Medjunarodno_pomorsko_pravo6

7/30/2019 Medjunarodno_pomorsko_pravo6

http://slidepdf.com/reader/full/medjunarodnopomorskopravo6 1/11

POJAM I IZVOR MEĐUNARODNOG PRIVATNOG

POMORSKOG PRAVA

Pojam meñunarodnog privatnog pomorskog prava i njegov sastav

Meñ unarodno privatno pomorsko pravo je pod oblast meñunarodnog pomorskog prava kojareguliše imovinske odnose, komplikovane elementom inostranosti, koji nastaju u procesumeñunarodno ekonomskog prometa vezanog za plovidbu.Element inostranosti koji komplikuje imovinske odnose se manifestuje sledećim obilježjima:

1. Ako jedna od strana (grañanin, pravno lice ili država) je inostrana. Na primer, kada jeCrnogorski najmodavac zaključio „Čarter“ sa Njemačkim brodovlasnikom.

2. Ako se objekat, u vezi sa kojim su nastali imovinski odnosi, nalazi u inostranstvu. Naprimer, potonula imovina u teritorijalnom moru strane države, može da služi kao predmet

spora izmeñu strana koje pripadaju jednoj državi. U tom slučaju u njihove odnose ulaziinostrano pravo.3. Ako su se pravne činjenice, to jeste dešavanja u rezultatu kojih nastaju, mijenjaju ili

prestaju pravni odnosi, desile izvan granica. Primjer tome može služiti zadobijenepovrede Crnogorskog pomorca na stranom brodu u periodu važenja radnog ugovora sastranim brodovlasnikom i nastale u vezi sa tim obaveze o nadoknadi štete.Ova obeležja mogu da prisustvuju u elementu inostranosti u bilo kojoj kombinaciji –

prvoj, drugoj ili u sve tri kombinacije.Meñunarodno privatno pomorsko pravo uključuje prije svega takozvane kolizione norme,

koje same po sebi ne reguliše odnose komplikovane elementom inostranosti, a samo ih upućujuna pravo koje podliježe primjeni.

Osim toga u sastav meñunarodnog privatnog pomorskog prava ulaze materijalne normekoje neposredno reguliše odnose sa elementom inostranosti.Kolizione norme mogu se sadržati kako u nacionalnom zakonodavstvu, tako i u

meñunarodnim konvencijama. Analogno, u sastav meñunarodnog privatnog pomorskog pravaulaze materijalne norme nacionalnog zakonodavstva koje reguliše odnose sa elementominostranosti, a takoñe odgovarajuće norme meñunarodnih ugovora.

Kako kolizione, tako i materijalno-pravne norme koje ulaze u sastav važećihmeñunarodnih ugovora, nazivaju se unificiranim normama.

Treba zapaziti, da svi autori ne podržavaju uključenje unutrašnjih materijalnih normi usastav meñunarodnog privatnog pomorskog prava, računajući da to dovodi do „razmazivanja“ granica meñu nacionalnim grañanskim pravom i meñunarodnim privatnim pravom. Još više

spornim se računa pitanje o uključenju u sastav meñunarodnog privatnog prava normimeñunarodnog grañanskog procesa (postupka).Ništa manje, izlazeći iz široke koncepcije meñunarodnog privatnog prava, takva

mogućnost se čini dopuštenom. U sastav meñunarodnog privatnog pomorskog prava možemouključiti:

1. Unificirane kolizione norme (meñunarodno pravne kolizione norme, unificirane umeñunarodnim ugovorima).

2. Unutrašnje kolizione norme (nacionalno pravne kolizione norme, stvorene unutrašnjimpravom država).



3. Unificirane materijalne norme (meñunarodno pravno materijalne norme, usmjerene naregulisanje imovinskih odnosa sa elementom inostranosti i unificirane meñunarodnimugovorima).

4. Unutrašnje materijalne norme (nacionalno-pravne materijalne norme, stvoreneunutrašnjim pravom država i usmjerene na regulisanje imovinskih odnosa sa elementominostranosti).

5. Unificirane procesne norme (meñunarodno pravne norme grañanskog procesa (postupka)usmjerene na regulisanje imovinskih odnosa sa elementom inostranosti i unificirane umeñunarodnim ugovorima).

6. Unutrašnje procesne norme (nacionalno-pravne norme grañanskog procesa, stvoreneunutrašnjim pravom država usmjerene na regulisanje imovinskih odnosa sa elementominostranosti).

IZVORI MEĐUNARDNOG PRIVATNOG POMORSKOG PRAVA

Osobina meñunarodnog privatnog prava u celosti i meñunarodnog privatnog pomorskogprava kao posebnog dijela je postojanje različitih po svojoj prirodi izvora prava, pod kojima sepodrazumijeva spoljašnji oblik izraza pravnih normi.

Izvori meñunarodnog privatnog pomorskog prava mogu biti uslovno podijeljeni na dvijevrste: unutar-državne (nacionalne ) i meñunarodne.

U svojstvu unutar-državnih, možemo izdvojiti sledeće izvore meñunarodnog privatnogpomorskog prava:

1. Unutar-državno zakonodavstvo države koje uključuje zakone i podzakonske akte.2. Unutar-državno pravni običaj.3. Sudski presedan ( u državama angloameričkog prava).

