Projekt

»Formiranje i aktiviranje IT volonterske mreže u području TPK«

Materijali za učenje

Ovaj materijal je izrađen u okviru projekta »Formiranje i aktiviranje IT volonterske mreže u području TPK« financiranog u okviru operativnog programa “Razvoj ljudskih potencijala” 2007. - 2013. od strane Europskog socijalnog fonda. Za više informacija o EU fondovima molimo posjetite www.strukturnifondovi.hr.

Projekt sufinanciraju Europska Unija iz Europskog socijalnog fonda i Ured Vlade Republike Hrvatske za udruge. Sadržaj ovog materijala isključiva je odgovornost Udruge za terapiju i aktivnosti pomodu konja Pegaz Rijeka.

Dragi volonteri, u ovoj skripti dete pronadi osnovne informacije i tekstove programa koji je proveden na edukacijskim kampovima u Zagrebu, Vinkovcima i Rijeci. Ove materijale je potrebno proučiti (a važne informacije i zapamtiti!!) jer su temeljem njih napravljena ispitna pitanja. Materijali su rezultat rada više autora, pa nemojte zamjeriti eventualnu jezičnu neusklađenost i ponavljanje određenih informacija na više mjesta kroz tekst. :)

Udruga ”Pegaz”, Rijeka Udruga “Krila – terapijsko jahanje”, Zagreb

KK “Eohippus”, Vinkovci

Sadržaj:

1) O aktivnostima i terapijama pomodu konja (A/TPK)

1.1.) Uvodno o području intervencija pomodu konja

1.2.) Podjela područja i definicije

1.3.) Dobrobiti terapija pomodu konja

1.4.) Dijagnoze korisnika programa

1.5.) Bonton u ophođenju osoba s invaliditetom

1.6.) Sigurnost u radu

1.7.) Terapijski tim

1.8.) Priprema konja za TPK

1.9.) Vođenje konja u TPK

2) O konjima

2.1.) Opdenito o konjma

2.2.) Konji u svrhu rehablititacije

2.3.) Odabir konja za TPK

2.4.) Kondicioniranje konja

2.5.) Prehrana konja, veterinarska i potkivačka skrb o konjima

3) O volontiranju

3.1.) Zakon o volonterstvu

3.2.) Definicija volontiranja

3.3.) Evidencije volonterskih sati

3.4.) Potvrda o kompetencijama stečenim volontiranjem

3.5.) Etički kodeks volontera

1) O aktivnostima i terapijama pomodu konja (A/TPK)

1.1.) Uvodno o području intervencija pomodu konja

Ved stoljedima je poznato da životinje imaju pozitivan utjecaj na ljudsko funkcioniranje. U moderno

doba, životinje su se počele ciljano koristiti za poboljšanje zdravlja i dobrobiti, pa je tako razvijeno cijelo

terapijsko područje u kojem su glavni akteri psi, mačke, konji, delfini i druge životinje. Stručni naziv za sve

postupke koje ciljano koriste životinje kao integralni dio tretmana određenog klijenta je intervencije

pomodu životinja (engl. Animal-assisted interventions, AAI). U okviru navedenog termina možemo

razlikovati postupke koje spadaju pod naziv terapije pomodu životinja (engl. Animal-Assisted Therapy, AAT)

i/ili aktivnosti pomodu životinja (engl. Animal-Assisted Activities, AAA). Glavna razlika između ova dva

pojma je u tome da su aktivnosti pomodu konja manje formalno strukturirane, što znači da ne moraju

sadržavati specifične terapijske ciljeve i standardizirane evaluacije napretka, ved su usmjerene generalnom

podizanju kvalitete života korisnika (razvijanje osjedaja ugode i zadovoljstva, opuštanje, druženje,

prijateljstvo, aktivnost..).

Intervencije pomodu konja je jedan od oblika terapija pomodu životinja koja u svom radu koristi

konje za postizanje terapijskih, obrazovnih i drugih ciljeva. Područje intervencija pomodu konja dosta je

široko te obuhvada različite aspekte pristupa čovjekovom zdravlju. U najširem smislu, intervencije pomodu

konja koriste se za različite skupine korisnika (djecu i odrasle) s ciljem poboljšanja kvalitete života te

prevladavanja fizičkih, psihičkih, obrazovnih i/ili društvenih poteškoda. Učenje jahanja može biti rezultat

intervencije, ali nije njegov glavni cilj. U središtu intervencije je odnos između konja i klijenta, njihov kontakt

i interakcija i stimulacija koja potječe od kretanja konja.

U literaturi možemo pronadi brojne termine (i njihove definicije) poput terapijsko jahanje (engl.

Therapeutic Riding), terapija potpomognuta konjima (engl. Equine-Assisted Therapy (EAT)), aktivnosti

pomodu konja (engl. Equine-Assisted Activities (EAA)), psihoterapija pomodu konja (engl. Equine Assisted

Psychotherapy (EAP) ili Equine-Facilitated Psychotherapy (EFP)), učenje pomodu konja (engl. Equine Assisted

Learning (EAL) ili Equine-Facilitated Learning (EFL) ), hipoterapija (engl. Hippotherapy), interaktivno

voltažiranje (engl. Interactive Vaulting), terapijska vožnja zaprega (engl. Therapeutic Driving) i tako dalje.

Ne postoji jedinstvena definicija za svaki od navedenih pojmova, definicije često ovise o

organizacijama koje ih koriste no ključno je da svaku od navedenih terapija provode educirani stručnjaci, a

odabir terapijskog postupka mora biti usklađen s ciljevima koje želimo postidi.

1.2.) Podjela područja i definicije

U nastavku teksta donosimo definicije i podjelu područja intervencija pomodu konja predstavljenu

na stručnim savjetovanjima u prodručju TPK u našoj državi. Prema navedenoj podjeli, krovni pojam

"intervencije pomodu konja (IPK)" dijeli se na dvije glavne kategorije "terapije pomodu konja (TPK)" te

"aktivnosti pomodu konja (APK)". Svaka od navedenih kategorija dijeli se na podkategorije, kako je

prikazano na slici 1.

Slika 1. Podjela područja terapija i intervencija pomodu konja

Terapija pomodu konja (TPK) je terapijski postupak u kojem se za korisnika izrađuje posebno

napisan program rada s postavljenim terapijskim ciljevima, opisom izabranih metoda, postupaka i upotrebe

rekvizita i didaktičkog materijala te evaluacijom napredovanja. TPK izvode stručnjaci osnovnog profila

obrazovanja u pedagogiji, edukacijsko-rehabilitacijski stručnjaci, socijalni pedagozi, psiholozi, učitelji,

odgajatelji, fizioterapeuti, radni terapeuti, kineziterapeuti, socijalni radnici, liječnici i drugi stručnjaci

srodnih područja koji su završili dodatnu izobrazbu iz TPK i konjaništva (specijalizacija) .

Aktivnosti pomodu konja (APK) aktivnosti u kojima se ciljevi za korisnika postavljaju opdenito

(važna je ugoda i zadovoljstvo, opuštanje, druženje, prijateljstvo, aktivnost) i ne podliježu evaluiranju. APK

izvode različite struke uz dodatnu izobrazbu iz područja.

