Filofofski fakultet sveuilita u Zagreb
Odsjek za povijest
Pseudo-Skilak Mate Sui Manijski zaljev i srednjodalmatinsko
otoje
Ime studenta: Matija PleeNositelj kolegija: dr. sc. Bruna
Kunti-Makvi
Mentor: dr. sc. Bruna Kunti-Makvi
Datum predaje: 10. Sijeanj 2013.
Pseudo-Skilak
Pseudo-Skilak je grki geografski pisac koji oko polovice 4. st.
pr. Kr. pie zemljopisni prirunik u obliku opisa plovidbe (periplus)
uz obale Sredozemnog mora. Do nas je doao u potpunom izdanju, a u
rukopisima se kao njegov autor navodi Skilak (gr. ) iz Karijande.
On je, po nalogu perzijskog kralja Darija I. izmeu 519. i 515. pr.
Kr. poduzeo istraivaku ekspediciju od ua Inda do Sueza oplovivi
Arapski poluotok. Njegovim su se izvjetajima s toga puta, koji su
sauvani u fragmentima, kasnije koristili Hekatej i Herodot. Uz to,
Skilak iz Karijande autor je i nekoliko peljara po Sredozemnom
moru. Meutim, Budui da je dokazano kako Skilak nikako ne moe biti
autor navedenog djela, za njega je prihvaen naziv Pseudo-Skilakov
Periplus. Periplus (gr. = oplovba) je antika geografska knjievna
vrsta koja opisuje plovidbu uz obalu i u antici je bio sastavni dio
kolskog obrazovanja. Periplus Pseudo-Skilaka prvo je djelo antike
geografije koje nam donosi cjelovit prikaz prilika na naem
priobalju od Istre do Epira. U njemu se spominju imena etnikih
skupina koje su tada naseljavale hrvatski povijesni prostor,
njihovo drutveno ureenje i nain ivota, zatim toponimi i razni
geografski elementi to ini ovo djelo iscrpnim izvorom za razliite
znanstvene discipline. Meutim, prvotni je tekst veoma opskuran i
tur, a u kasnijim razdobljima pretrpio je brojne nadopune i
promjene nastale estim prepisivanjem i dopisivanjem novih podataka.
Sui zbog toga tvrdi da ovo djelo nije bilo namijenjeno obrazovanim
krugovima te da nije bilo od osobite koristi za pomorce. Za
emendaciju i sanaciju pojedinih mjesta u Periplu zasluni su njegovi
dosadanji izdavai, a osobito K. Mller.
Mate Sui
Mate Sui roen je 1915. u Postirama na otoku Brau i jedan je od
najznaajnijih hrvatskih arheologa i povjesniara. Osnovnu kolu
pohaao je na rodnom Brau, u Splitu zavrava klasinu gimnaziju, a na
Filozofskom fakultetu u Zagrebu stjee diplomu iz klasine
filologije, arheologije i stare povijesti. Za vrijeme Drugog
svjetskog rata bio je predstavnik NDH u Vatikanu i pripadnik
partizanske vojske. Godine 1947. izabran je za ravnatelja
Arheolokog muzeja u Zadru u kojemu je proveo 20 godina svoga rada,
od 1946. do 1966. Godine 1953. doktorirao je na Filozofskom
fakultetu u Zagrebu, a od 1956. vri funkciju docenta, zatim
izvanrednog pa redovitog profesora na Filozofskom fakultetu u Zadru
za kolegije: povijest staroga vijeka i antika arheologija. Godine
1968. postaje redoviti profesor ope povijesti starog vijeka na
Filozofskom fakultetu u Zagrebu i na toj poziciji ostaje do
umirovljenja 1981. Umire u Zagrebu 2002. godine. No, kako pie
Batovi, njegovi najvei plodovi veu se uz djelovanje Arheolokog
muzeja u Zadru te njegov nastavni i znanstveni rad. Uspjeno je
proveo projekt obnove, izgradnje i ustroja Arheolokog muzeja u
Zadru kao njegov ravnatelj i postavio temelje njegova suvremenog
