METODIKA- posebna znanost

METODIKA- posebna znanost koja prouava zakonitosti odgoja i obrazovanja u okviru nastavnog predmeta. Obino se vezuje uz nastavni predmet, npr. metodika nastave povijesti, hrvatskoga jezika, knjievnisti i sl.

Termin metodika povezivao se s terminom nastave, ali je njen predmet iri, prouava i druge oblike odgoja i obrazovanja. Obuhvaa samo dio odgoja i obrazovanja.

nazivi: metodika knjievnog odgoja i obrazovanja ili metodika nastave knjievnosti- koji se odnosi na bitni, najvaniji oblik knjievnog odgoja i obrazovanja (D. Rosandi)

U predmetno podruje ukljuuju se ovi dijelovi:

1) knjievnost kao nastavni predmet na irim stupnjevima obrazovanja

2) odgojno- obrazovni proces

3) primjena pedagogije u nastavi knjievnosti

4) metode nastave knjievnosti

5) nastavna sredstva, pomagala

6) teorija uenja, usvajanja knjievnih metoda

7) knjievna komunikacija i literarno- estetska recepcija

8) uenik i njegova uloga u odgojno- obrazovnom procesu

9) nastavnik knjievnosti

10) teorija i preksa knjievnog odgoja i obrazovanja u prolosti

11) odnos metodike i srodnih znanosti

12) izvannastavni i izvankolski oblici knjievnog odgoja

U suvremenoj metodici- disciplina koja prouava metodologiju izrade programa i mogunost njihove evaluacije.

Nastavna sredstva: auditivna i vizualna tehnika sredstva, radijski i televizijski programi i filmovi (radio metodika i TV metodika).

itanja: itanja u nastavi jezika i knjievnosti u O, izvankolska itanja, metodika izraajnog itanja.

Prouavanje itanja povezano je s prouavanjem doivljavanja i spoznavanja djela. Istrauju se knjievni interesi uenika na odreeno djelo te psiholoke znaajke uenika u pojedinim fazama.

Metodika nastave knjievnosti prouava ulogu nastavnika u nastavi, njegovo struno obrazovanje i dr. Sloenost metodike nastave trai interdisciplinarni pristup pa se uspostavlja sustav tolerancija s drugim bliskim graninim znanstvenim disciplinama . predmet svog prouavanja metodika knjievnosti je proirila i na ostale izvannastavne i izvankolske oblike odgoja i obrazovanja- to su slobodne aktivnosti (literarne, recitatorske, dramske, novinske).

METODIKA NASTAVE KNJIEVNOSTI I ZNANOST O KNJIEVNOSTI TE OSTALE KORESPONDIRAJUE ZNANOSTI

Metodika je u vezi sa znanou o knjievnosti, predmetno se dodiruju, ali metodoloki i funkcionalno razlikuju. Metodika ima svoje znanosti i metodologiju. Istraivan je odnos nastave i znanosti o knjievnosti, to su istraivali Antun Barac, Milivoj Solar, Miroslav icel, Ivo Frange. U dosadanjem prouavanju- odreena stajalita:

1) metodika nastave i znanost o knjievnosti dodiruju se predmetno (obe se bave knjievnou)

2) metodika i znanost razlikuju se metodoloki i funkcionalno tj. prema ciljevima prouavanja

Znanost o knjievnosti je samostalno znanstvena podruje, prouava uvjete u kojima je nastalo knjievno djelo, stvaralake osobe...

3) metodika nastave knjievnosti prouava knjievnost u nastavnom procesu i istrauje zakonitosti usvajanja knjievne materije u sloenim uvjetima

4) prouava funkciju knjievnosti u izgraivanju osobnosti, socijalne, moralno-etike, estetske svjetonazore

5) postoje discipline koje se temelje na pojedinim podrujima (granama) znanosti o knj.:

metodika nastave teorije knjievnosti

matodika nastave povijesti knjievnosti

metodika analize knjievnog djela (interpretacija djela)

metodika nastave umjetnike epohe

metodika nastave romana

metodika nastave lirske poezije

metodika nastave drame

metodika nastave bajke

metodika nastave lika

6) prihvaa metode znanosti o knjievnosti i prouava mogunost primjene u odgojno- obrazovnom procesu

7) znanost o knjievnosti obuhvaa povijest knjievnosti, teoriju knjievnosti, knjievnu kritiku i metodologiju knjievne znanosti8) knjievnost je povezana s gnoseologijom, psihologijom, lingvistikom, estetikom, sociologijom, etnologijom, arheologijom itd. Sredinje mjesto pripada metodologiji metodike nastave knjievnosti koja se konstituirala u novije vrijeme i osigurala joj znanstvenu samostalnost

9) metodika nastave knjievnosti uspostavlja veze i s drugim znanostima

METODIKA KNJIEVNOG OBRAZOVANJA

Metoda je nastava spoznavanja, sustav pravila i pristupa u prouavanju i otkrivanju pojava. U znanosti razlikujemo OPE METODE (filozofske metode koje pokazuju opi put spoznavanja istine u svim podrujima istraivanja) i POSEBNE METODE (nain otkrivanja istine u posebnim podrujima znanosti).

termini: nastavna metoda (pripada odgoju i obrazovanju) i metoda nastave / metoda rada u nastavi (svi oblici odg.-obr. procesa).

NASTAVNE METODE su nain rada uitelja i uenika pomou kojih se usvaja znanje, umijee i navike, izgrauju uenikov pogled na svijet, razvija uenike sposobnosti.

U nastavnom procesu u literarnoj komunikaciji sudjeluju:

1) knjievnounjetniki tekst

2) uenik

3) nastavnik ili druga osoba

U literarnoj komunikaciji postoje vanjske i unutarnje aktivnosti:

1) itanje

2) sluanje

3) govorenje

4) pisanje

5) promatranje

Unutarnje aktivnosti koje odgovaraju vanjskima:

1) doivljavanje2) zapaanje

3) zamiljanje

4) razmiljanje

5) usporeivanje

6) razvrstavanje7) zakljuivanje

8) generalizacija

9) ocjenjivanje

PODJELA METODA

PREMA IZVORIMA SPOZNAVANJA

PREMA VANJSKIM AKTIVNOSTIMA

PREMA NAINIMA I SREDSTVIMA PRENOENJA INFORMACIJA

PREMA SPOZNAJNOJ AKTIVNOSTI UENIKA

PREMA LITERARNOJ KOMUNIKACIJI

NASTAVNE METODE PREMA IZVORIMA ZNANJA

pisani izvori

govorni izvori

slikovni, grafiki izvori

3 tipa metoda: - pisane metode - govorne metode - vizualne metode

U nastavi knjievnosti- razliiti tipovi tekstova prema kojima se odreuju podvrste tekstovne metode:

- knjievnoumjetniki tekst

- knjievnokritiki tekst

- knjievnoznanstveni tekst

- udbeniki tekst

govorni izvori: uenik, nastavnik, snimljeni govor (kaseta, gramofon, magnetofonska vrpca, radijsak ili TV emisija)

vizualni izvori:

slika, fotografija, skulptura

crte, shema, tablica

ilustracija

filmovi, dijapozitivi

TV emisije, grafoskop

NASTAVNE METODE PREMA AKTIVNOSTIMA UENIKA I NASTAVNIKA

Mogu biti: itanje, sluanje, govorenje, pisanje, pokazivanje, promatranje vanjske aktivnosti.

Prema vanjskim i unutarnjim aktivnostima razlikujemo:

itanje

sluanje

pisanje

pokazivanje

promatranje

doivljavanje

zapaanje

zamiljanje

razmiljanje

METODE PREMA SREDSTVIMA I NAINIMA PRENOENJA INFORMACIJA

U osnovi ove podjele nalazi se medijski kriterij. Informacije se prenose izravno ili neizravno. Najee se prenosi govorom ili itanjem (naglas ili u sebi- tiho itanje). Sustav metoda:

- metoda rada s audiovizualnim sredstvima

- metoda rada s auditivnim sredstvima

- metoda rada s vizualnim sredstvima

SUSTAV METODA PREMA RECEPCIJSKOSPOZNAJNIM AKTIVNOSTIMA

Polazi se od recepcijskospoznajnih aktivnosti uenika, logika primanja i spoznavanje knjievnog djela. Podjela metoda:

1. podjela

2. podjela

- metoda stvaralakog itanja

- metoda stvaralakog teksta

- heuristika metoda

- analitiko- interpretacijska metoda

- istraivaka metoda

- sintetizirajua metoda

- reproduktivna metoda

SUSTAV METODA PREMA LITERARNOJ KOMUNIKACIJI

tekst poiljatelj itatelj primatelj

3 tipa metoda: metoda primanja

metoda tumaenja

metoda vrednovanjaMetoda primanja ostvaruje se na prvoj komunikacijskoj razini, razini poetne recepcije. Na drugoj razini itatelj otkriva poruke teksta a na treoj razini ukljuuje knjievno povijesni i vrijednosni kontekst u kojem se tekst osmiljava. TO JE KOMUNIKACIJA S TEKSTOMA!!

