se sušio na suncu. Na meni su još bile žute latice cvijeća iz kupke. Budući da nisam gotovo ništa pojeo od jučerašnjeg ručka, umirao sam od gladi stoga sam krenuo na doručak.

Nakon doručka svi smo se okupili u krug. Prema indijanskim običajima, svatko je mogao, ako je htio, prepričati iskustva s jučerašnje ceremonije. Pričao je onaj koji je u tom trenutku držao ceremonijalni štap, dok su ostali slušali. Jako je teško prepričati drugima takva iskustva. Odnos s Ayahuascom toliko je čudesan i osoban da se gubi skoro svaki smisao u prepričavanju istog drugima, pogotovo onima koji ga nisu doživjeli. Nastojimo izraziti neizrecivo, premda su neke stvari van ljudskog jezika i nijedan pokušaj nije dovoljan. Priče koje sam čuo u krugu bile su tako dirljive, osobne, pune ljepote, boli i želje za ljubavlju i iscjeljenjem.

MAJKA AYAHUASCA

33

19

Howard nam je dao par savjeta vezanih uz sutrašnju ceremoniju. Najvažnije je biti svjestan da je svako iskustvo ayahuasce drugačije od onog prethodnog i ne može se predvidjeti. Osim toga, iskustvo svake osobe izrazito je individualno. Howard ne

preporuča da se čitaju tuđa iskustva prije dolaska u Sanctuary jer to može stvoriti očekivanja koja će, ako se ne ispune, rezultirati razočaranjem, ili, ako su tuđa iskustva negativna, stvoriti nepotreban strah kod osobe koja tek treba doživjeti vlastito iskustvo. Kada odlazimo na se-ansu ne možemo znati kako će nam biti i kako će ayahuasca djelovati u našoj krvi. Na kraju uvijek dobijemo ono što nam je najpotrebnije u tom trenutku. A što je to točno, Ayahuasca zna bolje od nas samih. Iskustvo rijetko kad bude onako kako smo mi to zamislili ili željeli. Neki odmah imaju snažna i dramatična iskustva, neki ne. Intenzitet se mijenja od ceremonije do ceremonije. Treba biti strpljiv i ne žuriti sa zaključcima. To je nepredvidiva priroda ayahuasce koja odražava njenu jedinstvenu interakciju s osobnošću, biokemijom i sveukupnim životnim iskustvom pojedinca. Ona prodire u našu dušu. Njena funkcija nije da proizvodi, nego da ot-kriva ono što već postoji u nama.

Howard je dodao i da dubina iskustva nema veze s količinom vizija koje pojedinac vidi, iako se često vizije pogrešno ističu kao glavni faktor ispijanja ayahuasce. Intenzitet i količina vizija isključivo je individualna. Mnogi ljudi nisu vizualni tipovi, svačija fiziologija je različita, a majka Ayahuasca za svakog od nas odabire najbolji način za prenošenje učenja koja su nam potrebna. A to ne mora nužno biti vizualno iskustvo. Vizije su tek jedan od medija dublje, neizrecive komunikacije. Same po sebi, vizije koje prozvodi ayahuasca nisu nasumične halucinacije bez značenja, već imaju dublje metaforično ili doslovno značenje. One su način na koji mistična svjesnost veća od naše komunicira s nama van uobičajenih ograničenja intelekta. Ayahuasca je holistički lijek koji s nama komunicira više kroz srce nego kroz um. U obzir treba uzeti i dozu. Šaman intuitivno određuje koliku će dozu dati kojoj osobi da popije. Važan je naš misaoni proces i ono što naposljetku izvučemo iz njega, a ne količina ispijene ayahuasce. Pravi odgovori leže cijelo vrijeme u nama stoga je pogrešno razmišljati da ćemo, ako popijemo više ayahuasce, imati vrjednija iskustva.

Nakon što smo razmijenili iskustva, ručali smo, a zatim je svatko od nas vodio individualni razgovor s don Roberom i Howardom. Svatko je imao priliku detaljno izložiti svoju namjeru i probleme koje je došao riješiti. Također, oni koji su imali fizičke bolesti, dogovarali su se s don Roberom za individualna liječenja koje će on izvoditi na svakoj sljedećoj ceremoniji. U SpiritQuest Sanctuaryju uistinu ozbiljno shvaćaju svoj posao i ništa ne prepuštaju slučaju. Howard je uvijek spreman detaljno odgovoriti na bilo koje pitanje ili nedoumicu. Nakon intervjua, ostatak popodneva bili smo slobodni. Proveo sam ga odmarajući se i zapisujući jučerašnja iskustva. Nakon večere, nekolicina nas otišla je u noćnu šetnju.

MAJKA AYAHUASCA

34

20

„Mi smo najsretniji ljudi na svijetu“, rekao je Bob kad smo se popeli na brdašce pored Sanctuaryja. Na njemu je napravljen kružni betonski plato, a u sredinu je postavljena umanjena replika obeliska Lanzón Stela, glavnog obrednog predmeta kulture Chavín. Prikazuje njihovo glavno božanstvo, nasmijanog boga ili nasmijanog jaguara, čovjekoliko biće s glavom jaguara s izraženim očnjacima i jaguarovim pandžama, sa zmijama umjesto obrva i kose. Nedaleko tog mjesta dan prije smo vidjeli bijelog jaguara ili pumu. Bio je potpuni mrak i misterij amazonske prašume okruživao nas je u punoj snazi i veličini. Prašuma nikad ne spava. Kad padne mrak, čuje se oko tri puta više zvukova živih bića nego tijekom dana. Konačno u potpunosti razumijem odlomak iz knjige „Tres mitades de Ino Moxo“ Cesara Calva, u kojem nabraja stotine vrsta životinja, biljaka i bića koja žive u prašumi. „Tko bi ih mogao čuti sve odjednom i povjerovati?“ Nitko. Prašuma pulsira neprekidnim, vječnim životom koji buja svuda, stalno. Smrt je također sveprisutna, na svakom uglu, u svakom trenu. Bića se rađaju i umiru. Biljke rastu i venu. Smrt je samo jedna od maski Života.

Prašuma je poput sna. Osobito noću, dok promatramo prekrasno zvjezdano nebo s tisućama zvijezda i obrise Mliječne staze, a oko nas, u šumi, lete stotine krijesnica koje pale i gase svoja svjetla nalikujući malenim vilama. Beth je zapalila mapacho i pala u trans, izgovarajući riječi nekog nepoznatog indijanskog jezika, kojeg, kaže, dobiva od samog Izvora. Ja sam legao na leđa i zagledao se u nebo. Među gradskim svjetlima nikad nemamo priliku vidjeti toliko zvijezda. Ima ih na tisuće. Pogled prema Svemiru ispunja me strahopoštovanjem. Omogućava mi da vidim koliko sam malen, kolika je beskonačnost oko mene. Kako odmičemo pogled, naša Zemlja postaje malena poput točke, a naše se brige smanjuju sve do potpune nebitnosti. Možemo odahnuti. Možda je naša galaksija uistinu samo pikula izvanzemaljaca kao na kraju filma „Ljudi u crnom“. Sto godina ljudskog života je poput milisekunde u rijeci vječnosti. Riječima Dobriše Cesarića:

Teče i teče, teče jedan slap;Što u njem znači moja mala kap?

Amazonski leptir

MAJKA AYAHUASCA

35

Jednom kad uvidi svoju malenkost u sveukupnom planu zbivanja, čovjeku se nužno javljaju pitanja. Tko sam ja? Zašto sam ovdje? Koja je svrha svega ovoga? Znatiželjni smo i željni odgovora i znanja. A najvažnije od svih znanja jest znanje o sebi. Stari su Grci prije više tisuća godina zapisali u proročištu u Delfima „Gnothi seautón“ ili „Spoznaj samog sebe“. Znanje o sebi najbitnije je od svih znanja. Ono uključuje znanje o vlastitom tijelu, umu i duši te o njihovom međuodnosu. Znanje o vlastitom karakteru, ponašanju, potrebama, željama, vrlinama i manama. Znanje o tome što je dobro za nas, a što nije. Kad pojedinac jednom zaroni u ta pitanja, otkrije da je znanje bezgranično i nova se pitanja samo pojavljuju pred njim. Kako nastavljamo istraživati, dobivamo važne uvide u ljudsku prirodu i počinjemo otkrivati koja je prava priroda ovog svijeta, života i stvarnosti. Na kraju dolazimo do znanja o Bogu. Zbog toga u potrazi za znanjem o sebi leži ispunjenje naših života. Zbog toga uzimamo ayahuascu. Da bismo saznali barem djelić onoga što jest i otkrili koja je naša uloga u svemu ovome. Na pamet mi je pao Sun Ra i njegova pjesma:

The cosmic rolesare written in sundry parchmentstinted with fireblue vibrations of pulsating flame energies...G-force dimensionsabstract planes of sound and sight.Kozmičke su ulogezapisane na brojnim pergamentimaspaljenim vatromplave vibracije pulsirajućeg plamenaenergije... Dimenzije G-sileapstraktna područja zvuka i boja.Svrbež me trgnuo iz sanjarenja. Shvatio sam da su me izgrizli komarci. Bilo je vrijeme

da se vratimo u sobe. Sutradan nas je čekala druga ceremonija i trebalo se dobro odmoriti.

MAJKA AYAHUASCA

36

DAN 4.

21

Kad sam ispio čašu koju mi je dala doña Eliana, mislio sam da ću odmah povratiti. Uspio sam se suzdržati, ali mučnina se nastavila. Osjećao sam nelagodu i znao da je ovaj put majka Ayahuasca pripremila malo drugačiji scenarij za mene. Predosjećao

sam nešto zlokobno i da večerašnje iskustvo neće biti blaženo kao prošli put. Počeli su icari, a ja se nikako nisam mogao smiriti. Osjećaj mučnine i nemira izluđivao me. Odjednom sam se ispovraćao, sav u grču. Osjetio sam da je Ayahuasca preuzela cijelo moje tijelo. Konačno sam se uspio smiriti i koncentrirati na icare. Izgubio sam se u mislima. Vizije su bile puno jače nego tijekom prošle ceremonije. Pred očima su mi se redali bezbrojni oblici koji su me ispunjavali svetom geometrijom. Osjećao sam da me Ayahuasca na taj način liječi. Ti su oblici nastajali i kretali se u ritmu icara. Znao sam da ih oni potiču i upravljaju njima.

Zvuk je moćan alat za pokretanje i upravljanje energijom. Tisućama godina ljudi koriste svete zvukove kako bi postigli određena stanja svjesnosti. Ti su zvukovi u stanju utjecati na fizičku materiju i pomicati je. Šaman je sposoban zvukom prodrijeti u molekularnu strukturu naše fizičke dimenzije i na taj nas način liječiti, fizički i psihički. Ayahuasca djeluje sinestezijski. Sinestezija je zajedničko aktiviranje različitih osjetila, na primjer, kada čujemo mirise ili vidimo zvuk koji dolazi do nas. Upravo se to događa pod utjecajem Ayahuasce. Icari su poput uzice za koju smo pričvršćeni, a šamani nas svojim glasom vode unutarnjim dimenzijama poput papirnatih zmajeva.

Spoj icara i vizija najbolje je objasnilo indijansko pleme Shipibo. Uzorci koje oslikavaju na svojim tijelima, kućama, brodovima, predmetima i odjeći predstavljaju vizije koje pod utjecajem Ayahuasce stvaraju svojim pjesmama. Prema vjerovanju plemena Shipibo, čitav je Svemir zapravo pjesma. U početku bijaše divovska anakonda koja je živjela u mraku. Pjevala je i svojom pjesmom

Dona Eliana ispija Ayahuascu

MAJKA AYAHUASCA

37

stvarala šare i uzorke na svojim leđima. Neki od tih uzoraka prožetih pjesmom skliznuli su s njenih leđa, stvorili Svemir i sve oblike u njemu. Prema tom mitu, cijelo čovjekovo biće, kao i sve živo i neživo što postoji, sazdano je od zvuka. Svatko od nas ima svoju pjesmu, svoju vibracijsku šifru koju je šaman sposoban odgonetnuti. Svatko je poput audiovizualnog uzorka, kompleksna mreža vibracija. Bolest predstavlja negativnu energiju, tj. rupe i petlje u toj mreži. Pomoću icara šamani vraćaju harmoniju, red, sklad i svjetlo u naše biće, tamo gdje je prije bio nered, kaos ili tama.