djelovanja kao prestine kulturne i znanstvene institucije. Takoer,
Sui je proveo svestrana istraivanja iz najstarije prolosti Zadra i
upravo je njegovom zaslugom taj grad postao jedno od najvanijih
hrvatskih kulturno-prosvjetnih sredita sa posebnim interesom za
obradu povijesne grae i osebujnom ponudom muzejskih zbirki. Mnoge
druge kulturno-znanstvene institucije u Zadru, ali i diljem
Hrvatske, a osobito one ija djelatnost se vee uz podruje povijesti
i arheologije, svoj osnutak i uspjeno funkcioniranje duguju upravo
Suievu zalaganju. Oigledno je da se najproduktivniji dio Suieva
ivota vee uz sam grad Zadar, no njegovo je djelovanje itekako
prelazilo zadarske okvire. U Zagrebu je djelovao kao ravnatelj
Arheolokog instituta te kao predstojnik Odjela za arheologiju
Centra za povijesne znanosti Sveuilita s ciljem postizanja
najsuvremenijeg ustroja hrvatske arheologije. Godine 1976. Uredio
je zbornik radova Jadranska obala u protohistoriji, a bio je i
jedan od urednika zbornika radova Adriatica praehistorica et
antiqua, posveenog njegovom kolegi dr. sc. Grgi Novaku. Bio je
urednik i brojnih znanstvenih asopisa kao to su Obavijesti, glasilo
HAD-a i Radovi, asopis Zavoda za povijesne znanosti HAZU u Zadru.
Nadalje, Sui je proveo i brojna terenska istraivanja s osebujnim
rezultatima. Njegovo najznaajnije terensko istraivanje provedeno je
u Zadru i njime su istraeni vei dijelovi kapitolija, foruma,
gradske terme, trnica, bedemi i brojni drugi arheoloki ostaci koji
svjedoe o razvoju topografije samoga grada. Druga vana istraivanja
rimskih ostataka na istonoj jadranskoj obali proveo je u Bribiru,
Ninu i Ugljanu. Uz sve to, Mate Sui objavio je oko 180 knjiga,
rasprava, lanaka i drugih znanstvenih radova meu kojima se osobito
istiu dvije njegove knjige: Antiki grad na istonom Jadranu iz 1976.
te Zadar u starom vijeku iz 1981. U njegovim se djelima isprepliu
brojne znanstvene discipline kao to su povijest, arheologija,
epigrafija, geografija, etnografija, toponimija, i dr. Sui kod nas
uvodi i nove istraivake metode, poput koritenja zranih snimaka u
prouavanju rimskih agera ili istraivanje arheolokih ostataka pod
morem. U globalu u Suievim djelima prevladava interes za stari
vijek hrvatskog povijesnog prostora i premda esto u fokus stavlja
sjevernu Dalmaciju, odnosno staru Liburniju, njegova istraivaka
pitanja i problemi obuhvaaju mnogo ire geografsko podruje. Meu tim
problemima prevladavaju: grka kolonizacija i prisutnost Grka na
naoj obali, ivot naih primorskih zajednica i gradova, ustrojstvo
rimskih naselja i nazonost Rimljana na naoj obali, Iliri i
pokrajine Ilirik i Dalmacija, ilirske etnike skupine, djela grkih i
rimskih pisaca ukljuujui i Pseudo-Skilakov Periplus koji opisuje
plovidbu, geografske i narodnosne elemente i prilike na hrvatskoj
obali od 6. do 1. st. pr. Kr. Posljednju od navedenih tema
analizira u svome lanku Istona jadranska obala u Pseudo-Skilakovom
Periplu, Rad HAZU 306, 1955. Rezultate Suievih istraivakih radova
prihvatili su gotovo svi domai i strani znanstvenici jer su ti
rezultati, rjeivi kompleksna i nova pitanja hrvatske povijesti u
antici, isto tako dali nova dostignua u povijesti cjelokupne
antike.
