Mentorski i savjetodavni rad s darovitim učenicima Zadar, 5. – 6. 3. 2018.g.

"ZadarZaDar" Doživljajna pedagogija u prirodoslovnim predmetima za razvoj darovitih učenika - UP.03.2.2.02.0102

izv. prof. dr. Rozana PetaniBernarda Palić, mag. paed.

Odjel za pedagogijuSveučilište u Zadru

UVOD Individualne osobne karakteristike i pozadina

svakog učenika nerijetko su ignorirane kod identifikacije i odabira potencijalno darovitih učenika.

Praksa ne uzimanja u obzir što učenici donose u okruženje naspram kognitivnih sposobnosti je raširena u obrazovanju darovitih.

Kako se može razumjeti na koji način razmišlja, o čemu razmišlja, što cijeni i zašto se ponaša kako se

ponaša bez razumijevanja djetetove pozadine?

Što je važno svakom pojedinom učeniku, što ih zanima, čemu teže?

Koji su njihovi preferirani stilovi učenja i razina motivacije?

Daroviti učenici

Intelektualne osobine Značajke osobnosti

Izvanredna sposobnost rasuđivanja Pronicljivi

Intelektualna znatiželja Potreba razumijeti problem

Brzo učenje Potreba za mentalnom stimulacijom

Sposobnost apstraktnog mišljenja Perfekcionizam

Kompleksni procesi razmišljanja Potreba za preciznošću/logikom

Šarolika mašta Izvrstan smisao za humor

Strast za učenjem Intenzitet

Moć koncentracije Ustrajnost

Analitičko razmišljanje Osjetljivost / empatija

Istančan osjećaj za pravdu Izražena samo-svjesnost

Divergentno mišljenje / kreativnost Ne-konformizam

Sposobnost refleksije Tendencija introvertnosti

Preispitivanje pravila i autoriteta

Daroviti učenici: „under-achievers”

Tvrdoglavost

Odbijanje sudjelovanja u razrednim aktivnostima

Odbijanje suradnje i zajedničkog rada

Cinizam

Neorganiziranost, nemarnost

Nepoštivanje autoriteta

Emocionalna frustracija

Odsutnost mislima

Ne pridavanje značaja detaljima

Namjerno skrivaju svoju darovitost kako bi dobili odobravanje vršnjaka i kako

se ne bi isticali svojom različitošću. Pokazuju izniman nedostatak motivacije za

uspjehom.

Neke od osobina su:

Visoki IQ

Nedostatak radnih navika

Manjak koncentracije i truda kod izvršavanja zadatka

Interes samo za mali broj odabranih tema

Nedovršeni rad

Nisko samopouzdanje

Negativan stav

Emocionalna frustracija

Pretjerani perfekcionizam

Niska učinkovitost

Ova ilustracija predstavlja interaktivan utjecaj sposobnosti pojedinca,

kognitivnih sposobnosti, osobnih-psiholoških obilježja i društveno-

socijalnih faktora na razvoj darovitosti.

kognitivne sposobnosti

Okruženje/društveni faktori

osobne/psihološke karakteristike

Razvoj

talenta

Socijalno-

kognitivne

Osobno-

kognitivne

Samo-regulacija u učenju

Razne teorijske perspektive opisuju na

koji način učenici postaju odgovorni u

svom učenju putem regulacije vlastite

aktivnosti učenja.

Samo-regulirani učenici koriste različite

metakognitivne strategije koje uključuju

planiranje učenja, praćenje i odlučivanje

koje kognitivne strategije koristiti i kada.

Emocije i strategije učenja trebale bi biti pravilno

usklađene s njihovim ponašanjem i praksom poučavanja.

Samo-regulirani učenici smatraju raznolike zadatke važnima, zanimljivima i korisnima, što za posljedicu ima da su motivirani u reguliranju svojih napora, ustraju kada naiđu na poteškoće i dovršavaju dane zadatke.

Kada su učenici motivirani prema rješavanju zadatka (intrinzična motivacija) koriste kognitivne i metakognitivne strategije u učenju.

Učenici koji usvoje samo-regulirajuće vještine postaju samostalniji i preuzimaju odgovornost za vlastito učenje.

Bandura ističe kako samo-usmjereno

učenje zahtijeva motivaciju, kao i

kognitivne i metakognitivne strategije.

Motivacija je ključna za samo-

regulirajuće učenje. Intrinzična motivacija

kao i samo-učinkovitost imaju pozitivan

učinak na akademsku samo-regulaciju.

