Upload
sheri
View
124
Download
4
Embed Size (px)
DESCRIPTION
Metodologija psiholo š kih istra ž ivanja. Pravne i poslovne akademske studije Dr Lazar Vrkatić, Novi Sad. Nastavni k i asistenti. Prof. d r Stanislav Fajgelj stanef@ stanef.in.rs www. stanef.in.rs ili preko “Predavači” na www.fpps.edu.rs - PowerPoint PPT Presentation
Citation preview
Metodologija psiholoških istraživanja
Pravne i poslovne akademske studijeDr Lazar Vrkatić, Novi Sad
Nastavnik i asistenti
• Prof. dr Stanislav [email protected] preko “Predavači” na www.fpps.edu.rs
• Doc. dr Jasmina Nedeljković, [email protected]
• Asistent:ma. Miša Avramović, [email protected]
U e-mail poruci obavezno se predstaviti punim imenom i prezimenom i brojem indeksa. Jasno obrazložiti o čemu se radi
Feb. 2013. FPPS 2
Obavezna literatura
• Fajgelj, S. (2012). Metode istraživanja ponašanja (V izdanje). Beograd: Centar za primenjenu psihologiju.
• Slajdovi i gradivo prezentirano na predavanjima i vežbama
Feb. 2013. FPPS 3
Dopunska literaturaFajgelj, S. (2013). Psihometrija, metod i teorija psihološkog merenja (IV izdanje).
Beograd: Centar za primenjenu psihologiju.Rosnow, R.R., Rosenthal, R. (2005). Beginning Behavioral Research – A Conceptual
Primer. New Jersey: Pearson – Prentice Hall.Langdridge, D. (2004). Introduction to Research Methods and Data Analysis in
Psychology. Harlow, England:Pearson / Prentice Hall.Havelka, N., Kuzmanović, B., Popadić, D. (1998). Metode i tehnike socijalnopsiholoških
istraživanja. Priručnik za vežbe iz Socijalne psihologije I i Socijalne psihologije II. Beograd: Centar za primenjenu psihologiju.
Bala, G. (2008). Uspešno pisanje u kineziologiji. Novi Sad: Fakultet sporta i fizičkog vaspitanja.
Coolican, H. (2009). Research Methods and Statistics in Psychology (5th Edition). London: Hodder Education.
Malhotra, N.K. (2007). Marketing Research, An Applied Orientation, 5th Edition, Upper Saddle River: Pearson, Prentice Hall.
Kerlinger, F.N., Lee, H.B. (2000). Foundations of Behavioral Research, IV edition, London: Wadsworth, Thomson Publishing.
Todorović, D. (2008). Metodologija psiholoških istraživanja. Beograd: Centar za primenjenu psihologiju.
. . .Feb. 2013. FPPS 4
Napomene
• Prezentacija je vodič kroz gradivo• To znači da se na ovim slajdovima nalaze poglavlja i celine
koja treba znati• Poglavlja u knjizi koja nisu obuhvaćena slajdovima neće
biti direktno ispitivana• Gradivo sa slajdova hoće• Kandidat da postane pitanje u testu znanja je deo gradiva:
• Koji je istaknut: masnim slovima, kurzivom, velikim slovima ili na drugi način
• Koji predstavlja glavnu celinu, sadržanu u naslovima slajdova• Slajdovi sa oznakom „samo slajd“ označavaju gradivo koje
se mora poznavati u osnovi, sažeto, samo osnovni pojmoviFeb. 2013. FPPS 5
Napomene
• Slajdovi su suviše kratki i sažeti da bi se gradivo razumelo
• Teško je položiti test znanja ako se gradivo ne razume i ne povezuje
• Da bi se gradivo razumelo treba:• Pročitati knjigu i druge izvore, a za odličnu ocenu i ono
što nije na slajdovima • Slušati i učestvovati na predavanjima, vežbama,
konsultacijama. . .• U tom slučaju se može računati na najviše ocene
Feb. 2013. FPPS 6
Ocenjivanje
• Tokom semestra skupljaju se poeni za predispitne obaveze: prisustvo, seminarski, kolokvijum, aktivnost…
• Na MPI struktura bodova je otprilike sledeća:• Prisustvo na časovima 5 bodova• Seminarski rad oko 25 bodova• Kolokvijum oko 35 bodova• Ispit
• Ukupno gradivo oko 70 bodova• Drugi deo gradiva oko 35 bodova
Feb. 2013. FPPS 7
Ocenjivanje • Kolokvijum se polaže polovinom semestra• Seminarski rad se radi tokom semestra• Pismeni ispit
• Ako je kolokvijum položen, na ispitu se polaže samo drugi deo gradiva
• Ako kolokvijum: a) nije položen, b) nije polagan ili c) jeste položen, ali student nije zadovoljan postignućem, ispit se polaže iz ukupnog gradiva
• Rang lista• Usmeni ispit polažu:
• Oni koji su pozvani (granični slučajevi)• Oni koji su položili, ali nisu zadovoljni dobijenom ocenom• Oni kod kojih je ocena sa pismenog sporna
Feb. 2013. FPPS 8
Ocenjivanje
• Kolokvijum i pismeni ispiti se polažu putem testova znanja
• Testovi znanja sadrže PVI i PKO• Granica prolaznosti na testu znanja je 51-60%
bodova (od max. mogućeg), u zavisnosti od odnosa PVI-PKO
Feb. 2013. FPPS 9
Seminarski rad
• Seminarski rad je „predlog istraživanja sa elementima projekta“
• Seminarski rad se radi etapno i redovnost se ocenjuje• Način izrade i druge okolnosti biće dogovoreni na
početnim predavanjima i vežbama• Konsultacije i druge potrebne aktivnosti oko
seminarskog rada se obavljaju na vežbama• Seminarski rad se mora predati do zakazanog roka.
Nakon tog roka se ne prima.• Seminarski rad nije obavezan, ali je teško položiti bez
njegovih bodovaFeb. 2013. FPPS 10
Seminarski rad
• Zaposleni koji ne mogu redovno da pohađaju časove, mogu te bodove nadoknaditi dopunskim seminarskim radom
• Za to je potreban dogovor sa asistentom i profesorom
Feb. 2013. FPPS 11
Ocenjivanje – napomene
• Sistem “bodova i pondera” je nepristrasan (za sve jednak) i kroji se za celinu (za sve studente i generacije)
• Međutim, nepristrasnost znači slepilo za pojedinačne slučajeve, pa studenti mogu biti razočarani
• Delić boda može značiti ocenu manje ili više, ili da li ste položili ili niste
Feb. 2013. FPPS 12
Način formiranja rang liste i ocene
• Bodovi sa kolokvijuma, seminarskog rada, prisustva i prvog ispitnog roka se ponderišu relativno u odnosu na generaciju
• Ukupan broj bodova se formira sabiranjem ponderisanih komponenti i ispita
• Iz ukupnog broja bodova se izvodi konačna ocena, na primer:• ≥ 51 = 6• ≥ 61 = 7• ≥ 71 = 8• ≥ 81 = 9• ≥ 91 = 10
13Feb. 2013. FPPS
Ocenjivanje – usmeni ispit
• Usmeni ispit je predviđen za rešavanje problema “bodova i pondera” i jedino on
• Na usmenom ispitu se ocenjuje:• Razumevanje gradiva• Način prezentacije odgovora• Organizacija, formulacija, naglašavanje bitnog...• Dakle, “opšti utisak”
• To znači da je potrebno poznavanje celokupnog gradiva
Feb. 2013. FPPS 14
Obnavljanje kursa
• Ako se kurs ne položi, on se ponavlja• Ponovo se polaže sa novom generacijom, po
njihovoj prezentaciji, sa njihovom raspodelom bodova itd.
• Ponovo se skupljaju bodovi na aktivnostima (prisustvu)
• Bodovi sa seminarskog, ukoliko ih student ima i zadovoljan je njima, mogu biti priznati u obnovljenom kursu• O tome mora biti postignut dogovor sa asistentom i
profesoromFeb. 2013. FPPS 15
Opšti saveti
• Počnite sa učenjem i izradom seminarskog odmah
• Za savete, informacije i pomoć prvo se obratite asistentima, pa tek onda nastavniku
• Presretanje na hodniku je najmanje korisno zato što neću zapamtiti vaše zahteve i svoje odgovore
Feb. 2013. FPPS 16
Uvod
Istraživanje ponašanja
SAMO SLAJD
Šta su nauke o ponašanju?• Psihologija, neuronauka, pedagogija, marketing,
sociologija, psihijatrija, ekonomija, komunikologija, etnologija – antropologija, kriminologija, menadžment...
• Često se koristi termin društvene nauke, ali psihologija i pedagogija su pretežno individualne nauke
• Humanističke nauke su filozofija, istorija, književnost, jezici itd.
• Postoje i nauke o životu (life sciences), u koje se prvenstveno ubrajaju biologija i medicina
• Nauke o ponašanju izučavaju i ponašanja životinja• Nalaze se između prirodnih i društvenih nauka
Feb. 2013. FPPS 18
SAMO SLAJD
Šta su empirijska istraživanja• Zasnivaju se na prikupljanju iskustvenih podataka putem
čula i merenjem• Prikupljeni podaci se obrađuju i analiziraju• Na osnovu njih se ponašanje opisuje i objašnjava• Podaci služe i za stvaranje novih teorija i proveru starih• Pomoću teorija se objašnjava nastanak, razvoj, odvijanje i
povezanost pojava ponašanja• Podaci služe i za rešavanje praktičnih problema• Empirijska istraživanja stoje nasuprot teorijskim
istraživanjima• Esejima, pregledima, diskursima, diskusijama, misaonim
eksperimentima... u kojima se porede teorije sa teorijama, a ne teorije sa podacima
Feb. 2013. FPPS 19
SAMO SLAJD
Šta su podaci
• Podaci u naukama o ponašanju su pre svega:individualne i grupne razlike u ponašanju
• Individualne razlike su osnovni podatak nauka o ponašanju
• Na osnovu opazivog ponašanja spoznaju se izvori tog ponašanja – spoznaju se osobine, motivi, sposobnosti, građa... objekata
Feb. 2013. FPPS 20
SAMO SLAJD
Dve metodološke mantre
• Metodološki perfekcionizam• Ako istraživanje nije metodološki korektno
sprovedeno – ono nije uverljivo, bez obzira što su rezultati možda tačni
• Metodološki korektna radoznalost• radoznalost treba da bude osnovni poriv
empirijskog istraživanja, ali da bi istraživanje bilo naučno, radoznalost mora biti dopunjena:• kritičnošću i• metodičkom skepsom
Feb. 2013. FPPS 21
SAMO SLAJD
Koje osobine istraživač mora da poseduje
• Entuzijazam• Tolman je rekao: „Na kraju, jedini siguran kriterijum je da se zabavljate”
• Otvorenost • Zdrav razum – praktičnost• Uživljavanje u tuđe uloge• Kreativnost i inventivnost• Samopouzdanje u vlastito suđenje
• „Morate da verujete da primenom vlastitog rezonovanja na empirijske podatke možete otkriti istinu – mali deo nje svakako”
• Sposobnost komunikacije• Briga za detalje• Akademski integritet i poštenje
Feb. 2013. FPPS 22
SAMO SLAJD
Epistemološke osnove istraživanja ponašanja
• Epistemologija je teorija naučnog znanja• Alternativni naziv je filozofija nauke
• Centralna epistemološka pitanja su:• Šta je znanje• Šta možemo znati• Kako znamo to što znamo…
Feb. 2013. FPPS 23
SAMO SLAJD
Šta je znanje
• Sokrat, u Platonovom dijalogu Teetet: „Znanje je opravdano istinito uverenje“
Feb. 2013. FPPS 24
SAMO SLAJD
Šta je znanje
• Ako u nešto uopšte ne verujemo, to ne može biti znanje
• Ako u nešto verujemo, ali to nije tačno, ni to nije znanje
• Konačno, uverenje koje je proisteklo iz nagađanja ili ličnih želja nije znanje, iako je istinito• Ono nije stečeno na pravi način, odnosno nije
opravdano
Feb. 2013. FPPS 25
SAMO SLAJD
Šta je znanje• Znanje mora biti istinito, ali je znanje znanje samo ako je
stečeno na pravi način• Dokazivanje opravdanosti i dokazivanje istinitosti su dva
odvojena procesa• Epistemologija se do danas najviše bavila opravdavanjem
uverenja• Došlo se do više teorija opravdavanja• Najpoznatije su:
• Fundacionalizam – postoje neka osnovna, fundamentalna uverenja, a sva ostala uverenja moraju slediti iz njih, ako žele da budu opravdana
• Koherentizam – sva uverenja koja jedna osoba ima moraju biti koherentna, pa će uverenje biti opravdano ako je saglasno sa ostalima – znanje mora biti koherentno
Feb. 2013. FPPS 26
SAMO SLAJD
Šta je istina
• Šta može biti istinito? • To su na prvom mestu propozicije, odnosno
iskazi• Teorije, mišljenja, stavovi i slične „krupnije”
celine se moraju raščlaniti na pojedinačne propozicije
• Ovde se misli na istinu u smislu „tačno ili pogrešno“, a ne u smislu „istina ili laž“
Feb. 2013. FPPS 27
SAMO SLAJD
Teorije istine
• Aristotelova teorija korespondencije• Sud je istinit ako se slaže sa onim o čemu sudi• Teorija korespondencije kaže da se istina krije u
slaganju misli i stvari• Dakle, istina nije unutrašnje svojstvo suda, nego
njegovo svojstvo saglasnosti sa stvarnošću • Teorija korespondencije je najviše prihvaćena
među filozofima, epistemolozima i istraživačima – ta teorija je „default”.
Feb. 2013. FPPS 28
SAMO SLAJD
Teorije istine
• Teorija koherentnosti kaže da je istina u unutrašnjem skladu mišljenja
• Da bi neki sud bio istinit mora se slagati sa drugim sudovima
• Izvor istinitosti nekog suda (propozicije) su, zapravo, drugi sudovi, a ne stvarnost, kao što je to u teoriji korespondencije.• problem specifikacije, tj. šta odabrati kao skup sudova u
odnosu na koji donosimo odluku o istinitosti• Unatoč problemima, unutrašnja koherentnost ili interna
konzistencija teorije je svima razumljiv i intuitivno jasan zahtev koji naučno znanje mora ispuniti.
Feb. 2013. FPPS 29
SAMO SLAJD
Teorije istine
• Pragmatička teorija istine istinitost suda vidi u njegovim praktičnim posledicama na život
• Začetnik je bio Charles Sanders Peirce, a psiholog William James preuzeo je tu ideju i od nje napravio teoriju istine – pragmatizam.
• Proces otkrivanja istine, koji uključuje neposrednu praktičnu delatnost je ono što vodi misao ka istini
• Značenje hipoteze je samo ono koje je sadržano u njenim efektima na naše iskustvo
• Naglasak je na praksi i akciji kao sredstvima istine – zato pragmatička teorija.
Feb. 2013. FPPS 30
SAMO SLAJD
Epistemološki principi i norme
• Epistemologija je normativna nauka – želimo da nam propiše norme naučnog saznanja
• Epistemologija je meta-nauka, jer su njen predmet proučavanja nauke
• Njena osnovna metoda je logika, pa je nazivaju primenjenom logikom
• Epistemologija se ne bavi empirijskom proverom istinitosti naučnog znanja
• Nažalost, ne postoji meni kriterijuma naučne istine – ali postoji bogato iskustvo i znanje o tome šta je dobro
Feb. 2013. FPPS 31
SAMO SLAJD
Vrednosti naučnog znanja• Kuhnovih pet kriterijuma za izbor naučne teorije („velikih pet”).• Tačnost: „...posledice koje se mogu izvesti iz teorije moraju biti u potvrđenom
slaganju sa rezultatima postojećih eksperimenata i posmatranja”• Najubedljiviji od svih kriterijuma• Ipak, retko sama po sebi dovoljan kriterijum
• Konzistencija: „Teorija mora biti konzistentna: ne samo interno ili sa samom sobom, nego sa bilo kojom drugom trenutno prihvaćenom teorijom koje se odnosi na povezane aspekte prirode”.
• Obuhvat: „teorijske posledice se moraju protezati daleko iza konkretnih posmatranja, zakona ili podteorija za koje su inicijalno bile zamišljene da ih objasne”.
• Jednostavnost: teorija mora uneti „red u fenomene koji bi u njenom odsustvu bili individualno izolovani, i uzeto u celini, konfuzni”.
• Plodnost: teorija mora „otkriti nove fenomene ili prethodno neopažene odnose između onih koje već poznajemo”
Feb. 2013. FPPS 32
SAMO SLAJD
Objektivnost
• Naučno znanje mora biti objektivno• Naučna uverenja odražavaju ono što jeste, što
postoji nezavisno od nas• ne smeju biti „subjektivna” tj. ne smeju biti
sastavljena od naših želja, emocija ili predubeđenja• jedino priroda pojave može upravljati tokom
saznanja• Intersubjektivna saglasnost je preduslov
objektivnosti• Ona ne garantuje saglasnost sa stvarnošću, ali otklanja
loš uticaj partikularnih uverenjaFeb. 2013. FPPS 33
SAMO SLAJD
Opštost ili univerzalnost
• Ne postoji nauka o pojedinačnom• Sve naučno znanje opšteg je karaktera• Što je naučno znanje opštijeg karaktera, ono je
epistemološki vrednije – i obrnuto
Feb. 2013. FPPS 34
SAMO SLAJD
Jednostavnost ili parsimonija
• William Ockhamski je u XIV veku rekao: „entiteti se ne smeju umnožavati bez potrebe” i „mnoštvo se ne sme uvoditi bez potrebe”.
• treba birati onu hipotezu ili onu teoriju koja je jednostavnija.
• danas se to naziva Ockhamova oštrica, odnosno princip parsimonije
• Danas postoji snažno uverenje da je istina jednostavna, tako da je princip parsimonije postao legitiman epistemološki kriterijum.
Feb. 2013. FPPS 35
SAMO SLAJD
Proverljivost
• Provera se odnosi na ispitivanje istinitosti empirijskog iskaza i ona se obavlja empirijski.
• Istinitost ne-empirijskog iskaza, kao što je matematički, izvodi se na osnovu analitičkog ili logičkog dokaza.
• Dakle, da bismo potvrdili istinitost hipoteza ili teorija moramo ih proveravati.
• A da bi to bilo moguće, one moraju biti proverljive.
Feb. 2013. FPPS 36
SAMO SLAJD
Proverljivost
• Šta mora postojati da bi znanje bilo proverljivo?
• Ukoliko želimo da neko naše naučno znanje bude proverljivo, onda je neophodno da čitav naučni postupak kojim smo do njega došli učinimo javnim
• Druga pretpostavka proverljivosti je ponovljivost.• Javnost i ponovljivost se nekada podvode pod
intersubjektivnu proverljivostFeb. 2013. FPPS 37
SAMO SLAJD
Proverljivost
• naučno znanje se mora staviti u takvu formu koju je moguće neposredno proveriti.
• Poseban značaj imaju operacionalne definicije o kojima će ovde biti reči.
• svaka naučna hipoteza mora biti tako fomulisana da iz nje proističe neka posledica, neka predikcija, koja se može iskustveno proveriti
Feb. 2013. FPPS 38
SAMO SLAJD
Verifikacionizam • Princip verifikacije se danas naziva verifikacionizam: samo tvrdnje
čija se istinitost može proveriti empirijski jesu naučno smislene• Posledica verifikacionizma je to da mnoge standardne i omiljene
filozofske debate budu proglašene naučno besmislenim, jer nisu empirijski proverljive
• logički problem verifikacionizma: kako proveriti negativne egzistencijalne i pozitivne univerzalne iskaze poput „jednorog ne postoji” i „svi labudovi su beli”?• Prema principu verifikacije, nemoguće je konačno dokazati da nešto ne
postoji (zato nultu hipotezu nije moguće dokazati).• Da bi se problem bar delimično otklonio, verifikacionizam je
modifikovan, pa se naglašava da se radi o proverljivosti u principu
Feb. 2013. FPPS 39
SAMO SLAJD
Proverljivost
• proverljivost nije „sve ili ništa” osobina, nego se mora govoriti o stepenu proverljivosti
• to znači da se može govoriti i o stepenu proverenosti teorije ili hipoteze
• Epistemolozi najčešće govore o „dovoljnoj” empirijskoj podršci, podrazumevajući da pojedinačni nalazi nisu dovoljni kao potvrda. Da bismo verovali teoriji ona mora imati neki „zadovoljavajući” nivo empirijske podrške.
• Statistička metoda, konkretno statistika zaključivanja, nudi egzaktan okvir za verovatnosnu proveru hipoteza
Feb. 2013. FPPS 40
SAMO SLAJD
Falsifikacija
• Popper je stao na stanovište da za nauku nije presudno da li se neki iskaz može empirijski proveriti, niti da li postojeći empirijski dokazi podržavaju njegovu istinitost• Zato što za svaku teoriju, ako se potrudimo,
možemo naći poneku potvrdu• Presudno je to da li se iskaz može opovrgnuti.
Ako se iskazi od kojih se sastoji neka naučna teorija ne mogu opovrgnuti, onda ta teorija nije naučna
Feb. 2013. FPPS 41
SAMO SLAJD
Falsifikacija
• Prema falsifikacionizmu, cilj naučnog istraživanja treba biti traganje za „kontraiskazima”, odnosno slučajevima u kojima hipoteza nije istinita.