LITERARNA KOMUNIKACIJA je sustav uzajamnog djelovanja knjievnog teksta i njegova primatelja i tu su tri temeljne sastavnice:

tekst- izvor informacija

itanje, sluanje- aktivnost

itatelj, primatelj informacije

METODIKI SUSTAVI NASTAVE KNJIEVNOSTI

Knjievnost je sredstvo spoznavanja svijeta, otkrivanje mogunosti za njegovo spoznavanje, izraz je tvorca i jezika kojim je oblikovan. Postoje razliiti metodiki sustavi. Prema njihovoj osnovnoj usmjerenosti moemo ih razvrstati u pet skupinama:

a) dogmatsko- reproduktivni sustav

b) reproduktivno- eksplikativni sustavc) interpretativno- analitiki sustavd) problemsko- stvaralaki sustave) korelacijsko- integracijski sustavDOGMATSKO REPRODUKTIVNI SUSTAV

U njemu je temeljni sadraj povijest knjievnosti. Uenici usvajaju knjievnopovijesne injenice, prepriavaju ''sadraje'' knjievnih djela, iznose podatke iz autorove graanske biografije. Vaan je sadraj nastavnog procesa i teorije knjievnosti koja se prouava deduktivno. Zadaa je uenika da zapamte to vei broj injenica. Nastavnik iznosi gotove sudove i trai da ih uenici usvoje i zapamte.

REPRODUKTIVNO EKSPLIKATIVNI SUSTAV

Uenik prepriava sadraj, ali u jezini izraaj unosi svoje rijei, pokuava objasniti odreene knjievne pojave u umjetnikom tekstu. Ovdje nastavnik ima glavnu ulogu. Ovakav pristup je zastupljen u razdoblju izmeu dvaju svjetskih ratova!

INTERPRETATIVNO- ANALITIKI SUSTAV

Knjievno djelo je temeljni sadraj, a interpretacija djela je je dominantni oblik rada.djelo je predmet estetskog uivanja i estetske spoznaje. U prvoj fazi doivljajno spoznajne motivacije uenik se otvara prema svijetu djela, aktivira emocionalno, intelektualno, moralno, spoznajno iskustvo. Sudjeluje u analizi, izraava zapaanja i sudove o djelu. Karakteristika ovog sustava: dijaloka metoda, metoda heuristikog razgovora i metoda rada na tekstu.

PROBLEMSKO STVARALAKI SUSTAV (novi sustav)

Uenik se stavlja pred knjievni problem i motivira se za znanstveno istraivanje, uenik ne prima gotove spoznaje ve do njih dolazi sam, ui znanstveno misliti. Poetni korak u ovoj je nastavi stvaranja PROBLEMSKE SITUACIJE- postavljanje pitanja i zadataka, teza koje treba potvrditi ili nijekati. Uenici rade u timovima i rjeavaju zadatke i netko referira u ime tima.

KORELACIJSKO INTEGRACIJSKI SUSTAV

Povezivanje srodnih predmeta u zajedniki didaktiki sustav. Ekvivalent je ovom povezivanju nastavnih podruja unutar nastavnog predmeta. Povezuju se nastavni predmeti. Sustav korelacija trai adekvatan metodiki pristup i novi metodiki instrumentarij.

NASTAVNI SAT KNJIEVNOSTI

Sadraj je utvren nastavnim programom, a programski su sadraji rasporeeni po razredima ili obrazovnikm skupinama. Za svaki razred se pak utvruju sadrajne cjeline, nastavne teme i jedinice. Knjievnost kao nastavni predmet ukljuuje knjievnost kao UMJETNOST i kao ZNANOST pa knjievne sadraje dijelimo na:

knjievnoumjetnike

znanstvene (knjievnoznanstvene)

SADRAJ NASTAVNOG SATA MOE BITI:

jedno knjievno djelo

jedna knjievna tema

jedan knjievnoteorijski problem

jedan knjievnopovijesni problem

SVAKI NASTAVNI SAT IMA SVOJ SADRAJ I SVOJE CILJEVE I ZADAE KOJI SU TROJAKI:

- OBRAZOVNE

- ODGOJNE

- FUNKCIONALNEUSTROJAVANJE NASTAVNOG SATA

Nastavni je sat dinamikog ustroja. Sat knjievnosti se ostvaruje po fazama (etapama). Nastavni sat obino ima 4 faze:

a) usmeno provjeravanje znanja

a) pripremanje uenika

b) izlaganje novoga gradiva

b) obraivanje novih sadraja

c) utvrivanje

ili

c) vjebanje (iri pojam od utvrivanja)

d) zadavanje domaih zadataka

d) ponavljanje i provjeravanje

Strukturalni model nastavnog sata:

1. faza: doivljajno- spoznajna motivacija

2. faza: najava teksta i njegova lokalizacija

3. faza: interpretativno itanje

4. faza: emocionalno- intelektualna stanka

5. faza: objavljivanje doivljaja

6. faza: interpretacija

7. faza: sinteza

8. faza: zadaci za samostalan rad

Strukturni model problemske nastave:

1) stvaranje problemske situacije

2) definiranje problema i metoda3) samostalni istraivaki rad uenika4) analiza i korelacija rezultata istraivanja5) novi zadaci za samostalni radNASTAVNA SITUACIJA SASTAVNICA NASTAVNOG SATA

U teoriji strukture nastavnog sata postoje razne strukturne jedinice, nema jedinstvenih termina za oznaavanje strukturnih jedinica. Novije teorije govore o nastavnoj situaciji kao novoj strukturnoj jedinici nastavnog sata. Nastavna situacija obuhvaa odreenu koliinu sadraja koji se prima, usvaja, interpretira u odreenom vremenu. Pri ralanjivanju oslanjamo se na poznatu podjelu: UMJETNIKI I ZNANSTVENI SADRAJ. U nastavnoj situaciji mogu se javljati:

a) sam umjetniki sadraj

b) samo znanstveni sadraj

c) kombinirano

U interpretaciji lirske pjesme sadrajne jedinice mogu biti brojne i razliite. U interpretaciji Matoeve lirske pjesme 1909. sadrajne jedinice mogu biti:

nastanak pjesme

naslov pjesme

emocionalno ustrojstvo

tematsko motivska utemeljenost

struktura

stilska sredstva

pjesma je antologija

Uz sadraj svake nastavne situacije odreuju se ciljevi i navode metodika sredstva za njegovo ostvarenje.

Imenovanje nastavne situacije

prema temeljnom sadraju to ga obuhvaa

prema metodikim postupcima kojima se ostvaruje

prema recepcijsko-kognitivnim aktivnostima uenika

TIPOVI NASTAVNIH SATI IZ KNJIEVNOSTI

1. TIPOVI SATA PREMA SADRAJU:

sat interpretacije knjievnog djela

sat teorije knjievnosti

sat povijesti knjievnosti

2. TIPOVI SATA PREMA ORGANIZACIJSKOM KRITERIJU NASTANVOG PROCESA

uvodni sat

sat itanja i analize djela

zakljuni sat

3. TIPOVI SATA PREMA CILJU I ZADAAMA

sat uzimanja novog gradiva

sat ponavljanja i utvrivanja

sat provjeravanja i ocjenjivanja

kombinirani sat

4. TIPOVI SATA PREMA STATUSU

Obvezni

Fakultativni

Izborni

5. TIPOVI SATA PREMA DOMINANTNOM OBILJEJU

Temelje se na nastavnim sredstvima, izvorima i metodama. Razlikujemo:

sat izlaganja

sat dijalog

sat samostalnog rada uenika

sat koncert

sat dramski spektakl

sat kino

tel. sat

rad. sat

seminarski tip sata

kviz sata

sat lektire:

uvodni sat

sat reklamiranja (promidbe) knjiga

sat produbljivanja shvaanja proitanog

sat recenziranja

Pri klasifikaciji uzima se u obzir dominantna odrednica prema kojoj se klasificira tip sata (sadraj, organiziranje sustava, cilj, metodika sredstva, status, nain pripremanja sata.)