U meñunarodne izvore privatnog pomorskog prava spadaju:1. Meñunarodni ugovor;2. Meñunarodni pravni običaj;3. Meñunarodni komercijalni običaj .

Unutar državno zakonodavstvo služi kao izvor meñunarodnog privatnog pomorskogprava. Ono može biti predstavljeno u obliku jedinstvenog kodifikovanog akta (zakona ili pod-zakonskog akta) ili kao izdvojeni kompleks normi ( naprimer, glave zakona ili pod-zakonskihakta čije su odredbe posvećene meñunarodnom privatnom pravu), ili u obliku posebnihodgovarajućih normi koje su sadržane u različitim zakonima ili pod-zakonskim aktima.

Tako, u nizu država (Švajcarska, Mañarska, Poljska i dr.) prihvaćeni su zakoni omeñunarodnog privatnom pravu. U Ruskoj Federaciji opšte norme koje se odnose na

meñunarodno privatno pravo kodifikovane su u Dijelu VI „Meñunarodno privatno pravo“ Trećirazdeo Grañanskog zakonika Ruske Federacije. Specijalne norme koje se upravo odnose nameñunarodno privatno pomorsko pravo smještene su u Glavi XXVI Zakona o pomorskojplovidbi Ruske Federacije „Primenjivo pravo“.

Unutar državni pravni obič aj - to je formirano pravilo ponašanja koga se morajupridržavati strane privatno-pravnog odnosa, ali koji nije utvrñen u zakonodavstvu. Negovaosobina se sastoji u tome, da se ono stvara i sankcioniše državom u okvirima njenog unutrašnjegprava.

Grañanski zakonik Ruske Federacije poznaje takvu raznolikost običaja, kao što je„ nacionalni obič aj“ , „ mjesni obič aj“ i „obič aj poslovnog prometa“.



Karakterističnim primjerom unutar državnih običaja je običaj pomorskih trgovačkih luka,koji reguliše proizvodni režim rada luka, način i uslove ulaska brodova u luku, ukrcaj, iskrcaj iposluživanje brodova koji se nalaze u luci, način i uslove prijema, čuvanja, dovoženje u luku i

odvoženja iz luke tereta željezničkim, kamionskim i drugim vrstama transporta, način i usloveposluživanja putnika, odnose luke sa klijentima itd.

U 1992. godini na inicijativu Asocijacije pomorskih trgovačkih luka Rusije bio je izrañenTipski zbornik običaja luke na osnovu koga su Ruske pomorske luke izradile sopstvene zbornikeobičaja, uzimajući u obzir specifičnost svake luke.

Sudski presedan kao izvor karakterističan je za države sa takozvanim „opštim pravom“ , akoje se odnosi na veći broj anglo-jezičkih država, kao što su Velika Britanija, SAD, Australija idr. Uopšteno, suština sudskog presedana i presedanskog prava sastoji se u tome, da je rješenjedoneseno sudom po bilo kom konkretnom djelu obavezujuće za sve sudove, te ili niže instance,prilikom donošenja rješenja po sličnim djelima.

Tako, na primer, u Velikoj Britaniji sud ima obavezu da se rukovodi rješenjima

Apelacionog suda koji je u svom redu povezan sa rješenjima palate Lordova. Treba zapamtiti dasu i sami sudovi vezani sa donesenim ranije sopstvenim rješenjima.

Sudski presedan može biti odmijenjen ili zakonom ili sudom koji se nalazi stepenicu više.Pravna sila sudskog presedana ne mijenja se u toku vremena. Imamo poznata sudska rješenjadonesena u naše vrijeme, a koja su se bazirale na presedanima XVII vijeka. Tako na primer,pozicija Engleskog Apelacionog suda po problemu imuniteta državnih pomorskih brodova sebazira na rješenju po djelu donesenom 1880 godine. Suština toga rješenja se zaključuje u tome,da se pomorski poštanski brod koji je pripadao Belgiji sudario sa britanskim brodom. Sud jedoneo rješenje o odbacivanju tužbe na osnovu imuniteta imovine, koja pripada stranoj državi.

Sadržaj sudskog presedana je dobro objasnio član vrhovnog suda SAD L.D. Brendejes(1932. godine): „Članovi suda pokorno izvlače nauk iz praktičnog iskustva i mirno savijaju glave

pred silom ubjedljivih navoda, priznavajući da je proces proba i grešaka toliko plodotvoran ufizici i poznavanju prirode, primenjiv i u pravosuñu“.

Treba primijetiti da se u današnje vrijeme nazire tendencija zbližavanja anglosaksonskog iromano-germanskog prava, i u toj vezi sudski presedan kao izvor prava dobija razvoj i ukontinentalnim državama - Njemačka, Francuska, Španija i Italija.

Što se tiče meñunarodnih izvora prava, to dogovori i meñ unarodni pravni obič aji surazmotreni u okvirima meñ unarodnog javnog pomorskog prava. Treba samo precizirati, da riječ ide o meñunarodnim dogovorima i meñunarodno pravnim običajima, čijim predmetomregulisanja istupaju privatno pravni odnosi iskomplikovani elementom inostranosti.