Icari su poput pečata svete geometrije koji se utisne u nas, mlaz pozitivne energije koji nas okupa zvukom, prodre u naše tijelo i duh te potakne pročišćenje na svim razinama. To rezultira suočavanjem pojedinca sa samim uzrokom bolesti. Na emocionalnoj razini, odnosi se na osobni život, odnose, čudovišta i demone. Naše zle misli su čudovišta, a naši zli osjećaji su demoni. Sve negativno u nama, ono što ne možemo ili ne želimo vidjeti. No, s tamom se moramo suočiti kako bismo ozdravili. Kad čovjek popije Ayahuascu, nesvjesno postaje svjesno i sjećanja izbijaju na površinu. Ona nas otvara i svjetlu i tami koji su u nama te nas suočava s nama samima. Pojedinac bi trebao željeti suočiti se s istinom, a ne očekivati samo prekrasna iskustva. To je potpuno nerealno. Svatko se susretne s obje strane prije ili poslije, i to je bolje za njega. Rad s Ayahuascom je poput intenzivne psihoterapije, s tom razlikom da je ona puno učinkovitija te da njoj, za razliku od psihijatra, ne možemo lagati. Ona potencira i ubrzava proces iscjeljenja, tako da čovjek nakon samo par seansi može ostvariti veći napredak nego nakon više godina klasične psihoterapije. Ayahuasca je poput povećala pomoću kojeg možemo jasno vidjeti naše dobro i zlo, prošlost, sadašnjost i budućnost. Također, imamo priliku otići dalje od nas samih i zaroniti u trans-generacijsko sjećanje te razumjeti i osloboditi se grijeha naših predaka.

MAJKA AYAHUASCA

38

22

Ayahuasca me odvela na vožnju kroz desetke mojih odnosa, trauma i strahova. Sve je počelo s mojom mamom, s kojom sam prije imao jako loš odnos, pun netr-peljivosti i svađa. Predamnom se stvorio naš odnos, a Ayahuasca mi je pružila

mogućnost da osjetim sve ono što ona osjeća, sve što je proživjela prije mog rođenja. Četiri mrtvorođenčeta, toliko trauma, stresa. U jednom sam naletu osjetio toliko boli da sam se odmah ispovraćao dok mi je pred očima prolazila vizija ljigavih štakora. Kako bih joj ikada više mogao išta zamjeriti, znajući kroz što je sve prošla, poznavajući ta teška iskustva koja su je oblikovala u osobu kakva je sad. Suze su mi navrle na oči. Shvatio sam da moram biti bolji prema njoj.

Poput navođenog projektila Ayahuasca me vodila u nove odnose i osjećaje. Princip je uvijek bio isti. Pojavila bi se neka misao, odnos ili situacija iz mog života. Odvrtila bi se u mojoj glavi poput filma, ponovno bih je proživio i osjetio. Zatim bih bio suočen s apsolutnom istinom i pojašnjenjem svih tih situacija, kao da ih odjednom mogu vidjeti kakve one zaista jesu. Nije bilo mogućnosti da lažem sam sebi. Ako su to bile neke moje greške, to bi mi postalo kristalno jasno i iskreno bih se pokajao. Ako je netko meni nanio nepravdu ili me povrijedio, Ayahuasca bi me stavila u kožu te osobe i iz njene sam perspektive mogao vidjeti zašto je tako postupila. Čovjek dobije duboki uvid u razloge ponašanja druge osobe i sve što je ta osoba proživjela i što ju je oblikovalo da postane takva kakva jest. Tada preostaje jedino suosjećanje i oprost. Nikakvo daljnje zamjeranje nije moguće, iako se nekad grčevito držimo za takve emocije. U trenutku prihvaćanja, kad se pojave osjećaji ljubavi i suosjećanja, koji su pročišćivači, dolazi do otpuštanja negativnih utisaka, do čišćenja i katarze, praćene povraćanjem, dubokim disanjem, znojenjem ili plakanjem. Osjećao sam se kao da sam u nekoj igrici u kojoj me napadaju neprijatelji. Bilo je teško, ali nisam se bojao, cijelo vrijeme sam znao da sam u rukama ljubavi majke Ayahuasce koja me čisti. Stotine scena redale su se jedna za drugom pred mojim očima. Osjetio bih da moram leći na leđa ili na lijevi bok i onda bi se odvio cijeli proces - ponovno proživljavanje, shvaćanje, prihvaćanje te izbacivanje iz sebe.

Iako sam osjećao da se čistim, agonija nije prestajala, fizičke su senzacije bile nepodnošljive. Preuzeli su me strah i osjećaj krivnje. Brinuo sam se za Hanu. Nisam znao kakva su njena iskustva. Mučile su me sumnje oko toga jesam li ispravno postupio došavši tu, hoću li izdržati tjelesnu torturu i još tri ceremonije. Nisam mogao vjerovati da je to tek druga od pet ceremonija. Činilo mi se da traje cijelu vječnost. U tom sam trenu sjedio pokriven dekom, a Ayahuasca mi je rekla da moram odnijeti deku Hani i pokriti je. Iako je pravilo da se druge ne dira dok traje ceremonija, krenuo sam puzati prema Hani, ali sam bio fizički nemoćan i ostao sam izgubljen i zarobljen u mraku na sredini sobe. Ayahuasca me testirala jesam li spreman izaći iz svoje relativno sigurne zone i pomoći drugome, možda ne Hani, već općenito svom bližnjemu. Dotad sam već par puta obilno povraćao. Agonija

MAJKA AYAHUASCA

39

se povećavala, a Ayahuasca me u trenucima sumnje pitala vjerujem li joj, govoreći mi da sam došao po ono što sam i tražio, da me čisti od negativnosti kao što sam i htio i da to radi na način na koji ona to ona inače radi te da moram prihvatiti pravila igre. U tim teškim trenucima icari su bili poput užeta spasa, čarobni i predivni zvuk koji me vraćao u sadašnji trenutak i davao mi snagu da nastavim, snagu za koju nisam ni znao da je imam u sebi. Ritam icara je poput pulsa Svemira koji nas podsjeća da život kola našim žilama, da možemo i moramo nastaviti onda kad nam je najteže.

Čelični stisak Ayahuasce nije popuštao. Kad sam se pokušavao oduprijeti svemu tome, nastupila bi čista patnja. Jednom kad krene, proces se ne može zaustaviti i mora se odigrati do kraja. Činjenica da sam i dalje osjećao mučninu značila je samo da ima još mnogo toga što trebam očistiti iz sebe. Na kraju će sve proći. Svemu dođe kraj. Da bi se došlo do njega, potrebno je vrijeme i strpljenje. U rijetkim trenucima popuštanja fizičke neugode, bio bih zahvalan. Jedan je od univerzalnih zakona jest uvijek biti zahvalan, i na dobrom i na lošem. I dalje se grčeći na podu maloce, osjetio sam nečiji dodir. Bila je to Hana koja je došla do mene i doslovno me spasila svojim zagrljajem. Njen dodir bio je poput blaženstva. Osjetio sam ogromno olakšanje jer sam konačno saznao da je ona dobro. Čvrsto smo se zagrlili i ljubav je prostrujala svakim atomom mog tijela. Nježno mi je pomogla da se smirim, a zatim rekla da mora ići. Znao sam da je ona u svojim procesima i da mora otići, a ja sam se vratio svojim borbama.

Opet sam osjetio strahoviti nalet mučnine. Povraćao sam svuda, po podu, u Bethinu kantu, nisam znao za sebe, bila je to borba za život. Osjećao sam se kao krpa koju je Ayahuasca odlučila dobro iscijediti do kraja, bez milosti, kako bi me promijenila i pomogla mi. Imao sam viziju svoga djeda, ali mi Ayahuasca nije pokazala ništa o njemu. Samo sam shvatio da se rješavam mržnje, bijesa, zloće i agresije koji su generacijama tekli muškom stranom moje obitelji i da oni prestaju sada i ovdje, samnom, i da je to jedino što trebam znati. Bio sam iscrpljen do te mjere da sam počeo moliti za milost i obećavati da više nikad neću biti zao, impulzivan, ljut bez razloga, egoističan, samo da muka malo popusti. I zaista sam to mislio. „Ovo te zaista može baciti na koljena“, rekao je jednom Howard.

Upravo to mi se i dogodilo. Bio sam na koljenima. Cijelo sam se vrijeme vrijeme osjećao spojen s Howardom i don Roberom, osjećao sam da su uz mene i da mi pomažu da prebrodim sve to. Počeo sam vrištati kao luđak, najglasnije što sam ikad vrištao u životu. Ali nisam ispustio niti jedan glas. Bio je to mentalni bezglasni urlik. Vjerojatno sam izgledao kao Munchov „Krik“ ili prizor na televizoru na kojem je ugašen zvuk. To se vrištanje raspršilo u Svemir, a s njim su odlazili i potisnuti bijes, strah i tuga koji su se tko zna koliko vremena taložili u meni. Bio je to uistinu katarzičan trenutak. Krik je trajao jako dugo, sve dok nisam iscijedio i posljednju njegovu kapljicu. Majka Ayahuasca tada mi je poklonila nove riječi koje sam počeo ponavljati:

Nikad više bojati se!Pura medicina, pura, pura luz divina!Čisti lijek, čista, čista nebeska svjetlost!

MAJKA AYAHUASCA

40

Obratio sam pažnju na icaro i usredotočio se na sadašnji trenutak. Glas don Robera odzvanjao je malocom: „Nonoynonoynoyninana. Ayahuasca princesita doctorcita.“ Njegov ritam i melodija počeli su me ispunjavati nadljudskom snagom i željom da ustanem. Počeo sam udarati rukom po podu u ritmu i polagano se pomicao. Nije bilo lako, ali icaro mi je davao poticaj.

Trenutak kad sam u potpunosti ustao, ispravio kralježnicu i podigao ruke, neću nikad zaboraviti. Otvorio sam se i zagrlio nebo. Pobijedio sam samoga sebe. Bila je to metafora za cijeli moj život. Bit će dana kad će nas život baciti na koljena, ali snaga koju nosimo u sebi nevjerojatna je i trebamo se sabrati, vratiti u centar, pronaći je i jednostavno ustati, ustati i nastaviti. Ostaviti nepotreban teret prošlosti za sobom i krenuti dalje. Uspravni i ponosni. Bez straha. „Nikad više bojati se!“ Strah je besmislen.

Sjetio sam se jedne priče iz stripa „Sandman“ Neila Gaimana. U snu, čovjek se našao na rubu visoke uske litice. Bojao se visine i pada. Pitao se je li postupio ispravno kad se krenuo penjati. Pored njega se stvorio gospodar snova, Sandman. Rekao mu je: „Ponekad je pogrešno penjati se. No, uvijek je pogrešno niti ne pokušati. Istina, ako se ne popenješ, nećeš pasti. No, zar je toliko loše ne uspjeti? Zar je toliko teško pasti? Ako sad padneš, u ovom snu, možda ćeš se probuditi. Istina, možda ćeš umrijeti. Ali postoji i treća mogućnost...“ Upravo sam tu treću mogućnost doživio u ovom Ayahuascinom snu.

MAJKA AYAHUASCA

41

23

Purga je nakon vrištanja završila. Tijelo mi je bilo lagano, oslobođeno tereta. Premoren sam sjeo na stolicu, sklopio oči i vizije su ponovno počele, no sad su me milovale. Ayahuasca nagradi svakoga za uloženi trud i, ako ni za što drugo, samo zbog tih trenu-

taka vrijedi proći najveću muku purge. Vizije koje sam imao nemoguće je prepričati. Pamtim crveni svijet u kojem žive mačkolika bića koja podsjećaju na egipatsku mitologiju. Vidio sam i neke od svojih mogućih budućnosti. Ayahuasca mi je više puta rekla da moram reći nekim ljudima da dođu ovdje i da je popiju, da im moram reći što se ovdje događa i da ih zove da se izliječe. Nema razloga za strah, sve je u nama i može nestati.

Kroz mene je strujala topla, nježna energija ljubavi i liječila me, oporavljala od napora koje sam prošao. Rad s Ayahuascom kao da provede čovjeka kroz sva tri svijeta, pakleni dijelovi u nama moraju se očistiti u purgatoriju da bismo došli do svjetla raja. Čovjek se nađe u džungli svog uma, koncepata, trauma i strahova gdje ga napadaju misli i emocije, i mora se probiti do čistine, do mira, do sebe. Na kraju pronađemo blago na kućnom pragu, tamo odakle smo i krenuli. Dok sam sjedio u meditaciji, nova mantra majke Ayahuasce pogodila me poput strelice.