• Po pravilu, to su neki najmanje verovatni slučajevi. • Ako hipoteza ne predviđa takve slučajeve, ona nije
opovrgljiva, odnosno nije naučna. • Ukoliko ni nakon upornog traganja za
opovrgavajućim dokazima njih ne nađemo, hipotezu-iskaz može smatrati privremeno istinitom.
Feb. 2013. FPPS 42
SAMO SLAJD
Falsifikacija
• Princip opovrgavanja (falsifikacije), odnosno opovrgljivosti (engl. falsifiability), se odnosi na naučne iskaze, hipoteze, ali i teorije u celini.
• Opovrgljiv je onaj iskaz koji u sebi podrazumeva neki kontraiskaz, koji je empirijski i praktično moguće dokazati, barem načelno i koji, ako se dokaže, opovrgava originalni iskaz.
• „svi ljudi vole da im laskaju” i „nema čoveka koji ne voli da mu laskaju” jesu opovrgljivi
• „ima ljudi koji vole da im laskaju, ali to ne žele da priznaju” nije opovrgljiv
Feb. 2013. FPPS 43
SAMO SLAJD
Opovrgljivost
• Za razliku od verifikacionizma, negativne egzistencijalne i pozitivne iskaze je moguće opovrgnuti, ali pozitivne egzistencijalne („Deda Mraz postoji”) i negativne univerzalne iskaze („nisu svi gavranovi crni”) nije moguće opovrgnuti.
Feb. 2013. FPPS 44
SAMO SLAJD
Demarkacija nauke od pseudonauke
• Popper je princip opovrgavanja iskoristio da reši ono što je nazvao prvim problemom empirijskih nauka: razgraničenje ili demarkaciju nauke od pseudonauke i nauke od metafizike
• Ono što može razgraničiti nauku od pseudonauke je to što su njeni iskazi opovrgljivi.
• To znači da moraju biti formulisani kao jasni i određeni iskazi iz kojih jasno sledi kontraiskaz koji ih opovrgava
• podrazumeva se da je opovrgljivost naučnih iskaza empirijska i da je praktično izvodljiva• Npr, ako morate ići u prošlost da biste nešto opovrgnuli, onda
to jeste empirijski, ali nije praktično izvodljivoFeb. 2013. FPPS 45
SAMO SLAJD
Demarkacija • Popper je pokazao da i besmisleni stavovi mogu biti obilno i
obimno empirijski potkrepljeni (kao npr. horoskopska predviđanja). • Ono što treba da se računa je da li teorija može biti odbačena. Ako
takva kakva je ne može, onda nije naučna.• teorije koje bi Popper svrstao u pseudonaučne odlikuju:
• iskazi koji su neodređeni u pogledu mesta, vremena ili na drugi način, ili su nejasni i dvosmisleni,
• empirijska podrška takvih teorija može biti obimna, ali trivijalna, efemerna i takva da se ne odnosi na rizične elemente teorije,
• empirijski nalazi koji govore protiv teorije se ili prenebregavaju, ili se kompenziraju brojnim izgovorima, ili se izmišljaju ad hoc dopune teorije.
• Popper je smatrao da dobra teorija mora biti veoma jasna u pogledu toga šta je po njoj „zabranjeno”, šta ne sme da se desi, odnosno šta je to što je obara
Feb. 2013. FPPS 46
SAMO SLAJD
Izvori znanja – zdrav razum
• opravdanost uverenja se bazira na načinu njegovog sticanja.
• Drugačije rečeno, o tome da li je nešto znanje, odlučuju njegovi izvori.
• osnovni izvori bilo kakvog znanja su:• čula i• logičko rezonovanje.
• Postoji mišljenje da njima treba prirodati i treći izvor:• mišljenje drugih ljudi.
Feb. 2013. FPPS 47
SAMO SLAJD
Izvori znanja – zdrav razum
• A priori metod ili metod intuicije• Bazira se na “ličnom ukusu osobe”, kako se
nekome nešto čini uverljivo• Često je u pitanju “očiglednost” – Sunce se okreće
oko Zemlje• Metod autoriteta
• Ako ne znamo sami, verovaćemo autoritetu• Metod istrajnosti, tenaciteta ili kohezivnosti
• Stare istine, mitovi, tradicije – prosto navika...
Feb. 2013. FPPS 48
SAMO SLAJD
Nedostatak zdravorazumskih izvora
• Ne podrazumevaju način provere i dokazivanja• Šta da se radi ako postoje:
• protivrečne “očiglednosti” (na horizontu se prvo pojavljuje jedro, pa tek onda brod),
• ako se dva autoriteta ne slažu, ili • ako postoje dve različite “stare istine”
• Za zdravi razum se duhovito kaže da „je njegov isključivi kriterijum taj da nove ideje moraju izgledati kao stare”
Feb. 2013. FPPS 49
SAMO SLAJD
Naučni metod
1. posmatranje,2. hipoteza,3. predviđanje,4. Testiranje-provera• primeren je fizici i prirodnim naukama• Mnogi misle da ne postoji drugi naučni metod osim ovog
koji je opisan• u naukama o ponašanju se intenzivno sprovode istraživanja
koja se ne uklapaju u ovaj opis• ne-konfirmativna istraživanja: deskriptivna ili eksplorativna.
• Da li su i to naučna istraživanja i kakav je njihov naučni metod?
Feb. 2013. FPPS 50
SAMO SLAJD
Naučni metod u naukama o ponašanju
• Psihologija i slične nauke moraju izgraditi svoju epistemologiju i metodologiju
• Prosto preslikavanje i oponašanje fizičkog metoda, poput „mesingane psihologije“ i bihejviorizma pokazalo se samoograničavajuće za razvoj psihologije
Feb. 2013. FPPS 51
SAMO SLAJD
Naučni metod u naukama o ponašanju
• U brojnim naukama o ponašanju sprovode se konfirmativna istraživanja
• U drugom značajnom delu, ne-konfirmativnih istr., postoji isključiv oslonac na empirijsko rezonovanje.
• Važan pojam u naukama o ponašanju je korelacija. • Zaključci koji se donose na osnovu posmatranja se donose
racionalno i objektivno. • Sledeće važno oruđe kojim se naučni metod bori protiv
nedostataka zdravorazumskih metoda je sumnja do krajnjih granica - metodološka sumnja• sumnja je trajna tekovina moderne nauke
• Osnovni, najbolji i najpraktičniji način da se sumnja dokaže ili otkloni je empirijska provera
Feb. 2013. FPPS 52
SAMO SLAJD
Naučni metod u naukama o ponašanju
• Priznaju se i praktikuju sve druge vrednosti naučnog saznanja, na primer sistematičnost, i druge epistemološke norme i principi.
• Postoje značajni pokušaji da se definišu posebna pravila za društvene nauke i posebni epistemološki okviri• na primer razlikovanje objašnjavanja i razumevanja i
Cattellova ideja multivarijatnog eksperimenta.• Konačno, postoje u društvenim naukama saznajni
tokovi koji nisu bazirani na naučnom metodu.
Feb. 2013. FPPS 53
SAMO SLAJD
Šta je nauka?• Delatnost koja ima za cilj da spozna istinu,
primenjujući naučni metod• Statičke (znanje) i dinamičke (saznavanje) definicije• Nauka je javna delatnost, nauka je društvena
delatnost• Nauka poseduje autokorektivnost• Nauka je suprotna zdravom razumu• Nauka ima za cilj naučno objašnjenje sveta• Nauka ima praktičnu funkciju - da popravlja stvari. . .
Feb. 2013. FPPS 54
SAMO SLAJD
Umetnost, ideologija i religija
• Umetnost se zasniva na osećanjima i lepoti• Ideologija se zasniva na željama i interesima• Religija se zasniva na veri i nadi• Sve tri su u suštini iracionalne, dok je suština
nauke racionalnost i istina• Ni jedna od njih nema istinu za cilj, i to istinu koja
je odbaciva, empirijski proverljiva i u koju se stalno sumnja
• Filozofija jeste racionalna i ima za cilj istinu, ali nije empirijska
Feb. 2013. FPPS 55
SAMO SLAJD
Šta nije nauka• Anegdote• Velike reči, emotivne reči, površne analogije, (pseudo)naučni jezik,
jeretičnost• Neobjašnjeno nije neobjašnjivo• Post hoc ergo propter hoc, koincidencija• Argumentum ad ignorantiam (iskaz je tačan zato što nije dokazano
da je pogrešan ili obratno)• Argumentum ad hominem i tu quoque• Brzopleta generalizacija• Pozivanje na autoriteta• Ili-ili (veštačka dihotimizacija, ako je nešto pogrešno, njemu
suprotno mora biti tačno)• Kružno rasuđivanje• Reductio ad absurdum – pogrešna primena. . .
Feb. 2013. FPPS 56
SAMO SLAJD
Šta je metodologija• Metodologija je naučna disciplina koja se bavi problemom metoda -
nauka o metodama. • Da bi naučno znanje bilo opravdano, proces saznavanja mora počivati na
tačno definisanim postupcima, načinima ili procedurama – metodama. Metode su, najuopštenije govoreći, postupci sticanja znanja
• iznalazi puteve, pravila i principe kojih se ljudska saznajna aktivnost treba pridržavati da bi dostigla istinu.
• ponekad se tretira kao meta-metodologija, bez obzira na konkretnu nauku
• Pristup metodama, odnosno metodologiji, proističe iz usvojenog pristupa znanju, odnosno epistemologiji
• metodologija je bliže praksi naučnog saznavanja, dok je epistemologija bliža filozofiji i logici
• svaka nauka mora imati osim svog osobenog područja i svoju osobenu metodu
Feb. 2013. FPPS 57
SAMO SLAJD
Elementi naučnog saznanja
• Pojam• Definicija• Hipoteza• Naučni zakon• Naučna teorija
Feb. 2013. FPPS 58
SAMO SLAJD
Pojam
• Pojam izražava neku apstrakciju koja je nastala generalizacijom pojedinačnih čulnih iskustava
• Pojmovi su naše ideje o svetu, koji je haotičan i pojedinačan
• Mentalni pojmovi• oblast psihologije (mreža, prototip, jezgro)
• Logički ili naučni pojmovi• oblast filozofije i nauke
Feb. 2013. FPPS 59
SAMO SLAJD
Konstrukt
• Konstrukt je pojam koji se koristi u naučnom kontekstu• Konstrukti su naučni pojmovi koji su formirani sa
eksplicitnom namerom da se: • pomoću njih objasne drugi pojmovi ili • izraze neki teorijski stavovi
• To znači da konstrukti imaju izvestan hipotetički sadržaj• Pojmovima operišu svi ljudi, a konstruktima naučnici• konstrukti se definišu tako da se mogu posmatrati ili
izmeriti (v. operacionalne definicije). • U istraživačkom žargonu se umesto termina „konstrukt”
veoma često koristi termin „varijabla”
Feb. 2013. FPPS 60
SAMO SLAJD
Definicija
• Suština definisanja je u uopštavanju• Najjednostavniji oblik: S je P, subjekt-definiendum i
predikat-definiens• Definiens je uvek opštijeg karaktera, zato je
definisanje uopštavanje:• “Čovek je životinja”
• Aristotel, međutim, kaže da to nije dovoljno, nego: per genus proximum et per differentiam specificam:
“Čovek je racionalna životinja”
Feb. 2013. FPPS 61
SAMO SLAJD
Definicija – vrste
• Realne• Reč – stvar
• Nominalne• Reč – reč
• Genetičke (pozivaju se na poreklo)• Denotativne (služe se nabrajanjem)• Pokazne ili ostenzivne itd.
Feb. 2013. FPPS 62
SAMO SLAJD
Teorijske i operacionalne definicije
• Teorijske, konceptualne ili konstitutivne• Objašnjavaju jedan pojam drugim pojmovima,
apstraktno i uopšteno• Operacionalne sadrže aktivnosti ili operacije
pomoću kojih se definiendum• Zapazi, ili se zapaze njegove posledice• Izazove• Izmeri• Mogu biti merne ili eksperimentalne
• Struktura im je: reč – operacije
Feb. 2013. FPPS 63
SAMO SLAJD
Operacionalizam
• Operacionalizam je filozofski pravac čiji je začetnik nobelovac P. W. Bridgeman
• Bridgeman kaže: „Generalno, pod bilo kojim pojmom mi ne podrazumevamo ništa više nego skup operacija; pojam je sinonim za odgovarajući skup operacija.”
Feb. 2013. FPPS 64
SAMO SLAJD
Hipoteza
• Grčki: pretpostavka, ali je lakše zapamtiti: probno objašnjenje neke pojave
• Nastoji da pruži odgovor na pitanja “zašto” i “kako”• Ipak, formuliše se kao tvrdnja koja dovodi u vezu
pojmove• Naučna hipoteza se mora formulisati tako da bude
opovrgljiva i proverljiva• Dokazivanje hipoteze će biti moguće samo ako su
pojmovi koje ona povezuje adekvatno definisani• Najbolje je ako su pojmovi takvi da se mogu meriti
Feb. 2013. FPPS 65
SAMO SLAJD
Naučni zakon
• Empirijski naučni zakon je dokazana hipoteza• Zakoni moraju biti istiniti, univerzalni i trajni
(relativno)• Zakon je osnova naučnog objašnjenja• Sva ova svojstva imaju kauzalni zakoni• U naukama o ponašanju, umesto njih:
empirijske generalizacije, statistički zakoni, strukturalni zakoni
Feb. 2013. FPPS 66
SAMO SLAJD
Naučna teorija
• Poseduje: hipotetičnost, opštost i apstraktnost• Više je empirijski potkrepljena od hipoteze, a
manje od zakona• teorija ima svoj jezik (semantiku), osnovne i
specifične pretpostavke (hipoteze) i metode i tehnike istraživanja• jezikom se definišu pojmovi i konstrukti, • hipotezama se predlažu moguća objašnjenja veza
između pojmova, bilo uzročna bilo ne-uzročna,• metode se koriste prilikom provere hipoteza.
Feb. 2013. FPPS 67
SAMO SLAJD
Naučna teorija
• teorija je i sredstvo i podsticaj saznanju ili je njegov cilj.
• U nešto drugačijem obliku, ove dve osnovne funkcije teorije se mogu formulisati na sledeći način:• organizovanje svih elemenata znanja sa ciljem da
se daju naučna objašnjenja i • stvaranje novog znanja. Za ovu drugu funkciju se
kaže da je generativna jer teorija treba da podstiče i omogući nove uvide i nova znanja.
Feb. 2013. FPPS 68
SAMO SLAJD
Teorija i model
• Model je matematički, logički, vizuelno, grafički ili simbolički predstavljena teorija
• U Ψ se najviše koristi: model je formalizovana teorija
• Ako je model izomorfan pojavi, onda se može koristiti umesto nje i može se izučavati umesto nje
• Modeli nikad nisu potpuno izomorfni• Međutim, modeli su precizni i iz njih se mogu
izvesti precizne predikcije• Zato su modeli odbacivi i lako proverljivi
Feb. 2013. FPPS 69
SAMO SLAJD
Gradnja teorije
• Aksiomatski način• Pokušaji da se aksiomatske teorije primene na
empirijskim naukama nisu uspeli, tako da je aksiomatski način gradnje teorije ostao rezervisan za formalne discipline kao što je matematika.
Feb. 2013. FPPS 70
SAMO SLAJD
Gradnja teorije• Hipotetičko-deduktivni način (od Newtona do Poppera)
• Saznajni tok počinje hipotezom, a nastavlja se dedukcijom posledica te hipoteze – predikcije
• dedukcije iz prethodne hipoteze mogu poslužiti kao naredne hipoteze
• predikcije se iskustveno proveravaju ili podvrgavaju falsifikaciji• Ovakva teorija je logički čvrsta i koherentna, eksplanatorna moć
teorije je dobra, a predikcije su jasno izvedene i proverljive. • Međutim, u društvenim naukama obično nema dovoljno
„materijala” da bi se formirala ovakva teorija – nema aksioma, postulata i teorema.
• U naukama o ponašanju je verovatno najpoznatija hipotetičko-deduktivna teorija ponašanja Clarka Leonarda Hulla, bazirana na njegovoj teoriji učenja.
Feb. 2013. FPPS 71
SAMO SLAJD
Gradnja teorije• Kako započeti teoriju?• Popper je predvideo fazu posmatranja i generisanja hipoteza• Cattell je smatrao da saznajni proces počinje posmatranjem,
induktivnom generalizacijom, pa tek onda hipotezom, a nastavlja se dedukcijom i proverom hipoteze. • Ovaj tok Cattell naziva induktivno-hipotetičko-deduktivnom spiralom
(IHD). • Induktivni način gradnje teorije
• Ovakva teorija služi samo da smisleno poveže iskustvene činjenice i ništa više.
• Savremena epistemologija u prvi plan stavlja kombinaciju induktivnog i deduktivnog pristupa gradnji teorije u empirijskim naukama, gde se posmatranje, empirijska provera, teoretisanje i dedukcija smenjuju i dopunjuju, iterativno i spiralno.
Feb. 2013. FPPS 72
SAMO SLAJD
Provera teorije• Prvo treba proveriti njenu unutrašnju strukturu
• delovi teorije moraju biti u logičkom skladu, a skladni moraju biti i svi zaključci koji se iz teorije izvode.
• U tom pogledu idealni oblik teorije je aksiomatski. (Euklidova geometrija.
• Zatim se ocenjuje parsimoničnost, plodnost, univerzalnost i druge epistemološke vrednosti
• Drugo, teorija se uvek poredi sa konkurentnim teorijama. Nekada hipoteze iz jedne teorije bolje potkrepljuju neku drugu teoriju.
• Treće, naravno, naučne teorije se moraju proveravati empirijski.• Teorija psihoanalize je primer teorije koja se vrlo teško proverava. • Nije bolji bio slučaj ni sa opštom teorijom relativnosti • Ipak, u oba slučaja se empirijska provera smatra jedinim i pravim
sudijom istinitosti tih teorija.
Feb. 2013. FPPS 73
SAMO SLAJD
Provera teorije
• Istorija kazuje da postoje sledeća ograničenja empirijskoj proveri
• Provera jedne izolovane hipoteze ne može opovrgnuti teoriju• Iz teorije se mogu izvući dopunske predikcije koje će
„braniti” teoriju. Ovo se naziva Duhem-Quineovom tezom.• Isti empirijski podaci se mogu tumačiti na različite
načine u okviru različitih teorija• Ako podaci opovrgavaju teoriju, obično nismo sigurni
je li to zato što je teorija loša, što je hipoteza loša, što je operacionalizacija loša, ili što je merenje loše
Feb. 2013. FPPS 74
SAMO SLAJD
Provera teorije
• Teorijske predikcije podrazumevaju da nema konfundirajućih varijabli, a u empirijskim istraživanjima one uvek postoje, ili se na njih može sumnjati
• Celokupna struktura empirijskog istraživanja je obično zasnovana na nekoj teoriji. • U takvim uslovima, kada su i merni instrumenti napravljeni
po meri dotične teorije, teško je očekivati opovrgavajuće nalaze
• Po pozitivističkom stanovištu, ali i većinskom epistemološkom mišljenju, empirijska teorija ne može biti konačno dokazana.• To mogu jedino aksiomatske – matematičke
Feb. 2013. FPPS 75
SAMO SLAJD
Provera teorije
• Kuhn: kada nema alternativne teorije, onda se ona teorija koja je opšteprihvaćena smatra normalnom naukom, a empirijski nalazi se svrstavaju ili u njenu podršku ili u anomalije• Kada se pojavi alternativna teorija koja predstavlja
revoluciju ili promenu paradigme, svi stari podaci se podvrgavaju reinterpretaciji
• Odjednom, nalazi za koje se činilo da predstavljaju podršku staroj teoriji postaju podrška novoj, a anomalije u staroj teoriji postaju glavna podrška novoj
Feb. 2013. FPPS 76
PROBLEM UZROČNOSTI
Feb. 2013. FPPS 77
SAMO SLAJD
Istorija uzročnosti
• Uzrok, posledica, uzročnost, odnosno kauzacija se čine sasvim jasnim u svakodnevnom životu i zdravom razumu
• svi ljudi razumeju šta je uzrok• Uzrok je odgovor na pitanje zašto se dogodila
posledica• Nažalost, ispostavilo se da u nauci i filozofiji
stvari nisu tako lake• kategorija uzročnosti je u stalnoj krizi – ali bez
nje se ne možeFeb. 2013. FPPS 78
SAMO SLAJD
Istorija uzročnosti• Postoji uverenje da je Galileo Galilei 1638. godine započeo
revoluciju moderne nauke:• opis prvo, objašnjenje drugo i • b) opis se izvodi na jeziku matematike
• Nakon obelodanjivanja Galilejevog pristupa, u fizici je počelo otkrivanje jednog zakona za drugim
• Ti zakoni su, zapravo, bili matematičke generalizacije fizičkih posmatranja.
