SVEUČILIŠTE U RIJECI

EKONOMSKI FAKULTET

MEĐUNARODNI MONETARNI FOND I

GLOBALIZACIJA

DIPLOMSKI RAD

Rijeka, 2013.

1

SVEUČILIŠTE U RIJECI

EKONOMSKI FAKULTET

MEĐUNARODNI MONETARNI FOND I

GLOBALIZACIJA

DIPLOMSKI RAD

Predmet: Međunarodne financije

Mentor: dr. sc. Dragoljub Stojanov

Student: Ime i prezime: Diona Perković

Studijski smjer: Međunarodno poslovanje

JMBAG: 0081110527

Rijeka, svibanj 2013.

2

SADRŽAJ

1. UVOD .................................................................................................................................... 3 2. MEĐUNARODNI MONETARNI FOND (MMF) ............................................................... 8

2.1. Osnivanje Međunarodnog monetarnog fonda - MMF ................................................... 8 2.2. Organi upravljanja Međunarodnog monetarnog fonda ................................................. 10

2.3. Financijsko poslovanje Međunarodnog monetarnog fonda - kvote ............................. 13 2.3.1. Vrste kreditnih operacija .................................................................................... 14 2.3.2. Postupak dobivanja kreditnih sredstava putem instituta prava vučenja ........... 17

2.4. Razvoj i djelovanje fonda ............................................................................................. 18 3. PROBLEMI I ZADACI MMF-a u 21. st. ........................................................................ 20

3.1. Problemi MMF-a ....................................................................................................... 20 3.1.1. Uloga privatnog sektora na financijskim tržištima ............................................ 20

3.1.2. Problem režima deviznih tečajeva ...................................................................... 21 3.2. Zadaci MMF-a ........................................................................................................... 24 3.3. Utjecaj MMF-a na svjetsku ekonomsku stabilnost.................................................... 24

3.3.1. Važnost svjetske ekonomske stabilnosti ............................................................ 25

3.3.2. Makroekonomsko okružje .................................................................................. 26 3.4. Republika Hrvatska i MMF ...................................................................................... 27

3.4.1. Ekonomsku kriza u Hrvatskoj i djelovanje MMF-a ........................................... 28 4. PROCES GLOBALIZACIJE ........................................................................................... 30

4.1. Pojmovno određenje globalizacije ............................................................................. 30 4.2. Povijesni pregled procesa globalizacije ..................................................................... 31 4.3. Nositelji globalizacije ................................................................................................ 32

4.3.1. Temeljni nositelji (multinacionalne kompanije) ................................................ 32 4.3.2. Međunarodne organizacije ................................................................................. 33

4.3.3 “Trendsetteri” (središta, subjekt globalizacije) i “mainstream” mediji ................... 34 4.3.4. “Periferija” (objekti globalizacije) i “alternativni” mediji ................................. 38

5. NEGATIVNI ASPEKTI GLOBALIZACIJE ................................................................... 40 5.1. Politički aspekt .............................................................................................................. 41

5.2 Pravni, demokratski i etički aspekti ............................................................................... 44 5.3 Ekonomski i humani aspekti...................................................................................... 48 5.4 Ekološki i zdravstveni aspekti ........................................................................................ 50

5.5. Negativni aspekti globalizacije u Hrvatskoj (4 koraka MMF-ove i SB ove

globalizacije Hrvatske) ......................................................................................................... 51 6. KRITIKA GLOBALIZACIJE I MMF-a .......................................................................... 54 7. ZAKLJUČAK .................................................................................................................. 57

POPIS TABLICA ..................................................................................................................... 59 POPIS SLIKA .......................................................................................................................... 59 LITERATURA: ........................................................................................................................ 60

3

1. UVOD

Svakodnevno smo svjedoci velikih promjena koje se oko nas događaju. Stvorena su globalna

tržišta i postignuti su zapanjujući napreci na područjima informacijske tehnologije,

biotehnologije i “osvajanja svemira”. Globalna integracija u punome je jeku, a globalna

komunikacijska mreža osigurala je dostupnost ogromne količine informacija iz svih krajeva

svijeta. Globalizacijski proces koji je sve to omogućio u sebi nosi obećanje bolje budućnosti

za cijelo čovječanstvo. Krajem Drugog svjetskog rata, kada je postajalo jasno, da ratni sukobi

više ne mogu dugo trajati, ukazala se potreba stvaranja novog svjetskog ekonomskog ustroja

nakon završetka ratnih sukoba, a posebice stvaranja novog međunarodnog financijskog

uređenja. Ubrzo su kroz savezničke financijske institucije iznesena dva ekonomska plana, koji

su tretirali budući svjetski ekonomski poredak. Autori planova bili su tada najpoznatiji

svjetski ekonomisti Keynes i White, koji su javnosti ponudili nacrte planova o budućem

Međunarodnom upravljanju financijama nakon završetka ratnih sukoba.

Razlika između Keynesova i Whiteovog plana bila je u tumačenju tzv. obračunskih kvota.

Prema Keynesovoj zamisli trebalo je osigurati akreditive fonda na uplaćeni ulog pojedinoj

zemlji članici, koji bi se koristio za financiranje njezine bilance plaćanja, dok je prema

Whiteu obračunska kvota trebala biti u potpunosti uplaćena pedeset posto u zlatu, a pedeset

posto u devizama zemlje članice. Osnovom ova dva prijedloga donesen je, nakon daljnjih

usaglašavanja zajednički plan budućeg sustava, koji je s malim izmjenama primljen na

međunarodnoj monetarnoj konferenciji u Bretton Woodsu, koja je trajala od 1.07. do

22.07.1944. godine.

Na sastanku u Bretton Woodsu postignut je kompromis, kojim se pokušavalo uskladiti ne

samo američki i engleski pristup problemu, nego se pokušavalo povezati staru neučinkovitu

koncepciju zlatnog standarda s novim gospodarskim zamislima. Novi je sustav trebao pomoći

ostvarivanju veće svjetske gospodarske zaposlenosti i poticati bolju gospodarsku učinkovitost.

Takav način ekonomskog djelovanja odražavao je u biti, modificirani i prilagođen novom

vremenu zlatno-devizni standard, kojeg je važna osobina bila držanje međunarodnih

monetarnih rezervi u zlatu ili dolaru. Na toj osnovi stvorenih rezervi pokrivala bi se

nepovoljna financijska situacija kod zemalja koje su ostvarile neravnotežu bilance plaćanja

4

prema inozemstvu, a ako bi neravnoteža bilance plaćanja duže potrajala, tada bi se mogle

koristile i druge vrste rezervi, kao i rezerve Međunarodnog monetarnog fonda.

Izmjenom valutnog pariteta tj. devalvacijom ili revalvacijom, uspostavljala bi se uz suglasnost

Međunarodnog monetarnog fonda, ravnoteža platne bilance pojedine zemlje članice. Sustav je

trebao djelovati na osnovi promjena pariteta i odnosa vrijednosti nacionalnih valuta prema

zlatnoj rezervi položenoj u za to uspostavljenoj instituciji odnosno prema dolaru kao svjetskoj

konvertibilnoj valuti. Sustav se trebao koristiti od trenutka kada su suprotnosti između

nacionalne i inozemne vrijednosti valuta toliko narasle, da se trebalo primijeniti novi odnos

prema ekvivalentu svih valuta - zlatu ili dolaru, odnosno mehanizme kojima bi se uskladilo

djelovanje suprotnih sila.

Novi svjetski financijski sustav nazvan je Bretton Woodski monetarni sporazum. Sporazum je

dobio naziv po mjestu gdje se konferencija održala Bretton Woodsu. Sastanku je nazočilo,

prema službenom izvješću 730 sudionika iz 44 države, a skup se održao sredinom 1944.

godine. Na sastanku nisu bile prisutne zemlje sila osovine. Za uspješno ostvarivanje

prihvaćenih zamisli, na sastanku je dogovoreno prenošenje dijela financijske suverenosti

pojedinih zemalja članica na novoosnovanu međunarodnu financijsku instituciju. Organizatori

sastanka, poučeni posljedicama velike svjetske gospodarske krize, zatim, posebice izraženim

protekcionizmom i novo osnovanim monetarnim zonama u vremenu između dva svjetska

rata, svjesno su potaknuli liberalizaciju svjetskog gospodarskog sustava uz namjeru uspostave

novih pravila ponašanja, primjerene novom sustavu. Nove mjere trebale su u kratkom

vremenskom roku potaknuti, razviti i uskladiti slobodno kretanja roba, usluga, kapitala i ljudi

u većem dijelu svijeta.

Ostvarivanje te zamisli trebale su pratiti tri novostvorene međunarodne institucije, za koje su

trebala vrijediti Bretton Woodska pravila:

1. Međunarodna organizacija za promicanje trgovine - ITO.

2. Međunarodna banka za obnovu i razvoj - IBRD.

3. Međunarodni monetarni fond - IMF.

5

1.1. Problem, predmet i objekt istraživanja

Problem istraživanja ovog diplomskog rada analiza pojmova globalizacija i Međunarodni

monetarni fond (MMF), te pojmovi vezani uz njih, utvrđivanje njihovih značajki, obilježja,

uzroci nastanka, kako se manifestiraju u globalnim razmjerima te njihov utjecaj na Republiku

Hrvatsku.

Predmet istraživanja ovog diplomskog rada je upoznavanje sa načinom rada MMF-a i

njegovom politikom, te utvrđivanje i predviđanje svih relevantnih značajki koje proizlaze iz

politika MMF-a prilikom rješavanja problema i zadataka s kojima se fond susreće u 21.

stoljeću. Također predmet istraživanja je i istražiti, analizirati i utvrditi pojmove i podatke

vezane za utjecaj globalizacije i gospodarstava pojedinih država, te utvrditi povezanost

globalizacije i MMF-a.

Objekti istraživanja su Međunarodni monetarni fond (MMF) i globalizacija.

1.2. Radna hipoteza

Sukladno definiranom problemu, predmetu i objektu istraživanja o specifičnim

karakteristikama Međunarodnog monetarnog fonda i globalizacije postavljena je radna

hipoteza: Na temelju saznanja o problemima i zadacima MMF-a, moguće je dokazati njegovu

važnost i namjeru u nastojanju ostvarivanja stabilnosti u monetarnom financijskom sustavu.

1.3. Svrha i cilj istraživanja

Svrha istraživanja ovog rada je sintetizirati sve relevantne činjenice koje se odnose na

probleme i zadatke MMF-a s kojima je on suočen, a sve u svrhu njihova uspješnog

otklanjanja odnosno rješavanja. Također, svrha je bolje se upoznati sa pojmom globalizacije i

utvrditi povezanost MMF-a i globalizacije.

6

Cilj istraživanja je prikazati sve probleme i zadatke MMF-a danas, razloge i čimbenike

nastanka i značenje MMF-a prilikom rješavanja tih problema odnosno zadataka. Također, cilj

je i spoznaja i pobliže upoznavanje sa globalizacijom.

1.4. Znanstvene metode

Diplomski rad sistematiziran je na temelju dostupne literature o navedenom predmetu

istraživanja uz njeno sustavno proučavanje. Tijekom istraživanja, oblikovanja i prezentiranja

spoznaja u funkciji dokazivanja radne hipoteze korištene su u odgovarajućim kombinacijama

sljedeće znanstvene metode: metoda analize i sinteze, statistička metoda, metoda indukcije i

dedukcije, povijesna metoda, metoda deskripcije, komparativna metoda.

1.5. Struktura rada

Polazeći od postavljenog problema, predmeta i objekta istraživanja te svrhe i ciljeva

istraživanja ovaj rad koncipiran je tako da se sastoji od šest tematskih dijelova prema

važnosti i logičnom redoslijedu.

Prvi dio odnosi se na problem istraživanja, predmet te objekt istraživanja,

radnu hipotezu, svrhu i ciljeve istraživanja, znanstvene metode korištene tokom istraživanja

te strukturu seminarskog rada zbog lakšeg praćenja materije.

Nakon uvodnog dijela, u drugom dijelu naslova MEĐUNARODNI MONETARNI FOND

(MMF) obrađeno je osnivanje MMF-a, organi upravljanja Međunarodnim monetarnim

fondom, financijsko poslovanje Međunarodnog monetarnog fonda – kvote i razvoj fonda i

njegovo djelovanje.

U trećem dijelu koji ima naslov PROBLEMI I ZADACI MMF-a u 21. st saznajemo koji

su problemi MMF-a, te ulogu privatnog sektora na financijskim tržištima, te probleme režima

deviznih tečajeva, također se upoznajemo sa zadacima MMF-a, te utjecajem MMF-a na

7

svjetsku ekonomsku stabilnost i kritikom poslovanja MMF-a. Na kraju sagledavamo

djelovanje MMF-a na Hrvatsku, tj. kako MMF djeluje u vrijeme ekonomske krize.

U četvrtom dijelu s naslovom GLOBALIZACIJA upoznajemo se sa pojmovnim

određenjem, tj. značenjem pojma globalizacija. Zatim kroz kratak povijesni razvoj

globalizacije i globalizacijskog pokreta dolazimo do nositelja globalizacije u koje ubrajamo

multinacionalne kompanije, kao temeljne nositelje, Međunarodne organizacije (UN, MMF,

STO i SB), „trendsettere” (središta, subjekte globalizacije) i “mainstream” mediji, te

„periferiju” (objekte globalizacije) i “alternativne” medije.

U petom dijelu koji ima naslov NEGATIVNI ASPEKTI GLOBALIZACIJE sagledavamo

globalizaciju sa političkih aspekata, pravnih, demografskih i etičkih aspekata, ekonomskih i

humanih aspekata, te ekoloških i zdravstvenih aspekata. Također upoznajemo negativne

aspekte globalizacije u Hrvatskoj (4 koraka MMF-ove i SB-ove globalizacije Hrvatske).

Šesti dio, KRITIKA GLOBALIZACIJE I MMF-a govori o Keynsovim stavovima o

globalizaciji i MMF-u.

U posljednjem dijelu, ZAKLJUČAK dani su sistematizirani rezultati ovog istraživanja,

kojima je dokazana radna hipoteza

8

2. MEĐUNARODNI MONETARNI FOND (MMF)

Međunarodni monetarni fond - MMF (International Monetary Fund - IMF), osnovan je

istovremeno kada i Međunarodna banka za obnovu i razvoj, 27.12.1945. godine.1

Međunarodni monetarni fond je uspostavljen kada su predstavnici zemalja članica predali

pristupne dokumente svojih zemalja, kojima su potvrdili pristupanje svojih zemalja Bretoon

Woodskom monetarnom sporazumu. Fond počinje sa ostvarivanjem svojih zadataka od

trenutka kada su zemlje članice Fonda uložile preko osamdeset posto potrebnih sredstava od

kvotnih učešća. Sjedište i glavni upravni organi Fonda nalaze se u Washingtonu.

Osnivanju Fonda prisustvovali su predstavnici četrdeset i četiri zemlje iz svih dijelova svijeta,

a najvažnije odluke o osnivanje Međunarodne banke za obnovu i razvoj i Međunarodnog

monetarnog fonda razmatrane su i prihvaćene na gospodarskoj konferenciji u Bretoon -

Woodsu, malom gradiću u SAD u saveznoj državi New Hampshire u Mount Washington

Hotelu. Prilikom osnivanja Fonda postavljeni su i od prisutnih predstavnika zemalja učesnica

i prihvaćeni glavni pravci njegovog djelovanja kojima:

- treba unaprijediti međunarodnu monetarnu suradnju,

- olakšati i omogućiti porast međunarodne trgovine,

- stabilizirati valute i spriječiti korištenje instituta devalvacije u korist državnih interesa,

- uklanjati razna devizna ograničenja u cilju uspostave transparentnog međunarodnog

sustava plaćanja,

- otklanjati poremećaje nacionalnih bilanca plaćanja pomoću sredstava MMF-a.

2.1. Osnivanje Međunarodnog monetarnog fonda - MMF

Zamisao o uspostavi jedne svjetske institucije toga tipa nastaje u vrijeme kada se vrši

preustroj svekolikog svjetskog gospodarskog sustava, jer je stanje svjetskog gospodarskog

sustava iziskivalo potrebu za radikalnim promjenama. Usporedo sa stvaranjem uvjeta za

osnivanje Međunarodne banke za obnovu i razvoj i Međunarodnog monetarnog fonda, djeluje

se prema osnivanje Međunarodne organizacije za trgovinu - ITO - na postavkama Havanske

povelje.

1 Strahinja, D. (2002) Međunarodna ekonomija, EDT, Rijeka.

9

Prilikom osnivanja MMF-a sastanku su prisustvovali predstavnici najrazvijenijih zemalja

Zapada, a u radu su sudjelovali i predstavnici tadašnjeg SSSR-a, kao vojnog saveznika. No,

predstavnici SSSR-a, odbili su potpisati dogovoreni sporazum. Predstavnici SSSR-a odbili su

sudjelovati u priznanju MMF, formalno odbijajući članstvo pod izlikom neadekvatne visine

financijskog učešća koju je svaka zemlja članica trebala uložiti u Fond.2

Kasniji razvoj političkih događaja pokazao je, da su u pitanju bila neka druga razmišljanja.

Bivša federalna zajednica Jugoslavija, također je bila članica Fonda od njegovog osnivanja.