1.3.) Dobrobiti terapija i aktivnosti pomodu konja

Terapije i aktivnosti pomodu konja možemo koristiti za različite vrste problema, poput:

tjelesne poteškode: npr. cerebralna paraliza, multipla skleroza, poremedaji držanja, oštedenja vida i

sluha, itd.

psihomotorni i kognitivni problemi: npr. ADHD, ADD, kašnjenje u razvoju, poteškode u učenju i sl.

psihološki i psihijatrijski problemi: npr. poremedaji autističnog spektra, post traumatski stresni

poremedaj, depresija, ovisnost, poremedaji hranjenja, abnormalni strahovi itd.

emocionalni problemi: npr. tuga, nošenje s gubitkom, poteškode privrženosti (attachment) itd.

psihosocijalni problemi: npr. slabe socijalne vještine, nedostatak samopouzdanja, stidljivost itd.

Važno je da se terapija pomodu konja provodi na način da je prilagođena individualnim potrebama

svakog korisnika. Kretnje konja koje se prenose na zdjelicu jahača za vrijeme jahanja, slične su prirodnim

kretnjama za vrijeme hoda te se na taj način tijelo trenira za ispravne pokrete te se razvijaju mišidi i

koordinacija. Također, za vrijeme jahanja se mogu provoditi ciljane vježbe za jačanje tonusa i rastezljivosti

pojedinih mišida.

Jahanje polako i ritmički pokrede tijelo, a multidimenzionalni pokreti konja omoguduju osobama s

invaliditetom priliku da istraže, kontroliraju i koordiniraju položaj tijela i pokrete. Osobe s invaliditetom često

nakon jahanja pokazuju poboljšanja u fleksibilnosti, balansu i snazi mišida. Pozitivni efekti mogu se primjetiti

u motoričkoj koordinaciji, mišidnom tonusu, poboljšanju držanja tijela, manjoj ukočenosti te vedoj snazi. Uz

navedeno, česta su poboljšanja kognitivnog funkcioniranja, senzornog procesiranja, balansa i govornih

funkcija.

Također, jahanje donosi psihološku dobrobit. Prvenstveno, terapija se provodi na otvorenom

prostoru, na svježem zraku (za razliku od npr. vježbi koje se provode u doktorskoj ordinaciji) što pozitivno

djeluje na psihološku dobrobit. Nadalje, terapija uključuje interakciju s konjima koja može imati snažan

učinak na psihološko i emocionalno funkcioniranje. Obzirom da de konj iskoristiti svaku nepažnju ili slabost

koju prepozna kod vodiča ili jahača, vođenje konja ili jahanje od korisnika zahtjeva punu pažnju i

samopotvrđivanje, što ima utjecaj na samopouzdanje.

Konj nema predrasuda i ne evaluira. Konj ne procjenjuje i ne kategorizira osobe prema simptomima

fizičkih ili psihičkih bolesti ili ponašajnim problemima (s čime se osobe mogu često susretati u obiteljskom,

školskom ili radnom te širem društvenom okruženju). Pristupanje konju zahtjeva veliku autentičnost,

nemogude je sakriti emocije u interakciji s konjem, jer de se one pokazati kroz ponašanje konja. Ukoliko

osoba ne pokazuje svoje prave osjedaje ved ih skriva, konj de to osjetiti i reagrati u skladu s tim. Kako se

povezanost između osobe i konja razvija, oboje mogu korak po korak naučiti pronadi zajednički prostor u

kojem mogu biti u interakciji.

Za vrijeme jahanja, konj instinktivno osjeda i trenutačno reagira na jahača, dok se jahač trudi

razumijeti i prihvatiti ponašanje konja te se ponašati u skladu s njim što djeluje na razvoj međusobne

empatije. Konj trenutačno reagira na bilokakvu promjenu ponašanja (npr. traženje optimalne raspodjele

jahačeve težine), što samom jahaču omogudava bolje prepoznavanje i razumijevanje vlastitog tijela.

U zadnje vrijeme, terapijski učinci konja na fizičku i psihološku dobrobit pokušavaju se i znanstveno

istražiti. To vrlo često nije lak zadatak, najčešde radi malog broja ispitanika, heterogenih uzoraka,

pronalaženja adekvatnih kontrolnih grupa i sl., pa su metodološke kritike isto tako brojne. No unatoč tome,

ne možemo zanemariti da se sve više znanstvenih istraživanja provodi, te da rezultati često govore u prilog

pozitivnih zdravstvenih efekta terapija pomodu konja. Zaključno, možemo redi da terapije i aktivnosti

pomodu konja na razičite načine mogu pomodi pojedincima koji pate od fizičkih ili psihičkih bolesti.

1.4.) Dijagnoze korisnika programa

Velik je broj dijagnoza kod kojih terapije i aktivnosti pomodu konja mogu biti od velike koristi za

poboljšanje psihofizičkog statusa korisnika. U nastavku teksta navodimo kratak pregled nekih od najčešdih,

uz napomenu da program rada u TPK uvijek mora biti zasnovan na jednistvenim potrebama i

sposobnostima svakog pojedinačnog korisnika.

Oštedenja vida

Kratak opis:

- odnosi se na djelomičan ili potpun gubitak vida

(sljepoda – do 20% ostataka vida, slabovidnost – do

40% ostataka vida)

Za vrijeme TPK/APK:

- metodički – vedinom se oslanjamo na sluh i taktilnu

percepciju

- korisniku opisujemo gdje se što nalazi, opisujemo

okolinu u kojoj se TPK/APK odvija

Oštedenja sluha

Kratak opis:

- odnosi se na djelomičan ili potpun gubitak sluha

(iznad 91 dB - gluhoda, od 25 do 90 dB - nagluhost)

- obzirom da je sluh povezan s razvojem govora,

česte su teškode u učenju govornog i pisanog jezika,

oskudan riječnik, agramatičan govor te otežano

razumijevanje govora i pisanog teksta

Za vrijeme TPK/APK:

- govor mora biti jasan i izražajan, koristimo poznate

riječi, postepeno uvodimo nove

- ono što nudimo mora biti kratko i jasno

- korisnik nas treba modi gledati u usta (okrenuti

glavu prema korisniku dok mu govorimo)

- provjeravati je li nas korisnik razumio

- uz oštedenja sluha često je otežana i ravnoteža, a

poremedaj ravnooteže dovodi do problema u

prostornoj orijentaciji

- važan je princip zornosti, oslanjaju se na vid, važno

pokazati kako se što radi

- raditi puno vježbi za razvoj ravnoteže

Poremedaji govorno-glasovne komunikacije

Kratak opis:

- dijele se na poremedaje glasa, govora (nepravilan

izgovor glasova i mucanje), jezika (slabe semantičke

vještine, govor nije posložen gramatički kako treba,

siromašan riječnik, teško izražavanje i pisanje) te

komunikacije (dijete ne govori ili ima otežanu

komunikaciju, tj. sporazumijevanje)

- poremedaji su povezani s usvajanjem čitanja,

pisanja i računanja

Za vrijeme TPK/APK:

- govorimo pravilno, ponavljamo više puta

- imenujemo, opisujemo što radimo

Tjelesni invaliditet i kronične bolesti

Amputacije

- gubitak određenog dijela tijela uslijed ozljede,

kirurške operacije ili urođene mane

Za vrijeme TPK/APK:

- imati na umu osjetljivost i/ili bolnost ostatka

ekstremiteta

- važno raditi na ravnoteži, staviti naglasak na položaj

tijela

Artritis

– progresivna upala zglobova

Za vrijeme TPK/APK:

- za vrijeme akutne faze bolesti jahanje je

kontraindicirano

- raditi na pravilnom položaju u sedlu (neutralni

položaj zdjelice rastereduje zglobove)

- korisno je raditi vježbe za opuštanje jahača

- ne opteredivati zglobove koji su zahvadeni

- izbjegavati umor

Artrogripoza

– urođeni deformiteti zglobova

Za vrijeme TPK/APK:

- znati količinu pokreta koju jahač može izvesti

- biti jako oprezan za vrijeme pojahivanja i sjahivanja

(zglobovi se ne smiju povlačiti)

- raditi na ravnoteži i istezanju mišida

Skolioze i kifoze

- odnose se na zakrivljenost kralježnice

- iskrivljenost veda od 30% predstavlja

kontraindikaciju za jahanje

Za vrijeme TPK/APK:

- raditi na pravilnom položaju tijela na konju

Spina bifida

- prirođeno oštedenje kralježnice (određeni kralješci

ostaju rascijepljeni na svojim zadnjim stranama)

Za vrijeme TPK/APK:

- raditi na ravnoteži, držanju, kontroli trupa

- ne raditi naginjanja na naprijed i nazad

Cerebralna paraliza

– najčešdi motorički poremedaj, nastao kao

posljedica oštedenja motoričkog područja u mozgu

a) spastični oblik – najčešdi oblik (70% slučajeva)

karakteriziran je spazmima, odnosno pojačanim

tousom mišida koji dovodi do loše koordinacije i

poteškoda u kretanju.

b) ataksični oblik – karakteriziran nekoordinacijom

voljnih mišidnih aktivnosti (nekoordinirani

pokreti). Narušena je ravnoteža i smanjen mišidni

tonus.

c) atetoidni oblik – karakteriziran je nepravilnim i

nepredvidljivim pokretima i mišidnim tonusom

(npr. tonus u nogama može biti pojačan, a u

rukama smanjen). Kod uzbuđenja se tegobe

povedavaju.

d) hipotonični oblik – dosta je rijedak, a karakterizira

ga slabost mišida. Ravnoteža je također narušena.

Cerebralna paraliza (CP) rijetko dolazi u čistom

obliku. Vedina osoba ima mješovite simptome.

Za vrijeme TPK/APK:

- raditi na ravnoteži

- također, raditi na pravilnom položaju zdjelice pri

sjedenju u sedlu (ukoliko se radi na sedlu)

- korištenje sedla ili podsedlice (bez sedla) prilagoditi

stupnju smetnji

- hod konja mora biti ritmičan

- paziti na odabir konja (npr. kod spastičkog oblika

koristiti užeg konja, a kod ataksičnog širokog)

- paziti na zamor jahača

Ozljede kralježnice

- ozljede kod kojih je leđna moždina pritisnuta,

nagnječena ili prekinuta

- iz leđne moždine se, između kralježaka, odvajaju

živci koji kontroliraju sve mišide te zbog toga

Za vrijeme TPK/APK:

- osigurati pravilan položaj jahača

- korisnik izvodi pokrete u skladu sa svojim

mogudnostima, a terapeut može pasivno raditi s

nepokretim udovima

simptomi ozljede leđne moždine ovise o razini na

kojoj je do ozljede došlo

- do ozljede može dodi u: vratnom (kralješci C1-C7),

torakalnom (kralješci T1 – T12), lumbalnom (kralješci

L1-L5) ili sakralnom (kralješci S1-S5) dijelu kralježnice

- što je ozljeda niža, simptomi su blaži

- ukoliko je ozljeda na kralješku T6 ili više, osoba ne

može biti uključena u progam jahanja

- vježbe trebaju poboljšati tonus cijelog tijela,

povedati izdržljivost i samopouzdanje

Mišidna distrofija

- progresivno propadanje mišidnih vlakana (genetski

uvjetovan)

Za vrijeme TPK/APK:

- izbjegavati umaranja

- ne raditi vježbe savijanja u trupu

- raditi na ravnoteži

-postavljti izazove (intelektualno stimulativni zadatci)

Multipla skleroza

- kronična prograsivna bolest središnjeg živčanog

sustava

Za vrijeme TPK/APK:

- raditi na normalizaciji mišidnog tonusa, paziti na

ispravno držanje tijela

- paziti na ravnotežu

- izbjegavati umaranja

Teškode intelektualnog funkcioniranja

Sindrom Down

- prirođena kromosomska anomalija (trisomija

kromosoma 21)

- problemi u govoru i komunikacijskim vještinama

- slabiji razvoj motorike

- otežano zaključivanje, pamdenje, povezivanje,

analiziranje

Za vrijeme TPK/APK:

- raditi na dobrom položaju u sedlu

- početi s jednostavnijim vježbama, kako napreduju,

početi postavljati izazove

- upute prilagoditi korisniku – kratke, u više

jednostavnih koraka

- sat treba biti zabavan

Ispodprosječno funkcioniranje

- poremedaj intelektualnih sposobnosti

- može biti blago (IQ=68-52), srednje (IQ=51-36),

teško (IQ=35-20) ili vrlo teško (IQ = ispod 20)

Za vrijeme TPK/APK:

- raditi u granicama korisnikovih mogudnosti – ni

prelagano, ni preteško

- raditi na ravnoteži, svijesti o vlastitom tijelu,

orjentaciji

- upute prilagoditi korisniku – kratke, u više

jednostavnih koraka

- poticati samostalnost

- sat treba biti zabavan

Poremedaji ponašanja uvjetovani organskim faktorima ili progresivnim psihopatološkim stanjima

Kratak opis:

- najpoznatija skupina su pervazivni razvojni

poremedaji, zatim ADHD (engl. attention deficit

hiperactivity disorder) i poremedaji razvoja u

emocionalnom području

- karakterzirani su teškodama socijalne interakcije,

komunikacije, pažnje, interesa i aktivnosti

Za vrijeme TPK/APK:

- osnovno privudi pažnju, a onda graditi ostale

vještine i znanja

- u radu je bitno postavljanje jasnih granica

Autizam

Kratak opis:

- složeni neurološki poremedaj koji utječe na

razumijevanje onoga što osoba vidi, čuje ili osjeda

- prisutan u raznim kombinacijama, pa govorimo o

nisko ili visoko funkcionirajudem autizmu

- karakteristike: kvalitativne teškode u socijalnoj

interakciji, teškode u verbalnoj i neverbalnoj

komunikaciji, neobični oblici ponašanja,

pomanjkanje usmjerenja pažnje gdje je pažnja

usmjerena samo na ograničeni dio okoline (npr.

osoba pogleda loptu, ali ne i osobu kojoj je treba

baciti), neobične reakcije na senzorne podražaje

Za vrijeme TPK/APK:

- važna je suradnja s roditeljima (jer poznaju dijete)

- staviti naglasak na vizualno-spacijalne vještine, u

poučavanje treba uključiti vizualni materijal (planeri,

rasporedi, ploče s izborom aktivnosti, upute, pravila,

predmeti, popis, poruke; slikovito prikazivanje

pravila ponašanja)

- konkretna pohvala tijekom učenja

- u radu koristiti “profil sklonosti” (što osoba voli, što

zna)

- pružati mogudnost izbora

- usmene upute rasčlaniti na male korake

(izbjegavati dugačko nizanje usmenih informacija,

rasčlanjivanje zadataka na jednostavnije)

1.5.) Bonton u ophođenju osoba s invaliditetom

Bonton je skup pravila ponašanja u društvu. Izuzetno je važno prilagoditi način ophođenja prema

osobi s invaliditetom zavisno od težine i vrste invalidnosti. Prvo i osnovno pravilo je da se pri susretu s

osobom s invaliditetom usredotočimo na osobu, a ne na njezin invaliditet.