• U tom trenutku je izgledalo da je pitanje uzročnosti u nauci bilo rešeno – ona se izvodi iz naučnih zakona
• Međutim, filozofi i naučnici nisu napustili raspravu o pitanju uzroka i posledice
• Ispalo je da su kauzalne veze samo „navike našeg uma”, nestvarne i nestalne
Feb. 2013. FPPS 79
SAMO SLAJD
Istorija uzročnosti• Onda je došlo do preokreta. Sir Francis Galton i Karl Pearson
su otkrili regresiju i korelaciju• Pearson: „...Ja sam protumačio ovu Galtonovu rečenicu tako
da postoji kategorija šira od kauzalnosti, imenom korelacija, kojoj je uzročnost samo granični slučaj…”
• Pearson je bio do krajnosti protivnik kauzalnosti, nazivajući je animističkim pojmom poput volje i sile
• Izgledalo je da je kauzalnosti došao kraj• Ali onda je filozof i fizičar Hans Reichebach kauzalnost stavio u
centar svoje filozofije nauke, a četvrt veka nakon Pearsona, Sir Ronald Fisher je izmislio randomizirani eksperiment, koji je tada, a i danas bio jedini opštevažeći način da se iz empirijskih podataka donese zaključak o kauzalnoj vezi
Feb. 2013. FPPS 80
SAMO SLAJD
Kauzalnost i druge teme• Za pojam uzročnosti odnosno kauzalnosti vezana su mnoga
veoma važna pitanja, recimo, pitanja nužnosti i determinizma• Neki ishod je nužan ukoliko su eliminisane mogućnosti svih drugih
ishoda, ili ukoliko se za taj ishod ne može dokazati da je pogrešan (recimo 2+2=4). Ovakva definicija nužnosti u velikoj meri podseća na kolokvijalnu predstavu o neminovnosti ili o sudbini. Kao primer za ovaj tip nužnosti obično se navodi smrtnost ljudi.1
• Determinizam je shvatanje da su svi događaji nužni, da nužno slede jedni iz drugih – Markiz Pierre-Simon de Laplace
• Nužnost može postojati i u statističkom smislu, kao nešto što je najverovatnije; prosek. U tom smislu prosečna visina ljudi je nužna
• Takođe, nužnost zasnovana na nekom skupu ravnopravnih ishoda • Npr, nužnost je da se rodi dečak ili devojčica
Feb. 2013. FPPS 81
SAMO SLAJD
Kauzalnost i druge teme
• Sa stanovišta naučnog saznanja, uzročnost se povezuje sa objašnjenjem
• uzročnost je u najtešnjoj vezi sa pojmom naučnog zakona
• Vrlo blizak pojmu uzroka je pojam uslova
Feb. 2013. FPPS 82
SAMO SLAJD
Kauzalnost i druge teme
• Uslovi su pasivne okolnosti nekog ishoda, dok je uzrok aktivan prethodnik
• uzrok je posebna vrsta uslova: uzrok je onaj uslov koji je nužan i dovoljan i dešava se ranije • Na primer, teško oštećenje mozga je dovoljan
uslov smrti, ali nije nužan. • Suprotno, gubitak svesti je nužan uslov smrti, ali
nije dovoljan.
Feb. 2013. FPPS 83
SAMO SLAJD
Nužan i dovoljan uslov/uzrok
• Da biste bili u zoni Dovoljnog uslova, morate biti i u zoni Nužnog. Ako ste u D, znate da ste i u N.
• Ako ste u zoni Nužnog, ne znači da ste i u zoni Dovoljnog uslova
• Uzrok, tj. Nužan i Dovoljan uslov, nastaje kada je N=D
Feb. 2013. FPPS 84
N D
SAMO SLAJD
Šta je kauzalnost
• uzročna veza je aktivna, usmerena i asimetrična• Postoji nekoliko vrsta uzroka, od kojih su sledeća tri
osnovna.• Nužan uzrok, A, je onaj koji mora postojati da bi
postojala posledica B. B ne može postojati ako nema A (A mora postojati da bi se desilo B, ako nema A, neće se desiti ni B). Međutim, A ne mora biti dovoljan da bi se desilo B, dakle A može postojati, a da ne postoji B.• Npr, položen ispit je nužan uzrok dobijanja diplome. Ako
niste položili taj ispit, nemate diplomu. Ako imate diplomu, imate položen ispit.
Feb. 2013. FPPS 85
SAMO SLAJD
Šta je kauzalnost• Dovoljan uzrok C je onaj koji, ako postoji, garantuje postojanje
D. Ako postoji C, postoji i D. Međutim, C nije jedini uzrok D, mogu postojati i drugi. Dovoljan uzrok se smatra najjačim, odnosno najvažnijim od sva tri, jer kad on postoji, postoji i posledica.• Položeni ispit nije dovoljan da biste dobili diplomu. Morate ih položiti
sve. Teško oštećenje mozga je dovoljan uzrok smrti, ali nije nužan. • Dopunski uzrok E je onaj koji, ako postoji, može dovesti do
posledice F. Dopunski uzrok je jedan među mnogim uzrocima koji uzrokuju pojavu F. On nije ni nužan, ni dovoljan. Ako postoji E, to ne znači da mora postojati F i obrnuto. Često tumačenje dopunskog uzroka je da on pomaže da nastane posledica, sam je ne može izazvati, ali povećava verovatnoću da do nje dođe ako postoje drugi uzroci.
Feb. 2013. FPPS 86
SAMO SLAJD
Šta je kauzalnost
• Kada postoji više uzroka jedne pojave (najčešći slučaj u naukama o ponašanju), jedan je obično dominantan, glavni uzrok
• Kada ustvrdimo da je jedan uzrok glavni, svi ostali postaju dopunski uzroci• Npr, gojaznost stanovništva se naglo uvećala u zadnjih 20
godina. Šta je glavni uzrok tome? • Postoje genetski i sredinski razlozi• Genetski razlozi, zbog brzog porasta gojaznosti, odbacuju se kao
glavni razlozi• Ostaju sredinski, među kojima su kandidati za glavni razlog: a)
povećano jedenje, b) jedenje masne i slatke hrane i c) nedovoljno kretanje
Feb. 2013. FPPS 87
SAMO SLAJD Feb. 2013. FPPS 88
SAMO SLAJD
Empirijsko otkrivanje uzročnosti
• kako na osnovu iskustvenih podataka zaključiti uzročnost.
• Neka od najpoznatijih pitanja čija se kauzalnost ispituje• Da li je siromaštvo uzrok kriminala?• Jesu li mediji uzrok nasilja?• Da li su marihuana i druge „lake droge” „ulaznica” za
narkomaniju?• Šta čini ljude homoseksualnim: priroda ili odgoj?• Da li seksualno obrazovanje dovodi do promiskuiteta
tinejdžera?Feb. 2013. FPPS 89
SAMO SLAJD
Empirijsko otkrivanje uzročnosti
1. Vremenski sled događaja – post hoc ergo propter hoc• Česta greška zdravog razuma
2. Kovarijacija-korelacija• Diskretna i kontinuirana forma
3. Eliminacija alternativnih plauzibilnih uzroka• Uzrok je nužan i dovoljan uslov posledice• Eksperimentalna istraživanja su namenjena
dokazivanju uzročnosti
Feb. 2013. FPPS 90
SAMO SLAJD
Statističko otkrivanje uzročnosti
• Analiza puta (path analysis)• Ekstenzija regresione analize u kojoj se korelaciona matrica fituje
pomoću zadatog kauzalnog modela• Kauzalni model je predstavljen grafički i sadrži kvalitativni opis
kauzalnih veza između varijabli• Dakle, u osnovi, analiza puta se bavi korelacijom, a ne kauzacijom• Međutim, strelice u dijagramu puta predstavljaju kauzalne
hipoteze i takav model se statistički testira• Zato kauzalni zaključci koji se izvode iz analize puta nisu samo
„statistička fantazija“.• Modeliranje pomoću strukturalnih jednačina (SEM)
• Porodica statističkih tehnika koja objedinjuje regresiju, analizu puta i faktorsku analizu
Feb. 2013. FPPS 91
SAMO SLAJD
Matematička analiza uzročnosti
Feb. 2013. FPPS 92
SAMO SLAJD
Objašnjenje i razumevanje
• Objašnjava se pomoću:• naučnog zakona• navođenjem uzroka. . .
• Razumeva se:• pojedinac (idiografski nasuprot nomotetskom
pristupu)• na osnovu njegovih motiva, iskustava i ideja
(mentalistički nasuprot bihejviorističkom pristupu)• prvenstveno voljna i svesna delatnost ljudi
Feb. 2013. FPPS 93
INDIVIDUALNE RAZLIKE
Feb. 2013. FPPS 94
Slučajnost i determinizam – istorija
• O pojmovima slučaja i verovatnoće najčešće se debatira u kontekstu odnosa determinizma i indeterminizma, nužnosti i slučajnosti.
• Aristotel je tretirao slučajnost kao „kolateralnu grešku” koja nastaje pri susretu različitih delatnosti. U formi u kojoj je koristimo i u ovom tekstu, njegova ideja je da slučajnost nastaje na „preseku kauzalnih lanaca”.
• U suštini, Aristotel je odricao slučajnosti ontološki karakter; slučajnost je samo „dokaz našeg nepoznavanja pravih uzroka”
• Polet ekstremnom determinizmu dala je fizika Isaaca Newtona, odnosno njegova tri zakona kretanja
Feb. 2013. FPPS 95
Slučajnost i determinizam – istorija
• Kasnijim razvojem misli i prakse, čovek je „ušao” u mikrosvet i u kosmos, gde su sile i brzine mnogo veće i gde Njutnove stroge racionalističke postavke više nisu bile dovoljne
• Tako su slučajnost i statistika postali odlika modernog razvoja nauke, posebno od XIX veka, i prevazilaženja racionalizma u korist empirijske nauke, odnosno dopunjavanju deduktivne nauke induktivnom metodom
• Kauzalna objašnjenja i determinizam koji sledi iz njih pokazali su se posebno problematičnim u oblasti društvenih nauka
• Kad je nauka počela da se empirijski proverava, da se praktično primenjuje, da se fizički procesi kontrolišu, da se predmeti proizvode, da se meri, akceptirana je slučajnosti
Feb. 2013. FPPS 96
Šta je verovatnoća – definicije• Frekvencijske
• a priori ili psihološka definicija: broj poželjnih ishoda / broj svih jednako verovatnih ishoda
• a posteriori, empirijska ili statistička: verovatnoća da doživimo 30. ako imamo 20
• Nefrekvencijske• Keynesova, logička ili
induktivna: kombinacija verovatnoće same po sebi i težine dokaza koji je prate
Feb. 2013. FPPS 97Samo slajd
Šta je verovatnoća
• Verovatnoća je kvantifikacija slučajnosti• Slučajan događaj je kvalitativan, dakle kategorijalan
pojam: desilo se nešto nepredviđeno – nije se desilo• Verovatnoća treba da iskaže stepen mogućnosti da se
desi jedno ili drugo• Definicije verovatnoće ne ulaze u to zašto kocka ne
pada uvek na jednu stranu, ili zašto neko umre pre šezdesete, ili zašto neki proizvodi imaju fabričku grešku
• Nama je za razumevanje individualnih razlika potrebno upravo da razumemo šta je slučajnost
Feb. 2013. FPPS 98
SAMO SLAJD
Slučaj i praksa• Primer sa izvlačenjem listića• slučaj nastaje u praktičnoj delatnosti koja je
usmerena ka cilju• Slučaj nastaje zato što se tok naše delatnosti prepliće
sa kauzalnim lancima koji teku paralelno s njome, ali koje mi nismo namerno pokrenuli
• praktična i svrsihodna delatnost: materijalne i energetske razmene sa okolinom koje imaju za cilj održanje života
• telesne i duševne osobine živih bića su takođe rezultat praktične svrsishodne delatnosti
Feb. 2013. FPPS 99
SAMO SLAJD
Slučajnost, saznanje i merenje
• Merenje je takođe praktična delatnost• slučaj nastaje tokom svrsishodne praktične
delatnosti, kao odstupanje od postavljenog cilja ili očekivanog ishoda.
Feb. 2013. FPPS 100
SAMO SLAJD
Slučajnost i razvoj jedinke
• Primer Adolphe Queteleta• Razvoj jedinke kombinuje nasleđe i okolinu,
mikrosvet i makrosvet, kao i nebrojene kauzalne lance, pa su osobine jedinke, kao rezultat tog razvoja, emanacija slučajnosti
Feb. 2013. FPPS 101
SAMO SLAJD
Individualne razlike
• Osnovna teza
Individualne razlike su slučajne pojave
Feb. 2013. FPPS 102
Izvori individualnih razlika
• Po poreklu i suštini, IR su slučajne pojave• U nastanku IR učestvuju
• Tri vrste praktične delatnosti i• Tri vrste ciljeva
• Svi deluju zasebno i u interakciji i doprinose nekada više nekada manje
Feb. 2013. FPPS 103
Izvori individualnih razlika
• I. Merenje• Merenje je praktična i ciljna delatnost. Cilj je tačna
mera• II. Interakcija merenja i merenog
• Ciljna i praktična delatnost je odgovaranje na test, intervju, zadatak... Ciljevi mogu biti različiti
• III. Razvoj jedinke• Razvoj je ciljna i praktična delatnost. Ciljevi su
biološki, socijalni...
Feb. 2013. FPPS 104
Greške merenja
• Po klasičnoj podeli, dele se na:• Slučajne
• Potiru se i ne utiču na M• Ne mogu se generalizovati
• Sistematske• Utiču na M• Utiču na oblik distribucije• Mogu da posluže za generalizaciju
Feb. 2013. FPPS 105
Greške merenja
• „pravi skorovi”, baš kao i „greške merenja” su jedna te ista pojava – slučajne pojave nastale tokom neke vrste praktične svrsishodne delatnosti.
• Greške merenja su:Neželjene i/ili neočekivane IR
• Mogu da potiču iz sva tri izvora• U jednom kontekstu su neželjene, a u drugom mogu
biti poželjne• Dve poznate greške naučnog istraživanja su:
• Proglašavanje greške novim otkrićem• Previđanje novog otkrića zato što se tumači kao greška
Feb. 2013. FPPS 106
Analiza IR
• Slučajne pojave potiču “iz dubine”, IR su “odjeci iz dubina”
• “Osluškivanjem” IR možemo saznati vrlo mnogo o vrlo mnogo stvari, bili mi toga svesni ili ne, bilo to nama potrebno ili ne
• Izučavanje IR omogućuje pristup skrivenim i nepoznatim uzrocima manifestnog ponašanja
Feb. 2013. FPPS 107
Analiza individualnih razlika
Statistička metoda je najbolje sredstvo za analizu IR
• Sve oblasti statistike su korisne, ali ključna reč analize IR je korelacija/ kovarijansa
• Ključna alatka je MVA – pse ona može nazvati analizom individualnih razlika
Feb. 2013. FPPS 108
Analiza individualnih razlika
• Manifestne varijable “sadrže” individualne razlike – opazivo, odnosno manifestno ponašanje
• Latentne varijable su konstrukti koji se identifikuju ili konstruišu i dokazuju na osnovu korelacija manifestnih varijabli
• Latentne varijable su izvori ili generatori manifestnih varijabli – ponašanja
Feb. 2013. FPPS 109
Slučaj i veze između pojava – korelacija
1. Princip “zajedničkog uzroka”: • Pošto su individualne razlike odjeci delovanja latentnih
generatora, kad utvrdimo da između dve osobine postoji korelacija, zaključujemo da te osobine imaju jedan ili više zajedničkih izvora.
• Ovo tumačenje korelacije je dominantno u Ψ:• Zajednički izvori su latentne varijable, tj. psihičke osobine:
motivi, emocije, osobine ličnosti, sposobnosti. . .
• Ako između dve manifestne varijable postoji korelacija, jedna od njih je delimičan uzrok drugoj ili su jedna drugoj delimičan izvor
Feb. 2013. FPPS 110
Korelacija
• Mnogi smatraju da su ovo dva vrlo različita sveta i da oličavaju različite „istraživačke paradigme”
• Prva paradigma se posebno primenjuje u strukturalnim istraživanjima, kada želimo da otkrijemo šta se nalazi iza manifestnog ponašanja i šta je njegova suština
• Druga se koristi kada se bavimo kauzalnom analizom ili predikcijom.
Feb. 2013. FPPS 111
Korelacija i uzročnost• Korelacija „ne znači uzročnost“: Simetrična je i nije perfektna, pa
čak i kad bi se radilo i kauzaciji, to ne bi bio jedini uzrok• Ipak, bez korelacije nema kauzacije• Jedan od odgovornih za parolu da „kauzacija ne znači uzročnost” je
Stephen Jay Gould (1981, „Mismeasure of Man”)• podvrgao je kritici merenje inteligencije, tvrdeći da korelacije IQ-a
sa uspehom u životu, sa zapreminom lobanje i sa rasom, korelacije IQ-a dece sa IQ-om roditelja itd. predstavljaju rasizam
• Sledstveno tome, „zabluda korelacije” je kriva za rasizam, a zabluda se sastoji u tome što psiholozi misle da je korelacija isto što i uzročnost
• naravno, nijedan ozbiljan istraživač ne misli da „korelacija znači uzročnost”, ali svaka dobijena korelacija zaslužuje da dobije interpretaciju
Feb. 2013. FPPS 112
Teorija merenja
Merenje
• dodeljivanje brojeva objektima ili pojavama• Zbog te povezanosti sa brojevima, merenje se
izjednačava sa kvantifikacijom sveta oko nas• Da bi se obavila kvantifikacija, mere koje nastaju
kao rezultat merenja moraju predstavljati količine svojstava ili atributa koje objekti ili pojave poseduju, na primer: dužine i težine
• Opšta svrha merenja je da nam pomogne da svet oko sebe razumemo i da ga menjamo
Feb. 2013. FPPS 114
Reprezentacijsko merenje
• Dominatna teorija i praksa merenja• Merenje je proces kojim se neki empirijski relacioni
sistem (ERS) reprezentuje numeričkim relacionim sistemom (NRS), tako da odnosi koji važe među brojevima reprezentuju odnose koji važe među objektima
• Prvu formalnu razradu je dao Norman Campbell 1920. g.• On je merenje podelio na fundamentalno i izvedeno• Fundamentalno merenje je direktno, sprovodi se na
ekstenzivnim atributima i ključna operacija je aditivnost (tzv. konkatenacija)
• Izvedeno merenje je indirektno i namenjeno je intenzivnim atributima (psihičke osobine su najsličnije njima)
Feb. 2013. FPPS 115
Reprezentacijsko merenje
• merenjem se ostvaruje reprezentacija realnog sveta nekim apstraktnim, simboličkim sistemom.
• Apstraktni sistem mora odražavati relacije i operacije koje postoje između objekata u empirijskom sistemu.
• Apsolutno najmoćniji apstraktni sistem je sistem brojeva, koji nam omogućava da na njemu koristimo matematiku.
• Rečeno matematički, da bi postojalo merenje, mora postojati homomorfizam između empirijskog i numeričkog relacionog sistema.
Feb. 2013. FPPS 116
Reprezentacijsko merenje
• Bitno:• Svojstva objekata moraju biti objektivno opaziva
da bi se relacije između njih mogle opaziti i proveriti
• relacije empirijskih objekata koje predviđa dobijeni homomorfizam moraju se empirijski proveravati • Relacije i operacije na dobijenim brojevima moraju
zadržavati smislenost (isto značenje) u odnosu na empirijske operacije i teoriju merenja koja to sve drži na okupu.
Feb. 2013. FPPS 117
Reprezentacijsko merenje
• Ono se danas raščlanjuje na tri bitna problema1. Problem reprezentativnosti2. Problem jedinstvenosti3. Problem smislenosti
Feb. 2013. FPPS 118
Problem reprezentativnosti
• Koliko odnosi i operacije među dodeljenim brojevima odražavaju odnose i operacije među merenim objektima, s obzirom na svojstvo koje je mereno?
• reprezentacija može biti jednostavna, kada je direktna, na primer kada visokim ljudima dodelimo visoke brojeve, a niskima niske.
• Može biti i vrlo kompleksna, kada je indirektna, na primer kada ljudima dodelimo zbir pozitivno odgovorenih pitanja na nekom testu ili upitniku.
Feb. 2013. FPPS 119
Problem reprezentativnosti
• struktura numeričkog sistema mora odgovarati strukturi empirijskog sistema
• Odnosi između dodeljenih brojeva/simbola/numerala moraju biti homomorfni odnosima između objekata
• U tom slučaju možemo operacije nad objektima zameniti operacijama nad brojevima
Feb. 2013. FPPS 120
SAMO SLAJD
Numeral
• numeral je simbol koji predstavlja broj: 1, 2, 3... • Po širem tumačenju, numerali su 1, 2, 3..., ali i A,
B, C... ili I, II, III..., *, /, #..., ili bilo koji drugi simboli čiji su unutrašnji odnosi (recimo poredak) definisani nekom konvencijom.
• Po ovom širem tumačenju, jasno je da bi najbolji prevod izraza numeral bio simbol.
• Broj je nešto sasvim drugo. • Cilj merenja, odnosno kvantifikacije je u tome da
dodeljeni numerali postanu brojevi.Feb. 2013. FPPS 121
SAMO SLAJD
Skala
• dakle, skala obuhvata empirijski sistem koji se reprezentuje, numerale kojima se reprezentuje i pravila dodeljivanja numerala objektima
• U užem smislu i u žargonu, pod skalom se podrazumeva samo funkcija reprezentacije, odnosno dodeljivanja, iz koje se može zaključiti kakvi brojevi se dodeljuju i kakva su svojstva tih brojeva. • Npr, ordinalna skala se sastoji u tome da se prirodni
brojevi dodele trkačima u trci, u redosledu stizanja na cilj: 1, 2, 3,...
Feb. 2013. FPPS 122
SAMO SLAJD
Primer
• Campbellova fundamentalna reprezentacija ERS sa NRS može se predstaviti kao: [A, , ] → [≻ ◯ Re+, >, +].