Dvije glavne značajke samo-regulirajućeg

učenja su metakognicija i motivacija.

Metakognicija uključuje svjesnu aktivnost i praćenje vlastitog procesa učenja putem aktivnosti kao što su planiranje, postavljanje ciljeva, samo-evaluacija i odabir odgovarajućih strategija za ostvarenje zadanog cilja.

Daroviti učenici posjeduju iznimno visoku motivaciju za učenje. Oni zadatke smatraju vrijednima, korisnima i zanimljivima te samim time pokazuju značajnu samo-učinkovitost, napor i ustrajnost tijekom procesa učenja i rješavanja problema.

Kako bi učenicima osigurali najbolju priliku za učenje, važno je identificirati stilove učenja i razviti strategije poučavanja koje odgovaraju pojedinačnom stilu.

Na učitelju je da prilagodi svoju metodu poučavanja, kao i okolinu, radije nego da se učenik prilagođava novom stilu učenja.

To uključuje dostupnost različitih izvora i fleksibilno poučavanje

Ovo nije lako za postići.

Zhang ističe 2 stila razmišljanja koji čine

podlogu različitih stilova učenja – holistički

pristup i tradicionalniji analitički pristup.

Kreativno i kompleksno mišljenje

povezano je sa holističkim pristupom, dok

analitički pristup karakterizira

jednostavnost i konformizam.

Akademski daroviti učenici su više usmjereni

na upute od strane učitelja, nemaju potrebe

za kretanjem u učionici i preferiraju vizualan

tip učenja. Ovo karakterizira okruženje koje

se može naći u tradicionalnim učionicama.

Kreativni pojedinci najviše koristi imaju od

aktivne uključenost u projektnu nastavu,

kako bi mogli istraživati i doći u dodir s

različitim materijalima dok uče.

Kreativni učenici preferiraju manje

strukture u školskim zadatcima, situacije

koje im omogućuju definirati,

interpretirati i raditi na zadatcima na više

od jednog načina; preferiraju informalno

učenje te nisu toliko usmjereni na upute od

strane nastavnika.

Preporuke

Osigurati samo-regulacijske strategije i poticati učenike da ih koriste.

Kombinirati različite strategije (brainstorming, zadatci pronalaženja problema).

Koristiti strategije višeg reda za poučavanje i učenje (organizacija, elaboracija problema, samo-ispitivanje, zapisivanje bilješki, prepisivanje bilješki, usporedba bilješki s udžbenikom).

Individualizirati proces poučavanja (uključiti učenike u planiranje kurikuluma i aktivnosti učenja).

Menadžment okruženja učenja (neki učenici preferiraju raditi u tišini, drugima je potrebna pozadinska glazba, nekima je potreban doručak ujutro,…).

Problemi u radu

Kada učenici ne pokazuju interes niti motivaciju za određenu nastavnu jedinicu ili zadatak, neće primijeniti samo-regulacijske strategije koje posjeduju. Tada je potrebno dotaknuti se tema kao što su: trud, vrijednost, interes, postavljanje cilja.

Ukoliko učitelji ne uspijevaju razumjeti motivaciju pojedinca te ne ulažu napore u svom radu, tada će i njihov proces poučavanja biti uzalud i rezultat će biti neispunjenje ciljeva učenika, roditelja i učitelja

Problemi nadarenih?

Imaju li nadareni uopće problema?

Ako su već toliko nadareni i

samostalni, što će im pomoć?

Treba li im pomoći? Što vi mislite?

Općenito se smatra da:◦ će nadareni uspjeti u školi

◦ su nadareni visoko motivirani

Emocionalno-socijalni razvoj darovite

djece

Više sličan nego različit od razvoja djece iz opće populacije.

Nerealistična očekivanja okoline da emocionalno i socijalno budu natprosječno razvijeni.

Unutrašnji sukobi zbog nerazmjernog intelektualnog i emocionalno-socijalnog razvoja.

Zbog izrazite misaone razvijenosti uočavaju nesklad unutar sebe i istodobnu različitost i sličnost s vršnjacima – intra i interpersonalneteškoće.

Emocionalno-socijalni razvoj darovite

djece

Puno ranije nauče tumačiti „jezik tijela”

i emocije koje drugi šalju glasom.

Već u vrlo ranoj dobi jako su osjetljivi.

Svoje osjećaje često zadržavaju za

sebe (kako bi drugima bili manje

čudni), a istodobno se izrazito

uživljavaju u patnje drugih.