TIPOVI SATI I FAZE

(STUPNJEVI KNJIEVNOG ODGOJA I OBRAZOVANJA)

1. PREDKOLSKO RAZDOBLJE : knjievni odgoj se ostvaruje u domu i predkolskim ustanovama

2. RAZDOBLJE OD 6-9 G (PRVA 3. RAZREDA OSNOVNE KOLE): djeca sustavno stjeu knjievni od. i ob.

3. RAZDOBLJE OD 9-13 G. (4,5,6.R.): obiljeja su naivno realistiki odnos prema knjievnosti. Djeca primaju umj. Stvarnost kao dio svakodnevnice, imaju jako razvijenu lit. Imaginaciju.

4. RAZDOBLJE OD 13-15- GODINE (7,8.R): visoki stupanj emocionalnog proivljavanja dogaaja i likova, naziva se jo fazom lit. Moralizma.

5. RAZDOBLJE OD 15-17 G. (PRVA DVA R. SR.K.): dolazi do izraaja misaoni pristup knjievnog djela, javlja se stav i sud koji pokazuje iskljuivost i proutrjenost.

6. RAZDOBLJE OD 17-19- G (3,4.R.) : izgrauje se kritiko miljenje, osamostaljivanje u istraivanju knj. Pojmova.

7. SOCIOLOKO KNJIEVNO OBRAZOVANJE (fakultet): profesionalni karakter, formiranje strunjaka razliitih profila.

Metodika istrauje obiljeja knjievne recepcije uenika:

a) dobna osobina

b) metodiki postupci

c) okolnosti u kojima se prima djelo

POJEDINI STAVOVI TIPOVI SATI

SAT INTERPRETACIJE

Analiza djela ukljuuje se u sve faze od. i ob. , u svim raz., razvijaju se recepcijske sposobnosti.

1. faza: stvaraju se uvjeti u komunikaciji s djelima

2. faza: uvodi se uenika u int. teksta, razvija se interes za samost. itanje

3. faza: razvija se kult. it. , naini itanja, i izostavlja se literarna percepcija

4. faza osposobljava uenika za samostalnu interpretaciju

5. faza interpretaciju se podie na viu razinu ( razvijaju se tipovi recepcije)

SAT TEORIJE KNJIEVNOSTI

Povezuje se sa satom int. i satom pov. knji. Javlja se u 7. i 8. raz. U srednjoj koli pojavljuje se u samostalnom obliku (odnos meu umjetnostima, pjesniki jezik, pojam umjetnosti)

SAT POVIJESTI KNJIEVNOSTI

Prema sadrajima dominantni sat knji. moe biti:

sat o piscu

sat o pravcu

sat o epohi tj. povijesnom razdoblju

Javlja se ve u os.k. (7.i 8. r.). Uvod u knji. djelo, obrada pisca i epohe ili druga knji. tema moe biti sastavnicom, nastavna situacija u trajanju od nekoliko do 20-ak min., a moe biti i kao posebni sat u trajanju od 45 min.

Razlikujemo:

- Uvodni sat

- Uvodnu nastavnu situaciju

Knjievno djelo svojom temom, sadrajem i idejama stoji u odnosu prema doivljajima i iskustvima. Na uvodnom satu:

iznose se u govornom ili pisanom obliku iskustva i doivljaji uenika

pokazuju se rezultati njihovog izvannastavnog rada

rabe se sadraji drugih umjetnosti (sluanje djela, gledanje filma)

dojmovi s ekskurzije

posjet muzeju, kazalitu, galeriji

susret s piscem ili izloba pievih djela

SAT UZIMANJA NOVOG GRADIVA

Na satu se upoznaje novo djelo, novi tekst,. To je sat int. knji.-umj. teksta. U metodikoj lit. Navodi se sat itanja i analize djela. zadae:

upoznavanje novog sadraja s uenicima

razvoj sposobnosti i vjetina

SAT POVIJESTI KNJIEVNOSTI

(SAT O PISCU)

Javlja se ve u treem razredu osnovne kole kada uenici u mlaim razredima upoznaju osnove biografske obavijesti i to na satu interpretacije. Za uenike sedmog i osmog r. Biografski se sat moe temeljiti na razmatranju pieva djetinjstva, djeatva, mladosti i zrelih godina. Svaka od tih faza treba se ilustrirati. Pisac se prouava po fazama. (KRLEA: prvobitno romantina faza, naturalizam-realizam, glembajevska faza, moderni mitski realizam i socijalistika stvarnost.)

U tradicionalnom biografskom satu bitna je faktografija. Ovaj se sat pojavljuje kao uvodni ili zakljuni sat, neki se zauzimaju za jedan, a neki za drugi. Sinteza treba obuhvatiti sve bitne spoznaje prethodnih sati. Sat moe imati ovakvu sadr.- strukturu:

odreenje stvaralakog opusa

pieva poetika

razvojna faza

stavljanje u povijesni kontekst odnosno idejna umjetnika vrijednost

SAT O KNJIEVNOM PRAVCU (EPOHI)

Obuhvaa materiju iz raznih podruja (knjievnost, filozofija, sociologija, kulturologija)jer jednu epohu ini vie sastavnica. Ta usmjerenost na sadraj raznih disciplina trai primjenu naela korelacije. Na satu treba ostvariti emocionalno ozraje i teiti doaravanju duha odreene epohe. Epoha se ne upoznaje kao popis pojava ve kao sustav vrijednosti. U uvodnom satu se postavljaju okviri za ostale sate.

SAT UZIMANJA NOVOG KNJIEVNO TEORIJSKOG GRADIVA

Usvajaju se novi pojmovi, definicije i zakonitosti knjievnog stvaranja i oblikovanja. Primjenjuju se putem indukcije ili dedukcije. Teorijsko knjievno znanje uenici stjeu itanjem i analizom djela te zapaanjem i analizom pojava, u knjievnom tekstu ue se zakonitosti stvaranja i postojanja. Primjenjuju se razliite vjebe indukcije i dedukcije. ime se ostvaruju odreene knjievne sposobnosti i vjetine. Najea struktura sata:

motiviranje

odreivanje i prezentiranje izvore

promatranje pojava

analiziranje pojava

stvaranje i imenovanje tj. definiranje pojma

primjena usvojenog pojma

zadavanje zadataka za samostalni rad

ZAKLJUNI (SINTETSKI) TIP SATA

Slijedi nakon analitiko- interpretativnog sata. Temelji se na spoznajama koje su uenici usvojili na prethodnim satovima. Taj sat o stvaralatvu pisca obuhvaa i usustavljuje sve vanije spoznaje koje su uenici usvojili na prethodnom satu. Ovaj se tip sata naziva stvaralaki portret pisca.

Na zakljunom satu sve spoznaje do kojih se dolo u prouavanju svrstavaju se u cjeline koje tvore vrsti sustav.

PONAVLJANJE I UTVRIVANJE

Ima posebno mjesto i ulogu, sastavni je dio gotovo svakog nastavnog sata, ali se organizira i poseban tip sata na kojem je to glavni sadraj. Programske cjeline:

1. obrada pisca

2. obrada razdoblja

3. obrada veeg broja knji. djela

4. upoznavanje tj. int. tekstova iz tem. Krugova

Po sadraju moe biti razliit, to je tematsko i kompleksno ponavljanje. Na tom satu ve usvojeni podaci i definicije dovode se u novi poredak. Postoje dva osnovna tipa ponavljanja: reproduktivno i produktivno. Produktivno ima dominantnu ulogu , moe se ostvariti:

usporeivanjem pojava

sintetiziranjem

usustavljivanjem

preoblikama

konkretiziranjem

aktualiziranjem

Reproduktivno ponavljanje odnosi se na pov.-knji. injenice. Usporeuju se rani knji. sadraji, tekstovi iz istog tematskog kruga. Odrednice mogu biti tematskog ili anrovskog karaktera. U preoblike idu dramatizacije tekstova, stvaranje scenarija za film, tv. I radio emisija isl.

Moe se upriliiti takav sat na poetku k. Godine, na kraju tromjeseja ili k. Godine.