Izvorno mjesto:'' - 'A N . M . . o o: o, , '. o ', o, o I, 'E o
o, o E, I o, E . N o o .K o o M, o , o K o o , N o. A M , '.''
U prijevodu izvorno mjesto glasi: ''Poslije Nesta (rijeke) plovi
se zalijevom. itav se ovaj zailjev naziva Manijskim. Plovidba po
njemu traje jedan dan. U tom su zaljevu otoci: Protera, Krateje,
Olinta. Oni su udaljeni jedan od drugog dva stadija ili malo vie,
(a lee) prema Pharosu i Issi. Tu je, naime, Novi Pharos, grki otok,
i otok Issa, i to su grki gradovi. Prije nego li se uplovi u rijeku
Naron, veliki komad zemlje die se veoma prema moru. I ima otok
blizu obale, kome je ime Melita, i drugi otok nedaleko ovoga, koji
se zove Crna Korkira; taj se otok jednim rtom veoma pribliuje
kopnu, a drugim rtom see do rijeke Narona. Od Melite je udaljen 20
stadija, a od kopna je udaljen 8 stadija.''
Slika 1. Pseudo-Skilakova istonojadranska obala
Glava 23. ovog geografskog zapisa redom donosi geografske i
toponimne podatke na srednjodalmatinskoj obali i otoju od sjevera
prema jugu. Od geografskih elemenata spominju se dvije rijeke:
prva, sjevernija, ije je grko ime Nestos i sudei po priloenom
kartografskom izvoru (Slika 1.) to je dananja Cetina, te druga,
junija, koja se na grkom naziva Naron. Sigurni smo da je to dananja
Neretva jer ona je prva vea rijeka juno od Cetine, a i kasnije
rimsko naselje na podruju dananjeg Vida kod Metkovia u neretvanskoj
dolini zvalo se Narona. Nadalje, izvor govori o zaljevu u ovom
podruju kojeg naziva Manijskim u koji se ulijeva rijeka Naron.
Izvor takoer navodi sedam otoka od kojih je za njih tri, Proteru,
Krateje i Olintu, izriito navedeno da se nalaze unutar Manijskog
zaljeva i proteu se na relativno maloj meusobnoj udaljenosti u
smjeru otoka Pharosa i Isse, dakle jedan poslije drugoga od sjevera
prema jugu. Preostala su dva otoka Crna Korkira, dananja Korula te
Melita, iji sam naziv upuuje na injenicu da je to dananji Mljet,
najjuniji od otoka koji se spominju u izvoru. U Periplu stoji jo
jedan geografski element, a to je poluotok koji u smjeru suprotnom
od smjera plovidbe stri prema moru i iji se vrh nalazi sjevernije
od ua rijeke Narona. Iz navedenoga se zakljuuje da je rije o
Peljecu. Toponimni podaci u ovom poglavlju Pseudo-Skilakovog
Peripla odnose se na njegovo navoenje dva grka grada: Novog
Pharosa, koji se nalazio na Hvaru, te grada Isse na istoimenom
otoku. Budui da su obje navedene kolonije osnovane u vrijeme
sirakukog tiranina Dionizija Starijeg, njihov spomen od strane
Pseudo-Skilaka odaje nam podatak i o vremenskom horizontu samog
izvora. Mate Sui u svom radu Istona jadranska obala u
Pseudo-Skilakovu Periplu obrauje pitanje autorstva i vremena
nastanka Pseudo-Skilakova Peripla. U njemu on nastoji pokazati da
je prvotni autor te oplovbe povrno poznavao veinu istone obale
Jadrana te kako je vremenski horizont nastanka samog djela mnogo
iri od opeprihvaenog vremenskog okvira omeenog godinama 380. i 335.