Za meñunarodno privatno pomorsko pravo najznačajniji su univerzalni ugovori, kao što jeKonvencija Ujedinjenih nacija o ugovorima u meñunarodnoj prodaji roba 1980 godine,

Konvencija o zastarelosti u meñunarodnoj prodaji roba 1974 godine, Konvencija o priznavanju iizvršenju stranih arbitražnih odluka 1958 godine i dr.

Od specijalnih, posvećenih neposredno meñunarodnom privatnom pomorskom pravumožemo izdvojiti Konvenciju Ujedinjenih Nacija o pomorskom prevozu robe 1978 godine,takozvana Hamburška pravila, Protokol iz 1968 godine Konvencije o izjednačavanju nekihpravila o teretnici 1924 godine, takozvana Pravila Visbi, Konvenciju o izjednačavanju nekihpravila o teretnici 1924 godine, takozvana Haška Pravila, Konvenciju za izjednačavanje nekihpravila o sudaru brodova 1910 godine i dr.

Od regionalnim meñunarodnih ugovora treba izdvojiti prije svega Kodeks „Bustamante“iz 1928 godine, koji je dobio ime po njegovom autoru izvjesnom Kubanskom pravniku, a koji su



ratifikovale većina država Centralne i Južne Amerike. Glava III Kodeksa „Bustamante“posvećena je pomorskoj i vazdušnoj trgovini.

Poziv na meñunarodni pravni običaj sadrži član 1186 Grañanskog Kodeksa Ruske

Federacije koji utvrñuje, da pravo koje podliježe primjeni u grañansko pravnim odnosima saučešćem stranih grañana ili stranih pravnih lica ili grañansko pravnim odnosimaiskomplikovanim drugim elementom inostranosti, u tom broju u slučajevima, kada se objekatgrañanskih prava nalazi u inostranstvu, odreñuje se na osnovu meñunarodnih ugovora RuskeFederacije, ovog Kodeksa, drugih Zakona i običaja priznatih u Ruskoj Federaciji. Apsolutnoidentična odredba, ali koja se primjenjuje na trgovačku plovidbu, je sadržana u st. 1 član 44,Zakona o pomorskoj plovidbi Ruske Federacije, i ona glasi: „Pravo koje se primjenjuje na odnosekoji nastaju iz trgovačke plovidbe sa učešćem stranih grañana ili stranih pravnih lica ili jeiskomplikovano elementom inostranosti, u tom broju, ako se objekat grañanskih prava nalazi zapredelima Ruske Federacije, odreñuje se u saglasnosti sa meñunarodnim ugovorima RuskeFederacije, ovim Kodeksom, drugim zakonima i priznatim u Ruskoj Federaciji običajima

trgovačke plovidbe“.Uporedo sa meñunarodno pravnim običajima koji zahtijevaju priznavanje, u tom ili

drugom obliku od strane države (tako priznanje kao pravilo je obuhvaćeno u latinskoj formuli opinion juris), u meñunarodnom privatnom pomorskom pravu postoji posebna različitostmeñunarodnog običaja, a to je meñunarodno komercijalni običaj. Ponekad susrećemo i drugeslične nazive, kao što je običaj meñunarodnog ekonomskog prometa, običaj meñunarodnetrgovine i tome slično. Za razliku od meñunarodno pravnog običaja, meñunarodno komercijalniobičaj ne zahtijeva priznavanje od strane države, on se primjenjuje uz sporazum strana. Drugaodlika meñunarodnog komercijalnog običaja je njegove postojanje u odreñenoj pismenoj formi(kao što je poznato meñunarodno pravni običaji – to su nepisane pravne norme), meñunarodnikomercijalni običaji izdaju se pod egidom meñunarodnih nevladinih organizacija u vidu

zbornika, ne službenih kodifikovanih normi koje se primjenjuje uz prisustvo na njih citata uugovoru.

Karakterističan primer meñunarodnog komercijalnog običaja su Meñunarodna pravila zatumačenja trgovačkih termina INCOTERMS u redakciji različitih godina.

Pravila INCOTERMC je publikacija Meñunarodnog trgovinske komore - autoritativneorganizacije koja se u dugom nizu godina bavi sistematizacijom meñunarodnih komercijalnihobičaja.

Drugi primer su YORK-ANTVERPENSKA pravila koja su razrañena i usavršena drugommeñunarodnom nevladinom organizacijom - Meñunarodnim pomorskih komitetom.

SUBJEKTI MEĐUNARODNOG PRIVATNOG POMORSKOG PRAVA

Država kao subjekat meñunarodnog privatnog pomorskog prava.

U meñunarodnog privatno pravnim odnosima status države ima svoje osobine uslovljeneprisustvom njenog imuniteta. Imunitet svake države izlazi iz principa suverene ravnopravnostidržava. Još u staro-rimskom pravu bila je poznata formula – „Par in parem non habet imperium“Jednak nad jednakim nema vlasti (jednak jednakom ne može da sudi).

Razlikujemo nekoliko vrsta državnog imuniteta.Kao prvi „sudski imunitet“ zaključuje se u tome da i nijedna države ne podliježe

nadležnosti sudu druge države. Država bez njene saglasnosti ne može biti optužena sudom drugedržave, nezavisno od toga u vezi sa čim tu državu optužuju.



