Braho Adrović

* * *

MAPA BOLNIH MJESTA

Berane, 2018.

Biblioteka:

SAVREMENA POEZIJA

Braho AdrovićMAPA BOLNIH MJESTA

IzdavačIGP „PEGAZ“-Bijelo Polje

Za izdavačaZoran Loktionov

RecenzentiAkademik dr Milutin Đuričković

Prof.dr Draško Došljak

Dizajn korica i prelomSiniša Marjanović

ŠtampaIGP „PEGAZ“ Bijelo Polje

Tiraž500 primjeraka

Braho Adrović

* * *Živi kako želiš, samo znaj da ćeš umrijeti; voli koga hoćeš, ali ne zaboravi da ćeš ga ipak morati ostaviti, i radi što želiš ali samo pre-ma djelima bićeš nagrađen!

El Gazali

* * *Svi moji snovi su abdicirali. Stvarnost mi bez milosti svedoči o veličini poraza i potpunom potonoću. To je cena koju moram da platim... Kad bi neko u blizini zaplakao, pa da svoj ne-dostojni slučaj oslonim na nečiju žalost, mož-da bi mi bilo lakše.

Ivana Dimić

MAPA BOLNIH MJESTA

- 7 -

GLADNA DUŠA

Na svijetu ovomLjudski životKratko trajeKo jedan lastin letI kraj je

I ne žalim ja tolikoŠto tako brzo prođeKo da je hitao da se od nas skrijeMnogo je žalosnijeTužnijeI ružnijeŠto više prođe u zluNego u dobruU patnjiSirotinjiBrigamaČežnjama i samotinji

I što znam i samDa će i ovo dana maloŠto je još od života ostaloBiti prošlosti nalik

Braho Adrović

- 8 -

I još praznijeBolnijeI ništavnijeI što bi bilo boljeDa ni dolazio nije

I što duša jadnaSvih zemaljskih ljepotaOsta gladna

MAPA BOLNIH MJESTA

- 9 -

IZA MASKI

Sve vidim sve čujem Što vidim-ne vidimŠto čujem-ne čujem

Braho Adrović

- 10 -

TRAVIN RAST

Dešava se da svijet ovaj cioZa život se učini nepodobnimPa se često pitaš što si se rodioI šta tražiš međ’ ljudima zlobnim

Možda sve si pogrešno shvatioVjerovao previše u čovjekaKo bez glave da si se rodioDuboka su ljudi i mutna rijeka

Ne može se srcem izmjeritiNi očima jednim sagledatiŠta je svijet i šta može bitiTo um ljudski ne zna niti može znati

Ima nešto što jeVan naših dometaNeke sile znamo da postojeAl’ ne znamo šta su i s kojeg su svijeta

I ne znamo njihovu suštinuI njihove zakone skriveneKao da smo bačeni u tminuDa našeme vidu istinu zaklone

MAPA BOLNIH MJESTA

- 11 -

Dometi su našega saznanja Ko mrvica u kosmosu pravaLijepo je sve što duša sanjaJe l’ vidio iko kako raste trava

Braho Adrović

- 12 -

DOBRI MOJ NAROD-POŠTENI

Prošlost ti se smijeKako si je neuko proćerdaoI još misliš da si živ,a to život nijeZnaš li bre da ništa nijesi znao

Što je prošlo ne možeš promijenitiA ti bi sve sada popravljaoIstina je gorka ne može se skritiPa je l’ ti sad jasno da ništa nijesi znao

Neka mi oproste svi pošteni ljudiI svi koji misle da su pošteniI nek se ništa ružno u njima ne probudiI ništa na gore ne promijeni

Ali ja mislimDa su svi oni na ovaj svijet zalutaliKo da nemaju veze ni sa čimKo da su sa Marsa na ovaj svijet pali

Živi bili vi meni pošteniVi ste na ovom svijetu gubitnici teškiVi ste dobrotom svojom poraženiAli vi ste taj narod- dobri moj narod viteški

MAPA BOLNIH MJESTA

- 13 -

MOŽDA SU ONI U PRAVU

Možda su oni u pravuA nas je vrijeme pregaziloI prepustilo zaboravuMožda ono što je bilo i nije bilo

Nije bilo ko što mi mislimo da je biloMožda je sve bilo drukčijeA nama se samo pričiniloDa je bilo i što bilo nije

I ovo što se sada dešavaMožda se ne dešava kako se nama činiNiti nam je kakva mi mislimo javaMožda krivo vidimo živjeći u tmini

Možda su baš oniBudućnost svijetla našaKojoj će se sviđati samo kameleoniDosljedno iskren i pošten neumjesno se ponaša

Možda je sve onakoKako pričaju oniNe može da misli kako hoće da misli svakoPitanje je za kim zvono zvoni

Braho Adrović

- 14 -

PRAVO LICE

Ljudima je teško saznat’ pravo liceIspod lijepih maski kriju se i ubice

Kad ko zmija noge neko nešto skrivaZnaj iz mutnog može otrov da ispliva

Odmakni se odmah od sumnjive robeNemoj biti kunić za neuke probe

Odmakni se odmah i oprezan budiPrvo što se skriva skriva se od ljudi

Drukčiji su mnogo prirodni zakoniKad djeluju laži nijesu skloni

I za svakog podjednako važeKo drukčije misli samo sebe laže

Ljudi često zbog straha zanijemeAli dođe doba kad propjeva vrijeme

Sve će biti jednog dana jasnoAli će za mnoge sve to biti kasno

MAPA BOLNIH MJESTA

- 15 -

Na svojoj se koži sve lijepo osjetiOsjetiće jače ko visoko leti

Sve je opet isto-preslikana slikaSačuvaj nas Bože ovih bezdušnika

Braho Adrović

- 16 -

CIJELA ISTINA

Istina je moćna kad se cijela saznaAl’ često zaboli kao Božja kazna

I lijepo je cijelu je kazatiAli ko je kaže često je i plati

Kada se prećuti mnogo je mudrijeI umjesno jeste al’ ljudskije nije

Ljudskije je biti i žrtva istineNego gledat’ mirno kako ona gine

kad istinu saznaš cijelu je i kažiIl’ jezik za zube ko na mrtvoj straži

Al’ ne trči nikad-đavola ne tražiIstina je lijepa kad vječito važi

Jer kad-tad će ona izać’ na vidjeloA laž samo drugo navući odijelo

I biće ti ko i meni jasnoPravda uvijek dođe-al’ obično kasno

MAPA BOLNIH MJESTA

- 17 -

S istinom se više ja tjerat’ ne moguOstaću zamjeren narodu i Bogu

I laž i istina nek’ idu dovragaTa dva zla su ljudima podjednako draga

Braho Adrović

- 18 -

LJUDSKE PRIČE

Sve ljudske su ispričane pričeKo jaje jajetu jedna drugoj liče

Jedni protiv drugih sve ljudi se boreI na kraju kraja pakao sebi stvore

MAPA BOLNIH MJESTA

- 19 -

BUĆKURIŠI

Vjerovo sam ja ljudimaNe vjerujem sada višeMeđu njima svega imaJa ne volim bućkuriše

Braho Adrović

- 20 -

RAZLOG

Sve svoj razlog ima al’ oprezan budiI dobro i loše stanuju kod ljudi

Bez ljudi je teško s ljudima još težeAl’ za svijet ovaj šta te drugo veže

Samo ta ljudska stvorenja prokletaNajljepši su ukras ovoga svijeta

Voljen čovjek i voljena ženaIma l’ išta ljepše cijela vaseljena

Možda ima nešto al’ mi to ne znamoAko ima nek’ se kaže samo

Dobar čovjek i lijepa ženaNajveći su ukaras ovoga vremena

I najveći razlog da se život voliSve drugo se ipak nekako preboli

U tom ljudskom spoju sreća je začetaI trajaće tako sve do kraja svijeta

MAPA BOLNIH MJESTA

- 21 -

Al’ u ljudskom soju i otrov se krijeZato vječnu sreću dodirnuo nije

Dodirnuo nije i dodirnut nećeAli san o sreći i sreću pokreće

Ljudski rod je nešto na svijetu najsvetijeJer još mu se niko približio nije

Dostigao nije i dostignut nećeAli je i izvor najveće nesreće

Priroda nas opominje čestoDa je ovaj svijet nestabilno mjesto

Zbog ljudskog će roda postat’ nepodobnoJer čovjek je biće i umno i zlobno

Braho Adrović

- 22 -

MI I ONI

E nijesmo ni miMnogo bolji od njihZa njih sve znamoI ko su i šta su i od koga suI na šta su sve spremniKada im se ukaže prilikaI znamo da su uvijek u boljoj priliciMi nemamo prilika kao oniA da imamo priliku da se pokažemoBili bi otprilike kao i oniNi bolji ni gori

Mi od njihNišta bolje i ne očekujemoZato smo mi bolji za njihNego što su oni za nasIako nijesmo ni bolji ni gori od njih

MAPA BOLNIH MJESTA

- 23 -

O nama bolje da ne pričamoO našoj dobrotiKakvi smo jedni za drugeTo se ne da prepričatiTo nije za pričuKad se o tome pričaNajbolje je da ćutimoJer može neko pomislitiDa smo bolji nego što smoI da smo ono što nijesmo

Nijesmo mi mogo bolji od njihIako možda mislimo da smo boljiTo nije zbog toga što smo stvarano boljiNego zbog togaŠto nam i ne može biti da smo goriJer da smo gori bilo bi nam još goreNego što nam je sadaMi smo možda boljiZa onoliko koliko nam je goreOd njjih

Braho Adrović

- 24 -

E nijesmo ni mi mnogo bolji od njihDa se ništa ne zavaravamo i zanosimoDa nam može bitiČitav bi Balkan naopako preokrenuliSvi smo mi Balkanci

A Balkanac Balkancu ne može ništa drugo bitiN’o Balkanac Mi ako nemamo neprijateljaMi ćemo ga izmislitiDa bi imali koga da mrzimoI da se protiv njega borimoI u bratu rođenom ćemo ga naćiAko ga neđe drugo ne nađemoZa to nam ravnih nemaBiti Balkanac A ne biti na sve spremanNije brate balkanskiTo teško može bitiDa nije takoNe bi nam bilo ovako

MAPA BOLNIH MJESTA

- 25 -

Mi ne bi bili BalkanciI na BalkanuNama bi cijela ova planeta bila tijesnaMi ovakvi kakvi smo ne bi bili BalkanciNego vanzemaljciI čitavu bi Zemlju o jadu zabavili

Mi znamo kakvi smoKoliko smo i kako smo bolji od njihDovoljno nas je pogledatiKakvi smo jedni prema drugimaPa da se odmah vidi kakvi smoI kako smo boljiTo ne treba ni gledatiTo se vidi i kad se ne gledaTo se vidi i iz aviona

