Mislav Jezic Bozice u Vedskim Hvalopijevima

KULT VELIKE MAJKE I TOVANJE MAJKE BOJE 21

BOICE U VEDSKIM HVALOPJEVIMA: ZEMLJA, RIJEKA, ZORA I RIJE I SLAVENSKE USPOREDNICE

UDK 294.11Izvorni znanstveni lanak

Original scientific paper Primljeno/Received: 28.06.2013.

Prihvaeno/Accepted: 18.07.2013.

S najboljim eljama dragomu prijatelju Tomi i sa zahvalnou za njegov entuzijazam za projekt

S obzirom na to da nam pri rekonstrukciji slavenskih mitova indoeuropska batina ima presudnu ulogu i predstavlja neku vrst provjere smisla slavenske grae, vrijedilo bi pogledati koliko moemo znati o glavnim boicama u ksahiti i Atharvasahiti. Kao ena boga Neba javlja se tu Zemlja, Pthiv. Ona je Velika Majka i, premda se o njoj ne pjeva mnogo, vrijedi provjeriti je li usporediva s Mokoi. S druge strane, najvie se od boica u Vedama slavi Uas, Zora. Ona je ki Neba, ena ili draga Sunca i, gdjekada, majka blizanaca. Uz te dvije boginje jo se dvije boice istiu u ksahiti: boica rijeke Sarasvat i boica Rijei Vc. A kao mati ditya, bogova koji uvaju udoree, spominje se i uosobljena nesputanost (grijehom) ili nevinost, boica Aditi. Moda je vrijedno usporediti vedske kultove boica Pthiv i Uas, pa i rijeke Sarasvat, s kultovima boica u Slavena i srodnih kultura i utvrditi gdje se i s kojim boicama mogu nai usporedbe. tovanje jedne od boica, Zore, vrijedi usporediti i sa tovanjem Majke Boje koje je u se preuzelo i dio pretkranskih tradicija.

U najstarijim vedskim pjesnikim zbirkama ksahiti i Atharvasahiti javlja se kao ena boga Neba Zemlja, Pthiv. Ona je Velika Majka i, premda se o njoj vie ne pjeva mnogo, ona bi mogla biti usporediva sa slavenskom boicom Mokoi, enom vrhovnoga boga Peruna. S druge strane, od boica u Vedama najvie se jo slavi Uas, Zora. Ona je ki Neba, ena ili draga Sunca, i gdjekada, pod razliitim imenima, majka blizanaca Avina. Uz te dvije boginje jo se dvije boice istiu u ksahiti: boica svete rijeke Sarasvat i boica Rijei Vc. A kao mati ditya Odrjea, bogova koji uvaju udoree, spominje se i uosobljena nesputanost (grijehom) ili odrijeenost, nevinost, Aditi.

MISLAV JEIOdsjek za indologiju Filozofski fakultet u Zagrebu Ivana Luia 3 HR-10000 Zagreb

Ethnologica Dalmatica 1922

Stoga emo baciti pogled na to kako se slavi Zemlja, kako rijeka Sarasvat, kako Zora. A spomenut emo kako se sa Zemljom metaforiki (po prostranosti i ispunjavanju elja) povezuje Aditi, a kako se sa Zorom metonimijski (po istodobnosti i izvoru nadahnua) povezuje Rije.

ZEMLJA

Boica Pthiv Prostrana (zapravo Km Zemlja) moe se usporediti sa slavenskom boginjom (rus.) , mat e Moko, mati mokra Zemlja.1 Zemlja se slavi u jednome himnu u ksahiti od svega triju kitica RS 5,84, no u Atharvasahiti posveen joj je mnogo vei himan AS 12,1. Spominje se esto kao mati (mtr) uz otca (pitr) Dyausa Nebo, osobito esto u starinskoj sloenici dvadva (par) dyvpthiv Nebo i Zemlja s obama lanovima sloenice u vedskome u dvojini.

RS 5, 84 Pthiv (Atri Bhauma, anuubh)

(438)5.084.01a b itth prvatn khidrm bibhari pthivi |5.084.01c pr y bhmim pravatvati mahn jini mahini ||5.084.02a stmsas tv vicrii prti obhanty aktbhi |5.084.02c pr y vja n hantam perm syasy arjuni ||5.084.03a dh cid y vnasptn kmay drdhary jas |5.084.03c yt te abhrsya vidyto div vranti vya ||

1. Prostranice (Zemljo), uistinu ti nosi teret planina,takva koja, o mona, bogata poniruima (rijekama?), monou potie tlo (bhmi)!2. Hvale Tebi, raznoputna (?) / razumnice (?),2 odjekuju noima,takvoj koja, srebrnasta, razbacuje prodirui (pljusak?) kao (kobila) njiteu krjepinu.3. vrsta si, takva koja krjepko dri i dri stabre zemljom (kay) kada ti svjetlice oblaka iskiuju s Neba kie.