Kao drugo, „imunitet od prethodnog obezbeñ enja potraživanja“ . Suština se zaključuje utome, da se bez saglasnosti države ne dozvoljava u postupku prethodnog obezbeñenjapotraživanja donošenje bilo kakvih mjera prinude u vezi sa njenom imovinom (zaplena,

zadržavanje i dr.).Kao treće, to je „imunitet od prethodnog izvršenja rješenja“ , što označava da bez

saglasnosti države nije moguće izvršiti prinudno izvršenje sudskog rješenja, donesenog protiv njesudom druge države.

Ponekad u svojstvu četvrte vrste izdvajamo „imunitet državnog vlasništva“ , koji se nalaziizvan njenih teritorija. Treba zapamtiti, da on proizilazi iz imuniteta same države i predviñaizuzeće vlasništva države iz inostrane jurisdikcije ili drugim riječima neprikosnovenost takvogvlasništva.

Poseban reljefni razvoj instituta imuniteta države vidi se u meñunarodnoj trgovačkojplovidbi.

Imunitet državnih pomorskih brodova od početka XIX vijeka bez izmjena se potvrñivao

praksom pomorskih država. U isto vrijeme u sporovima vezanim za trgovinu kada je druga stranabila fizičko ili pravno lice, država se uvijek nalazila u prednosti. Kao odgovor na takavo stanjebila je pokrenuta teorija takozvanog „Funkcionalnog imuniteta“ (ponekad susrećemo i drugeekvivalente tog termina - ograničena (restriktivna) teorija, doktrina koja se odnosi na imunitet, „razbijanje“ imuniteta, što je u stvari jedno te isto, iako neki autori ponekad vide u njima razlike.Saglasno toj teoriji država ima imunitet samo prilikom ostvarenja „javnih funkcija“, tj. funkcijadržavne vlasti. Ako država učestvuje u trgovini, eksploatišući svoju flotu u komercijalne svrhe,onda ona ne može koristiti imunitet jer se bavi „privatnom“ djelatnošću.

U 1926 godini, prvi put se pokušala izvršiti unifikacija na meñunarodnom nivou negiranjaimuniteta državnih trgovačkih brodova. Sa tim ciljem u Briselu je bila sazvana meñunarodnodiplomatska konferencija na kojoj je donesena Meñunarodno konvencija o unifikaciji nekih

pravila o imunitetu državnih brodova. U članu 1 Konvencije je navedeno da države koje imajupomorske brodove ili koje ih eksploatišu snose odgovornost za potraživanja vezana zaeksploataciju brodova, isto kao i privatna lica. Član 2 Konvencije izjednačava državne pomorskebrodove sa privatnim u odnosu jurisdikcije i primjene na njma pravnih mjera. Član 3 predviña dase pomenuta pravila ne prostiru na državne brodove koji se nalaze na državnoj službi i ne koristese u komercijalne svrhe. Konvencija dozvoljava zaplenu državnog trgovačkog broda na osnovurješenja sudova stranih država. U dopunskom Protokolu Konvencije iz 1926 godine, potpisanomu Briselu 24 maja 1934 godine, predviñena je takoñe mogućnost zadržavanja brodova koje jeunajmila vlada neke države i koji se koriste u komercijalne svrhe. Bez obzira na donošenjeKonvencije 1926 godine, njene odredbe nijesu dobile široki odziv u meñunarodnoj zajednici.Krupne pomorske države kao što je V. Britanija, SAD, Francuska nijesu ratifikovale Konvenciju.

Rusija takoñe nije učesnica te konvencije.10 maja 1952 godine bila je usvojena Konvencija o unifikaciji nekih pravila o

privremenom zadržavanju brodova.Više od 50 država su učesnice ove Konvencije. Konvencija ne vidi nikakvu razliku

izmeñu privatnih i državnih brodova, dozvoljavajući zadržavanje radi obezbeñenja grañanskihpotraživanja i čak razmatranje tužbi protiv pomorskih brodova koji su u vlasništvu strane države.Šta više, Konvencija predviña pravo zadržavanja na osnovu rješenja suda države učesniceKonvencije, ne samo pomorskih brodova država učesnica, već i brodova država koje neučestvuju u Konvenciji.

Teorija funkcionalnog imuniteta bila je uvedena i u Ženevskoj Konvenciji o otvorenommoru 1958 godine. Saglasno članu 9 Konvencija, brodovi koji pripadaju državi ili koja ih



eksploatiše i koji se nalaze na nekomercijalnoj državnoj službi, koriste na otvorenom moru puniimunitet od jurisdikcije države, koja nije država pod čijom zastavom plovi brod.