SAT PROVJERANJA I OCJENJIVANJA

Organizira se radi provjere stupnja usvojenosti znanja, sposobnosti i umijea i radi vrednovanja tog stupnja ocjenjivanja. U tvruje se nastavno gradivo na kojem e se provjeriti stupanj usvojenosti, za svaki razred utvreni su elementi koji ine znanje o knjievnosti. Znanje se oituje na razliitim razinama:

znanje prisjea

znanje prepoznavanja

znanje reprodukcije

operativno znanje

stvaralako znanje

U nastavi knjievnosti provjeravaju se i specijalne sposobnosti i vjetine, npr: sposobnost interpretiranja koja ukljuuje razne sposobnosti: govornog i pisanog izraavanja. Prevladava usmeno ispitivanje, ali u suvremenoj nastavi esti su i oblici usmenog izraavanja, kao npr:

odgovor na pitanje

citiranje teksta koji se to pokazuje

sam. int. teksta

govorenje knji.-umj. teksta napamet

parafraziranje

U pismenom izraavanju najee se javljaju analitika i pismena te grafika provjeravanja.

Takvo provjeravanje ima svoje met. posebnosti i prednosti i nedostatke.

Prednosti:

vei stupanj objektivnosti

ujednaenost po teini

provjera pismene rijei

manja uzbuenost

u istoj vremenskoj jedinici provjerava se znanje svih uenika

Najbolji rezultati postiu se usklaivanjem usmenog i pismenog provjeravanja. . Razne tehnike u pisanom provjeravanju:

odgovor na pitanje

zadaci viestrukog izbora

zadaci sreivanja

zadaci uvrtavanja

zadaci preraivanja

zadaci dopunjavanja

dokazi

KOMBINIRANI TIP SATA

Sadri odreene sastavnice ostalih tipova sati. Posebnost je u kombiniranju raznih sadraja i sadrajnih elemenata: knjievno-umjetniki tekst, knjievno povijesni podaci, knjievno teorijski pojmovi, lingvistiko stilistika materija. Mogu se javiti i iri sadraji: film, glazba, scenska umjetnost

Organizacijske komponente:

-pripremanje motiviranja

najavljivanje teme

usvajanje novih sadraja

ponavljanje i utvrivanje

samostalan rad

provjeravanje i ocjenjivanje

Kombinirani sat ne mora imati sve navedene sastavnice, moe se javiti i provjera usvojenih sadraja.

SAT SAMOSTALNOG RADA UENIKA

Istie se kao temelj i tema obrazovanja. U ovom satu uenici uz samostalno uz djelomino posredovanje ili bez nastavnika stjeu spoznaje, razvijaju sposobnosti i navike. Javlja se u raznim odgojno obrazovnim situacijama:

u nastavi, na satu

u izvannastavnim aktivnostima

u izvankolskom radu

Najpoznatiji odraz sata je pisanje k. zadae o zadanoj ili izbornoj temi. Sadraj ovog sata moe biti razliit:

1. interpretacija teksta

2. prouavanje stvaralatva pisca

3. prouavanje pravca, epohe

4. sadraj iz teorije knjievnosti ili umjetnosti

U nastavnoj praksi najei je sat samostalne interpretacije teksta. Neki dre da tako uenici sporo odlaze do rjeenja, a neki smatraju da je to najuspjeniji put k odgoju i obrazovanju. Za sat samostalne interpretacije treba obaviti pripreme i predradnje. Pripremanje uenika obuhvaa:

1. itanje teksta

2. istraivanje uenikih odnosa prema tekstu

3. odreivanje knjievno-teorijskih, povijesnih i drugih odrednica

Uz samostalno itanjem mogu se dati pitanja i zadaci koji uenika usmjeravaju prema odreenim problemima u tekstu. To je usmjereno itanje tekstaSTRUKTURNI MODELI SATA SAMOSTALNOG RADA UENIKA

LIRSKA PJESMA

motivacija

itanje teksta

organizacija samostalnog rada

samostalan rad uenika

sreivanje rezultata samostalnog rada

BASNA

orijentacijska anketa

organizacija samostalnog rada

samostalan rad

analiza

BAJKA

utvrivanje recepcijskih karakteristika

organizacija samostalnog rada

samostalan rad uenika

sinteza

NOVELA, ROMAN, DRAMA, KRITIKO-ESEJISTIKI TEKST, PISAC, EPOHA, PRAVAC

SAT- KONCERT

SAT -DRAMSKI SPEKTAKL

KINO- SAT

KOLSKA INTERPRETACIJA KNJIEVNOG DJELA

U modernoj nastavi knjievno djelo je temelj nastave, a analiza djela temelj je moderne nastave knjievnosti. U previm desetljeima nakon drugog svjetskog rata knjievna analiza postaje sredinjim problemom. U hrvatskoj poslijeratnoj knjievnoj kritici i u znanosti o knjievnosti bio je dominantan socioloki aspekt u interpretaciji djela. Osjea se prodor kreativnijih metoda i uzmah pozitivizma. Osobitu pozornost dobila je stilistika kritika (ovom se metodom sluio Ivo Frange). Prema modernoj metodologiji knjievno djelo zauzima sredinje mjesto. Knjievno djelo je i sredite i ishodite nastavnog procesa. Umjetniko-estetska biti djela nije povijesno uvjetovana. Interpretacija djela uzima u obzir:

- da je djelo individualna tvorevina

- zanemarivanje knjievno- povijesnog konteksta, interpretacija se pretvara u vid impresionistikog pristupa djelu

KNJIEVNO DJELO U ODGOJNO- OBRAZOVNOM PROCESU

Uenik je punopravan estetski subjekt. Zadae interpretacije su da pobude estetsku doivljajnost, treba istraivati knji.-estetske sposobnosti, oblikovati knjievni ukus. U novom metodikom sustavu interpretacija teksta nova je uloga nastavnika. On prestaje biti predava u tradicionalnom smislu rijei, on vodi uenika do doivljajnosti, do samostalnog rada. Nastavnik mora temeljito i sustavno poznavati djelo i metode njegove interpretacije. Improvizirane interpretacije unose u nastavu povrnost, brbljavost, proizvoljnost i anarhiju. Uenik gubi respekt i pretvara se u improvizatora.

INTERPRETACIJA I TEORIJA SPOZNAJE

Uspjena se interpretacija temelji na razraenom psih.-spoznajnom aspektu. U toj razradi ona se oslanja na rezultate suvremene estetike koja se bavi estetskim doivljajem i spoznajom. U oblikovanju estetskih doivljaja znaajnu ulogu ima primaoeva mata. Doivljajno djelo ima nekoliko faza:

a) izravna percepcija djela

b) reagiranje afektivnog sustava

c) racionalno reagiranje

PRIMANJE ESTETSKE PORUKE

Pred knjievnim djelom ovjek doivljava posebnu vrstu uzbuenja, doivljava unutranji preobraaj. U estetskom doivljaju isprepliu se racionalni i emocionalni osjeaji, emocionalno otvara prostore intelektualnoj aktivnosti.

DOIVLJAJNO INTIMNI I LOGIKO INTELEKTUALNI PLAN

U recepciji knji. Umjetnine postoje ova dva plana. kolska interpretacija mora ih oba uvaiti. Djelo je objekt doivljavanja, uivanja i spoznavanja. Djelo i spontano prodire u svijet primatelja, ali u nastavi je potrebno odreenim postupcima uenike pripremiti na susret s djelom, usmjeriti psiholoku aktivnost prema odreenim podrujima.

PRIMAOEV DOIVLJAJNI KONTEKST

Potrebno je ispitati uenikovu senzibilnost kako bi interpretacija bila primjerena njegovim psiholokim mogunostima. Ispituje se kako uenici reagiraju na pojave u djelima, na pojedine tekstove, posebice na djela klasine literature. Neki knjievni tekstovi javljaju se u O i S. U takvim sluajevima interpretacija se razlikuje u postupcima i opsegu na niem i viem stupnju (:Voka poslije kie- vizualni elementi, uenika zaokuplja bljeskanje kapi na kii; sadraj se moe staviti u kontekst- misaona pjesma; gimnazijska intrpretaciaj ujedinjuje doivljajno estetski i knjievno- povijesni).