Čehoslovačka i Poljska pristupile su Fondu završetkom rata, da bi 1948. godine, po nalogu

čelnih ljudi tadašnjeg SSSR-a istupile iz Fonda. Takvom politikom sve tadašnje zemlje

realsocijalističkog bloka ostale su izvan Fonda.

Tek raspadom realsocijalističkog društvenog uređenja, te zemlje opet su se okrenule

Zapadnom gospodarskom ustroju i ubrzo nakon toga, prihvaćene od zemalja tzv. Slobodne

Europe, postale članice Fonda. Primjerice, poslije raspada integracije SEV, koja je

objedinjavala realsocijalističke gospodarske odnose, članstvu Fonda pristupile su Mađarska,

Češka, Slovačka, a uskoro zatim i Kina, dok novostvorena država Rusija nastoji svoje

djelovanje približiti djelovanju Fonda.

Fond je osnovan radi:3

a) upravljanja pravilima ponašanja u vezi s politikom valutnih tečajeva,

konvertibilnosti valuta i plaćanja vezanih uz transakcije na tekućoj bilanci,

b) osiguravanja sredstava zemljama članicama tako da se mogu pridržavati pravila

ponašanja dok ispravljaju ili pokušavaju izbjeći neravnotežu u platnoj bilanci i

c) utemeljenja institucije u kojoj se države mogu savjetovati i surađivati na

međunarodnim monetarnim pitanjima.

Polazište u postavljanju svrhe i zadataka Fonda jest ravnomjeran razvoj međunarodne

trgovine i njezina doprinosa gospodarskom razvoju, doprinos stabilnosti valutnih tečajeva sa

2 Vuković, I. (2000) Međunarodna ekonomija i turizam, Dalmatina, Zagreb, str. 215.-223.

3 http://www.ekopen.hr/index.php?option=com_content&task=view&id=242&Itemid=76 (preuzeto: 12.5.2013.)

10

strateškim ciljem ostvarenja svjetske konvertibilnosti i smanjenja neuravnoteženosti

međunarodne platne bilance država. Međunarodnom suradnjom i instrumentima pomoću

Fonda zemljama članicama s ograničenim rezervama omogućava se financiranje kratkoročnih

deficita.4

2.2. Organi upravljanja Međunarodnog monetarnog fonda

Da bi se osiguralo uspješno djelovanje novostvorene financijske organizacije trebalo je

ustrojiti i osposobiti upravne i vodeće organe MMF-a.

Slika 1. Struktura upravljanja MMF-a i poslovi koje obavljaju pojedini organi

Izvor: http://www.imf.org/external/np/exr/facts/govern.htm (preuzeto 8.5.2013.)

Glavni upravni organ je Odbor guvernera (Board of Governors), koji donosi sve važnije

poslovne i druge odluke. Svaka zemlja članica ima u Fondu svog predstavnika na razini

4 http://www.ekopen.hr/index.php?option=com_content&task=view&id=242&Itemid=76, op. cit.

11

guvernera i njegovog zamjenika koji učestvuju u radu Fonda. Guverneri između sebe biraju

predsjednika. Odbor guvernera sastaje se obvezno jedanput godišnje i usko surađuje s

Odborom guvernera Svjetske banke.

Drugi organ upravljanja je Izvršni odbor (Executive Board), koji ostvaruje izvršne funkcije

djelovanja Fonda, a priprema i godišnje izvješće djelovanja Fonda. Izvršni odbor čine 20

izvršnih direktora predstavnika zemalja članica, od tog broja 5 direktora određuju članice koje

imaju najveće financijske udjele u Fondu. Drugih 15 direktora zastupa interesne grupe

zemalja članica i posjeduju podjednaku glasačku moć.

Treći organ je Upravni direktor (Managing Director). Upravni direktor brine o organizaciji,

osoblju, imenovanju osoblja, te o zapošljavanju i otpuštanju. Uz te poslove obavlja i posao

predsjednika Izvršnog odbora.

MMF je organiziran na način da djeluje regijski i funkcijski. Organizacijski pokriva pet

regija: Afriku, Aziju, Europu, dvije Amerike i Srednji istok. U MMF-u djeluje i deset

funkcijskih sektora: administracija, središnja banka, devizni i trgovinski poslovi, vanjski

odnosi, fiskalni poslovi, ustroj MMF, pravni poslovi, istraživački poslovi, uprava,

računovodstvo i financije. Uz ove organizacijske jedinice, postoji još sedam specijaliziranih

jedinica koje vrše povremene ili visoko specijalizirane poslove.5

Ukidanje konvertibilnosti dolara 1971. godine potaklo je potrebu osnivanja Komiteta

dvadesetorice (Committee of Twenty), koji su imali zadaću pripremiti prijedloge za preustroj

MMF-a. Prijedlog Komiteta bio je stvaranje Vijeća guvernera, koje bi brojilo 20 članova, a

imalo bi snagu donošenja odluka o svim tekućim pitanjima djelovanja MMF-a. Vijeće je

nazvano Privremeni Komitet Odbora Guvernera (Interim Committee).

Privremeni komitet osnovan je 1974. godine, a članovi su mu određeni prema

organizacijskom ustroju MMF-a..

Glede potreba poslovanja i suradnje s zemljama u razvoju osnovan je Komitet za razvoj, kao

zajednički ministarski komitet Odbora guvernera Svjetske banke i MMF-a.

5 Babić M. (1993) Međunarodna ekonomija, III izdanje, Mate, Zagreb, str. 329.-343.

12

Prilikom upravljanja fondom i donošenja važnih odluka o razvoju i poslovanju Fonda zemlje

članice nemaju jednaki broj glasova u upravnim organima Fonda. Broj glasova u djelovanju

Fonda ovisi o veličini kapitala, koji je uložila pojedina zemlja članica u Fond. Način

glasovanja je uređen na slijedeći način: svaka zemlja članica ima na raspolaganju dvije stotine

i pedeset glasova, više jedan glas na svakih sto tisuća specijalnih prava vučenja. Svaki

guverner tj. predstavnik jedne zemlje članice, te svaki imenovani izvršni direktor dobiva toliki

broj glasova, kolikim brojem glasova raspolaže pojedina članica, koja ga je delegirala u Fond.

Svaki izvršni direktor posjeduje onoliki broj glasova, koliko je stekla njegova zemlja u Fondu.

Zavisno o na taj način uspostavljenom glasovanju, zemlje članice organizirane su na

odgovarajući način.6

U vremenu poslije Drugog svjetskog rata djelovanje Fonda nije nailazilo na veće teškoće i sve

probleme se relativno lagano rješavalo. Tek sedamdesetih godina pojavili su se znatniji

nedostaci u radu Fonda i izbili razni nesporazumi između zemalja članica.

Jednostranim devalvacijama dolara, koju je bez odobrenja drugih članica provela vlada SAD,

izazvan je raspad Bretoon-Woodskog monetarnog sporazuma. Na taj način narušeni su

principi dogovorenog djelovanja Fonda, a glede kojih je i osnovan, te dugo godina uspješno

djelovao. Samo zahvaljujući velikoj važnosti, ugledu i uspješnom poslovanju, koju je Fond u

međuvremenu stekao, nije se ugasio i raspao. Unatoč raspadu Bretton Woodskog sustava, čiji

je i Fond bio jedan od čimbenika, sve svoje funkcije Fond je nastavio uredno izvršavati

sukladno novostvorenom monetarnom uređenju.

Tijekom svoga djelovanja MMF je izvršio dvije važne reforme. Prva reforma je izvršena od

1968.-1971. godine, kada je uveden institut specijalnog prava vučenja, donesena je odluka da

dolar više nije konvertibilan prema zlatu, te se uvode prilagodljivi devizni tečajevi.

Druga reforma je izvršena 1978. godine, kada je izvršena reforma postojećeg sustava tečajeva,

određen način korištenja fondova koje koristi MMF, uspostavljen je novi režim odnosa prema

zlatu, te izvršena šesta opća revizija kvota.

6 Ibidem, 331. str

13

2.3. Financijsko poslovanje Međunarodnog monetarnog fonda - kvote

Organizacijski ustroj MMF uspostavljen je po ugledu na ustroj kapitalnih gospodarskih

poduzeća. MMF je ustrojen kao holding poduzeća u koje zemlje članice uplaćuju svoje uloge

- kvote.

Inicijalna financijska sredstva za potrebe svojeg poslovanja Fond je ostvario od zemalja

članica putem obveznog učešća - kvota. Visina kvote za pojedinu zemlju utvrđuje se ovisno o

njezinoj gospodarskoj snazi i razmjerna je kvotama drugih zemalja članica slične razine

razvijenosti. Kasnijim razvojem Fonda, financijska sredstva prikupljana su i na druge načine.

No, veličina pristupnih uloga pojedinih zemalja članica nije nikada dolazila u pitanje kao niti

njihova prava vezana uz ulog. Prilikom pristupa u Fond, zemlja članica mora uplatiti dvadeset

i pet posto u međunarodnim rezervama, a ostatak od sedamdeset i pet posto u nacionalnim

sredstvima plaćanja. Količina međunarodnih sredstava bila je prvobitno uplaćivana u zlatu

25 % a nakon 1969. uplata tih sredstava-kvota izražena je u tzv. specijalnim pravima vučenja

- SPV.

Slabije razvijenim zemljama odobrena je olakšica, da pristupnu svotu plate u konvertibilnim

sredstvima plaćanja. Veličina uplatne svote za pojedine zemlje članice, ovisi o veličini njezina

učešća u svjetskoj trgovinskoj razmjeni. U prvoj etapi djelovanja Fonda njegova kapitalna

financijska sredstva iznosila su sedam milijardi dolara. Pri kraju 1990. godine Fond je

raspolagao s više od devedeset milijardi raznih vrsta financijskog kapitala i više od sto trideset

i pet milijardi upisnog kapitala raznog sastava. Ukupna svota pretvorena u američke dolare

iznosila je oko sto i osamdeset milijardi dolara.

MMF prikuplja financijska sredstva na više načina:

1) uplatom kvota od strane zemalja članica,

2) prodajom zlatnih pričuva,

3) zaduživanjem kod tzv. "Kluba desetorice"- GAB.

Uz ove načine prikupljanja financijskih sredstava pokušava se sredstva dobivati i

putem tržišta kapitala.

14

2.3.1. Vrste kreditnih operacija

Veličine uplatnih svota u današnje vrijeme određuju se institutom prava vučenja. Do tog

načina poslovanja došlo je nakon odluke Odbora guvernera u skladu s demonetarizacijom

zlata prilikom međubankarskog poslovanja nacionalnih banaka. Slijedeći praksu na valutnom

tržištu poslovanje Fonda se uskladilo s novim načinom poslovanja 1974 godine. Na tablici 1.

prikazana su kreditna sredstva MMF-a za vrijeme od 1984. do 2013. godine.

Tablica 1. Kreditna sredstva MMF-a od 1988 - 2013. Godine

U SDR

Godina Fundus sredstava Pozajmice od SAF, TF,

ESAF/PRGF Ukupno

2013 90,181,644,971 5,922,497,412 96,104,142,383

2012 90,042,348,252 5,766,292,503 95,808,640,755

2011 87,276,915,790 5,308,609,594 92,585,525,384

2010 55,620,104,510 4,819,344,134 60,439,448,644

2009 37,221,142,436 5,079,705,286 42,300,847,722

2008 17,514,964,723 3,972,372,030 21,487,336,753

2007 6,036,146,757 3,796,945,581 9,833,092,338

2006 9,822,640,239 3,844,020,520 13,666,660,759

2005 28,432,143,237 6,282,121,668 34,714,264,905

2004 55,373,766,674 6,766,029,353 62,139,796,027

2003 65,032,062,712 6,880,893,268 71,912,955,980

2002 63,601,058,794 6,868,671,012 70,469,729,806

2001 53,477,225,409 6,424,578,684 59,901,804,093

2000 42,990,531,049 6,331,595,468 49,322,126,517

1999 51,061,861,875 6,434,274,362 57,496,136,237

1998 60,451,017,051 6,288,825,925 66,739,842,976

1997 46,559,033,783 6,009,867,422 52,568,901,205

1996 36,127,472,805 5,881,609,752 42,009,082,557

1995 35,929,173,412 5,657,438,528 41,586,611,940

1994 25,611,676,952 4,599,768,498 30,211,445,450

1993 25,196,745,031 3,942,792,899 29,139,537,930

1992 23,967,172,718 3,804,463,796 27,771,636,514

1991 23,378,573,926 3,285,717,796 26,664,291,722

1990 20,731,851,093 2,571,911,617 23,303,762,710

1989 22,315,104,224 2,334,886,562 24,649,990,786

1988 24,750,004,884 1,773,964,293 26,523,969,177

Izvor: Total IMF Credit Outstanding for all members from 1984 to 2013.

http://www.imf.org/external/np/fin/tad/extcred1.aspx (preuzeto: 12.5.2013.)

15

Za te svrhe Fond odobrava tri vrste kreditnih operacija: pravo vučenja - drawing rights,

davanje okvirnih kredita - stand by credits, te posebna prava vučenja - special drawing rights.

Pravo vučenja je mogućnost zemalja članica, da u slučaju potrebe za inozemnim sredstvima

plaćanja, mogu kupovati potrebna financijska sredstva svojom valutom, ali imaju obvezu

svoju valutu otkupiti u za to određenom vremenu. Svota koja se može podignuti na taj način

dvostruko je veća od iznosa svote koju je zemlja članica uložila u Fond.

Prilikom pojave raznih teškoća vezanih uz neodgovarajuće stanje nacionalne platne bilance, a

nastavno na to pojavljuje se prijetnja mogućnosti devalvacije nacionalne valute, omogućava

se zemlji koja je u takvim teškoćama, mogućnost korištenja okvirnog kredita. Upravo radi

potrebe korištenja okvirnih kredita među najrazvijenijim zemljama zapada, unutar

Međunarodnog monetarnog fonda, osnovana je financijska organizacija "Klub desetorice".

"Klub desetorice" osnovan je u Parizu 1960. godine, a čine ga predstavnici deset

najrazvijenijih zemalja Zapada. Na taj način gospodarski najrazvijenije zemlje Zapada

sakupile su zavidnu količinu kreditnih sredstava za svoje djelovanje prema nerazvijenim

zemljama, ovisnim o njihovoj pomoći.

Prilikom uspostave "Kluba desetorice" bilo je zamišljeno da se sakupljena financijska

sredstva u veličini od šest milijardi dolara stave na korištenje putem MMF, ali se od toga

odustalo, jer su zemlje donatori namjeravali mimo uvida svjetske zajednice utjecati na

politički i ekonomski razvoj zemalja kojima pružaju financijske kredite. Na taj način ustalio

se način djelovanja, kojim o davanju financijskih kredita odlučuje sam "Klub desetorice".

Dogovoreno je da se podignuti okvirni kredit mora namiriti od strane korisnika u roku od tri

godine uz odgovarajuće političke ustupke zemlje korisnice kredita.

Posebna prava vučenja kao način djelovanja Fonda počinju se ostvarivati u vidu dodatnih

financijskih sredstava pri vrlo složenim međunarodnim gospodarskim prilikama. Mnoge

zemlje su tijekom svog razvoja ostvarile potrebu za usklađivanjem narušene međunarodne

likvidnosti, a takvih je zemalja u vrijeme osnivanja novog načina kreditiranja bilo mnogo i to

većinom nerazvijenih zemalja. Glede toga je na zasjedanju Odbora guvernera 1967. godine u

Rio de Janeiru, donesena odluka, da se emitira devet i pol milijardi posebnih prava vučenja

kao pomoć zainteresiranim zemljama članicama. Odluka je postala pravovaljana nakon dvije

godine, kada su je dvije trećine zemalja članica prihvatile, te su ostvarile četiri petine

16

glasovnog potencijala Fonda. Odluka je podržana i od strane "Kluba desetorice", a devet i pol

milijardi raspoređeno je u roku od tri godine zemljama članicama prema veličini kapitalnog

udjela u kapitalu Fonda.

U vremenu od 1979 do 1984. godine podijeljena je svota od dvanaest milijardi sredstava, a

svotu je koristilo 141 zemlja članica. što znači da je u tom vremenu odobreno oko dvadeset i

jedna milijarda novčanih sredstava Fonda, a to je šest posto ukupnih monetarnih pričuva u

svijetu.7

Tablica 2. Specijalna prava vučenja prema jedinici valute (tečaj)

13. svibanj 10. svibanj 9.svibanj 8.svibanj

2013 2013 2013 2013

Euro 0.8654890000 0.8659420000 0.8693070000 0.8700970000

Japanese Yen 0.0065483500 0.0066051600 0.0066896400 0.0066979400

U.K. Pound Sterling 10.255.400.000 10.267.600.000 10.299.100.000 10.269.600.000

U.S. Dollar 0.6671460000 0.6667250000 0.6614720000 0.6624260000

Chinese Yuan 0.1074790000 0.1075090000 0.1068180000 0.1068770000

Izvor: http://www.imf.org/external/np/fin/data/rms_five.aspx#fn1 (preuzeto: 8.05.2013.)