Emocionalni razvoj obično zaostaje za

njihovim intelektualnim razvojem.

Darovitost se može ogledati u

a) poboljšanju otpornosti kod učenika ili

b) rastućoj ranjivosti

Darovita djeca uspijevaju razumjeti sebe i druge zahvaljujući svojim visokim intelektualnim sposobnostima, što znači da se bolje od svojih vršnjaka nose sa stresom, sukobima i razvojnim izazovima.

No, djeca darovita u određenim akademskim područjima ne pokazuju darovitost na svim poljima, samim time mogu pokazivati loše akademske rezultate u određenim predmetima. Iako su iznimno kreativni, pokazuju znakove neprilagođenosti (viša razina depresije, poremećaji ponašanja).

Prepoznati i osigurati podršku za

izolirane učenike

Izolacija ili usamljenost ponekad je problem za darovite učenike.

Tada bi djeci trebalo osigurati mogućnost da se druže s vršnjacima koji su na njihovoj intelektualnoj razini.

Darovita djeca ponekad mogu biti ismijavanja u razredu, a učitelji su ti koji bi trebali stvoriti pedagošku kulturu podrške u razredu među učenicima u kojoj su svi jednako prihvaćeni.

S obzirom da kreativni učenici često pronalaze jedinstvene ideje, može im biti vrlo teško pronaći nekoga tko bi ih saslušao s interesom i razumijevanjem.

Ali…… Prema statistici, više od 50% učenika s natprosječnim

sposobnostima NE prolazi dobro u školi (Hoover-

Schultz, 2005).

Oni predstavljaju veliku grupu talentiranih učenika koji

nisu identificirani, koji su podcijenjeni ili zanemareni.

Neki talenti mogu biti zamaskirani emocijama, ličnošću,

nižim postignućem, niskim samo-poštovanjem,

specifičnim teškoćama u učenju.

Izvanredni potencijali mogu biti nezamijećeni, ako uvjeti

za učenje ne osiguravaju učeniku priliku da demonstrira

ili razvije svoj talent.

Neuspjeh natprosječnih učenika izvor je velikih

frustracija za učitelje, roditelje i stručnjake (Siegle &

McCoach, 2005).

Problemi nadarenih

(prema, Beuscher, 1986)

Sumnja u posjedovanje nadarenosti –

Tipični obrasci su: nevjerica, sumnja i nedostatak

samopoštovanja.

„Sindrom varalice” (eng. imposter sindrome)

Javljaju se u godinama adolescencije.

Pritisak od strane vršnjaka - negiranje čak i

vrhunskih sposobnosti.

Ovaj konflikt treba razriješiti tako da osoba stekne osjećaj

vlasništva, da se poistovjeti s vlastitim osobinama, odgovornost

prema identificiranim talentima te samopouzdanje.

Neslaganje

Značajna razlika između postavljenih standarda, očekivanja i uspjeha ili učinka.

Djetinja želja da zahtjevne zadatke naprave perfektno postaje kompleksna stvar u adolescenciji.

Često se neslaganje percipira kod mladih ljudi većim nego što to roditelji i učitelji shvaćaju.

Darovitost ima utjecaj na obiteljski život i zahtjeva prilagodbu u obiteljskoj dinamici te promjenu u odnosima između roditelja i djece.

Riskiranje

Povećava li se ili smanjuje s

odrastanjem?

Smanjuje se s dobi. Zašto?

Nadareni su adolescenti više svjesni

posljedica određenih aktivnosti bez

obzira jesu li pozitivne ili negativne.

Opreznost (strah) od neuspjeha.

Očekivanja

Često očekivanja ostalih miješaju s vlastitim snovima i planovima.

Nadareni pojedinci često izvještavaju o dramatičnim epizodama sumnje i očaja kada su zbog neosjetljivih nastavnika, vršnjaka ili čak roditelja dovedeni do „kritične točke”.

Gubljenje energije na kontinuirano dokazivanje pred drugima, što rezultira frustracijom i izolacijom.

Nezreli identitet(eng. adultlike)

...faza koja se normalno postiže u dobi nakon

21. godine. Može stvoriti ozbiljne probleme.

Odnosi s vršnjacima - tko je vršnjak

nadarenom djetetu?

Nadareno dijete ima nekoliko vršnjačkih

grupa, jer ima varijabilne interese.

Veće sposobnosti povezuju ga sa starijim

grupama, sa starijima, a dob s vlastitom

dobnom grupom.

Često u nedoumici?