• na objektima u A se meri neki ekstenzivni atribut, poput dužine. • Aksiomima merenja definisali smo relaciju „duži od” i operaciju ≻
konkatenacije , koje moraju da važe u skupu ◯ A. • Ako na objekte primenimo merenje metrom (funkcija f), preslikaćemo
njihove dužine u numerički sistem pozitivnih realnih brojeva.• Skup realnih brojeva nesumnjivo podržava relaciju „veći od” i operaciju
sabiranja. • Drugim rečima, ERS i NRS su homomorfni, što znači da možemo porediti
i sabirati brojeve iz Re+ umesto da pristupamo objektima u A. • Brojevi su potpuno zamenili objekte. Takva reprezentacija se može
smatrati idealom kvantitativnog merenja i izaziva zavist društvenih istraživača, iako je reprezentacijska teorija u međuvremenu relativizirala i ublažila zahteve kvantitativnog merenja
Feb. 2013. FPPS 123
SAMO SLAJD
Pitanje jedinstvenosti
• Uvek postoji više NRS koji su homomorfni ERS. • Izuzeci su retki – apsolutna skala• temperaturne skale nisu, jer su nule postavljene
arbitrarno, na različitim temperaturama, a arbitrarne su i jedinice merenja
• Pitanje jedinstvenosti se svodi na pitanje funkcije preslikavanja f odnosno dodeljivanja brojeva • što postoji više takvih funkcija koje garantuju
homomorfnost, to je jedinstvenost reprezentacije manja
Feb. 2013. FPPS 124
Pitanje jedinstvenosti
• Jedinstvenost je važna zbog poređenja. • temperatura u 0C i 0F, plata u dolarima i dinarima,
dužina u centimetrima i inčima se ne mogu porediti
• Takođe, jedinstvenost je usko povezana sa invarijantnošću skale na matematičke transformacije (npr. u statistici)
• Što je skala više invarijantna na transformacije, manje je jedinstvena
Feb. 2013. FPPS 125
Pitanje jedinstvenosti• Stevens: dopustive transformacije skale ne menjaju strukturu
odnosa u NRS, odnosno čuvaju relacije objekata koje NRS reprezentuje. • Nominalna skala skoro uopšte nije jedinstvena jer objektima možemo
dodeliti bilo koje simbole• ordinalna skala, na kojoj je definisana jedna jedina relacija „>”, vrlo je
malo jedinstvena, jer je invarijantna na sve transformacije koje čuvaju poredak (one se nazivaju monotonim transformacijama)
• Apsolutna temperaturna skala u 0K je invarijantna na operaciju „×”, jer podnosi različite jedinice merenja, ali je jedinstvena u odnosu na operaciju „+”, jer ima fiksiranu nulu.
• Jedinstvenost se u fundamentalnom merenju (u fizici) rešava tako što se odabere univerzalno prihvaćena nula i jedinica merenja, odnosno skala merenja
Feb. 2013. FPPS 126
SAMO SLAJD
Pitanje smislenosti
• Pitanje smislenosti je pitanje empirijskog značenja operacija na NRS
• iskazi koji se o empirijskom sistemu donose na osnovu numeričkog sistema moraju biti istiniti bez obzira na to koji se homomorfizam odabere, odnosno kakva je konkretna reprezentacija1. količnik današnje i jučerašnje temperature jednak
1,10 se smatra besmislenim. 2. količnik razlike današnje i jučerašnje i današnje i
sutrašnje temperature jedna 0,95 je smislen.
Feb. 2013. FPPS 127
SAMO SLAJD
Pitanje smislenosti
• Pitanje smislenosti je povezano sa jedinstvenošću
• Naime, reprezentacija obično nije jedinstvena, što znači da postoji više numeričkih relacionih sistema koji homomorfno opisuju empirijski sistem, koje ne moraju biti jedinstvene
• Adams: empirijsku smislenost je istinosna vrednost nekog iskaza o podacima koja se ne menja pod dopustivim transformacijama
Feb. 2013. FPPS 128
SAMO SLAJD
Primer
• Npr, ako imamo tri objekta i relaciju „<”, znamo da će odgovarati svaki ordinalni NRS = [B, <]. Odgovaraće i B1 = (1, 2, 3) i B2 = (2, 4, 6).
• Međutim, ako želimo da izračunamo aritmetičku sredinu, za B1 ona će biti (1+2+3)/3=2, a za B2 (2+4+6)/3=4.
• poredak objekata je ostao isti, ali aritmetička sredina i standardna devijacija nisu.
• Ako se radi o jednoj varijabli u istoj grupi, njene korelacije sa drugim varijablama će ostati nepromenjene, ali ako se radi o dve grupe, razlika može postati značajna, što znači da se za taj zaključak smisao transformisanih brojeva promenio.
Feb. 2013. FPPS 129
SAMO SLAJD
Pitanje smislenosti
• Pitanje smislenosti je vrlo složeno i uglavnom bez pravog odgovora kada se radi o merenju u društvenim naukama.
• značenje je subjektivan doživljaj. • Oko njega može postojati intersubjektivna
saglasnost, što se smatra izvesnim dokazom realnog postojanja, ali je ipak subjektivan.
• Zato kada se kaže da mere moraju imati značenje, treba biti precizan na koje se značenje misli.
Feb. 2013. FPPS 130
SAMO SLAJD
Pitanje smislenosti
• Važna komponenta merne skale je stepen u kome operacije na brojevima mogu zameniti operacije na objektima.
• Fundamentalno merenje obezbeđuje veliki stepen ekvivalencije ovih operacija.
• mere moraju biti zadovoljavajuće za svrhu zbog koje su prikupljene, ne moraju uvek biti strogo kvantitativne• Npr, ako odlučujemo o klasifikaciji pojedinaca, onda je
poredak zadovoljavajući (tzv. rang lista). • Međutim, ako odlučujemo o poretku grupa, da bismo
formirali meru grupe, moramo imati aditivne mere pojedinaca, a poredak to nije.
Feb. 2013. FPPS 131
SAMO SLAJD
Pitanje smislenosti
• Za empirijska istraživanja, od posebne je važnosti pitanje matematičkih operacija koje su sadržane u statističkim tehnikama.
• Npr., da li parametrijska statistika ima smisla ako brojevi odražavaju samo poredak?
Feb. 2013. FPPS 132
OGRANIČENJA I PROBLEMI
Feb. 2013. FPPS 133
SAMO SLAJD
Reprezentacijsko merenje nije uvek moguće ni potrebno
• sve empirijske relacije i reprezentacija u celini moraju biti empirijski proverljivi.
• kako proveriti relacije i operacije na empirijskim objektima ako svojstva koja želimo da merimo nisu opaziva i ako čak ne znamo šta su ona• bol, kreativnost, efikasnost nastavnika, složenost računarskog
programa itd• Psihička svojstva su subjektivna, nematerijalna, ukratko neopaziva• Za takva svojstva se govorilo da imaju intenzitet, a ne magnitudu
• Oblast odlučivanja• Odluke se donose racionalno i iracionalno, na osnovu preferencija• Mere mogu biti strogo kvantitativne, ali će njihova upotreba biti
subjektivna• Statistika odlučivanja – zaključivanja
Feb. 2013. FPPS 134
SAMO SLAJD
Reprezentacijsko merenje nije uvek moguće ni potrebno
• ERS se mora uprostiti i formalizovati, dakle nije jednak stvarnosti
• uvek postoje greške merenja• One dovode do pristrasnosti, a pristrasnost do
interakcije merenja i merenog
Feb. 2013. FPPS 135
SAMO SLAJD
Merenje se koristi subjektivno
• Na primeru odlučivanja se vidi da se merenje pretežno koristi na subjektivan način
• To ne važi samo za svakodnevni i profesionalni život, nego i za nauku.
• Ma koliko se merenje obavlja objektivno, na fundamentalan način, značaj dobijenih mera zavisi od preferencija onoga ko ih koristi, odnosno od vrednosti koje one imaju za njega. • korisnost (utility): vrednost, ili svojstvo objekta da
proizvede korist, prednost, zadovoljstvo, dobro ili sreću, ili da spreči da se dogodi nevolja, bol, zlo ili nesreća.
Feb. 2013. FPPS 136
PRAKTIČNO ILI PRAGMATIČNO MERENJE
Feb. 2013. FPPS 137
SAMO SLAJD
Šta je pragmatičko merenje• Reprezentacijsko merenje se odvija isključivo između
empirijskog i numeričkog relacionog sistema, između brojeva i atributa.
• Ono je „unutrašnje”, „interno” jer mu ne trebaju nikakvi eksterni kriterijumi.
• Nasuprot tome, pragmatičko merenje je po opštoj logici „eksterno” ili „egzogeno”.
• Pragmatičko merenje se sprovodi onda kada je atribut nedostupan i neopaziv i na njemu se ne može odrediti struktura relacija.
• Zbog toga, da bi se opravdalo merenje, u pragmatičkom merenju se odnos varijable i merenog konstrukta uspostavlja na osnovu nekih eksternih sredstava.
Feb. 2013. FPPS 138
SAMO SLAJD
Varijabla je indikator
• Karakteristika pragmatičkog rezonovanja je to što se varijabla koja se dobije praktičnim merenjem tretira kao indikator merenog svojstva.
• Ne kao reprezentacija atributa, nego kao njegov indikator.
• Ovakvo rešenje je veoma staro i ima razne nazive: poređenje sa standardom, merenje putem zamenske varijable, merenje pokazivačem i sl.
Feb. 2013. FPPS 139
SAMO SLAJD
Osnovni oblici pragmatičkog merenja
• Modeli latentne varijable
• Operacionalističko merenje – Stevens
Feb. 2013. FPPS 140
SAMO SLAJD
Modeli latentne varijable
• umesto reprezentacijske teoreme koristi se teorija konstrukta.
• Teorija istovremeno definiše i konstrukt i način na koji se on meri (koje manifestne varijable su uključene i kako su kombinuju da bi dale konstrukt, npr. da li ponderisani zbir i sa kojim ponderima). • npr, teorija definiše stav kao kontinuum od krajnje negativnog,
preko neutralnog, do krajnje pozitivnog, onda se u merenju to uzima kao definicija empirijskog sistema.
• mogu se uzeti neki empirijski kriterijumi, recimo grupni proseci (izračunati na reprezentativnim uzorcima).
• Recimo, kao što se za nulu 0C uzima tačka mržnjenja vode, tako se u psihologiji kao IQ=100 uzima prosečno postignuće na testu.
Feb. 2013. FPPS 141
SAMO SLAJD
Latentni modeli• Npr. inteligencija je latentni konstrukt, koji se meri indirektno, tako
što se mere manifestna odnosno opaziva ponašanja• Opazivo ponašanje, rešavanje zadataka u testu, je indikator
latentnog konstrukta• iz opazivih odgovora se derivira mera inteligencije (npr. kroz
ukupan skor). • modeli latentne crte, u koje spada teorija ajtemskog odgovora
(TAO) i na prvom mestu, Raschov model. • Raschov model je baziran na tome da verovatnoća pozitivnog odgovora
ispitanika zavisi od razlike nivoa njegove crte i težine ajtema: θ – b, • zbog svoje jednostavnosti i teorijske čistoće obično predstavlja
alternativu aksiomatskoj reprezentacijskoj teoriji.• Preovladava stav da u društvenim naukama imaju smisla jedino
statističke teorije merenja.Feb. 2013. FPPS 142
SAMO SLAJD
Operacionalizam i pragmatičko merenje
• Operacionalističko merenje je najpoznatija i najčešća varijanta pragmatičkog merenja u društvenim naukama.
• operacionalističke definicije merenja tvrde da je značenje konstrukta u potpunosti određeno operacijama merenja. • pitanje tačnosti merenja, odnosno pravilne reprezentacije konstrukta,
postaje tautološko, jer pojam ne postoji van operacije merenja• Stevens je razvio vlastitu teoriju merenja prema kojoj se za
različite operacije mogu formirati različite reprezentacije. • Svaka od tih reprezentacija predstavlja različitu skalu, ali i dalje
predstavlja merenje. • dao je značajan doprinos teoriji merenja, posebno pragmatičkog
merenja i učinio je enorman praktičan i teorijski napor da merenje afirmiše kao sastavni činilac empirijske psihologije
Feb. 2013. FPPS 143
SAMO SLAJD
Operacionalizam i pragmatičko merenje
• U pragmatičkom merenju se objektima dodeljuju brojevi, koristeći određene operacije (čime opet nastaju varijable). Svojstva ovde nisu u žiži pažnje.
• Merna procedura u potpunosti definiše i varijablu i konstrukt • Konstrukt (odnosno atribut) i varijabla su isti. • Konstrukt je definisan svojom mernom procedurom i nema
realnu egzistenciju izvan toga. • Ipak, nema čisto pragmatičkog merenja, baziranog na
operacionalizmu. • Često postoji teorija koja konstrukt definiše šire nego što je
operacionalizovan načinom merenja, a uvek postoje ciljevi koji taj konstrukt dovode u vezu sa nekim eksternim značajem i značenjem.
Feb. 2013. FPPS 144
SAMO SLAJD
Značaj i moć poretka• direktno poređenje objekata s obzirom na neko svojstvo je osnovni
matematički proces za izvođenje merenja. • Subjektivne stvari su nematerijalne, ne mogu se izvana osetiti nijednim
čulom• ne može se govoriti da postoje u količinama, ali se može govoriti o intenzitetu
postojanja• Poređenje psihičkih osobina i procesa po intenzitetu vršimo stalno i u
svakodnevnom životu i u nauci. • Odlučivanje je povezivanje subjektivnog i objektivnog, potreba i resursa. • Osnova za subjektivno tumačenje mera (određivanje prioriteta) je
poredak. • Da bismo mogli da odlučimo šta je dobro, korisno, lepo, ugodno ili
upotrebljivo najvažnije nam je da znamo poredak objekata između kojih odlučujemo.
Feb. 2013. FPPS 145
SAMO SLAJD
Značaj i moć poretka• poredak je osnovna mogućnost merenja „intenzivnih”,
neopazivih, nematerijalnih svojstava - misli, osećaja, opažaja, emocija i motiva.
• poredak je dovoljan za većinu primena merenja u primenjenoj i naučnoj psihologiji, a možda i jedino moguć
• Mnogi naučni i praktični ciljevi se mogu postići na osnovu poznavanja poretka. • Na žalost, ne svi. Recimo, mi možemo verovati da dobro znamo strani
jezik, zato što se poredimo sa svojim prijateljima, ali se to može pokazati nedovoljnim kada se izmeri standardizovanim testom.
• Ovaj nedostatak ordinalne skale potiče od toga što ona nema referentnu tačku.
• Poredak nije dovoljan za poređenje grupa ili poređenje sa grupom (jer se grupa predstavlja agregatom)
Feb. 2013. FPPS 146
SAMO SLAJD
Stevensove skale• nominalna, ordinalna, intervalna i racio – noir • jedno od retkih dostignuća teorije merenja koje je društvenim
naučnicima blisko i razumljivo.• Koja su se pravila dodeljivanja numerala nametnula Stevensu kao
osnovna i prirodna? To su pravila utvrđivanja: jednakosti, poretka, jednakosti razmaka ili intervala i jednakosti količnika ili racija.
• Nivo skale je definisao putem dozvoljenih ili dopustivih transformacija• iskaz baziran na nekoj skali je smislen ukoliko ostaje tačan (ili pogrešan)
bez obzira koja dopustiva transformacija je sprovedena. • Dopustive transformacije su niz funkcija φ kojima se neki
empirijski relacioni sistem A homomorfno preslikava u numerički relacioni sistem B: φ:f(A) → B.
Feb. 2013. FPPS 147
SAMO SLAJD
Stevensove skale• Nominalna.
• Dvama objektima biće dodeljen isti broj ukoliko oni poseduju istu vrednost atributa.
• Dozvoljene transformacije φ su bilo koje jedan-u-jedan ili mnogo-u-jedan transformacije, pri čemu se ima u vidu da kod mnogo-u-jedan transformacija dolazi do gubitka informacija.
• Ordinalna. • Objektima će biti dodeljeni brojevi tako da poredak brojeva odražava
poredak definisan relacijom poređenja prisutnosti atributa. • Kada dvama objektima x i y dodelimo brojeve φ(x) i φ(y) dobićemo
ordinalnu skalu pod pretpostavkom da funkcija φ zadovoljava uslov x≥y ⇔φ(x)≥φ(y) ili x>y ⇔ φ(x)>φ(y).
• U ovu porodicu transformacija spadaju sve strogo rastuće transformacije, pri čemu kod transformacija koje nisu strogo rastuće dolazi do gubitka informacija.
Feb. 2013. FPPS 148
SAMO SLAJD
Stevensove skale• Intervalna.
• Objektima se dodeljuju brojevi tako da razlike između brojeva reflektuju razlike u stepenu prisustva svojstva.
• čuva smisao intervala između brojeva. • Dopustive transformacije φ:f(A) → B su tipa φ(x) = αx + β, α > 0.
Nazivaju se pozitivne linearne ili afine transformacije. • Jednostavno rečeno, početak (nula) i jedinica merenja su u intervalnoj
skali proizvoljni. • Racio.
• Objektima se dodeljuju brojevi tako da razlike i razlomci između brojeva reflektuju razlike i razlomke između vrednosti svojstva – skala čuva smisao količnika i proizvoda.
• Dozvoljene transformacije su sve funkcije oblika φ(x) = αx, α > 0, koje se nazivaju sličnim transformacijama.
• početak skale (nula) je fiksiran, ali je jedinica merenja proizvoljna.
Feb. 2013. FPPS 149
SAMO SLAJD
Zašto je Stevensova teorija tako popularna u društvenim naukama
• Intuitivno je jasna, opisuje osnovne procedure merenja, tj. način nastanka podataka
• Definiše i nominalni nivo kao merenje – dakle, kvantitativnost nije potrebna
• “Uljuljkuje” psihologe u uverenju da mere kvantitativno ukoliko operacije dodeljivanja izgledaju kvantitativno (recimo, prebrojavanje tačnih odgovora)
• Konvencija – ugrađena je u udžbenike, u softver, u raspoloživu literaturu
Feb. 2013. FPPS 150
SAMO SLAJD
Operacionalistička teorija merenja – šta ne valja
• Uspostavila je homomorfnost brojeva i empirijskih operacija na objektima, a ne numerala i kvantitativnog svojstva.
• Pošto se objekti svode na operacije kojima ih identifikujemo, onda je svejedno da li brojevi reprezentuju operacije ili objekte.
• Pošto stvarnost ne postoji izvan operacija kojima je saznajemo, onda je dovoljno da merenje reprezentuje te operacije, a ne prirodu samu.
Feb. 2013. FPPS 151
SAMO SLAJD
Operacionalistička teorija merenja – šta ne valja
• Ako prebrojavamo tačno rešene zadatke dobijamo skor koji predstavlja meru inteligencije i nalazi se na kvantitativnoj intervalnoj skali zbog načina na koji je formiran – brojanjem.
• Razlika između IQ 90 i 100 je jednaka razlici između 100 i 110, s obzirom da se IQ skala dobija dozvoljenom linearnom transformacijom iz broja rešenih zadataka.
• Ako ispitanik razvrsta lakove za nokte po trajnosti dobijamo ordinalnu skalu ispitanikovih preferencija.
• ako lakove za nokte prosto označimo sa „A”, „B”, „C” itd. dobićemo nominalnu skalu, koja takođe predstavlja merenje jer smo numerale dodelili „po pravilu, bilo kom pravilu“.
Feb. 2013. FPPS 152
SAMO SLAJD
Operacionalistička teorija merenja – šta ne valja
• Stevens je stavio u drugi plan proveru aksioma o relacijama empirijskih objekata s obzirom na atribut.
• rekao je da je dovoljan uslov za merenje to što postoji dosledno pravilo dodeljivanja brojeva.
• postale su presudne empirijske operacije koje vršimo na objektima u cilju njihovog merenja, tj. dodeljivanja brojeva – razvrstavanje u klase, svrstavanje u poredak, raspoređivanje u jednake intervale itd.
• Michell: psiholozi su, prihvatajući Stevensa, uljuljkali sebe u uverenju da merna operacija garantuje reprezentaciju i da garantuje da empirijski sistem uopšte postoji, odnosno da je atribut koji se meri uopšte merljiv.
Feb. 2013. FPPS 153
SAMO SLAJD
Operacionalistička teorija merenja – šta ne valja
• Teško je razlučiti šta numerali predstavljaju: operaciju dodeljivanja ili nivo prisustva svojstva.
• Takođe, teško je odrediti da li je Stevensova teorija reprezentacijska ili pragmatička (zbog operacionalističkog pristupa)
Feb. 2013. FPPS 154
MERENJE U PSIHOLOGIJI
Feb. 2013. FPPS 155
SAMO SLAJD
Kvantitativni imperativ
• credo postpozitivizma: „sve što postoji, postoji u nekoj količini“. • Pitagora – Thorndike – Bridgeman
• Galileo: „Broj što se može brojati, meri što se može meriti, a što se ne može meriti učini da bude merljivo“.
• William Thomson – Lord Kelvin: „Ako možeš da meriš nešto i iskažeš brojevima, onda nešto znaš o tome. Ako ne možeš da meriš ili iskažeš brojevima, onda ti je znanje mršavo i nezadovoljavajuće: ono može predstavljati početak znanja ali ćeš teško dostići nivo nauke bez obzira o kojoj temi se radi.“
Feb. 2013. FPPS 156
SAMO SLAJD
Prigovor kvantitetu• S druge strane, ključni akteri naučne revolucije su psihičke pojave
uzimali kao etalon za ne-kvantitativne atribute, tj. kvalitete, tj. intenzitete • Descartes je razgraničio fiziku, kao kvantitativnu i psihologiju, kao ne-
kvantitativnu • fizički fenomeni su suštinski kvantitativni, za razliku od mentalnih, koji
su kvalitativni • David Hume je u XVIII veku modelirao psihologiju kao „moralnu nauku“• Kant nije smatrao da su psihološki fenomeni merljivi: a) zato što se
protežu samo kroz vreme, a ne i kroz prostor i b) zato što su subjektivni i nisu spolja opazivi.