Prilikom upoznavanja:

Pristojno je rukovati se sa osobom s invaliditetom, pa čak i kad osoba ima ograničene mogudnosti

pokreta ruke, koristi protezu ili je slijepa. Prilikom upoznavanja ne izbjegavajte rukovanje s osobom

koja ima umjetnu ili amputiranu ruku.

Treba se ponašati prirodno i s poštovanjem.

Komunikacija:

Prije nego priskočite u pomod, uvijek upitajte osobu s invaliditetom da li želi Vašu pomod.

Obradajte se neposredno osobi s invaliditetom, a ne pratitelju, roditelju, partneru ili prevoditelju.

Iznimku učinite samo ukoliko se radi o gluoslijepoj osobi jer tada pratnja može olakšati

komunikaciju.

Razgovarajte normalno, služedi se svakodnevnim izrazima poput: “Vidimo se”, “Pozdravljam, trčim

dalje”, “Čujemo se” – bez obzira o kakvom invaliditetu se radi kod osobe s kojom razgovarate.

Nemojte se bojati krivih riječi.

Ako de razgovor trajati više od nekoliko minuta sa osobom u invalidskim kolicima, sjednite, kako bi

došli u istu visinu očiju.

Ako niste bliski s osobom, izostavite pitanja o invaliditetu i njegovim uzrocima.

Pozdravljajudi slijepu ili slabovidnu osobu kažite joj i svoje ime. Ako nudite pomod u hodanju,

ponudite joj da se osloni na vašu ruku.

Govorite polako i direktno prema osobi oštedena sluha. Ne vičite, ne govorite joj u uho. Vaši izrazi

lica i pokreti usana pomažu joj da vas razumije. Ako, ipak, niste sigurni da vas je razumjela – napišite

poruku.

Gluhoslijepe osobe vas mogu razumjeti jedino dodirom. Ako se nađete u situaciji da komunicirate s

takvom osobom, uspostavite kontakt ispisivanjem velikih pisanih slova na njenom dlanu.

Nemojte glumiti da razumijete osobu s poremedajem u govoru, zamolite je da ponovi ukoliko niste

razumjeli što je rekla.

Pomod:

Prepoznate li potrebu za pružanjem pomodi osobi s invaliditetom, pitajte ju kako joj najbolje možete

pomodi.

Ostavite slobodan prostor osobi s bijelim štapom pri susretu na ulici

Pomozite pri ulasku i izlasku iz vozila javnog prijevoza ili ponudite svoje mjesto osobi s invaliditetom.

Ponašanje:

Budite obazrivi i strpljivi, osobama s invaliditetom može trebati više vremena da nešto učine.

Ne hvalite pretjerano osobu s invaliditetom zbog obavljanja svakodnevnih životnih zadada.

Pomagala (štake, štap, kolica) osobe s invaliditetom dirajte samo ako ste to bili zamoljeni. Ne

naslanjajte se na invalidska kolica, ona su dio osobnog prostora osobe koja ih koristi.

Nemojte milovati psa vodiča dok “radi”. Pitajte vlasnika za dozvolu.

Ustupite svoje mjesto čekajudi u redu ili se zauzmite da teško pokretna osoba odmah dođe na red.

Nemojte obeshrabriti djecu u postavljanju pitanja osobi s invaliditetom o njeznim ortopedskim

pomagalima. Otvoren razgovor pomaže u premošdivanju predrasuda.

Sportska aktivnost od iznimne je važnosti za uključivanje u društveni život i zdravlje. Potaknite osobe

sa invaliditetom na to kada god ste u prilici.

Od vas se ne očekuje da pokazujete sažaljenje prema osobama s invaliditetom. Prema njima se ponašajte

kao prema jednakima, jer one to i jesu.

1.6.) Sigurnost u radu

Sigurnost u radu je jedan od ključnih preduvjeta za provođenje programa terapija i aktivnosti

pomodu konja. Sigurnost u radu proizlazi ponajprije iz znanja te je stoga izuzetno važno da sve osobe koje

sudjeluju u TPK/APK (terapeut, vodič konja, asistent...) posjeduju odgovarajude znanje za obavljanje svog

dijela posla. Nadalje, u terapijskom timu, kao i u organizaciji koja provodi programe TPK/APK, mora postojati

jasna podjela poslova i odgovornosti. Tako je, na primjer, organizacija odgovorna za odabir zaposlenika i

konja koji de provoditi TPK I APK programe, a u terapijskom radu je terapeut odgovoran za korisnika, dok je

vodič konja (koji služa terapeutove upute) odgovoran za konja.

Sva oprema koja se koristi u radu mora biti redovito održavana kako ne bi došlo do nezgoda (poput

pucanja remena, ispadanja kacige i sl.).

Ukoliko se radi na otvorenim jahalištima, potrebno je u najvedoj mogudoj mjeri smanjiti utjecaj

bilokakvih vanjskih faktora koji bi mogli ugroziti sigurnost u radu (npr. ukoliko ima drugih životinja na istom

prostoru osigurati da ne ometaju terapijski rad). Također, potrebno je poznavati eventualne “kritične točke”

na terenu i imati ih u svijesti za vrijeme rada.

Preporuka je da se sastave pisane upute vezano uz sigurnost rada na terenu, koje je potrebno stalno

nadograđivati. Poželjno je povremeno provoditi “analizu sigurnosti”. U slučaju nezgode, obavezno je

sastaviti zapisnik te dokumentirati događaj.

Zapamtite – sigurno je to da u provođenju TPK/APK programa nema 100% sigurne situacije.

1.7.) Terapijski tim

Terapijski tim uključuje terapeuta, vodiča konja i konja, a po potrebi i pratioca korisniku ili asistenta

terapeutu (slika 2). U nastavku teksta ukratko su prikazane uloge i odgovornosti vodiča konja, pratioca

korisniku i asistenta terapeutu.

TERAPEUT VODIČ KONJA

PRATIOC KORISNIKU / ASISTENT TERAPEUTU

KONJ

Slika 2. Prikaz terapijskog tima

Vodič konja u TPK

Zadada vodiča konja je imati kontrolu nad konjem (vođenje, zaustavljanje i kretanje).

Vrata manježa moraju biti zatvorena kad su konji u njemu.

Kad korisnik pojahuje konja s rampe, dovedite konja pred rampu, stanite ispred konja i hodajte unatrag kroz hodnik rampe vodedi konja što bliže rampi. Ostanite stajati ispred konja i držite ga mirnim koliko god je to mogude tijekom pojahivanja.

Kad vodite konja, hodajte između njegove glave i ramena, ne ispred konja.

Uvijek hodajte s unutarnje strane manježa (ona koja je najbliža centru manježa) i ne dopustite konju da se previše približi ogradi.

Konji u manježu bi uvijek trebali biti udaljeni najmanje dvije konjske dužine jedan od drugog, bez obzira na kredu li se ili stoje na mjestu.

Kad prolazite pokraj drugog konja, činite to s unutarnje strane (strane najbliža centru manježa) i najmanje 4 m udaljeni od konja kraj kojeg prolazite.

Ne radite oštra skretanja s konjem.

Dopustite korisniku da inicira svako pokretanje konja ukoliko je mogude.