Pure love elevated is a purifier.Pura medicina, pura pura luz divina.Purifier, pure fire.Cijelo iskustvo bilo je pročišćenje. Pročišćenje čistom vatrom ljubavi. Kao što je pisac

David Icke rekao: „Beskonačna ljubav jedina je istina, sve drugo je iluzija.“ Univerzalna i bezuvjetna ljubav prema bližnjem i Svemiru predstavlja samu srž šamanske prakse bavljenja Ayahuascom. Njeno ime je munay. Ništa ne može zaustaviti njen tok, ona je najmoćnija sila u svemiru i jedini lijek protiv straha i patnje. U to sam se uvjerio više puta na večerašnjoj ceremoniji, bilo da se radilo o ljubavi i suosjećanju koje sam pronašao u svom srcu za druge i njihove postupke ili ljubavi i zahvalnosti prema majci Ayahuasci ili Hani, čiji me dodir spasio. Ceremonija je završila, a ja sam nepomično sjedio u tišini i plovio prekrasnim vizijama. Misterij se nastavlja. I nije ga moguće objasniti razumom.

MAJKA AYAHUASCA

42

DAN 5.

24

Ponovno sam prvi ustao. Cvjetna je kupka bila savršena, baš kao i prvi put. Bio sam krajnje usporen i iscrpljen od jučerašnje ceremonije. Nakon doručka sjeo sam ispred maloce i pokušao što točnije zapisati što mi se jučer događalo. Prišla mi je jedna Indi-

janka. Bila je to Solia, poglavica plemena Muruy i Howardova dobra prijateljica. Uređivala je vrt oko maloce i sadila nove biljke. Zaustavila se pored mene i upitala kako mi je bilo na jučerašnjoj ceremoniji. Rekao sam joj da je bilo jako intenzivno i da je sve to za mene jedan veliki misterij. Odgovorila je: „Da, to je misterij, a da bismo ga otkrili moramo imati vjeru.“ Bilo mi je potpuno jasno što je htjela reći. Za početak, trebamo imati vjeru u sam lijek, u majku Ayahuascu, vjeru da je to ispravan put, da nas ona liječi i čisti i da moramo proći kroz teške trenutke kako bismo se bolje osjećali na kraju. Vjeru da se sve to stvarno odvija i da je ona svjesno, živo biće koje nas poznaje bolje od nas samih i koje nam pomaže na magične načine, načine koji se možda protive našim dotadašnjim svjetonazorima i poimanju svijeta. Vjeru u don Robera, doñu Elianu i Howarda, koji se brinu za nas i vode nas kroz ceremonije s isključivom namjerom našeg iscjeljenja. I za kraj, vjeru u sebe, da smo dovoljno jaki da izdržimo teške trenutke i promijenimo se nabolje. Uza sve to, čovjek mora biti svjestan da se u njemu ništa ne događa preko noći, prečicama i lakšim putevima.

Osim vjere, neophodno je i strpljenje na kojem moramo poraditi i kojeg moramo osvijestiti. Sve na ovom svijetu odvija se u nekom ritmu. Naše buđenje, spavanje, disanje, kucanje srca. Sve se odvija u ciklusima koje često ne prihvaćamo i želimo ubrzati. Današnje doba je instant doba u kojem smo naučeni da stvari dobijemo odmah. Teži se ubrzanju svega, potreban nam je brži prijevoz, brži internet, brži lijekovi, brža hrana. Nemamo vremena. Vrijeme se u toj jednadžbi identificira s novcem i svaka izgubljena sekunda čini nam se kao gubitak. Tada postajemo potpuno neosjetljivi na suptilni ritam života i njegove zakonitosti. Preuzme nas nestrpljenje i jedino što nam preostane jest nezadovoljstvo u sadašnjem trenutku jer pokušavamo utjecati na procese koji se odvijaju nevezano uz naše želje. Mnogo puta odustanemo od nekog ili nečeg samo zato jer smo nestrpljivi i nismo u stanju zadržati fokus na prvotnom cilju. Ako imamo strpljenja i fokus nadohvat smo svega što nam treba. Rad s Ayahuascom iziskuje vrijeme. Poput sjemenke kojoj treba vremena da proklija. Howard nam je više puta rekao da ne sudimo odmah, nego da sagledamo naš rad s Ayahuascom i dobrobiti koje on nosi tek nakon par tjedana, kad se vratimo kući. Općenito, rad sa svetim biljkama je poput cvata same biljke. Treba vremena i strpljenja da klica probije zemlju, počne rasti, pusti korijenje i procvate. Na isti se način čovjek razvija jednom kad se osvijesti. Poput biljčice, hrabro naprijed.

MAJKA AYAHUASCA

43

25

Howard mi se pridružio na terasi. Ispitivao sam ga o ayahuasci i on je počeo pričati. Aya-huasca predstavlja žensku iscjeljujuću i stvaralačku energiju i zato je svi doživljavaju kao majku. Ona je lijek donjeg šamanskog svijeta koji se na kečuanskom zove Ukhu-

pacha ili Uhupacha. Donji svijet je svijet duhova i predaka te predstavlja najdublje aspekte ljudske duše. To je mjesto gdje se duša rađa. Odatle izviru naše najdublje misli i emocije. Drugim riječima, ayahuasca odvodi čovjeka na duboki put u sebe, do samih početaka stvaran-ja, da bi ga kroz taj unutrašnji portal spojila i pomirila s vanjskim svijetom. U tim se pros-torima možemo povezati s duhovima životinja. Nerijetko se na ceremonijama ayahuasce ljudi transformiraju u zmije ili jaguare. U donjem se svijetu nalaze sve tajne prirode koje intuitivno i instinktivno već znamo. To je mjesto mudrosti i moći, intuicije, snova i podsvjesnog. Tu se odvija sve što postoji. Svaka misao i svaka ideja do koje je ljudsko biće ikad došlo i do koje će ikad doći nalazi se ovdje. To je mjesto kojeg moderna psihologija naziva „kolektivno nesvjesno“. U tom svijetu čovjek ima pristup bezgraničnom znanju i informacijama. On te in-formacije provlači kroz filter svog sustava vjerovanja i svojih iskustava što na kraju određuje koga će ta osoba sresti za vrijeme ceremonije i što će doživjeti.

Simbol donjeg šamanskog svijeta je zmija. Zato su tijekom iskustava s ayahuascom vizije zmija tako česte. Donji se svijet ponekad prikazuje i kao vodeni svijet, gdje je život prvi put nastao. Voda je neophodna za nastanak i održavanje života, veći dio našeg organizma čini voda. Kaže se da je život nastao u moru, civilizacije se razvijaju uz velike rijeke, a ljudski se plod razvija u vodi maternice. U amazonskoj kozmologiji Yakumama je divovska anakonda, majka svih voda i rijeka, vodena božica. Kad je došla na površinu zemlje preobrazila se u veliku rijeku, Amazonu. Prema nekim mitovima, anakonda je bila ta koja je donijela prve ljude na Zemlju iz Mliječne staze.

Srednji šamanski svijet odnosi se na svijet u kojem živimo, gdje smo sad. To je svakodnevni život, fizička dimenzija našeg bivanja. Inke ga zovu Kaypacha. U njemu su i teške i suptilne životne energije. Njegov je simbol jaguar ili puma. To je svijet u kojem imamo mogućnost prisjetiti se tko smo zapravo. Njegova gospodarica je Sachamama, dvoglava zmija boa, majka prašume, koja se manifestira i kao drvo života.

Viši je šamanski svijet mjesto gdje naša duša odlazi nakon smrti. Inke ga zovu Hanaqpacha. Njegov je simbol orao. To je mjesto suptilne rafinirane energije. Poistovjećuje se s nebom. Majka zraka i nebesa zove se Wayramama, zmija koje se kreće velikim vjetrom. Njene oči sjaje bijelim svjetlima, a iz usta joj isijavaju ljubičasti valovi. Viši šamanski svijet predstavlja zagrobni život. Naša se duša zatim ponovno iz višeg svijeta vraća na početak u donji šamanski svijet. Na se taj način zatvara krug.

Poslijepodne smo otišli na prvi izlet. Svima je dobro došlo malo se maknuti iz Sanctuaryja. Posjetili smo indijansko pleme Bora, pored sela San Andrés.

MAJKA AYAHUASCA

44

Indijanac iz plemena Bora

MAJKA AYAHUASCA

45

26

Te sam noći sanjao ludi san. Sanjao sam da sam s Tripijem u nekoj prostoriji oprem-ljenoj vrhunskom tehnikom. On je sjedio na stolici, na rukama su mu bile mehaničke rukavice koje su bile spojene na računalo, a pred njim ogroman ekran. Na ekranu se

nalazio omot našeg albuma. On je šutke pomicao ruke, a na ekranu su se mijenjale slike, na taj je način dovršavao omot albuma. U čudu sam ga upitao kako to radi, a on mi je smireno odgo-vorio: „Snagom uma.“ Najviše me začudilo to što sam čuo njegov odgovor, a on nije izustio niti jednu riječ. Rekao mi je to telepatski. Tripio se vratio radu na omotu i više me uopće nije gledao, samo je radio kružne pokrete s obje ruke dok su se na ekranu mijenjale slike.

Tek tada sam primijetio da je u prostoriji još jedna osoba. Nisam je uspijevao dobro vidjeti, ali mi je prišla i rekla telepatski: „Vi ljudi ste zanimljivi. Pokušavate izmjeriti i ukalupiti Svemir kako biste stvorili privid kontrole nad njim. Vašim ste jezikom podijelili cjelinu stvarnosti i dobili osjećaj odvojenosti. Nametnuli ste sve te kategorije svijetu kako biste ga lakše pojmili. Od rođenja vas programiraju učeći vas tim čudnim zvukovima koje proizvodite ustima i kojima potom pridružujete značenja od kojih se sastoji cijela vaša percepcija svijeta. Vaš život obilježen je vašim jezikom, on nije ništa drugo nego priča, naracija. Vaš ego je fikcija. I to ne baš dobra. Smatrate da je sustav simbola u vašim glavama stvarnost. Toliko podjela, klasifikacija, žanrova. Monetarni sustavi, religije i vjere, političke frakcije, mjerne jedinice, vrste, rase, spolovi, rodovi, spolne opredijeljenosti, imovinski statusi, sustavi vrijednosti, poimanja stvarnosti, različite kulture. To su sve neprijateljski, loši softveri koje ste instalirali u vaša mala mozgovna računala. Rasizam, nacionalizam, seksizam i svi ti nebrojeni drugi izmi. Na našoj planeti to su sve neukusno zastarjeli modeli razmišljanja koje smo davno odbacili, a vi se još uvijek tako grčevito držite za njih. Naposljetku imate potpuno krivu percepciju sebe. Mislite da ste ono što je samo djelić vas. No, previše pričate i mislite da biste vidjeli ostatak. Toliko nepotrebnih misli. Toliko nepotrebnih riječi. I, najsmješnije od svega, pritom se uopće ne razumijete. Vaš jezik je višeznačan, nespretan i često nejasan, vaše međusobno razumijevanje ovisi o unutarnjim rječnicima koje nosite u memoriji, koji se razlikuju od osobe do osobe. S druge strane, ti mene sada u potpunosti razumiješ, iako ne pričamo istim jezikom. Ti vidiš i osjećaš ono što ja mislim. Vaša je vrsta jednom davno poznavala takav oblik komunikacije. I poznavat će ga opet, kad dođe vrijeme za to. Otkrit će ga ponovno dvoje zaljubljenih koji će se spojiti i progovoriti srcima. Iz srca je moguće komunicirati sa svih pet kraljevstava. Sad je vrijeme da odeš. Prepusti se u potpunosti majci Ayahuasci, ona će učiniti ostalo.“

Jednako naglo kako se i pojavila, tajanstvena je osoba nestala. Tripija više nije bilo u sobi, kao ni računala ni ekrana. Nasred sobe stajala je drvena stolica i na njoj je bila knjiga. Uzeo sam je u ruke i nasumično otvorio. Pjesma koju sam ugledao glasila je ovako:

MAJKA AYAHUASCA

46

Manipuliranje riječima je lažIgra riječima je šalaOslanjanje na riječi je neznanjeTranscendentiranje riječi je mudrostJa sam ništa i ne želim ništaJa sam sve i imam sve

MAJKA AYAHUASCA

47

DAN 6.