Mogućnost zadržavanja državnih trgovačkih brodova sadrži se i u članu 20 Konvencije o

teritorijalnom moru 1958 godine.Član 32 Konvencije Ujedinjenih Nacija o pravu mora iz 1982 godine utvrñuje da imunitet

imaju samo vojni brodovi i drugi državni brodovi koji se upotrebljavaju u nekomercijalne svrhe.Negiranje imuniteta državnih pomorskih brodova je utvrñeno i Meñunarodnoj Konvenciji

o privremenom zaustavljanju pomorskih brodova 1999 godine. Njene odredbe, saglasno članu 8,primjenjuje se na bilo koji brod u predelima jurisdikcije bilo koje države učesnice, nezavisno odtoga da li takav brod plovi pod zastavom učesnice Konvencije ili ne. Tako, tendencija otstupanjaod priznavanja imuniteta državnih trgovačkih brodova je očevidna i to se ne smije ignorisati. Nataj način u potpunosti je opravdana praksa zaključenja bivšim Sovjetskim Savezom, a zatim iRusijom dvostranih sporazuma sa stranim državama o uzajamnoj ne primjeni prinudnih mjera nadržavne trgovačke brodove. Takve sporazume, na primer, Ruska Federacija je potpisala sa V.

Britanijom, Alžirom, Irakom i dr. državama.

Fizička i pravna lica kao subjekti meñunarodnog privatnog pomorskog prava.

Pravni režim tih lica odreñuje se kako u nacionalnom zakonodavstvu tako i umeñunarodnim ugovorima. U celosti, pravni režim stranaca, naprimer u Ruskoj Federacijiregulisan je odredbama Federalnog Zakona o pravnom položaju stranih državljana u RuskojFederaciji, dok je u Crnoj Gori pravni režim stranaca regulisan Zakonom o strancima.

KOLIZIONE NORME U MEĐUNARODNOM PRIVATNOM POMORSKOM PRAVU

Pojam kolizione norme i njena struktura

Značajne razlike meñu pravnim sistemima država sa istovremenim odsustvomunificiranih meñunarodnih normi po tim ili drugim problemima plovidbe, ograničeni brojučesnika tih ili drugih meñunarodnih pomorskih konvencija, dovodi do nastanka pravnih kolizijatj., različitog prilaska regulisanju jednih te istih pravnih odnosa.

Instrument prevazilaženja takvih pravnih kolizija su kolizione norme. Kolizione norme sucentar sistema meñunarodnog privatnog prava. Istorijski meñunarodno privatno pravo je nastalo ipostojalo u dugom vremenskom periodu, upravo kao koliziono pravo. Dovoljno je reći, da sečesto susreću definicije meñunarodnog privatnog prava kao kolizionog prava.

Kolizione norme, to je posebna vrsta pravnih normi koji imaju karakternu osobinu

meñunarodnog privatnog prava. Oni se koriste u slučajevima kada za regulisanje tog ili drugogodnosa pretenduju dva ili više pravnih poredaka.

Po svom sadržaju koliziona norma sama po sebi ne reguliše odnose, ona se javlja samonormom koja upućuje i koja dozvoljava da se odredi pravo koje je primenjivo na dati i konkretniodnos.

Na takav način koliziona norma je norma prava koja pokazuje pravo koje države, ili koji

meñ unarodni sporazum, je merodavno tom pravnom odnosu.Kolizione norme meñunarodnog privatnog pomorskog prava utvrñene su u unutrašnjem

zakonodavstvu (Zakonima o pomorskoj plovidbi), nizu meñunarodnih konvencija imeñunarodnih komercijalnih običaja.



Specifičnost pravne prirode kolizione norme odreñuje i osobine njene strukture. Kolizionanorma se sastoji iz dva elementa: obima i tač ke vezivanja (privezak).

Obim pokazuje na vrstu privatno pravnih odnosa koji potpadaju pod regulisanje ili

uslovima pod kojima djeluje ta norma. Privezak ukazuje na merodavno pravo, tj. kao da vežerazmatrani odnos konkretnom pravnom poretku.

VRSTE KOLIZIONIH NORMI

Po pravnoj sili kolizione norme se dijele na imperativne, dispozitivne i alternativne. Imperativne (kategorič ne) kolizione norme sadrže naredbe koje se tiču izbora prava, koje

podliježu bezuslovnom izvršenju i ne mogu biti izmijenjene sporazumom strana. Kao primertome može da posluži čl. 105 Kodeksa „Bustamante“, saglasno njemu bilo koje vlasništvo, makojoj bi se kategoriji ono odnosilo, podčinjeno je zakonu mjesta u kome se nalazi.

Dispozitivne kolizione norme, za razliku od imperativnih, daju mogućnost odstupanja od

pravila koje utvrñuje izbor prava u korist drugog pravila, koje je utvrñeno sporazumom strana.Karakteristična crta dispozitivne norme je upotreba takve formulacije kao „ako drugač ije nije

utvrñ eno sporazumom strana“ . Na primer, „Grañanski Kodeks, Model za Savez Nezavisnihdržava, Akt preporuka od 17 februara 1996 godine“, predviña: „Nastanak i prestanak stvarnihprava na imovini koja je predmet posla, odreñuje se po pravu države kojem je potčinjen ovajposao, ako drugačije nije predviñeno sporazumom strana. Drugi primer, stav 1 člana 419 Zakonao pomorskoj plovidbi RF iz 1999 godine, koji glasi: „pri odsustvu sporazuma strana omjerodavnim pravnim odnosima koji nastaju iz opšte havarije regulišu se Zakonom Lučkedržave, u čijoj je luci brod završio plovidbu posle dogañaja koji je izazvao opštu havariju“.