Stres i nadarenost Stres negativno djeluje na sposobnosti, zamagljuje

mišljenje, reducira koncentraciju i ometa donošenje

odluka..

Ispunjavanje vlastitih ili tuđih visokih očekivanja.

Pobjeđivati, biti prvi, dokazivati se...

Treba uvijek dokazivati tu naljepnicu (DAROVIT) u

raznim mogućim situacijama.

Pritisak za uspjehom združen s drugim elementima kao

što je npr. sumnja u sebe, potreba za dokazivanjem

vlastitih talenata može iscrpiti energiju nadarenih i tako

rezultirati dodatnim stresom.

Natjecanja, testiranja, susreti...

Što činiti?

Mnogo je strategija i tehnika.

Za početak...◦ ....osvještavanje ove problematike

◦ ....bolje razumijevanje darovitih. Veća podrška darovitima.

Briga odraslih može pomoći ovim mladim ljudima da steknu i razviju svoje talente shvaćajući i odgovarajući na prilagodbene izazove i strategije suočavanja s problemima i stresom (Tomlinson, 1995).

Najčešće teme u savjetovanju

1. Pogrešno shvaćanje darovitosti („Sada više ne moram ništa raditi”).

2. Utjecaj pridavanja oznake darovitog djeteta (ili brata/sestre/roditelja darovitog djeteta).

3. Socijalno područje:

◦ sukobi s braćom/sestrama i s roditeljima koji ne znaju prikladno reagirati;

◦ poruke poput: „Kad si drukčiji ne valjaš, i to je tvoja krivica”;

◦ pritisak na konformiranje (skrivanje talenta);

◦ izolacija od vršnjaka (osamljenost);

◦ izrazito natjecateljstvo;

◦ nepripadanje grupi vršnjaka;

◦ kritiziranje i ljubomora vršnjaka.

Najčešće teme u savjetovanju

4. Obrazovno područje:

◦ dosada;

◦ nedjelotvorne navike učenja;

◦ odbijanje rutinskih poslova;

◦ slabije postignuće (u odnosu na sposobnosti).

Savjetovanje

Najbolje rezultate daje grupno

savjetovanje.

Vrlo je važno psihološko savjetovanje i

za članove obitelji darovitih.

Roditelje darovitih katkada brine što

njihova ostala djeca ne dobivaju

jednaku količinu pažnje kao darovito

dijete.

Najčešće teme u savjetovanju

roditelja darovite djece Nejasnoće oko prepoznavanja darovitosti i

posljedice pridavanja te „oznake”.

Zabrinutost zbog djetetova emocionalnog i socijalnog razvoja te obrazovanja.

Poljuljano samopouzdanje.

Prilagodba svih članova obitelji na činjenicu da je jedan član (ili više njih) darovit.

Odnosi među braćom i sestrama, odnosi među roditeljima.

Odnosi između obitelji i škole.

Odnosi s drugim roditeljima u zajednici.

Ojačavanje roditelja Priznati ima da i nastavnici/učitelji/pomagači katkada imaju

teškoće u kontaktu s darovitom djecom (nedovoljno znanje,

nedostatne novčane mogućnosti, nerazumijevanje školskih

vlasti, itd.).

Potaknuti ih da podrže svoje dijete u tome da prepoznaje

svoje potrebe.

Priznati im „pravo” vjerovanja svojim „instinktima” o djetetu.

Potaknuti ih na prikupljanje što više informacija o

darovitosti općenito.

Objasniti im kako nije dobro dijete opteretiti prevelikim

brojem aktivnosti.

Objasniti im da obitelj treba djetetu biti „sigurna zona”.

Potaknuti ih neka brinu o sebi i zadovoljavanju svoje

potrebe.

Tehnike rada

Crtanje i analiza genograma (obiteljskog stabla)

Učenje komunikacijskih i socijalnih vještina

Kognitivno restrukturiranje Učenje novih načina suočavanja sa

stresom Učenje postavljanja i održavanja osobnih

granica te uvažavanja tuđih

Sve ove tehnike primjerene su i u radu s

nastavnicima/učiteljima koji rade s darovitima.

Uloga nastavnika/učitelja

Vrlo važna!

Trebaju stvarati takvo ozračje gdje će

se darovito dijete osjećati uspješno i

prihvaćeno.

Trebali bi moći prepoznati kakve su

teškoće darovitog djeteta i kada je

potrebno uputiti dijete i njegovu obitelj

u proces psihološkog savjetovanja.