Omogudite korisniku dovoljno vremena za davanje komande.

Kad konj treba stajati duže vrijeme vodič treba stati ispred njega. Povodac držite složen u jednoj ruci i s obje ruke lagano držite ular ili uzdu kako bi spriječili konja da krene naprijed.

Terapeut određuje kojim tipom hoda de se konj kretati (hod, kas, galop).

Ukoliko je korisnik savladao kas, konja možete potaknuti u kas tako da nježno trznete povodcem i sami krenete lagano trčati uz konja. Za vrijeme kasa ostanite u istom položaju uz konja kao i za vrijeme hoda.

Nikada naglo ne povlačite uzde ili povodac kako bi zaustavili konja. Činite to polako i lagano.

Nikada ne udarajte konja. Ukoliko je konj neposlušan, obavijestite terapeuta.

Ukoliko korisnik padne, vodič konja je odgovoran samo za konja. Umirite konja i udaljite ga od korisnika koji je pao. Ostanite uz konja. Terapeut de se pobrinuti za korisnika koji je pao.

Sjahivanje uz asistenciju uvijek izvodi terapeut.

Pratioc korisniku

Osnovne odgovornosti pratioca korisnika su:

sigurnost korisnika (pažnja na korisniku, a ne na konju)

pomod oko pripreme terapijskog sata rekvizitima ( igračke, loptice, čunjidi,… )

pomod korisniku oko dolaska do rampe ili prilikom ulaska u manjež

pomod pri pojahivanju

pridržavanje korisnika prilikom terapije

pomod terapeutu pri dodavanju rekvizita i radu s njima

pomod pri sjahivanju

pomod pri pospremanju rekvizita

Osim navedenog, pratioca korisnika može poticati korisnika da usmjeri pažnju na terapeuta,

pomagati korisniku da slijedi upute, asistirati u igrama i sl. Pratioc hoda pokraj noge korisnika, pomaže

jahaču pri održavanju ravnoteže ukoliko je to potrebno. Terapeut de vas uputiti ukoliko je potrebno

pridržavati korisnika.

Postoji nekoliko načina osiguranja podrše korisniku:

a) Ruka preko noge: ovaj način podrške omogudava korisniku da samostalno kontrolira svoj trup. Ruku koja

je bliže sedlu položite preko bedra korisnika i prihvatite prednji dio sedla. U slučaju da korisnik počne kliziti

malo jači pritisak rukom zadržati de korisnika na mjestu.

b) „Štaka“ podrška: ovim načinom pridržavamo korisnike koji ne mogu samostalno kontrolirati trup. Rukom

koja je bliža konju pridržavamo korisnika na način da lakat stavimo na sedlo, a šakom pridržavamo korisnika

ispod pazuha.

c) „Zglob“ podrška: ovaj način podrške omogudava korisniku da koristi sve mišide i samostalno održava

ravnotežu na konju. Rukom koja je najbliža konju lagano obuhvatite nožni zglob korisnika. U slučaju da

korisnik klizne, lagano ga držedi za zglob vratite u početni položaj. Ukoliko korisnik izgubi ravnotežu prema

naprijed, laganim pomicanjem noge prema naprijed vratit dete mu ravnotežu. Isto vrijedi i za slučaj ako

korisnik izgubi ravnotežu prema unatrag - povlačimo nogu u drugom smjeru.

Ukoliko se dogodi da vam se ruka umori obavijestite o tome terapeuta. On de redi vodiču da zaustavi

konja, a pratioca s druge strane zamoliti da zamijenite strane. Drugi pratioc pridržava korisnika dok vi

dođete na drugu stranu. Tada vi držite korisnika dok drugi pratioc ne dođe na vašu stranu. Kada ste oboje

spremni, terapeut obaviještava vodiča da konj može krenuti hodom.

Ukoliko vodič s konjem krene u kas, pratioci korisnika moraju pratiti ritam konjskog kretanja stojedi

uz korisnika. Ukoliko pružate podršku koristedi poziciju „ruka preko noge“ čvrsto se držite za prednji dio

sedla. Ukoliko korisnik počne padati pokušajte ga vratiti natrag u sedlo i javite vodiču da zaustavi konja.

Asistent terapeutu u TPK

Asistent terapeutu je osoba formalnog obrazovanja vezanog za rad s djecom s teškodama u razvoju

ili osobama s invaliditetom ( npr. rehabilitator, fizioterapeut, logoped, radni terapeut,… ). Asistent mora

prodi obuku za pratnju korisniku da bi se znao pravilo kretati i ponašati u jahalištu. Pomaže terapeutu u radu

uključujudi specifična znanja potrebna za rad s djetetom s određenom teškodom i time dijete usvaja nova

znanja i vještine.

1.8.) Priprema konja za TPK

Kretanje oko konja

Znati kretati se oko konja predstavlja jako bitan segment u radu s konjima kako bi svatko od nas bio

što sigurniji. Kako bismo zaista shvatili o čemu je riječ, bitno je postati svjestan nekoliko činjenica o konjima:

Konji su dalekovidni. Konj mora pomicati glavu gore-dolje kako bi fokusirao predmete u blizini.

Konj uzdignute glave ne može vidjeti tko ili što se nalazi pokraj njegovih nogu i neposredno ispod njega na zemlji.

Područje između očiju konja nazivamo „slijepom točkom“. Ukoliko se nalazite u tom području, konja vas ne može vidjeti.

Konji nodu vide bolje od nas.

Konji odlično komuniciraju tumačedi govor tijela drugih konja te čovjeka.

Promatrajudi pokrete ušiju konja možemo predvidjeti kako de konj u određenoj situaciji reagirati.

Nakon što smo postali svjesni navedenih činjenica moramo se u skladu s njima ponašati u blizini

konja. Kada smo u blizini konja, moramo se pridržavati ovih pravila:

1. Zamislite da oko konja postoji „opasna zona“ u krugu od 1,5 - 2m. U tom opsegu konj može udariti u

stranu, ritnuti se, ugristi, tako da možete biti ozbiljno ozlijeđeni. Ove reakcije ne moraju biti namjerne, mogu

nastati iz straha, panike ili radi tjeranja muha. Prilazite „opasnoj zoni“ s oprezom.

2. Kako biste izbjegli mogude reakcije konja, u njihovoj blizini pokušavajte biti što mirniji. Pokušajte ne vikati,

trčati ili raditi nagle pokrete. Konji su plahe životinje i svaki nagli trzaj može ih preplašiti.

3. Ako konj nije zavezan, polako mu se približite sa strane i javite mu se glasom. Upozorite konja da mu se

približavate. Iskoristite svoj glas i nježan dodir. Priđite sa strane, nikada od straga. Konj treba podidi glavu ili

na drugi način pokazati da vas je primjetio.

4. Ako je konj zavezan, a morate prodi sa stražnje strane konja, pristupite mu sa strane, dodirujte konja po

sapima i javljajte mu se glasom te ga dodirujte cijelo vrijeme dok ga obilazite. Ne radite ovo nikada ako je

konj slobodan.

5. Kad stojite uz konja, pokušajte mu stajati što bliže, konji vas najčešde ne žele namjerno ozlijediti, no ako

ipak pokuša udariti, svojom blizinom smanjit dete potencijalnu opasnost od vede ozlijede.

6. Kada stojite pored konja, hodate ili mu čistite kopita, morate postati svjesni svog i njegovor prostora.

Držite noge podalje od konjskih kopita jer bi vas konj mogao nagaziti.