Alternativne kolizione norme predviñaju ne jedno, a već nekoliko pravila izboramjerodavnog prava.

Treba zapaziti da alternativne kolizione norme u svom redu se dijele na proste u kojimasu privjesci jednaki i može biti primijenjena bilo koja iz njih, i složne u kojima se izdvajaju generalni (osnovni) privezak, predviñen za prevashodnu upotrebu i subsidirani (dopunska) privezak koji se primenjuje u slučaju, kada zbog sile nekih uslova se ne koristi pravilo utvrñenogeneralnih (osnovnim) privezkom.

Tako, primerom proste alternativne kolizione norme može da posluži stav1 člana 115Federalnog Zakona Švajcarske o meñunarodnom privatnom pravu 1987 godine, koji predviña dasu u odnosu potraživanja iz radnoga sporazuma nadležni Švajcarski sudovi po mjestu prebivalištatuženog ili po mjestu gdje radnik obavlja svoju djelatnost.

U svojstvu primjera složne alternativne kolizione norme možemo se pozvati na stav 1,član 112 pomenutog Švajcarskog zakona, saglasno kojem u odnosu potraživanja iz dogovora

nadležni su Švajcarski sudovi po mjestu stanovanja tuženog, a ako takvo odsustvuje, to po mjestuobičnog prebivališta.

Po obliku kolizionog privezka razlikuju se jednostrane i dvostrane kolizione norme.U jednostranim kolizionim normama privezak neposredno upućuje na mjerodavno pravo.

Primjerom jednostrane kolizione norme može da posluži stav 2 člana 1209 Grañanskog KodeksaRuske Federacije, saglasno kojemu se oblik spoljno-ekonomskog posla, u kojem je makar jednaod strana Rusko pravno lice, potčinjava nezavisno od mjesta izvršenja tog posla u Ruskom pravu.

U dvostranim - privezak ne ukazuje na konkretno mjerodavno pravo, već samo sadržiodreñeno pravilo koje dozvoljava da se izvrši izbor prava. Tako u saglasnosti sa stavom 1 člana1219 Grañanskog Kodeksa Ruske Federacije, na obaveze koje nastaju usled nanošenja štete



primjenjuje se pravo države gdje se desila ta radnja ili druga okolnost koja je poslužila osnovomza zahtjev o nadoknadi štete.

Nerijetko privezci dvostranih normi se nazivaju kolizionim principima ili formulama

vezivanja (susrećemo i takve nazive, kao što su tipovi kolizionih privezaka).Kolizioni principi su nastali još u rimskom pravu i upravo zbog toga njihovi nazivi se

koriste ili dupliraju na latinskom jeziku.

OSNOVNI KOLIZIONI PRINCIPI KOJI SE KORISTE U MEĐUNARODNOM

PRIVATNOM POMORSKOM PRAVU

1. Princip autonomije volje (lex voluntatis) označava mogućnost izbora mjerodavnogprava samim stranama. Zajedno sa tim treba imati u vidu da navedeni princip nema apsolutnikarakter i oblast njegovog djelovanja je dovoljno ograničena.

Kao prvo, njegova upotreba je moguća samo u ugovornim odnosima. To označava, da

strane neposredno u ugovoru navode pravo koje su izabrale. Treba zapamtiti, da ako strane nijesuto uradile u javnoj formi, sudska praksa dozvoljava mogućnost traganju za „pretpostavljenom“ ili „hipotetič kom“ voljom strana. Takav prilaz daje veoma širok prostor sudiji u izborumjerodavnog prava.

Kao drugo, „autonomija volje strana“ ograničena je unificiranim imperativnim normamate ili druge meñunarodne konvencije. Tako, meñunarodna konvencija o unifikaciji nekih pravila oteretnici 1924 godine sadrži imperativnu normu u članu 4, koja oslobaña prevoznika ododgovornosti za gubitke nastale usled takozvane „navigacione greške“, pod kojoj sepodrazumijevaju radnje, nemarnost ili propusti kapetana, člana posade, pilota ili službenikaprevoznika u navigaciji ili upravljanju brodom. Na takav način, strane iz ugovora o pomorskomprevozu tereta, čije države su učesnice Konvencije 1924 godine, ne mogu u ugovoru utvrditi

odredbe koje protivreče navedenoj normi. U tom smislu njihova „autonomija volje“ jeograničena.

Kao treće, još jedan svojevrstan graničnik „autonomija volje“ strana nastupa takozvana napomena o javnom poretku čiji se smisao svodi na tome, da se izabranim stranama inostranopravo ne primjenjuje, ako ono protivreči javnom poretku te države. Pojam javnog poretka setumači dovoljno široko i obično u njegov sadržaj, kako pokazuje sudska praksa, se uključujutakvi elementi kao osnov države, moral, pravda i td. Karakterističan primer tog odnosa je bio član15, sada već nevažećeg Zakona o pomorskoj plovidbi Sovjetskog Saveza iz 1968 godine, koji jeodreñivao da se strani zakon ne primjenjuje, ako njegova primjena protivreči osnovamaSovjetskog poretka.