Sastanak Fonda održan u Kingstonu u Jamaici 1976. godine, potaknuo je, razvio i dodatno

usavršio institut, posebnih prava vučenja. Istovremeno je iz sustava međunarodnog

financijskog djelovanja u potpunosti odbačen institut zlata kao službenog platežnog sredstva

korištenog kroz djelovanje Fonda. Prijašnju odluku o obveznom ulogu od dvadeset i pet posto

u zlatu, zamijenilo se novim pravilom o uplati dvadeset i pet posto uloga u uporabljivim

valutama. Koje nacionalne valute mogu ostvariti to svojstvo, određuje Fond prilikom svog

poslovanja. Odbacivanje instituta zlata u međunarodnim odnosima razmjene kao i uspostava

posebnih prava vučenja, kao novog načina monetarne međunarodne suradnje, potaknulo je

pitanje: što činiti sa zlatnim pologom, koji su dotada uložile u Fond zemlje članice. Dok su

brojne zemlje u razvoju tražile da se uloženo zlato proda, a dobivena novčana sredstva

podijele među njih i time potakne njihov razvoj, s druge strane razvijene zemlje su tražile da

se zlato podijeli na način, kako je i uplaćeno.8

7 Sabolović, D. i T. Presečan (1994) Hrvatska u međunarodnoj ekonomiji, čitanka s izborom tekstova,

Mikrorad, Zagreb, str. 207. 211. 8 Baban, Lj. i G. Marijanović (1996) Međunarodna ekonomija, Osijek, str. 393.- 397.

17

Nakon brojnih dogovora, pitanje zlatnog uloga zemalja članica, riješeno je na način, da je

jedna šestina zlata prodana, a dobiveni novac podijeljen među zemlje u razvoju, dok je pet

šestina vraćeno zemljama, koje su zlato i uplatile u Fond. Zlatni ulog je vraćan u vremenskom

razdoblju od četiri godine, od 1976. do 1979. godine. Na taj način su, primjerice, SAD dobile

četrdeset i tri tone zlata, a Francuska deset tona zlata itd.9

2.3.2. Postupak dobivanja kreditnih sredstava putem instituta prava vučenja

Institut prava vučenja može koristiti svaka zemlja članica prema potrebi, uz uvjet da unaprijed

najavi svoju namjeru, kao i potrebitu visinu financijskih sredstava, koja je određena veličinom

njezinoga uloga u Fondu. Svaka druga vrsta kredita mora proći određenu proceduru koja je

uspostavljena i određena prilikom odobravanja okvirnih kredita.

Takvim se proceduralnim postupcima želi spriječiti zemlje tražitelje financijskih kredita, da

odobrena novčana sredstva ne troše za namjene koje nisu predviđene dogovorom o davanju

kredita. Uspostavljena procedura odobravanja i davanja okvirnih kreditnih sredstava, jednaka

je za sve zemlje članice i primjenjuje se na isti način za sve. Svaki zahtjev za davanje kredita

zemlje članice razmatra posebno za to zadužena grupa vrhunskih stručnih ljudi financijske

struke. Stručna grupa vrši sve poslove oko sakupljanja potrebitih obavijesti o zemlji

tražiteljici kredita i formulira pitanja, na koja zemlja tražitelj kredita mora dati odgovore.10

Sva nejasna ili druga pitanja koja izazivaju nesporazume, rješavaju se promptno razgovorima

na licu mjesto. Pošto se završe razgovori s zemljom tražiteljem kredita, formira se izvješće i

daje preporuka Fondu za daljnji postupak.

Prilikom sklapanja ugovora o odobravanju okvirnih kredita, definiraju se i neki drugi uvjeti,

koje zemlja tražitelj kredita mora ispuniti, da bi dobila tražena financijska sredstva. U tu

grupu uvjeta spada i provođenje obveznih mjera iz oblasti gospodarske politike, koje zemlja

tražitelj mora ispuniti, a koje bi poboljšale njezinu sposobnost ispunjavanja međunarodnih

obveza financijske naravi. U situaciji, kada se neka zemlja članica nađe u teškoj gospodarskoj

9 Mileta V. (1992) ABC, Europske zajednice, Školske novine, Zagreb, str. 110.

10 Baban, Lj. i G. Marijanović op. cit., str. 398.

18

situaciji, a već je iskoristila okvirni kredit, te se sprema podnijeti zahtjev za daljnjim

podizanjem kredita, Fond još rigoroznije prati gospodarsko stanje u zemlji tražitelju.

Tijekom postupka za odobravanje financijskih kreditnih aranžmana Fond ne daje informacije

o tijeku rada na tom predmetu, no, po završetku pregovora daje se završna odluka u

službenom glasilu MMF.

Nakon raspada socijalističkog društvenog sustava, zemlje koje su svojevremeno iz protesta

napustile MMF, opet su se vratile u njegovo članstvo, a prihvaćene su i zemlje koje ranije

nisu bile članice, kao primjerice Kina, čiji je predstavnik, kao pripadnik najmnogoljudnije

zemlje svijeta, u Fondu dobio jedno od mjesta izvršnih direktora, tako da sada u Fondu ima

sedam stalnih izvršnih direktora. Dugogodišnja je bila namjera i želja vodećih ljudi Fonda, da

sve tranzicijske europske države budu uključene u djelovanje Fonda, što je na kraju i

ostvareno.

2.4. Razvoj i djelovanje fonda

MMF godinama pokušava uspješno djelovati na rješavanju pitanja dugova zemalja u razvoju i

pomagati pri njihovom razrješenju. Tijekom mnogo godina uspješnog djelovanja Fonda,

prezentirano je i razvijano više programa, kojima je bio cilj odgovoriti na to pitanje.

Najpoznatiji od tih programa bili su Backerov plan, Bradyev plan, Meksički plan. Svi ti

programi nisu mogli biti u potpunosti ostvareni glede velikih razlika u gospodarskom razvoju

zemalja članica.

Poseban problem čini grupa nerazvijenih zemalja čiji su dugovi prema razvijenim zemljama

vrlo visoki, a što je još gore u stalnom su rastu i predstavljaju globalnu opasnost od socijalnog

sukoba koji se može pretvoriti i u ratne opasnosti, za što već postoje naznake.

Brojne analize i istraživanja kompetentnih svjetskih organizacija, koje djeluju pod okriljem

UN iskazuju redne veličine dugova, koji iznose preko tisuću i tristo milijardi američkih dolara

i stalna su prepreka daljnjoj uspješnoj međunarodnoj gospodarskoj suradnji. Zemlje dužnici,

sve od reda nerazvijene zemlje s, također, nerazvijenom gospodarskim strukturama i u

najmanju ruku, za zapadne kulture čudnim društvenim uređenjima u kojima se cijene

19

raznorazne filozofije i običaji, te manje rad i poštovanje čovjeka kao odgovorne i radine

jedinke kao i privatne imovine.

Glede toga javlja se pojava, da s jedne strane stoje nerazvijene zemlje koje se žale na

nemogućnost otplate svojih dugova, a same ništa ili malo čine da mijenjaju svoje ponašanje i

način života. a s druge strane, razvijene zemlje traže naplatu svojih potraživanja i pokušavaju

na sve načine mijenjati njihov način djelovanja i ustroja.11

Grupama na vlasti u takvim nerazvijenim zemljama u cilju je, dok su na vlasti, podignuti od

međunarodne zajednice što više kreditnih sredstava i usmjeriti ih i na svoje privatne račune.

Naravno, da su prije toga prilagodili zakonodavne sustave svojih zemalja takvim

transakcijama i u većini slučajeva ostaju nekažnjeni ili im je teško dokazati nezakonito

djelovanje.

Davatelji financijskih i drugih vrsta kredita to dobro znaju, tako da pri donošenju odluka

kojima se odobravaju okvirni krediti zemljama tražiteljima, posebno se rigorozno provjerava

njihova mogućnost povrata posuđenih financijskih sredstava, posebice u zadanom roku i u

cjelokupnom iznosu. Tom prilikom zahtijevaju se od zemalja tražitelja kredita posebne

garancije, često puta i političke usluge ili njihovo odricanje od pojedinih suverenih prava i

odluka.

11

Aleksić, M., Unković M. (1978) Međunarodna spoljna politika - spoljnotrgovinski sistem Jugoslavije, Savremena administracija, Beograd, str. 194.-200.

20

3. PROBLEMI I ZADACI MMF-a u 21. st.

Svjetsko gospodarstvo je trenutačno izloženo pojačanim nestabilnostima koje su u pojedinim

zemljama prerasle u financijske, odnosno ekonomske krize. To je pred MMF postavilo nove

zadatke s naglaskom na njihove hitne prevencije i rješavanje. U tom kontekstu mnogi

ekonomisti smatraju, a što je u praksi i potvrđeno u vrijeme kriza, da MMF mora reformirati

svoj način rada i uvesti nove mehanizme djelovanja kako bi mogao efikasnije upravljati

stabilnošću svjetskog monetarnog sustava i time osigurati temelje daljnjeg razvoja.

3.1. Problemi MMF-a

U smislu unaprjeđenja stabilnosti, financijskog sektora, međunarodno priznatih standarda i

transparentnosti je već mnogo učinjeno. Ali, u budućnosti bi se trebalo također posvetiti

područjima koja se odnose na ulogu privatnog sektora na financijskim tržištima, problem

doprinosa razvijanju konstruktivne uloge privatnog sektora te na problem režima deviznih

tečajeva.

3.1.1. Uloga privatnog sektora na financijskim tržištima

Važno je unaprijediti otvorena tržišta kapitala kako bi se i domaći i strani investitori mogli

natjecati u okolini određenoj stabilnošću i transparentnim odnosima između javnih i privatnih

partnera. Razvijanje prisutnosti stabilnog privatnog sektora najproduktivniji je način

sprječavanja krize i usredotočenosti Fonda na vlastitu ulogu u međunarodnoj ekonomiji.12

Uključivanje privatnog sektora je vrlo važno pri rješavanju financijskih kriza. Uključujući

privatne kreditore i privatne poduzetnike u borbu protiv kriza, međunarodna zajednica teži da

se ograniči percepcija od rizičnog ulaganja te se traži izlaz iz krize kroz privatne investitore.

Uključivanje privatnog sektora dovelo bi do stezanja tržišne discipline, povećala bi se

učinkovitost međunarodnog kapitala, te bi posuđivači odnosno ulagači na tržištu zaštitili sami

sebe od osjetljivosti i nepravilnosti.

12

Peršin, I, Šokoman, A., Lovrinović, I.: Monetarna politika, Sveučilište u Rijeci, Pula, 2001. str. 402.

21

Makroekonomski rizici su porasli, a svjetski rast je u padu kao i svjetska trgovina. Kreditni

rizici također rastu kao i ekonomski i financijski rizici od gubitaka kroz zajmove.

Unatoč kapitalnoj injekciji i garancijama kreditnih tržišta otvaraju se sporo prema bankama.

Kreditiranja u privatnom sektoru opadaju u velikom broju zemalja dok kreditiranja u javnom

sektoru rastu. To je zbog toga što su banke postrožile uvjete kreditiranja, a samim time opada

i potražnja za kreditima.

3.1.2. Problem režima deviznih tečajeva

Odmah po završetku Drugog svjetskog rata dolar je postao okosnica međunarodnog

monetarnog sustava pa su se sve valute ravnale prema njemu. Prema tome, funkciju rezervne

valute preuzeo je na sebe i službeno dolar, valuta zemlje koja je zauzimala dominantnu ulogu

u svjetskom gospodarstvu i kod sebe koncentrirala najveću količinu svjetskog novca - zlata.

Već 1937. godine u SAD koncentrirano je 50% svjetskih zlatnih rezervi, a nakon Drugog

svjetskog rata taj udio porastao je na 70%. Udio Europe u tom periodu opao je na oko 16%.

Međutim, tijekom vremena udio se zlata u ukupnim rezervama neprestano smanjivao, i to u

30-godišnjem razdoblju (1938.-1969. godine) u prosjeku za 1%-tni poen godišnje, dakako u

korist porasta udjela deviza (prvenstveno dolarskih) u tim rezervama. Rješenja za prekid

takvih kretanja bila su različita, kao npr. uvođenje dvojnog tržišta zlata i to:

službenog tržišta, na kojemu su središnje monetarne institucije kupovale novoproizvedeno

zlato po službenoj cijeni od 35 dolara za 1 uncu zlata sa slobodnog tržišta, na kojemu se

trgovalo zlatom kao i svakom drugom robom. Već na početku rada takvog tržišta cijene zlatu

kretale su se na razini od 42,222, a uskoro i više dolara za uncu, a na londonskom tržištu,

cijena je neko vrijeme iznosila čak 200 dolara za uncu, što je bila potvrda nerealnosti njegove

službene cijene, ali i neadekvatnosti zlata kao osnovnog sredstva svjetske likvidnosti.

Međutim po dostignutoj cijeni, svojevrsna rehabilitacija zlata i „osuda dolara“, premda

izazvana međunarodnom monetarnom špekulacijom, pokazala je da niti jedna (zlatna) ni

druga (dolarska) komponenta međunarodnog monetarnog sustava nije više adekvatna

potrebama svjetskog gospodarstva za rezervama likvidnosti. Tadašnji predsjednik SAD,

Nixon proglasio je 1971.g. nekonvertibilnost dolara u zlato i time praktički dopustio da dolar

pliva. Stoga se službena demonetizacija zlata kao svjetske rezerve likvidnosti i njegova

22

zamjena novim rezervnim medijem - specijalnim pravima vučenja - može shvatiti samo kao

usmjerenost jačanju američkog dolara kao rezervne valute; ovaj put kroz SPV u čijoj

vrijednosti američki dolar predstavlja ponder od 42%.

Takav sustav, koji funkcionira na toj osnovi da se rezerve međunarodne likvidnosti

popunjavaju priljevom rezervne valute, trebao je omogućiti nesmetano

obavljanje međunarodnih plaćanja, a to inače osigurava međunarodnu likvidnost u uvjetima

rasta obujma međunarodne razmjene i nakon Drugog svjetskog rata. Naime, u uvjetima

nereda u međunarodnim plaćanjima, koja su tijekom Drugog svjetskog rata svedena na

bilateralne klirinške odnose, bio je upravo tada stvoren sustav po modelu koji je opisan,

premda je već tada bilo jasno da taj potrebama svjetske privrede uopće nije odgovarao.

Trebalo je da novi sustav bude osuvremenjeni zlatni standard. Uvođenje rezervne valute, tj.

valute one zemlje koja posjeduje najveći dio svjetskih rezervi, trebalo je taj sustav uskladiti s

potrebama razvitka, i ukloniti one stege koje otežavaju kretanje reprodukcije na razini

nacionalnog svjetskog gospodarstva. Osim toga je trebalo da taj novi sustav omogućuje

valutnu stabilnost.

Da bi se izbjegla takva praksa, osnutkom Međunarodnog monetarnog fonda - MMF

uspostavljen je sustav fiksnih deviznih tečajeva s maksimalnom maržom oscilacija ±1% od

paritetnog tečaja, koje je sve do 1976. godine službeno zastupao MMF i koji je stoga bio

važan element sustava MMF-a. Tečajna prilagođavanja stavljena su pod njegovu kontrolu i on

postaje mjesto usklađivanja tečajne politike zemalja članica. U tom smislu MMF je izradio

poseban mehanizam promjene jednom utvrđenog fiksnog tečaja. Pri tome se posebno vodila

briga da promjene tečaja ne proizlaze iz konkurentskih pobuda kako se devalvacija, kao

praktički jedini pravac promjena deviznih tečajeva, ne bi provodila kao mjera nelojalne

(valutne) konkurencije, već kao mjera za otklanjanje tzv. fundamentalne neravnoteže. Jasno

da u stvarnosti tako nije bilo.

Sustav Međunarodnog monetarnog fonda dugo se i uporno zalagao za načelo jedinstvenog

fiksnog tečaja i inzistirao na njemu. Međutim, konkretne situacije stalno su dovodile do

primjene prakse fluktuirajućih tečajeva. Uzroci tome ponekad su u neravnoteži unutarnjih

financija nakon nekog velikog poremećaja. Ponekad su u razmahu inflacije, koju je s obzirom

na opće stanje gospodarstva nepoželjno svladati restrikcijama. Ponekad ti uzroci mogu biti u

pritisku špekulativnog kapitala. Takva praksa fiksnih tečajeva, koji u praksi najčešće nisu bili

23

realni, održavala se više - manje uspješno sve do početka svjetske monetarne krize, kad se ona

stvarno napušta, a počinje era fluktuirajućih deviznih tečajeva.

Svjetska monetarna kriza počinje krajem 60-ih godina, a kulminira početkom 70-ih godina,

kad zbog slabosti dolara dolazi do sve većeg pritiska na druge valute, a posebno na njemačku

marku. Već od rujna 1969. godine pa sve do prosinca 1971. godine postala je učestala praksa

fluktuirajućih deviznih tečajeva najvažnijih svjetskih valuta. Time je razdoblje relativno

stabilnog i uporno branjenog sustava fiksnih tečajeva Međunarodnog monetarnog fonda bilo

prekinuto. Vrhunac krize nastupa 15. kolovoza 1971. godine kad su Sjedinjene Američke

Države suspendirale službenu (zakonsku) konvertibilnost dolara u zlato, a već u prosincu iste

godine prvi put nakon 1934. godine, dolar je devalvirao oko 8%, tj. od 35 na 38 dolara za

jednu uncu zlata. Suspenzijom konvertibilnosti dolara u zlato, koji je inače u praksi već dugo

vremena bio nekonvertibilan za zlato, prestale su obveze zemalja članica prema MMF-u da

održavaju tečajeve svojih valuta prema dolaru i njegovom zlatnom paritetu u dogovorenim

granicama od ± l%, što je značilo raspad bretonvudskog sustava. Time je cijeli međunarodni

sustav transformiran iz zlatno-dolarskog u čisto dolarski.