1 V- Katii (2012.), 199-222. Usp. Ivanov & Toporov (1974.), passim.2 Skt vicri je dvoznano: na Zemlji ima mnogo razliitih putova kojima se putnici razilaze (vi-car-), a ujedno slua hvale i razumije ih (vicra) jer ih usliava.


Tu se slavi Prostranica (Zemlja) koja nosi planine, s kojih se slijevaju rijeke i moe tlo, koja se noima slavi kada svjetlucava od mokrine prti od prodiruega pljuska koji ju oplouje kao krjepina (sjeme) kobilu. Zemlja nosi i vrsto dri i stabla (gospodare ume) koja rastu kada munje s oblaka kie na nju kiu s Neba. Radi se, dakle, o mokroj Zemlji koja postaje materom jer e oploena raati stabla (i drugo bilje nad kojim su stabla gospodari). Kada se tako slavi, ta se Prostranica (Zemlja) oito sadrajno podudarno zamilja kao i slavenska mokra boginja , mat e Moko, mati mokra Zemlja. Ona je tu i ena nebeskoga boga, koji je ovdje, ini se, jo Nebo samo, Dyaus / Div, osobito onda kada joj alje kie. U dijelu Indoeuropljana, pa tako i u Balta i Slavena, njen je mu ve osamostaljeni vid Neba ili njegovo oruje (onaj vid na kojega upuuje i zamjena imena *dyew-s danje, sunano Nebo imenom *nebhos- oblano nebo, s obzirom na podneblje u kojem su ivjeli), naime Perknas ili Perun, poznat ve i u Vedama kao Parjanya, tj. Grom, na kojega i u ovome himnu sadrajno upuuju munje oblaka (indijski tuma Veda Yska veli da je Parjanya garjanmegha grmljavinski oblak!), a etimoloki naziv za planine parvata (od *perwto-, neto kao Perunova ili barem gromovita gora).

U tome je pogledu jo blii slavenskomu mitskomu izriaju gvedski himan Parjanyi RS 5,83 koji himnu Zemlji neposredno prethodi, to nee biti sluajnost. Evo iz njega etvrte kitice, koja kao da je komentar uz himan Zemlji:3

RS 5,83 Parjanya (Atri Bhauma; (triubh), jagat, anuubh)

(437)5.083.04a pr vt vnti patyanti vidyta d adhr jhate pinvate sva |5.083.04c r vvasmai bhvanya jyate yt Parjnya pthivm rtasvati ||

4. Vjetrovi duu, a oblijeu svjetlice, svuda bilje nie, a nebo nabrie.Okrjepa se raa stvorenju svakomu, Parjanya kad proimlje Zemlju4 sjemenom.

3 Usp. Jei M. (1987.), 231-232.4 Dosl.: Prostranicu.


Neto dalje slijedi kitica 9 koja je u istome metru anuubh kao i himan Zemlji:

(437)5.083.09a yt parjanya knikradat stanyan hsi dukta |5.083.09c prtd vvam modate yt k ca pthivym dhi ||5

9. Kad, Parjanyo, odjeknuvi, grmei bije zlotvore,sve ti se ovo raduje to god po Zemlji6 stanuje.

I tu se spominju i vjetrovi i munje i kie koje oplouju Zemlju pa ona raa bilje, hranu za svako stvorenje. Toj se kii, svetomu zdruenju Zemlje i njena mua, sve raduje, samo to ovdje taj mu nije Dyaus, nego upravo Parjanya, vedski bog kojemu je ime etimoloki (u korijenu) podudarno s Perunovim! U kitici 6 Parjanya se naziva i konjem pastuhom (ava van) pa se time tema povezuje s tee uhvatljivom aluzijom na njiteu krjepinu (sjeme) u himnu Zemlji RS 5,84.2. Jo se spominje i to da Parjanya bije zlotvore pa se time istie jo jedno svojstvo koje ga povezuje s Perunom.

Gotovo je zapanjujue da je jedini sauvani kratki himan Zemlji u ksahiti toliko usredotoen ba na sadraj podudaran onomu u imenu i atributima Mokoi, te da mu prethodi jo podudarniji himan Parjanyi.