27

Na redu je bila treća ceremonija. Popio sam ayahuascu i vratio se na svoje mjesto. Na-dao sam se da će ova ceremonija biti blaža od prethodne. Ayahuasca mi je rekla da neću proživljavati muke kao zadnji put i od početka sam osjećao da je tako. Zatim je

dodala kako nema „hoću“ i „moram“, nema „neću“ i „ne mogu“. To su sve formulacije koje proizlaze iz ega, one su ono što Hazrat Inayat Khan naziva trnjem ega koje trebamo podrezati. Ja, moje, meni. Ego i pripadajuća mu egocentričnost uzrok su patnje. To su izvori napetosti i odvojenosti. Preozbiljno shvaćamo sami sebe. Ovaj je svijet poput dječjeg igrališta, a mi ljudi beskrajno smo zaposleni našim igračkama i pritom se pretvaramo da radimo najvažnije stvari na svijetu i da bez nas svijet nebi postojao. Poput guštera koji se ne želi pomaknuti jer je uvjeren da će, ako to učini, Zemlja izletjeti iz svoje orbite. Ljutimo se čim netko dotakne naš ego. Mislimo da se stvari moraju uvijek odvijati onako kako mi želimo. Želim to i to, odmah i onako kako sam zamislio. Stalno imamo želje i predodređene ideje o funkcioniranju svega, a kad stvari iz nekog razloga ne idu po planu, dolazi do patnje. Naviknuti smo na isto, a plaši nas novo i nepoznato. U tom trenutku pokušavamo se uplesti u proces, promijeniti tok nečeg što je već započeto i odvija se samo po sebi, a to samo pogoršava stvari. Kako biti sposoban znati kad se nešto može promijeniti, a kada ne? To je umijeće. Nadaleko poznata molitva glasi: „Bože, daruj mi spokoj da prihvatim stvari koje ne mogu promijeniti, hrabrosti da promijenim stvari koje mogu promijeniti i mudrosti da razlikujem to dvoje.“ Slušaj intuiciju, diši i prati.

MAJKA AYAHUASCA

48

28

Već sam dvaput povraćao. Ayahuasca mi je rekla da imam puno toksina u sebi i da moram početi voditi drugačiji život. Nazvala ga je pura vida, čisti život. U svim po-gledima. Počela je s hranom. Upozoren sam da neću nikada u potpunosti ozdraviti

dok ne prestanem jesti meso. Užasno sam se uplašio toga jer je to bila konkretna promjena koju je Ayahuasca zahtijevala od mene, promjena za koju u tom trenutku nisam bio mentalno spreman. Ali to je preduvjet da bih mogao otići na višu duhovnu razinu. Znajući istinu o mesu to nije bilo ništa čudno. No, nije se radilo samo o hrani. Alkohol također ne pripada u moje tijelo. Kao ni marihuana koju sam godinama zloupotrebljavao. Ayahuasca mi je uka-zala da nije samo ono što jedemo i pijemo štetno za nas. Pura vida odnosi se na sve vibracije koje dopiru do mene, uključujući glazbu koju slušam, filmove koje gledam, ljude s kojima se družim, misli koje stvaram, riječi koje izgovaram. Sve je to u stanju zaprljati moje biće. Pokazala mi je situacije u mom životu gdje sam mislio da ću proći bolje ako govorim neis-tinu i objasnila da to dugoročno donosi samo loše posljedice. Treba uvijek govoriti istinu. Tako se grade zdravi odnosi.

Redom su mi se pred očima pojavljivale osobe iz moje prošlosti, lijepi trenuci koje smo zajedno prolazili. „Budi sretan zbog svake osobe s kojom si hodao dio puta svog života, pamti i sakupljaj samo lijepe uspomene.“ Te su uspomene stvarne i dio su mene. Ljudi uvijek pamte i ističu samo loše stvari koje im netko napravi u životu. Sumnjaju u pozitivne, nikad u negativne stvari. Uvijek posumnjaj u negativno. Ljudi su, ma koliko to ponekad bilo teško prihvatiti, uistinu dobri u svojoj srži, u svojoj duši. Ako na taj način promatramo ljude, ostaje samo suosjećanje.

Razumijevanje tuđih postupaka i suosjećanje duboko je usađeno u učenja Ayahuasce. Ona ne želi da ističemo negativne osobine drugih, čak i ako smo ih svjesni. Voli drugoga onakvog kakav jest. Ne zamjeraj mu ništa, ne ljuti se, budi tolerantan, pristojan i dobar prema svima. Svatko je na vlastitom stupnju razvoja, čitav njegov dosadašnji život oblikovao ga je u osobu kakva je sad. I ne možemo kriviti nikoga za naše sadašnje probleme, iako su ih možda drugi ljudi inicirali u prošlosti. Oni nisu mogli ni znali bolje, zbog svojih slabosti i bolesti. Svatko od nas odvojena je cjelovita jedinka odgovorna za sebe. Nema prebacivanja odgovornosti. Često okrivljavamo svoje roditelje za razne stvari, ali mi dolazimo kroz naše roditelje, ne od njih.

Isto je i s pitanjem kako prihvatiti druge koji ne razmišljaju poput nas, koji ne vjeruju. Normalno je da ne vjeruju. Svi smo individualni i većina ljudi nije i neće imati priliku popiti Ayahuascu, a čak i onima koji je popiju nije lako prepustiti joj se u potpunosti. Možemo pokazati žednome gdje je izvor, ali ga ne možemo naučiti da pije. To mora učiniti sam, ako je spreman. Kada bude, probudit će se. Ayahuasca je majka koja je spremna pobrinuti se za svakog istinskog tragatelja s vjerom u srcu, poniznošću i zahvalnošću. Svatko od nas

MAJKA AYAHUASCA

49

tragač je na vlastitom putu, u potrazi za čudesnim. Naposljetku, svi idemo prema istom cilju. Nekome će trebati duže, nekome kraće. Svaki čovjek bira svoj svjetonazor i svoj život. Nitko to ne može učiniti za nas. Nijedan drugi pupoljak ne može procvjetati umjesto nas, zato budimo ono što jesmo. Mi smo bića slobodne volje i tvorci vlastite sudbine. Ayahuasca ne može birati za nas niti nam dati gotove odgovore, ona nam može jedino dati savjet, ali konačni odabir mora biti naš. Mi pišemo knjigu naših života odabirima raskrižja. Tako je koncipirana IGRA. Nisi zadovoljan nekim aspektom svoga života? Ne želiš biti rob sustava? Učini nešto! Prestani se žaliti. Smisli nešto. Kao što je rekao Terence McKenna: „Ako nemaš vlastiti plan, postat ćeš dio tuđeg.“

MAJKA AYAHUASCA

50

29

Više puta tijekom ceremonije, baš kao i prije, osjetio sam da moram leći ili sjesti i potpuno se umiriti te da se na mene energetski spajaju nekakva bića. Don Rober ih zove doctorcitos extraterrestrales, vanzemaljski doktori. Kaže da dolaze iz udaljenih

planeta i galaksija i da su to duhovi preminulih iscjelitelja ili šamana. Ayahuasca i icari ot-varaju portal pomoću kojih oni dolaze do nas. Nije me bilo strah jer bih svaki put osjećao da me liječe i daju mi snagu. Potpuno bih se umirio, osjećao njihovu prisutnost i kako rade na mojim energetskim centrima. Čakre bi mi se u potpunosti aktivirale, a došlo bi i do promjene boje unutarnjeg krajolika, često popraćene žarkim bijelim svjetlima. U tim sam trenucima bio uvjeren da je netko upalio svjetlo u maloci, ali kad bih otvorio oči oko mene je bio samo mrak. Osjetio sam da doctorciti oko mene stvaraju svojevrsni ljekoviti omotač. Nestali bi jed-nako naglo kao što bi se i pojavili, ostavili me u procesima s majkom Ayahuascom ili samim sobom. Ayahuasca mi je rekla da čuva mene i Hanu od zlih namjera. Rekla mi je da ne brinem za nas dvoje i pokazala mi kako postavlja oko nas energetsku kupolu plavkaste boje. U viziji su tuđe zle misli imale oblik strelica koje su padale na nas, ali pri dodiru s kupolom uništile bi se i nestale.

Ponovno sam prolazio kroz teška razdoblja, ali osjećao sam se jačim nego na drugoj ceremoniji. Kad sam počeo paničariti i gubiti se u vrtlozima misli, prvo na što me Ayahuasca uputila bilo je duboko, polagano i svjesno disanje pomoću kojeg sam se uspijevao vratiti u svoj centar. Ako bi mi u jednom trenutku postalo loše, bilo je to zato što sam se opirao. Onog trena kad sam osvijestio dah i počeo disati duboko i ritmično, patnja se pretvorila u blaženstvo. Dah je taj koji povezuje duh i tijelo. Prvo što napravimo kada dođemo na ovaj svijet jest da udahnemo, a posljednje da izdahnemo. Svaka emocija ima svoj obrazac disanja. Kad smo uznemireni, dišemo brzo i nepravilno. Kad smo smireni, naš dah postane polagan i mekan. Smirio sam se i počeo disati duboko i polako. Osjetio sam kako mučnina nestaje i kako se širim. Kad smo uznemireni, onda smo i stisnuti, grčimo se u jednoj točki. Ljubav nas širi. Opušteni nas dah oslobađa. A to je bit svega. Širenje svjesnosti, znanja, mudrosti, razumijevanja i suosjećanja. Definicija radosti na sanskrtu jest „Širenje uma“. Ako u to vjerujemo, ništa nas ne može uznemiriti. Iz našeg srca koncentrično se širi kugla svjesnosti i energije i prožima čitavo naše biće. Mi smo višeslojna bića. Čovjek je najčešće u sloju svog uma, zemaljskom, tjelesnom i mentalnom stroju gdje su strah, zabrinutost, problemi, buka. Liječnik i filozof John C. Lilly nazvao je taj dio ljudske osobnosti „divljajućim uraganom ega“. No, možemo se svjesno proširiti do viših i širih slojeva gdje se nalaze tišina i blaženstvo, druga vrsta glazbe. Što se više širimo, to više idemo ka miru. A kako čovjek širi svjesnost, tako se širi i njegovo razumijevanje. Redatelj David Lynch je rekao, ako imamo svjesnost veličine loptice za golf, kad pročitamo neku knjigu, toliko maleno bit će i naše razumijevanje te knjige.

MAJKA AYAHUASCA

51

30

Pred kraj ceremonije imao sam sljedeću viziju. Vidio sam sebe u prašumi, kako pričam s nekim nepoznatim Amerikancem. On mi je govorio kako jedva čeka da ponovno pije ayahuascu. Šaman ga je promatrao sa smiješkom. Rekao mu je: „Ne žuri. Jučer si popio

lijek i ceremonija je završila. Ali tvoj proces nije završio. On je stalan i traje svakog trenutka tvog života. Nije sve u šalici. Konkretne su promjene one za kojima tragamo. Nije dobro piti ayahuascu i ne slušati je. Rekla ti je neke stvari. Ako ne napraviš domaću zadaću, kaznit će te kad joj ponovno dođeš i tada ćeš upoznati strah.“

Ayahuasca je i meni rekla mnogo toga. Svjestan sam da ću morati poraditi na sebi kako bi te stvari postale dijelom mog života. To je bit cijelog procesa. Najmanje što možemo učiniti jest primijeniti to znanje i integrirati ga u svakodnevni život. Biljke učiteljice mogu nam omogućiti duhovno iskustvo, ali nam ne mogu dati duhovan život. To je ono što moramo napraviti sami. Prava duhovnost su naši konkretni svakodnevni odnosi. Ayahuasca nas uči o ljubavi. Ali ljubav može biti prazna riječ. Jedno je poznavati je u teoriji, a drugo živjeti po njenim zakonima. Ceremonije ayahuasce su čudesne, ali čovjek ne može ostati u tim čudesnim hiperdimenzijama zauvijek. Iskustvo završi i nađemo se u istom svijetu i u istim okolnostima u kojima smo bili i prije samog iskustva, ali mi sami više nismo isti. Vratili smo se s novim uvidima, znanjima, porukama i savjetima. Tada nastupa najvažnija faza rada s ayahuascom – integracija učenja u svakodnevni život, u sadašnji trenutak koji jedini postoji. Prošlost je prošla i vrijeme je da ostavimo stare obrasce iza sebe, ma koliko teško to bilo. Pokušajmo. Nema veze ako posrnemo. Normalno je posrnuti. Ipak smo samo ljudi, sa svojim sitnim nesavršenostima. Važno je nastojati. Svatko mora odlučiti što je za njega neophodna prtljaga u životu, a što možemo i trebamo odbaciti. Sve ovisi o tome kako gledamo na sebe. Jesmo li majmuni koji su ovdje kratko prije nego umru ili smo nešto više? Jedan se budistički svećenik pitao: „Mi smo svjetlosna bića. Zašto onda ne sjajimo?“

MAJKA AYAHUASCA

52

DAN 7.

31

Ayahuasca je došla čak i do Hrvatske, u Zagreb, Veliku Goricu, Split i tko zna gdje još. U Zagrebu su se ceremonije prvo odvijale u jednom joga centru, a zatim u pri-vatnim domovima, čak i u jednom frizerskom salonu. Na tim ceremonijama nije

bilo šamana niti zaštite. Ljudi popiju ayahuascu i prepušteni su sami sebi. Sam napitak stiže tajnim putevima iz Brazila, već pripremljen u bocama. Pitao sam Howarda što misli o tome.

Ayahuascu treba piti u sigurnom, tradicionalnom, ritualnom okruženju. Ona je najmoćnija u svom prirodnom staništu, u amazonskoj prašumi. Njen duh je duh prašume i ona ima intrinzičnu energetsku povezanost s elementima vode, zemlje i zraka koji se na jedinstven način manifestiraju u Amazoniji.