• Uopšte, iz filozofije tog vremena je došao stav o principijelnoj nemogućnosti merenja psihičkih pojava
• na takvim atributima nije moguće zasnovati kvantitativnu nauku.
Feb. 2013. FPPS 157
SAMO SLAJD
Mogućnost kvantifikacije
• Nažalost, u protekla tri veka, problem kvantifikacije neopazivih atributa nije rešen. • Npr, merenja boje, ukusa, mirisa, stavova, inteligencije,
životnog standarda ili korupcije, mada se stalno primenjuju i koriste, retko kod istraživača dovode do onog osećanja koje imate kada dobro i do kraja obavite posao.
• Michell: postoje dva glavna zadatka svake kvantitativne nauke: naučni i instrumentalni. • tek ukoliko postoji kvantitativno svojstvo ima mesta da se
govori o merenju. Psiholozi iz odanosti Stevensovim noir skalama potpuno zaboravljaju da dokažu da su psihička svojstva kvantitativna, tj. merljiva.
Feb. 2013. FPPS 158
SAMO SLAJD
Mogućnost kvantifikacije• numerički relacioni sistem zasnovan na realnim brojevima ima
apsolutnu prednost u merenju jer omogućuje punu primenu matematike za analizu empirijskog sistema.
• merenje je moguće i ako NRS koji je homomorfan sa ERS nije numerički u gornjem smislu i modelira samo neke relacije, recimo poredak.
• Ako se tome doda još i pragmatičko merenje, može se zaključiti da je „merna baza” psihologije dovoljna da bi se teorije proveravale, konstrukti unapređivali i u razumnoj meri predviđalo i intervenisalo.
• na drugi način: ako nešto nedostaje znanju i teoriji u psihologiji, onda razlog za to nije, na prvom mestu, nemogućnost merenja.
Feb. 2013. FPPS 159
SAMO SLAJD
Mogućnost kvantifikacije
• Razvoj nauke prati razvoj merenja i obrnuto. • Ne može se očekivati snažno merenje tamo
gde je svojstvo nematerijalno, a teorija slaba, ali se može očekivati da će merenje biti sve snažnije što je znanje o svojstvu (konstruktu) veće i što je teorija tog svojstva snažnija
Feb. 2013. FPPS 160
KONTROVERZA XX VEKA
Feb. 2013. FPPS 161
SAMO SLAJD
Stevensova pravila• Nesumnjivo najviše sporan Stevensov rezultat je spisak
dozvoljenih statističkih tehnika za svaki nivo merenja. • klasifikovao je statističke tehnike koje odgovaraju pojedinim
mernim skalama. Ravnopravno koristeći aspekt jedinstvenosti i aspekt značenja, napravio je spisak statističkih tehnika koje su primerene jednoj skali, a nisu drugima. Na primer:• na nominalnim podacima mogu se računati frekvencije, mod i
koeficijent kontingencije,• na ordinalnim podacima: percentili, Mdn i ρ,• na intervalnim: M, σ i r.
• Nakon toga, sredinom XX veka, mnogi pisci statističkih priručnika su usvojili ovo gledište (neki vrlo ugledni), a izbor statističke tehnike je postao mōra društvenih istraživača, zaslužujući da se nazove kontroverzom XX veka.
Feb. 2013. FPPS 162
SAMO SLAJD
Neslaganja oko Stevensovih pravila
• Uskoro potom, mnogi su ga kritikovali, smatrajući da „svojstva skupa brojeva kao merne skale nemaju uticaja na izbor statističke tehnike za reprezentovanje i tumačenje brojeva”
• Uzalud, ti glasovi su se slabo čuli, a Stevensovu podelu tehnika su dograbili mentori i recenzenti i do danas su nauke o ponašanju u čvrstom zagrljaju Stevensovih preporuka za izbor statističke tehnike.
• Uočeno je da mnogi autori, anksiozno, proglašavaju nivo svojih podataka nižim, primenjujući “nižu” statistiku, žrtvujući saznajnu moć, a sve da bi izbegli primedbu da su primenili pogrešnu, “previsoku” statistiku.
• Zbog toga se ovom doktrinarnom stanovištu, nazovimo ga recenzentskim, upućuje ozbiljna primedba da nanosi više štete nego koristi
Feb. 2013. FPPS 163
SAMO SLAJD
Problemi sa Stevensovim pravilima
• Recenzenti i mentori zahtevaju da se istraživači striktno pridržavaju Stevensovih pravila.
• Ipak, praksa sugeriše da se često gleda kroz prste onima koji ta pravila krše
• Treće, dobijaju se nalazi koji su vrlo upotrebljivi i uverljivi, bez obzira što se, na primer, intervalna statistika koristi na ordinalnim podacima.
• Četvrto, postoje čitave oblasti, kao što su skorovi sa psiholoških testova ili sa Likertovih skala, koji se po konvenciji tretiraju kao intervalni, a istraživač oseća ili zna da oni to nisu.
• Peto, jedni statističari preporučuju korišćenje neparametrijskih statistika, drugi kažu da oni nisu vredni truda.
• Postoji još bezbroj takvih primera i slučajeva u kojima istraživač ne može razabrati šta je ispravno
Feb. 2013. FPPS 164
SAMO SLAJD
Lordova kritika
• Lord je u jednom kratkom, ironično intoniranom članku, opisao jedan izmišljeni primer u kome je Statističar izračunao aritmetičku sredinu na brojevima dresova fudbalera.
• Kad ga je očajni Profesor psihometrije upozorio da je to nominalna skala, Statističar je odgovorio da
brojevi ne pamte odakle dolaze i uvek se ponašaju na isti način
• Zbog ugleda koji Lord uživa i zbog značaja ove opterećujuće teme, ovo je postala jedna od vrlo često citiranih rečenica.
Feb. 2013. FPPS 165
SAMO SLAJD
Statistika i merenje
• merenje, analiza podataka i matematička statistika su različite oblasti
• Statističari smatraju da se statistika vrši na brojevima, a ne na merama.
• Da li će statistici i statistički testovi imati neku vezu sa merenim svojstvom i kakvu, to nije stvar statistike.
Feb. 2013. FPPS 166
SAMO SLAJD
Statistika i merenje
• Empirijska, odnosno naučna, odnosno istraživačka smislenost se tiče iskaza, odnosno zaključka koji se donosi na osnovu statistika
• Međutim, smislenost nije svojstvo statistika ili merne skale, nego povezivanja statističkih rezultata sa stvarnošću • Npr, prosek rangova je prosek brojeva, a ne prosek
preferencija, korelacija rangova je korelacija brojeva a ne korelacija preferencija itd.
• to znači da kontekst u kome se statistik koristi odlučuje o njegovoj smislenosti, a ne merna skala.
Feb. 2013. FPPS 167
SAMO SLAJD
Statistika i merenje
• empirijske relacije objekata koji su mereni, odnosno empirijska značenja brojeva nisu ni od ikakvog značaja za statistiku
• Sa stanovišta statistike, empirijski podaci su uzorak brojeva koji pripada populaciji brojeva dobijenih na isti način
• jedino što treba poštovati to su uslovi koje postavlja statistik ili test• Linearnost veze, vrsta distribucije, kontinualni-
kategorijalni podaci...Feb. 2013. FPPS 168
SAMO SLAJD
Podela posla
Feb. 2013. FPPS 169
SAMO SLAJD
Statistika i merenje
• Pitanje primene statistike je pitanje smislenosti• Karakteristike podataka se moraju uzeti u obzir
prilikom interpretacije rezultata, a ne prilikom izbora statističke tehnike
• Istraživači moraju znati odakle su brojevi došli, a statistika ne
• Ako dobijete korelaciju ili razliku, objasnite je, a ne pozivajte se na Stevensa da su korelacija ili t-test zabranjeni
Feb. 2013. FPPS 170
SAMO SLAJD
Statistika i merenje
• Ako primenimo t-test na dve serije brojeva (dve grupe) i dobijemo da se aritmetičke sredine dve grupe razlikuju, onda možemo biti sigurni da postoji neka vrsta empirijske razlike između te dve grupe.
• Međutim, ako brojevi nisu dodeljeni tako da reprezentuju neko svojstvo, onda ne možemo biti sigurni kojoj vrsti empirijske razlike odgovara razlika aritmetičkih sredina.
• Na tu dilemu ne može dati odgovor statistika, nego samo nauka u okviru koje se vrši istraživanje.
Feb. 2013. FPPS 171
SAMO SLAJD
Statistika i merenje
• svet statistike i svet merenja se uopšte ne podudaraju• Statistika se primenjuje na brojevima, a ako su ti
brojevi mere, zadovoljna je nauka koja koristi statistiku• Ako istraživač ne dobije korelaciju ili razliku, a očekuje
je, onda treba ispitati da li je priroda podataka krivac za to• Ispitati da li je povezanost linearna, varijabilnost dovoljna,
simetrirati distribuciju (najbolja je ordinalizirajuća transformacija), izabrati drugi, ev. neparametrijski statistik itd.
• Ukratko, prilagoditi model statističke obrade podacima
Feb. 2013. FPPS 172
ELEMENTI NAUČNOG ISTRAŽIVANJA
Šta su elementi istraživanja
• teorijski okvir istraživanja,• tip, struktura, odnosno nacrt istraživanja,• problem istraživanja, pitanja/hipoteze• istraživanje u biblioteci,• varijable,• objekti,• metodi prikupljanja podataka,• metodi analize podataka i• istraživački izveštaj.
Feb. 2013. FPPS 174
Šta su elementi istraživanja
• opeke od kojih se gradi istraživanje. • Svaki element postoji u svakom empirijskom
istraživanju,• A obavlja se u nekoj datoj etapi istraživanja i
po nekom redosledu• Za većinu je presudno to što podrazumevaju
izbor, odnosno istraživač se mora opredeliti za neku od alternativnih mogućnosti
Feb. 2013. FPPS 175
Teorijski okvir istraživanja• Ili teorijska pesrpektiva ili paradigma• Pogled na svet, posebno na svet psihe, obično povezan sa nekim
filozofskim pravcem (“izmom”) i baziran ne jednoj ili više krupnih psiholoških teorija
• Kuhn je paradigmom nazvao široki teorijski okvir koji je prihvaćen u datoj naučnoj disciplini. • Neke poznate paradigme su: Aristotelova fizika, Njutnova fizika, teorija
relativnosti, teorija o četiri telesne tečnosti, teorija o bakterijama kao uzročnicima bolesti, geocentrični i heliocentrični sistem, atomska teorija, evolucija itd.
• Kuhn je smatrao da paradigme ne počivaju samo na znanju, nego i na uverenjima i ne-empirijskim kriterijumima (koja pitanja su važna, da li je teorija jednostavna i elegantna itd.).
• istraživačima nije nužno da eksplicitno odaberu teorijsku perspektivu.
Feb. 2013. FPPS 176
Teorijski okvir istraživanja
• U psihologiji:• bihejviorizam, • geštalt psihologija, • kognitivna psihologija, • biološka psihologija, • evoluciona psihologija, • psihodinamska psihologija, • humanistička psihologija…
Feb. 2013. FPPS 177
Opšti istraživački pristupi
• Opšti pristupi su:• Kvantitativni (dominantan u psihologiji)• Kvalitativni (dominantan u etnologiji i sociologiji)• Mešoviti
• Pokazuje se da, u praksi, perspektiva sledi iz opšteg pristupa
• Opšti pristup je intimno povezan sa oblašću, autorom lično i njegovim kognitivnim stilom, tradicijom...
Feb. 2013. FPPS 178
Kvantitativna istraživanja• Baziraju se na postpozitivističkoj perspektivi• Znanje potiče samo od:
• Iskustvenih činjenica i• Logičkog rezonovanja, koje organizuje empirijsko iskustvo
• U pogledu shvatanja istine, pozitivizam je, a posebno postpozitivizam, neka vrsta modernog agnosticizma, ili barem relativizma – znanju se mora i može težiti, ali se nikada u potpunosti neće dostići.
• Nakon intenzivne postpozitivističke i epistemološke analize empirijskih istraživanja u XX veku, filozofsko utemeljenje kvantitativnih istraživanja je mnogo homogenije od kvalitativnih istraživanja, iza kojih stoji veliki broj različitih, a sličnih i specifičnih, a nedovoljno formiranih paradigmi.
Feb. 2013. FPPS 179
Kvantitativna istraživanja
• Radikalni predstavnik postpozitivizma u psihologiji je bihejviorizam
• Postpozitivizmu su bliski pojmovi IHD gradnje teorije, empirijske provere, merenja, eksperimenta, statistike, analize (molekularnosti)...
• strani su mu pojmovi spekulacije, introspekcije, empatije, interakcije i ličnih značenja
• Posredno i neformalno, pozitivizmu su strane „velike reči”, autorska nadahnuća i inspiracije. On podrazumeva objektivnost i vrednosnu i političku neutralnost
Feb. 2013. FPPS 180
Odlike kvan. istraživanja• teorije se testiraju empirijski• traže se univerzalne zakonitosti• istraživanja se planiraju i sprovode sistematski i
precizno• sve se dokumentuje, objavljuje, pretpostavke se
ekspliciraju i objašnjavaju, ništa se ne podrazumeva• zadržava se skeptičko stanovište prema postojećem
znanju• istraživanja se ponavljaju kako bi se teorija proverila,
odbacila, dogradila, promenila...
Feb. 2013. FPPS 181
Kvantitativna istraživanja
• Dobro su kontrolisana• Generalizabilna• Precizna• Lako ponovljiva• Imaju jasnu i preciznu metodologiju• Kvantifikacija pruža osnov za poređenja i
testiranje hipoteza
Feb. 2013. FPPS 182
Kvalitativna istraživanja
• oslanjaju se na fenomenološki pravac u filozofiji • Fenomenologija počinje od tvrdnje da „istina postoji
nezavisno od našeg saznanja” • Fenomenologija je u osnovi objektivni idealizam, koji objektivni
svet vidi kao duh • Husserl i naslednici su joj dodali intencionalnost.
Intencionalnost znači da se svest javlja uvek kao „svest o nečemu”.
• svi naši mentalni procesi se odvijaju neodvojivo povezani sa objektima na koje se odnose
• duh i svest su javni, dostupni svim ljudima, jer dele nešto što je zajedničko – intencionalnost
Feb. 2013. FPPS 183
Kvalitativna istraživanja
• Intencionalnost nam omogućuje da utvrdimo ono što je zajedničko svima nama, a ono što je zajedničko, to je stvarnost
• Iz ovoga slede dva važna rezultata: • a) stvarnost možemo saznati jer je ona direktno
povezana sa duhom i • b) znanja o svetu mogu biti objektivna jer su javna
• Husserl i njegova fenomenologija su odigrali veoma značajnu ulogu u razvoju naučne misli, suprotstavljajući se agnostičkim i spekulativnim pravcima, s jedne strane i pozitivizmu, s druge.
Feb. 2013. FPPS 184
Kvalitativna istraživanja
• Fenomenološka metoda• “Stavljanje u zagrade”• Fenomenološka redukcija
• Stavljanje u zagrade je bazirano na sumnji u zdrav razum i uklanjanju svih predrasuda, prethodnih znanja, iskustava i ideja
• Redukcija se bazira na ponovljenim razmatranjima tokom kojih se uklanja pojedinačno, a zadržava samo opšte i suštinsko
• Ključ za redukciju je u ponovljenim razmatranjima svesnog iskustva o fenomenu. Skidajući stalno iznova sloj po sloj površnih značenja, stižemo do onoga što fenomen nama stvarno znači
• Konačni cilj fenomenološke metode je: • detaljan tekstualni opis svih tema, • koji sadrži sve teme i značenja pojave koja se istražuje pojedinačno, ali i • celovit i uopšten opis pojave
Feb. 2013. FPPS 185
Kvalitativna istraživanja
• Kada se za neko istraživanje kaže da je fenomenološko onda se u prvi plan ističu njegova nastojanja da razume subjektivno iskustvo ispitanika o okruženju u kome se nalaze i da celovito i bez predrasuda prikaže ono što je utvrđeno
• Fenomenologiji su bliski pojmovi značenja, ličnih iskustava, introspekcije, celovitosti (molarnosti), pronicanja u suštinu, posmatranja, opisivanja...
• Strani su joj pojmovi merenja, statistike, eksperimenta, analize, kauzalnosti...
Feb. 2013. FPPS 186
Kvalitativna istraživanja
• Sprovode se na terenu• Eksplorativna su• U psihologiji su retka, za razliku od sociologije i
etnologije• Vrlo su terminološki i metodološki razuđena i
nestalna, često odlučuju finese, u razvoju su
Feb. 2013. FPPS 187
Socijalni konstruktivizam
• Svi čovekovi “proizvodi” su socijalno uslovljeni, pa i nauka• Društvene pojave se mogu spoznati samo tako da se
konstruišu kroz socijalnu interakciju• Ključni pojam je značenje i zadatak istraživača je da otkrije
značenja pojave kod drugih učesnika, da bi konstruisao vlastito značenje pojave
• Značenje se konstruiše pomoću jezika• Ono kako ljudi tumače svet oko sebe govori o njima samima• Konstruktivizam se od fenomenologije razlikuje po tome što
insistira na tome da se značenja konstruišu, a ne otkrivaju. • konstruktivizam sugeriše da istraživač mora biti u intenzivnoj
interakciji sa subjektima i da njegov odnos mora biti „emetičan”, a ne posmatrački
Feb. 2013. FPPS 188
Mešovita ili hibridna istraživanja
• Baziraju se na pragmatizmu• Sve metode su dozvoljene, u centru je
problem, a ne metod• Osim pragmatizma, do njih su doveli i
multimetodski pristup i triangulacija• Zato se nekada tretiraju kao izlaz iz kvan-kval
debate• Nažalost, obično su skupa i dugotrajna
Feb. 2013. FPPS 189
Razlike kvan i kval istraživanja
• razlika između ove dve paradigme potiče od „mentalnog sklopa” autora i njegovog doživljaja predmeta naučnog istraživanja
• Opredeljenje često nije motivisano filozofskim načelima
• Razlika u „mentalnom sklopu” jeste fundamentalna i čini da razlike između perspektiva budu ne samo epistemološki, nego i motivaciono duboko fundirane
Feb. 2013. FPPS 190
Razlike kvan i kval istraživanja
• Retki su oni koji misle da se radi o različitim istinama• Tačno je da se u kvalitativnoj paradigmi u sociologiji daje
prednost učesničkom posmatranju, a u kvantitativnoj anketi• Međutim, metodologija istraživanja teži eklekticizmu, što
znači da na bazi primenjenih tehnika ne možemo znati kojoj teorijskoj perspektivi pripada autor
• Zbog tog ne možemo ni evaluirati teorijske perspektive • Razlike u tehnikama su uslovne i diskutabilne
• svaka tehnika se može koristiti na manje ili više kvantitativan način, koristeći i kvalitativne informacije
• Istraživači biraju one tehnike za koje misle da će dati najbolje rezultate, ili koriste tehnike onako kako misle da je najbolje
Feb. 2013. FPPS 191
Razlike kvan i kval istraživanja
• Dakle, metodološke razlike nisu fundamentalne, ali bi epistemološke mogle biti. Da li su?
• Istraživački zaključci mogu biti različiti zato što su postavljena različita pitanja• Npr, metoda nastave u osnovnoj školi može metodom
anketiranja i testiranja razlike u uspehu biti proglašena neuspešnom zato što ne dovodi do povećanja ocena, a metodom intervjua i učesničkog posmatranja uspešnom jer dovodi do većeg zadovoljstva školom kod učenika
• Razlika u zaključku se ne može pripisati metodi, nego shvatanju šta je uspeh, šta je cilj školovanja, kako treba koncipirati nastavu itd.
Feb. 2013. FPPS 192
Razlike kvan i kval istraživanja
• Neki ovaj dualitet nazivaju kvantitativno nasuprot impresionističkom
• Želi se reći da zaključci koji slede iz kvalitativnih istraživanja teže da se zasnivaju na utisku i uverenju, a ne na činjenicama i razlogu
Feb. 2013. FPPS 193
Struktura ili nacrt istraživanja
• To je epistemološka struktura istraživanja• alternativni nazivi; shema, epistemološka shema istraživanja,
model istraživanja, strategija istraživanja• obuhvata one aspekte istraživanja koji se direktno nalaze
u „lancu zaključivanja”. • atribute i entitete, odnosno varijable i objekte.
• Struktura istraživanja mora biti jasna iz istraživačkog izveštaja
• Osnovne detalje strukture treba uključiti u uvodno poglavlje istraživačkog izveštaja (recimo u okviru definicije problema ili cilja istraživanja), a svi važni elementi se moraju predočiti u poglavlju o metodama
Feb. 2013. FPPS 194
Struktura ili nacrt istraživanja• Varijable (atributi, konstrukti):
• Iz strukture se mora jasno videti koje varijable su nezavisne, koje zavisne, koje deskriptivne, a koje kontrolne ili grupišuće.
• Objekti (ispitanici, jedinice posmatranja):• kako su formirane grupe, ako postoje, npr. vreme i mesto
formiranja grupe, • kako su objekti birani (uzorkovanje), • osnovna svojstva populacije iz koje je izvučena• randomizacija i način jednačenja grupa.