7. Nikad ne prolazite konju ispod vrata jer bi to moglo izazvati propinjanje zbog straha.

8. Nikada ne prolazite ispod konja.

9. Nikad nemojte stajati direktno ispred konja, osim ako držite konja zbog jahača. Držite glavu po strani a ne

direktno ispred glave konja.

10. Nikada nemojte stajati iza konja iz bilo kojeg razloga.

11. Dok prilazite konju, pokušajte procijeniti njegovo raspoloženje promatrajudi njegov govor tijela.

Ukoliko bolje razumijemo način na koji konji doživljavaju svijet, bolje demo razumijeti i njihove reakcije.

Čišdenje konja

Konja se čisti od vrata prema sapima u smjeru rasta dlake, koristedi pritom od najgrublje četke

prema najmekšoj. Očistiti treba svaki dio konjskog tijela, noge (često najviše nakupina prljavštine ima na

zglobovima zbog lijeganja i dizanja), trbuh, između prednjih nogu i ispod repa. Najbitnije je dobro očistiti

mjesta na koje dolazi oprema kako ne bi nastali žuljevi ili rane. Važno je da kad čistite konja četku dovoljno

stisnete jer nekim konjima smeta kada ih se lagano četka. Isto tako dete pokupiti više prljavštine ako jače

pritisnete.

Četke koje upotrebljavamo za čišdenje konja su:

1. Metalna četka ili češljagija (za otklanjanje velikih komada blata)

2. Jež ili gumenjača (otklanjanje suvišne dlake i blata)

3. Tvrda četka (najviše se koristi za grivu i rep)

4. Meka četka (za završno micanje prašine i sjaj)

5. Rajser (za čišdenje kopita)

Radi vaše sigurnosti, pri čišdenju nikada nemojte:

1. stajati iza konja – konj je životinja koja reagira instinktivno. Uplaši li se, postoji mogudnost da se ritne

stražnjim nogama i nenamjerno vas ozlijedi.

2. čučati i klečati uz konja – iz tog položaja teže je primjereno odreagirati i na vrijeme se odmaknuti od konja

u slučaju opasnosti od ozljede.

Nakon što ste očistili tijelo konja, obavezno očistite kopita. Kopita čine glavni stup tijela konja i stoga

je iznimno važno održavati njihovu pravilnu higijenu. Tijekom hoda konja, u kopito (u žabici i bijeloj liniji)

nakupljaju se različita strana tijela (blato, trnje, kamenčidi) koji mogu oštetiti mekani dio kopita ili uzrokovati

nastanak infekcija. Pojavom infekcija žabica može početi truliti i izazvati šepavost konja.

Postupak čišdenja kopita:

1. Rukom prelazimo preko ramena konja.

2. Dalje niz unutrašnju stranu noge.

3. Zaustavimo se iznad kopita (putište).

4. Podignemo nogu držedi je za kopito.

5. Držimo kopito unutar svoga dlana a drugom rukom držimo rajser oštrim rubom prema tlu.

6. Nakon što smo očistili kopito, nogu lagano pustimo, ne bacimo je da padne.

1.8.) Vođenje konja u TPK

Iako nam se vođenje konja čini kao jednostavan posao, čak i ovdje postoji niz pravila kojih se moramo

pridržavati kako bismo bili zaštideni i sigurni. Konja demo voditi iz štale u ispust i obrnuto, na livadu, u šetnju,

u manjež i ono što je specifično za naša područja, vodit demo ga u terapijama. U svim ovim segmentima,

pravila su jednaka:

Pravilo je da konja uvijek vodimo tako da se nalazimo sa njegove lijeve strane.

Kad vodite konja, hodajte između njegove glave i ramena, ne ispred konja.

Uvijek hodajte s unutarnje strane manježa (ona koja je najbliža centru manježa) i ne dopustite konju

da se previše približi ogradi.

Konji u manježu bi uvijek trebali biti udaljeni najmanje dvije konjske dužine jedan od drugog, bez

obzira na kredu li se ili stoje na mjestu.

Kad prolazite pokraj drugog konja, činite to s unutarnje strane (strane najbliža centru manježa) i

najmanje 4 m udaljeni od konja kraj kojeg prolazite.

Ne radite oštra skretanja s konjem.

Kad konj treba stajati duže vrijeme vodič treba stati ispred njega. Povodac držite složen u jednoj ruci

i s obje ruke lagano držite ular ili uzdu kako bi spriječili konja da krene naprijed.

Nikada naglo ne povlačite uzde ili povodac kako bi zaustavili konja. Činite to polako i lagano.

U terapijama pomodu konja korisnik ima vodiča koji mu vodi konja zato što nije u mogudnosti samostalno i

potpuno kontrolirati konja. Zadada vodiča konja je imati kontrolu nad konjem (vođenje, zaustavljanje i

kretanje). Cilj je dopustiti korisniku da bude samostalan na konju što je više mogude.

2) O konjima

2.1.) Opdenito o konjma

Konj pripada porodici sisavaca (Equidae), iz reda neparnoprstaša (Perissodactyla), odnosno kopitara

(Ungulata) koja obuhvada i zebre i magarce.

Gledajudi kroz povijest konj je u početku ljudima služio kao izvor hrane i odjede. Domestikacijom

konja (u kameno doba, prije 30 tisuda godina) čovjek ga je počeo koristiti kao transportnu životinju. Koristio

ga je u ratovima, jašuči ga i uprezajudi u bojna kola (Rimska i Grčka vojska). Tek u srednjem vijeku konj se

počeo koristiti i u poljoprivredi za obradu zemlje. U današnje vrijeme konj se koristi u športu i za rekreaciju,

a najnovija primjena konja je u turizmu. U Hrvatskoj trenutno ima oko 22 000 konja, a u svijetu oko 61

milijun grla.

Konji su životinje koje žive u krdima u kojima je uspostavljena hijerarhija. U krdu su životinje

podređene alfa jedinki. Obzirom da su po prirodi plahe životinje, na nešto novo, opasno, konj

najčešde reagira bijegom. Promatranjem očiju, ušiju, repa, glasanja i znoja, možemo doznati puno o

psihičkom stanju konja, što nam pomaže u radu s njim. Oči kod konja mogu biti mirne, bistre, dobrodudne,

male, ljutite, zlodudne, nemirne, plašljive. Konj gleda bipolarno, s tim da tik ispred sebe i iza sebe ne vidi, i

upravo je to razlog zašto konj udara sa zadnjim nogama. To mu je mehanizam obrane od nečeg što ne vidi i

zato je vrlo bitno da mu se javi prilikom prolaska iza njega. Ušnu školjku konj može pomicati u svim

smjerovima i neovisno jedno o drugom, te na taj način bolje hvataju zvučne valove. On čuje čak 5x bolje od

čovjeka, te je to razlog zašto ne smijemo vikati pored konja. Kod konja razlikujemo više boja dlake, a to su

vranac, dorat, bjelac, alat, izabel, sivac, šarac, kulaš i palomino. Ali konji vrlo često imaju i bijele oznake na

glavi (cvjetast, lisast, brnjast...) i nogama (petast, polučarapast, čarapast...) koje su jedinstvene.