Da možete utjecati na rad

nastavnika/učitelja i škole u cjelini koje

biste promjene napravili?

Dopustite im da idu dalje i rade na naprednijoj razini.

Dajte im da rade sa starijim grupama. Mogu se uklopiti!

Ovdje se ne radi o dobnim razlikama (ili dobne razlike ovdje

nisu važne) nego razlike u stavu. Više su prihvaćeni od

starijih.

Dajte im neovisne programe, dajte im da rade samostalno.

Znajte da svi koji imaju talente imaju i potrebe. Osigurajte

izazove u području talenta.

Usredotočite se na gradivo. Koristite više pomagala, kao što

su filmovi, telekomunikacije.

Koristite humor.

Programi podrške i psihološkog

savjetovanja

RAZVOJNI

Podržavajuće

školsko ozračje

Educirani stručnjaci

uključujući i

nastavnike/učitelje

koji poznaju

specifične potrebe

darovitih.

INTERVENCIJE U

KRIZNIM

SITUACIJAMA

Stručnjak u

području terapije

koji intervenira u

rješavanju

problema ili

ublažavanju

teškoće.

Što čine oni koji pomažu rast i razvoj

darovite djece?

Pokazuju djetetu da su mu važna njegova uvjerenja, osjećaji i

postupci.

Pomažu djetetu otkriti, izraziti i prihvatiti osjećaje.

Pokazuju da razumiju i prihvaćaju svoje osjećaje.

Jasno pokazuju da cijene dijete kao „cjelinu”, a ne samo

njegove sposobnosti i postignuća.

Izražavaju da cijene njegove jedinstvene kvalitete.

Dopuštaju mu razvijati svoje posebne interese ili ga potiču u

tome.

Odvajaju vrijeme koje će posvetiti samo djetetu.

Ohrabruju i podupiru pokušaje, a ne samo uspjehe.

Ističu vrijednost produktivne suradnje i sami su modeli kako

suradnja vodi uspjehu.

Svi se slažu da….

...nadarenima treba osigurati okružje

koje će im omogućiti:

a) izazov

b) rad s intelektualnim vršnjacima

c) podršku da postanu neovisni

pri stjecanju znanja i

samoreguliranom učenju.

Učitelji bi trebali kreirati razredno

okruženje koje potiče intrinzičnu

motivaciju tako da učenicima osiguraju

mogućnosti za aktivnu uključenost u

nastavu, teme koje su im osobno važne,

kao i aktivnosti koje su izazovne.

Principi za poticanje kreativnosti

u učionici

Poticati ih da budu ponosni na vlastiti rad

i trud, radije nego nagrađivati ih

pretjeranim pohvalama.

Umanjiti broj natjecateljskih situacija gdje

se njihov rad uspoređuje s drugima.

Poticati ih prakticiranje samo-regulacijskih

vještina tijekom rada na projektu.

Kako i što raditi?

Danas su razvijeni mnogi pristupi:

Akceleracija

Obogaćivanje programa

Akceleracija

Savladavanje obrazovnog programa

brže i/ili u mlađoj dobi nego što je to

uobičajeno.

Počiva na tri temeljne pretpostavke:

◦ Daroviti brže uče - mogućnost

◦ Brže savladavanje redovitih programa odgovarat će i potrebama darovitih - potreba

◦ Sadržaji nastavnih programa odgovaraju i darovitima, ali im nisu direktno dostupni zbog

dobne/razredne barijere - način

Vrste akceleracije

Prijevremeni upis.

„Preskakanje” razreda.

Sažimanje predmeta – učenik nauči

predmet u manjem broju sati (npr.

cijelo gradivo u jednom polugodištu).

Izvanškolsko obrazovanje – ljetni

programi škola ili sveučilišta koja im

onda daju dodatne bodove za upise ili

ih oslobađaju nekih ispita.

Obogaćivanje programa

Uobičajeni program je ograničen i

previše monoton nadarenima.

Zbog potreba većine, iz programa su

izostavljeni brojni zanimljivi sadržaji.

Darovitima se treba omogućiti upravo

dostupnost tih sadržaja.

Podučavanje treba ići u veću dubinu,

tj. sadržaj treba obraditi detaljnije,

svestranije nego li je to uobičajeno.

Modeli obrazovanjaPrednosti Mane

Posebne

razredne

jedinice

Zahtjev za održavanjem visoke

razine akademskog postignuća.

Osiguravanje prilika za izazove i

motivaciju.

Prilagođenost potrebama

darovite djece i otvorenost

inovacijama.