Član 1193 Grañanskog Kodeksa Ruske Federacije, koji se tiče napomene o javnom

poretku, predviña da norma stranoga prava koja podliježe primjeni u isključivim slučajevima sene primjenjuje, kada bi posledice njene primjene javno protivrečili osnovama pravnog poretkaRuske Federacije. U tom slučaju, ako je neophodno primjenjuje se odgovarajuća norma Ruskogprava. Treba zapamtiti, da saglasno odredbama ovoga člana odbijanje primjene normi stranogprava ne može biti zasnovano samo na razlikama pravnog, političkog ili ekonomskog sistemaneke strane države od pravnog, političkog ili ekonomskog sistema Ruske Federacije .

U zakonu o pomorskoj plovidbi Ruske Federacije iz 1999 godine, princip autonomijevolje formulisan je u stavu 2 člana 414, koji predviña da strane u ugovoru mogu prilikomzaključenja ugovora ili u narednom periodu izabrati sporazumno, izmeñu sebe, mjerodavno pravokoje se primjenjuje na njihova prava i obaveze iz ovog ugovora.



2. Zakon mesta zaključ enja ugovora (lex loci contractus)Ovaj kolizioni princip je utvrñen u članu 10 već pomenute Konvencije 1924 godine, koji

utvrñuje da se odredbe konvencije primjenjuje na svaku teretnicu izdatu u jednoj iz država

članica. Treba primijetiti, da se zatim navedeni član podvrgao modernizaciji, primjenomProtokola 1968 godine, i on glasi: „Odredbe ove Konvencije primjenjuje se na svaku teretnicukoja se odnosi na prevoz tereta izmeñu luka dvije različite države, ako je:

1. Teretnica izdata u državi članici, ili2. Prevoz se vrši iz luke koja se nalazi u državi članici, ili3. Ugovor, koji sadrži u teretnici ili potvrñen njom, predviña da pravila ove Konvencije

ili njihovo uvoñenje u važeće zakonodavstvo bilo koje države se primenjuju na taj ugovor bezobzira na nacionalnost broda, prevoznika, pošiljaoca, primaoca ili bilo kog drugogzainteresovanog lica.

Zakon mjesta zaključenja ugovora tradicionalno se primjenjuje u Francuskoj i Italiji.Treba skrenuti pažnju na tendenciju sniženja uloge ovog koliziona principa, koja je

uslovljena tim faktom, da upotreba savremenih sredstava komunikacije „razvodnjava“ vezuugovora sa mjesta njegovog zaključenja.

3. Zakon mjesta izvršenja ugovora (lex loci solutions). Prije svega treba imati u vidu da je utrgovačkoj plovidbi mjesto izvršenja ugovora kao pravilo luka dolaska. Ovaj kolizioni principprimjenjuje se, na primer, prilikom odreñivanja mjerodavnog prava koje se primjenjuje na ugovoro pomorskom prevozu tereta i putnika, na način obračuna gubitaka iz opšte havarije („ dispaša“).Tako, saglasno Njemačkoj sudskoj praksi sporovi koji nastaju iz teretnice razmatraju se usaglasnosti sa zakonodavstvom države luke dolaska.

4. Zakon o „nacionalnosti“ pravnog lica (lex societatis), predviña primjenu prava te države čiju

„nacionalnost“ ima to pravno lice. „Nacionalnost“ pravnog lica se izražava u postojanjuodreñene pravne veze pravnog lica sa tom državom i koja se može različito odreñivati urazličitim državama. Obično za te ciljeve se upotrebljavaju takvi kriterijumi kao što su mjestoregistracije, mjesto boravka glavnog organa uprave, mjesto osnovne djelatnosti i dr.

Tako na primer, u saglasnosti sa stavom 2 člana 418 Zakona o pomorskoj plovidbi RuskeFederacije iz 1999 godine, u slučaju da odsustvuje sporazum strana o nadležnom mjerodavnompravu, odnosi strana koji nastaju iz ugovora se regulišu Zakonom države u kojoj su one osnovane,tj. imaju osnovno mjesto djelatnosti ili mjesto prebivališta, a strana je:

1. Prevoznik – ugovor o pomorskom prevozu;2. Brodovlasnik – u ugovoru o pomorskom agencijskom poslu, tajm-čarter i berbout čarter;3. Vlasnik remorkera – u ugovoru o tegljenju;

4. Ovlašćeno lice – u ugovoru o pomorskom posredovanju;5. Osiguravajuće društvo – u ugovoru o pomorskom osiguranju.Saglasno članu 1207 Grañanskog Kodeksa Ruske Federacije, na pravo vlasništva i druga

imovinska prava na letjelici i pomorskim brodovima, brodovima unutrašnje plovidbe, kosmičkimobjektima koji podliježu državnoj registraciji, na njihovo izvršenje i zaštitu, primjenjuje se pravodržave gdje su ti brodovi i objekti registrovani.

5. Zakon mjesta izvršenja pravnog prekršaja (lex loci delicti comissii), se primjenjuje nazahtjeve o nadoknadi gubitaka u vezi sa sudarom brodova u unutrašnjim morskim vodama iteritorijalnom moru priobalne države. Taj princip tradicionalno primjenjuju Francuski i Belgijskibrodovi.