Ralph i ja promatrali smo predivne žuto-crveno-zelene gusjenice na drvetu i komentirali kako izgledaju kao da su izašle iz ayahuascine vizije. U gradu se ne može postići vibracija kao u netaknutoj prirodi, čak i samo okruženje gradskog „ceremonijalnog“ prostora je „zagađeno“.

Ayahuasca je moćan lijek širokog spektra kojeg vam mora propisati stručna osoba. Osoba koja vodi ceremoniju treba imati iskustva i brinuti se za fizičke, duhovne i emocionalne potrebe osoba koje piju na ceremoniji, a ta se briga treba nastaviti i između ceremonija. Cvjetna kupka dan nakon ceremonije jednako je bitan element i bez nje nitko ne bi smio piti ayahuascu. Howard kaže da osoba treba popiti ayahuascu barem petsto puta u svom životu prije nego što bi smjela davati napitak drugima. Na putu postajanja šamanom nema prečica. Curanderismo iziskuje žrtvu, disciplinu i integritet pojedinca. Taj put traje godinama što upućuje na kompleksnost znanosti bavljenja ayahuascom, koja je poput dijamanta s mnogo različitih stranica, a koje curandero treba poznavati kako bi prema potrebi mogao reagirati na odgovarajući način. Jedini je način da dođe do tog znanja osobno iskustvo koje iziskuje godine rada s lijekom. Proces učenja temelji se na strogoj disciplini, dieti, osobnom iskustvu u radu s biljkama učiteljicama i intuiciji, a ne na verbaliziranju i intelektualiziranju. Don Rober, kao i većina šamana čije je poznavanje biljnog svijeta i curanderisma na najvišoj razini, čovjek je od malo riječi. Kad bih mu postavio par pitanja vezanih uz ceremoniju, njegov bi se odgovor nerijetko sastojao od svega jedne rečenice. I to ne zato što ne želi podijeliti svoje znanje, već zato što šamani uče konkretnim radom. Taj rad iziskuje odgovornost i ima svoj kodeks. Nijedan pravi curandero koji drži do svoga znanja ne bi davao ljudima Ayahuascu koju nije sam skuhao i pripremio, znajući točno što je stavio u nju.

MAJKA AYAHUASCA

53

Don Rober je nezadovoljno kimao glavom i negodovao kad sam mu rekao da je već pripremljena ayahuasca dospjela u Hrvatsku preko ilegalnih puteva iz Brazila. Postoje razlozi zašto se ayahuasca koristi ritualno na načine kako se to već radi tisućama godina. Rad s njom može biti opasan ako se održava u nezaštićenom okruženju i ako ga provode nestručni ljudi. Bez primjerene zaštite, ona može biti štetna, fizički, psihički i energetski, unatoč najboljoj namjeri onog tko organizira seanse. Ayahuasca se može i svjesno koristiti za nanošenje štete drugima. Howard kaže da i dan danas ima deset puta više bruja od curandera i zato treba biti jako oprezan pri odabiru osobe kod koje se ide. Da bi netko postao brujo, potrebno je znatno manje vremena i truda. Njima se nikad ne može vjerovati jer su opsjednuti željom za moći. Ayahuasca ima moć da liječi i da šteti, a kako će djelovati ovisi isključivo o integritetu, motivu i namjeri kako curandera tako i pacijenta.

Još jedna opasnost jest da mnogi koji popiju ayahuascu postanu opčinjeni njome i pretjeruju s daljnjim ispijanjem. Žele neprestano biti u sferama u koje ona odvodi što također vodi ka njihovom uništenju. Kao i svaki drugi lijek, ako se zloupotrebljava, nakon nekog vremena postaje otrov.

Zbog svojih čudesnih ljekovitih svojstava, glas o ayahuasci širi se planetom. To je, nažalost, rezultiralo dvjema negativnim posljedicama. Jedna je ta da nestručni ljudi diljem svijeta nabavljaju ayahuascu i daju je neupućenim ljudima koji nisu ni svjesni što im se sve može dogoditi. Druga je da se u Peruu ubrzano razvija turizam na temelju ayahuasce te se mnogi lažno predstavljaju kao šamani i privlače naivne turiste. Postoji mnogo slučajeva silovanja žena, pljački ili, još gore, crne magije. Nedavno je u jednom peruanskom centru pod nerazjašnjenim okolnostima preminuo jedan osamnaestogodišnji mladić. „Šaman“ je to pokušao prikriti zakopavši njegovo tijelo negdje u prašumi. Međutim, sve se se razotkrilo i šaman je uhićen. Poslije su se javili mnogi ljudi koji su optuživali istog tog šamana za šarlatanizam i crnu magiju. Izvori kažu da je davao svojim pacijentima sumnjive mješavine ayahuasce i ostavljao ih same u prašumi da se snalaze kako znaju i umiju bez ikakve fizičke ili energetske zaštite.

Rad s ayahuascom donosi mnoge rizike, ali oni se mogu izbjeći psihofizičkom pripremom, dietom, jasnoćom namjere i pažljivim odabirom šamana. Moj savjet je piti ayahuascu u Peruu, kod provjerenih curandera čija je namjera isključivo liječenje i dobrobit čovjeka. To je možda skuplja i kompliciranija, ali svakako pametnija i sigurnija opcija.

MAJKA AYAHUASCA

54

Poglavica plemena Yagua

MAJKA AYAHUASCA

55

32

Poslije ručka svi smo se ukrcali na brod i krenuli u posjet plemenu Yagua. Na ulazu u selo nasmijana Indijanka nam je u znak dobrodošlice svima obojila lice crvenom bojom koju dobivaju iz ploda grma achiote i kojom se tradicionalno ukrašavaju. Poglavica nas

je srdačno dočekao obučen u plemensku nošnju - dugačku smeđu suknju koja se radi od vla-kana palme aguaje. Upravo je prema tim haljinama rijeka Amazona dobila svoje ime. Naime, kad su Španjolci došli u to područje, iz daljine su vidjeli naoružane pripadnike plemena Yagua obučene u haljine te su pomislili da se radi o ženama-ratnicama. Prema tome, rijeku su nazvali Amazona prema Amazonkama, ženama-ratnicama iz grčke mitologije.

Svi su muškarci obučeni u haljine, a žene nose crvene suknje. Pleme se okupilo i otplesalo svoje tradicionalne plesove, uz pratnju bubnja i frule. Njihova zajednica je mala i broji svega tridesetak ljudi. Govore svojim izvornim jezikom, koji je posljednji preživjeli jezik iz porodice Peba-Yagua, ali znaju i španjolski. Inače, na svom jeziku, pleme Yagua sebe naziva Nihamwo, što znači „ljudi“. Ovo je pleme poznato po svojim puhaljkama dugim dva metra. Nazivaju ih pucunas, a njima ispaljuju strelice premazane curareom, otrovom koji izaziva trenutačnu paralizu. Smatra se da su šamani plemena Yagua majstori u pripremanju curarea i prenose to znanje s generacije na generaciju. Imali smo priliku okušati se u gađanju puhaljkom. Zamalo sam pogodio metu tj. drvenog papagaja koji je stajao na stupu. Yagua, kao i svako pleme koje prima turiste, prodaju svoj nakit, maske, puhaljke i ukrase. Nakon plemena, posjetili smo i obližnje utočište za životinje gdje smo vidjeli lijepog, ali otužnog Kraljevskog udava (Boa Constrictor) kojemu se ljuštila koža i koji nije bio sretan što ga turisti primaju za vrat kako bi se slikali s njim.

Kraljevski udav

MAJKA AYAHUASCA

56

33

Navečer smo imali ceremoniju s bobinzanom. Nakon iscrpljujućih iskustava s aya-huascom, svima nam je dobro došao mali odmor. Bobinzana se priprema tako da se biljka prvo natapa u čistom alkoholu, kao kad se radi rakija, a zatim se miješa s di-

vljim medom. Napitak je ukusan i automatski zagrije cijelo tijelo. Bobinzana nema psihoak-tivne učinke, njeno je djelovanje suptilno. Za nju se kaže da otvara čovjekovo srce, ispunjava ga ljubavlju i oslobađa od bijesa, a donosi lucidne snove. Ceremonija je bila opuštajuća, uistinu prekrasna. Don Rober je otpjevao dva icara, a zatim smo se okupili u središtu maloce, zagrlili i pomolili. Svima je bilo lijepo i toplo oko srca, a činjenica da je taj dan bio ujedno i Hanin rođendan samo je pridonijela ljepoti trenutka.

Pogled s terase SpiritQuest Sanctuaryja

MAJKA AYAHUASCA

57

DAN 8.

34

Četvrta ceremonija je počela. Pokušao sam komunicirati s Ayahuascom, ali moja su pitanja odzvanjala poput jeke u praznoj sobi. Nije mi bilo jasno zašto se to događa. Uporno sam nastavljao s pitanjima, ali odgovora nije bilo, kao da mi daje do znanja da

to nije dućan u kojeg mogu ušetati bilo kad i uzeti ono što mislim da mi treba u tom trenutku. Pitao sam se hoće li cijela ceremonija tako izgledati. Postajao sam nervozan i nezadovoljan. Tišina i iščekivanje trajali su neko vrijeme, sve dok po prvi put te večeri nisam odvratio pažnju s vlastitih pitanja i usmjerio je prema ljudima u prostoriji. Pitao sam se kako im je i pomolio se u nadi da su dobro. U trenutku kad sam to napravio, majka Ayahuasca mi se obra-tila. Prostrujala je kroz cijelo moje tijelo dajući mi do znanja da sam konačno shvatio. Dosta s egoističnim preokupacijama. Svijet raste kada dijelimo radost i tugu drugih. Ne vrti se sve oko mene. Toliko je nepotrebnih pitanja i želja. Opusti se i samo budi, voli i budi zahvalan. To je jedino što čovjeku treba. Sjetio sam se zadnjeg stiha iz pjesme koju sam sanjao prije tri dana: „Ja sam sve i imam sve, ja sam ništa i ne trebam ništa.“

Ayahuasca mi je rekla da prestanem s pitanjima i brbljanjem malog uma te da komuniciram s njom iskreno, iz srca. Pokazala mi je i kako da to napravim. Spustio sam svoju pažnju i svjesnost iz glave u područje srca. Cijelo je tijelo osjetilo tu promjenu. Osjećao sam se puno povezanijim s Ayahuascom, gotovo kao da sam kontrolirao cijelo iskustvo. Tu se ne radi samo o srcu kao fizičkom organu koje pumpa krv našim tijelom. Radi se o našem duhovnom Srcu, u kojem se nalaze intuicija, suosjećanje i briga za bližnjega. A ako nam je stalo do bližnjega, uslijedit će i nagrada za nas same. Koliko daš, toliko ćeš i primiti.

MAJKA AYAHUASCA

58

35

Te mi se večeri Ayahuasca najviše otvorila. Prvi put sam je ugledao u svojim vizija-ma. Izgledala je kao visoka ženska osoba zelene boje, zmijolikog vilenjačkog oblika. Prekrasna je, a ako poželi, može biti i strašna. Ona je ta koja vodi igru i čovjek joj se

ne bi trebao suprostavljati jer bi ga mogla kazniti. Ipak, poput majke voli svoje dijete i čini ono što je najbolje za njega. Misli na sve i ništa joj ne promiče, a ako nešto kaže, najbolje ju je poslušati. Promatrao sam je u čudu i s poštovanjem. Rasplinula se pred mojim očima, kao da se transformirala u ples boja.

Ležao sam na podu preplavljen vizijama. U njima sam vidio Hanu koja je bila prekrasna, smijala se i bila sretna. Iskusio sam toliko sreće promatrajući je. Shvatio sam koliko mi znači i koliko je volim. Obećao sam majci Ayahuasci da ću zauvijek biti dobar prema njoj, zaprositi je i da ćemo živjeti sretni. Svaki strah i sumnja u vezi s tim rasplinuli su se jedan za drugim, ništa ne može stati na put ljubavi ako dolazi iz srca. Shvatio sam da moram otići od kuće, krenuti samostalnim putem i započeti svoj život s Hanom.

Don Rober je dovršio icaro i nastupila je tišina. Razdoblja tišine između icara jednako su impresivna kao i samo pjevanje. Kad nastupi tišina, unutarnji se krajolik promijeni, nastupi razdoblje iščekivanja, a naša pojačana osjetila osluškuju zvukove koji dopiru iz amazonske noći, kao i zvukove suputnika iz maloce. Dvije sekunde prije nego bi don Rober započeo novi icaro, osjetio bih nalet energije, kao da njegova namjera krene te dvije sekunde prije nego što započne sa samim pjevanjem.