METODIKI POSTUPCI U INTERPRETACIJI KNJIEVNOG DJELA

Proces interpretacije teksta mora biti u skladu sa zakonitostima doivljavanja i shvaanja umjetnikog djela. Polazei od toga obrada umjetnikog teksta prolazi kroz tri glavne faze:

a) percipiranje djela

b) reagiranje afektivnog sustava, pokretanje asocijacija i misli

c) racionalno obuhvaanje djela

Organizacija sata gdje se ostvaruje doivljaj i spoznaja umjetnikog djala, uenik je estetski subjekt. Nastavni proces knjievnog sata ima ove osnovne faze:

I. doivljajno- spoznajna motivacija uenika

II. najava teksta

III. lokalizacija teksta

IV. izraajno itanje (interpretativno itanje)

V. emocionalna stanka (psiholoka stanka)

VI. objavljivanje doivljaja i njihova korelacija

VII. produbljivanje doivljaja

VIII. analiza teksta (interpretacija teksta)

IX. uopavanje i zakljuak (generalizacija i sinteza)

X. samostalni stvaralaki rad uenika

XI. zadavanje domaeg rada

Svaka od faza ima svoj sadraj, ciljeve, metodike postupke, br. I, II, IV, V, VI- pripremanje za analizu, III, VII, VIII, IX, X, XI- priprema za interpretaciju.

I. PRIPREMANJE UENIKA ZA DOIVLJAVANJE TEKSTA

Uenike je potrebno doivljajno i spoznajno pripremiti za shvaanje teksta. Za analitiki pristup vri se spoznajna, intelektualna priprema, a za pristup umjetnikom tekstu potrebno je izvriti doivljajnu i spoznajnu pripremu. U metodikoj literaturi- razliita sredstva i postupci motivacija. Prema sadrajnoj usmjerenosti razlikujemo slijedee tipove motivacija:

a) motivacije utemeljene na osobnimj iskustvima uenika (emocionalno, moralnim, socijalnim, intelektualnim)

b) motivacije utemeljene na knjievno-teorijskoj i knji.-povijesnoj osnovi

c) motivacije utemeljene na likovnim djelima

d) motivacije utemeljene na filmskim djelima

e) motivacije utemeljene na glazbenim predlocima

f) motivacije utemeljene na ope-kulturnim sadrajima

g) motivacije utemeljene na lingvistiko-stilistikoj osnovi

h) motivacije utemeljene na sociolokoj i povijesnoj osnovi

Izbor motivacija treba biti u skladu s prirodom teksta, njegovimj estetsko- idejnim ciljevima.

a) Motivacije utemeljene na osobnimj iskustvima uenika (emocionalno, moralnim, socijalnim, intelektualnim)

Sadraje i podatke iz uenikova svijeta moemo aktivirati razliitim metodikim postupcima. Pripremanje uenika za doivljavanje teksta ostvaruje se dijalokim metodama, metod. demonstracije, samostalnim izlaganjem. Najee se organizira ratgovor, motivacijski ili kontrolni.

b) Motivacije utemeljene na knjievno-teorijskoj i knji.-povijesnoj osnoviUenikovo poznavanje knjievnih djela, knjievno povijesnih i knjievno teosrijskih podataka koji dolaze u interpretaciji- mogu biti takoer polazite u motivaciji. Kratkim razgovorom o djelu i piscu- uenike misli mogu se usmjeriti na doivljavanje teksta. Recitiranje stihova, sekundarni izvori (kritika, dnevnici...) mogu biti prikladna priprema za doivljavanje teksta.

c) Motivacije utemeljene na likovnim djelima

Likovna ostvarenja mogu biti plodna osnova za doivljavanje i pripremu uenika prije obrade knjievnog teksta. Likovno djelo unosi u nastavni proces svjeinu za doivljavanje lijepog, za samoizraavanje. Mogu biti ilustracije epizoda iz romana, drama, portereti knjievnih likova...

Vano je potovati neke kriterije kod motiviva likovnih djela:

- likovno djelo mora biti primjereno uenicima

- likovno djelo treba izazivati interes

- likovno djelo korespondira s knjievnim djelom

- izbor likovnog djela ovisi o ciljevima sata

Promatranje i analiza slike prolazi kroz nekoliko faza:

1.faza: obavijesti o likovnom stvaraocu, kada je djelo nastalo, gdje se uva,...

2.faza: prikazuje se uenicima odabrano likovno djelo, promatranje slike bez intervencije nastavnika

3.faza: razgovor o slici, uenici iskazuju svoje dojmove i doivljaje, zatim se prelazi na analizu djela

d) Motivacije utemeljene na filmskim djelimaKao nastavno sredstvo film ima razliite primjene- za motiviranje uenika, za upoznavanje autobiografije, za inter. knji. djela, za prikazivanje knjievnog razdoblja,... Takvi filmovi obino prikazuju opise pisaca u prostorima njihova svakodnevnog ivota. Primjena filma se ostvaruje u nekoliko faza:

1.faza: to su uenici itali o piscu o kojem film govori

2.faza:uputiti uekike kako gledati film

3.faza:provodi se analiza karakteristinih prizora

e) Motivacije utemeljene na glazbenim predlocimaSluanjem glazbe stvara se prikladno ozraje za dublje doivljavanje i interpretaciju knji.djela. ako je glazbeno djelo komponirano na predloku djela- usporeuju se. Uenike treba usmjeravati kako e sluati )Vivaldi: skladbe na temu godinjih doba).

f) Motivacije utemeljene na ope-kulturnim sadrajimaKoriste se razliiti ope-kulturni sadraji, povijesna znanja

g) Motivacije utemeljene na lingvistiko-stilistikoj osnoviU uvodnoj dionici zadravamo se na rijeima i izrazima teksta, zapisujemo i stvaramo ugoaj za doivljavanje tiva. Uenici upoznaju nepoznate rijei, pojmove i stilistike pojedinosti. U ovoj se fazi ne objanjavaju sve nepoznate rijei. preporuka- sve one rijei koje uenici shvate preko konteksta objanjavaju se u fazi ponavljanja ili produbljivanja teksta.

h) Motivacije utemeljene na sociolokoj i povijesnoj osnovi

Knjievno-povijesni i drutveni komentar u uvodnoj fazi ne smije biti preirok. Nekana nije ni potrebno drati uvodni dio ako imamo tekst, epsku pjesmu koji korespondiraju s povijesnim dogaajem- onda se odmah prelazi na interpretativno itanje.

II. NAJAVA TEKSTA

Obino se ostvaruje prepriavanjem naslova teksta i njegova autora, prvo usmeno, a zatim pisanjem na plou. Ponekad izostaje samo najavljivanje pa se polagano dolazi na temu.

III. LOKALIZACIJA TEKSTA

To je zapravo dovoenje teksta u prirodnom obliku odakle je uzet. Osobnost autora, dovoenje djela u knjievno- drutveni kontekst. Susreemo dvije vrste tekstova:

nesamostalni (ovisni) tekstovi: krai ili dui odlomci izdvojeni iz romana, drame, pripovijetke

samostalni (cjeloviti, neovisni) tekstovi:cjeloviti tekst- novela, crtica, epska / lirska pjesma

Lokalizacija moe biti provedena prije scene koja se lokalizira, kratko se iznosi razvoj radnje do epizode koja se ita. Lokalizacija se oblikuje jednostavnim i saetim reenicama koje uenicima prenose potrebne informacije. Lokalizacija se ostvaruje i dijalokim metodama ako su uenici proitali djelo u cjelini. Lokalizacija obuhvaa i podatke izvan djela, knji.-povijesni kontekst u kojem je djelo nastalo.

Lokalizacija samostalnog djela

Samostalnost knjievnog djela je prividna, knjievni tekst jest autonoman ali nije izdvojen iz prostora i vremena.

Kako uenicima prezentirati djelo u lokalizavciji?

A) uenici su zapisivali sve to su nastavnici govorili (starija metoda)

B) nekoliko postupaka (novije metode)

a. metoda rada s udbenikom

i. dobivaju zadatak da proitaju tekst

ii. da zapiu najbitnije injenice

b. na temelju pievih izjava

i. kako je djelo nastalo

ii. upotreba dokumentiranih izvora

c. primjena dijakronijskih i sinkronijskih tablica

i. bibliografski podaci za odreenu knjievnu pojavuIV. IZRAAJNO ITANJE

Vrsta itanja kojom se govorno oivotvoruje umjetniki tekst naziva se izraajno, estetsko, interpretativno itanje. Izraajnim itanjem se javlja emocionalno i logiko stajalite, uspostavlja se intimni kontekst, imaginacija i razumijevanje. S obzirom na znaenje i teinu teksta nastavnik ita jedan put. Iznimno uenik ali uz dobru pripremljenost. Tekst se ita bez prekida. Nastavnik priprema uenike za itanje teksta i budi u njima interes za tekst. Kako se pripremiti za izraajno itanje? Studiozna priprema, itatelj mora spoznati tekst u svim njegovim pojedinostima. Priprema za interpretativno itanje u prvoj fazi itatelj studira, upoznaje sadrajna i misaona estetska znaenja, ita kritike komentare o tekstu i interpretaciji. Uiteljevo pripremanje ukljuuje i sluanje snimki koje su interpretirali poznati glumci. Uz itanke postojale su i zvune itanke.