Postoje četiri osnovne potrebe konja, koje moramo zadovoljiti kako bi naš konj bio sretan, a to su

voda, hrana, san i kretanje. Konj popije oko 40 litara vode na dan i pojede oko 15 kg hrane dnevno, naravno

količine ovise o pasmini konja, namjeni konja, količini rada i još niz faktora. Konj koji živi u prirodi mogao bi

jesti 16 sati dnevno. Konj spava kratko, periodično, bez posebnog kontinuiteta i do 6 h dnevno. Spavanje se

odvija uglavnom u stojedem stavu, pogotovo kod odraslih, zdravih konja, ali kada osjedaju potpunu sigurnost

konji vrlo često i leže.

Konj ima tri osnovne kretnje, a to su hod – četverotaktno kretanje, kas – dvotaktno kretanje, pri

čemu se istodobno pokrede dijagonalan par nogu i galop –trotaktno kretanje. Galop može biti lijevi (prednja

lijeva je vodeda noga, ali konj krede stražnjom desnom, zatim istodobno slijede stražnja lijeva i prednja

desna) i desni.

Konje možemo držati u stajama pojedinačno i grupno. Pojedinačno konji mogu biti smješteni u

boksovima koji su ugrađeni unutar objekta ili kao zasebne jedinice, te na vezu. Grupno držanje konja dijeli se

na držanje u zatvorenim objektima (zajednički boks), poluotvorenim objektima i otvorenim objektima

(hladni objekti). Koji god oblik koristili, nužno je održavanje higijene prostora u kojem konji borave. Osim

redovitog održavanja staja, konja moramo i redovito timariti. Oprema odnosno četke za timarenje su:

češagija ili metalni jež, gumeni jež, jež četka, tvrda četka, mekana četka, rukavice, spužve, češljevi i pik.

2.2.) Konji u svrhu rehablititacije

Rehabilitacija uz pomod konja označava grupu terapijskih aktivnosti na konju ili uz konja u svrhu

postizanja određenog terapijskog cilja i poboljšanje kvalitete života.

Konjski pokret u hodu vrlo je sličan pokretu ljudske zdjelice u hodu. Osnova terapijskog učinka je

trodimenzionalno kretanje konjskih leđa u frekvenciji od 90 do 110 koraka u minuti, što je jednako ritmu

ljudskog hoda. Pritom se zdjelica krede u tri dimenzije: lijevo-desno, gore-dolje i naprijed-nazad. Za vrijeme

jahanja, konj svojim hodom prenosi kretnje na zdjelicu korisnika, aktivira živce i mišide korisnika, a ta

situacija simulira hod i „uči“ tijelo korisnika na hod bez opteredenja nogu i zglobova. Kombinacija topline i

ritmičkih kretnji, uz specifični položaj, regulira mišidni tonus, poboljšava balans i simetriju tjelesnog stava,

motoriku i krvotok te stimulira rad svih unutrašnjih organa. Nadalje, kretnje konja kontantno izbacuju jahača

iz ravnoteže. Da bi jahač ravnotežu održao, mora aktivirati velike mišidne skupine prednje i stražnje strane

trupa. Osim jačanja mišida, jahanje povedava opdu gibljivost i tjelesnu izdržljivost.

U terapijskim programima, konj se koristi kao “učitelj” i pokretač razvoja emocionalne i socijalne

inteligencije djeteta. Nakon završetka terapijskog progama ili dostizanja cilja rehabilitacije, ovisno o

individualnim interesima i sposobnostima, korisnici se mogu uputiti na sportsko–rekreativno jahanje ili

vožnju zaprega.

2.3.) Odabir konja za TPK

Selekcija, odnosno odabir konja u svrhu TPK, je vrlo zahtjevan i odgovoran zadatak pri kojem prije

svega moramo biti objektivni. Pri odabiru konja najbitniji nam je temperament konja, zatim konstitucija,

kretnje, starost, spol i zdravlje. Konj kojeg demo uključiti u TPK, prije svega mora biti dobrog temperamenta

(strpljiv, poslušan, s voljom za rad). Konj uključen u TPK nikako ne smije gristi, udarati ili na bilo koji način

biti agresivan prema čovjeku.

Konstitucija konja se često odražava i na njegove kretnje. Hod nam je najznačajniji vid kretanja, te prednost

ima konj sa mekim i izdašnim kretnjama. Opde pravilo o starosti konja koji su uključeni u TPK je da su konji

stari od 5-16 god, te su idealan izbor za TPK. Premladi konji često puta su razigrani, a prestari konji nemaju

volju za radom. Iako, često puta imamo i iznimki. U TPK se nikada ne uključuju pastusi zbog nepredvidivog

ponašanja. U programe se uključuju kobile i kastrati. Svakako u program TPK mogu biti uključene samo

zdrave životinje kako zbog dobrobiti konja tako i jahača.

2.4.) Kondicioniranje konja

Kondicioniranje konja podrazumjeva rad pod sedlom, sa tla slobodno, sa tla na ruku i lonžiranje.

Koristi se za održavanje fizičke kondicije konja, izgradnju mišida, održavanje psihičkog zdravlja i korekciju

nekog lošeg ponašanja. Rad pod sedlom uključuje jahanje u manježu u hodu, kasu i galopu uz manješke

radnje, te jahanje na terenu.

2.5.) Prehrana konja, veterinarska i potkivačka skrb o konjima

Prehrana konja

Da bi održali konja zdravim potrebno je držati se nekoliko opdepoznatih pravila:

obroke prilagoditi potrebama svakog konja pojedinačno

omoguditi pristup svježoj vodi

osigurati sol sa mineralima

izbjegavati prašnjava i pljesniva krmiva

konjima ne davati smjesu sa dodacima za rast

ne davati previše hrane ni premalo hrane

postepeno mijenjati obrok

omoguditi neku vrstu voluminozne krme vedinu dana

hraniti konja prema njegovoj težini, a ne prema veličini

ne raditi intenzivno sa konjem neposredno prije ili nakon obroka

Krmiva u hranidbi konja

Krmiva koja se koriste u hranidbi konja dijele se u dvije osnovne skupine : voluminozna i

koncentrirana krmiva

U voluminozna suha krmiva ubrajaju se sijeno i slama, a u sočna voluminozna krmiva ubraja se paša.

Koncentrirana krmiva obuhvadaju krmne smjese, te ugljikohidratna (žitarice) i proteinska krmiva (uljne

sačme i pogače).

Bolesti vezane uz hranidbu

Postoji nekoliko bolesti koje su povezane sa hranidbom, to su: kolike, začep jednjaka, praznička

bolest i laminitis. Od toga su kolike najzastupljenija i najčešda bolest.

Veterinarska njega

Veterinarska njega na godišnjoj razini se svodi na: vađenja krvi, cijepljenja, dehelmitinizacije i

preventivne kontrole i obrade zubi.

Vađenje krvi kod konja koji nisu u rasplodu, svodi se na pretragu na infektivnu anemiju kopitara (IAK) što je

zakonom određeno za sve kopitare i na leptospirozu.

Cijepljene konja : za konje koji nisu u rasplodu ne postoji zakonska obaveza cijepljenja konja, ali svaki

odgovoran vlasnik trebao bi cijepiti svoje konje protiv konjske gripe i tetanusa. Ovo su teške bolesti sa vrlo

često nepovoljnim ishodom.

Dehelnitinizacija (postupak primjene sredstava u svrhu čišdenja konja od unutrašnjih parazita) provodi se

minimalno dva puta godišnje, a optimalno bi bilo četiri puta godišnje. Sredstva za čisdenje dolaze u obliku

pasta za oralnu primjenu. Ako u svoje krdo primamo novog konja za kojeg nismo sigurni da li je i kad je

zadnji put primio pastu, trebalo bi mu je dati odmah nakon dolaska u štalu.