Mnogo je opseniji himan Zemlji sauvan u Atharvasahiti AS (aunaka) 12, 1. Ima ak 63 kitice.

Tu se kae da Zemlju dre velika istina (saty), silna pravda (t), posveenje (dik), prijegor (tpas), basma (brhman) i rtva (yaj) (st. 1). Ima mnoge uzvise, nagibe i ravni. Nosi bilje (st. 2). Na njoj su vode, more i rijeke. Na njoj su hrana i oranice. Na njoj je ono to die i to se kree (st. 3). Ima etiri smjera... (st. 4). Po njoj su se proirili prvi ljudi. Na njoj su nebesnici pobijedili protivnike (asure) (st. 5)... Premjerili su ju Avini.7 Viu je s nje koraknuo.8 Indra ju je oslobodio9 (st. 10).

5 Usp. AS 11,4.4, himan Pri, kitica uvelike podudarna.6 Dosl. Prostranici.7 Kako inae nebesnici mjere Zemlju mjerama Sunca i Mjeseca, ovo mjesto neizravno potvruje da su Avini bozi Sunca i Mjeseca, samo ne otkriva u kojem vidu.

8 to ujedno znai, ako je sa Zemlje koraknuo, da su sve tri stope njegove iznad Zemlje, to je razumljivo jer je on bog razmaknutoga hrpta neba, v. Jei, M. (1987.), 150.

9 Kako je Indra (ili Vyu) bog Ozraja (prema egzegetu Yski), onda se u ovoj kitici navode boginja Zemlja, bog Neba i bog Ozraja, a uz njih dva boanstva koja prostorom izmeu njih putuju i mjere ga.


U kitici 12 kae se: ... abhi na pavasva mt bhmi putro aha pthivy / Parjanya pit sa u na pipartu. Proisti nas! Zemlja je mati, ja sam sin Zemlje. Parjanya je otac. On neka nas spasi! (ili: neka nas napuni, tj. nadari!). Eto jasnoga mjesta gdje se i u himnu u AS Pthiv nazivlje materom, a upravo Parjanya otcem! Kao to se prikazuju kao mu i ena (ili pastuh i kobila) i u himnu Parjanyi u RS. Dakle, meu one Indoeuropljane u kojima su ba njih dvoje smatrani enom i muem (a ne samo *dyew-s Nebo), barem dijelom pripadaju i vedski Indoarijci, kao i Balti i Slaveni. To neizravno potvruju i kasnije kitice u kojima se Zemlja povezuje s Indrom, a Indra je u najmanju ruku preuzeo kljune Parjanyine atribute u ksahiti,10 ako nije samo skrovito ime Parjanye, dodue sa proirenom predodbom o njegovoj boanskoj naravi. Tako je u kitici 37 viestruko nagovijeten i iskazan sukob Indre i Vtre (on se tu moda vie ne razlikuje jasno od Vale, ali jest u svakome sluaju ahi zmaj, muka zmija, protivnik Indre), a u njem se Zemlja odluuje za Indru; to se izrie izrazima: otresava zmiju, (ona) na kojoj su ognji u Vodama, odbacujui bogomrzne dasyue, Indra vn Pthiv na Vtram birajui si Indru (za mua, V) Zemlja, ne Vtru i, konano, prigrlila se (dadhre) muevnomu pastuhu (ili biku, ili mukarcu) akri (Moniku, tj. Indri)!

To je iznenaujue podudarno sa slavenskim (i baltikim) predodbama, formulama i svetitima u kojima se Moko nalazi izmeu Velesa (u podzemlju, u vodi) i Peruna (na ognjenome, suhome vrhu stabla ili gore nad Zemljom),11 ili joj se posveivalo svetite u vrhu trokuta kojemu su u drugim dvama vrhovima svetita Velesa i Peruna (ini se pod kutom od 23o iz perspektive Perunova svetita, to je otprilike kut izmeu ekliptike, Suneve putanje, i ekvatora, Zemljina pojasa: po tome se kutu Sunce die nad ekvator prema ljetu, a sputa poda nj prema zimi).12

A u kitici 42 kae se: Bhmyai Parjanyapatnyai namo stu varamedase! Naklon budi Zemlji nabujaloj od kia, supruzi Parjanyinoj! Ne moe biti jasnije. Ujedno, ini se kao da se u prethodnim kiticama u AS ime Indra shvaalo samo kao drugo ili novo (indoiransko) ime staroga (podrijetlom indoeuropskoga) boga Parjanye.