Braho Adrović

- 26 -

Mi jedni drugome Pričamo sve najboljeDok smo zajednoDok jedni drugome u oči gledamoA kad neko od nas okrene leđaKad nas ne gleda i ne čujeBolje da ne pričamoŠta pričamoTo nije za pričuTo svi znamoA pravimo se kao da ne znamoZnao nas jad u glavuKad smo ovakvi kakvi smo

MAPA BOLNIH MJESTA

- 27 -

GLADNE DUŠE

Tu svak svakog lažno voliOni vole samo sebeU poltronskoj svi su školiZa sebe se svako grebe

Duša im je uvijek gladnaUvijek sanja nešto višeBilo s vrha bilo sa dnaSebe prvo namiriše

Sve što vrijednost neku imaIl’ imati možda možeOdnijeli bi šleperimaDa imetak svoj umnože

Pojeli bi AmerikuKad’ bi im se samo daloDa poprave krvnu slikuVeliko je njima malo

Za sebe su dobri ljudiDobre dušeNemoj ništa da vas čudiIdeali što se ruše

Braho Adrović

- 28 -

ISTOČNA LJEPOTA

E da ti pravo kažemI ja svoj zavičaj volimI to mnogo višeNego što zavičaj može i pomislitiDa mogu da volimJa voim da volimI kada volim ne mogu da odolimPo zakonima moje dušeLjubav je ludnicaJa u ljubavi volim da poludimVolim da volim bez granicaLjubav ne umijem da dijelimKad volim ja volim bićem cijelim

Al’ ja ne umijem da pričam o ljubaviLjubav je teško prepričatiOni koji misle drukčijeJa ti za njih ne mogu rećiNišta drugoVeć da su obične pričaliceNeznalice

MAPA BOLNIH MJESTA

- 29 -

I nek pričaKo god ko hoće da pričaNek’ kudi i nek veličaAl’ ljubav nikada i nikoNeće nit’ može ispričatiA i da može da se pričaJa ti ne bih pričaoJer znamDa me ne bi razumioŠta ti pričamN’o bi pomislioda sam podjetinjioPa lupetam ko da se sa mozgom ne pitamDa sam ne daj Bože poavetaoPa da za mnom pričajuDa nema budale bez školovane budaleKo što za mnogim pričaju

Braho Adrović

- 30 -

Volim ja svoj zavičajU snu i na javiKad mi se javiI kad me obraduje i kad me naljutiI kad me kao da me nema zaboraviU zavičaju sam jedino srećan i voljen bioMnogo jače mnogo iskrenije i mnogo višeNego što sam i zaslužioU zavičaju sam prve zakoneLjepote i dobrote učioI dražesne osobine ljubavi osjetio

Zavičaj se najviše i najjače voliKada se ostane bez zavičajaKad’ osjetiš kako daljina bolno boliKad’ te tegobni život otjera iz raja zavičajaNjegovih ljepota i sjajaPa nam se u snu i na javiPred očima javljaju njegovi dragulji pravi Koje smo pogubiliS kojim smo istinski srećni bili

MAPA BOLNIH MJESTA

- 31 -

Sa istokaOtud od Turjaka Sunce proviriI melemno rumenilo se zažari i proširiPa ti se učiniDa su zelena runa četinara stara planulaDa sve goriA ono želja u tebi goriDa se što prije vratiš zboriDa te još jednom pomilujeOna istočna ljepotaOno zlatno zrnevlje života

Volim ja svoj zavičajI Vrbicu i PetnjicuI Lađevac volimI onaj sabor šarniI trke konja na njemuI ona kola što se uz muziku okrećuI djevjke lijepe i zdrave ko planineŠto na saboru traže srećuOkićene zlatom i đerdanimaPa gdje to ima

Braho Adrović

- 32 -

Volim ja i ona brda blaga dragai brežuljke sneneMa kakva ljepota Pariza i SeneI voćnjake mirisnim beharom okićeneI šume bajkoviteI u nima jele viteI sad’ mi u duši šumeI ko da mi zbore da me svako drvo razumijeI one vode živeŠto mi u duši oživeI na onoj našoj njiviI onoj livadiI sada vidim oca Kako bez prestanka radiI majku da mu pomogne kako trčiVidim kako se mukom mučeI kako nas djecuda radimo učeA ja da im pomognem nemam snageI ne umijemI sad’ se u glavu i grudiRukama neukosti bijemI proklinjem sebeKako ništa nijesam znaoA kunem se da sam želio i htioAl’ nijesam mogaoIl’ nijesam umio

MAPA BOLNIH MJESTA

- 33 -

Zavičaj su i oni ćilimi bajkovitiKoje su mama i moje tri sestre tkaleZvaičaj smo i ja i tiI one zansne radosti maleI zavodljivi miris tek pečene pite na katoveKajmakom i domaćim maslom začinjenePečene ispod sačaI miris kolačaI simita koji je otacDonio iz BeranaE, kakva to bijaše hranaPa taj me miris i noći oveIz zavičaja zavičaju mami i zoveA nema više ni one piteNi krava ni mlijekaNi za lijekaLijepo vidimKako čami u samoći naša kuća staraKo da se otac morni odmara

Braho Adrović

- 34 -

II

Volim ja i cijenim i sad sve one ljudeKo što su oni i mene čini mi se cijenili i voljeliVolimo se i cijenimoIako ne znamo zbog čegaRazloge za ljubav neumjesno je objašnjavatiA i nemogće ih je objasnitiLjubav je kad u duši zatrepereNevidljive tanane nitiI nekako ti je jednostavno milije i toplijeKada ih sretnešI vidiš iz dalekaOnako skromne obične obično neobičneI samo samima sebi sličneDobroćudno čudneObazrive i bogobojažljiveOtmeno žive i nesalomljive

MAPA BOLNIH MJESTA

- 35 -

Ja i moji zavičajciVolimo se i cijenimoIako se nijesmo mnogo pomagaliJer mi ni samima sebiNe možemo da pomognemoKako da pomognemo nekom drugomKako da pomažemo kad smo bespomoćniSnage nemamo para nemamoNi znanja mnogo nemamoA otkud ćemo ga imatiJer nijesmo imali vremena i mogućnostiDa ga imamo koliko nam je trebaloN’o dobro je i ovo malo što imamoKad ništa nijesmo imali i nemamoJer se čitavog životaSami za goli život borimoKo davljenici što se za slamku hvatajuA ko se za goli život boriNjemu nije ni do znanja ni do imanjaNaše je imanje dovijek bilo nemanjeA nijesmo Nemanjići

Braho Adrović

- 36 -

Ja i moji zavičajci se i sada volimoIako se nijesmo mnogo pomagaliNijesmo se mnogo pomagaliA odmagali bogami jesmoI to skoro na svakom korakuI oko stope zemlje se svađaliI jedni drugima zabadali nož u leđaJer smo samo od zemlje živjeli i umiraliI zbog zemlje krv jedni drugima piliI mali jedni prema drugima bili i nemili

Takvi smo kakvi smoNe možemo ni mi biti mimo svijetaNi naš zavičaj nije mimo svijetaPa iako nije mimo svijeta Mi ga volimo mimo svijetaJer zavičaj je ko duša majkeNe vidiš je a ona te grijeMajčinnski sve jače i sve toplijePa u zanosu vidiš i šta jesteI što nije

MAPA BOLNIH MJESTA

- 37 -

Volim ja svoj zavičajI sa onim što u zavičaju ne volimNe može ni u zavičaju bitiSve zlatno i sve potamanI nije zlato sve što sijaAli ja u zavičaju volim i ono što ne sijaI nijesmo neke svećke ni ti ni jaI šta se tu možeMože li čovjekIzaći iz svoje kože

Braho Adrović

- 38 -

PREPOZNAVANJE

Ništa me ne pitajDa li te poznjemU godinama ovim mojim groznim poznimKad’ opčinjen beskrajemSam sebe često ne primjećujemI ne prepoznajemKad’ ko sjenkina sjenkaBlijedim i sve nevidljiviji postajemKad’ ni ono što vidim ne vidimKako bi trebalo da vidimJa sadaPrepun propalih iluzijaI nadaNe znam da li stvarno postojimNe znam jesam li živIl’ samo živim da doživimDa se konačno uverimDa definitivno nijesam živ

MAPA BOLNIH MJESTA

- 39 -

Zašto me pitašDa li te poznajemKad’ ja ni sebe ne poznajem čestoKako tebe da poznajemKada sam sam sebi samo bolno mjestoNa mapi svijeta i životaKad’ s bolom usnimI s bolom se budimKad’ lud za životomBez života za životom ludim

Ne mogu da povjerujemDa poslije tolikog vijenca godinaPatnje i bolaPrepun promašja i gorčinaI neprebolaKad’ ne znam kud klize Moga života kolaA još uvijek zemljom uporno brodimI slatke doze svježeg vazduha udišemGledajći kako novi život cvjetaTužne pjesme o životu pišemI melemom nježnih riječiDodirujem bolna mjestaProšlosti i sadašnjosti

Braho Adrović

- 40 -

Iako znamda ne može da se izliječiNi jedna stara ranaNi jedna mana ovihNi jedna mana prošlih dana

Ko smo ja i tiDa pitamo da li nas nekoPoznaje ili ne poznajeObične trunke u beskraju i sjajuPustimo neka se na miruKlupko života odmotaJer na velikom će biti gubitkuOnaj koga ja ne prepoznajemMa ne budali mali

Idi bre svojim putemPa ko te poznaje nek’ te poznajeA ko ne poznaje ko te zaboravioNek’ te zauvijek zaboraviJer možda nije imao razlogaNi da te poznajeJer ljudski razlozi mogu bitiI judski i neljudskiNemoj da o tome razbijaš glavuNemoj da o tome uopšte i zborimo

MAPA BOLNIH MJESTA

- 41 -

Kako da te prepoznam sadaKad’ je prošlo ko zna koliko godinaOd kad te nijesam ni čuo ni vidioA u ovom vremenu ludomDešavalo mi se Da se svojim očima čudimKako ne mugu da prepoznam prekonoćLjude s kojima sam drugovao i prijateljavaoKao da su mi braća rođenaA oni se odjednom preobratiliU nešto što ni u snuNijesam mogao pomislitiI optuživao sam sam sebeViše nego njihKako dvoličnost i zlo u njima Nijesam umio da osjetimKao slijepac da sam bioPa sam poslije danima i noćimaTumarao po tmušama svojih sjećanjaKao kroz maglu gustuI ništa nijesam mogao da dokučimPa sam u popis svojih bolnih mjestaDodavao po jedno novo imeKoje treba za sva vremena otpisatiKo pokvarenu robuJer nemam vremena i mogućnostiDa pokušavam da ih popravljamLakše je krivu Drinu ispraviti

Braho Adrović

- 42 -

Nego krivog čovjekaNapraviti da je pravKad’ je krivNe mogu da vjerujemDa sam za toliko malo vremenaPostao toliko mnogo Stariji grozniji i ništavnijiDa je moj put bioSamo hod po mukmaPut iz ništa u ništaKo što sve ljudskoNa ovom svijetuNa kraju krajaBude ništakao ni da bilo nije