Pregled i obrada zubi: kod konja je gornja čeljust šira od donje što tijekom žvakanja uzrokuje pojavu oštrih

rubova na zubima (pogotovo kutnjacima) a takvi rubovi mogu oštetiti mekano tkivo usne šupljine. Zato se

preventivno treba redovito jednom godišnje kontrolirati zube i ukoliko postoji potreba, brušenjem ukloniti

oštre rubove.

Obrada kopita

Konjsko kopito raste, ovisno o godišnjem dobu i okolini. Konji koji više rade po mekoj podlozi

(pijesak, zemlja) sporije troše kopita (rožinu), pa se ista treba redovito održavati (obrezivati). Razmaci

između dva obrezivanja trebali bi biti 6 do 8 tjedana. Ljeti radi zelene ispaše i ubrzanog metabolizma, kopito

brže raste nego zimi pa je ponekad potrebno pristupiti obradi i u kradem vremenskom razmaku.

Konji koji puno rade na čvrstoj podlozi (beton, asfalt, kamen), neki sportski konji, brže troše kopita

pa ih je potrebno zaštititi potkovom. Isto tako, konjima koji imaju određene probleme sa kopitima, može se

pomodi primjenom različitih vrsta potkova.

Osnovni dijelovi kopita su žabica, žabični kanali, taban, rožina, bijela crta, kruna, nokat. Obrada

kopita sastoji se u skidanju mrtvog tkiva žabice i izrezivanju mekog dijela potplata kopitnim nožem, te

presjecanju preraslog dijela kopitne stijenke kliještima. U završnoj obradi provodi se formiranje rašpom.

3) O volontiranju

3.1.) Zakon o volonterstvu

„Volonteri primjeduju život oko sebe, zalažu se za promjene i obogaduju svoj unutarnji svijet.“

vollo=htjeti, željeti

voluntas=volja

voluntarius=dobrovoljan, dragovoljan

Prvi Zakon o volonterstvu (NN 58/07) u Republici Hrvatskoj donesen je 2007. godine kako bi se

osiguralo društveno okružje povoljno za razvoj volonterstva, spriječile mogude zlouporabe, zaštitilo

volontere i organizatore volontiranja te kako bi se na zakonskoj razini uredio položaj svih pravnih i fizičkih

osoba uključenih u organizirano volontiranje.

Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o volonterstvu usvojen je 8. veljače 2013. godine na 7.

sjednici Hrvatskog sabora, objavljen je 26. veljače 2013. u Narodnim novinama br. 22/13. te je stupio na

snagu osmog dana od dana objave u Narodnim novinama. http://www.zakon.hr/z/258/Zakon-o-volonterstvu

Ovim se Zakonom uređuju osnovni pojmovi vezani za volontiranje, temeljna načela volontiranja,

vrijednosti volontiranja, uvjeti volontiranja, prava i dužnosti volontera te organizatora volontiranja, uvjeti

sklapanja ugovora o volontiranju, donošenje Etičkog kodeksa volontiranja, izdavanje potvrde o volontiranju,

izdavanje potvrde o kompetencijama stečenim kroz volontiranje, državna nagrada za volontiranje te nadzor

nad izvršenjem ovoga Zakona.

3.2.) Definicija volontiranja

„Volontiranjem se, u smislu ovoga Zakona, smatra dobrovoljno ulaganje osobnog vremena, truda,

znanja i vještina kojima se obavljaju usluge ili aktivnosti za dobrobit druge osobe ili za zajedničku dobrobit, a

obavljaju ih osobe na način predviđen ovim Zakonom, bez postojanja uvjeta isplate novčane nagrade ili

potraživanja druge imovinske koristi za obavljeno volontiranje, ako ovim Zakonom nije drukčije određeno.“ (

Zakon o volonterstvu, 2013. )

3.3.) Evidencije volonterskih sati

Prema Zakonu o volonterstvu organizacije koje u svoj rad uključuju i volonterski rad dužne su

volonteru po završetku volontiranja izdati potvrdu o volontiranju u kojoj treba stajati točan broj volonterskih

sati koje je volonter odvolontirao ili te iste sate upisati u volontersku knjižicu volontera.

Volonterski sati mogu se evidentirati koristedi različite obrazce za evidenciju volonterskih sati. Sve obrasce

najbolje je prilagoditi potrebama konkretne organizacije i volonterskim pozicijama.

3.4.) Potvrda o kompetencijama stečenim volontiranjem

Izmjenama i dopunama Zakona o volonterstvu (Narodne novine 58/07, 22/13) pokriveno je važno

područje koje nije bilo definirano dosadašnjim zakonskim odredbama, a odnosi se na priznavanje i

vrednovanje volonterskog rada, posebno mladih. Poseban izazov za zakonodavca bio je osiguranje

instrumenata vrednovanja volontiranja i priznavanja kompetencija, vještina i iskustva stečenih

volontiranjem koje de se modi primijeniti u daljnjem obrazovanju i zapošljavanju kroz Potvrdu o

kompetencijama stečenim kroz volontiranje za dugotrajne oblike volontiranja, a na zahtjev volontera.

Važnost uvođenja Potvrde o kompetencijama stečenim kroz volontiranje posebno se odnosi na

mlade koji su u izrazito nepovoljnom položaju na tržištu rada. Namjera Potvrde je pružiti podršku

volonteru/ki u prepoznavanju svojih znanja, vještina i pripadajude samostalnosti i odgovornosti stečenih

volonterskim iskustvima, kako bi njima mogao/la poboljšati i upotpuniti svoj životopis te se bolje predstaviti

potencijalnim poslodavcima. Ujedno, Potvrda može koristiti kao dodatak diplomi (suplement diplomi) te u

daljnjem procesu obrazovanja.

Također, Potvrda doprinosi prepoznavanju neformalnog i informalnog učenja volonterskim

angažmanom. Za organizatore volontiranja, Potvrda o kompetencijama stečenim kroz volontiranje je sjajna

prilika korištenja europskog sustava vrednovanja i priznavanja njihovog rada.

Europski referentni okvir za kompetencije definira osam ključnih kompetencija cjeloživotnog

učenja:

Komunikacija na materinjem jeziku

Komunikacija na stranim jezicima

Matematička kompetencija i temeljne kompetencije u prirodnim znanostima i tehnologiji

Digitalna kompetencija

Učiti kako učiti

Socijalne i građanske kompetencije

Osjedaj za inicijativu i poduzetništvo

Kulturološka svijest i izražavanje

3.5.) Etički kodeks volontera

Cilj Etičkog kodeksa je poticati razumijevanje i prihvadanje propisanih načela i standarda te njihovu

primjenu u svakodnevnoj organizaciji i pružanju volonterskih usluga. Etički kodeks predstavlja minimalni

zajednički sustav vrijednosti koji organizatori volontiranja i volonteri prihvadaju u svom području djelovanja.

Pisan je na razini opdenitosti koja organizatorima volontiranja omoguduje razradu propisanih standarda

sukladno načelima organizacije, poštujudi tako specifičnosti organizacije, a posebno potreba korisnika

volonterskih usluga.

www.zaklada.civilnodrustvo.hr zaklada@civilnodrustvo.hr

www.uzuvrh.hr info@uzuvrh.hr