Shakapa je udarala ritam, a novi icaro don Robera odveo me na putovanje kroz multidimenzionalna područja gdje obitavaju mnoga fantastična bića. Najčudesnije od svega jest da se taj prostor nalazi u nama. U nama je portal kroz koji sva ta bića dolaze. Unutarnji svemir jednak je onom vanjskom. Naš je duh sposoban odvojiti se od tijela i letjeti, otići čak do najudaljenijih planeta u jednoj sekundi. Vidio sam zmije kako se kreću u spiralnim putanjama. Vidio sam jeziva majmunolika bića. Nakon toga, predamnom su se pojavila tamna, sivo-plava bića bizarnog izgleda koja su mi prišla i promatrala me velikim, crnim, tajanstvenim očima. Nisam im se usudio obratiti, samo sam ih gledao i osjećao njihov pogled koji je prodirao u moju dušu. Sve bih dao kada bih mogao saznati tko su, odakle dolaze i kakvi su njihovi svjetovi.

MAJKA AYAHUASCA

59

36

No, čak i ako nikad ne saznam ništa više o njima, nije bitno. „Čovjeku je potreban misterij.“ Dok mi je Ayahuasca to govorila, preplavile su me vizije amazonske prašume, tajnovitog prostranstva i mračne divljine. Do konačnog odgovora nećemo

i ne možemo doći, možemo se samo diviti. Ayahuasca poštuje velike misterije Života i ne odgovara na sva pitanja. Cijeli život je čudo i misterij. Tko bi mogao čuti sve odjednom i povjerovati? Ništa nije sigurno. Život nema jedno objašnjenje. Ne trebamo znati baš sve, i ne možemo. Kao što je rekao McKenna: „Odakle višim primatima uopće takva drskost da pomisle da mogu doći do konačnih odgovora?“

Na kraju dana, naše iskustvo s Ayahuascom ostaje neprovjerljivo i nemoguće ga je prepričati. Komuniciram li zaista s njom ili je sve to projekcija mog uma? Za mene nema dvojbe, ali kako to objasniti drugima? Ne možemo znati sa sigurnošću, možemo samo vjerovati u ono što osjećamo i proživljavamo, a to iskustvo ostaje osobno. Kao što je rekao John Lennon, stvarno je ono u što vjerujemo. Rekao je: „Vjerujem u sve dok mi ne dokažu suprotno. Vjerujem u vile, mitove, zmajeve. Svi oni postoje, čak i ako su samo u našem umu. Tko može reći da snovi i noćne more nisu jednako stvarni kao i sadašnji trenutak?“ Zanimljivo je da neki ljudi snove ne smatraju stvarnima, premda dok sanjamo proživljavamo sve te fantastične scenarije na jednak način kao što proživljavamo iste događaje u budnom stanju svijesti. Zakleo sam se da neću biti jedan od onih roditelja koji svoje dijete tješi riječima: „Ma, to je samo san.“ Što je uopće stvarnost? Sve što možemo iskusiti je stvarno. Skeptici će za ovakve priče podrugljivo reći: „To je samo tvoja mašta.“ Na taj način pokušavaju prikazati cijelo to iskustvo manje vrijednim. No, što je naša mašta? Fantastičan proizvod našeg bića. Ona je stvarna, naše misli i ideje su stvarne. Svaki izum ovog svijeta nastao je najprije u eteričnom svijetu misli i ideja. Sve nastaje iz tog prostora. Tko može reći da vizije koje ljudi doživljavaju na ayahuasci nisu stvarne, ako su ta iskustva toliko snažna i potpuno mijenjaju život pojedinca? Na žalost, današnji materijalizam stvorio je ljude koji ne vjeruju u ono o što ne mogu udariti čekićem. Ako nešto ne mogu izmjeriti, to za njih nije stvarno.

Naša su osjetila veoma ograničena, kao i naši mjerni instrumenti. Dokazano je da čovjekovo oko može vidjeti samo elektromagnetski spektar koji iznosi 0,005 posto sveukupne energije u Svemiru. I to uz pomoć teleskopa i mikroskopa. Čujemo samo neznatan raspon frekvencija. I još uvijek su znanstvenici dovoljno drski da štuju svoje teze kao Sveto pismo funkcioniranja naših života i Svemira. Tamna tvar zauzima oko 95 posto Svemira. Mi znamo da ona postoji, ali ne znamo što je, nismo sposobni vidjeti ju. Još uvijek ne znamo čemu služi 80 posto naše DNK. Ljudi trebaju prihvatiti svoju ograničenost u tom pogledu. Dotičemo granice naše spoznaje i svjesni smo da mnoge nepoznanice ostaju van našeg dosega.

MAJKA AYAHUASCA

60

37

U tom trenutku došlo je vrijeme da don Rober izvede liječenje na Hani, Soni i Rosa-

lyn. Sve tri žalile su se na probleme sa želucem i don Rober ih je liječio već tije-kom prošle dvije ceremonije. Vidio sam kako doña Eliana odvodi Hanu na madrac

u sredini maloce. Koncentrirao sam se na nju i molio da sve prođe u redu. Don Rober joj je prvo prebrisao trbuh, a zatim priljubio usta na mjesto na njenom trbuhu gdje je trebalo obaviti liječenje. Zatim je počeo glasno isisavati to mjesto, grgljao je i svako malo pljunuo u lavor sa strane. Dok je to radio, ja sam imao vizije kako iz nje izvlači crni, duboki mrak ili maglu koja suklja poput dima i sve što je isisavao iz nje prolazilo je kroz mene. Svaki od tri puta kad je krenuo isisavati, taj je mlaz prošao kroz moje tijelo, vidio sam ga u svojoj glavi, ispunjavao me ljigavošću. Dahom sam ga kanalizirao da ode van i nestane zauvijek. Poslije sam naišao na pojam hucha ili jucha koji u andskom šamanizmu predstavlja tešku, gustu, crnu energiju. To je niskovibrirajuća energija straha. Upravo takvu energiju don Rober izvlači iz ljudi. Nakon što je završio, don Rober i doña Eliana zapjevali su novi icaro. Hana mi je poslije prepričala kako je doživjela to iskustvo: „U jednom trenutku tijelo mi se odvojilo od podloge i u ritmu icara plovilo izmedju doñe Eliane i don Robera. Svaki mentalni pokušaj da ga zadržim u svo-joj kontroli i stavim u ravnotežu bio je nemoguć, pa sam se prepustila strujama icara i energiji šamana. Osjećaj plutanja, lebdenja i potpune opuštenosti preplavio me. Tijelo kao da nije postojalo. Bilo je u njihovim rukama. Bio je to trenutak u kojem je povjerenje i vjera u onoga koji te liječi najvažnija.“

Amazonske gusjenice u rukama don Robera

MAJKA AYAHUASCA

61

I ovu sam ceremoniju povraćao par puta, ali ovaj put, za razliku od prijašnjih ceremonija, nisam se pritom grčio ni mučio. Ayahuasca mi je pokazala „umijeće purge“. Naučila me kako opustiti svaki mišić svog tijela i usmjeriti pažnju na srce. Na taj sam način uspio povratiti bez ikakvog napora. Taj je čin postao posve prirodan. Ispijanje ayahuasce je poput škole ili fakulteta, dugogodišnje učenje koje nikad ne prestaje. Što je više puta pojedinac popije, postaje sve sposobniji navigirati tim dimenzijama i u stanju je zadržati jasan fokus i bistrinu uma čak i kada pije najjače mješavine. Iskusni curanderi koji su popili ayahuascu više tisuća puta kroz desetljeća naposljetku dolaze u stanje kad je više ni ne moraju piti da bi došli u proširena područja svjesnosti. U stanju su kontrolirati njenu energiju.

Bilo kakvo opiranje Ayahuasci stvara bol i patnju. Kao što se ljudsko tijelo opire povraćanju, na isti se način ljudski um često grčevito drži za stare obrasce, koncepte i želi zadržati kontrolu. Ponekad smo toliko srasli s našim negativnostima da nam se čini da ćemo, ako ih otpustimo, izgubiti identitet i prestati postojati. Trebamo se opustiti i pustiti da iz nas ode ono što nas truje, a to puštanje kontrole je najteže. Postoji aspekt iskustva s Ayahuascom koji se zove „mala smrt“, smrt iz koje se ponovno rađamo. Metaforički, to je smrt ega i rađanje u Srcu. Ona se može dogoditi neočekivano ili je možemo zatražiti od Ayahuasce, ali kao i kod ostalih želja, njena je volja ta koja odlučuje jesmo li spremni ili ne. To je trenutak u kojem čovjek proživi svoju smrt. Jedan od najčešćih načina kako ga ljudi proživljavaju jest da ih pojede velika zmija. To je teško, ali neprocjenjivo iskustvo, kojem se čovjek treba prepustiti da bi mogao proći kroz njega. Slična se situacija događa u ratu kad je čovjek na korak do smrti i u određenom trenutku otpusti svako grčenje i strah te joj se jednostavno prepusti. Treba prihvatiti smrt kao nešto što ne može zaustaviti. Tada nastupa oslobođenje. Odjednom sve postane jasno. Shvaćamo da je smrt iluzija i doživljavamo svoju besmrtnost. Na isti se način treba prepustiti majci Ayahuasci. Čovjek od nje dobiva lekcije i uvide tek kad uspije nadići svoj ego i u potpunosti prepustiti kontrolu. Ayahuasca slabo djeluje na ljude koji su opsjednuti kontrolom ili preopterećeni strahovima.

MAJKA AYAHUASCA

62

38

Još stotinu scena prošlo mi je kroz glavu. Imao sam viziju sebe kako stojim nepomično, kao da mi je tijelo blokirano nečim ili nekim. Bio sam ukopan i prisiljen tako stajati. Unutar svoje glave vidio sam također sebe, umanjenog. Taj moj unutrašnji ja izvodio je

geometrijske akrobacije i plesao.Shvatio sam taj prizor kao metaforu koja kaže da u bilo kojoj situaciji u kojoj se

nađem ukopan, nitko ne može zaustaviti fleksibilnost mog uma te na taj način mogu izbjeći patnju. Iznutra uvijek mogu biti u kontroli i slobodan. Ono što je potrebno jest svjesnost Srca, vraćanje pažnje u srce i reakcija iz njega. Tamo je ljubav jedino mjerilo. Pravi ratnik je onaj koji može podnijeti sve teškoće. Tu je ključna njegova snaga volje i koliko on kontrolira svoj um i ego. To se ne postiže preko noći već treba svakodnevno meditirati. Onaj tko se slomi pod teškoćama ili postane hladan, pokazuje svoju slabost. Kao i onaj koji bježi od situacija, okolnosti ili ljudi. Prava snaga leži u saznanju da ti nitko ne može oduzeti unutarnju slobodu. Tada je čovjek u stanju mirno i dostojanstveno prolaziti izazove života. Ayahuasca mi je pokazala da, dokle god imam mogućnost baviti se umjetnošću, ja sam slobodan. Moj je ego dosad imao problema s autoritetima i dužnostima koje me ne zanimaju, gledao sam na njih samo kao na pokušaj da mi se oduzme sloboda, ali to je u stvari bio samo znak moje slabosti.

U situacijama koje mi ne bi odgovarale često bih gubio kontrolu i reagirao napadom. Shvatio sam da, ako čovjek tako odgovara na narušenu harmoniju, problem se samo povećava. Svaki put kad uspijemo zadržati mirnoću i staloženost u napetim situacijama, naša unutranja snaga raste, iako izvana to nekome može izgledati kao naš poraz. Što više napreduje na ovom putu, čovjek postaje profinjeniji i automatski se susreće s više izazova, ali usporedno s tim, postaje jači i smireniji. Priroda ovog svijeta je da izmjenično prolazimo kroz razne ritmove, situacije i razdoblja – lagodna, normalna i kaotična. Cilj je ostati jednako svjestan i smiren kroz sva tri, teći poput vode koja se prilagođava svim oblicima posude u kojoj se nalazi. Život je kao slobodni stil, treba osjećati njegov ritam i razviti vještinu improviziranja u svakom trenutku te pronaći najbolja rješenja za sve okolnosti.