Zbivanja s dolarom dovela su do toga da su glavne europske zemlje počele

primjenjivati praksu fluktuirajućih tečajeva najprije prema dolaru pa zatim i prema svim

drugim valutama. SAD, koji je nametnuo svijetu „pravila igre“ međunarodnog monetarnog

sustava, prestao ih se pridržavati kad mu ona više nisu odgovarala. Određeni red uspostavljen

je 18. prosinca 1971. godine sporazumom u “Smithsonian Institut-u” u Washingtonu između

deset najrazvijenijih zemalja svijeta. Određujuća valuta je dolar, a granice fluktuiranja

nadgleda MMF. Tako je nastao novi „režim stabilnog središnjeg tečaja“.13

Time je sa 1972.

godinom i službeno počela praksa plivajućih tečajeva (fluktuirajućih, flotirajućih, fleksibilnih,

kolebljivih, i sličnih naziva). U navedenom slučaju, središnja monetarna vlast je obvezna da

svu ponudu deviza otkupi po službenom tečaju uz eventualno dnevno tečajno odstupanje i,

obratno, ako ne postoje devizna ograničenja, da proda devize po službenom tečaju.

13

IMF; Survey, 3. travanj 1978. str. 102.

24

3.2. Zadaci MMF-a

Osnovni zadaci i ciljevi MMF-a, koji su navedeni u Statutu MMF-a, u članku I (Articles of

Agreement, Article I), jesu sljedeći:14

1. Razvijanje i unapređenje globalne monetarne suradnje preko stalne institucije sa

razvijenom organizacijom za konsultacije i suradnju.

2. Razvoj i uravnotežen rast međunarodne trgovine, u cilju unapređenja i očuvanja

visoke stope zaposlenosti i realnog dohotka, stabilnost deviznih tečajeva između

članica i onemogućavanje deprecijacije tečajeva radi postizanja veće konkurentnosti

na svjetskom tržištu.

3. Pomoć pri uspostavljanju multilateralnog sustava plaćanja i eliminaciji deviznih

restrikcija.

4. Osiguranje financijske pomoći iz općih izvora zemljama članicama sa poremećajima u

platnoj bilanci.

5. Umanjenje trajanja i stupnja neravnoteže u platnim bilancama zemalja članica.

Jednostavnije rečeno, MMF je općepoznat kao institucija koja osigurava pomoć zemljama

članicama koje imaju poremećaje u platnoj bilanci, pod uvjetom da preuzmu strukturalna

prilagođavanja u privredi s ciljem otklanjanja ovih poremećaja. Također, aktivna uloga MMF-

a je unapređenje ekonomskog rasta i smanjenje siromaštva, te održavanje globalne

likvidnosti.

3.3. Utjecaj MMF-a na svjetsku ekonomsku stabilnost

MMF obavještava članice o implementaciji ekonomskih i financijskih politika koje

promoviraju stabilnost, smanjuju osjetljivost na krize, potiču kontinuiran rast i visoki životni

standard. Prati svjetske ekonomske trendove i razvoje koji utječu na monetarni i financijski

sistem i promovira dijalog među zemljama članicama o regionalnim i međunarodnim

posljedicama zbog njihovih nacionalnih ekonomskih i financijskih politika.

14

www.imf.org. (preuzeto 6.5.2013.)

25

Kao dodatak ovim aktivnostima koje spadaju pod poslove nadzora koje MMF obavlja, on

omogućuje i tehničku pomoć kao i pomoć u jačanju institucionalnog kapaciteta zemalja

članica te također omogućava članicama sredstva koja će im olakšati prilagodbu u slučaju

problema sa bilancom plaćanja.

3.3.1. Važnost svjetske ekonomske stabilnosti

Slika 3: Dijagram financijske stabilnosti

Izvor: http://www.hnb.hr/publikac/financijska%20stabilnost/h-fs-8-2012.pdf

(preuzeto: 10.5.2013)

Glavni pokazatelji financijske stabilnosti prikazani su na Slici 3. Dijagram financijske

stabilnosti prikazuje promjene glavnih pokazatelja mogućnosti nastupanja rizika koji se

odnose na domaće i međunarodno makroekonomsko okružje te ranjivost domaćega

gospodarstva, kao i pokazatelja otpornosti financijskog sustava koja može otkloniti ili

smanjiti troškove u slučaju materijalizacije tih rizika. Prikazana su posljednja ostvarenja ili

projekcije odabranih pokazatelja i njihove vrijednosti za razdoblje s kojim se uspoređuju,

26

odnosno za prethodnu godinu. Povećanje udaljenosti od središta dijagrama za svaku varijablu

upozorava na porast rizičnosti ili ranjivosti sustava, odnosno smanjenje njegove otpornosti, te

u skladu s time i veću prijetnju stabilnosti. Stoga povećanje površine dijagrama pokazuje da

se rizici za financijsku stabilnost sustava povećavaju, dok smanjenje površine upućuje na

njihovo slabljenje.

Intenziviranje dužničke krize i pogoršanje gospodarskih izgleda u eurozoni nepovoljno se

odražava na financijsku stabilnost tijekom 2013. godine. Očekivano usporavanje

gospodarstva EU i recesija u nekim najvažnijim hrvatskim trgovinskim partnerima oslabit će

inozemnu potražnju. Usto je povišena razina neizvjesnosti i nesklonost međunarodnih ulagača

preuzimanju dodatnih rizika otežala novo zaduživanje i refinanciranje dugova koji su

dospijeli u 2012.

U obnovljenim recesijskim okolnostima loše stanje financija bit će jedan od glavnih rizika za

očuvanje financijske stabilnosti tijekom 2013. godine. Odgađanje procesa fiskalne prilagodbe

uvrstilo je Hrvatsku među rijetke zemlje koje su u 2011. zabilježile pogoršanje proračunskog

salda, što je zajedno s rastom premije za rizik zbog povećane nesklonosti riziku u uvjetima

jačanja krize u eurozoni ugrozilo solventnost države. Ekspanzivna fiskalna politika ugrozila je

kreditni rejting i svim sektorima otežala i poskupila refinanciranje dugova, s negativnim

implikacijama za financijsku stabilnost.

Prilagodbe privatnog sektora slabim gospodarskim izgledima uklonio je manjak na tekućem

računu platne bilance tijekom 2012., zbog čega se stabilizirao neto inozemni dug i smanjile su

se potrebe za vanjskim financiranjem u 2013. Inozemne pričuve također su malo porasle

tijekom 2012., a dospijeća inozemnih dugova su u 2013. niža od onih iz 2012. godine.

3.3.2. Makroekonomsko okružje

Kriza na tržištu državnog duga u eurozoni ugrožava stabilnost bankarskog sektora i

nepovoljno se odražava na povjerenje potrošača i očekivanja poduzetnika. Prognoze rasta u su

znatno smanjene, a ne isključuje se ni mogućnost ponovnog pada ekonomske aktivnosti, što

bi predstavljalo novo dno recesije koja je započela s globalnom financijskom krizom 2008.

27

Višestruki pokušaji država članica eurozone da stabiliziraju tržište državnog duga nisu zasada

donijeli značajnije rezultate. Prihvaćeno rješenje za grčki dug uz povećano financiranje iz

fondova eurozone uključuje i veće sudjelovanje privatnih ulagača u podmirivanju troškova

svođenja duga na održivu razinu. Nastojanja da se povećanjem financijske sposobnosti EFSF-

a spriječi prelijevanje krize na druge zemlje eurozone nisu uspjela povratiti povjerenje

ulagača te se, sredinom 2011., kriza prelila i na tržište duga Italije i Španjolske kad su se

prinosi na državne obveznice povisili na dugoročno neodržive razine.

Eurozona nema zajmodavca u krajnjoj nuždi za države članice. U kratkom roku glavni je

problem uvjerenje tržišta da EFSF nema dovoljno financijske snage da preuzme tu ulogu,

odnosno da osigura neograničenu likvidnost na tržištu državnih obveznica. No tu je i glavni

strukturni problem eurozone kao monetarne unije bez fiskalnih ingerencija, tj. bez elemenata

fiskalne unije koji bi jamčili dugoročnu održivost javnih financija svih članica eurozone.

Budući da bi takvo rješenje impliciralo neograničene transfere između zemalja eurozone, ono

zapravo upozorava na neusklađenost načela neograničenoga političkog suvereniteta zemalja

članica s djelotvornim funkcioniranjem monetarne unije u uvjetima globaliziranoga

financijskog tržišta.

3.4. Republika Hrvatska i MMF

Republika Hrvatska je kao dio tadašnje zajednice SFRJ, koja je bila i formalni osnivač Fonda,

koristila sva prava i obveze MMF-a i sudjelovala putem svojih izabranih predstavnika na

razini bivše države, u radu organa MMF.

Raspadom bivše Jugoslavije, jedna je od država članica MMF i jedan od njezinih osnivača i

formalno prestala postojati, te je Odbor izvršnih direktora MMF-a donio odluku kojom se po

tom osnovu državu SFRJ briše iz članstva, dok su kao njezine formalne nasljednice pravno

potvrđene šest njezinih bivših republika, Bosna i Hercegovina, Hrvatska, Slovenija, Srbija, te

SR Jugoslavija, sastavljena od Srbije i Crne Gore. Odbor poništava članstvo nepostojećoj

državi i upućuje sve nasljednice na jednakopravnu mogućnost pristupa MMF-u.

Države trebaju samostalno ispunjavati sve potrebne zadane uvjete i njihov prijam u MMF-

niti po jednoj osnovi nije ovisio o ispunjavanju uvjeta prijama drugih slijednica.

28

Jedan od obveznih preduvjeta, kojima se određuje pristup pojedine države nasljednice MMF-

u je određivanje veličine prijamnih kvota. Odbor ukazuje na potrebu, da nove države

nasljednice same između sebe podijele zatečena kvotna financijska sredstva bivše države, a

čiju imovinu su organi MMF-a procijenili na način, da bi ona za Hrvatsku iznosila 28,49

posto, Sloveniju 6,49 posto, Bosnu i Hercegovinu 13,2, Makedoniju 5,4 i SR Jugoslaviju

36,52 posto.

Hrvatski udio u zajedničkoj imovini bivše države iznosio bi prema toj procjeni 261,6 milijuna

SRD ili preračunato 349 milijuna USD. Istovremeno obveze bivše države, također prema

MMF-u, iznosile su oko 40 milijuna USD. Raspodjelom obveza između država nasljednica,

na Hrvatsku bi pripalo 9 milijuna USD obveza.

Pristupom MMF-u i korištenjem uspostavljenih režima djelovanja te svjetske financijske

institucije, Hrvatskoj se omogućava pristup svjetskom tržištu kapitala, ali u isto vrijeme MMF

posjeduje i instrumente kojime se onemogućava neograničeno zaduživanje na svjetskim

izvorima financijskih sredstva. Za dobivanje financijskih sredstava, primjerice za obnovu

zemlje ili za daljnji gospodarski razvoj, Hrvatska država treba, kao i sve druge članice,

pripremiti kvalitetne razvojne programe, koje će svjetske financijske institucije i prihvatiti. Na

taj način je Svjetska banka tijekom 2001. godine odobrila Hrvatskoj financijskih sredstava u

iznosu od 200 milijuna USD, a Hrvatska vlada trebala je pripremiti i predočiti stručnom

organu MMF-a makroekonomski plan razvoja zemlje.

Nakon što je ispunila određene zadane uvjete za punopravni prijam, Republika Hrvatska je i

formalno postala punopravna članica MMF s mogućnošću korištenja financijskih sredstava

MMF-a što je ostvarila korištenjem odobrenog kredita tijekom 2001 i 2002. godine, kao i

narednim godinama.

3.4.1. Ekonomsku kriza u Hrvatskoj i djelovanje MMF-a

Međunarodni Monetarni Fond i Svjetska banka su se nametnuli svojim scenarijima u kreiranje

ekonomskog, a time i političkog života Hrvatske od 1993. godine. Scenariji MMF-a školski

su primjer neoliberalne strategije. Nametnutim nam modelom neoliberalne ekonomije jedini

cilj MMF-a jest prodaja saniranih hrvatskih banaka stranim državama te prodaja energetike i

29

veza stranim vlasnicima. Stoga je zemlja ostala bez glavnih financijskih prihoda što je

potpuno blokiralo i uništilo proizvodnju, dovelo do velike nezaposlenosti i neprimjerenog

zaduživanja u inozemstvu.

Hrvatska Vlada trebala bi se odlučiti odnosno odabrati, uz konzultacije s privatnim sektorom,

kroz carinsku zaštitu, subvencije i druge oblike vladine podrške, sve dok te industrije ne

porastu dovoljno da izdrže međunarodnu konkurenciju. Vlada bi trebala biti vlasnik jedne ili

više banaka, zato da bi mogla upravljati životnim tokom poslovanja, a to su krediti, jer bez

kontrole kapitala od strane države nema napretka zemlje. Također Vlada bi trebala strogo

kontrolirati strane investicije.

Mora se znati da izvozni uspjeh ne zahtjeva slobodnu trgovinu, treba graditi sustav pametne i

pragmatične mješavine tržišnih poticaja i državnog upravljanja, treba izbjegavati ortodoksni

liberalizam i nastojati štititi svoje tržište.

Prema Hrvatskoj MMF, Svjetska banka i WTO primjenjuju dvostruke standarde preporučivši

slobodnu trgovinu i slobodno tržište zemlje, ali Hrvatska se trebala otvarati selektivno i

postepeno. U 2011. godini i dalje je na snazi model ekonomske stabilizacije ili neoliberalne

strategije razvoja koji je nametnut kao spasonosni 1993. godine, a koji je dominirao od 1980-

ih godina XX. stoljeća, temeljio se na "laissez-faire" ekonomskoj politici što uključuje:

slobodni protok robe, kapitala i radne snage, na makroekonomskoj stabilnosti, čvrsto

stabilnim cijenama što uključuje nisku razinu inflacije i uravnoteženim proračunom. Hrvatsku

je potrebno izvlačiti iz krize na moderan i hrabar način prilagođeno vremenu i mogućnostima

uvođenjem i nacionalističke ekonomske politike što bi pomoglo vlastitom ekonomskom

razvoju.

Scenariji MMF-a i Svjetske banke zahtijevali su od Hrvatske da usvoji ekonomsku politiku

koja ne služi za sređivanje vlastite ekonomije, već interesima bogatih zemalja koje posuđuju

novac i kod kojih se Hrvatska zadužuje. Da bi se zaštitile od kritike MMF i Svjetska banka

otvorile su dijalog s nevladinim organizacijama a na ključne pozicije postavile su bivše

namještenike Svjetske banke i MMF-a, što dovodi do "rješenja" problema uz inzistiranje da

nema alternative. U Hrvatskoj je MMF inzistirao na otvorenosti tržišta i kapitala a da se nije

prvenstveno poradilo na poticanju industrijske i poljoprivredne proizvodnje.

30

4. PROCES GLOBALIZACIJE

4.1. Pojmovno određenje globalizacije

Sadržaj pojma “globalizacija” (koji potječe od latinske riječi globus - okruglo tijelo, lopta)

moguće je opisno objasniti: (1) koji je poput globusa; sferičan, okrugao, zaokružen; (2) koji se

odnosi na cijeli svijet; općesvjetski; (3) koji je sveopći; sveobuhvatan, općenit.15

Prema tome

globalizacija bi, u svom simplificiranom pojašnjenju, podrazumijevala (politički, socijalni,

ekološki, gospodarski, kulturološki, obrazovni, medijski, pa čak i ideološki) proces koji teži

sveobuhvatnosti svijeta.16

Općeprihvaćene definicije nema, iako je pojam globalizacije prihvaćen u gotovo svim

jezicima (njem. die Globalisierung; engl. globalization; franc. la globalisation) i područjima

ljudskog djelovanja (gospodarstvo, politika, mediji, kultura, ekologija…). Definicije

globalizacije postoje jedino u okviru konkretnog područja istraživanja, gdje pojedini autori

ističu one specifične značajke koje predmetu njihovog istraživanja daju globalnu dimenziju.17

Tako se primjerice gospodarska globalizacija može odrediti kao povijesni proces, rezultat

ljudskih inovacija i tehnološkog napretka. Ona se odnosi na sve veću integraciju nacionalnih

gospodarstava u cijelom svijetu, pogotovo putem trgovine i tokova kapitala (stvaranjem

globalnih tržišta). Izraz se ponekad odnosi na kretanje ljudi (radne snage) i znanja

(tehnologije) preko/mimo međunarodno priznatih granica.18

Dok jedni (zagovornici

globalizacije) taj pojam poistovjećuju sa napretkom i tumače kao rješenje svih problema

cjelokupnog čovječanstva na kugli zemaljskoj, drugi (žestoki protivnici globalizacije) pod

istim pojmom podrazumijevaju urotu/zavjeru “mračnih sila” koja će sve nas kad tad stajati

glave. Smatram da istina, koja nije niti crna niti bijela, leži negdje u sredini. Prema Stiglitzu19

globalizacija može biti blagoslovljena sila, koja u sebi nosi potencijal da poveća blagostanje

svih ljudi na planetu.20

Jedno je ipak sasvim sigurno: proces globalizacije (kako god ga

15

Anić, V. (2000.) str.491. 16

Turek, F. (1999.) str. 16. 17

Jašić, Z., str.182. 18

http://www.imf.org/external/np/exr/ib/2000/deu/041200g.htm 19

Joseph Stiglitz jedan je od najpoznatijih ekonomista i vodećih kritičara globalizacijskog procesa, posebno

MMF-a (Međunarodni monetarni fond, tj. International Monetary Fund - IMF) i SB-a (Svjetska banka, tj. World

Bank - SB) 20

Stiglitz, J. (2002.) str. 7.