MAPA BOLNIH MJESTA

- 43 -

MOGUĆE I NEMOGUĆE

Ljudi pa je li ovo mogućeIli se meni činiDa je nemogućeMogućeA ono što smo misliliDa je mogućeU stvari je nemoguće

Je li moguće da ljudiSve ovo mogu bitiDa normalan čovjek poludiA lud da se perjem mudrih kiti

Je li moguće da su ljudiBaš ovoliko sebičniSitni i bezličniNikom sličniBitni i nebitni

Je li moguće da nam se događaOno što smo mislili Da ne može da se dogodiDa laž rađaI gdje ništa ne može da rodi

Braho Adrović

- 44 -

Je li mogućeDa nema mnogo ljudiNi tamo gdje ih je vazda biloJe li mogućeDa je normalno i ludilo

Ljudi pa je li ovo mogućeJe li ovo put ili bespućeJe li mogućeLaž se vrti oko svake kuće

MAPA BOLNIH MJESTA

- 45 -

RUŽNO STANJE

Kol’ko možeš ćovjek budiI što dalje od neljudi

S neljudima gdje god bioZnaj samo si izgubio

Nečovjeku kaži zdravoNeki će te snaći đavo

Neljudsko te uvijek vrebaKao kobac žrtvu s neba

Ali ljudskost nek’ te hraniNek’te brani od pogani

Čovjek nije lako bitiLako ćeš se uvjeriti

Ljudskom težit’ je moranjeNeljudsko je ružno stanje

OSOBINE ZRELOG

DOBA

MAPA BOLNIH MJESTA

- 49 -

TOPOVI GODINA

Nemilosrdno vrijeme gaziTopovima godina tučeDa jadnog čovjeka poraziDa mu se život i ljudi smuče

Sudbina je ljudska na svijetu ovomeProkleta od početka do krajaZato jedni druge bez milosti lomeDa sve lijepo odalje od sjaja

Što se kraj grozni sve više primičeSve postaje tužnije i ružnijeJedni na druge dani ne ličeŠto je jednom bilo više nikad nije

Starost je oružje najgorePrazno se oko praznoga vrtiDa gorke pilule lakše smoreKo budućnosti nema prošlost ga usmrti

Starost je ubrzano navikavanje na groznoNa prazno i sve praznijeI na kažnjavanje rigoroznoZa sve što je bilo i sve što bilo nije

Braho Adrović

- 50 -

Starost je dokaz jediniDa si bio mladI da ti se još uvijek činiDa si još živ kao nekad

MAPA BOLNIH MJESTA

- 51 -

PREPUŠTANJE ZABORAVU

Zaboraviti sve prošloI lijepo i tužnoŠto nije bilo dobrodošloI da je bilo sad bi bilo ružno

Al’ja zaboraviti ne umijemSve što je bilo i sve što nije biloSam se sebi ponekad nasmijemNeznaje nas naše porazilo

Braho Adrović

- 52 -

NEMUŠTI DANI

Izgubljen u prostoru i vremenuNemušte dane slažemKoliku bi mi odredila cijenuU ovom vremenu vražjem

Iako ništa više nije bitnoJer znam šta faktor vremena značiMnogi bi me sada prodali za sitnoNa kraju će vrijeme sve da protumači

A ja sam htio i da nemogućeMoguće budeŽivot je cio bio put kroz bespućeNiti me da živim naučio niti da razumijem ljude

I sad’ ne tražim više ništaNi od života ni od kog’drugogKo poražen vojnik sa ratištaJedva koračam ubog

I mirno tonem ka zapadu životaDok ubrzano blijediSva svjetska ljepotaSve što duša želi i sve što duši vrijedi

MAPA BOLNIH MJESTA

- 53 -

Izgubljen u prostru i vremenuNemušte dane slažemKoliku bi mi odredila cijenuU ovom vremenu vražjem

Braho Adrović

- 54 -

IZMEĐU DVIJE TAČKE

Umiranje počinje mnogo ranijeNego što smrt dođe groznaDa pokosi i da ubijeDa se definitivno njena suština spozna

Život je umiranjeŽivot cioI grozno stanje Koje nikad niko nije porazio

I ne živi se dužeNego se duže umireI nikom na kraju ne cvjetaju ružeSve je crno što u crno uvire

Koliko li je samoRuža ljubavi uveloMi o životu tako malo znamoZnamo samo kol’ko je boljelo

MAPA BOLNIH MJESTA

- 55 -

SIJEDE GODINE

Što više stariš prijatelju mojSve bezvrjedniji bivaš i u svojim očimaZanemarljivi brojČija vrijednost nikog ne zanima

Al’ ne tuguj prijatelju stariČovjek nije nit’ može bit’ svakoU svijetu ovom varljive su ljudske stvariZato živjet nikad nije bilo lako

U ljudskim stvarimaDešava se čestoDa sve krene krivim drumovimaDa bezumlju um ustupa mjesto

Zato je ponekad i umjesnije i umrijetiN’o živjeti bijedno međ’ nekim ljudima Živi samo ko na krilima ljubavi letiŠto duša ne sniva malu vrijednost ima

Zato kroz život tumaramo čestoOd mila do nedraga ko ludeTražeći pod suncem omiljeno mjestoIzgubimo često i sebe i ljude

Braho Adrović

- 56 -

DRAGULJI PROŠLOSTI

Ništa nije kao prijeI prije je bilo čudnoSve bilo je drugačijeSanjalo se i uzaludno

Bilo gdje da živi nadaDok se sniva dok se čeka Kada čeka i kad’ padaIma lijeka za čovjeka

Kada nada nema višeIzvor snova kad presušiČovjeku se loše pišeI njegovoj jadnoj duši

Sjećanje je divna varkaIz prošlosti kad izroniKo Nojeva moćna barkaOd ružnoga da te skloni

Makar bilo i tren jedanBolnoj duši mnogo značiKao neki dragulj vrijedanI izgubljen ipak zrači

MAPA BOLNIH MJESTA

- 57 -

PRIJATELJI

Gdje nestaše odjednomPrijatelji silni tvojiOdoše kažemOdoše kud koji

Al’ nemoj sadaNemoj da vas oni čudeNijesam ja pogubio prijateljeVeć bliže upoznao ljude

I kad me neko od vasSamog u gradu sret’eNeka ne pita zašto sam samNe budi dovijek dijete

Čudna je ta ljudska vrstaPokaže svoje pravo lice al’kasnoKad vidiš da nema obraza ni dva prstaSve će ti biti kazano jasno

Prijateljstvo zlata vrijediTo dobro i sada znamAl za prijatelje neke vidiJa zlata ne bih dao ni gram

Braho Adrović

- 58 -

ZRELE GODINE

O zavodljivo prokletstvo zrelih godinaNišta tako gorko ne može da zaboliKao nadolazeća nemoć i prazninaA da se živi i dalje se voli

I voli se sve što se voljeloVoli i voli čak i još jačeIako boli i duša i tijeloKo gladno dijete i srce zaplače

Zauvijek prošloIz duše da izađe nećeKao da nigdje drugo nije dobrodošloKo obično odbačeno smeće

Sjećanje jasnoOd prošlog života smećeBilo časno il’bilo nečasnoŠto je bilo ponovit’ se neće

Sve jadnog čovjeka izdaje polakoI um i ljepota i snagaI leđa mu okreće lako svakoI potuca se od mila do nedraga

MAPA BOLNIH MJESTA

- 59 -

A on bi i dalje htioDa sve bude ko što je nekad biloDa iznova živi život cioI popravlja što se promašilo

Braho Adrović

- 60 -

ORUŽJE STAROSTI

O starosti oružje najgoreZnaš koliko si samo duša progutalaKolike si pogasila zoreDok si žive onom svijetu slala

Sad’kad bi se mogle udružitiOvog svijeta najmoćnije sileNe bi mogle tebe pobijeditiProtiv tebe ništavne bi bile

Sto puta sam u životu momePoželio nekom život dužiAl’ godine dođu i polomeSve što jadnoj ljudskoj duši služi

Nemoć je ljudsko imeTeška nemoć i neznanje teškoSile svjetske nema da spasi meOj starosti jedina moja greško

MAPA BOLNIH MJESTA

- 61 -

KASNE SLIKE

Kad u godinama zrelimOsjetiš bićem cijelimKad grune na tebe lavinaPraznineI počnu da prijeteNepoznate blizineKo aždahe gladneJadneDa te rastrgnu i da te progutajuKo ništaU jednom zalogajuKad počneš ko luda da tumarašPo maglama sjećanjaZa svim onim biserima riječiPreko kojih se izlivalaČitava rijeka moje ljubaviPrema tebi I dragulji nježnostiKoje si moglaI da svoje oči nijesi imalaDa pročitaš iz mojih očijuIz svake moje riječiIz svakog mog pokretaIz mog upornog čekanjaIz moje urođene nespretnostiIz mog ćutanja

Braho Adrović

- 62 -

Iz moje patnjeIz mojeg bola i razočarenjaKad sam konačno shavatioDa su se slomila kolaSvih mojih nadanjaSvih mojih žudnjiI svih mojih sanja

Kad’ ti tijeloPrepuno praznineNezadovoljstvaRazočarenja patnji i gorčinePočne nekontrolisano da slabiI s neba nada jedna po jedna zvijezdaPočne da padaKad’ počnešda tumaraš kao izgubljenaPo džunglama prošlostiZnaj da ti je u tom bespućuU toj divljiniIzgubljen ostao život cioI znaj da sam u toj istoj džungliNa tom istim mjestu i ja bioZnaj draga mojaTamo si kao i ja jednom bilaDa si sve promašenoI definitivno promašilaI da ništa više ne možemo popravitiNi ja ni ti

MAPA BOLNIH MJESTA

- 63 -

I znaj da si došlaU ove godine prazneI da je patnja koju osjetišSamo dio kazneKoju ćeš morati izdržatiJer čovjek sve što griješiSve što promaši na kraju svojom kožom plati

I bar tada shavtiDa si bila mladaI da je u srce koje te je željeloSanjalo i uzaludno voljeloI koje je vrata svoje dušeZa tebe stalno držala otvorenaSada isuviše kasno da uđešI da je uzaludna svaka nadaKoja prošlo želi pretvorit u sada

I shvati da sama koračaš ulicamaRazrušenog grada srećeU čijem si rušenju i sama učestvovalaDa je sjećanje otrovno cvijeće Da tužno miriše nepostojećeShavati da uspomene znajuDa gladnu dušu ugrijuA’ bolne rane u duši da izliječe ne mogu I ne umiju

Braho Adrović

- 64 -

NE VOLIM DA VOLIM

Ne volim da volim u ovim godinamaNe volim da volim al’u ovom trenuIz moje duše ljubav izvire samaOsjećam toplinu uzvišenu