MAJKA AYAHUASCA

63

39

Pred očima su mi se poput filma vrtila lica poznatih ljudi. Sagledao sam svaki odnos koji se pojavio preda mnom. Shvatio sam da u životu mogu hodati uspravno i da svakoga mogu pogledati u oči. Oprostio sam sve što sam imao oprostiti, svjestan svojih grešaka,

spreman priznati ih. Osjećao sam se kao da sam se riješio tereta prošlosti i da sam na novom početku svog života. U jednom trenutku vidio sam sebe kao dvogodišnje dijete. To me odvelo do mog preminulog oca, prema kojem sam osjetio ogromnu tugu i koji mi je nedostajao. Grlio sam ga i govorio mu da ga volim, što mu, vjerujem, nikada nisam rekao dok je bio živ. Os-jetio sam teret njegove bolesti, smrti, duše mrtve djece koju je imao na savjesti. Uvijek sam osjećao strah da ću ja biti taj koji će biti kažnjen zbog toga, ali ljubav i suosjećanje majke Ayahuasce uništile su taj strah. Rečeno mi je da nemam veze s tim i da grijesi prošlosti neće preći na mene. Samnom počinje nov obrazac ponašanja u muškoj lozi moje obitelji. Osjetio sam ogromno olakšanje i slobodu. Bio je to najintenzivniji trenutak svih ceremonija. Nakon toga vidio sam djeda i oca kako me pozdravljaju kao muškarca koji nastavlja njihov niz, jak i preporođen. Tad sam osjetio da sam ispunio ono zbog čega sam došao i tako zaokružio proces. Iako smo sutradan trebali imati zadnju ceremoniju, znao sam da na njoj neću piti ayahuascu, jednostavno sam osjetio i čuo da je dosta. Moj ciklus rada s njom je završen. Kad čovjek osjeti da je dosta, dosta je. Dodatno ispijanje bilo bi kao nalijevanje u već punu čašu.

MAJKA AYAHUASCA

64

40

Ceremonija je još trajala, a ja sam, skupivši malo snage, izašao iz maloce i ušao u sobu. Otišao sam na zahod i umio se. Osjećao sam se kao general pobjedničke vojske nakon bitke. Polako sam dolazio k sebi. Hodao sam po sobi i zastao ispred kipića Krišne ko-

jeg smo kupili u Limi. Ukipio sam se i zagledao u njega. U tom se trenutku sve stišalo, kao da je taj kip usisao sve moje misli, potpuno mi ispraznio glavu. U glavi mi je bila tišina jednaka onoj kad padne snijeg. Bio sam savršeno budan, miran, fokusiran, u stanju blaženstva, a tišina prašume me milovala. Um mi je bio nalik mirnoj površini jezera. Kao da sam cijeli život spavao i odjednom doživio buđenje. Tek kad potpuno ugasimo buku i neprestano pričanje uma možemo doći u dodir sa stvarnošću. Bio sam u svom centru. Ovdje i Sada. Uspravne kralježnice. Očiju širom otvorenih u čuđenju. Dah mi je bio savršeno miran, polagan, mekan i dug, gotovo neprimjetan.

Spojen sam na Izvor. Tu su mir i blaženstvo. Mi u sebi nosimo to stanje, u kojem ne postoji patnja. Kako sam se ikada mogao bojati ičega? Uvijek sam bio i uvijek ću biti. Poput Sunca u središtu Sunčevog sustava, sve vanjsko rotira oko mene. Nepokretni pokretač. Ja jesam. Kaos je prešao u red. U svemu sam vidio pečat svete geometrije i briljantno svjetlo Kozmosa. Ruke sam prirodno sklopio na grudima u položaj za molitvu, ili kako se to u jogi zove, u añjali mudru. Božanska iskra u meni prepoznaje božansku iskru u svemu. Osjećam ljepotu jedinstva. Život pulsira. Jedan Život. Jedna Ljubav. Mi smo jedno. Različiti na površini, isti u srži.

Izašao sam na zrak i sve se doimalo nestvarno prekrasnim. Kretao sam se polako, kao da plešem tai chi. Svaki zvuk sa strane bio je savršen. Promatrao sam i slušao i sve je imalo savršenog smisla. Cijela je prošlost vodila do sadašnjeg trenutka. Bez nas kakvih jesmo ništa ne bi bilo isto. Kao u znanstveno fantastičnim filmovima, ako bismo se vratili u prošlost i promijenili samo jednu sitnicu, sve bi bilo drugačije u sadašnjosti. U tom sam trenu bio i veliki mjesec koji se probijao kroz oblake i sve životinje čije sam noćno glasanje osluškivao. Ne postoje odvojeni događaji. Postoji samo kontinuitet koji se prelijeva. To je tao, prirodni put, prelijevanje oceana u kojem se valovi pojavljuju i nestaju, a kada se udalji pogled, njihova individualnost i odvojenost se poništava, vidi se samo neizmjerno more u svom ludom plesu. Možeš čuti glazbu u pozadini ako naćuliš uši. Ovaj svijet je iluzija, magija, igra, ono što Hindusi zovu „Maya“, ples ili cirkus vanjskih pojavnosti i oblika, sustav suprotnosti koje se nadopunjuju i potajno su jedno. Možemo se igrati, ali trebamo biti svjesni da se radi o igri.

Jedna je misao precizno i fokusirano poput lasera otišla daleko u prošlost, na Početak. Tada je postojao samo Bog, kojeg neki zovu i Život, a njegova tri atributa su Ljubav, Mir i Tišina. On je oduvijek postojao i nastavlja se u vječnost. U jednom je trenutku postao svjestan samog sebe. Tad se nasmijao svakim dijelom svoga bića, a taj je smijeh odjeknuo poput gonga i pokrenuo ples vibracija. Drugim riječima, „odsvirao“ je ovaj svijet u postojanje. Nikad nije

MAJKA AYAHUASCA

65

postojalo ništa i nikad neće postojati ništa što nije bilo stvoreno tada, tim izrazom božanske sreće. Njegove vibracije nikada ne prestaju mijenjati oblik i manifestiraju se u bezbrojnim formama, među kojima su i naša galaksija, planet, mi. Mi smo valovi tog čudesnog oceana koji stvara sve oblike i igra se, a ta igra ne prestaje zbog volje i ljubavi koju ima prema životu. Mi smo energija vječnog kretanja koja je začeta u mraku i tišini onda kad se stvarao Svemir i koja prožima i pokreće sve što u njemu postoji otada. Onaj tko je svjestan svog božanskog podrijetla sin je Božji. Ta činjenica ne bi trebala napuhati čovjekov ego, nego ga upravo dezintegrirati – ako sam ja, onda su i svi. Kad osvijesti jednakost sa svim bićima, čovjek ne gubi svoju posebnost, već je produbljuje. U svojoj srži istovjetni smo s Bogom kao što je kapljica morske vode u svom sastavu istovjetna moru, a sunčeva zraka Suncu.

Trenutak u kojem postajemo svjesni da samo Bog postoji, jest trenutak slavljenja cijelog postojanja. Bog, koji dotad kao da se igrao igre skrivača, pronalazi se i postaje svjestan samog sebe i svoje ljepote. To je stanje kao povratak kući, savršena božanska priroda kojoj čovjek prirodno teži. Kad dođe u to stanje, čovjek se osjeća preporođenim. Gubimo se u igricama uma i njegovim pustolovinama, ali na kraju se uvijek probudimo i vratimo sebi. Kad budeš spreman, probudit ćeš se. Svatko u svoje vrijeme. Do tada se možeš i dalje pretvarati, žaliti se ili udarati u prsa, ljutiti se na svijet. Nije bitno, vremena ima. Na kraju ćeš se probuditi.

Još sam snažno osjećao Ayahuascu u sebi. Nisam se usudio zaći u prašumu. Crni prolaz koji je vodio do nje izgledao je preopasno. No, nisam htio niti nazad u malocu, pa sam ostao na terasi ispred nje. Počeo sam se rastezati na podu, umirio se i ušao u duboku molitvu, iz Srca, popraćenu prekrasnim vizijama. Tad sam se počeo smijati, cijelim svojim bićem, a suze radosnice potekle su iz mojih očiju. To je Tišina. I Zahvalnost.

MAJKA AYAHUASCA

66

DAN 9.

41

Nakon cvjetne kupke ležao sam u sobi i slušao glazbu. Svirao je Eugene McDaniels, a jedan njegov stih išao je ovako: „You can feel the power if you search within.“ To mi je zvučalo kao savršen opis svih naših iskustava ovdje. Osjećao sam se dobro.

Izazovi su bili iza mene, još smo dva dana tu i mogu se potpuno opustiti. Večeras je nova ceremonija, ali kako sam odlučio, neću piti ayahuascu. Pitao sam don Robera je li moguće da umjesto nje popijem bobinzanu, a on je rekao da nema problema.

Ceremonijalna šalica

MAJKA AYAHUASCA

67

42

Promatrao sam svoje prijatelje kako ulaze u ceremonijalnu malocu, uzbuđeni i ner-vozni jer ne znaju što ih čeka. Bila je to posljednja ceremonija i znao sam da se svatko od njih nadao nekom zaključku. Popio sam slatku bobinzanu, zapalio mapa-

cho i sjeo na svoje mjesto. Bio sam umoran od prethodnog dana. Bilo je čudno i zanimljivo promatrati druge koji su popili ayahuascu kao i don Robera, Howarda i doñu Elianu kako vode ceremoniju.

Šamanizam je izvorna religija. To je arhaična tehnika postizanja ekstaze i dolaženja u doticaj sa Svetim, koja nam je toliko potrebna u današnje doba. Ovakva su iskustva poput novog rođenja. Nakon njih čovjek jednostavno gleda svijet drugačijim očima.

Naša se svjesnost ne nalazi u mozgu. On je poput prijemnika frekvencija svjesnosti, a ayahuasca i druge svete biljke imaju sposobnost proširiti raspon frekvencija koje primamo. To nam omogućuje pomaknuti granice koje nam nameću ego i kultura te odbaciti uske poglede na svijet. Nadilazimo svakodnevni svijet pravila i ograničenja. Oslobađamo se linearnog prostora i vremena. Ta razina stvarnosti nadređena je našem svakodnevnom kulturološki određenom životu. U njoj dolazimo u doticaj sa živom i brižnom prirodom Svemira, s univerzalnim superumom, organizmom koji je živ i prožima sve. To je svjestan entitet koji se brine za život i drži ga u svojim rukama i srcu. Doticaj s tom razinom stvarnosti neophodan je kako bismo spoznali sami sebe i naposljetku došli do jedinstva. Ayahuasca nam to omogućava. Kao i huachuma, psilocibinske gljive, iboga i još neke biljke koje zajedno možemo nazvati enteogenima, onima koji nam omogućavaju kontakt s božanskim u nama.

Taj nam je osobni kontakt neophodan. Stari model, po kojem je Bog stvorio Svemir, uključio autopilot i napustio ga, ne funkcionira, kao ni onaj da je Bog strogi sudac koji nas nadgleda. Takvim se modelom služe organizirane religije kako bi kontrolirale svoje članove. Ljudi usmjeravaju svoje molitve prema misterioznom starcu na Nebu u nadi za spasenjem, a on nikada ne odgovara. To je dovelo do težnje čovjeka da se pobuni protiv neadekvatnog autoriteta i u potpunosti ga odbaci.

Potom se rodio ateizam, koji govori da nam koncept Boga uopće ne treba. Mi smo zadnja riječ evolucije, najjača vrsta koja opstaje. To je pak proizvelo čovjeka uništavača koji gazi preko svega iz vlastite koristi i svojim psihotičnim ponašanjem uništava Zemlju. Svijet je postao naš poligon za eksploataciju, što je kulminiralo današnjim demokratskim konzumerizmom i kapitalizmom. On se temelji na beskonačnoj eksploataciji resursa, što je unaprijed osuđeno na propast. Ne možemo vječno crpiti Majku Zemlju, prije ili poslije morat ćemo dematerijalizirati naše živote i društvo. Takav ateistički i materijalistički pogled na svijet stvorio je sveopću alijenaciju u svijetu koji je opasan poput zamke. Borimo se za

MAJKA AYAHUASCA

68

preživljavanje od rođenja do smrti, Bog nas ne voli, a prirodu nije briga. To jest, Bog ne postoji, a priroda je materija za iskorištavanje. Kakva naporna i besmislena vizija života! Osjećam se većim i smislenijim od toga. Riješili smo se Boga, a s njim i samih sebe. Jer Bog se nalazi u našim Srcima, a tamo se nismo sjetili pogledati. U nama je inteligencija, ljubav i ljepota.

Naše zapadno društvo izrazito je kruto u odbacivanju duhovnoga, onoga što se ne može provjeriti u laboratorijskim uvjetima. Enteogene se odbacuje jer njihova učenja dolaze iz vizija, iako su takvi oblici učenja duboko utkani u našu kršćansku kulturu. Abraham, Mojsije, Marija, Isus, Sveti Ivan od Križa, svi oni imali su mistične vizije i objave od božanskog i anđela. U današnje vrijeme, kad netko čuje takav „glas“, proglase ga ludim i otpreme u ludnicu. Nalazimo se usred rata protiv vlastite svjesnosti. Ako čovjeku nije dozvoljeno da se upozna i eksperimentira sa svojom svjesnošću, onda on nije slobodan čovjek. To je kršenje osnovnih ljudskih prava. Ljudi su neinformirani te dopuštaju da neznanje i strah oblikuju njihova mišljenja.