31

pojedini autori definirali i doživljavali) na svim razinama nezaustavljivo je u tijeku, a na

svima nama je da njegov potencijal usmjerimo u pravom smjeru.

4.2. Povijesni pregled procesa globalizacije

Za neke autore globalizacija je slojevit fenomen suvremenog svijeta21

dok se prema

drugim autorima zapravo radi o jednom dugotrajnom povijesnom procesu u kojem ljudski

rod od samih početaka svojim kretanjem i izumima silno teži sveobuhvatnosti svijeta koja

se prvotno manifestirala otkrivanjem novih zemalja i kontinenata, a nakon toga i njihovim

osvajanjem. Od samih početaka bilježenja ljudske povijesti (a vjerojatno i prije toga) pa sve

do danas lako je uočiti neprestanu ljudsku težnju za “širenjem/ekspanzijom (moći)” koja se

uglavnom odnosi na osvajanje novih ili tuđih teritorija (od Rimskog carstva, preko “otkrića”

Amerike pa sve do Hitlerovog Trećeg Reicha).

Nakon II. svjetskog rata glavna metoda kojom se stoljećima ostvarivala ta ljudska težnja

(oružani sukob, tj. rat) naglo je izgubila popularnost i prihvatljivost. Došlo je vrijeme

“hladnog rata” (“III. svjetski rat”). Osvajaju se istočno-europske zemlje (u “IV. svjetskom

ratu”) - proces globalizacije je na djelu.22

Postoje mnogobrojna različita tumačenja “nastanka”

i povijesnog razvitka procesa globalizacije. Bez da dalje i dublje ulazimo u samu

problematiku povijesnog razvitka, naglasila bih jedino sljedeća razmišljanja vezana uz

globalizacijski proces:

1. radi se o dinamičkom procesu (kroz vrijeme i prostor);

2. riječ je o nezaustavljivom i nepovratnom procesu;

3. proces globalizacije nije niti dobar niti loš - on u sebi nosi ogroman potencijal;

4. za ostvarenje ideje o globalnom blagostanju nužno je taj potencijal (pre)usmjeriti u

“pravom” smjeru;

5. na munjevitu (naglo ubrzanu i iznenadnu) globalizaciju u zadnja dva desetljeća

najviše su utjecali sljedeći čimbenici:

• tehnološke inovacije i nagli razvitak high-tech tehnologije,

• stvaranje globalnih tržišta (posebno financijskih) i

21

Jašić, Z., str.182. 22

Podjela preuzeta od Kulić, S. (1998.) str. 161.

32

• globalnih komunikacija (pogotovo Interneta koji je u kombinaciji sa

prethodnim čimbenikom u cyberspaceu stvorio “nove ekonomije”,

“Internet ekonomije” ili “digitalne ekonomije”23

).

4.3. Nositelji globalizacije

U nositelje globalizacije ubrajaju se multinacionalne kompanije kao temeljni nositelji,

međunarodne organizacije te „trandsetteri“ i mainstream mediji.

4.3.1. Temeljni nositelji (multinacionalne kompanije)

Multinacionalne kompanije (MNK) su poduzeća s podružnicama u više različitih država.

Nemoguće ih je jednoznačno definirati, stoga je najjednostavniji kriterij (po kojemu se može

odrediti da je neka podružnica dio multinacionalne kompanije) pretežit vlasnički udio u

podružnici koja je svojom poslovnom politikom vezana za središnjicu korporacije.24

Povijest modernih multinacionalnih kompanija započela je još u srednjem vijeku, kada su

španjolski kolonizatori osnivali podružnice matičnih kompanija u Južnoj Americi. “…Još

od toga vremena potječe odbojnost nacionalnih država prema multinacionalnim

kompanijama…”25

“…današnje korporacije koje drže naš svijet u sve čvršćem zagrljaju

izravne (su) nasljednice “Istočno indijske kompanije” te “Hudson Bay kompanije” koje

su nastale u 18. stoljeću s isključivim ciljem da optimalno eksploatiraju kolonije na račun

britanske Krune. Vremena su se možda promijenila ali ciljevi i način rada nisu. …”.26

Današnje moderne MNK osnivaju svoje podružnice najviše zbog: jeftinije kvalificirane radne

snage, ušteda na transportnim troškovima, poreznih pogodnosti, slabijeg pravnog okvira u

nerazvijenim zemljama (prava radnika i zaštita okoliša) i osvajanja novih tržišta. MNK

donose i određene nacionalnim gospodarstvima. Uz prenošenje stručnog znanja (tehnološkog

i organizacijskog) olakšavaju međunarodnu komunikaciju i integraciju nacionalnih

gospodarstava u tokove svjetske trgovine i kapitala.27

23

Turek, F. (1999.) str. 35. 24

Ekonomski leksikon. 25

Ekonomski leksikon. 26

Napisao: Korten, D. C., preveo: Vujošević, Z. (2001.) str. 14. 27

Ekonomski leksikon

33

MNK ostvaruju monopolne profite, što im omogućuje investiranje velikog dijela svoga

dohotka u istraživanje i razvitak, što za posljedicu ima visoku razinu istraživanja i razvitka i

brze tehnološke promjene. Rezultat toga je rast bruto društvenog proizvoda (zbog čega ih

politika “njihove” matične države podržava), a rezultati istraživanja povećavaju i životni

standard (npr. lijekovi, Internet, nova radna mjesta itd.).

Klasični primjeri MNK su npr. Coca-Cola, IBM, Shell, Enron, Boeing i General

Motors. Karakteristično je da (za razliku od manjih kompanija) vlasnik više ne igra ključnu

ulogu. Ključni postaju menadžment i veliki dioničari koji određuju poslovnu politiku MNK-a.

Iz svega navedenog proizlazi zaključak kako su MNK temeljni nositelji i generatori

(motor/pogon) globalizacijskog procesa. S obzirom da raspolažu najvećim kapitalom

(evidentno je da su godišnji prihodi pojedinih multinacionalnih kompanija veći od

domaćeg bruto proizvoda pojedinih država, kao npr. Npr. “Wolkswagen” koji je 1997. god.

imao godišnji prihod od 65,3 milijardi $, dok je bruto domaći proizvod Novog Zelanda

iznosio 65 milijardi $)28

u njihovom je interesu proširivati svoja tržišta i zahtijevati

liberalizaciju i deregulaciju svjetskog tržišta.

4.3.2. Međunarodne organizacije

MNK su najbitniji subjekt u procesu globalizacije. No, one taj proces nisu u

stanju provesti bez odgovarajuće logistike (međunarodne organizacije: MMF, STO i SB)

i potpore “najjačih” (SAD, EU i Japan).

a) Organizacija ujedinjenih naroda (UN) međunarodna je organizacija država osnovana

24.10.1945. godine radi očuvanja mira i sigurnosti, razvijanja prijateljskih odnosa među

narodima i ostvarivanja suradnje u rješavanju međunarodnih problema gospodarske,

političke, socijalne, kulturne i humanitarne prirode.29

b) Međunarodni monetarni fond (MMF) sa svojim sjedištem u Washingtonu, je

međunarodna monetarna institucija koja je osnovana kao rezultat konferencije u Bretton

Woodsu.

28

Turek, F. (1999.) str. 28 29

Ekonomski leksikon.

34

c) Svjetska trgovinska organizacija (STO) (engl. World Trade Organization - WTO),

službeno postoji od 01.05.1995. godine kao organizacija sljedbenica GATT-a (General

Agreement on Tariffs and Trade). Temeljni joj je zadatak provedba međunarodne slobodne

trgovine.

d) Svjetska banka (SB) je organizacija koja je (kao i MMF) proizašla iz Bretton-Woods-

sustava i čija je zadaća osigurati i “dati” kapital zemljama u razvitku kako bi se omogućilo

njihovo gospodarsko napredovanje.30

SB je osnovana nakon II. svjetskog rata kako bi

pomogla u obnovi ratom razrušene Europe, a poslije toga se postupna transformirala u banku

za razvitak. Republika Hrvatska je članica (od 25.02.1993) SB-a, što nužno pretpostavlja

njezino članstvo u MMF-u (članice SB-a mogu biti samo zemlje članice MMF-a).

4.3.3 “Trendsetteri” (središta, subjekt globalizacije) i “mainstream” mediji

Prema svom pojmovnom određenju «trendsetteri» su osobe ili predmeti (ili u ovom slučaju

interesna zajednica) koji pomažu prihvaćanju nekog trenda ili smjera razvitka, mode ili

novosti na bilo kojem području (engl. trendsetter)31

. Radi se jednom dijelu ponajprije

poslovne, pa tek onda političke elite, koja se poradi ostvarivanja svojih zacrtanih ciljeva

(liberalizacija i deregulacija tržišta, možda čak i “privatizacija svijeta” (vidi: Slika 3) radi

ostvarivanja što većeg profita) udružuje i promiče svoje interese, što je u slobodnom i

demokratskom svijetu u kojemu živimo sasvim prirodna i poželjna pojava.

- SJEDINJENE AMERIČKE DRŽAVE -

Smatram da SAD trenutno predstavlja vrlo važan subjekt u globalizacijskom procesu.

“…Tijekom samo jednog stoljeća Amerika se preobrazila - i bila preobražena dinamikom

međunarodnih zbivanja - od relativno izolirane zemlje Zapadne hemisfere u silu takvog

globalnog dosega kakvoj nema presedana u povijesti…”32

. Razumljivo je, pa čak i ljudski,

što SAD tu svoju stečenu prevlast pod svaku cijenu žele zadržati i svoje demokratske

tekovine rasprostraniti/propagirati po ostalome, manje sretnome, svijetu (neki to vole

30

Stiglitz, J. (2002.) str. 303. 31

Anić, V. (2000.) str. 1338. 32

Brzezinski, Z. (1999.) str. 1.

35

nazivati amerikanizacijom, amerikanizacija globalizacijom, Mc World, univeralizam svijeta

po američkom jednoumlju33

, american way of life - američki način života itd.).

- EUROPSKA UNIJA -

Europska unija (EU) također je značajan međunarodni subjekt samim time što predstavlja

ogromno tržište (zbog svoje velike kupovne moći), iako su - za razliku od SAD-a -

zemlje “starog kontinenta”oduvijek bile u većoj mjeri socijalno orijentirane. Unatoč sve

jačeg povezivanja članica EU-a, ona nije i vjerojatno nikada neće biti kompaktna i homogena

cjelina (kao što je to slučaj sa SAD-om), zbog same uloge i težnji nacionalnih vlada da zadrže

barem “minimum”34

suverenosti i samoodređenja.

- JAPAN -

Japan - bogat, dinamičan i ekonomski moćan - je također svakako jedna od najjačih

financijskih i tehnoloških sila (pogotovo što se tiče visoke tehnologije, tzv. high-tech), a

samim time i među vodećim akterima u globalizacijskom procesu.

Prilikom određivanja vodeće uloge SAD-a, EU-a i Japana uzimala sam u obzir njihov položaj

i ulogu u UN-u, poglavito u njezinim specijaliziranim organizacijama ekonomskog i

trgovinskog tipa (MMF, STO i SB) te njihov odnos sa multinacionalnim kompanijama

(gotovo sva sjedišta MNK-a nalaze se u te tri “države”). Naravno, postoje i druga stajališta i

smatram da bi bilo nužno izvršiti pomnu analizu odnosa i prevlasti na globalnoj sceni. Ako

zbog ničeg drugoga onda zato kako bi se sa većom sigurnošću i kompetencijom moglo

odlučivati o strateškim partnerima Republike Hrvatske i njezinoj efikasnijoj vanjskoj politici.

Postoji mnogo primjera promašaja Republike Hrvatske u vanjskoj politici koji su mogli biti

izbjegnuti da se pristupilo malo ozbiljnijoj analizi.

- MAINSTREAM MEDIJI -

Sljedeća određenja pojmova “medij” i “propaganda” jasno ukazuju na osnovnu razliku

između ta dva pojma:

33

Kulić, S. (1998.). 34

Minimum” je uvjetno rečeno jer smatram da suverenost, samoodređenje i sloboda nisu količinski mjerljive

ili odredive, već se radi o vrijednostima (civilizacijskim tekovinama) koje ili jesu ili nisu.

36

• Medij je sredstvo i (usmeni, pismeni) način iskazivanja nečega, sredstvo

komunikacije. On je suvremeno sredstvo za prenošenje informacija (novine, radio, TV,

Internet), a dolazi od lat. riječi medium - posrednik, sredstvo / medius središnji35

.

• Propaganda je organizirano širenje usmenim ili/i pismenim (elektroničkim - Internet)

putem (političkih, privrednih, vjerskih, poslovnih, umjetničkih itd.) ideja radi oblikovanja

javnog mišljenja i ostvarenja planiranih ciljeva; promidžba (njem. Propaganda - lat.

propagare - rasprostraniti).36

Ono što medije čini medijima jest njihovo prenošenje informacija, tj. obavještavanje o

činjenicama. Takva djelatnost neminovno uz sebe veže određene vrline (uvjete), kao što su:

• objektivnost - nepristranost,

• sloboda - neovisnost,

• profesionalnost,

• nepotkupljivost,

• etičnost,

• itd.

“…Mediji jedan su od stupova (globalne) demokracije…”37

, ako i samo ako, su svi

prethodni uvjeti (vrline) kumulativno ispunjeni na svakom koraku prenošenja informacija.

Mainstream je najšire prihvaćen način mišljenja ili djelovanja38

. Kada upotrebljavamo taj

pojam za medije onda se misli na sve medije koji djeluju unutar okvira kojega su

uspostavili elitni (vodeći i najjači) mediji, kao što su npr. New York Times i CBS52. Svi

ostali mediji moraju ostati unutar tih okvira ukoliko žele opstati i steći povjerenje svojih

konzumenata (koje se svakako temelji na vjerodostojnosti). Sama ta činjenica isključuje neke

vrline (uvjete) kao što je npr. ranije spomenuta sloboda - neovisnost. Elitni mediji “…su

velike, vrlo probitačne korporacije. Nadalje, većina njih je ili povezana sa, ili izravno

u vlasništvu puno većih korporacija, kao što su “General Electric” ili “Westinghouse”.

Oni su na vrhu strukture moći privatne ekonomije, a to je jedna vrlo tiranska struktura.

Korporacije su u biti tiranije, hijerarhijske, kontrolirane odozgo. Ako vam se ne sviđa što

35

Anić, V. (2000.) str. 839. 36

Anić, V. (2000.) str. 1060 37

Milardović, A. (2002.) str. 5. 38

Anić, V. (2000.) str. 815.

37

rade, ispadate. Komercijalni mediji su samo jedan dio tog sustava…”39

. Slobodna rasprava

dozvoljena je samo unutar okvira mainstreama. To stvara privid “slobodnih medija”. Sljedeća

shema jasno pokazuje međuovisnost i hijerarhijske pozicije nositelja globalizacijskog

procesa, koji ne bi mogli opstati jedni bez drugih.

Slika 4: Prikaz odnosa i uloge MNK, trendsettera i mainstream medija (Getoš, A-M.).

MNK (temeljni nositelji globalizacijskog procesa) raspolažu kapitalom i žele ostvariti što veći

profit. Uloga trendsettera (MMF, STO, SB + SAD, EU, Japan) je voditi logistiku i stvoriti

okvir za što uspješnije ostvarivanje interesa MNK, dok mainstream mediji stvaraju

pogodno ozračje za provedbu tih interesa. Pri tome svi nositelji (subjekti, središta)

globalizacijskog procesa ostvaruju svoj interes.

Američki Hollywood (koji sam sebe voli nazivati dream factory - tvornica snova) sa

svojim ogromnim kapitalom je samo jedan od komercionalnih medija masovnog

39

Chomsky, N. (2002.) str.11.

38

komuniciranja40

u nizu. Chomsky je odlično opisao ulogu medija (na primjeru televizije):

“… Za veliku većinu populacije glavni utjecaj ne dolazi kroz televizijske vijesti, već kroz

mehanizme za odvraćanje njihove pozornosti. Mehanizmi uključuju različite programe, sve

od sporta i humorističnih serija pa do otmjenih slika života kakav bi “trebao” biti…”41

. To

ima za posljedicu izoliranje ljudi i njihovo fokusiranje na televiziju, što će u konačnici od

njih napraviti pasivne promatrače, a da toga ni sami nisu svjesni.