pr. Kr . Ve u prvom lanku toga rada, koji nosi naziv Manios kolpos
i srednjodalmatinsko otoje, Sui nudi temeljna rjeenja za taj
problem. To je uinio tako to je 23. glavu Pseudo-Skilakovog Peripla
gotovo u potpunosti restituirao poto je izbacio anahronizme,
odvojio marginalne glose iz kasnijih razdoblja od onoga to je
smatrao izvornim tekstom, izvrio sanaciju koruptela te po principu
stereotipizacije izvornog mjesta, ali i bazirajui se na stvarnoj
udaljenosti pojednih geografskih elemenata, ubacio dijelove teksta
i rijei za koje je smatrao da pripadaju peru auctora priora. Na taj
nain on suava ovo poglavlje koje je svojom veliinom odudaralo od
ostalih te dolazi do njegova novog oblika za kojeg smatra da je
najblii izvornom,a koji nudi oskudni prikaz prilika na
istonojadranskoj obali. Upravo zbog te izvorne turosti traktata,
smatra Sui, imali su kasnije Grci potrebu bolje opisati prilike na
istonojadranskoj obali, a osobito u onim podrujima gdje su osnovali
svoje kolonije, a kako su u ovom poglavlju to Pharos i Issa, dolo
je do njegova proirivanja. itava restitucija poglavlja zasniva se
na Suievoj hipotezi da se u njemu plovidba odvija od jugoistoka
prema sjeverozapadu, dakle u smjeru suprotnome od onoga koji
opisuje cjelokupni Periplus. Moderni autor ovu svoju hipotezu
bazira na dvama podacima preuzetima iz samog izvora. Prvi je onaj
koji govori da veliki dio zemlje stri prema moru prije nego li se
doplovi do rijeke Narona. Budui da se pod ''velikim komadom
zemlje'' ovdje nesumnjivo misli na poluotok Peljeac, Sui konstatira
da u sluaju plovidbe u smjeru sjeverozapad-jugoistok spominjanje
Narona (Neretve) nije potrebno, dok je u sluaju plovidbe u
suprotnom smjeru taj podatak veoma koristan za pomorce jer ih
upozorava da je za ulazak u ue Neretve nuno oploviti poluotok. O
tome svjedoi i glagol ''die se'' iz iste reenice jer, kako smatra
Sui, dojam o penjanju Peljeca moe imati samo onaj tko plovi od
jugoistoka prema sjeverozapadu. Drugi podatak iz ulomka kojim Sui
opravdava svoju hipotezu spominje otoke Korulu i Mljet, i to tako
da se najprije navodi juniji Mljet, a zatim sjevernija Korula. Iz
spomenute pretpostavke proizlaze svi ostali Suievi argumenti te
njegove emendacije rijei i nazivlja koje daju stvarniji raspored
geografskih elemenata kada se plovi u smjeru SE-NW i njihova
meusobna udaljenost izraena u stadijima postaje iznimno tona, to e
rei da je autor tih proirenja dobro poznavao opisano podruje. Kako
bi potvrdio hipotezu u kontekstu istraivakog pitanja kojim se bavio
drugim izvorima, Sui kree u analizu onih koji su svoje znanje o
istonojadranskoj obali stekli plovei u smjeru suprotnom od Peripla.