Osjećam da se u moju duša ulivaRijeka nježnostiI u rijeci zanosno neodoljivaZlatna ribica iskrenosti

Ne volim da volim u ovim godinamaNe volim da volim ali i sadaPonekad duša zanesena i samaZablista i zatreperi ko nada

I ne znam šta jeJe li to ljubav ili obmanaAl’ lijepo vidim tvoje oči kako sjajeCijela planeta ljepotom obasjana

Cijela planeta zatreperi u sjajuI dok te gledam zanosnu i mladuNe znam da li sanjam ili sam u RajuAl’drhtim od straha da mi ovaj tren ne ukradu

MAPA BOLNIH MJESTA

- 65 -

ZAUVIJEK PROŠLO

Mnogo mnogo si kasnilaI ja sam mnogo ček’oManje bi boljelo da nijesi ni dolazilaI da je umjesto mene ček’o drugi neko

Sve što je bilo potomI sve što nije biloBilo je kao iživljavanje sa životomIli se to samo meni pričinilo

I ova pjesma kasnaI ove riječi kasneI uzaludnost jasnaI sjećanje što nam se srcu glasne

Sve na zauvijek prošlo ličiI ono što je bilo i ono što nije biloSve pripada prepričanoj pričiJer nikad se isto nije ponovilo

I ne znam čemuSva ta sjećanja kasnama okreni leđa svemuI uzaludna ljubav je časna

Braho Adrović

- 66 -

GIMNAZIJALKA

Zima već stežeSjeverac ledeni režeGimnazijalko draga ne bježiI snijeg i sjeverac će da se raznježe

Poput snova dragihPoput želje žarkePođoše bez zbogomGimnazijalke

Ja na ulici ostajem samPa makar se na ovom snijegu zaledioOstajem jer znamTvoj bi me osmijeh otopio

Poput snova dragihPoput želje žarkePođoše bez zbogamGimnazijalke

MAPA BOLNIH MJESTA

- 67 -

ĐAVOLJA RABOTA

Ljubav nijeOno što srce ne osjetiI što ne razumijeNi ono što sreću osujeti

Ne daj Bože da ljubavi nemaIl’da nema bar sna o ljubaviSvijet bi bio Božja anatemaA putevi ljudski mutni i krvavi

Bože kako smo samoZa tom caricom sreće tumaraliDa bi imali ono što nemamoVisoko letjeli i nisko padali

Ljubav je i ono što raspametiI što ubijeLjubav je i ono što nam se osvetiLjubav je i ono što mislimo da jeste a nije

Ljubav je ponekad bilaI đavolja rabotaKoja nas je na svašta navodilaI odnijela po pola života

Braho Adrović

- 68 -

Al’i takva kakva jeLjubav nek samo živiDragulji i izgubljeni sjajeZa propalo prvo sebe krivi

Ne daj Bože da ljubavi nije biloDa ljubav ni postojala nijeŠta bi nas Bože kroz život vodiloNa šta bi se svele naše iluzije

MAPA BOLNIH MJESTA

- 69 -

KORIDA

Blago nama što smo maliŠto nas niko i ne vidiKao da smo u svijet ovaj zalutaliI našli se u koridi

Iako smo jedva živiU haosuZa moćnike nevidljiviAl’ bar znamo oni ko su

Znamo jasno ali kasnoU ljudskosti ko je boljiPovući se nije časnoNi u volji ni nevolji

Braho Adrović

- 70 -

ISTINITO STANJE

Gladna usta sebičnostiPola svijeta pojela biOglodala sve do kostiJer ljudi su na to slabi

Samoća je najistinitije stanjeU kojem se čovjek nalaziSve mislim da to nije propadanjeVrijeme svakog ravnomjerno gazi

Kad’ nijesam bio samBio sam okružen i lažimaI nijesam znao što sada znamAl’ni mene to sad’ ne zanima

Treba sam bitiSamoća je najistinitije stanjeNa samoću svjesnu sebe osuditiI na svoje znanje i imanje

Osami se stegni zubeU sebe se uzdaj samoLjudi samo sebe ljubeA mi kasno to saznamo

MAPA BOLNIH MJESTA

- 71 -

Gladna usta sebičnostiPola svijet pojela biOglodala sve do kostiJer ljudi su na to slabi

Braho Adrović

- 72 -

SPOMENIK

Veliš da ti ne pričam šta sam bioVeć šta sam sadaBio šta bio ja sam samo gubioI sad’ sam ti ko propala nada

I nemam šta da ti pričam kadaSam priča prepričanaGorka priča puna čemera i jadaSpomenik sam sopstvenih obmana

A i dalje velim dobro mi jeJer i još gore je moglo bitiLijepo je sve što čovjeka u čovjeku ne ubijeOd smrti se niko ne može sakriti

I haj živ ti meni bioNeka te tvoja sreća pratiJa sam mnoga dobra imao i gubioMoja dobra drukčije će se zvati

MAPA BOLNIH MJESTA

- 73 -

ĐAVOLJI PRSTI

Ja ne mrzim čak ni loše ljudeJa ih samo gorko žalimU životu nešto bude il’ ne budeI nađeš se sa zlim i propalim

Meni ljudsko ništa mrsko nijeVolim dobro odbolujem ružnoLjudski žalim čak i krvopijeNjihovo je na svijetu tužno

Tol’ko loši oni ne bi biliDa je s njima život bio boljiDa nijesu nešto promašiliI oni bi bili i nama u volji

Prirode je to nekakva greškaIl’ su žrtve đavoljih prstijuPa postanu prostitutka teškaOni čojstvo prvo u sebi ubiju

Crni obraz bruka do vijekaNa svijetu ovom i onomeCrno lice-rana bez lijekaCrni obraz - crno u crnome

Braho Adrović

- 74 -

SVJESNA SAMOĆA

U samoću svjesnu bježiSam sa sobomS ljudima se samo vežiKo s potrošnom svakodnevnom robom

Al’nikada ne prevariNe podcijeni i ne ubi’Varljive su ljudske stvariPobjednik je i ko gubi

Kod ljudi je sve varljivoSve varljivo nestabilnoBilo pravo-bilo krivoIstina je što je silno

A kad snage ponestaneDrukčije se tad sve mjeriSvako vida svoje raneRanjive su i krupne zvijeri

MAPA BOLNIH MJESTA

- 75 -

ZNAŠ KROZ ŠTA SMO PROŠLIZnaš kroz šta smo sve prošliI šta se sve lomilo preko naših leđaKo da na ovaj svijet nijesmo dobrodošliKo da smo prošli pr’o đavoljih međa

Znaš u kakvom smo zvjerinaku bilikažem znaš a znam da ne znašNas su naši snovi poraziliI vjera u ljude u pošten odnos naš

Kažem da znaš a znam da ne možeš znatiKad si sve pratio ko sa druge strane svijetaNe vuči me za jezik jer mogu opsovatiI pljunuti na život i ljudska stvorenja prokleta

I tebe i meneMogu otjerat do bestragaO neka se nikad po dobru ne pomenebezumno vrijeme i bezumna snaga

Sve sve izgleda drukčijeKada se sudi i gleda iz dalekaČini se jasno a jasno nijeMutna je Balkan i krvava rijeka

Braho Adrović

- 76 -

BALKANSKA POSLA

A bilo je lijepoŽivjeti na BalknuAl’ tu svako vučeSvak’ na svoju stranu

Balkan i BalkanciNeviđena su ljepotaAli šta sve to vrijediKad nema života

Zato se ja pitamDragi narode mojKakav smo mi ovoKakav smo mi ovo soj

Nama nikoŽiv valjao nijeKo da se u namaCrni đavo krije

Stvorili smo sadaStotinu državaA ni jedna nijeNije ona prava

MAPA BOLNIH MJESTA

- 77 -

Sva zla svijetaNa Balkanu živeA mi bismo htjeliJoš da nam se dive

U zanosu ludomSve smo popljuvaliBaš zato smo biliI ostali mali

Što se ukrast mogloTo se i ukraloSada je najboljeDa ćutimo malo

Što se ubit mogloTo je ubijenoŠto ponizit mogloTo je uniženo

lagali smo lijepoI druge i sebeSada ko god hoćeMožeda nas ..grebe

Braho Adrović

- 78 -

Sve što smo imaliSve smo prokockaliI još se pitamoŠto smo nisko pali

MAPA BOLNIH MJESTA

- 79 -

ODLAZAK JUGE

Jedna divna JugaBila dok je bilaU sjećanje jadnasad se preselila

I sad se sluđenNaš narod pitaKako je bilo dobroU doba Tita

A ja se pitamKako nas sramota nijeI ime smo htjeliDa mu se ubije

I još se pitamPa šta bi mi htjeliJedni druge živeI sad’bi pojeli

I sad’ ćutimoKo prave kukaviceDok nam gole lažiBacaju u lice

Braho Adrović

- 80 -

ŠTA NAM OVO BI

Pitaš seŠta nam ovo biKo nam rasturiOnu našu lijepu i predraguVeliku zemljuNašu zajedničku domovinu Krivaju

Je li se ti to ozbiljno pitašIli pokušavašDa sa mnom matorim zbijaš šaleIl’možda mislišDa sam ja sve one godineBio slijep kod očijuKo slijepi miš što je slijepI gluh kod ušijuPa ništa nijesam vidioI ništa nijesam čuoI ništa razumio i osjetioIli sam sve ono grdiloLudilo i ništaviloPrespavao sakriven negdje u mišjoj rupiPa me ti pronašao i sad me Iz teškog sna budišI oči mi otvarašKao da sam u komi bio

MAPA BOLNIH MJESTA

- 81 -

Stvarno mi nije jasnoPitaš se šta nam ovo biA ko je imao išta u glaviAko mu surutka u noj nije umjesto mozgaZna šta je biloI kako je biloI zbog čega je biloI zna što nije biloI zašto nije biloA ti kao ne znašNe znalo se za tu tvoju glavukad ti je takvakada se pravišKo da si sa onog svijetaOvoga trena došaoPa se čudišGle čudna mi čudakao da nijesi ni luk jeo ni luk mirisaoSvi znaju a ti ne znaš

Ne bih stvarno volioDa se sa tim stvarima šalimoTo nije za šaluNego za plakanjeZa kukanje i za zapomaganjeZa Krivajom Koja je krvožednoBez milosti razrušena

Braho Adrović

- 82 -

I unakaženaKrivaja bilaI više je nemaKo što sve lijepo i drago brzo prođeOvo je za kukanjeZa nama samimaŠto smo živjeli u KrivajiŠta smo biliA šta smo doživjeliŠta smo mogli bitiDa smo biliKako je Bog rekaoKako je trebalo da budemoDa nijesmo biliOnakvi kakvi smo bili

I odmah da ti kažemNijesmo mi ništa doživjeliU odnosu na onoŠto smo zaslužili da doživimoSvojim činjenjemSvojim svaštočinjenjemI svojim kukavičkim ništa ne činjenjemKažem ti jaNijesmo ništa doživjeliZapamti to za sva vremenaMi što smo ostali živiAko se možemo smatrati živima