U globalnoj krizi telekomunikacijskih informacija i dezinformacija, komunikacija i demantija,

istina postaje za prosječnog potrošača medijskih službi, nedostupna. Na širenje vijesti

svijetom utječe konkurentnost senzacionalizma, dok se potrošači teško (gotovo nikako)

snalaze u džungli raznolikosti dramatskih događaja. “…istina se pretvara u količinu potrošnje

koju zapravo nitko ne razumije, jer svi izvori nasilja i mržnje propovijedaju mir, zaštitu

ljudskih prava, svi uvjeravaju i ukazuju na snage blagostanja i izbavljenja od društvenih,

nacionalnih i vjerskih sukoba. …”.42

4.3.4. “Periferija” (objekti globalizacije) i “alternativni” mediji

Najjednostavnija i najjasnija definicija periferije43

u ovome kontekstu je, da je/su periferija

sve ono/svi oni koji ne spadaju u nositelje (subjekte, središte) globalizacijskog procesa. To

drugim riječima znači da se radi o najvećem broju država (kada se od ukupnog broja od 192

države na cijelom svijetu oduzmu SAD, zemlje članice EU-a i Japan), svim NGO-ima (engl.

Non Government Organisations - nevladine organizacije), svim antiglobalizacijskim

pokretima i alternativnim medijima. Slika 5. će ilustrirati odnos između trendsettera i

periferije.

40

Mediji masovnog komuniciranja, neosobni način upućivanja poruka određenoj javnosti. Prijenosom poruka

mediji masovnog komuniciranja djeluju na određeno ozračje i događaje. Mediji masovnog komuniciranja

su tiskovni mediji (novine, časopisi, izravna pošta), radio, televizija, elektronički mediji (audiovrpce, videovrpce,

videodiskovi, elektronička pošta, internet), displeji (posteri, znakovi) i sl. (prema: Ekonomski leksikon). 41

Prema: Chomsky, N. (2002.) str.67 42

Kulić, S. (1998.) str. 55. 43

Periferija je vanjski, rubni dio nekog prostora ili predmeta; nasuprot središtu (prema: Anić, V. (2000.) str.

997.).

39

Slika 5: Prikaz “periferije”(objekata) u odnosu na “središte” (subjekte) globalizacijskog

procesa (Getoš, A-M.).

40

5. NEGATIVNI ASPEKTI GLOBALIZACIJE

Međunarodni birokrati - bezlični simboli svjetskog gospodarskog poretka - svugdje u svijetu

postali su meta oštrih kritika i prosvjeda44

. Suhoparne konferencije i summiti, za koje šira

javnost donedavno uglavnom nije pretjerano marila, postali su povodom bijesnih

demonstracija i uličnih nereda. Prosvjedi povodom i za vrijeme sastanka STO-a 1999. godine

u Seattle-u bili su pravi šok. Protiv STO-a demonstriralo je oko 50.000 ljudi (sindikalisti,

studenti, ekolozi i domaćice - obični građani) što je rezultiralo žestokim višednevnim

sukobima između demonstranata i policije sa preko 600 uhićenja, a materijalna šteta

procijenjena je na 20 milijuna američkih dolara.45

Od tada je opće nezadovoljstvo poprimilo sve šire dimenzije, a izgleda da čitava svjetska

javnost budno prati globalizacijsku i antiglobalizacijsku scenu. U međuvremenu se ustalila

praksa da svaki sastanak Međunarodnog monetarnog fonda, Svjetske banke, Svjetske

trgovinske organizacije i G7 / G8 65 prate teški neredi i izgredi u kojima se sukobljavaju

ogorčeni demonstranti i “nemoćni” policajci. Primjer koji također potvrđuje ovo pravilo

jesu izgredi do kojih je došlo u Genovi 2001. godine. Unatoč temeljitim pripremama

redarstvenih snaga došlo je do nereda gotovo nezapamćenih razmjera. Prosvjednici su se

satima sukobljavali sa policijom koja je bezuspješno pokušavala smiriti cijelu situaciju koja

je u potpunosti izmakla kontroli.

Zašto je to tako? Da bi se mogle razumjeti repulzijske sile46

koje je proizvela globalizacija

(točnije MMF, SB, STO i licemjerje razvijenih zemalja) i njezine atrakcijske sile, potrebno

je iznijeti i analizirati činjenice i negativne aspekte globalizacije. Ti negativni aspekti

globalizacije su međusobno uvjetovani i isprepleteni, tako da je gotovo nemoguće govoriti

isključivo o jednom aspektu, bez da to za sobom ne povuče niz drugih dilema. Pokušala sam,

radi bolje preglednosti i lakšeg razumijevanja, “najbitnije” negativne aspekte

globalizacijskog procesa svrstati u smislene cjeline, iako se prava slika može vidjeti tek kada

se svi njezini dijelovi spoje.

44

Stiglitz, J. (2002.). 45

Šimleša, D. (2000.) str. 116. 46

Pojam preuzet iz: Kulić, S. (1998.).

41

5.1. Politički aspekt

Nacionalne vlade igraju sve manju ulogu u globalizacijskom procesu. Njihovu ulogu

preuzeli su temeljni nositelji globalizacije i trendsetteri. Političke opcije države svedene su na

minimum, a međunarodnom/globalnom scenom dominiraju subjekti čiji je jedini cilj ostvariti

što veći profit.

Pravo jačega i monopolizacija moći

Globalizacija je (barem za sada) posljedica institucionalizacije i legalizacije djelovanja

prava jačega. Imamo pred sobom sustav, kojeg se slobodno može nazvati globalno

oblikovanje politike bez globalne vlade47

, sustav u kojemu pojedine institucije (MMF, STO,

SB) i akteri (ministri financija, gospodarstva i trgovine, koji su usko vezani uz određene

financijske i trgovinske interese) vode glavnu riječ, dok mnogi ljudi koji su njihovim

odlukama najviše pogođeni nemaju nikakvo pravo glasa48

. Takav sustav svakako

predstavlja monopol, a utemeljen je i funkcionira isključivo zahvaljujući djelovanju prava

jačega. Svijet je stavljen pod kontrolu jednog centra moći, što ujedno isključuje svaku

koncepciju nacionalnog suvereniteta.

Suverenost i demokracija

Govoreći o suverenosti mislim na samostalno, nezavisno, neovisno vladanje, na najvišu

vlast nad kojom nema druge vlasti. “…Pravo na neovisnost (suverenost) jedno je od

temeljnih prava države… Podređenost drugoj državi zapravo je isključenje (negacija)

suvereniteta. Država nije suverena ako je podređena drugoj državi… ako je odlučivanje

uvjetovano odlukom druge države… U takvom slučaju država nije suverena…”49

Sva

sreća pa se podređenost ili ovisnost mora odnositi isključivo prema drugoj državi, jer

kada bi tekst glasio država nije suverena ako je podređena drugoj državi ili sličnoj

instituciji onda bi gotovo sve “samostalne” i države ovoga svijeta bile lišene svoje

suverenosti (u kaznenopravnom smislu).

47

Prema: Stiglitz, J. (2002.) str. 36. 48

Prema: Stiglitz, J. (2002.) str. 36. 49

Pavišić, B. (1998.) str.321 i 322.

42

Vidljivo je kako kondicionalnost - preporuke/naredbe koje međunarodni dobronamjerni

subjekti (prvenstveno MMF i SB) vežu usko uz odobravanje kredita - ruši nacionalni

suverenitet država. Nesretne vlade i predsjednici mnogih zemalja u biti su prisiljeni

prepustiti (potpisivanjem sporazuma) MMF-u suverenitet nad svojim državama, kako bi za

uzvrat dobili “nužnu” financijsku “pomoć”. Neću ulaziti dalje u to koliko je zaista

“nužna” ta “pomoć”. Bilo bi pogrešno reći da suverenost ne postoji, da se radi o zabludi.

.

Suverenost je postala privilegij, izuzetno skup luksuz, a trebala bi postojati u

svakoj državi, jer samo postojanje države podrazumijeva njezinu suverenost.

Kada se zna da 500 najvećih MNK-a kontrolira 42% svjetskog bogatstva, a od 100 najvećih

ekonomija 51% čine MNK, a tek 49% nacionalne države onda nije začuđujuće što je

suverenost država svedena na isključivo deklarativnu razinu. Ukoliko se izuzme 9

najbogatijih država50

(po bruto nacionalnom dohotku), 200 najbogatijih korporacija je

ekonomski moćnije od ostatka svijeta (182 nacionalne države).51

Demokracija? Narod bira svoje predstavnike kako bi posredstvom njih vladao

državom. Na tom počelu zasnovana i uređena država predstavlja oživotvorenje

demokracije. Ukoliko država nema suverenost nad svojim vlastitim bitkom, čitava priča o

demokraciji i vladavini naroda pada u vodu. Još i gore od toga - demokracija postaje

mrtvo slovo na papiru, koja omogućuje legitimno izabranoj manjini da preda suverenost

čitave države i samog naroda nekome drugome, jednoj “aristokratskoj” manjini.

Vodeća uloga kapitala

Svijet se nažalost ne integrira i ne udružuje po kriterijima - ni vjernika, ni radnika, ni nacija,

već po kriterijima krupnog kapitala. Oni koji ispunjavaju uvjete homogenog rasta naravno ne

gube, ali oni koji pristaju na takva pravila i način igre bez da ispunjavaju te uvjete - oni gube.

Svijet “integriran” po kriterijima krupnog kapitala ne može i nikad neće zaživjeti kao

zajednica, kao globalan svijet.

50

Devet najbogatijih država: SAD, Japan, Njemačka, Francuska, Italija, Velika Britanija, Brazil, Kanada i Kina

(prema: Šimleša, D. (2000.) str. 112). 51

Podaci preuzeti iz Šimleša, D. (2000.) str. 111 i 112

43

Špekulativna kretanja kapitala karakteristična su za ovu fazu globalizacijskog procesa.

Takvi tijekovi kapitala ograničavaju političke opcije vlada, financijskom kapitalu daju pravo

veta, sustavno potkapaju narodni suverenitet u demokratskim režimima, a razvojne i napredne

gospodarske i socijalne politike (koje prije koriste narodu negoli ulagačima) postaju upitne i

nepoželjne.

Činjenica da se u glavnim međunarodnim ekonomskim i trgovinskim organizacijama

odlučuje prema kriterijima kapitala, a ne na demokratski način, konsenzusom većine,

potvrđuje vodeću ulogu kapitala u svim područjima ljudskog djelovanja. Neosporno je pravo

onoga koji svoj kapital uloži, da odlučuje o tome što će se tim kapitalom i na koji način

poduzimati, ali dugoročno gledano bi humaniji i demokratičniji pristup prilikom tog

odlučivanja rezultirao obostranim profitiranjem (kako bogatih tako i siromašnih država).

Slika 6: Prikaz središnje i vodeće uloge kapitala i profita u svim područjima ljudskog

djelovanja (Getoš, A-M.).

44

5.2 Pravni, demokratski i etički aspekti

Jedno od područja o kojem se često raspravlja je zasigurno pravni aspekt globalizacije.

Karakteristično (i negativno) za dosadašnji razvitak procesa globalizacije je deklarativno

značenje koje pravo na međunarodnoj/globalnoj razini ima. Ono postoji, ali se složno

upotrebljava gotovo isključivo onda kada se ono odnosi na MNK, liberalizaciju i deregulaciju

tržišta, dok njegova primjena izostaje kada se trebaju štititi ljudska prava, prava radnika,

pravo na informacije, zaštita okoliša itd.

Međunarodno pravo i “dvostruka mjerila”

Za pravedno funkcioniranje samog procesa globalizacije potreban je međunarodni pravni

okvir. Postojanje međunarodnog prava je neupitno, ali je njegova primjena sporna i dvolična.

Sama ideja prava između ostaloga zasnovana je i na počelu o jednakosti svih pred zakonom i

sudovima. To se treba odnositi kako na pojedince, tako i na države (bile one velike ili male,

siromašne ili bogate). Međunarodno pravo nikada nije ozbiljno zaživjelo. Ono je plemenita

vizia koja će teško zaživjeti. Nije teško zamisliti što bi se dogodilo bilo kojoj državi (osim

SAD) koja se ne bi obazirala na međunarodno pravo i ugovore.

Vlada SAD-a (u svojim upornim nastojanjima da zaštiti interese velikih korporacija)

arogantno je napustila pregovore o globalnom zagrijavanju i potrebi za smanjenjem

emisije štetnih plinova (CO2) u Kyotu.52

S jedne strane SAD se licemjerno zalaže za globalne

principe, dok u isto vrijeme, s druge strane, iskazuje svoj unilateralizam kojim na sve

moguće načine pokušava (i uspijeva) opstruirati pokušaje iznalaženja multilateralnih

rješenja za globalne probleme (npr. ugovor o antibalističkim raketama, sporazum o potpunoj

zabrani protupješačkih mina, konvencija o pravu djeteta, konvencija o biološkoj različitosti,

rasprava o smanjenju isporuka “lakog” oružja itd.).53

Ovako je Chomsky prokomentirao uporno američko odbijanje priznavanja Međunarodnoga

suda za ratne zločine: “…Sjedinjene Države su prejake da bi imale ikakvu potrebu pokoriti se

međunarodnom autoritetu. Zbog toga bezbrižno odbijaju i osude Međunarodnoga suda,

korištenjem prava na veto blokiraju ili ignoriraju rezolucije Vijeća sigurnosti, i općenito, kad

52

Prema: Brecher, J. (2002) str. 51, 52 i 53 53

Prema: Kulišić, D. (2001.) str.4

45

god požele, ne obaziru se na međunarodno pravo i ugovore. Kao najjača država na svijetu,

Amerika gorljivo štiti svoj suverenitet, ne obazirući se istodobno na suverenitet drugih. U

tome doista više nema ničega novog ili iznenađujućeg…”.54

Ljudska prava

Jedno od rijetkih pozitivnih aspekata globalizacijskog procesa u vezi sa zaštitom ljudskih

prava, je dostupnost većeg broja šokantnih podataka o njihovom kršenju diljem svijeta.

Institucije poput NAFTA-e, STO-a, MMF-a i SB-a prečesto sudjeluju u prikrivanju

kršenja ljudskih prava. U vrijeme kada je u Alžiru bilo uobičajeno tjedno smaknuti 100

do 200 ljudi, MMF je samozadovoljno izjavio “direktori se slažu da napori Alžira u

prilagođavanju i reformama zaslužuju daljnju potporu međunarodne financijske

zajednice”.55

Alžir je samo jedna od mnogih država na dugom popisu kršitelja ljudskih

prava.

Trenutno je najpopularnija izlika za neometano kršenje ljudskih prava diljem svijeta

zasigurno “terorizam” i “antiteroristička borba”. Na primjer, u Izraelu je Sharon odmah

shvatio da može pojačati represiju pod maskom borbe protiv terorizma, a u Rusiji je vlast

stekla mogućnost da pod istom izlikom dodatno pojača zločine u Čečeniji. Tomu - posebno

nakon “11.rujna” - niti SAD nisu mogle odoljeti. Amnesty International ustvrdio je u svojem

godišnjem izvješću da su SAD pod izgovorom borbe protiv terorizma prekršile brojna ljudska

prava. Krše ljudska prava vlastitog stanovništva koje je i inače u podložnom položaju, poput

imigranata i pripadnika manjina. Dosada su Amerikanci (tražeći teroriste) uhitili 1100

osoba, uglavnom Arapa i Muslimana iz raznih zemalja, koji su prebačeni u strogo čuvani

zatvor na Kubi. Amerikanci nisu zarobljenim Afganistancima dali status ratnih zarobljenika,

sudi im se bez prisutnosti javnosti, a kazne su nepoznate. Kritike George W. Busha upućene

ruskim vlastima zbog njihova postupanja s čečenskim zatočenicima obična su farsa. I jedni i

drugi bore se protiv “terorizma”.

54

http://www.feral.hr/index.php?article=2002,867,gabric 55

Brecher, J. (2000.) str. 8 i 9.

46

Pitanje odgovornosti i međunarodni standardi

Krediti se vraćaju bez obzira na uspjeh projekta, bez da itko odgovara (osim možda vlade na

sljedećim izborima, ali MMF i SB zasigurno ne). Noviji primjer Argentine, gdje su strukturne

promjene po MMF-ovom receptu katastrofalno podbacile izazvalo je tešku financijsku krizu,

koja je naravno povećavala dug. Povećanje duga i sve veće restrikcije zaoštrile su socijalnu

i političku krizu, uslijedili su prosvjedi, represija i promjena režima. Za očekivati je nov

ciklus “pregovora” i reformi po MMF-ovom receptu što bi opet moglo imati identičan ishod.

O uvođenju međunarodnih standarda svakako treba razmisliti (radi se o još jednoj

plemenitoj i hvale vrijednoj viziji), ali smatram da je to potpuno besmisleno dok se ne

poštuju puno “jače” institucije poput Međunarodnog suda za ratne zločine.

Pravo na informacije

Cijeli proces globalizacije obavijen je stanovitom tajanstvenošću. Mala poslovna i

politička elita ima uvid u ono što se zapravo događa. Sumnjičavost i negativan stav velikog

dijela čovječanstva prema samom procesu globalizacije dobrim dijelom je posljedica

takvog načina vođenja globalizacijskog procesa.

Internet je puno toga promijenio (na pozitivno) što se tiče dostupnosti informacija.

Zbližio je mnoge različite strane svijeta, kulture i narode, omogućio javnu raspravu o

svim pitanjima (on-line rasprave) i zaista je sveobuhvatan (osim u vezi sa samim

pristupom Internetu, što je za mnoge u zemljama Trećeg svijeta još uvijek van dosega). No,

čini se da bi i tome skoro mogao doći kraj. MNK dobar dio Interneta već su uspjele

pretvoriti u veliko tržište roba, usluga i financija. Njih ne zanima pravo na informacije,

nego što veća zarada, za što je Internet “kao stvoren” jer pomoću njega MNK je omogućeno

da svoju robu ponude u samom domu potrošača. Prijenos informacija - za što je Internet

ponajprije zamišljen - nije dovoljno profitabilan.