U saglasnosti sa Kodeksom „Bustamante“, u slučaju sudara u teritorijalnom moru i uslučaju da brodovi imaju različite zastave, primenjuje se zakon mjesta dogañaja.Saglasno stavu 1 člana 420 Zakona o pomorskoj plovidbi Ruske Federacije 1999 godine, odnosi

koji nastaju iz sudara brodova u unutrašnjim morskim vodama i u teritorijalnom moru, regulišu seZakonima države na čijoj teritoriji se desio sudar.

6. Zakon suda koji razmatra djelo (lex fori), pretpostavlja izbor prava države u sudu koji ćerazmatrati spor. Lex fori se koristi posebno u sudskoj praksi SAD prilikom razmatranja sporovaprilikom pomorskog prevoza tereta, sudara i spašavanja na moru. Osnovni, rješavajući značajnavedenom principu daje Englesko pravo.

Pri tome, treba uzeti u obzir tu činjenicu da tužilac uvijek teži da preda tužbu sudu tedržave čije je pravo za njega najpovoljnije. Tuženi može naći zaštitu protiv primjene lex fori utakozvanoj koncepciji sudskog samoograničenja – forum non conveniens, saglasno kojoj sud uslučaju da spor nije vezan ili ima nedovoljnu vezu sa državom suda, mora da objavi sebe

nepogodnim za razmatranjem tog ili drugog dijela.Ovaj princip lex fori primjenjuje se u ruskom pomorskom zakonodavstvu, u vezi sa

pomorskim zalogom nad brodovima. Član 424 Zakona o pomorskom plovidbi Ruske Federacijeiz 1999 godine, predviña da nastanak pomorskog zaloga na brodu i poredak naplaćivanjapotraživanja obezbijeñenih tim zalogom se primjenjuje Zakon države u čijem sudu se razmatra tajspor.

7. Posebni kolizionim principom koji se upotrebljava isključivo u meñunarodnomprivatnom pomorskom pravu je Zakon zastave broda (lex banderae). Njegova primjenauslovljena je tim da samo u meñunarodnom pomorskom pravu postoji posebna vrsta prostora –otvoreno more, gdje se brod nalazi izvan jurisdikcije neke države, osim države čiju zastavu vije(princip isključive jurisdikcije države pod čijom zastavom plovi brod). Na taj način, na primer,

spor vezan sa isplatom zarada posadi se rješava u saglasnosti sa zakonodavstvom države podčijom zastavom plovi taj brod. Analogno se rješavaju sporovi vezani sa podjelom nagrade kojapripada posadi za spašavanje. Tako, na primer Francusko zakonodavstvo utvrñuje da dogovor ozakupu broda, koji ima meñunarodni karakter, se reguliše zakonom države pod čijom zastavomplovi taj brod, ako strane u svojim sporazumima nijesu utvrdili drugačije.

Kodeks „Bustamante“ utvrñuje da zakonom države, pod čijom zastavom plovi brod, seodreñuju ovlašćenja i obaveze kapetana, a takoñe odgovornost vlasnika i struktura upravljanja zasvoje radnje (član 279); obaveze oficira i mornara a takoñe unutrašnji raspored na brodu (član281); ovlašćenja kapetana u odnosu prijema zajma pod zalog broda (član 286); privatna ili opštahavarija, a takoñe proporcije u kojima brod i teret snose troškove iz te havarije (član 288);slučajni sudar u teritorijalnom moru, ako su zastave brodova koji su se sudarili iste (član 289);

slučajni ili sudari sa krivcima u otvorenom moru, ako svi pomorski brodovi imaju istu zastavu(član 292).

Ovaj kolizioni princip je dobio široki odraz u Zakona o pomorskoj plovidbi RuskeFederacije 1999 godine. Zakon državne zastave broda saglasno Zakonu o pomorskoj plovidbiRuske Federacije 1999 godine, reguliše.

1. Pravo vlasništva i druga imovinska prava na brodu, a takoñe nastanak, prelaz i prestanaktih prava.

2. Pravni položaj članova posade broda i vezane sa eksploatacijom broda odnose meñučlanovima posade broda.



3. Odnose izmeñu brodovlasnika i članova posade broda, ako drugačije nije predviñenougovorom koji reguliše odnose izmeñu brodovlasnika i članova posade broda koji sustrani državljani.

4. Odnose vezane sa potonulim u otvorenom moru brodovima, teretima koji se nalaze nanjima i drugom imovinom.

5. Odnose koji nastaju iz sudara brodova koji plove pod zastavom jedne države, nezavisnood mjesto sudara brodova.

6. Odnose izmeñu broda koji spašava i spašenog broda, koji plove pod zastavom iste države,nezavisno od toga gdje je nalazilo mjesto spašavanja.

7. Podjelu nagrade izmeñu vlasnika broda koji je spašavao, njegovog kapetana i drugihčlanova posade broda.

8. Granice odgovornosti brodovlasnika.Na kraju samo treba primijetiti da spisak razmotrenih kolizionih principa nije konačan.Treba imati u vidu da gore nabrojani kolizioni principi se stalno razvijaju. Mnogi od njih su

našli odraz u meñunarodnim ugovorima i nacionalnim zakonodavstvima, a neki u sudskoj praksikoja je ponekad dovoljno protivrečna.

Documents

Medjunarodno_pomorsko_pravo6