MAPA BOLNIH MJESTA

- 83 -

Kad smo sve ovo doživjelikad nijesmo ništa uradiliŠta je trebalo uraditikao da smo bili mrtvi

Čuj šta nam ovo biSvaka budala znaŠta je bilo i zašto je biloKo je kriv i zašto je krivA ti se praviš da ne znašIli si budala neopisanaIli misliš da sam ja možda pobudalioPa sa mnom pokušavašDa zbijaš šaleA i jesam budalakad slušam šta sada pričašKad više nema šta da se pričakad slušam te tvoje budalaštineUmjesto da kažemkao onaj Rimljanin“Jadni Katule prestani budaliti”I odem

Čuj šta nam ovo biKo nam ovo uradiPa mi smo Krivaju rasturiliMi smo je ko kantu razlupaliMi smo je razrušili

Braho Adrović

- 84 -

Svojim rukamaMi glupi građani KrivajeKo kad se ruši stara oronula kućaSamo što mi nijesmo rušili kuću staruDa bi napravili kuću novuNego da bi od kuće i kućištaPustinju napraviliAli pustinja je prvo napravljena u mozgu našemAko ga je u našim glavamaUopšte i bilokad smo onakvi bili

Pa jesi li ti pri sebiPri zdravoj pametiNavalio kao smrt na babuŠta nam ovo biČitav svijet zna a ti ne znašVeć ako se svoje sjenke plašišPa usta ne smiješ da otvoriškao da su ti okamenjenaPa ne smiješ ništa da pričašA i nema tu šta da se više pričaJer je priča o našoj dragojZajedničkoj domovni KrivajiRužna krvava i sramootna pričaDavno prepričanaI ne treba višeMlatiti praznu slamu

MAPA BOLNIH MJESTA

- 85 -

Dosta smo je čerečiliI iživljavali se nad njomKo manijaci da smo bili

Ne treba pričati Ni šta se radiloTreba pričati šta se nije radiloAko ima išta što ne valjaA da se nije radilo

Da su nas podstrekivali sa straneDa bi videjeli kakve smo budaleI kolike smo budaleNiko ne spori

Al’ niko nas nije vukao za nosDa radimo ono što se radiloOnaj blam i sramOno zastiđe vijeka i čovjeka

Kumim te BogomNe vuci me za jezikJer mogu u meni popucatiSve brane i utegeKojima sam vezivao tone Umnih i bezumnih riječiDa iz duše mi ne izađuI da na vidjelo

Braho Adrović

- 86 -

Pred oči svijetaProvali ko vulkanCrno moreTeških optužujućih riječiPa da se i ja i ti pitamoŠta nam ovo bi.

Obrukali smo breI socijalizam i TitaI sve smo obrukaliŠto je bilo vrijednoI što se moglo obrukatiI sad’je najbolje Da ćutimoDa nam neko drugiNe bi rekao ćut!

MAPA BOLNIH MJESTA

- 87 -

ZEMLJA KRIVAJA

Čudna je bila zemlja KrivajaZavodnica koja je svakog znala da uzbudiZemlja dražesne ljepote i sjajaŽena i ljudi čudne ćudi

Čudna je bila zemlja KrivajaJoš čudniji su bili njene žene i ljudiBaš kao da je ljepota pobjegla iz RajaDa čitav svijet ljepotom zaludi

Ljepotom njenih žena i ljudiZemlja svih zemaljskih ljepotaAl’ često naiđe vrijeme kad sve poludiKada je ludost jača i od života

I sve se za tren srušiSve vrijednosti i svi zakoniTada ništa nije naklonjeno dušiBježi dušo i od nevremena se skloni

Bježi što dalje dušoU Krivaji te tada za sve okriviti moguKo u narod da je neki đavo uš’oNe vjeruj u ljubav i bratsku slogu

Braho Adrović

- 88 -

A kad orkan mržnje i neslogeKrivajom protutnji i pustoš ostaviOni što prežive ustat će na nogeI iz pepela ljubav može da se ko feniks pojavi

I svi će pričati svoje pričeI prati ruke od zlodjelaSvi u Krivaji jedni na druge ličeAli ni ona nije sve podjednako voljela

Ni u Krivaji sve nije bilo pravoZato je i propalaUbili je ljudi odnio je đavoVelika je bila ali nisko pala

Na kraju krajaZemlja je ostala a država se raspalaSjećanje nas sa njom mrtvom spajaUbili smo je a ona nam je sve što je imala dala

MAPA BOLNIH MJESTA

- 89 -

KVARLJIVA ROBA

Ne pitajte što ulicom šetam I u kafani sjedim samU najiskrenijem društvuJa sam tada znam

Prijatelji su kvarljiva robaA samo pravi su zlatoBlago onom kog’zloba ne probaI ne mora ništa platit za to

S prijateljimaJa sam im’o srećeI vjerujem da ih još ponegdje imaPrijatelji moji moje rijetko cvijeće

Braho Adrović

- 90 -

U BESPUĆU

Duši bude za tren lijepoAl’ se brzo sve izgubiDivno li je voljet slijepoSlijepo li je kad se ljubi

San o lijepom kad odletiU zagrljaj drugom nekomJe l’ to život taj prokletiKako plivat mutnom rijekom

Popravit je sada teškoA prošlo je nemogućePojes’ ćeš me kobna greškoŠto me vodiš u bespuće

MAPA BOLNIH MJESTA

- 91 -

PRIČALICA

Kakva ti je to priča čovječeI kakav si ti čovjekKad tako o čovjeku pričašZlo te ne ubiloŠta će to tebiŠta se petljaš gdje ti nije mjestoŠto se miješaš u tuđe stvariKoje ne razumiješKad’ o tvojim stvarimaPojma nemašŠto se ne pokriješ ušima po glaviI ćutiš maloNo si pustio tu jezičinuPa mlataraš ko razvaljena vodjenicaČeketaš ko čeketaloI kad’ treba i kad ne treba

Kad’ pričaš onako kakao ne treba da se pričaBolje ti je da ništa ne pričašŠto će tebi priča radi pričekad je to mlaćenje prazne slameKad je to jad jadovI jad i otpadTo što ti pričašTo je i blam i sram

Braho Adrović

- 92 -

Pet ciganskih paraJa ti ne bih daoZa tu tvoju pričuGrom te ne ubioKad si takavKad si takav kakav siKad si nikakav

Pazi šta pričašNe možeš ti da pričašSve šta ti na um padneNijesi ti bilo koNijesi ti repa bez korijenaNemoj da brukašOne tvoje poštene roditeljeTri puta mjeriA jednom sijeciJer volovi se vežu za rogoveA ljudi se za riječ vežu

Pazi šta pričašNijesi više dijeteVidiš li kolika se konjinaOd tebe napravilaNijesu ljudi stokaN’o ljudiAko imaš šta da kažeš pametno kažiNo se bojim da nemaš

MAPA BOLNIH MJESTA

- 93 -

Ako nemašĆuti bre ne lažiNemoj da budešZlo goveče dovijek june

Nemoj da se brukašBruko jednaBruko nad brukamaNijesi ti pao s nebaOd bilo kogaNo od časne i poštene kućeJado mojJad te snašao kad si takavŠto ne ćutiš maloMnogo si pametniji kad ćutišNego kad zborišSkrati tu jezičinuDa ti je drugi ne bi Silu na sramotu skraćivali

Bolje ti jeBolje ti je jezik za zubeNego da ostanešI bez jezika i bez zubaKo si ti da o svakom pričaš i sudišI da si u svakoj čorbi mirođija

Braho Adrović

- 94 -

Ne može to takoŠta imaš ti da pričašI ko si ti da pričašIma ko o tome da pričaKo je zadužen da pričai neka priča kako pričaI šta god hoće da pričaTi ćutiDa te đavo ne odneseDa te noć ne progutaNemoj da te te oganj sagoriDa te voda ne odnesePa poslije Ni da mreš ni da živiš

To što si pričao pričao siI dobro je što te niko nije čuoIako se ja plašimda te je čuoČulo te za tvoju glavuJer i zidovi imaju uši

MAPA BOLNIH MJESTA

- 95 -

BATAL PRIČA

E šta se ljudi doživjeloOvo je zadnji vijekAko što viditeAko vam oči nijesu ispaleE propalo seKad svaka šuša i motikaMože da priča o ljudimaŠto god hoćeDa svakom drži lekcijeI da sudi o ljudima

Čim čovjek okrene leđaPočnu da lupaju po njemuKo po kantiKo su oni da svakom drže lekcijeAko je na njih spaloda pričaju i sude o ljudimaDa oni pričajuA mi svi da ćutimoKo su oni Što se bre ne pogledaju u ogledaluNemaju ni dva prsta obrazaA hoće o nečijim obrazima da sudeNe može ni ptica proletjetiA da je oni ne opričaju

Braho Adrović

- 96 -

Kakva vam je to batal pričaImate li vi pametnija poslaIma te li bar gram mozgaU tim vašim tintaramaAko vam ga vrane nijesu iskljuvale

E jadni druže TitoDa ti je da se možeš Malo pridići iz grobaPa da vidišŠta se sada priča i radiI ko sve pričaI šta sve radiDrob bi ti se u stomaku Sto puta pevrnuo naopakoKo što se meni sada dok ovo zborimPrevrćeLegla brda digle se doline

Nema tu šta da se drugo pričaA ti navri pa i daljeKako ti je milo pričajDak se i ovo naše ne prepriča

RATNO STANJE

MAPA BOLNIH MJESTA

- 99 -

MUTNA VODA

Mnogima si vrat slomila Mutna vodoIz korita kad’ si svoga Ti izašla NesrećniceMnoga dobra poplavila Vodo mutnaMnoga gnijezda razrušila BezdušniceNježne ptiće rastjerala Da lutajuPo beskraju Crno liceDa za svojim čeznu domom BezumniceI mirisom svojih baštaKad’ beharom bajkovitim okite se U proljećeKućnim mirom i leptiromRosnom travom zorom plavom BezočniceDa l’ pomisliš imaš dušu nevaljalko Kako im je

Braho Adrović

- 100 -

Mnogo si ih progutalaBez milosti i bez srama Teško namaI u crno zavila ih LjudožderkoIzjelice bezočnice PonorniceKako ćeš ih pogledatiKad’ ti voda izbistri se ZlosrećniceI kad’ snage ponestaneKada zadnje svoje dane Počneš brojit’Samoj sebi šta ćeš reći KukaviceKakvoj ćeš se nadat sreći nepogodo Mutna vodo

MAPA BOLNIH MJESTA

- 101 -

CRNO MORE

Od Crnog mora crnje je sadaSredozemno moreKoliko li je samo progutalo nadaEj da mrtva usta mogu da govore

Braho Adrović

- 102 -

ARABIJSKO “ZLO PROLJEĆE”