47

Prava MNK i prava radnika

MNK mogu zahtijevati (po pravilima STO-a) pravo “nacionalnog tretmana” što ih čini

mobilnijima od ljudi!56

Na području ekonomije i gospodarstva je doista puno učinjeno u

zadnjih nekoliko desetljeća po pitanju suzbijanja i zabrane diskriminacije, ali na ostalim

područjima stvari se nisu bitno promijenile. Stanovništvo je vezano za državu i točno omeđen

teritorij, dok MNK i tokovi kapitala tu dimenziju postojanja više niti ne doživljavaju. Prava

radnika se smanjuju, što dokazano sprječava inflaciju i njezine negativne učinke, jer se

nitko ne usuđuje podići glas protiv drastičnih smanjenja plaća i socijalnih prava.57

Uloga

sindikata je marginalizirana, a radnici danas rade više kako bi imali isti standard kao prije 15

godina. To je svakako napredak i rast za MNK, ali za pojedinca se stvari ne mijenjaju na

bolje. Smanjenjem radničkih prava postignuta je “mobilnost tržišta rada” i “fleksibilnost

cijene rada” koja prvenstveno odgovara MNK.

Legitimnost i demokratičnost međunarodnih institucija

Legitimnost i demokratičnost međunarodnih institucija vrlo su upitne. Utemeljene su na

pretpostavci o legitimnosti vlada pojedinih država članica, a ostvaruju se u okvirima

međunarodnog prava (koje se primjenjuje dvolično uvažavajući pravo jačega).

Međunarodne institucije golem su i spor te izuzetno skup aparat koji nije dovoljno efikasan.

Svakako, postoje u okviru UN-a brojne humanitarne, zdravstvene i obrazovne organizacije

koje promiču svoje ciljeve za dobrobit čitavog čovječanstva, ali njihovi uspjesi zasjenjeni su

neuspjesima drugih organizacija. Činjenica je da se unutar međunarodnih institucija

uglavnom odlučuje na temelju kvote koja ovisi o “bogatstvu” i utjecaju svake zemlje članice.

U MMF-ovom članstvu njih pet (SAD, Japan, Njemačka, Francuska i Velika Britanija) ima

zajedno ≈ 40% od ukupnog broja glasova. Vrlo slična situacija je i sa SB-om. Da je udio tih

zemalja posljedica posebnog stručnog znanja i sposobnosti, a ne posljedica kapitala, tada bi se

moglo govoriti o njihovoj demokratičnosti.

56

Prema: Chomsky, N. (2002.) str. 90 i 91. 57

Prema: Chomsky, N. (2002.) str. 83.

48

5.3 Ekonomski i humani aspekti

Radi se o području u kojemu su postignuti najveći “napreci”, pogotovo ako u središte

pozornosti stavimo kapital, a ne čovjeka. Problem globalizacijskog procesa su vremenska i

razvojna razlika između pojedinih segmenata ljudskoga djelovanja. Dok je kapital osvojio

cyberspace, veliki broj ljudi još uvijek umire od gladi. Globalizacijskom procesu nedostaje

humanost/ljudskost, jer je u prvi plan stavljen gotovo isključivo profit.

Liberalizacija i deregulacija tržišta

Liberalizacija tržišta omogućuje nesmetan ulazak i izlazak kapitala iz zemlje, što za

sobom povlači špekulacije čije posljedice mogu izazvati krize katastrofalnih razmjera

(npr. nedavna zbivanja u Argentini). Liberalizacija i deregulacija tržišta sama po sebi nije

toliko negativan aspekt globalizacije. Problem nastaje zato što simultano sa liberalizacijom i

deregulacijom tržišta nije uveden i primijenjen adekvatan i učinkovit mehanizam kontrole

sudionika i njihovog djelovanja u takvom tržišnom natjecanju.

Globalne ekonomske krize

Kako su tržišta u pravom smislu riječi postala globalna, a liberalizacijom i deregulacijom

uklonjene su mogućnosti bilo kakve kontrole, neminovno je bilo da će kad-tad doći i do

globalne ekonomske krize. I najmanji ekonomski potres ili kriza u jednoj regiji ili državi

izaziva krizu globalnih razmjera.58

Monopol MNK i proces privatizacije svijeta

MNK imaju monopol. To samo po sebi i nije toliko strašno, ali kako im je glavni i jedini cilj

ostvarivanje profita, ne vodeći pri tome računa o bilo kome/čemu, postoji velika

vjerojatnost da će se nastaviti trend sve veće nužnosti borbe sviju protiv svih (all-against-

all59

). Monopol MNK omogućio je da svijetom zavlada kriterij profita.Naravno, ne može se i

ne smije se zanemariti da bez težnje za što većim profitom ne bi bilo niti napretka i rasta,

58

Turek, F. (1999.) str. 47. 59

Brecher, J. (2000.).

49

kako na lokalnoj (nacionalnoj i regionalnoj) tako i na globalnoj razini. Sporno je jedino

koliko se u utrci i borbi za profitom mogu i smiju zanemariti elementarne ljudske potrebe.

Slika 7.: Privatizacija svijeta

Izvor: http://www.poslovnipuls.com/2011/01/12/adriatic-institut/

Više od polovice svjetskog stanovništva doslovno nema niti teoretsku kontrolu nad svojom

vlastitom nacionalnom ekonomskom politikom. Nalaze se u podređenome položaju.

Njihove ekonomske politike vode birokrati u Washingtonu kao rezultat tzv. krize duga, koja

je ideološka tvorevina, a ne ekonomska60

. To je preko polovice svjetske populacije koja nema

niti minimum suverenosti. Države na globalnoj rasprodaji nude sve što bi se moglo prodati,

od same infrastrukture (cestovne, telekomunikacijske, prometne itd.), preko bankarskog

sustava pa do medija (televizija, tiskani mediji). Privatizacija svijeta je u tijeku.

Međunarodne ekonomske i trgovinske institucije

MMF, SB i STO u biti isključivo sjedinjuje interese MNK. Vrše pritisak i pregovaraju s

pozicije moćnijega iskorištavajući lošu situaciju pojedinih država, kako bi na silu

“progurali” politiku (mjere i reforme) koja krupnom kapitalu i MNK omogućuje da ostvare

svoje interese. Bahati, feudalni i kolonijalistički odnos tih institucija prema “suverenim”

državama izaziva ogorčenje građana koji naravno vjeruju priči o nepostojanju nikakve

alternative.

STO je svakim danom sve bliži svome cilju da svaki predmet pretvori u robu. Većina

stanovništva protivi se sporazumima i ugovorima sa STO, ali bezuspješno (najnoviji primjer

je američko insistiranje na ukidanju svih ograničenja vezano uz uvoz i izvoz genetski

modificirane hrane, čemu se protive sve ostale zemlje članice STO-a i čitava svjetska

60

Turek, F. (1999.) str. 47.

50

javnost61

). Međunarodne ekonomske i trgovinske institucije netransparentne su čime su se

osigurale da nikome ne moraju polagati račune za svoja djela, kada nitko ne zna što i kako

točno rade.

5.4 Ekološki i zdravstveni aspekti

Za razliku od ekonomskog područja “ljudskog” djelovanja na području ekologije

postignuti su minimalni pozitivni pomaci (ako uopće). Usko vezano uz zaštitu okoliša je

zdravstveni aspekt globalizacijskog procesa. Ljudski vijek je produljen (najviše u bogatim

zemljama), ali se po pitanju kakvoće življenja za najveći dio čovječanstva nije mnogo

promijenilo. Pošasti 21. stoljeća (SIDA, kancerogene bolesti itd.) haraju svijetom, ozonska

rupa svakim danom sve je veća, pitanje dostupnosti pitke vode (u svijetu od nestašice vode ili

trovanja vodom dnevno umire 25.000 ljudi!62

) i izvora energije za buduće naraštaje odavno je

postavljeno, a ideja o održivom razvitku nikako da zaživi.

Sustavno uništavanje okoliša

Zagađenje okoliša (vode, zraka, zemlje… čitave biosfere) kao da je neizbježna nuspojava

globalizacijskog procesa u kojemu glavnu riječ vodi profit. Zahvaljujući svjetskim

moćnicima (poput SAD-a) čak i vrlo jednostavna rješenja nekih od najvećih prijetnji čitavom

čovječanstvu (npr. problem globalnog zagrijavanja i stvaranja efekta staklenika) postaju

neizvediva. I dok su svi složni oko liberalizacije i deregulacije tržišta, globalno uništavanje

okoliša nastavlja se, što utječe jednako na bogate kao i na siromašne.

Međunarodni pravni okvir i nadzor

Situacija sa međunarodnim pravnim okvirom zaštite okoliša i njegovom primjenom još je

gora nego sa primjenom međunarodnog prava inače. Nacionalne vlade ne uvrštavaju rijetke

međunarodne konvencije o zaštiti okoliša u svoja zakonodavstva, čime mame MNK i druge

korporacije da to iskoriste kao svoju prednost u tržišnoj utrci za profitom. Prilikom

ostvarivanja svoga profita korporacije i inače (kada postoji zakonska regulativa o zaštiti

61

http://www.zmag.org/ZMag/articles/july00barsamian.htm 62

Šimleša, D. (2000.) str. 111 i 112.

51

okoliša) ne mare za okoliš, a kada im se omogući da djeluju u državama gdje takva zakonska

regulativa čak i ne postoji za očekivati je da će se ponašati onako kako im to “kod kuće”

nikada ne bi palo na pamet.

Međunarodne institucije poput MMF-a i SB-a imaju moć da u sklopu svojih dobronamjernih

mjera i reformi prisile nacionalne vlade na prilagođavanja i u ovome segmentu, ali kako to

nije u interesu MNK nije niti čudno što to jednostavno ne čine. Preuzimaju se bez opiranja (i

bez alternative) isključivo ona “pozitivna” dostignuća razvijenih zemalja koja idu u prilog

MNK, ali ne i ona (doduše rijetka) uistinu pozitivna dostignuća koja se odnose na zaštitu

okoliša (obrazovanje, zdravstvo itd.) i koja u središte svoga razmišljanja stavljaju čovjeka (a

ne profit) i njegovu budućnost.

5.5. Negativni aspekti globalizacije u Hrvatskoj (4 koraka MMF-ove i SB ove globalizacije Hrvatske)

Postoji smišljen i razrađen scenarij koji MMF i SB sustavno primjenjuju. Država zatraži

financijsku pomoć za svoj razvitak ili opstanak. SB potom detaljno snimi i analizira

gospodarsko i kadrovsko stanje dotične država nakon čega Vladi uručuje tipizirani

program (standardni model) koji sadrži četiri obavezna koraka63

:

1. PRIVATIZACIJA - Prvo što zemlja žrtva treba neodložno provesti je privatizacija

gospodarstva (posebice velikih javnih i ključnih poduzeća). Mnogi su političari požurili u

rasprodaju elektroprivrede, naftne industrije, telekomunikacija i vodoprivrede. Primjer je

Hrvatska Pliva (glavna “hrvatska” MNK) koja je u Poljskoj kupila tvornicu lijekova, morala

se pismeno obvezati da u sljedećih deset godina neće nikoga otpustiti (s obrazloženjem tzv.

viška). Pregovore sa Plivom je vodila poljska vlada zajedno sa poljskim sindikatom

“Solidarnosti”. Kada se to usporedi sa dogovorom koji je postignut oko kupnje HT-a od

strane Deutsche Telekom zaista postaje upitna “dobronamjernost” i kompetentnost hrvatskih

pregovarača (Vlada RH). Naime, “pošteda” od otkaza sa obrazloženjem tzv. viška u

hrvatskom slučaju traje smo jednu ili dvije godine, što je većina medija u RH prikazala kao

ogroman uspjeh Vlade RH.64

63 Šimatović, I., (2001.) str. 8, 9 i 10. Podjela na 4 koraka preuzeta je iz članka o razgovoru sa J. Stiglitzom,

izvorno objavljenom u “The Observer”. 64

Koren, A. (2002.) str. 23

52

2. LIBERALIZACIJA - Nakon kampanjski provedene privatizacije slijedi donošenje

zakonske regulative o liberalizaciji tržišnog kapitala, što investicijskom kapitalu i

špekulacijama omogućuje nesmetan ulazak i izlazak iz zemlje. Iskustvo pokazuje kako u

zemlju ulazi relativno malo kapitala, dok najveći dio raspoloživog kapitala na “zakonit” način

izlazi iz zemlje (tzv. “krug vrućeg novca” - engl. hot money).

3. TRŽIŠNO ODREĐIVANJE CIJENA - To je lijep izraz za dramatično dizanje cijena

hrane, energenata, vode i ostalih komunalnih usluga, što naravno ne vrijedi za plaće i

mirovine. Drastično se ruši već ionako nizak životni standard stanovništva te se podižu

poslovni troškovi.

4. MMF-ov PROSVJED - MMF pojačava “vatru” (“preporukama” o smanjenju

socijalnih prava i davanja poput mirovina, o ukidanju subvencija, dječjeg doplatka, prava

hrvatskih branitelja i ratnih invalida itd.) i podiže socijalnu temperaturu dok napokon sve ne

eksplodira. Vješto programirani i tempirani prosvjedi protiv MMF-a (kao svojevrstan znak

uzbune) uzrokuju masovan bijeg kapitala iz zemlje - žrtve, a često dovode i do stečaja

vlade. Bezobzirni strani vlasnici kapitala sada mogu u paničnoj rasprodaji po smiješno niskim

cijenama otkupiti i to malo preostale imovine zemlje - žrtve.

Posjet misije MMF-a Zagrebu 2002. godine savršeno se uklapa u ovu priču. Sudeći prema

izjavi voditelja MMF-ove misije, H. Flickenschildu, najviše promjena će biti u:

• Zakonu o radu ( s ciljem “mobilnosti tržišta rada” odnosno smanjenje prava radnika i

“fleksibilnost cijene rada” odnosno smanjivanje plaća što će stvoriti jeftinu i

obespravljenu radnu snagu);

• Mirovinskom sustavu (Flickenschild smatra da je mirovinski sustav samo

privremeno poboljšan i da će biti potrebna što brža reforma prvog mirovinskog stupa);

• Državnoj upravi (pod promjenama u ovoj domeni se naravno misli na smanjivanje

plaća);

• Ministarstvu zdravstva (otpuštanje “viška”) i

• Ministarstvu obrane ( također se planiraju reforme u vidu otpuštanja “viška”)65

.

65

Flickenschild, H. (2002.).

53

“…Oni (misli se na narod ovog prostora) su ponovno zapali dublje u psihologiju pomoći, u

najamnu psihologiju i najamnu ekonomiju, a time i najamnu politiku. Ušli su u poziciju

osvojenog, podređenog, kao da druga mogućnost i ne postoji. Promišljanje slobode i

demokracije za njih je moguće samo u granicama dozvoljene slobode i dozvoljene

demokracije od izvanjskih sila. Život naroda ovog prostora kao da je osuđen na rješenja

izvan njih samih, na silu koja ih određuje izvan njih samih jer ne znaju sebe integrirati i

urediti svoj život iz sebe samih za sebe …”.66

66

Kulić, S. (1998.) str. 143.

54

6. KRITIKA GLOBALIZACIJE I MMF-a

Prema standardnom klasičnom ekonomskom modelu tržišni mehanizam uvijek djeluje

savršeno, tako da su po tom modelu jedini razlog nezaposlenosti previsoke nadnice iz čega

slijedi zaključak da su jedini lijek za smanjenje nezaposlenosti niže plaće. Niže će plaće po toj

teoriji, automatski povećati potražnju za radnom snagom smanjujući tako stopu

nezaposlenosti. Po tom standardnom modelu, koji je teoretska osnovica politike MMF-a, a

koji J. Stiglitz naziva “tržišnim fundamentalizmom”, problem nezaposlenosti nije uzrokovan

nesavršenim djelovanjem tržišta, nego državnim intervencijama koje ograničavaju i remete

djelovanje tržišta, jednako kao i pritiscima sindikata na održavanje tržišno neopravdanih,

previsokih plaća.

Ali, suprotno tom stajalištu i u uvjetima slobodnog i veoma kompetitivnog tržišta može

postojati visoka nezaposlenost. Najdramatičniji nedostaci tržišnog mehanizma manifestiraju

se u obliku recesija i kriza, zbog kojih milijuni radnika ostaju bez posla, a veliki dio

proizvodnih kapaciteta ostaje neiskorišten. „Država može odigrati bitnu ulogu u ublaživanju i

otklanjanju nedostataka tržišnog mehanizma, osobito u osiguravanju potrebnoga stupnja

socijalne pravde. On u vezi s time podsjeća da postoji više mogućih i aktualnih modela tržišne

ekonomije“.67

U većini zemalja u razvoju, a ni u mnogim zemljama u tranziciji, ne postoje elementarni

uvjeti za učinkovito djelovanje tržišta: vlasnička prava nisu uvijek jasno definirana, sudstvo u

pravilu nije dovoljno učinkovito, tržišno je takmičenje ograničeno, tržišne su informacije

često oskudne. Iako je ekonomska teorija u posljednja tri desetljeća učinila veliki napredak u

istraživanju razloga zbog kojih slobodno tržište, osobito u nerazvijenim i tranzicijskim

zemljama, ne funkcionira na optimalan način i u istraživanju razloga zbog kojih je u tim

situacijama potrebna intervencija MMF i dalje inzistira na neodgodivoj primjeni modela

tržišnog fundamentalizma u tranzicijskim i industrijski nerazvijenim zemljama.