V. EMOCIONALNA STANKA

Potrebna je stanka u kojoj se koncentriraju prvi dojmovi o tekstu. Preputaju se intimnom doivljaju teksta koji to prua. To je kratka utnja, unutarnje oslukivanje- da na svoj osoban nain zastane nad samim tekstom. Psiholoka stanka vremenski traje jeko kratko. Za vrijeme stanke nikakvi se postupci ne izvode po razredu.

VI. OBJAVLJIVANJE DOIVLJAJA

Prelaz iz spontanog , osjeajnog pristupa djela u njegovo racionalno spoznavanje. Bilo bi poeljno da tijekom razgovora o djelu nastojim odrati psiholoku aktivnost uenika a ne da ona splasne. Razgovor i analiza bi trebali biti produebnje emocionalne i misaone napetosti. Izraavanje doivljaja je suptilna aktivnost. Nastavnik treba voditi rauna o osjetljivosti situacije. Osobito je afirmirana dijaloka metoda. Pri oblikovanju pitanja treba imati na umu nekoliko stvari:

pitanja pokreu uenika na izraavanje

pitanja slue za utvrivanje uenikovih reakcija

pitanje se usmjerava prema reakciji uenika

pitanje se odnosi na sve uenike

Iako je za izraavanje doivljaja najea dijaloka metoda, ona ima i svoje nedostatke: ne mogu svi uenici iskazati svoj doivljaj i bivaju stavljeni u drugu skupinu jer se najee uvijek ispituju najbolji uenici i tako dolazi do pasiviziranja razreda. Zbog toga postoji i druga metoda a to je metoda umenog pitanja i pismenog odgovora (tako je mogua kontrola svih uenika).

VII. PRODUBLJIVANJE DOIVLJAJA

U prvom dodiru s tekstom uenik ga doivljava i ima ve opi dojam. Ako je nastavnik zaista izraajno itao uenici se u potpunosti preputaju doivljaju djela. Uenike moemo prepustiti da se sami suoe s tekstom, da sami potrae mjesta koja su ih se najvie dojmila. Produbljivanje doivljaja prije analize najbolje se postie tihim itanjem. Treba to vie pusti uenike da govore i postavljaju si meusobno pitanja. Nastavnik sam usmjerava uenike.

VIII. ANALIZA TEKSTA

Najvaniji dio nastavnog procesa i interpretacije knjievnog djela, to je najsloeniji dio sata.. to emo podvrgnuti analizi ovisi o vie faktora:

o vrsti i obiljejima teksta

o dobi uenika, njihovu znanju, sklonostima

o situaciji u razredu i izvan njega

o nastavnikim namjerama u vezi s tekstom

Na jednom satu nije potrebno analizirati sve sastavnice nekog djela. Teite je analize nekada na sadraju, kompoziciji, jeziku, a nekada i na stilskim komponentama i sl. U kolskoj interpretaciji moe se uzeti za polazite onaj element koji se pri itanju najvie namee primateljevu doivljajnom svijetu.

Kompozicijska analiza

Kompozicija je odreeni raspored grae u knjievnom djelu. U kompoziciji se odraava struktura teksta. Nije preporuljivo tekst dijeliti na veliki broj dijelova (max. 5-8). Svako umjetniko djelo je kompozicija- vano je da to uenici shvate. Uenik treba znati to je bitno unutar svakog dijela i dati mu naslov. U razredu se iznose razne varijante naslova te zajeno s uenicima bira se najbolji naslov. Sastavljanje plana proitanog- plan je najkraa reprodukcija knjievnog teksta.

Analiza likova

U strukturi knjievnog djela likovi imaju prvorazredno znaenje, njima su podreeni drugi dijelovi: fabula, dijalog, eksterijer, interijer. Likovi su nositelji pievih ideja, miljenja, stavova, opredjeljenja,... U analizi knjievnog lika treba uvaavati kompleksan pristup; mogu se primijeniti razni pristupi:

- etiki pristup

- psiholoki pristup

- socioloki pristup

- povijesni pristup

- lingvist- stilistiki pristup

- filozofski pristup

Uenici prvo utvruju koji likovi postoje, iznose svije antipatije / simpatije prema likovima, svoja zapaanja... Razvrstavanje likova u djelo vri se i po drugim kriterijima koji su objektivniji, prema vanosti i mjestu u strukturi djela, prema socijalnim kriterijima...

Jezina i stilska analiza

Najvei dio svog govornog fonda stie se vlastitim promatranjem, sluanjem, govornom preksom, ali svatko svoj govorni fond iuri i itanjem. Rijei se mogu objanjavati na vie naina: demonstracija, slika nekog predmeta, ... Nepoznata rije objanjava se sinonimima...

Uoavanje i razmatranje glavne ideje

Pojam ideje knjievnog djela ima dva opa znaenja:

osobna misao

cjelokupni osnovni smisao djela

U tekstu koji sa analizira uenik i nastavnik trebaju uoiti glavnu misao djela. Uoavanje ideje nije teak posao. Postie se savrenstvo u sadraju , iskazivanje ideje. Ima tekstova gje je glavna misao ve vidljiva iz naslova.

Tema: podruje ivota koji je pisac odabrao za osnovu svog djela kao predmet obrade. Glavna tematska cjelina- ali postoje i manje koje su za glavnu vezane. Temu nekih djela teko je odrediti.

IX. UOPAVANJE I ZAKLJUAK

Izvoenje opeg zakljuka, kratko ponavljanje, usustavljivanje u kratkim crtama. Ponavljanje najvanijih spoznaja koje smo dobili u analitikoj fazi. U praksi rezime je shvaen kao kratki sadraj teksta, o temi i glavnim mislima teksta. U praksi se izlaganja sadraja teksta esto pretvara u opirno prepriavanje teksta- to NIJE SINTEZA.

X. SAMOSTALNI STVARALAKI RAD UENIKA

ee se primjenjuje na knjievnom tekstu s uenicima mlaih razreda. Moe biti usmeno, pismeno, likovno, scensko ili glazbeno ostvarenje. Najei oblik stvaralakog izraavanja jest interpretativno itanje, dramatizacija teksta, itanje po ulogama i sl.

XI. ZADAVANJE DOMAEG RADA

Ova je faza vezana na posljednju fazu... npr.: usporedba postupaka dvaju ili vie likova, obrazloenje pojedinih epizoda...

INTERPRETACIJA DRAMSKOG DJELA

Dramska knjievnost je poseban knjievni rod koji se razlikuje od epike i lirike. Naziv drama ima dvojako znaenje:

za dramsku knjievnost

za jednu vrstu unutar dramske knjievnosti

Dramska djela zasnivaju se na sukobu. Drama je knji.fenomen i pripada umjetnosti rijei ali je i u vezi s kazalitem. Dramski tekstovi su jedne vrste, ak kzalite pripada drugoj vrsti umjetnosti. Razliita klasifikacija dramske knjievnosti (prema predmetu i nainu prikazivanja); knjievna znanost razlikuje:

komedija

tragedija

drama u uem smislu

U razlikovanju komedije i tragedije polazi se od kominog i traginog. Teatrologija polazi od scenskih kriterija i razlikuje:

- drama situacije

- drama karaktera

- komedija intrige

- komedija karaktera

A prema oba kriterija (knjievni i teatroloki) dramska se knjievnost dijeli na:

- obiteljska drama

- herojska drama

- socijalno-plitika

- melodrama

- historijska drama

U komediji ralikujemo nekoliko vrsta:

- satirina

- obiteljsko- drutvena

- lirska

- herojska

- farsa

- vodvilj

- tragikomedija

METODIKI SUSTAV U INTERPRETACIJI DRAMSKIH DJELA

Interpretacija dramskih djela istrauje estetske vrijednosti djela, u kolskim pristupima afirmirale su se dvije osnovne koncepcije:

literarna

teatroloka

LITERARNA KONCEPCIJA pristupa dramskom djelu kao lit.-beletristikom tekstu i interpretaira ga kao posebnu vrstu knjievnosti. Literarna koncepcija pribliava dramsko djelo kao knjievni tekst, a scenska koncepcija uvode ih u spoznavanje zakonitosti scenske umjetnosti.