Mislio sam da poslije Bosne i KosovaIzbjeglica neće biti višeDa dolazi era novaIstoriju svijeta da novu napiše

Svijet me brzo razuvjeriDa se drugom stazom krećeKud’ prolaze krupne zvijeriTu cvjetati dugo neće

Za čas planu ArabijaDivno ime ružne srećeMjesto umom da zasijaOsvanu joj “zlo proljeće”

Ćuj proljeće arabijskoProljeće je kad sve cvjetaOdgajili gnijezdo zmijskoDa zatruju pola svijeta

Ko će koga n’o svoj svogaSvako ubi svoga caraMili Bože čuda togaGradovi im ko Sahara

MAPA BOLNIH MJESTA

- 103 -

Morne čete potekoše izbjeglicaRazliše se po PlanetiKao rijeka ponornicaBezumlje se umu sveti

Braho Adrović

- 104 -

ARABIJSKA ISTORIJA

Um to ljudski ne zna da dokučiŠta se to zbivalo u Libiji Siriji i IrakuIz istorije se sada o tome ne učiSve drukčije izgleda u mraku

Šta je to i zašto baš Bagdad ubiloŠta Sadama i gordog GadafijaKako se sve za tren u bezumlje pretvoriloPo kome bezuman sada tumaram i ja

Je li im to Arapsko proljećeTa grozna po svijetu razaranjaAko ima Pakla u Paklu gorjećeKo djetetu nije d’o da sanja

Rat je najveći stepen ludilaKoje prvo dolazi od jakogIstorija je najviše istina ubilaI lažima hranila je svakog

MAPA BOLNIH MJESTA

- 105 -

IZBJEGLIČKE MORNE ČETE

Zemljom vodom brdom dolomOpet idu morne četeIdu bolni idu s bolomZatvorena vrata prijete

Idu živi idu mrtviIzbjeglički bataljoniIdu žrtve-žrtva žrtviNa uzbunu zvno zvoni

Hoće l’ stati može l’ statiArabijska zemlja goriGradove će izbrisatiO mrtvima zlo ne zbori

Planeta se cjela treseDržave se moćne rušeBez milosti ruši sve seNebom kruže mrtve duše

Rat svjetovaSvijetu prijetiNa kraju će crna slovaU crnome preživjeti

Braho Adrović

- 106 -

POVRATAK MRTVIH

Iz mora na obale isplivali su mrtviVoda se smilovalaA da je mogla da uđe u dušu žrtviJoš jedno more suza bi isplakala

Bježeći od ljudskog zla i tameOd rata i izgubljene slobodeIzbjeglice su u smrt izbjegle sameBježeći i preko mostova od vode

Kad živima pomoći nije znalaVoda je mrtvima pružila rukeDa isplivaju do obalaDa o užasu svijetu pošalju poruke

A da je imala oči da vidi i dušu da osjetiVoda bi od tuge more isušilaA svijet-svijet prokletiNi prebrojao nije polomljena izbjeglička krila

Tako je biloI kad su Bošnjanje ubijaliVikao sam svijetu da zaustavi ludiloSada vičem sebi ne budali mali

MAPA BOLNIH MJESTA

- 107 -

VARALICA

Ako na svijetu postoji pravda nekaAko se sve istim aršinima mjeriBlago onom ko na nju ne čekaJer svjetska je pravda zakon jače zvijeri

Kako da povjerujem u takvu pravdu i u takvo pravoTakve ljude i takve zakoneI nek’ ih nosi đavoNek’ mi se s očiju sklone

Sjećate li se VukovaraI onih grozomornih slikaSaraj Bosne i onih poharaI opsade drevnog Dubrovnika

Pa one zorne SrebreniceOnog očaja ljudskog onog krikaI je li ikom pocrvenjelo liceZnate li koliko je ljudska istina velika

Mislio sam ponovit se nećeNikad više u onom oblikuA onda je grunulo arapsko proljećeI vratilo još grozniju sliku

Braho Adrović

- 108 -

A kad se sve sa Zemljm sravniI rijeke krvi prolijuDoći će sudije i mirotvorci slavniI moćnici da istinu prikriju

A vrijeme će na vagi svog uma sve lijepo izmjeritiI sve račune svijeta poravnatiIstorija će ponizno suze litiDok narod sve što platio nije plati

Svjetska je pravda moćna hobotnicaKojom upravljaju ljudi bez dušeA istorija stara varalicaSve će gradit što oni poruše

MAPA BOLNIH MJESTA

- 109 -

RUŠEVINE LJUDI

Gledo sam kako rušeČaušeskog Helenu Sadama i GadafijaNišta jadnije i poraznije u svijetu bez dušeGroznija će biti samo istorija

Niko moćni glas digao nijeKad’ su neljudski ljude čerečiliGdje su one lažne divizijeDok su oni bili dok su bili

Istorija je mutna vodaSve će to ona nekako progutatiPostiđena biće i sloboda bez narodaOno što preživi pustinjom će se zvati

Od ljudskih pogibijaOd onog orkana surovostiLažna je ljubav žalosnijaMrtvu će je proklinjati kosti

Sve što je trebalo da odeMoglo je da ode al’ drukčijeE jadni narodeNiko te razuman ne razumije

Braho Adrović

- 110 -

Gdje potonuše ko rijeke ponorniceGdje nestaše bez traga i javaPriatelji-lažne uzdaniceKada grmi kukavica spava

Svijet je cijeli moćna kukavicaKukavica bio i ostaoIstorija je lažna sudnicaJa nikog’ ne branim al’ mi je svakog žao

Gledao sam kako rušeČaušeskog Helenu Sadama i GadafijaBože sveti bez i malo dušeDa bi slika bila što groznija

Dok su one ljude čerečiliPa ma kakvi da suPitanje je ljudi i mi ko smo biliKo smo bili u tom groznom času

Niko moćni glas digao nijeŠto ljudima bar ljudski ne sudePa poslije nek’ bije ko smijeI nek’ bude što hoće da bude

MAPA BOLNIH MJESTA

- 111 -

Sve je ovo nekakvo predskazanjeŠto nikako na dobro ne slutiZalud nam je znanje i imanjeKad’ zlo zbori a pamet zaćuti

Svijet je cijeli moćna kukavicaKukavica bio i ostaoIstorija je lažna učiteljicaI zato je čovjek tako nisko pao

Braho Adrović

- 112 -

MUDRA SILA

Ima l’ iko na svijetuKo će reći dosta višeI da ljudsku tu prokletuSklonast ka zlu jednom zbriše

Tako moćna mudra silaDa svijet cijeli urazumiDa nam pruži moćna krilaDa istinu obistini-da ne glumi

I da oči ne zatvaraPred rugobom i zlotvoromDa ne laže da ne varaDa nas srećom budi zorom

MAPA BOLNIH MJESTA

- 113 -

PROMJENE

OviŠto su zamijenili OneNijesu ništa bili boljiOd onihN’o goriAli su bili boljiZato što su biliGori

OniŠto su ih zamijeniliOviSu bili boljiMi smo ih poštovaliZato što od njihNije bilo boljihNjima je bilo lijepoI mislili su da je i nama svimaKao i njima lijepoI nijesu se mnogo mučiliDa nešto mijenjajuOni se nijesu mijenjaliI mi smo se bili navikliDa se ništa ne mijenja

Braho Adrović

- 114 -

OviNijesu bili kaoOniDa ništa ne mijenjajuOvi što su goriBili su bolji od onihU mijenjanjuOni su sve promijeniliI nas su promijeniliNa goreNaravnoAli je i nama sada boljeNavikli smoDa se mijenjamo

I da se sveMijenjaI nek se mijenjaI kad se mijenja Nek ide sve u...Mijenjanje

MAPA BOLNIH MJESTA

- 115 -

ZATVARANJE VRATA

S ratišta su dolaziliS džepovima punim zlataOpljačkano nijesu kriliKo da im je bila plata

A meni je mučno biloJer ta mi se sorta gadiLjudska sorta i grdiloKoja ne zna ni šta radi

Da je mrzim nijesam znaoJa tu sortu samo žalimPatio sam propadaoI sad’ žalim za propalim

Znam vratit se ništa nećeŠto je prošlo i propaloŠtoje bilo ljudsko smećeNikad nije procvjetalo

S džepovima tuđeg zlataDonesenog sa ratištaZatvorili sva su vrataZa sve ljudsko sad’ su ništa

Braho Adrović

- 116 -

KAKO PUCA SRCE

Moralo je puknuti srceRahmetli Nuriji AvdulovojSam Bog njemu hvalaZna kako je i do sad izdržala

Mlađani sin joj MirsadPoginu na kućnom praguNa onaj svijet ga ispratišeTužne su lile kiše

Uglednik muž joj AvdulZa sinom brzo preseliOstavi Nuriju bez glave kućeI kuća ode u bespuće

U Americi dalekojKo grom iz vedra nebaUbrzo potomLjepotica Mejrema oprosti se sa životom

Grunuše zatim nepogodeKrvavi ratovi po BalkanuSin joj Isad za Norvešku odeI tamo osta’ do slobode

MAPA BOLNIH MJESTA

- 117 -

Najstari sin EmroU Nikšiću da radi ostaA Esko pravo za AmerikuDa na mezaru gleda svoje sestrice sliku

Dvije kćerke NurijineMirsada i NunaU Luksemburgu azil dobišeS Nurijom u Vrbici ne osta’ niko više

Onda i ona u Ameriku pođe kod sinaMezar je svoje kćerke pohodila Sedam punih godinaPotom se vrati u Nikšić i skonča kod najstarijeg sina

Moralo je puknuti srceRhmetli Nuriji AvdulovojSam Bog njemu hvalaZna kako je i do sad’ izdržala

Braho Adrović

- 118 -

LJUDSKA POSLA

Pa ljudi mojiKako nas sramota nijeKako toliko zla postojiU ljudskome rodu da se krije

Kukala nam majkaSa kim smo sve živjeliI mislili da je život bajkaI svijet ovaj ojađeni cijeli

Pa jesu li to ti ljudiIl’ gole ništarijePametan čovjek da poludiŠta se u tom čudu od čovjeka krije

Kako ćemo po zemlji hoditiI u oči gledati ljudimaKad je bilo biti il’ ne bitiLjudskije je bilo živjet među psima

Bilo i ne ponovilo se višeNigdje više na ovoj planetiGdje ljudsko zlo zamirišeBježi dušo tu nema pameti

MAPA BOLNIH MJESTA

- 119 -

Među ljudima je uvijek bilo takoČekaj dušo i lijepo i ružnoŽivjet nikad nije nit će biti lakoŽivot živi i gdje živi tužno

Braho Adrović

- 120 -

LJUDSKI ROD

Gledajte šta su sve ljudiŠta sve radeŠta misle i šta smisleA šta zborePa ima li na svijetuIšta boljeI išta gore

Gledajte ljude kako izgledajuŠta jedni drugima značeKako ljepotom i dobrotom zračePa ima li išta na svijetu umnijeA da često i umno nije