Kao dokaz za tvrdnju da se rjeenje problema izvora za proirenja
unutar 23. poglavlja Peripla ima traiti u Eratostenovoj Geografiji,
Sui izlae citate iz Argonautike Apolonija Rod. i Pseudo-Skimnove
Periegeze koji spominju Eratostenove biljeke o istonoj obali
Jadrana. U tim citatima jasno stoji da je Eratostenov spis opisivao
plovidbu u smjeru suprotnome od Peripla, da su neki njegovi ulomci
veoma slini ili ak identini Pseudo-Skilakovima, da Pseudo-Skimno
priznaje kako je kao izvor za dio istonojadranske obale koristio
Eratostenov spis, te da Apolonije Roanin tvrdi kako je Skilak
spominjao ilirski narod Nesta koji su u 23. poglavlju Peripla
izostavljeni. Posljednje od navedenog Sui uzima kako bi proirio
terminus ante quem nastanka djela.Na temelju analize ovog lanka
smatram da sam dokazao kako je Sui svojom preciznou i jezgrovitou
izlagnja iznimno kvalitetno iskoristio sve podatake iz izvornog
mjesta za istraivaki problem koji je rjeavao. Ukoliko smo upoznati
s problemom autorstva te ako pojedine geografske i nomenklaturne
podatke iz samog izvora uzimamo sa dozom skepticizma, moemo
razumijeti Suievo postavljanje spomenute hipoteze da se u glavi 23.
Pseudo-Skilakovog Peripla plovi u smjeru suprotnom od onoga kojim
ide itav Periplus. Autor lanka takoer se vrlo dobro koristi logikim
zakljuivanjem kako bi ukazao na nemogunost koegzistencije pojedinih
elemenata iz izvornog mjesta. Meutim, kako se nemali broj njegovih
argumenata koji idu u prilog postavljenoj hipotezi zasnivaju na
emendaciji, ne moemo ih bezrezervno prihvatiti jer niti jedna
emendacija ne moe biti apsolutno sigurna. Takoer, ako se u ovom
poglavlju Peripla doista radilo o plovidbi u smjeru kojeg predlae
Sui, jedan podatak iz izvornog mjesta odudara od te pretpostavke.
To se odnosi na injenicu da se u 23. poglavlju Peljeac spominje
prije Mljeta. Naime, dovoljno je pogledati priloeni stari
kartografski izvor kako bi se utvrdilo da jugoistoni rt Mljeta u
tom sluaju dolazi prije peljekog istma. Ipak, radi se o malom
detalju koji unato svojoj zanimljivosti sam po sebi nije dovoljan
da uzdrma Suievu hipotezu, ali je oigledno da ga autor ili nije
primijetio ili ga je namjerno izostavio iz lanka. Bilo kako bilo,
na temelju navedenoga mogu rei da uvjerljivost Suievih rjeenja nije
potpuna, ali njegove su ideje svakako prihvatljive, odrive i
uvjerljivije od veine ostalih istraivaa koji su se bavili slinim
pitanjem.Bibliografske biljeke
Izvor:
Sui, Mate. ''Istona jadranska obala u Pseudo-Skilakovu
Periplu''. Rad JAZU 306/1955
Literatura:
Katii, Radoslav. Illyricum Mytologicum, ur. Albert Goldstein.
Zagreb:Izdanja Antibarbarus, 1995.Prirunik:
kiljan, Dubravko, ur. Leksikon antikih autora. Zagreb: Latina et
Graeca, Matica hrvatska, 1996.
Katii, Radoslav. Illyricum Mytologicum, ur. Albert Goldstein.
Zagreb:Izdanja Antibarbarus, 1995., str.25.
kiljan, Dubravko, ur. Leksikon antikih autora. Zagreb: Latina et
Graeca, Matica hrvatska, 1996.
Katii, 16
Katii, 25
Sui, Mate. ''Istona jadranska obala u Pseudo-Skilakovu
Periplu''. Rad JAZU 306/1955, str. 122.
Sui, Mate, Odabrani radovi iz stare povijesti Hrvatske: opera
selecta, (ime Batovi; Mate Sui, ivot i djelo)
Ps. Scyl. 23
Prijevod: Mate Sui. ''Istona jadranska obala u Pseudo-Skilakovu
Periplu, Rad JAZU 306/1955, str. 126.
Sui, Mate. ''Istona jadranska obala u Pseudo-Skilakovu
Periplu''. Rad JAZU 306/1955, str. 166.