• Faktor vreme je važan u logističkom, ali još važniji u epistemološkom smislu.• Sve što je vezano za vremensku dimenziju istraživanja mora biti
planirano unapred
Feb. 2013. FPPS 195
Struktura ili nacrt istraživanja
• nacrt/struktura neposredno određuje tip istraživanja
• Greške ili nedostaci u strukturi istraživanja dovode do toga da se iz prikupljenih podataka ne mogu dati željeni odgovori, ili ako se daju, neće biti valjani
• Propusti u strukturi istraživanja dovode do ugrožavanja interne validnosti• istraživanje postaje bezvredno pre nego što je
počeloFeb. 2013. FPPS 196
Na osnovu čega se vrše izbori
• Pri izboru ukupne metodologije istraživanja mora se dati odgovor na pitanje zašto; zašto je metoda odabrana
• Ako je odabrana neka neodgovarajuća metoda ili tehnika, dobiće se pogrešni odgovori na tačna pitanja, ili tačni odgovori na pogrešna pitanja.
• Tek kad je odabrana dobra metoda, onda do izražaja dolazi pitanje kako; kako će ona biti primenjena. • Ma kako dobra metoda bila, ukoliko se pogrešno primeni,
razume ili interpretira, slediće pogrešni zaključci.• Na pitanje „zašto” je teže dati odgovor nego na „kako”.
Feb. 2013. FPPS 197
Šta upravlja izborom• Perspektiva ili problem? Postoje dva gledišta.• Prema jednom gledištu, problem bira perspektivu
• Npr, problem „ko će pobediti na izborima“ diktira sledeće izbore: tip istraživanja: anketno, varijable: partijske preferencije, socijalno-demografske osobine ispitanika itd., uzorak: reprezentativan za punoletne građane, metoda prikupljanja: upitnik, statističke tehnike: analiza frekvencija i tabela kontingencije.
• kada treba da dokažemo da je nešto veće, bolje, brže, ili da se utvrdi iznos nečega, ili da se izvrše poređenja, koristićemo kvantitativnu paradigmu.
• Ovo gledište je zavodljivo, ali ne postoji dokaz da se to stvarno dešava. • Iskustva govore da istraživači biraju perspektivu, pa zatim i problem
tako da odgovaraju njima, njihovim znanjima, sklonostima, interesovanjima, mentalnom stilu i sl. – perspektiva bira problem
Feb. 2013. FPPS 198
Interakcije
• postoje intenzivne interakcije svih elemenata istraživanja• Prilagođava se problem varijablama, tip metodama,
objekti resursima i vice versa.• „Životni razlozi” nameću interakcije i iteracije izbora.
• svi ili većina elemenata mogu se izvesti iz jednog, bilo kojeg - celo istraživanje se može izvesti iz zadatih varijabli, zadatog uzorka (posebno grupa) ili zadate hipoteze.
• svaki problem se može istraživati na više načina i odgovori na svako istraživačko pitanje se mogu dati na više načina. • Istraživanja se mogu konvertovati iz jednog u drugi tip
Feb. 2013. FPPS 199
Tradicija i konvencije
• istraživač prolazi kroz niz uticaja; • od osnovnog školovanja (npr. matematička anksioznost) do
fakultetske nastave• oblasti stručnog i naučnog interesovanja ili opredeljenja za
neku od teorija• Ovi uticaji se prepliću sa ličnim sklonostima ili
nesklonostima, zahtevima mentora, običajima itd. • Priroda konkretne discipline takođe utiče na izbor
perspektive. • u psihofizici se koriste kvantitativna istraživanja. • za istraživanja narodnih običaja u etnologiji koristi se
kvalitativna metodologija…Feb. 2013. FPPS 200
Na osnovu čega se vrši izbor
• Kvalitativna istraživanja su prirodan izbor kada• Se o pojavi malo zna• Kada je pojava izuzetak
• Kvalitativna istraživanja se koriste u ranim fazama, za prikupljanje inicijalnih znanja i za generisanje teorija i hipoteza
• Koriste ih nove naučne oblasti• Kada je populacija mala ili nije dostupna• Za proveru hipoteza, za poređenja, za trednove i za
generalizacije se koriste kvantitativna istraživanja
Feb. 2013. FPPS 201
Na osnovu čega se vrši izbor
• Ciljna javnost• Lična iskustva i opredeljenja – kadrovski problem
• dva osnovna stila mentalnog funkcionisanja: naučni i narativni
• Otuda je, nažalost, izbor kvalitativnih metoda često „negativan izbor,” motivisan izbegavanjem matematike i statistike
• bira se metodologija koja ne podrazumeva statistiku
Feb. 2013. FPPS 202
VARIJABLA
Feb. 2013. FPPS 203
Entiteti i atributi• Osnovni elementi empirijskog istraživanja su entiteti i
atributi• Razlikovanje objekata/entiteta i njihovih svojstava je
davno uočen i razmatran – još od Platona i Aristotela• Što je još važnije, postojala je tendencija da se
tretiraju razdvojeno• Danas znamo da entitete saznajemo preko njihovih
atributa, a atributi ne postoje nezavisno od entiteta• Drugim rečima, iako se u istraživačkoj praksi niko ne
bavi filozofskim konsekvencama ove podele, korisno je da smo svesni njene opštosti i značaja
Feb. 2013. FPPS 204
Entiteti
• Tipični entiteti u psihologiji nisu sporni i oni su:• Ljudi• Grupe• Životinje• Artefakti• Geografske celine...
• Pošto su to najčešće ljudi, često se koristi termin ispitanici
• Međutim, često i subjekti, • Ali i objekti
Feb. 2013. FPPS 205
Entiteti• Dobar i uopšten naziv za sve entitete je jedinica posmatranja• treba je razlikovati od jedinice analize,
• jedinica posmatranja je ona na kojoj i o kojoj prikupljamo podatke, • jedinica analize je ono što nas u istraživanju zanima i što predstavlja
objekat u statističkoj obradi i interpretaciji. • logika istraživanja određuje šta je osnovna jedinica
posmatranja u istraživanju. • istraživanje može imati višestruke jedinice analize ili može koristiti i
neke druge jedinice – recimo jedinice uzorkovanja• U oblasti statističke obrade podataka, pa i u statističkim
programima, koristi se termin slučaj. Slučaj je skup podataka o jednoj ili više jedinica posmatranja.
Feb. 2013. FPPS 206
Atributi
• svojstvo ili osobina. • Lako odredimo šta su entiteti (u fizici to nije
tako)• Pažnja je posvećena otkrivanju atributa • Većina njih su skriveni, odnosno ne mogu se
direktno opaziti, niti spolja, od strane posmatrača, niti iznutra, putem introspekcije.
• Zato su atributi u žiži interesovanja nauka o ponašanju i u najvećem broju slučajeva imaju status konstrukta
Feb. 2013. FPPS 207
Varijabla• Pojam promenljive potiče iz algebre• Međutim, u psihologiji to ne može biti pravo
značenje• Podaci koji predstavljaju individualne razlike su, po
prirodi, slučajne pojave i ne mogu se prikazati determinističkim izrazima kao što algebarski izrazi, nego samo statistički.
Feb. 2013. FPPS 208
Varijabla
• stroga statistička definicija varijable je:Varijabla je rezultat merenja nekog atributa na skupu entiteta
• U statistici je puni naziv slučajna varijabla. • Slučajna varijabla je takva varijabla koja sadrži podatke čije
vrednosti ne možemo sa sigurnošću predvideti. • Npr. bacanje novčića: vrednosti P, G, P, P, G, P,... Nakon neke od
vrednosti, recimo P, ništa nam ne govori koja će biti sledeća vrednost – postoji samo verovatnoća. U društvenim naukama bismo tu slučajnu varijablu nazvali „strana novčića”.
• Analogno tome bilo bi merenje telesne visine na grupi ljudi. Kad izmerimo visinu jednog čoveka, ne znamo koje će visine biti sledeći čovek.
• Ako su entiteti ljudi, onda slučajna varijabla sadrži individualne razlike
Feb. 2013. FPPS 209
Varijabla • U novije vreme se uobičajilo da se konstrukti alternativno nazivaju
varijablama. • To je u koliziji sa statističkom definicijom• Takođe, prema reprezentacijskoj teoriji merenja, konstrukt je ERS a
varijabla NRS• Istraživači često nazivaju varijablom ne samo atribute ispitanika,
nego i događaje i uslove, • npr.: „bio na utakmici – nije bio na utakmici”, „primio elektrostimulaciju –
nije primio elektrostimulaciju”, „slušao gradivo po novom programu – slušao po starom programu” itd.
• To čak nisu konstrukti• Kad se termin varijabla koristi umesto konstrukt, prihvata se
operacionalizam – konstrukt nije ništa više od operacija kojima je izmeren
Feb. 2013. FPPS 210
Manifestne i latentne varijable
• Psihičke osobine koje se mere su nevidljive i ne mogu se direktno meriti.
• Tada se obično nazivaju latentnim osobinama, ili u okviru statistike socijalnih istraživanja, latentnim varijablama
• Takve varijable su stavovi, motivacija, agresivnost itd. • Latentne varijable odgovaraju onome što su psiholozi
nazvali hipotetički konstrukt.• Latentne varijable izazivaju ili modulišu (opazivo)
ponašanje i merenjem tog ponašanja dobijaju se manifestne varijable
Feb. 2013. FPPS 211
Manifestne i latentne varijable• Društveni istraživači mere manifestno
ponašanje da bi pomoću njega doprli do latentnih osobina koje generišu ili modulišu to ponašanje
• Latentne varijable se konstruišu, odnosno identifikuju na osnovu korelacija manifestnih varijabli.
• Multivarijatna analiza (MVA), posebno faktorska analiza je uslov bez koga se ne može
Feb. 2013. FPPS 212
Manifestne i latentne varijable• Modeli latentne varijable pretpostavljaju da se polazi
od teorijskog konstrukta• Teorija definiše:
• koje manifestne varijable treba izmeriti i• kako se one kombinuju da bi se formirala mera latentne
varijable• Iz teorije sledi, takođe, koje su veze tog konstrukta sa
drugim sličnim osobinama i ponašanjima koja taj konstrukt izaziva
• Te predikcije se empirijski mogu proveriti tokom istraživanja
Feb. 2013. FPPS 213
Manifestne i latentne varijable• Postoji i induktivni put, gde se iz fonda
manifestnih varijabli konstruišu latentne• Postupak nikad nije potpuno induktivan, česte
su iteracije• Ipak, ne preporučuje se
Feb. 2013. FPPS 214
Osobine, stanja, emergentne varijable
• Osobine ili crte su direktivne i trajne• Stanja su prolazna• Međutim, stanjima se naziva i zdravstveno
stanje, materijalno stanje i sl.• Ovakva stanja-statusi se nazivaju emergentnim
ili formativnim varijablama• One nisu generatori ponašanja• Njih zaključujemo induktivno, na osnovu podataka
o objektima
Feb. 2013. FPPS 215
Kvantifikatorska i strukturalna uloga varijabli
• Strukturalna je upotreba varijabli u okviru modela latentne varijable, koji su jedan od temelja pragmatičkog merenja i razvoja nauka o ponašanju, posebno psihologije
• To je epistemološki najvrednija uloga varijable• Međutim, varijabli možemo pristupiti i kao
“kvantifikatoru”• Da dobijemo odgovore na pitanja “šta” i “koliko”
Feb. 2013. FPPS 216
VARIJABLE U EMPIRIJSKOM ISTRAŽIVANJU
Feb. 2013. FPPS 217
Operacionalna definicija varijable
• put od varijable kao koncepta ili konstrukta do varijable kao slučajne promenljive nazivamo operacionalnom definicijom varijable.
• Varijabla se konstitutivno definiše tako što se podvodi pod neki opštiji teorijski pojam – konstrukt, ili tako što se dovede u vezu sa drugim pojmovima i teorijama (npr. „anksioznost je subjektivan, neopravdan strah, uzrokovan prodorom zabranjenih misli iz Ida”).
Feb. 2013. FPPS 218
Operacionalna definicija varijable
• varijabla se operacionalno definiše na dva načina: • navođenjem operacija i procedura pomoću kojih se konstrukt
meri ili • pomoću kojih se njome manipuliše.
• Prvi način sastoji se prosto u tome da se odredi kako će, ili čime će konstrukt biti meren • Npr, anksioznost ćemo meriti Taylorovom Skalom manifestne
anksioznosti, ili, prijatnost sladoleda ćemo meriti posmatrajući gestikulaciju, mimiku i verbalnu reakciju kupaca.
• Drugi način su eksperimentalne operacionalne definicije. • Npr, potkrepljenje je niz postupaka pomoću kojih smo kod
dece neko ponašanje nagrađivali, kažnjavali ili ignorisali.
Feb. 2013. FPPS 219
Operacionalizacija varijable
• Kolokvijalni pojmovi kao što su stil, imidž, stres, nervoza, adrenalin, kompleksi i sl. su vrlo neprecizni i teško ih je operacionalizovati
• Naučni pojmovi su bolje definisani, obično iza njih stoji neka teorija
• Ipak, definicija poput „anksioznost je subjektivan, neopravdan strah, uzrokovan prodorom zabranjenih misli iz Ida” ne olakšava operacionalizaciju anksioznosti
Feb. 2013. FPPS 220
Operacionalizacija varijable
• Ako postoji psihološki merni instrument za neku osobinu ličnosti, sposobnost, stav/vrednost itd., onda je posao (skoro) obavljen
• Ne mora biti obavljen do kraja, jer instrumenti obično ne pokrivaju ceo domen varijable
• Odabrana skala anksioznosti može meriti više aspekte socijalne anksioznosti, ili fiziološke aspekte itd.
• Univerzalan problem operacionalizacije je u tome što konstrukt tokom operacionalizacije može izgubiti bitne aspekte
Feb. 2013. FPPS 221
Varijable i indikatori
• “Razbijanje varijable na indikatore” je jedna od najpoznatijih tehnika
• Znaci, pokazatelji ili indikatori varijable su manifestna ponašanja
• Indikatori se identifikuju na osnovu:• teorije, ličnog razumevanja ljudskog ponašanja, psiholoških
znanja, diskusije unutar konstruktorskog tima, intervjua sa stručnjacima, razgovora sa ispitanicima
• Prvo se uoče širi indikatori• Oni se raščlanjuju sve dok ne dođemo do konkretnih i
specificnih ponašanja, mišljenja ili pojava o kojima možemo pitati ispitanike
Feb. 2013. FPPS 222
Varijable i indikatori
• Agresivnost -> verbalna i fizička• Verbalna agresivnost -> sklonost svađi, psovanju, vređanju,
ponižavanju, potcenjivanju, zadirkivanju, stalnom odgovaranju protivpitanjem
• Fizička agresivnost -> sklonost razbijanju stvari, nošenju ili posedovanju oružja, otimanju tuđeg, tuči, mučenju životinja
• Svađanje -> česti razgovori sa povišenim tonom, sklonost da se viče, obrecuje na ukućane
• Sklonost tuči -> vučenje dece za kosu i drugih delova tela, zavrtanje ruku, šamaranje, saplitanje protivnika tokom rekreacije
• Merljivost, raznovrsnost, konkretnost i tipičnost su neke od osobina koje imaju dobri indikatori
Feb. 2013. FPPS 223
VEZE I ODNOSI IZMEĐU VARIJABLI
Feb. 2013. FPPS 224
Kauzalni odnos• varijable su u odnosu uzroka i posledice. • moraju biti ispunjena sva tri uslova uzročnosti: vremenski
redosled, kovarijacija i odsustvo delovanja trećih varijabli. • Ovaj odnos je asimetričan – uzrok i posledica ne mogu zameniti
mesto. Posledica postoji „zato” što ju je izazvao uzrok.• Ako smo sigurni da su dve varijable u kauzalnom odnosu, onda
možemo biti sigurni i u sledeće:• posledica će zavisiti od uzroka,• uzrok će uticati na posledicu,• na osnovu uzroka ćemo moći predvideti postojanje posledice,• uzrok i posledica će međusobno korelirati i• ostale varijable će imati ograničenu mogućnost uticanja na ovu vezu.
Feb. 2013. FPPS 225
Kauzalni odnos
• kauzalni odnos je najpoželjniji tip povezanosti varijabli sa stanovišta istraživača.
• pojam uzročnosti je „u stalnoj krizi”, ali uzročnost je svima jasna i veoma je praktična. Najčvršće tlo, kada se radi o odnosu varijabli, jeste kauzalno tlo.
• kako empirijski otkriti kauzalni odnos?• Postoje neke okolnosti u kojima se istraživači nadaju da
postoji uzročna povezanost? • Prvo, kada kažu da jedna varijabla zavisi od druge. • Drugo, kada kažu da jedna varijabla utiče na drugu. • Treće, kada smatraju da na osnovu jedne varijable mogu
predvideti drugu.Feb. 2013. FPPS 226
Kauzalni odnos
• Ono što istraživač sigurno zna na osnovu podataka koje je prikupio je korelacija.
• Nažalost, korelacija ne potkrepljuje ideje uzroka ili zavisnosti.
• mora biti ispunjen bar još jedan uslov uzročnosti: vremenski redosled.
• Najsigurniji način da ispunimo taj uslov je manipulacija.
Feb. 2013. FPPS 227
Odnos zavisnosti ili uticaja• Ako postoji korelacija između varijabli A i B, a varijabla A je
nastala pre B, onda možemo tvrditi da A utiče na B, ili da B zavisi od A. • uticaj i zavisnost su vrlo česte reči u naslovima istraživačkih izveštaja
• Uticaj ili zavisnost podrazumevaju da je odnos varijabli A i B asimetričan; A utiče na B, ali B ne utiče na A.
• o zavisnosti ili uticaju govorimo kada imamo korelaciju i kada u razumnoj meri možemo tvrditi da je jedna varijabla nastala pre druge
• kada dobijemo korelaciju i razumnu pretpostavku o vremenskom sledu, u meri u kojoj smo u stanju da eliminišemo dejstvo trećih varijabli, možemo da pretendujemo da naši „uticaj” ili „zavisnost” sadrže pretpostavku o uzročnosti.
Feb. 2013. FPPS 228
Odnos predviđanja
• znamo da je za predviđanje najkorisnija korelacija, ali ona nije uvek dovoljna. • Npr, pijenje kafe korelira sa rakom pluća. Međutim, stvarna
veza, kauzalna, postoji između pušenja i raka pluća• pošto se predviđanje bazira na korelaciji, kauzalni odnos
nije nužan, ali je najbolje predviđanje na osnovu uzroka. • Svi drugi razlozi za povezanost varijabli mogu biti obilno
uslovljeni uticajem trećih varijabli, zbog čega su privremeni i povremeni
• Ako znamo da je postojao uzrok (nužan, dovoljan ili dopunski), verujemo da postoji i posledica
Feb. 2013. FPPS 229
Odnos predviđanja
• Predviđanje se, naravno, odnosi na budućnost. • O predviđanju ćemo, međutim, govoriti i kada na osnovu
poznavanja korelacije predviđamo pojave ili ponašanja u prošlosti i sadašnjosti. • Npr, ako ustanovimo da je neko rukovodilac u preduzeću,
možemo pretpostaviti da ima veću platu od proseka. • kauzalnost nije nužna, vremenski redosled varijabli nije
nužan, a predviđati se može simetrično. • Osim korelacije, koristimo regresiju, prostu i višestruku, a
preko nje i sve druge linearne modele poput analize varijanse, kanoničke korelacione analize i kanoničke diskriminacione analize
Feb. 2013. FPPS 230
NEZAVISNE I ZAVISNE VARIJABLE
Feb. 2013. FPPS 231
Nezavisne i zavisne varijable
• U matematici, nezavisna varijabla je ona čije vrednosti u nekom izrazu možemo slobodno da variramo, da bi te varijacije dovele do promene u zavisnoj varijabli
• U psihologiji važi isto, pitamo se da li promene u varijabli zavise od promena u nekoj drugoj varijabli.
• U eksperimentima, epistemološke osnove razlikovanja NV i ZV se nalaze u odnosu uzroka i posledice. Nezavisne varijable su uzroci, a zavisne posledice.
• Odnos zavisnosti, sadržan u nazivu, je privremeni kauzalni odnos, čiji kauzalni karakter nije dovoljno potkrepljen, nego još ima status hipoteze.
Feb. 2013. FPPS 232
Nezavisne i zavisne varijable
• u eksperimentima su NV one kojima manipulišemo sa ciljem da istražimo njihov mogući uticaj na ZV
• To su uslovi u koje stavljamo objekte, ili dejstva koja vršimo na njih, očekujući da će to dovesti do promene u ponašanju objekata – ZV
• Zato se za NV kaže da je manipulisana (ili aktivna) varijabla, to je njena bitna odrednica
Feb. 2013. FPPS 233
Nezavisne i zavisne varijable
• Za manipulisanu varijablu smo sigurni kada je nastala, čime smo zadovoljili uslov vremenskog redosleda
• NV može imati status nužnog, dovoljnog ili dopunskog uzroka
• Može delovati u kombinacijama sa brojnim drugim uzrocima, u lancima uzroka ili kao udaljeni uzrok.
Feb. 2013. FPPS 234
Pseudokauzalni kontekst• U psihologiji je barem pola istraživanja neeksperimentalno• U takvim okolnostima, umesto „uzrok”, istraživači kažu „uticaj”,
„dejstvo”, „efekti”, što implicira zavisnost jedne varijable od druge, a zavisnost implicira uzročnost.