Gledajte ljude šta sve mogu bitiŠta sve grade šta sve stvarajuI šta sve rušePa ima li išta na svijetuSa toliko duše i bez dušeIma li išta uspješnijeAli i pogubnije

MAPA BOLNIH MJESTA

- 121 -

Ljudski rod jePosljednje svjetsko čudoVeće se rađati nećeNi veće srećeNi veće nesrećeU tom čudu čudna se čudesa krijuČuda kojima se ne može odoljetiI čuda koja voljeti ne umiju

Gledajte ljudeČime se sve služeŠta uzimaju a šta dajuŠta jedni drugima činePa ima li šta ljepše i u RajuSa toliko mana i sa toliko gorčine

Braho Adrović

- 122 -

PA ZAR JE TO MALO

Ja nijesam bio u ratuBorio sam se da rata ne budePet maraka primao sam platuAl’ nijesu uspjeli da me izlude

Uspjeli su da mi ubijuZlatni vijenac najboljih godinaKoji sam preživljavao kao robijuSa ženom svjom i svoja tri sina

I našoj djeci život su zagorčaliUbili su im djetinstvo cijeloSram ih bilo koliko su nisko paliLudačka košulja im je bila svečano odjelo

Borio sam se da rata ne budeJer sve je i kod nas na rat mirisaloRat je ludilo koje jede ljudeI te hrane uvijek mu je malo

Teško je teško biloIako u ratu nijesam bioNijesu me otjerali u ludiloPoludio bih da sam promašio

MAPA BOLNIH MJESTA

- 123 -

Čak ni da mrzimNijesu me uspjeli naučitiJa nikad ne trćim sa brzimItorija neće za mnom suze liti

I što živ sam bioNekom je smetaloja sam samo ljudsko u ljudima tražioBiti čovjek pa zar je to malo

Braho Adrović

- 124 -

SVIJET BEZ LJUBAVI

Zamisli da na svijetu nema ljubaviI da tih zlatnih dragulja života nikada i nije biloPa onda objaviKakovo bi to tek bilo ludilo

Da nikada niko nikog volio nijeI da nikad niko nikog voljeti nećeKakve bi tek ljudi bili ništarijeI kakve bi svijetom vladale nesreće

Kakva bi među ljudima vladala klimaKakvi bi oni bili roboti hladniI među njima vječita sibirska zimaKakvi bi tek bili naši životi jadni

Zamisli,pa onda jasno kažiKakav je život bioI ništa više od života ne tražiSamo onoliko koliko voliš i koliko si volio

MAPA BOLNIH MJESTA

- 125 -

KRAJ VREMENA

Učinilo mi se jednog trenaBeznađa i nostalgijeDa sam došao do kraja vremenaGdje sve što je bilo ko da bilo nije

Došao sam bez igdje ičega samGdje niko prije nije dolazioI ništa što sam znao ne znamNe znam šta sam ne znam šta sam bio

Ispred je bila pustinja neznanjaLedeni zid neprobojne tameSlika cijelog svijeta-slika nestajanjaA moje misli i riječi zaledile su se same

Iza mene postojalo je vrijemePuno bola i rijetkih trenutaka srećeProšlost je gorko sjemeIz koga cvijeće radosti nicati neće

Sve je ličilo kraju svijeta i ništaviluDok vrijeme nije počelo sad nazad da se krećeKa svom početku klizeći niz sviluJoš nepostojeće sreće

Braho Adrović

- 126 -

Danima me potom progonilaStravičnoga trena ta strahobna slikaDa l’ je bila ili nije bilaIl’ je slika krika gubitnika

To razum ne umije da objasniŠto razum ne može ja strahom tumačimIstina je laž kada svjesno kasniI podsvjesno trči za najjačim

MAPA BOLNIH MJESTA

- 127 -

POEZIJA U DUŠI

Poezija je Najmoćnije oružjeNemoćnihZato je ja i sadaKad više nema ni nadaNe ostavljam na miruJer mi mnogo značiŠto znam da moguUprkos godinama groznimI svemu ograničavajućem što one donoseMogu nekog ako zaslužiAko me na to natjeraIšamarati riječimaI povući ga za nos i ušiKao nitkova najobičnijegNeznalicu i svaštočinuI otjerati ga u materinuMlatiti ga po zubimaAko ih imaI kao kantu izlupatiI pljunuti mu u liceNemiliceAko ništavilom svojimMoj gnjev izazoveAko opravdane razloge pruži

Braho Adrović

- 128 -

Iako znamDa to učiniti nećuJer u širokom lukuZaobilazim nesrećuZnačajno mi je i sadaDa znam da mogu ako hoćuAko na to prinuđen budem bio

Poezija meni višeNičemu ne služiJa služim poezijiPoezija je lijepaKada ćutiKo čedna djevojka spremna za udaju

Ja takvu poeziju volimKoja neosjetno U dušu uđe svojom dobrotomI do temelja je razoriSvojom energijom skrivenomDodirujući joj bolna mjestaKao melemomPa duši bude toplijeI kada toplo nije

RECENZIJE

MAPA BOLNIH MJESTA

- 131 -

OBRAĆANJE SVETU UNUTAR I OKO SEBE

Posle dvanaest pesničkih knjiga, Braho Adro-vić se ponovo upušta u lirsku odiseju, nudeći nove pesme napisane u slobodnom i vezanom stihu. Ova knjiga, zapravo, predstavlja izbor iz njegove poezije nastale u poslednjih nekoliko godina, te na najbolji mogući način ilustruju sve stvaralač-ke metamorfoze, genezu i razvoj, kojim se kretala njegova pesnička misao od početka do današnjih dana. Etičko sagledavanje sveta je, inače, osnovna semantička odrednica Adrovićeve poezije, u ko-joj, takođe, nalazimo i druge univerzalne teme, kao što su: zavičaj, ljubav, uspomene, nostalgija i dr. Lirskim i filozofičnim razmatranjem svega po-stojećeg pesnik istovremeno iskazuje svoj odnos i stav prema životu i vremenu, prema svetu i uopšte prema svemu što ga okružuje i što se nalazi u sre-dištu njegovog stvaralačkog interesovanja (“Prija-telji”, “Dragulji prošlosti”).

Ovo poetsko izdanje Braha Adrovića indikativ-no je po određenim izražajnim, stilskim i tipološ-kim karakteristikama, a to su, pre svega, sledeće:

Braho Adrović

- 132 -

• kritički način kazivanja,• izražavanje u prvom licu jednine i množi-

ne,• auto/biografski detalji,• raznovrsna tematika,• stvaralački preobražaji,• umetnička/ artistička nadogradnja, • etičko i duhovno sazrevanje.

Upravo na ovim osnovama i odlikama, realnim i figurativnim, zapažamo kako se na primerima njegove poezije stapa individualno (psihološko) sa univerzalnim (kolektivnim), pri čemu je lir-ski subjekt onaj semantički stožer koji otkriva ži-votnu priču, a može se reći i dramu. Već na prvi pogled se vidi da je ovu poeziju stvarala osoba koja je strastveni zaljubljenik u poeziju i koja je prošla mnogo toga lepog i ružnog u životu. Zbog toga pesnik piše o svemu i svačemu što zaokuplja njegovu pažnju, pa pojedine pesme imaju snaž-na obeležja angažovanog, duhovnog, patriotskog, humanističkog i etičkog.

O čemu god da peva pesnik to čini nepo-sredno i nadahnuto, sa učestalim obraćanjem u prvom licu jednine ili množine. Na taj način se lirski subjekt identifikuje sa kolektivom, progova-rajući u ime većine, a u sadejstvu sa vremenom (prošlim, sadašnjim i budućim). Vreme je, tako-

MAPA BOLNIH MJESTA

- 133 -

đe, drugi opsesisvni motiv pesnika Adrovića, jer njegova filozofična i gnoseološka razmatranja i te kako ide naruku pesnicima, umetnicima i drugim stvaraocima raznih profila. Naime, pitanje i pro-blem vremena su večita inspiracija od pamtiveka do naših dana. Otuda pesnik pokušava da iznađe novi ugao posmatranja i doživljavanja ove proble-matike, koju smatra ne samo zagonetnom koliko nedokučivom i nesaznajnom. U neprestanom traganju za vremenom, kao određenim smislom postojanja i življenja, pesnik iznalazi određena re-šenja i misaona pregnuća, koja se, ipak, nalaze u pesmama i čija se suština zasniva na veri, vedrini i optimizmu.

Nedoumice i retorička pitanja koja on često postavlja, naročito na početku knjige, svakako nisu bez odgovora, već se njihovo osnovno zna-čenje naslućuje u bogatoj metaforici i osobenom izrazu, koji Adrovića otkrivaju kao pesnika speci-fične vokacije i refleksije, dovoljno samosvojnog i intrigantnog za čitanje i adekvatno kritičko pro-mišljanje

Adrović je pesnik osobenog senzibiliteta, sa eliptičnim i jezgrovitim izrazom, koji ipak pose-duje duboku slojevitost, pouku, slikovitost i me-lodičnost. Stihovi se nižu jedan za drugim, sasvim prirodno i spontano, a pesme se mogu čitati kao svojevrsna poema, odnosno kantilena koja ima

Braho Adrović

- 134 -

mnogo toga zajedničkog skoro za sve pesme. Sa ovom poezijom nije teško uspostaviti komuni-kaciju, budući da nije hermetična i nepristupač-na. Adrović čini sve za svoju percepciju i odnos prema čitaocima, verujući u moć poezije i njena katarzična svojstva, pa otuda pokušaji da se smi-sao života izjednači ili bar poistoveti sa poezijom, koja nije usputan i uzgredan stvaralački čin, već poseban smisao postojanja i nešto mnogo više od toga. Ovim izdanjem Braho Adrović je znalački skicirao, odnosno zaokružio svoju poetiku i etič-ko-estetički pogled na svet, učvršćujući dominan-tne oznake svog lirskog pevanja i mišljenja. Dru-gim rečima, poetski govor je redukovan i sažet, ali bremenit idejama i mislima, slikama i poru-kama, koje su neka vrsta kreativne rekapitulacije i geneza razvojnog puta u širokom vremenskom razmaku.

Može se zaključiti da je Adrović pesniki izra-zite subjektivnosti, čiji su stihovi snažno obele-ženi naglašenim ličnim tonom, kao svojevrsnim svedočanstvom o vlastitom suočavanju sa život-nim izazovima i ovovremenim ne/prilikama (na primer: raspad Jugoslavije). Forma obraćanja drugom je svakako dvosmislena, jer ona zapravo podrazumeva i obraćanje vlastitom ja, što pesni-ku omogućava da ispolji lirsku samoispovest i ra-znovrsne evokacije od detinjstva pa do današnjih

MAPA BOLNIH MJESTA

- 135 -

dana.Pesnikova kreativna i složena jednostavnost pokazuju da se radi o emotivnim i psihološkim treptajima sa mestimičnim uticajima ekspresio-nizma i neosimbolizma.