TEATROLOKA KONCEPCIJA trai drugaije metodike postupke, dodatna nastavna sredstva. Dijete prihvaa dramski tekst kao element igre, pokazuje razvijenost fantazijskog miljenja i osjeaj za scenski govor.. cjelovit put uvoenja uenika u dramsku umjetnost prolazi kroz tri faze:

1.faza: uenici promatraju izvedbu odreenih dramskih situacija u kazalitu, TV, razredu,...

2.faza: itaju i analiziraju dramske i epske tekstove, uoavaju obiljeja dramskog izraza

3.faza: na odabranim dramskim djelima uoavaju obiljeja drame kao knjievnog roda i vrste

Dramsko djelo uenici mogu upoznati na vie naina:

a) individualnim itanjem izvan nastave

b) interpretativnim itanjem

c) gledanjem kazaline predstave

d) gledanjem TV- dramske emisije

e) sluanjem radio-emisije

f) gledanjem dramskog izvoenja, dramske druine

(a) INDIVIDUALNO ITANJE

Djelo koje su uenici upoznali individualnim itanjem, obrauje se na satu lektire i odvija se u etiri faze:

1. pripremna faza

Provjeriti kako su uenici doivjeli dramsko djelo u cjelini uz pomo raznih metodiokih postupaka: dijalogom / anketom / pregledavanjem uenikih pisanih radova / promatranje slikovnih materijala.

2. analitika

Analiziraju se bitne sastavnice dramskog djela, ustrojstvo radnje, likovi, tematski i idejni aspekti djela itd.

3. samostalni rad uenika

Uenici u usmenoj ili pismenoj formi iznose zapaanja o dramskom tekstu.

4. upute za samostalno itanje

Uenik se priprema, motivira i potie na itanje novog dramskog djela.

(b) INTERPRETATIVNO (SCENSKO) ITANJE

Nastavno proces bi se mogao odvijati ovako:

a) IZNOENJE DOIVLJAJA I ZAPAANJA O PROITANOM DIJELU

b) INTERPRETATIVNO ITANJE NOVIH DRAMSKIH SITUACIJA

itati moe uitelj ili uenici koji su za taj sat pripremili odreene dramske scene. Interpretativni itanje se moe sluati i sa kasete, grafomonske ploe,...

c) ANALIZA PROITANIH DRAMSKIH SCENA

d) USMJERENO ITANJE ODREENOG INA KOD KUE

Daju im se odreeni zadaci koje e samostalno rijeiti kod kue. Ti se zadaci odnose na objanjavanje pojedinih scena, postupaka likova,...

e) SAMOSTALAN RAD UENIKA NA SATUUenici iznose svoja zapaanja i rezultate rada. Mogao bi imati ovakvu strukturu:

utvrivanje problema

iznoenje problema

korekcije, dopune, generalizacije

zadaci za domai rad

INTERPRETACIJA DRAMSKE SCENE NA SATU (CJELOVITOG DJELA)

U sluaju kada djeca nisu prethodno upoznali dramsko djelo u cjelini ni pojedine scene- tijek nastavnog procesa u tom sluaju izgledao bi ovako:

a) INTELEKTUALNO I DOIVLJAJNO MOTIVIRANJE UENIKA

b) NAJAVA I LOKALIZACIJA TEKSTAc) INTERPRETATIVNO ITANJE IZABRANE DRAMSKE SCENEd) EMOCIONALNA STANKAe) OBJAVLJIVANJE I KOREKCIJAf) INTERPRETACIJA PROITANE DRAMSKE SITUACIJEg) SISTEMATIZACIJA I GENERALIZACIJAh) MOTIVIRANJE UENIKA ZA SAMOSTALNO ITANJEa) INTELEKTUALNO I DOIVLJAJNO MOTIVIRANJE UENIKA

Objanjavaju se novi i nepoznati pojmovi vezani za interpretaciju teksta te elementi vezani za temu djela. Potrebno je objasniti socijalne, povijesne i druge momente za koje pretpostavljamo da uenici ne poznaju.

b) NAJAVA I LOKALIZACIJA TEKSTA

Ako je predmet interpretacije prva dramska scena iz djela tada lokalizacija nije potrebna. Dovoljno je prije itanja najaviti glavne likove, osnovne obavijesti o njima. Ako se ita scena iz daljnjeg tijeka radnje onda je prisutna lokalizacija (lokalizirati tekst moe i neki uenik koji je djelo proitao).

c) INTERPRETATIVNO ITANJE IZABRANE DRAMSKE SCENE

Tekst se moe itati na razliite naine (po ulogama- uinkovitije i funkcionalnije); temeljito prouavanje i poznavanje dramskog teksta. Pri itanju po ulogama trai se identifikacija s likom i zamiljanje dramske situacije.

d) EMOCIONALNA STANKA

Trenutak kada su uenici obuzeti doivljajem teksta. Uitelj ne obavlja nikakve radnje i promatra izraze lica samih uenika.

e) OBJAVLJIVANJE I KOREKCIJA

Objavljivanje doivljaja uenici iznose pismeno ili usmeno, pitanja se mogu odnositi na ton dramske radnje, uoavanje sukoba, odnose meu likovima,... Nakon to uenici zapiu dojmove nastavnik skupi listie te se iznose odgovori...

f) INTERPRETACIJA PROITANE DRAMSKE SITUACIJE

Analiziraju se dramski likovi, kompozicija dramske scene, idejno- tematska osnova. Osim metode razgovora javlja se i metoda rada na tekstu (glasno itanje, usmjereno itanje, itanje s podcrtavanjem,...)

g) SISTEMATIZACIJA I GENERALIZACIJAZapaanja, sudovi i zakljuke do kojih se dolo u analizi treba srediti i izvesti generalizaciju (oupavanje).

h) MOTIVIRANJE UENIKA ZA SAMOSTALNO ITANJE

Na kraju nastavnik motivira uenike za itanje novog djela, gledanje u kazalitu, na TV,...

INTERPRETACIJA DRAMSKOG DJELA KOJEG SU UENICI GLEDALI U KAZALITU ILI NA TV

U ovoj interpretaciji analiza uz dramske znaajke obuhvaa i scenske elemente. Tu se polazi od doivljaja kojeg uenici iznose nakon predstave, komentiraju najimpresivnije prizore i likove, kratko opisuju scenu i analiziraju pojedine kreacije pojedinih glumaca. Svoja zapaanja o sceni mogu usporeivati s izvornim dramskim tekstom. U tekstu pronalaze najimpresivnije dijaloge (monologe, analiziraju postupke glumaca u isjecima, analizira izgled i govor glumaca, izgled scene te usporeuje s didaskalijama). Tako se uenici privikavaju na kritiko uoavanje i odgajaju za budue posjetitelje kazalita. Posjet glumaca odnosno scenografa veza kazalita i kole dovodi do obogaivanja nastavnog sata. Gosti mogu biti i amateri, lanovi dramske druine ako su oni izveli predstavu.

Sluatelj tekst prima auditivno, posredovanjem zvukovnih signala, govora, umova, zvukova, glazbe Auditivni signale sluatelj dopunjava vizualnim predodbama, razvija vizualne asocijacije na temelju auditivnih poticaja. Takav nain primanja dramskog teksta odreuje posebnosti metodikih postupaka. Metodiki pristup dramskom tekstu u realizaciji usmjerava se prema scenskom govoru i akustikim scenskim znakovima (popratnim umovima, zvukovima)

Recepcije dramskog teksta u ovoj realizaciji bit e uspjenije ako uenici prethodno proitaju taj tekst, upoznaju ga i uspostavljaju scenski odnos prema tekstu. Radiofonska postava teksta otvara nove mogunosti doivljavanja i spoznavanja.