S jedne strane Ayahuasca i drugi enteogeni ilegalni su i nazivaju se drogama, dok s druge strane naša kultura propagira konzumiranje kave, cigareta, šećera i alkohola, odnosno supstanci koje pospješuju radnu produktivnost pojedinca i omogućavaju mu najprizemniji oblik zabave kao ventil da ne poludi od posla kojeg obavlja svaki dan. Stvara se nacija radnika koji mrze svoj život svako jutro kad im budilica prekine snove i kad moraju ići na poslove koje rade isključivo zbog novca. Unutarnji život je skriven, a zdravlje se uništava. Kao što je rekao filozof Alan Watts, prisiljeni smo voziti po predodređenim putevima, poput tramvaja. Nismo čak ni autobusi. To je ropstvo s prividom slobode. Svi su pretežno nezadovoljni i uvijek pronalaze nešto na što će se žaliti, bio to posao, obitelj, bolest, besparica, politika ili vrijeme. Optimizam ne prevladava, a svaki je drugi stav neproduktivan. Štoviše, poguban.

Srećom, s vremenom će se sve to promijeniti. Ljudi će otkriti što im se sve podvaljuje i koja je prava priroda stvarnosti. Prihvatit ćemo sve te situacije „s ruba znanosti“ kao normalne, iako se društvo iz navike grčevito trudi sačuvati stare vrijednosti. U prošlom stoljeću ljudi su mislili da će, ako ženama daju pravo glasa, društvo propasti, a isto se upravo događa s pravima homoseksualaca. Ljudima materija jednostavno nije dovoljna da bi ostvarili osobni integritet i ispunjenost. Naizgled nam se nudi sve što nam treba, redom materijalne stvari. Razvoj tehnologije pretvorio nas je u lažne bogove s protezama i iluzijom omnipotentnosti. Na primjer, tu je Internet, gdje se nalaze apsolutno sve informacije. U očajničkom pokušaju da pronađu odgovore i utaže glad duše, ljudi su se na kraju pogubili u preobilju svega, a neznanje nikad nije bilo veće. Čaša je prepuna i treba je isprazniti, a zatim ponovno napuniti.

Svijet nije slijepa, neinteligentna sila kakvog ga prikazuje Newtonov mehanički svemir. Mi nismo tu slučajno. Upravo suprotno. Takvo gledanje izdvaja nas iz prirode. Često imamo osjećaj odvojenosti od ostatka živog svijeta. Mislim da je o tome Jim Morrison pjevao u pjesmi „Riders on the Storm“.

MAJKA AYAHUASCA

69

Riders on the storm Into this house we’re born Into this world we’re thrownLike a dog without a bone An actor out of role…Život je oluja na kojoj jašemo i često se osjećamo kao da nas je netko bacio u taj

kaos, kao da ne pripadamo ovdje, kao da nešto nedostaje. Osjećamo se kao jedina vrsta izdvojena iz Prirode, a cijelo smo vrijeme dio nje, izrasli smo iz nje, mi jesmo Ona. Mi nismo nikakva anomalija koja ne pripada ovom svijetu. Zemlja je majka, živi organizam koji ima svoju svijest, a mi smo dio mreže života koju moramo poštivati.

Ograničavamo se na tijelo, a koža je granica koja nas odvaja od vanjskog svijeta. Ali ta granica je iluzija. Neprekidan tok svijeta ulazi u nas i mi neprestano djelujemo na vanjski svijet. U komunikaciji smo sa svim ostalim bićima, integralni smo dio jednog savršenog i predivnog živog sustava. Nijedan čovjek nije otok, kaže Hemingway. Možda poluotok, dodaje Andre 3000 iz benda Outkast. Kako god bilo, moramo shvatiti da utječemo na druge, sviđalo se to nama ili ne. To je dvosmjerni proces, mi utječemo na sve oko nas i sve uokolo na nas utječe. U konstantnoj smo izmjeni vibracija. Primjerice, tišinu bismo prije svega opisali kao nedostatak zvuka, trenutak kad ništa ne čujemo. Ali, tišina grada po noći različita je od jutarnje tišine u šumi ili, pak, tišine kad pada snijeg. Postoji tišina praznine, koja se razlikuje od tišine straha ili tišine sumnje ili tišine spokoja. Prostor je zapravo prazan, a mi, živa bića, ispunjavamo ga našim energijama i vibracijama, mislima i emocijama. Mi smo stvaratelji. Svaka naša misao, impuls, riječ i djelo su poput sjemenke u tlu Života. Svako dobro djelo i dobrota jednog će dana procvjetati poput biljke i dati plodove. Naše su misli, riječi i djela poput sunčevih zraka. Što god radili, odašiljemo svjetlosnu i kinetičku energiju prema drugima i na isti je način od njih primamo. Izmjenjujemo energiju svaki put kad progovorimo, pokrenemo se, kad se rukujemo, ljubimo, vodimo ljubav. Svatko od nas svjestan je kako nas običan pogled može ispuniti različitim vrstama energije. Osjetimo razliku kad nas netko prostrijeli ljutitim pogledom ili kad nas netko pogleda zaljubljeno ili tužno.

Postoji potpuna međuovisnost svega što postoji. Poput riječi koje imaju značenje samo u kontekstu, ljudi se ostvaruju samo u međuodnosima. Cijelo postojanje je međuodnos. Svako živo biće postoji zbog nekog drugog živog bića. Svatko od nas ima svoj krug utjecaja. Sve se odražava u svima. Kao što je rekao Lilly: „Čudo je to da je Svemir stvorio jedan svoj dio da bi proučavao njegov ostatak i da je taj dio, u proučavanju sebe, pronašao ostatak svemira u svojim vlastitim prirodnim unutrašnjim stvarnostima.“ Onaj tko to spozna, blagoslovljen je.

MAJKA AYAHUASCA

70

Sjetio sam se pjesme Williama Blakea:To see a world in a grain of sand,And a heaven in a wild flower,Hold infinity in the palm of your hand,And eternity in an hour.Vidjeti svijet u zrnu pijeska,I nebo u divljem cvatu,Držati beskraj na dlanu ruke,I vječnost u jednome satu.Razmišljao sam tako u mraku maloce, slušajući icare. Bio sam premoren i u jednom

sam trenu zaspao na stolici. Trgnuo sam se kad mi je mapacho kojeg sam pušio opekao prst. Ceremonija je bila na samom kraju. Otišao sam u sobu i bacio se na krevet. Sutra je naš zadnji dan u Sanctuaryju.

MAJKA AYAHUASCA

71

DAN 10.

43

Posljednjeg smo dana otišli u posjet plemenu Muruy. Vozili smo se oko sat vremena bro-dom do jednog gradića, a zatim još oko sat vremena hodali duboko kroz prašumu sve dok nismo stigli do njihove skromne zajednice. Pleme Muruy živi u potpunoj izolaciji

i malo tko uopće zna za njih. Njihova poglavica Solia dočekala nas je sa smiješkom i izlju-bila. Solia je mala, mršava žena, ali iz nje zrači nevjerojatna snaga i mudrost. Ponudili su nas voćem i divljim krumpirom te otplesali svoje tradicionalne plesove, a Solia je održala kratki govor dobrodošlice. Bio je topao i sunčan dan te sam se otišao okupati u obližnjem potoku. Muruy ga nazivaju quebrada encantada, začarani slap, i kažu da njegovo blato ima ljekovita svojstva. Mali me Indijanac odveo preko dugačkog balvana do potoka. Skočio sam u vodu, plutao na leđima i uživao kao nikad dotad. Slap se slijevao u potok i stvarao prirodni jacuzzi.

Solia, poglavica plemena Muruy

MAJKA AYAHUASCA

72

Promatrao sam svoje prijatelje i Hanu kako pričaju. Ulovila me tuga što cijela ta priča završava, ali onda sam osvijestio da to tako mora biti. Everchanging, evermoving, evergrowing, everflowing. Nema smisla pokušavati vratiti prošlost ni usmjeravati pogled na budućnost. Postoji samo sadašnjost - vječno, neprekidno sada. Kaže se: „The past is history, the future is a mystery, today is a gift, that’s why it’s called present.” Svi ti trenuci sreće i ljubavi zauvijek će ostati samnom. Svi ti divni ljudi koje smo upoznali u Peruu - Juan u Cuzcu, djedica u Punu koji nam je pomogao vratiti ukradeni fotoaparat, Marco Antonio, šef kuhinje u Limi, vodiči, vozači, suputnici, konobari, prolaznici, baš kao i prekrasni ljudi iz centra koji su učinili sve da se osjećamo kao kod kuće i da nam ništa ne nedostaje.

Žuborenje vode bilo je najljepša glazba za moje uši. Život je igra i ples energije. Njegova je glazba ekstatična. Trebamo samo pjevati i plesati dok ona svira, ne razmišljajući o kraju kompozicije već biti u sadašnjem trenutku i igrati se poput djece. Svrha plesa je plesanje samo. Cijelo su nas vrijeme pogrešno učili. Ocjenjuju nas od početka, od najranije dobi. Završi osnovnu školu kako bi se upisao u srednju, završi srednju da bi otišao na fakultet, kako bi se osposobio za posao, kako bi mogao raditi i doći do mirovine. Još samo jedno raskrižje i život počinje. Neprestano nešto odgađamo i iščekujemo nešto što treba doći, a cijelo vrijeme smo već tamo. Raširio sam ruke i plutao na leđima, promatrao svijetloplavo nebo. Svijet i Priroda su prelijepi. Onaj tko nije zadivljen čudesnošću ove kreacije uistinu ima zatvorene oči.

MAJKA AYAHUASCA

73

44

Sjetio sam se jedne rečenice iz filma „Fontana“ Darrena Aronofskog: „Smrt je put u čuđenje“. Vjerujem da se, kad umremo, naša svjesnost odvaja od tijela i nađe u pros-torima istim ili sličnim onima u koje odlazimo kad popijemo ayahuascu. Zato je za

mene ispijanje ayahuasce svojevrsno vježbanje smrti, pa kad nastupi pravi kraj neću biti to-liko iznenađen kad se preda mnom rastvori taj čudesni prostor i shvatim da sam još živ. U tom prijelazu iz života u smrt najbitnije je ne prepustiti se čuđenju, a to je lakše reći nego napraviti. Mislim da smo tada, kao i na ayahuasci, suočeni s istinom našeg života.

Što čovjek više pije ayahuascu, sve teže pronalazi riječi kojima bi opisao to iskustvo. Naime, riječi ne mogu prenijeti potpunu istinu, ali mogu zapaliti iskru znatiželje i istraživanja. El Dorado za kojim su španjolski istraživači tragali nije grad zlata, već naše unutarnje carstvo gdje se nalaze najveća bogatstva. Ja sam Ayahuascin učenik i imam bezgranično povjerenje i vjeru u njena učenja. To mi omogućava da komuniciram s njom i primim duboke uvide u sebe i ljudsko postojanje. Tek sam na početku, ali želim učiti i rasti. Čeka me još puno iznenađenja. Siguran sam da ću se ponovno vratiti u Peru. Želim do kraja života naučiti barem jedan icaro neke biljke učiteljice. Sad me čeka najvažniji dio, onaj koji je preduvjet da ponovno pijem ayahuascu, a to je integracija učenja koja sam dobio u svakodnevni život. Kad bih trebao sažeti sve čemu me ovo iskustvo poučilo, rekao bih da me Ayahuasca uči kako biti nježniji, blaži i sretniji čovjek, kako hodati uspravno, samopouzdano, bez strahova, ponizan i ponosit, uvijek sa zahvalnošću i suosjećanjem za druge, uči me kako živjeti u sadašnjem trenutku, u misteriju Bića, i vjerovati u vječnost koja nam je obećana. Premalo je vremena da bismo ga potratili na išta drugo osim - ljubavi.

Kraj 1. dijela

MAJKA AYAHUASCA

74

Ayahuasco, majko i učiteljiceBožanska prijateljice i iscjeljiteljiceUlazim u tvoje područje poput djetetaMolim te, primi me u naručjeHvala ti za iskustva koja su dio mene zauvijek I daju mi snagu kada zalutamAyahuasco, majko i učiteljiceBožanska prijateljice i iscjeljiteljiceMolim te, otvori mi vrata percepcijeI razotkrij sve razine postojanjaDa bih mogao naučiti nove lekcijeI biti bolja osoba sljedećeg danaIzliječi i očisti moje tijelo, um i duhUtisni u njih božansko svjetlo i harmonijuOtvori, osnaži i ujednači moje energetske centreI utisni u njih božansku melodijuLjubaviIskorijeni iz mene svaku misao ili emociju tameIspuni me svjetlom, božanskom ljubavi i suosjećanjem