Zahtjev za izdvajanjem djece iz

redovite nastave i heterogenih

razrednih skupina.

Naglasak na razlikovanju darovite i ne-

darovite djece.

Ponekad teško provesti u praksi zbog

nedovoljnog broja darovitih učenika.

Inkluzivni

model

Prilagodba i promjene unutar

djetetovog prirodnog okruženja

za učenje.

Postizanje iznimnog napretka

unutar konteksta škole.

Prilagođeni program za

darovite može se koristiti i kao

poticaj za uvođenje novih

nastavnih tema i metoda za svu

djecu u razredu.

Ponekad ne odgovara u potpunosti

potrebama iznimno nadarenih

učenika.

Daroviti učenici nemaju mogućnost

suradnje s vršnjacima koji. također

pokazuju visoke intelektualne

sposobnosti.

Zahtjev za neprestanim usavršavanjem

i prilagodbom nastavnih materijala i

metoda za učitelje i stručnu službu.

Način podučavanja

Podučavanje prilagoditi zahtjevima i

potrebama učenika.

Redovno se podučavanje oslanja na

rutinu i učenje činjenica.

Dopustiti nadarenima da sami

strukturiraju i reguliraju svoje učenje.

Uvažavati interese učenika.

Mentorstvo

Rad učenika sa stručnjakom u nekom

području (individualno ili u malim

grupama).

Daje izuzetno povoljne rezultate.

U mentorskoj nastavi nastavnik/učitelj

ima dovoljno vremena za učenika i

njegove potrebe.

Mentorstvo Sam učenik može predložiti koji će

sadržaji biti obrađeni.

Ovakav način rada osobito pogoduje

razvoju sposobnosti kod darovite djece,

jer vremenski nije ograničen školskim

zvonom, nego može trajati u skladu s

interesom i dubinom ulaska u određenu

materiju.

Učitelji/nastavnici trebaju surađivati u

radu kako se interes ne bi pogrešno

usmjerio.

Mentorstvo

Najčešći načini rada su izvanučionična

nastava i rad na projektima, gdje se rad

može produžiti i izvan redovitih 45 minuta.

Dodatna nastava i izvannastavni sadržaji,

organizirani prema sličnim načelima u radu

s darovitom djecom, pokazali su se

važnom poveznicom u cjelokupnom

odgojno-obrazovnom radu s ovom

populacijom djece.

Osobine nastavnika/učiteljaVrlo važne – jer djeluju na motivaciju, samopoštovanje, interese, razvoj

kreativnosti i sposobnosti.

RADIONICA

Filozofske Profesionalne Profesionalne/

Osobne

Osobne

Svjestan pitanja

vezanih uz

nadarenost

Osposobljen za rad

s darovitima

Fleksibilno koristi

vrijeme

Orijentiran na

proces

Znatiželjan

Samopouzdan

Topla je osoba

Nema negativizma

Sklon obrazovanju

nadarenih

Pokazuje potrebu

za postignućem

Dobro poznaje

strategije

poučavanja

Poticajan

Pozitivan stav

prema učenicima

Ima originalne

zamisli

Entuzijast

Samodiscipliniran

Ima točne ideje o

nadarenosti

Stručnjak u svom

području

Organiziran

Širokih interesa

Smisao za humor

Intuitivan

Visokih verbalnih

sposobnosti

Pokazuje darovito

ponašanje

Potiče učenike

Blizak odnos s

učenicima

Osigurava dobru

okolinsku potporu

Motivira učenike

Razumije želju za

znanjem

Introspektivan

Nenasilan

Kreativan

Empatičan

Fleksibilan

Literatura:

Čudina Obradović, M. (1990). Nadarenost, razumijevanje,

prepoznavanje, razvijanje. Zagreb: Školska knjiga.

Grgin, T. (1996). Edukacijska Psihologija. Jastrebarsko: Naklada

Slap.

Hong, E., Milgram, R. M. (2011). Preventing Talent Loss. Preventing

Talent Loss. New York. London: Routledge.

Millgram, M. R. (1991). Counseling Gifted and Talented Children.

Norwood: Ablex Publishing Corporation.

VizekVidovi, V. , Vlahović–Štetić, V., Rijavec, M., Miljković, D.

(2003). Psihologija obrazovanja. Zagreb: IEP-VERN.

Vlahović-Štetić, V. (2008). Daroviti učenici: Teorijski pristup i

primjena u školi. Zagreb: Institut za društvena istraživanja.