• Istraživači koriste ove eufemizme: • zato što vremenski redosled nije jasan, • zato što nema manipulacije, pa se može dokazati da je NV nastala ranije,
niti kako je nastala i • zato što nema randomizacije, pa nisu eliminisani drugi mogući uzroci
• najbolje je ne koristiti nazive NV i ZV van eksperimentalnog, odnosno kauzalnog konteksta• Npr. antecendent i konsekvent
• Van kauzalnog konteksta, varijable niti mogu imati status zavisnosti, odnosno nezavisnosti, niti je potrebno da ga imaju
Feb. 2013. FPPS 235
Kontekst predviđanja
• Kontekst predviđanja je takođe pseudokauzalni kontekst, jer je kauzalnost najbolja osnova za predviđanje.
• Međutim, korelacija može odlično poslužiti za predviđanje jedne varijable iz druge, iako jedna ne mora biti uzrok drugoj
• ukoliko se za predviđanje ne koristi kauzalni kontekst, u okviru eksperimentalnog istraživanja, nema osnova da se varijable dele na NV i ZV u prediktivnom kontekstu
Feb. 2013. FPPS 236
Statistički kontekst
• U statistici varijable mogu da menjaju mesta – ista varijabla može biti i prediktor i kriterijum u regresionoj analizi.
• Pojam NV i ZV se u statistici koristi znatno češće nego u istraživačkim nacrtima.
• status varijable u statističkom kontekstu određuju istraživačke hipoteze, a ne matematičke formule.
• Varijabla dobija status NV, odnosno ZV tek u konkretnom istraživanju, a na osnovu teorijskog okvira, a ne na osnovu statističke tehnike.
Feb. 2013. FPPS 237
Kontekst žargona
• Postoji praksa, konvencija, odnosno žargon da se glavni konstrukt u istraživanju naziva zavisnom varijablom
• istraživanja koja imaju glavni konstrukt jesu često konfirmativna i kvantitativna, pa upotreba tog termina nije bez osnova.
• žargon ima svoju osnovu, a ta osnova je jedan poznat kratak pregled varijabli u istraživanju: • nezavisna varijabla – ono čime se manipuliše, • zavisna varijabla – ono što se posmatra, • kontrolna varijabla – ono što se drži konstantnim, • neželjena varijabla – ono što može da utiče na povezanost
NV i ZV.Feb. 2013. FPPS 238
AKTIVNE I DESKRIPTIVNE VARIJABLE
Feb. 2013. FPPS 239
Aktivne varijable
• Aktivne varijable su one NV kojima mi manipulišemo u istraživanju, ili kojima manipuliše neko drugi.
• Koristi se i naziv eksperimentalne varijable. • one su aktivne zato što ih mi aktivno kontrolišemo jer želimo da
utvrdimo njihov direktni uticaj na zavisne varijable, pa je ovaj naziv utoliko neprikladan
• Nazivaju se i manipulisane varijable • Aktivne varijable su po pravilu „draži”, dakle neki uslovi, događaji,
programi ili uticaji kojima podvrgavamo objekte• aktivne varijable su svojstva okoline, a ne organizama, ali mi želimo da
utvrdimo da li one, nakon što postanu deo iskustva organizma, utiču na njegovo ponašanje.
• Iz toga sledi da su aktivne varijable po pravilu nezavisne varijable.
Feb. 2013. FPPS 240
Deskriptivne varijable• Deskriptivne varijable su one koje merimo i koje nam služe za
deskripciju objekata koje istražujemo• Njima mi ne manipulišemo, nego predstavljaju mere nekog
svojstva, odnosno ponašanja. • Zato se nazivaju i atribut varijablama, • a pošto predstavljaju mere subjekata, nazivaju se i subjekt
varijablama. • Ako su objekti živi organizmi, DV mogu biti
• manifestne varijable, • latentne varijable, • stanja, • reakcije, organizmičke varijable itd.
• često se nazivaju varijablama individualnih razlika. • Zavisne varijable u naukama o ponašanju su obično DV
Feb. 2013. FPPS 241
DV kao NV
• DV mogu služiti i kao NV u kontekstu uticaja i statističkom kontekstu
• mora postojati valjan dokaz da ZV zadovoljava uslov „post hoc”, jer deskriptivnim varijablama ne možemo manipulisati.
• Takođe, ne može se vršiti randomizirana alokacija• Ispitanici su prirodno razvrstani u introvertne ili
ekstravertne, u muškarce ili u žene, u fobične ili kompulzivne.
• Zato DV najčešće učestvuju u korelacionim istraživanjima
Feb. 2013. FPPS 242
DV kategorijalne i kontinualne
• Ako su kategorijalne, onda grupišemo ispitanike po toj varijabli. • DV se naziva i grupišućom varijablom, faktorom
blokiranja ili slično. • istraživanja koja DV koriste kao grupišuće
spadaju u nacrte sa prirodnim grupama. • Ako je DV kontinuirana, kao što su starost i
prihod, može se sažeti, tj. klasifikovati ili zadržati kao kontinuirana
Feb. 2013. FPPS 243
Deskriptivne varijable kao kontrolne
• Deskriptivne varijable mogu imati status kontrolnih varijabli.
• KV su neželjene varijable čije vrednosti nastojimo da držimo konstantnim
• Istraživač će nastojati da potencijalni uticaj svih neželjenih varijabli na zavisnu varijablu otkloni, minimizira ili barem izmeri
• varijable koje poznajemo i možemo kontrolisati nazivamo kontrolnim
• sve ostale nazivamo trećim, eksternim ili neželjenim varijablama.
Feb. 2013. FPPS 244
Varijable između aktivnih i deskriptivnih
• Kako razvrstati varijable: „imao veću hiruršku intervenciju – nije imao”, „služio vojsku – nije služio”, „roditelji su razvedeni – nisu razvedeni”, „puši – ne puši”, „prisustvovao je sceni nasilja – nije prisustvovao” itd?
• liče na aktivne varijable, ali ne mogu ili ne smeju da budu.
• Pošto su se već desile, liče i na deskriptivne varijable – postale su svojstva ispitanika
• Mogle bi se zvati varijablama događajima• Najbolje ih je tretirati kao varijable individualnih razlika
Feb. 2013. FPPS 245
Kontinualne i kategorijalne varijable
• Nominalne varijable su kategorijalne• Racio i intervalne varijable su kontinualne • Ordinalne varijable se mogu tretirati i kao kategorijalne i kao
kontinualne, u zavisnosti od broja rangova• Kontinuirane var. se putem kategorizacije mogu sažeti u manji broj
kategorija, sve do samo njih dve, pri čemu intervalne postaju ordinalne.
• Treba znati da je stav prema kategorizaciji intervalnih varijabli generalno negativan. • Cohen: efekat binarizacije kontinualne varijable jednak je odbacivanju trećine
ispitanika putem slučajnog biranja.• najveći gubitak informacija je onda kada se varijabla binarizuje.
Značajan skok informativnosti postoji kada se sa binarne pređe na trinarnu, a dalje povećavanje broja kategorija nema veliki uticaj
Feb. 2013. FPPS 246
Primeri • Ispitujemo da li deca koja stanuju daleko od škole imaju lošije ocene
• Deca su ispitanici – entiteti• Varijable su udaljenost od škole i prosečna ocena• Ako smo decu podelili u dve grupe: blizu i daleko, varijabla udaljenost od škole
je binarna/dihotomna• Jednoj grupi ispitanika smo prikazali informativni film o štetnosti
pušenja, a drugoj ne. Ispitujemo da li će se prvi više prijavljivati za program odvikavanja.• NV je binarna varijabla „gledali film-nisu gledali film“ (ili informisanost) , a ZV
je binarna var. „prijavio se za program-nije se prijavio“• Randomizirano smo formirali 3 grupa ispitanica. Svakoj ispitanici smo
namazali nokte srednjim lakom, ali je u jednoj grupi flašica bila označena kao skupi lak, u drugoj kao srednji, a u trećoj kao jeftini. Nakon 7 dana ispitanice su popunile upitnik sa pitanjima o zadovoljstvu lakom.• NV varijabla je „vrsta laka“, a ZV „zadovoljstvo lakom“ (ukupan skor)
Feb. 2013. FPPS 247
Neželjene varijable• To mogu biti svojstva ispitanika, okoline ili ispitivača. • Sreću se nazivi konfundirajuće, ometajuće, kontaminirajuće,
interferentne, treće ili eksterne varijable • Sve imaju uticaj na ZV, bilo samostalno, bilo tako što deluju
na NV, ili u sadejstvu sa njom. • Neželjene varijable su glavni izvor ugrožavanja validnosti
istraživanja, odnosno pogrešnih zaključaka. • neki metodolozi savetuju istraživače da ne koriste izraz dokaz
u svojim zaključcima. Jer da bismo nešto dokazali morali bismo eliminisati sve neželjene varijable, a to je nemoguće
• istraživači nastoje da kontrolišu uticaj neželjenih varijabli i zato se one često nazivaju kontrolnim
Feb. 2013. FPPS 248
Konfundirajuće varijable
• Konfundirajuća varijabla je ona koja je pravi uzrok ZV, a ne NV, i to tako što je konfundirajuća varijabla uzrok NV ili je povezana s njom
• Mogu biti maskirane, prikrivene, pa nismo svesni da postoje, ili mogu biti prolazne• Na primer, neka psihoterapijska metoda je prividno
delovala na grupu depresivnih ispitanika, ali u stvarnosti su se vremenske prilike popravile, pa su ispitanici više šetali i družili se
• Otuda potiče još jedan njihov naziv: pritajene varijable (engl. lurking).
Feb. 2013. FPPS 249
Medijatorske varijable
• mogu postojati dugački i isprepleteni lanci varijabli koje utiču jedne na druge
• U tom lancu, medijatorske varijable se nalaze između NV i ZV – NV utiče na medijatorsku, a ona na ZV
• Zato: intervenišuće varijable, ili posredničke• Kauzalni efekt koji NV ostvaruje na ZV naziva se ukupni
efekt• Ako postoje medijatorske varijable, ukupan efekt se deli
na direktni i indirektni• Indirektni efekt je onaj deo kauzacije koji NV ostvaruje preko
medijatorskih• Direktni efekt je ono što preostane od ukupnog efekta
Feb. 2013. FPPS 250
Medijatorske varijable – primer
• Utvrđena je povezanost starosti i zadovoljstva poslom: r=0,50
• Međutim, veza je značajno varirala u kasnijim istraživanjima
• Pretpostavljeno je da postoje treće varijable koje utiču na tu vezu
• Analiza je ukazala da bi to mogle biti: autonomija u poslu i plata
• One su uključene u model kao medijatorske
Feb. 2013. FPPS 251
Medijatorske varijable – primer
Feb. 2013. FPPS 252
Starost Zadovoljstvo poslom
Autonomija u poslu
Plata
-0,08
0,28
0,57
0,22
0,47
0,58
Medijatorske varijable – primer
• Brojevi iznad veza su koeficijenti puta, odnosno standardizovani regresioni koeficijenti – beta
• Direktni efekt starosti na zadovoljstvo je: –0,08• Indirektni efekt 1: 0,28 * 0,58 = 0,16• Indirektni efekt 2: 0,57 * 0,47 = 0,26• Indirektni efekt 3: 0,28 * 0,22* 0,47 = 0,03• Ukupni indirektni efekt je: 0,16+0,26+0,03=0,45• Ukupni kauzalni efekt je: (–0,08 + 0,45) = 0,37• Ukupni prividni efekt je (0,50 – 0,37)=0,13
Feb. 2013. FPPS 253
Medijatorska varijabla
• Značajno korelira sa NV• Značajno korelira sa ZV• Kada se uvede u model, direktni efekt NV na
ZV postaje• manji (delimično medijatorsko dejstvo)• neznačajan-nulti (potpuno medijatorsko dejstvo)
• Obično je kontinualna
Feb. 2013. FPPS 254
Moderatorska varijabla
• Obično su kategorijalne• Ne moraju biti ni u kakvoj vezi sa ZV ili NV• deluju u interakciji sa NV na ZV, pa se ponekad
nazivaju i varijablama interakcije ili modifikatorima efekta
• Nakon uvođenja u model, direktni efekt NV na ZV se može promeniti u bilo kom smeru
• Moderatorski efekat se otkriva:• Efektima interakcije u ANOVI• Moderatorskom regresionom analizom...
Feb. 2013. FPPS 255
Moderatorske varijable
• U prethodnom primeru moderatorska varijabla bi mogla biti uspešnost preduzeća
• Na primer, dobijeni su sledeći nalazi:• u uspešnim preduzećima direktni efekt je umereno
pozitivan, a indirektni neznačajan• U neuspešnim preduzećima, direktni je ostao nulti,
a indirektni je bio još viši• Drugi primer: ustanovili ste da neka metoda
psihoterapije smanjuje depresivnost, ali više kod M nego kod Ž. Pol je moderatorska varijabla.
Feb. 2013. FPPS 256
Matrica podataka
• Osnovna matrica podataka – entiteti × atributi – odražava suštinu empirijske nauke
• U redovima su jedinice analize (obično entiteti): ljudi, grupe, interakcije, ustanove...
• U kolonama su osobine, konstrukti, varijable...• U kućicama su vrednosti dobijene merenjem• Postoje i matrice sa znatno složenijom strukturom:
ponavljanja, uslovi,...
Feb. 2013. FPPS 257
Matrica podataka
• Danas je matrica podataka skoro neizostavno smeštena na računarskom medijumu
• Zato se nazivi entiteta i atributa obično skraćuju ili zamenjuju skraćenicama
• Koriste se obično numeričke vrednosti, iz praktičnih razloga
Feb. 2013. FPPS 258
Problem istraživanja
Problem istraživanja
• Praktični ili saznajni problem koji istraživanje nastoji da reši naziva se problem istraživanja.
• Svako istraživanje ima neku svrhu, cilj ili namenu, želimo da nađemo odgovore na neka pitanja, da proverimo neku teoriju, prikupimo podatke o nekoj pojavi, pružimo osnove za rešavanje nekog praktičnog problema itd.
• Svaka nezadovoljena potreba predstavlja jedan problem.
• da bi problem bio naučno istražen mora se naći istraživač koji ima dobru ideju kako da to uradi
Feb. 2013. FPPS 260
Izvori ideja• Teorije
• iz teorija se, po pravilu, mogu izvoditi objašnjenja novih činjenica, ponašanja i njihovih odnosa.
• Iz svakog odnosa koji je naveden u teoriji može se izvesti problem istraživanja ili hipoteza
• Zdrav razum i posmatranje okolnog sveta• Posmatranje sebe i okoline je vrlo zdrav način da se dođe do ideje za
istraživanje i preporučuje se studentima kao izvor tema za edukativna istraživanja.
• Praktični problemi• Slučajna otkrića i paradoksalni događaji• Čest izvor novih ideja su slučajna otkrića.
• Ivan Pavlov. James Olds, Hubel i Wiesel, Broca…• Prošla istraživanja i konfliktni nalazi• Intenzivne studije slučaja
Feb. 2013. FPPS 261
Kako formulisati problem
• Problem se mora eksplicitno formulisati i mora se nalaziti u uvodu istraživačkog izveštaja.
• smatra se da je najbolje kada se problem istraživanja definiše u obliku pitanja.
• Uobičajene definicije problema: • „Da li A utiče na B?”, „Da li je A povezano sa B?”, „Da li A i B
zavise od C?”, „Da li A zavisi od B pod uslovima C i D?” itd. • važno je uočiti simbole A i B, jer oni ukazuju da se u
definiciji problema dovode u vezu konstrukti, odnosno varijable
• U većini istraživanja jedan konstrukt zauzima vodeće mesto i on je uvek naveden u problemskoj izjavi
Feb. 2013. FPPS 262
Kako formulisati problem• Ako verujemo da postoji kauzalna povezanost pojava koje
istražujemo, koristićemo reči kao što su: „uticaj”, „zavisi”, „faktori”, „činioci” ili „ključni činioci”.
• Ako nam je u žiži predviđanje, spomenućemo „prediktore”. • Ako želimo da izbegnemo kauzalna tumačenja, koristićemo reči
kao što su: „korelati”, „relacije” ili „povezanost”.• nekada je na na prvom mestu cilj istraživanja
• ako je cilj poboljšanje preventive protiv zloupotrebe psihoaktivnih supstanci u školama, problem može biti formulisan kao: „Da li bolja informisanost učenika doprinosi promeni stava prema drogama?”.
• Cilj može biti provera teorije: „Da li postoje uzrasne razlike u sedmofaktorskom modelu ličnosti?”.
• Isticanje cilja istraživanja je posebno smisleno u primenjenim istraživanjima.
Feb. 2013. FPPS 263
Kako formulisati problem
• osnovni problem istraživanja treba učiniti jasnim na samom početku istraživačkog izveštaja
• U svakom slučaju, negde u uvodnom poglavlju, recimo nakon pregleda literature i detaljnih obrazloženja, problem treba rezimirati jednom problemskom izjavom, dužine jedne rečenice, najviše pasusa
Feb. 2013. FPPS 264
Kako formulisati problem
• Problemska izjava bi trebala da sadrži: tip istraživanja, varijable, populaciju, teorijski okvir i veze među njima. Njome istraživač kratko i jezgrovito definiše svoju studiju. • Npr: „Problem (cilj, svrha, namena) ovog istraživanja je (bio je
ili biće)...”. Sledeća komponenta često se formuliše kao: „...da doprinese ili poboljša...”, „...da utvrdi, objasni, opiše, ispita...” ili „...da proveri teoriju...”.
• Npr: „Cilj ovog istraživanja je da proveri teoriju po kojoj način učenja studenata utiče na njihov školski uspeh. Ispitivaćemo nekoliko uobičajenih načina učenja (pojedinačno–u grupi, kod kuće–u biblioteci, aktivno–pasivno), a školski uspeh će biti iskazan kroz prosečnu ocenu i dužinu studiranja”.
Feb. 2013. FPPS 265
Kako formulisati problem• u deskriptivnim, primenjenim ili kvalitativnim studijama problem može
biti formulisan i na drugi način. • „Da li postoji A (i koliko)?”, „Ko upravlja sa (utiče na, želi, voli, kupuje...) A?”,
„Koje osobine ima A u grupi B”, ali mogu i formulacije u obliku tvrdnje: „Postoji A”, „A se nalazi u porastu”, „Uloga A u B” itd.
• Sve ove formulacije se mogu, doslovno ili nešto skraćene, iskoristiti kao naslov studije.
• Problemska izjava je deo uvodnog poglavlja u istraživačkom izveštaju • Problemska izjava mora biti razumljiva široj naučnoj javnosti,
inspirativna i intrigantna, jasna, jednostavna i koncizna. • dobro je ako postoji jedna ključna rečenica iz koje se može izvesti i
naslov rada. • u konfirmativnim istraživanjima, deklaracija problema istraživanja
obično predstavlja, eksplicitno ili implicitno, osnovnu hipotezu istraživanja
Feb. 2013. FPPS 266
Kako problem učiniti istraživim
• teškoće u formulisanju problema su redovne i one upravo čine zadatak istraživača
• doživećete da se problem, onako kako ste ga inicijalno zamislili, ne može direktno istražiti.
• Na to treba misliti već prilikom formulacije problema. • Problemska pitanja ili iskazi moraju biti formulisani
tako da omogućuju epirijsku proveru. • treba se kloniti istraživačkih problema kao što su: „Da li
privatizacija ugrožava nacionalni ponos?”, „Vredi li ičemu naše školstvo?”, „Da li je psihoterapija naša sudbina?” ili „Gde se izgubio naš identitet?”.
Feb. 2013. FPPS 267
Kako problem učiniti istraživim
• Na početku su želje i potrebe istraživača, recimo radoznalost, osnovni podsticaj za rad.
• nakon inicijalne formulacije problema istraživač mora sročiti epistemološki valjano empirijsko istraživanje koje će dati valjane odgovore i rešenja.
• veoma važna operacija pomoću koje se problem može učiniti istraživim je dovođenje u teorijski okvir.
• „Najpraktičnija je dobra teorija”• Teorijsko lociranje problema se vrši na osnovu
prethodnog iskustva, čitanja i analiziranja literature, kao i razmene iskustava sa kolegama.
Feb. 2013. FPPS 268
Kako problem učiniti istraživim
• sva istraživanja moraju proći kroz fazu sužavanja problema.
• problem se mora razložiti i svesti na merljive konstrukte, proverljive relacije, raspoloživ uzorak, metode i na druge dostupne elemente naučnog saznanja, kao i na rokove, novac i saradnike koji su raspoloživi. • Neistraživi su sholastički problemi: „Koliko anđela može da
pleše na vrhu igle”, ili modernije teorije: „Čitav svemir se, u svim svojim delovima, stalno rasteže” (rastežu se i metri).
• Uopštenost i prevelika širina su uobičajen nedostatak početne formulacije problema istraživanja, prvenstveno kod početnika.
Feb. 2013. FPPS 269
Kako problem učiniti istraživim
• Većina inicijalnih problema zahteva sužavanje: „Da li mentalno oboleli drugačije percipiraju protok vremena od normalnih” ili „Kako sprečiti nasilje u porodici”.
• Znaćete da je vaš problem preobiman i neusredsređen ukoliko: • nema kraja pregledanju literature, • prikazivanje pročitane literature predstavlja problem
samo za sebe i • istraživanje mora da bude preveliko, sa velikim brojem
hipoteza, instrumenata, metoda, ispitanika, grupa i sl.Feb. 2013. FPPS 270
Kako problem učiniti istraživim• U kvalitativnim studijama problem ne treba sužavati na početku,
nego tokom istraživanja, na osnovu stečenih znanja i uvida.• Često klatno ode na drugu stranu, pa formulacija problema
postane preterano uska i specifična. Ne treba problem učiniti uskim, trivijalnim, površnim i nenaučnim
• Naučno istraživanje nije dobar način da se utvrdi koja je odluka bolja ili moralno ispravnija.