Osim bilja, kitica 15 navodi tko su jo djeca Zemljina: smrtnici, dvonoci i etveronoci. Tu se spominje i pet (rodova): moda ljudskih ili moda takvih od kojih su jedan ljudi.

10 Usp. Jei, M. (1987.), osobito 93-99. Jei, M. (1988.), JIES, Vol. 16, Nos 1 & 2, 127-152.; i Jei, M. (1989.-1990.), IT, Vol. XV-XVI, 145-175, Jei, M. (2011.), 99-108.

11 V. osobito Katii, R. (2011.), 209-210, 212-213 i dr.12 V. Belaj, V. (2007.), 416-454, gdje se nastavlja na radove Jana Peiskera, Ive Pilara i, osobito u novije vrijeme, nakon 1995., Andreja Pleterskoga.


U kiticama 19-21 Zemlja se povezuje s Agniem, kojega egzeget Yska smatra boanstvom Zemlje, odnosno nebesnikom koji je saao na Zemlju. Osim toga, Agni je, donekle, Parjanya na Zemlji: oganj ugan gromom.

U kiticama 23-25 Zemlja se povezuje s osjetom mirisa, to je zanimljivo jer tu ujemo razloge zbog kojih se u potomnjoj filozofiji skhye upravo est (element) zemlje povezuje s mirisom, kao zrak (eter) sa zvukom, uzduh s dodirom, vatra s vidom, a voda s okusom. Govori se o mirisu (gandha) Zemlje, koji nose biljke, vode, gandharve i apsarasi; o mirisu u lopou, koji su nebesnici donesli na Sryino vjenanje, koji ini da ovjek ne bude nikomu mrzak; o mirisu u mukarcima, u enama, u ivotinjama... u djevojci, i moli se da nas Zemlja sjedini s njime da nikomu ne budemo mrski!

U veem se broju kitica od Zemlje kao matere trai da nam dade mlijeka (payas). Jedna od zanimljivijih jest kitica 36 jer se u njoj spominju Zemljina godinja doba, i to sada est (za razliku od starijih gvedskih himana sa sjeverozapada, gdje se spominju etiri godinja doba, poput naih): ljeto, kie, jesen, zima, studen i proljee, pa se moli da nam svako od njih izdoji (svoje) mlijeko. I kitica 45. doarava irinu obzora: Neka mi Zemlja koja nosi raznojezine (vivcas) i raznozakonske (nndharman) ljude, gdje god stanovali, izdoji tisuu mlazova blaga, kao mirna krava koja se ne rita!

U kiticama 46-50 moli se Zemlja da otkoni od nas brojne opasnosti koje vrve na njoj od zmija i crva za kia, preko divljih zvjeri i razbojnika do opasnih nadnaravnih bia.

Kitice 51.-52. izriu molbu neka nas Prostranica Zemlja obuena i pokrivena kiom (varea bhmi pthiv vtvt) stavi u prijatno prebivalite i stanite, nad kojom lete ptice hase (guske), orlovi i jastrebi, po kojem se kree Vjetar, Mtarivan, diui prah i drmajui stabla, povijajui plamen... na kojoj Zemlji crno i rumeno (No i Zora) podjeljuju dan i no. Tu se jo jednom istie mokra Zemlja.

Tee razumljiva kitica 60 kae da je Vivakarman (bog Svetvorac) potraio Zemlju unutar mora, posudu za uivanje (dakle, punu hrane) koja se tada oitovala na uitak onima koji (su dobili) majku! To znai da ju je stvorio da bude mati koja hrani sva bia na sebi. U 61. kitici kae se: Ti si sijalite (ili posuda) ljudi, (ti si) Nesputanost (Aditi) koja izdaja elje (kmadudh) prostirui se. to ti nedostaje, neka ti Prajpati (bog Otac / Gospodar djece), prvoroenik pravde (ako je on prvoroenik, onda se tu pod Prajpatiem ne misli prvotni bog, nego prvoroeni bog, a to bi prema RS 10,90.7 i VS 31.17 moglo biti Nebo), napuni (poda)!