Francuski pesnik Rene Šar je govorio da „po-ezija ne zahteva da bude razumljena, no da bude vodič čula, da učini suštinu živom“. Čini se da Adrović ovu poetičku maksimu ima i te kako u vidu i da se nje znalački pridržava. Ovom knjigom autor je napravio krupan iskorak na crnogorskoj literarnoj sceni, pokazujući samim tim autentič-nost i vrednost modernog lirskog stvaralaštva.

Akademik dr Milutin Đuričković

MAPA BOLNIH MJESTA

- 137 -

ADROVIĆEVA „BOLNA MJESTA“

Nema dobre poezije bez sjećanja. Zato je Adro-vićeva knjiga “Mapa bolnih mjessta” dobra jer je satkana od sjećanja koja traju. Ona su i jedini sta-novnici pjesničke planete koji ne umiru. U tim sjećanjima mjesta su našla ona bolna i najbolnija. Gradirana na način koji će svakom čitaocu pro-buditi savjest iskazuju pjesnika koji zna da poša-lje životne poruke. A i sama poezija je život. Ova Adrovićeva je onaj lirski život kojim valja živjeti.

A da je poezija i bol potvrđuje i ovaj novi po-etski rukopis Braha Adrovića. Nije to samo sjeća-nje na jedan trenutak, dogadjaj, nego i na vrijeme kada „ja nisam bio u ratu“.

A rat ima vrijeme i prije i poslije. Ovi naši ra-tovi, potvrdjuju to i Adrovićevi stihovi, nikako da se završe. Zato pjesnik i poručuje: „Borio sam se da rata ne bude“.

Rat i ratište donose „Ruševine ljudi“, a to pje-snik prvi osjeti i upozori, kritički zapiše da ostane. Adrović zna da „pjesnik pjeva prije rata“, jer po-slije rata može samo da opjevava. A pjevanje nije isto što i opjevavanje!

Braho Adrović

- 138 -

Bolna sjećanja u ovoj poeziji drhte kao ožiljci u stihovima koji opominju. Jer ovo nije fizički bol, on je izdržljiv, ovo je bol duše, a takav bol može samo pjesnik da doživi i ustihuje ga. Zato čitanje ovoga rukopisa predstavlja i putovanje od bola do bola. Adrović to nijansira, zato su neke njegove pjesme: „Gorka priča puna čemera i jada“. A taj pjesnički jad je i proživljeni jad. Onaj koji dono-si strah, bijeda, nepravda. A ko bi drugi podigao glas do Pjesnik!

Kada Adrović pjeva: „U samoću svjesnu bježi“, to je, zapravo, ona samoća koju zovemo pjesnič-kom, iz koje on vidi i dalje i dublje. Taj vidik radja novi stih, otvara teme, prisjeća se. Ili, kako bi re-kao veliki Leso, :“Sjećanje me lakom tugom ovi“!

Jer, zna pjesnik Adrović da se u samoći najbolje sjeća i osjeća. Zato ovom njegovom novom poe-zijom plovi prošlost. Prošlost koja nas opominje. Opomena može biti i kazna i nagrada. Tako i jeste u ovim stihovima. Bilo, ne povratilo se – jedna je od mnogobrojnih poruka nakon iščitavanja „Bol-nih mjesta“ Braha Adrovića.

Novi rukopis Braha Adrovića potvrdjuje ostva-renog pjesnika, čija pjesnička zrelost daje dobre poetske plodove. Ti dobri pjesnički plodovi su umotani u metafore, alegorije, personifikacije, i tvore pjesničke slike koje oživljavaju jedno vrije-me, jedan prostor i baca dodatno svijetlo na ovo-

MAPA BOLNIH MJESTA

- 139 -

zemaljski život. Težak, turoban, surov!Stihovi Braha Adrovića pokazuju pjesnika koji

ne „robuje“ strogim teorijsko-književnim pravili-ma. Njemu je fonetika stiha važna. Tu on postiže visoke pjesničke rezultate. Pravi pjesničke slike koje su uvijek upečatljive i pjesnički izazovne.

Ali, Adrovićeva poezija je tu i da nas podsjeti: „Lijepo je sve što duša sanja“. A dobre poezije, ka-kva je i Adrovićeva, nema bez snova, sanjarenja. Adrović sanja i stvara!

Prof. dr Draško Došljak

Braho Adrović

- 140 -

MAPA BOLNIH MJESTA

- 141 -

BIOGRAFIJA PISCA

Braho Adrović je rođen 25.07.1947.godine u selu Donja Vrbica kod Berana.Osnovnu školu završio je u Vrbici i Petnjici,a Pedagošku akade-miju(grupa srpskohrvatski jezik i književnost) u Nikšiću.Bio je član prve redakcije lista studena-ta Crne Gore „Studentska riječ“,a jedno vrijeme i odgovorni urednik tog glasila.Više od deset godina bio je profesionalni novinar „Pobjede“ a oko dvije ipo decenije novinar Televizije Crne Gore-dopisnik iz Berana,Plava,Andrijevice i Ro-žaja. Bio je VD direktora Centra za kulturu u Be-ranama i u dva mandata potpredsjednik opštine Berane.Adrović je bio jedan od osnivača i zamje-nik glavnog i odgovornog urednika revije „Novi dani“ koja je jedno vrijeme izlazila u Beranama.Bio je član redakcije i stalni saradnik lista „Slobo-da“,urednik za poeziju časopisa „Mostovi“ koji je izlazio u Pljevljima i jedan od pokretača i članova redakcije obnovljenog izdanja časopisa „Tokovi“.Braho Adrović je bio honorarni saradnik listova Arena,Vjesnika i Agencije „Tanjug“ a junaci nje-govoh novinskih reportaža proglašavani su pod-vigom godine.

Braho Adrović

- 142 -

Braho Adrović je do sada objavio knjige poe-zije:“Biti živ“,“Juče na ulici“,“Hiljadu dana ljuba-vi“,“Balkanske elegije“,“Rat u kući“,“Objava ne-zaborava“,“Gorki vijenac“,“Vječno uzaludno“,“S one strane nade“,“Ljudi i neljudi,“Izabrane pje-sme“,“Velika šetalica“ i roman „Porijeklo grijeha“.

Adrović je zastupljen u mnogim antologijama i izborima poezije.Učestvovao je navećini važni-jih književnih festivala i susreta na prostorima bivše Jugolsavije kao i u Bugarskoj, Luksemburgu i Albaniji i Njemačkoj.

Braho Adović je za svoj književni rad dobitnik najvećeg opštinskog priznja Nagrade „21,jul“ u Beranama.Dobitnik je prve nagrade na susretu mladih pjesnika Crne Gore u Podgorici,dobitnik nagrade za stvaralaštvo za mlade „Krilata seošni-ca“,nagrade „Mirko Banjević“ za knjigu poezije „Ljudi i neljudi“,prve nagrade na manifestaciji „Pjesnici sa Lima o Llimu“ u Bijelom Polju i na-grade za najbolju humorističko satiričnu pjesmu na Crnogorskom festivalu humora i satire 2017. U Danilovgradu.

Adrović je objavio i četiri televizijska dokume-narna filma „Mlinarica“,Vječiti gubitnik Selmo“,-Beranska gimnazija i Krila Berana.

MAPA BOLNIH MJESTA

- 143 -

S A D R Ž A J:

GLADNA DUŠA ................................................... 7IZA MASKI ............................................................ 9TRAVIN RAST .................................................... 10DOBRI MOJ NAROD-POŠTENI ..................... 12MOŽDA SU ONI U PRAVU ............................. 13PRAVO LICE ....................................................... 14CIJELA ISTINA ................................................... 16LJUDSKE PRIČE ................................................. 18BUĆKURIŠI ......................................................... 19RAZLOG .............................................................. 20MI I ONI ............................................................... 22GLADNE DUŠE .................................................. 27ISTOČNA LJEPOTA........................................... 28PREPOZNAVANJE ............................................. 38MOGUĆE I NEMOGUĆE ................................ 43RUŽNO STANJE ................................................. 45

OSOBINE ZRELOG DOBA

TOPOVI GODINA ............................................. 49PREPUŠTANJE ZABORAVU ........................... 51

Braho Adrović

- 144 -

NEMUŠTI DANI ................................................. 52IZMEĐU DVIJE TAČKE ................................... 54SIJEDE GODINE ................................................. 55DRAGULJI PROŠLOSTI .................................... 56PRIJATELJI .......................................................... 57ZRELE GODINE ................................................. 58ORUŽJE STAROSTI ........................................... 60KASNE SLIKE...................................................... 61NE VOLIM DA VOLIM ..................................... 64ZAUVIJEK PROŠLO .......................................... 65GIMNAZIJALKA ................................................ 66ĐAVOLJA RABOTA ........................................... 67KORIDA ............................................................... 69ISTINITO STANJE ............................................. 70SPOMENIK .......................................................... 72ĐAVOLJI PRSTI .................................................. 73SVJESNA SAMOĆA ........................................... 74ZNAŠ KROZ ŠTA SMO PROŠLI ...................... 75BALKANSKA POSLA ........................................ 76ODLAZAK JUGE ................................................ 79ŠTA NAM OVO BI .............................................. 80ZEMLJA KRIVAJA .............................................. 87KVARLJIVA ROBA ............................................. 89U BESPUĆU ........................................................ 90PRIČALICA ......................................................... 91BATAL PRIČA ..................................................... 95

MAPA BOLNIH MJESTA

- 145 -

RATNO STANJE

MUTNA VODA .................................................. 99CRNO MORE .................................................... 101ARABIJSKO “ZLO PROLJEĆE” ..................... 102ARABIJSKA ISTORIJA .................................... 104IZBJEGLIČKE MORNE ČETE ....................... 105POVRATAK MRTVIH ..................................... 106VARALICA ........................................................ 107RUŠEVINE LJUDI ............................................ 109MUDRA SILA ................................................... 112PROMJENE ........................................................ 113ZATVARANJE VRATA .................................... 115KAKO PUCA SRCE .......................................... 116LJUDSKA POSLA ............................................. 118LJUDSKI ROD ................................................... 120PA ZAR JE TO MALO ...................................... 122SVIJET BEZ LJUBAVI ...................................... 124KRAJ VREMENA .............................................. 125POEZIJA U DUŠI .............................................. 127

RECENZIJE

OBRAĆANJE SVETUUNUTAR I OKO SEBE .................................... 131ADROVIĆEVA „BOLNA MJESTA“ ............... 137

BIOGRAFIJA PISCA ........................................ 141

Knjiga “MAPA BOLNIH MJESTA” štampana je iz sredstava Ministarstva kulture

Vlade Crne Gore

CIP - Kaталогизација у публикацији Национална библиотека Црне Горе, Цетиње

ISBN 978-86-7792-477-5COBISS.CG-ID 35850768