• Problemi koji u sebi sadrže reč „treba” nisu naučno istraživi, na primer: „šta treba uraditi da se poveća fertilitet”, „kako treba vaspitavati decu da bi više učila” i sl.
• nisu istraživa ni filozofska, metafizička i epistemološka pitanja• Ne treba reći da ste taj problem odabrali zato što o njemu ništa
nije pisano
Feb. 2013. FPPS 271
Istraživanje u biblioteci• istraživanje u biblioteci je konstantna aktivnost svakog
istraživača. • Članci i knjige su značajan izvor istraživačkih ideja članci i
knjige. • Zato literatura mora i može da se koristi u svim fazama
istraživanja: od formulacije problema do tumačenja rezultata. • prikupljanje, pregled i integracija literature mogu oduzeti veliki
deo raspoloživog vremena. • Jedan od osnovnih epistemoloških zahteva – ponovljivost,
odnosi se u potpunosti i na literaturu. • u istraživačkom izveštaju valja detaljno navesti svu relevantnu
literaturu koja je korišćena prilikom planiranja i sprovođenja istraživanja.
Feb. 2013. FPPS 272
Istraživanje u biblioteci
• način korišćenja literature zavisi od cilja i vrste istraživanja.
• Kvantitativna istraživanja koristiće literaturu na „deduktivan” način, kao nešto što je opšte i na čemu će se graditi vlastito istraživanje.
• Zato se u kvantitativnim studijama detaljan pregled literature obično nalazi na početku istraživačkog izveštaja jer se iz literature izvode problem i hipoteze istraživanja.
• Nešto od literature se citira i na kraju rada, tokom interpretacije nalaza, kada se vlastiti nalazi porede sa prethodnim.
Feb. 2013. FPPS 273
Istraživanje u biblioteci• Literatura pomaže da se postavi teorijski okvir istraživanja. • iz literature treba uzeti uobičajene pojmove i terminologiju,
raspoložive hipoteze , postojeća teorijska objašnjenja, dominantne metode, ali i postojeće nedostatke, probleme ili protivrečnosti.
• karakteristična načina na koji se piše pregled literature su: • Integrativan - karakterističan za teze i disertacije i sadrži obimnu
literaturu i nastojanja da se ona predstavi integrisano• teorijski - karakterističan za članke u časopisima i u njemu se
prikazuje odabrana teorija, razmatra se i povezuje sa pretpostavkama samog istraživanja.
• metodološki - orijentisan je na metode i definicije, posebno na kritički osvrt na dosada korišćenu metodologiju.
Feb. 2013. FPPS 274
Gde su dostupne naučne informacije
• Klasične biblioteke – na papiru• Digitalne biblioteke – u digitalnom zapisu• Virtuelne biblioteke – na Internetu• Bibliografske baze
• Baze apstrakata – sadrže rezimee• Citatne baze – sadrže i literaturu• Baze punog teksta – tekstualne i “kompletne”
Feb. 2013. FPPS 275
Bibliotečke baze na Internetu
• PsycINFO je baza apstrakata na www.apa.org• PsycARTICLES je baza punog teksta na www.apa.org• ISI Web of Science – puni tekstovi
• SSCI, SCI i A&HCI - apstrakti• EBSCO – puni tekstovi• ERIC – apstrakti i tekstovi• KoBSON (http://kobson.nb.rs/kobson.82.html) –
omogućuje pristup mnogim bazama• Biblioteka Matice srpske (http://www.bms.ns.ac.rs)...
Feb. 2013. FPPS 276
Naučne informacije na Internetu
• Preko pretraživača kao što su Google, Yahoo i sl.
• Univerzitetski sajtovi• On-line kursevi iz raznih oblasti koje održavaju
univerzitetski nastavnici• Mnoge komercijalne baze kao što su Questia,
Thomson Infotrac. . .
Feb. 2013. FPPS 277
ISTRAŽIVAČKA PITANJA I HIPOTEZE
Feb. 2013. FPPS 278
Pitanja i hipoteze
• problem mora biti formulisan tako da ima svoj smisao i opravdanje u široj oblasti kojoj pripada. Zato je uopšten.
• U sledećem koraku problem se mora pretočiti u istraživačka pitanja ili hipoteze.
• Istraživačka pitanja usmeravaju i vode deskriptivna i eksplorativna istraživanja, a hipoteze konfirmativna.
Feb. 2013. FPPS 279
Šta je hipoteza• hipoteze (jedna ili više njih) raščlanjuju problem istraživanja i to na
„pogodan” način. • Pod pogodnim načinom se podrazumeva da su hipoteze iskazi koji na
proverljiv način govore o vezi dve ili više varijabli. • Dobra hipoteza se po pravilu formuliše kao iskazna rečenica koja sadrži:
• tvrdnju o povezanosti dve ili više varijabli i • jasne implikacije o tome da li se i kako ta povezanost može proveriti, odnosno
odbaciti. • Kao prvo, varijable predstavljaju konstrukte. Svi konstrukti koji se
pominju u hipotezi moraju biti operacionalizovani. • Drugo, i povezanost mora biti operacionalizovana – je li to korelacija,
razlika između grupa, kauzalni odnos. • Rečeno na drugi način, sve mora biti merljivo, kako konstrukti odnosno
varijable, tako i povezanost.
Feb. 2013. FPPS 280
Šta je hipoteza
• Treće, hipoteza mora biti empirijski odbaciva (opovrgljiva).
• Četvrto, hipoteza mora biti proverljiva, što znači da na osnovu prikupljenih podataka i njihove obrade, može biti potkrepljena ili nepotkrepljena. • Proverljivost se bazira na prva dva kriterijuma – merljivosti
konstrukata i povezanosti.• Iako se govori o odnosu dve varijable, hipoteza može
sadržavati više varijabli, kada treća, četvrta itd. varijabla imaju status kontrolne, odnosno intervenišuće varijable. • „A povećava B, ukoliko se C drži konstantnim”.
Feb. 2013. FPPS 281
Šta je hipoteza
• hipoteza: „Učenje u grupi poboljšava školske ocene” sadrži jasno definisane varijable i odnos između njih.
• U hipotezi: „Rano vežbanje mentalne funkcije kod dece ne dovodi do lakšeg budućeg učenja te funkcije” tvrdi se da odnos između dve varijable ne postoji.
• Međutim, konstrukti „mentalna funkcija” i „buduće učenje” nisu operacionalno definisani i nisu merljivi, pa u toj formi hipoteza nije proverljiva.
• kad bi se bolje specifikovalo na koje se funkcije, na koje se vežbanje i na koje se učenje misli, onda bi ta hipoteza bila valjana i verovatno bi bila potvrđena
Feb. 2013. FPPS 282
Kako nastaju• Hipoteze su samo oni iskazi u kojima se iznose implikacije neke
teorije, odnosno hipoteze nastaju dedukcijom iz teorije. • Empirijska očekivanja i pretpostavke do kojih je istraživač došao
na osnovu podataka iz prethodnih istraživanja ne predstavljaju teorijske predikcije. Zato ta očekivanja, tzv. induktivne hipoteze, ne mogu biti hipoteze.
• Sa ovim mišljenjem se ne slažu svi, jer osujećuju istraživača• Ipak, iskustva govore da su „empirijske”, ad-hoc hipoteze sitne i
nepovezane, a pri tome nestabilne• Najplodnije su one hipoteze koje slede iz teorije. Ako je problem
istraživanja utemeljen u širem kontekstu, dobro objašnjen i povezan sa drugim saznanjima, hipoteze koje se iz njega izvode će biti plodne i korisne.
Feb. 2013. FPPS 283
Kako nastaju• Parcijalne, ad-hoc hipoteze, o tome da je nešto veće, povezano ili
češće, ne čine istraživanje konfirmativnim. • Često nastaju tako što istraživač nema intuiciju, zbog nedovoljno
znanja ili iskustva, ne zna šta da očekuje ili kako da reši svoj problem, niti se oslanja na neku teoriju, pa ređa razne pretpostavke sa nadom da će neka upaliti.
• To je suprotno ideji konfirmativne studije. • Npr.: „brzina čitanja zavisi od veličine fonta” je primer takve ad-hoc
hipoteze, neutemeljena u široj teoriji i bezvredna da bi se tretirala kao istraživačka hipoteza.
• Statističke hipoteze, kada se koriste u cilju odlučivanja da li su dobijene povezanosti ili razlike vredne razmišljanja ili ne, ne čine istraživanje konfirmativnim i ne treba ih posebno navoditi u uvodu istraživačkog izveštaja.
Feb. 2013. FPPS 284
Tipovi hipoteza
• Neki smatraju da postoje tri vrste: • hipoteze o povezanosti varijabli, • hipoteze o razlici između grupa i • deskriptivne hipoteze o distribuciji varijabli.
• često se sreću hipoteze koje imaju sakrivenu relaciju između varijabli. To su hipoteze koje dovode u odnos dve ili više grupa ispitanika. • Npr: „Deca iz velikih gradova postižu bolje rezultate na
testovima opšte kulture nego deca sa sela” dovode se u vezu dve grupe, a ne dve varijable.
• Međutim, prava hipoteza, koja stoji iza navedene, glasila bi: „socijalno poreklo utiče na nivo opšte kulture”
Feb. 2013. FPPS 285
Tipovi hipoteza
• Na sličan način, relacija između varijabli je maskirana i u sledećoj hipotezi: „Osobe istog ili sličnog zanimanja imaju slične stavove prema stvarima koje su povezane sa njihovim zanimanjem” • Prava relacija je između varijable zanimanja i
varijabli stavova.
Feb. 2013. FPPS 286
Tipovi hipoteza
• Deskriptivni tip se suštinski ne uklapa u definiciju hipoteze kao iskazu o povezanosti varijabli. • Prvenstvena namena takvih hipoteza se vidi u
dokazivanju da nešto postoji. • Deskriptivnu hipotezu je najbolje zameniti
istraživačkim pitanjem.
Feb. 2013. FPPS 287
Tipovi hipoteza• Hipoteze koje nastaju izvođenjem iz problema često nisu
proverljive i opovrgljive. • Nedostaje im operacionalizacija, pa se nazivaju teorijskim
hipotezama. • Problem se može formulisati tako da istovremeno služi kao
osnovna teorijska hipoteza i to se smatra praktičnim pristupom • „Da li rane fiksacije libida dovode do anorexie nervose?” • U ovoj hipotezi je teorijski okvir psihoanalitički i iz tog okvira se
postavlja pitanje o odnosu jednog konstrukta i jednog pojma. • Nažalost, ova hipoteza, isto kao i hipoteza: „Kreativnost je funkcija
samoaktualizacije osobe”, nisu proverljive jer konstrukti i povezanost nisu operacionalizovani.
Feb. 2013. FPPS 288
Tipovi hipoteza
• teorijsku hipotezu treba preformulisati u empirijsku hipotezu.
• Pod empirijskim hipotezama podrazumevamo operacionalne hipoteze.
• Operacionalizacija hipoteza zahteva znanje, inventivnost i iskustvo istraživača. • Recimo, teorijska hipoteza „gužva smanjuje uspešnost u
mentalnim zadacima” može se operacionalizovati kao: „ispitanici u punoj učionici postižu niži rezultat na testu inteligencije od ispitanika koji odgovaraju sami”.
• Empirijska hipoteza se naziva i istraživačkom hipotezom. Istraživačka hipoteza mora predstavljati smislenu i inventivnu operacionalizaciju problema istraživanja.
Feb. 2013. FPPS 289
Tipovi hipoteza
• Hipoteze su, dakle, ključni element konfirmativnih istraživanja
• Pošto su najjača konfirmativna istraživanja eksperimentalna, eksperimentalne hipoteze se smatraju posebnim tipom hipoteza
• Povezanost varijabli, koja se podrazumeva u eksperimentalnoj hipotezi nije bilo koja povezanost, nego povezanost uzroka i posledice
Feb. 2013. FPPS 290
Tipovi hipoteza
• izrazi „niži”, „viši“, „veći“, „manji“ i sl. se operacionalizuju statističkom hipotezom
• Statističke hipoteze nisu istraživačke hipoteze. • Postoje dva tipa statističkih hipoteza: nulta i alternativna. • Statističke hipoteze su tehnička operacionalizacija
istraživačkih hipoteza • Ta se operacionalizacija vrši implicitno, tokom statističkog
testiranja • Npr, kad god izračunavate t-test, χ2-test ili F-test, njihovu
značajnost određujete na osnovu nulte hipoteze • Pogrešno je kada istraživač svoje hipoteze formuliše kao
statističke i to još kao nulte hipotezeFeb. 2013. FPPS 291
Istraživačka pitanja
• Ako je problem istraživanja formulisan upitno, on istovremeno predstavlja osnovno pitanje u tom istraživanju.
• Većina istraživanja koja počivaju na pitanjima ima takvo jedno osnovno pitanje i, ukoliko je potrebno, niz potpitanja.
• obično počinju sa „šta” ili „kako”, npr: „Kako potkrepljenje utiče na postignuće”.
• Česta su i pitanja o egzistenciji, na primer „da li postoji mišljenje”, „da li postoji postpartalna psihoza kod...” itd.
• deskriptivne hipoteze se obično svode na istraživačka pitanja. Npr: „koliki je kod studenata kapacitet za kritičko mišljenje”, „koja je prosečna dužina studiranja” ili „kakvu školsku spremu imaju roditelji studenata”.
Feb. 2013. FPPS 292
Istraživačka pitanja
• Tiču se povezanosti varijabli, poređenja konstrukata, opisa konstrukata, poređenja grupa itd. • Konstrukti moraju biti operacionalizovani pre nego što se
postave istraživačka pitanja. • Istraživačka pitanja su tipična za kvalitativna istraživanja• Međutim, pitanja su prirodna i poželjna u svim ne-
konfirmativnim istraživanjima.• Teško je zamisliti istraživanje koje nema ni pitanja, ni
hipoteze. • uvek je bolje eksplicitno i prema pravilima, formulisati i
javno prezentirati ono što vas interesuje, umesto prepustiti i sebi i drugima da slobodno tumače ciljeve istraživanja.
Feb. 2013. FPPS 293
Usmeravaju i vode
• pravilno formulisana istraživačka pitanja, a posebno hipoteze, doprinose epistemološkoj vrednosti istraživanja, čine da istraživanje ima ideju vodilju i fokus – poentu, istraživaču olakšavaju formulisanje zaključaka a čitaocu njihovo razumevanje.
• Hipoteza čini da svima bude jasno kako istraživač razmišlja – njemu samom i čitaocima. Hipoteza strukturiše sve naredne faze istraživanja, od prikupljanja podataka, preko analize do pisanja zaključaka.
• Osim osnovne hipoteze, koja direktno sledi iz problema istraživanja, retko je potrebno više od tri do pet dopunskih hipoteza u pojedinačnom istraživanju.
Feb. 2013. FPPS 294
Hipoteze u eksplorativnim istraživanjima
• Kvalitativna, eksplorativna, akciona, evaluaciona, strukturalna i deskriptivna istraživanja i studije slučaja nisu namenjena proveri hipoteza
• kada eksplorativna istraživanja, koja odgovaraju na pitanje „kako”, to rade na taj način što porede razne grupe objekata, instrumente, metode ili prate razvoj pojave tokom vremena – da li su potrebne hipoteze?
• u eksplorativnom istraživanju se mogu testirati statističke hipoteze, ali sa ciljem boljeg razumevanja predmeta istraživanja. Te hipoteze nemaju status istraživačkih, nego induktivnih, i ne treba ih navoditi u Uvodu
Feb. 2013. FPPS 295
Hipoteze u eksplorativnim istraživanjima
• Npr: istr. „Neki činioci korupcije u Srbiji” ili „Uspešnost u studiranju i njeni korelati” može tragati za razlikama između grupa, recimo ispitanika iz velikog grada i sela, ili za povezanošću materijalnog statusa i korupcije ili prosečne ocene.
• Prirodno je da se dobijeni testni statistici ili koeficijenti korelacije podvrgnu testu nulte hipoteze. Jer ukoliko nisu statistički značajni, onda su možda slučajni.
• Uostalom, svaka razlika i svaka asocijacija o kojoj se govori u poglavlju Diskusija, treba biti statistički proverena putem testiranja nulte hipoteze.
• To je jednostavno pravilo i, samo po sebi, ne čini istraživanje konfirmativnim.
Feb. 2013. FPPS 296
Značaj i problemi operacionalizacije
• jedan od univerzalnih procesa pomoću kojih se istraživanje vodi od postavke problema ka zaključcima.
• Svi istraživački koraci zahtevaju da budu operacionalizavani.
• operacionalno definisanje obezbeđuje ponovljivost, pa time i proverljivost istraživanja.
• Od posebne važnosti su oni koraci koji se odnose na podatke; njihovo prikupljanje i merenje, odnosno kvantifikaciju.
Feb. 2013. FPPS 297
Značaj i problemi operacionalizacije
• Problem: partikularizacija, odnosno gubitak celovitosti. • Pod time podrazumevamo gubitak smisla,
kompleksnosti i konteksta pojave koja se istražuje. • Prilikom operacionalizacije se krećemo oštrom
ivicom preteranog pojednostavljenja pojmova. • može se lako desiti da iz pojave isključimo neke
njene ključne atribute – varijable. • te varijable će nam se vratiti kroz konfundaciju,
odnosno kao medijatorske i moderatorske varijable, a korelacije koje dobijemo biće prividne.
Feb. 2013. FPPS 298
Značaj i problemi operacionalizacije
• Pristalice kvalitativnih paradigmi vide opasnost da pojmovi izgube celovitost kao imanentni nedostatak kvantitativnih studija
• Spoznaja međudejstva varijabli, odnosno razumevanje načina na koji funcioniše kontekst u kome se istraživana pojava odvija, treba da bude cilj i zadatak, uz očuvanje osnovnih epistemoloških principa.
• Nema jednostavnog uputstva kako da se tokom operacionalizacije sačuva kontekst
• istraživač mora znati da postoji problem gubitka konteksta i da na to obrati pažnju
Feb. 2013. FPPS 299
Predlog i projekt istraživanja
Predlog i projekt
• U svim istraživanjima istraživač mora ubediti finansijera, naručioca ili komisiju: • da je problem njegovog istraživanja vredan, • da je način na koji on želi da reši problem moguć, • da zna da sprovede takvo istraživanje, • da je njegovo istraživanje vrednije od drugih i • u druge aspekte istraživanja, u zavisnosti od situacije.
• Postoje dva dokumenta koja mogu da posluže ovoj svrsi: predlog istraživanja i projekt istraživanja
Feb. 2013. FPPS 301
Predlog istraživanja
• Predlog istraživanja obrađuje istraživanje sa strane opšteg, stručnog i naučnog značaja, kao i sa strane mogućnosti praktične primene.
• Problem je u tome što u trenutku pisanja predloga, istraživanje još ne postoji, jer nije dobilo saglasnost.
• Istraživač mora detaljno osmisliti istraživanje, zaviriti u budućnost i u najvećoj meri raščistiti sa sobom šta je ono što želi da istražuje i šta želi da dobije istraživanjem.
• Predlog istraživanja po pravilu učestvuje u nekoj vrsti utakmice sa željom da bude prihvaćen, odobren i finansiran i u toj utakmici učestvuje sa drugim predlozima.
Feb. 2013. FPPS 302
Predlog istraživanja• Za akademske komisije je prirodno da pretežan značaj daju saznajnoj strani
istraživanja. Komercijalni naručioci mogu veću pažnju obraćati na troškove i praktičnu primenu. • naručioci često imaju manje ili više detaljne obrasce i pravilnike o tome kako treba
napisati predlog istraživanja• izvesno je da će iz predloga morati da se vidi struktura istraživanja. Tu
spadaju svi oni elementi istraživanja koji se direktno nalaze u „lancu zaključivanja”. U tipičnom slučaju to su:• problem i hipoteze/pitanja istraživanja,• metode prikupljanja podataka,• metode manipulacije varijablama i kontrole varijabli,• način uzorkovanja objekata, formiranja grupa i veličina uzorka,• metode analize podataka.
• Ovaj sinopsis prilagođen je kvantitativnim studijama koje su najčešće u psihologiji, posebno u eksperimentalnim studijama. Ostali tipovi neće imati neki od elemenata.
Feb. 2013. FPPS 303
Predlog istraživanja
• Često je korisno da se navede glavna literatura• vrlo je korisno navesti i vlastita istraživanja
koja se odnose na tu oblast• U nekim slučajevima, od posebne važnosti
mogu biti etička pitanja, npr. „specijalne populacije” (prostituke, narkomani, homoseksualci i sl.).
• Pitanja validnosti istraživanja zaslužuju da budu pomenuta u predlogu
Feb. 2013. FPPS 304
Projekt istraživanja• sadrži elemente važne za sprovođenje istraživanja i služi istraživaču i
drugim saradnicima u istraživanju kao plan ili skica istraživanja. Sve što je neposredno važno za sprovođenje istraživanja mora se staviti na papir koji nazivamo projektom.
• Namena projekta je da „vodi” istraživanje kroz razne faze, obezbeđujući da one prate jedan logičan sled, da prikupljeni podaci budu pouzdani, valjani, ekonomični i objektivni i da, konačno, doneseni zaključci budu valjani.
• Sadržaj predloga i projekta je često teško razlikovati, a često se podnose kao jedinstven dokument
• Projekt komercijalnog istraživanja treba ili može da sadrži sve što se tiče „saznajnog lanca“, odnosno epistemološke i metodološke strukture, plus „logistiku“, troškove, rokove, potrebne i raspoložive resurse itd
Feb. 2013. FPPS 305
-KRAJ –
Feb. 2013. FPPS 306