Tu se Zemlja metaforiki zove i Aditi Nesputanost.13 Aditi je mati ditya, bogova koji uvaju pravdu (ta). ditye su Varua Zadana rije, Mitra Savez, Ugovor, Aryaman Gostoprimstvo, Bhaga i Aa Udjel i drijeb te Daka (Obredno) Umijee. Tko njih potuje, tko ne kri rije ni savez, potuje gotoprimstvo, prihvaa mirnu podjelu dobara drijebom, asti bogove, tomu ditye daruju nevinost, aditi nesputanost grijehom. Oni su pratioci vrhovnoga boga. Kao nebesnici (deva) oni su takoer, na neki nain, sinovi Neba (Div, Dyau-s), a moda i sveopih roditelja bogova, Neba i Zemlje. Moda se tu zagonetno upuuje na to da je onda njihova mati Aditi ena njihova otca Neba. A po tome bi se, iako je izvorno posve druge naravi, mogla metaforiki jednaiti sa Zemljom koja je, naravno, ena Neba. Svi ti rodbinski odnosi ionako u Vedama nisu doslovni, nego metaforiki (ili metonimijski), pa je upravo stoga mogue da se moda starija formula po kojoj je Zemlja ena Neba javlja pored moda mlae, a svakako izvedene, ali ve u Vedama i u Slavena i Balta dobro potvrene predodbe, dakle jo (dijelom) indoeuropske po kojoj je ona ena Parjanye (Peruna i sl.), Groma. Uostalom, Zemlja se i u zadnjoj, 63. kitici zazivlje kao druica Neba: Mati Zemljo (Bhme mtar), koja se slae s Nebom, blago me djeni da budem dobro uprt! Pjesnie, djeni me u sjaj (r), (djeni) u bujnost (bhti)!

Iako himan AS 12,1 obuhvaa mnoge vidove Zemlje te iako ju opisuje uvelike realistino, gotovo bi se moglo rei: u duhu vedske prosvijeenosti, ipak su iznenaujue prisutne znaajke njene plodnost i materinstvo, njena vlanost i pokrivenost kiom, koje su u predodbi o Pthiv (Km) podudarne sa znaajkama slavenske Mokoi. A to da je Pthiv ena Parjanye, kao i da se njemu prigrljuje, a ne njegovu protivniku zmaju (ahi, koji se ovdje zove Vtra), pokazuje da s Mokoi dijeli ak i bitne zajednike mitske crte. Takav nalaz nadmauje ono to bi se moralo oekivati.

Pritom treba naglasiti da se u tim podudarnostima javlja i gnijezdo podudarnih izraza kojima se izriu kljuni podudarni sadraji: Km Zemlja, mtar mati, Parjnya Perun, pit lat. (i dr.) pater, prvata ie. *perwto itd. To dokazuje da se ne radi samo o tipolokoj podudarnosti, nego o genetskoj. Broj sadrajnih podudarnosti bez podudarna izraza (dijelom zbog razliitih leksikih pomaka u mijeni indoeuropskih jezika) jo je znatno vei.

Tu se pokazuje da nam poredbe s baltoslavenskom batinom na kontrolnome korpusu Veda otkrivaju indoeuropsku starinu niza motiva iz

13 Aditi Nesputanost, Nevinost spominje se ca. 80 puta u ksahiti; njena oprjeka Diti Sputanost, Uza - 3 puta. Mati je ditya (bogova zadane rijei Varue, saveza Mitre, gostoprimstva Aryamana, udjela Bhage, drijeba Ae i obrednoga umijea Dake) boica kojoj se mole za odrijeenje od grijeha.


baltoslavenske predaje, ali nam istovremeno izotravaju i pogled na vedske predodbe o bogovima i pokazuju da je neto to se naizgled samo nuzgred spominje kao Zemljino suprunitvo s Parjanyom (st. 43), ili izbor Indre, a ne Vtre (st. 37) zapravo vrlo bitan trag jezgrene indoeuropske mitske predaje.

RIJEKA

U ksahiti se slavi meu boicama i rijeka Sarasvat. Posveena su joj 3 himna: RS 6, 61; 7, 95; 7, 96. Slavi se kao rijeka, kao boica plodnosti, kao ratnika boica i kao boica (pjesnikih) natjecanja, boica pjesnitva.

U staroiranskoj Avesti ponajvie joj odgovara velika boica Ardv Sr Anhit Mokra Snana Neokaljana koja se slavi u Yatu 5. Ona se jo zove i av. Rah, a takvoj joj odgovara vedska rijeka Ras, koja se spominje npr. u RS 10,108, himnu o sukobu Indre, kojega tu zastupa kuja Saram, s Paiima (mit o Vali) u kojih je nanjuila Indrine krave; Ras se spominje i drugdje.