U metodikom pristupu radiofonsku postavu dramskog teksta uenicima se daju usmjeravajui zadaci koji se odnosi na govor likova, glazbu, umove i zvukove i ostale akustine znakove te usmjeravaju sluatelje na scensko zamiljanje. Nakon sluanja teksta pristupa se provjeravanju recepcije prema zadacima koji smo dali uenicima. U ovu fazu se ukljuuje pisani dramski tekst i utvruju znaajke njegove radiofonske postave. Pozivanjem na izvorni tekst utvruju se vizualni znakovi koji se ne mogu utvrditi radijskim jezikom.

(pitanja i zadaci)- koja se odnosi na dramu

U teoriji interpretaciji istie se vanost kazalita. Koji moe biti bilo koji element koji zaokuplja primateljev doivljajni i spoznajni svijet, taj se element ne smije promatrati zasebno nikada!

TEMATSKO- IDEJNA ANALIZA

Tema podruje ivota koje je pisac odabrao za osnovno djelo!

Katkad je neopenita, a naslov esto upuuje na temu, tema je uvjetovana svim ostalim elementima djela, a dobiva smisao kad se doradi nain na koji je predstavljena.

Tema se razlae na motive, tj. najmanje tematske, a shvaanje motiva vezano je uz fabulu!

Ideja 2 osnovna znaenja:

osnovni stav prema problemu

cjeloukupni smisao djela

Provodi se povezano s analizom likova, kompozicijom djela. Teze koje uenici analiziraju, otkriva ustrojstvo dramskog djela i ima vano mjesto, otkriva raspored izlaganja, nain na koji su sastavljeni pojedini dijelovi i nain na koji su povezani.

SASTAVNICE:

-UVOD

-ZAPLET

-RAZVOJ

-VRHUNAC

-RASPLET

INTERPRETACIJA DRAMSKOG LIKA

Radnja i istali elementi se itjesno povezuju uz likove. Sredinja je uloga lika u strukturiranju djela.Nove teorije ukazuju na centripetalnu ulogu lika. Dramski se teskt sastoji od govora likova i didaskalija, inova i scena koji se dijeli na replike. Pojavljuju se i izvanscenski likovi. Kod literarnog prisutpa liku posveuje se pozornost didaskalijama koje uenici trebaju preskakati, a kod teatrolokog pristupa se analizira odnos liter. Teskta i realizacije na pozornici.

itanje po ulogama je metodiki postupak koji se primjenjuje s viestrukom namjerom gdje se razvijaju stvaralake mogunosti uenika i to je kreativan in. .

SCENSKA IMAGINACIJA

DRAMATIZACIJA TEKSTA PREOBLIKA

, USMENA ILI PISANA

KOLEKTIVNI POSJET KAZALITU

Potrebno je ostavariti vezu izmeu nastave, kazalita i uenika, bitna je nazonost predstavama. 5-6 kolektivnih posjeta tijekom k. godine gdje se izabiru predstave. Prednost imaju dramska djela u nastavnom programu a termini se trebaju uskladiti s nastavom i treba pripremiti uenike.

Gledanje predstave razlikuje edukativne zadae:

-produbiti analizu djela

-upoznati scensku postavu djela

-upoznati zakonitosti scenskog jezika

-uvesti uenike u teatroloku analizu i osposobiti ih za izr.

Zapaanja i ocjenu kazalinog ina. Pri samostalnom itanju primjenjuju se i teatroloki pristupi gdje se postavljaju scenski zadaci.

OBRADA LIRSKE PJESME

u osnovnoj koli vee zanimanje za epske pjesme, a manje za lirske

auditivno, vizualno i samostalno itanje

element subjektivnosti

element estetike

element sugestivnosti

elemente lirske pjesme treba promatrati u strukturi pjesme

struktura sata (od prije)

vano je da se uenici stvarno, jezino i psiholoki pripreme za doivljavanje pjesme

mogu se pitati i alterantivna pitanja ili pitanja viestrukog izbora

anketom se mogu ispitati razlozi asocijacija koje uenici veu uz motive

glazbena, likovna i filmska djela mogu biti zgodni za motivaciju, a pogotovo glazbeno djelo koje treba biti u emotivnom i motivskom suglasju s pjesmom.

INTERPRETATIVNO ITANJE

Nastavnik pjesmu recitira pred razredom, a poeljno je da je prethodno naui napamet, a to bi trebali nakon toga i uenici jer je takvo recitiranje djelotvornije i daje poticaj uenicima. Dok nastavnik recitira uenik moe imati otvorenu knjigu i po potrebi gledati tekst, a recitiranje moe biti popraeno glazbenom pratnjom kao kulisom, katkad se upotrebljava recitacija umjetnika na traci a to osigurava panju, interes i estetski doivljaj.

OBJAVLJIVANJE DOIVLJAJA

ANALIZA PJESME- redoslijed u primanju pjesnikih slika:

-osjetilno

zamiljanje

emocionalni doivljaj

analiza

vraanje u kontekst pjesme

EMOCIONALNO USTROJSTVO PJESME moe biti polazite i predmet interpretacije. Potie primateljevo reagiranje-razlikuju se metodiki pristupi u osnovnoj i u srednjoj koli koji su sloeniji. Predmet bavljenja mogu biti tema i motivi koji se ostvaruju kao dio nekog stiha.

Po anrovskom kriteriju:

lirski

epski

dramski

Po sadraju:

-intimni

-domoljubni

-socijalni

-pejzani

-refleksivni

Prema stilskom kriteriju:

romantini

realistini

modernistiki

ekspresionistiki

impresionistiki

i drugi motivi koji se povezuju uz stilsku formaciju

Analiza motiva povezuje se s idejnom analizom , redoslijed:

utvrivanje i imenovanje

odreivanje podruja kojem pripada

organiziranje motiva u pjesmi

motivska struktura pjesme

Cjeloviti metodiki postupak u analizi motiva (Rosandi)

uoavanje i imenovanje motiva

razvrstavanje prema odreenom kriteriju

uoavanje odnosa

zakljuivanje

Analiza motiva u lirskoj pjesmi u srednjoj koli ukljuuje i povijesno- stilski kontekst. Takav tip zahtijeva ovakav redoslijed:

uoavanje motiva

organizacija

zakljuivanje o motivskoj strukturi i otvaraju novi pristup

analiza se usmjerava prema knjievno-povijesnom i stilskom kontekstu.

U pjesmi mogu prevladavati vizualni ili akustini motivi, a oni mogu biti s obzirom na kretanje: statiki i i dinamiki.

to se tie faza oko odreivanja motiva u nekoj lirskoj pjesmi

definiranje i utvrivanje motiva na samom tekstu

raspored motiva

zakljuci o izboru tih motiva

motivska struktura pjesme

Uenici mogu sluati tekst ili pak zapisivati.

ANALITIKA FAZA MOTIVA

Trai se razvijeniji tip analitikih sposobnosti uenika. Utvruju se glavni i pratei tj. sporedni motivi.

SINTEZA

Analizirani dijelovi se doivljavaju u cjelini ponovnim itanjem i nastavnik postavlja pitanja, a uenici odgovaraju. U ovoj fazi esto uenici uvjebavaju interpretativno itanje.

Uvjebava se prvo po kiticama pa u cjelini. Na kraju se pjesma ui napamet.PANORAMSKI SATOVI

METODIKI PRISTUP EPOHI I PRAVCU (ROSANDI)

Suvremena znanost o knjievnosti usavrila je metode prouavanja knjievnog djela i pravaca, ali tradicionalna metodika nastave knjievnosti nije se posebno bavila obradom knjievnih epoha. U znanosti o knjievnosti u prouavanju epoha i pravaca uvode se ovi termini:

razdoblje, period, pravac, struja, kola

Epoha i stilska formacija su termini novijeg datuma, koji su uvedeni u prvoj etvrtini prolog stoljea. .Pojavljuje se i pitanje periodizacije. Definicije knjievni najee shvaaju kao odreeno razdoblje koje ini jedinstvo. Period je vremenski odsjek kojem vlada sustav knjievnih normi standarda i tendencija.

Zaetke tome daje Antun Barac.

i to putem razdoblja u Hrv od 1849-1868. i to je pokazao sa svih aspekata

PROBLEMSKA NASTAVA KNJIEVNOSTI(ROSANDI:METODIKA KNJ. ODGOJA I OBRAZOVANJA)Bitno je stvaranje problemske situacije kada uenici vlastitim naporom rjeavaju odreeni problem te tak dolaze do vlastitih spoznaja i kreativnih rjeenja za odreeni knjievno umjetniki tekst.

PAGE 1