MMF kao i ostali pristaše tržišnog fundamentalizma smatraju da su nedostaci tržišnog

mehanizma mali ili zanemarivi, a da su nedostaci i štete od državnog uplitanja u gospodarski

67 J. Stiglitz: Globalization and Its Discontents, London, Allen Lane, 2002

55

život velike i kobne. Smatraju da država svojim intervencijama u gospodarske tokove stvara

mnogo više problema, nego što ih rješava, a krivnju za nezaposlenost svaljuju na državu, koja

vodi politiku previsokih nadnica i dopušta sindikatima preveliku moć i utjecaj.

Konceptualni i pragmatički okvir politike IMF

Originalna koncepcija uloge i politike MMF-a prilikom njegova osnivanja godine 1944., na

koju je veliki utjecaj imao John Maynard Keynes, bila je zasnovana na stajalištu da tržište ne

djeluje uvijek uspješno, što dovodi do ekonomskih neravnoteža, recesija i kriza, do većeg ili

manjeg pada proizvodnje i masovne nezaposlenosti i da je stoga zemljama pogođenima

ekonomskom krizom potrebna vanjska pomoć da prebrode krizu i da ponovo uspostave

ekonomsku ravnotežu i punu zaposlenost. Rješenje je nađeno u osnivanju međunarodne

financijske institucije pod nazivom Međunarodni monetarni fond, koja je zemljama

pogođenima krizom morala pružati financijsku pomoć radi prevladavanja krize. Ta izvorna

kejnesijanska orijentacija MMF-a priznavala je ograničenja tržišnog mehanizma

i naglašavala je važnost državne ekonomske politike u održavanju ekonomske ravnoteže, u

poticanju razvitka i u stvaranju novih radnih mjesta.

„Intelektualni otac IMF, J.M. Keynes, jasno je identificirao slabe točke tržišnog mehanizma i

razloge zbog kojih ono ne može biti prepušteno samo sebi. Kod toga je osobito

ukazivao na opasnost velike i perzistentne nezaposlenosti. J.M. Keynes bio je također uvjeren

da u slučaju ekonomske recesije monetarna politika nije dovoljno učinkovita da bi dovela do

ponovnog oživljavanja gospodarstva i smanjenja nezaposlenosti. Stoga je smatrao da je u tim

slučajevima potrebna međunarodna pomoć, i to ne samo da se vanjskim financijskim

injekcijama ponovno uspostavi monetarna ravnoteža i stabilnost, nego i da se zemljama

pogođenima recesijom ili krizom pomogne da usvoje i provode aktivnu i dinamičku odnosno

ekspanzivnu ekonomsku i razvojnu politiku“.68

Danas MMF čini pritisak na zemlje u razvoju i na druge zemlje u ekonomskim poteškoćama

da umjesto ekspanzivne provode restriktivnu monetarnu i opću ekonomsku politiku, da

smanje budžetski deficit, da povećaju poreze i kamatne stope, što u većini slučajeva vodi

68

J. Stiglitz: Globalization and Its Discontents, London, Allen Lane, 2002

56

pogoršanju njihovih problema. Isticanje opasnosti od inflacije jedno je od najčešćih poruka

MMF-a.

Jedan je od razloga neuspjeha politike MMF-a je zatvorenost, tajnovitost i nedemokratičnost

njegova djelovanja. MMF teoretski priznaje i podupire demokratske institucije zemlje u kojoj

djeluje, ali u praksi on podcjenjuje i potkopava demokratske procese namećući svoju politiku.

Službeno MMF ništa ne nameće, on pregovara o uvjetima pomoći. Problem je, međutim, u

tome što partneri u tim pregovorima nemaju istu pregovaračku moć: ona je potpuno u rukama

MMF-a, a vlade koje očekuju pomoć u podređenom su položaju i često su bespomoćne. Osim

toga ti su pregovori tako kratki, da rijetko ostavljaju dovoljno vremena za šire stručne i

političke konzultacije i dogovore unutar institucija zemalja o kojima se radi. Ekonomisti,

članovi misije koju MMF šalje u određenu zemlju na pregovore ne poznaju dovoljno sve

relevantne ekonomske, a pogotovo ne socijalne i političke činjenice, da bi mogli u kratkom

raspoloživom vremenu izraditi cjelovitu i zasnovanu dijagnozu stanja i predložiti optimalnu

strategiju u skladu sa specifičnim okolnostima i potrebama pojedine zemlje. Dodatni je

problem što oni izbjegavaju konzultacije s domaćim ekonomistima, smatrajući da su bolje

obrazovani i stručniji.

Misije MMF u svojoj analizi stanja pojedine zemlje oslanjaju se isključivo na raspoložive

statističke podatke .Stoga su izvješća MMF-a često površna, jednostrana i neprilagođena

specifičnim okolnostima dane zemlje, a zato i pogrešna. Najčešći je scenarij da se pomoću

zajmova MMF-a pokušavaju umjetno održati valutni tečajevi na neodrživo visokoj razini i da

se uz pomoć tih zajmova omogući isplata dospjelih zajmova stranim kreditorima. Oni isto

tako prisiljavaju vlade da smanje budžetske rashode i da provode restriktivnu fiskalnu i

monetarnu politiku. Te mjere često dovode ili zaoštravaju već postojeću recesiju, a to rezultira

povećanom nezaposlenošću i socijalnim napetostima.

57

7. ZAKLJUČAK

Dosadašnja pravila igre uspostavljena od međunarodnih ekonomskih i trgovinskih

organizacija omogućila su neravnomjeran razvitak, čiju cijenu plaća većina država i njihovo

ionako siromašno stanovništvo. Takvo stanje stvari opravdava se pričom o nepostojanju

alternative i nužnoj količini “boli” koja mora prethoditi napretku. MNK (temeljni nositelji

globalizacijskog procesa) raspolažu kapitalom i žele ostvariti što veći profit. No, one taj

proces nisu u stanju provesti bez odgovarajuće logistike i potpore “najjačih”. Uloga

trendsettera (MMF, STO, SB + SAD, EU, Japan) je voditi logistiku i stvoriti okvir za što

uspješnije ostvarivanje interesa MNK, dok mainstream mediji stvaraju pogodno ozračje

za provedbu tih interesa. Pri tome svi nositelji (subjekti, središta) globalizacijskog

procesa ostvaruju svoj interes.

Za sada je globalizacijski proces prouzročio više negativnih posljedica nego što je

iznjedrio pozitivne pomake i napredak. Uzroci za takav razvitak globalne situacije prilično su

jasni. U središtu pozornosti nositelja globalizacijskog procesa je vlastiti interes za profitom,

a ne plemenito i često spominjano obećanje o boljoj budućnosti za čitavo čovječanstvo.

Čitav proces globalizacije dehumaniziran je i stavljenu u gotovo isključivu službu kapitala.

U plodovima globalizacije uživaju rijetki dok većina svjetskog stanovništva nije osjetila

prosperitet i blagostanje. Jaz između bogate manjine i siromašne većine svakim danom se sve

više produbljuje iz čega se zasigurno neće izroditi ništa dobro.

Bilo kakva priča o suverenosti, demokraciji i slobodi, kako pojedinaca tako i čitavih

država, postala je nedokučiva iluzija za sve one koji nemaju dovoljno kapitala da si to “kupe”

na globalnom tržištu. To nije niti najmanje čudno kada se uzme u obzir dužnička strategija

koja međunarodnim monetarnim institucijama služi kao poluga za sustavno vršenje pritisaka i

nametanja tzv. standardnih modela “suverenim” državama. Naravno, ta dužnička strategija

prvenstveno je namijenjena za slabije države, dok se moćnije države ponašaju u skladu sa

općeprihvaćenim pravilom o primjeni dvostrukih mjerila. Čak i onda kada bi vlade država

uistinu mogle insistirati na provođenju vlastitih strategija često puta se to jednostavno ne čini

jer postoji opravdana zabrinutost od mogućih nepovoljnih / negativnih implikacija koje bi

njihovo “samovoljno” i “prkosno” ponašanje moglo izazvati od strane tih vrlo utjecajnih

institucija.

58

Pregovori nacionalnih vlada sa međunarodnim ekonomskim i trgovinskim institucijama

unilateralni su jer uz evidentnu nekompetentnost samih vlada postoji ogromna prednost na

strani tih institucija: kapital. Sofisticirani neokolonijalizam podržan pravom jačega omogućio

je najmoćnijima da zadrže svoj primat na hijerarhijskoj ljestvici globalnoga svijeta i da sebi

podčine sve ostale države.

MMF-ovo razvidno manipuliranje nacionalnim zakonodavstvima i diktiranje reformi

“suverenim” državama pomoću kondicijonalnosti izazvalo je katastrofalne posljedice u

mnogim državama (npr. Argentina). Pitanje odgovornosti uopće se ne postavlja. I dok su

pomaci postignuti na ekonomskom planu uistinu revolucionarni, problemi poput “svjetske

gladi”, SIDA-e, globalnog zagrijavanja, sustavnog uništavanja okoliša i siromaštva

većine svjetskog stanovništva ne mogu očekivati skorije rješenje. Izopačenost vrijednosnih

sudova na globalnom planu prihvaćena je kao realnost, a bit ljudskog postojanja svedena je na

dvije dimenzije, rad / proizvodnja i potrošnja, čime je stvorena potrošačka kultura od koje

profitiraju isključivo multinacionalne kompanije.

Svijet je nepravedan. Takav je bio u prošlosti, a biti će i u budućnosti. No, to nije niti

pravdanje niti razlog za rezignaciju. Čovjek, kao inteligentno i duhovno biće, u mogućnosti je

utjecati na pojave i procese koji ga okružuju. Globalizacijski proces jedan je od takvih

procesa na kojega prvenstveno čovjek može i treba utjecati, a ne profit. Daljnji smjer

globalizacijskog procesa ovisit će kao i do sada najviše o izboru i volji svakog pojedinca.

59

POPIS TABLICA TABLICA 1: KREDITNA SREDSTVA MMF-A OD 1984 - 2013. GODINE

TABLICA 2: SPECIJALNA PRAVA VUČENJA PREMA JEDINICI VALUTE (TEČAJ)

POPIS SLIKA SLIKA 1: STRUKTURA UPRAVLJANJA MMF-A I POSLOVI KOJE OBAVLJAJU POJEDINI

ORGANI

SLIKA 2: DIJAGRAM FINANCIJSKE STABILNOSTI

SLIKA 3: PRIKAZ ODNOSA I ULOGE MNK, TRENDSETTERA I MAINSTREAM MEDIJA

SLIKA 4: PRIKAZ “PERIFERIJE”(OBJEKATA) U ODNOSU NA “SREDIŠTE” (SUBJEKTE)

GLOBALIZACIJSKOG PROCESA

SLIKA 5: PRIKAZ SREDIŠNJE I VODEĆE ULOGE KAPITALA I PROFITA U SVIM PODRUČJIMA

LJUDSKOG DJELOVANJA

SLIKA 6: PRIVATIZACIJA SVIJETA

60

LITERATURA:

A) KNJIGE

1. Aleksić, M., Unković M. (1978) Međunarodna spoljna politika - spoljnotrgovinski

sistem Jugoslavije, Savremena administracija

2. Anić, V. i Goldstein, I., Rječnik stranih riječi, Novi Liber, Zagreb, 2000.

3. Baban, Lj. i G. Marijanović (1996) Međunarodna ekonomija, Osijek

4. Babić M.: Međunarodna ekonomija, III izdanje, Mate, Zagreb, 1993.

5. Babić M.: Iz dezinflacije u zaduženost, Zagreb, Binoza press, 2006.

6. Baletić, Z.: Kriza i antikrizna politika, Ekonomski pregled. 2009.

7. Brecher, J., Globalization from below: The power of solidarity, South End Press,

Cambridge, 2000.

8. Chomsky, N., Mediji, propaganda i sistemi, Čvorak, Zagreb, 2002.

9. Ekonomski Leksikon, Leksikografski zavod “Miroslav Krleža”, Masmedija, E -

naklada.

10. Kesner-Škreb M. i Jović I., Industrijska politika i državne potpore u Hrvatskoj,

Zagreb, ožujak 2011.(dostupno na: http://www.ijf.hr/newsletter/55.pdf )

11. Koren, A., Janusovsko lice globalizacije, Svjetlost, 2002., br. 16, str. 20 do 23.

12. Kulić, S. i Čalić, E., Dijalog o nacizmu i globalizaciji: Objašnjenje istine o zločinima

protiv čovječanstva, Adamić, Rijeka, 1998.

13. Kulić, S., Strategija nasilja kao strategija razvoja, Naprijed, Zagreb, 1996.

14. Kulišić, D., Razgovor, Zagreb, lipnja i srpnja 2002.

15. Kulišić, D., Sabotaže i diverzije: Opasni klasični, glavni suvremeni i, nažalost, još

važniji i pogibeljniji budući modusi operandi vojnih, civilnih i kriminalnih ustrojbi,

udruga i ekstremnih pojedinaca, Policija i sigurnost, 6, 1-2 (1997) 35.

16. Kulišić, D., Nekonvencionalno gospodarstveno nadmetanje: O pogibeljnim prljavim

trikovima u bespoštednom tehnološkom i gospodarstvenom nadmetanju, Zbornik

radova sa Plenarne sjednice “Pete multidisciplinarne konferencije: Tehničke znanosti

za hrvatsko gospodarstvo”, Hrvatska akademija tehničkih znanosti, Zagreb, 14.-15.

lipnja 2001.

61

17. Kulišić, D., O mogućnostima sučeljavanja pojavama akata terorizma i inog nasilja,

Seminar: “Zaštita od terorizma i drugih oblika nasilja”, Zagreb, 06. lipnja 2002.

(Zbornik radova u časopisu “Defendologija”,5, Poseban broj, lipanj 2002., str. 13-45.)

18. Mencinger, Jože, 2008. ”The Global Financial Crises and the European Union, EIPF

and University of Ljubljana”,

19. Mileta V.:ABC, Europske zajednice, Školske novine, Zagreb, 1992.

20. Pandža, G., Vrijeme je da G8 prekine s politikom laži, Vjesnik, 13.07.2001.

21. Peršin, I, Šokoman, A., Lovrinović, I.: Monetarna politika, Sveučilište u Rijeci, Pula,

2001.

22. Račić Domagoj i Cvijanović Vladimir: Hrvatska na putu u Europsku uniju,

Ekonomski institut Zagreb, Zagreb, 2004.

23. Reinhart C.,M. and Rogoff, K.,S., 2009. ”The Aftermath of Financial Crises”, NBER

WP

24. Sabolović, D. i T. Presečan (1994) Hrvatska u međunarodnoj ekonomiji, čitanka s

izborom tekstova, Mikrorad, Zagreb

25. Strahinja, D. (2002) Međunarodna ekonomija, EDT, Rijeka.,

26. Stojanov, D.: Međunarodne finansije u globalnoj ekonomiji, Ekonomski fakultet

Sarajevo, Sarajevo, 2000.

27. Vuković, I. (2000) Međunarodna ekonomija i turizam, Dalmatina, Zagreb

62

B) OSTALI IZVORI

1. http://www.ekopen.hr/index.php?option=com_content&task=view&id=242&Itemid=7

6 (preuzeto: 12.5.2013.)

2. http://www.imf.org/external/pubs/ft/fandd/2008/06/ghosh.htm (preuzeto: 6.5.2013

3. http://www.hnb.hr/publikac/financijska%20stabilnost/h-fs-8-2012.pdf

(preuzeto: 10.5.2013)

4. http://www.essentialaction.org/imf/saps.htm (preuzeto: 11.5.2013.)

5. http://en.wikipedia.org/wiki/International_Monetary_Fund (preuzeto: 11.5.2013.)

6. http://www.thehindubusinessline.in/bline/2007/08/19/stories/2007081951200500.htm

(preuzeto: 3.5.2013.)

7. www.dzs.hr

8. World Bank: Izvješće o konvergenciji Hrvatske s EU: Ostvarivanje i održavanje viših

stopa gospodarskog rasta, Izvješće br. 48879- HR, 2009.

9. Ministarstvo financija Republike Hrvatske: Strategija upravljanja javnim dugom za

razdoblje od 2011.-2013., Zagreb, 2011.

63

IZJAVA

kojom izjavljujem da sam diplomski rad s naslovom MEĐUNARODNI MONETARNI

FOND I GLOBALIZACIJA izradila samostalno pod voditeljstvom prof. dr. sc. Dragoljub

Stojanov, a pri izradi diplomskog rada pomagao mi je i asistent Pavle Jakovac. U radu sam

primijenila metodologiju znanstvenoistraživačkog rada i koristila literaturu koja je navedena

na kraju diplomskog rada. Tuđe spoznaje, stavove, zaključke, teorije i zakonitosti koje sam

izravno ili parafrazirajući navela u diplomskom radu na uobičajen, standardan način citirala

sam i povezala s fusnotama s korištenim bibliografskim jedinicama. Rad je pisan u duhu

hrvatskog jezika.

Suglasna sam s objavom diplomskog rada na službenim stranicama Fakulteta.

Studentica

Diona Perković