Ta imena rijeka, dakle hidronimi, najei su tip toponima u vedskim i avestikim tekstovima. Arijci, pa tako i Indoarijci, bili su jo nomadi, putovali su sa stokom i konjima; gradova nisu imali, planine su im na putu bile prepreke i izvor rijeka, a rijeke (ap, pas, av. p, novoperz. ab) putovi i izvor ivota. Hellnski izvori (Ptolemaij, Geographia 5,8) spominju ime kao ime Volge, a to e biti iranska Rah / Rah, vedska Ras. Njenu e ulogu vjerojatno potom preuzeti Sarasvat, av. Haraxvait / stperz. Harahuvat u Arakhosiji. Potom e Indoarijci, saavi na Indijski potkontinent, ondje nazvati rijeku izmeu Pajba, Petorjeja koje se slijeva u Sindhu Ind, i Doba Dvorjeja Gage i Yamune, opet Sarasvat. Tako nam imena vodeih svetih rijeka u svetim indoiranskim tekstovima opisuju put Arijaca, a potom Indoarijaca, od podruja uz Kaspijsko more, preko visoravni dananjega Afghanistana, do sjeverozapadne Indije.

Slaveni su esto nasljeivali imena rijeka: keltska, ilirska, grka, latinska i dr.. Pritom se vie rijeka na podruju koje su zauzeli zvalo po iranskome (skitskome) imenu za vodu ili vlagu: Don, Dnjepar, Dnjestar (usp. i kelt. Danu(v/b)ius, usp. ved. dnu-), ili su, na primjer, skitsku rije za vlagu Rah / Rh naprosto preveli kao Volga Vlaga. Tee je nai izvorno slavenska imena veih rijeka. Ipak, utvreno je da je jedan hidronim slavensko sveto ime za rijeku ili rjeicu koja bi davala vodu i, moda,


pokretala rnove, rvnje (za rtvu, ili za ito / hranu?): rnovnica, i ono se (u Hrvatskoj) prepoznatljivo javlja na mjestima uz toponime Perun ili Veles.14

Sama se Sarasvat slavi ovako.

RS 6.61 Sarasvat (Bharadvja; jagat, gyatr i dr.)

(502)6.061.02a iy mebhir bisakh ivrujat snu gir tavibhir rmbhi |6.061.02c prvataghnm vase suvktbhi srasvatm vivsema dhtbhi ||

2. Ova je, kao rova lopoevih korijena, probila hrbat gora hueim silnim valima.Izbijajuu u onkraju Sarasvat na pomo pridobijmo uvidima ljeporjekima!

6.061.08a ysy anant hrutas tve carir arav |6.061.08c ma crati rruvat ||

8. Koje beskrajna, nekriva, hitea, gibljiva, preburnanavala srlja riui.

6.061.11a papr prthivni ur rjo antrikam |6.061.11c srasvat nids ptu ||

11. Ispunivi zemaljska prostranstva, iroko nebo (?), ozraje,neka Sarasvat uva od pokude!

14 Manje je sigurno da su davali rijeci punoj meandara i movara mora ime Morava (poput jezerovite, jezerave Saras-vat-); obino se misli da je to slavenska varijanta od (moda predindoeuropskoga) imena, u lat. obliku Marus ili pak Margus, ali nije iskljueno da je slavenska puka etimologija rijeci imena Margus dala smisleno ime Morava.


RS 7,95 Sarasvat (i Sarasvat 3) (Vasiha; triubh)

(611)7.095.01a pr kdas dhyas sasra e srasvat dharam yas p |7.095.01c prabbadhn rathyeva yti vv ap mahin sndhur any ||7.095.02a kcetat srasvat nadn cir yat girbhya samudrt |7.095.02c ry ctant bhvanasya bhrer ghtm pyo duduhe nhuya ||

6.061.05a ys tv devi sarasvaty upabrt dhne hit |6.061.05c ndra n vtratriye ||

1. Bujicom hraneom tekla je ta Sarasvat koritom kao tuani15 bedem, ide kao kolna cesta pretjeui sve druge rijeke monou kao struja.

2. Jedina je (to) umjela Sarasvat od rijeka ista ide iz gora sve do mora, motrei blaga svijeta irokoga maslo, mlijeko izmuze Nhui.

5. Koji te, nebesnice Sarasvat, prizivlje kada je bogatstvo izloeno,kao Indru pri svladavanju Vtre (zaprjeke).

RS 7,96 Sarasvat (i Sarasvat 4-6) (Vasiha; bhat, gyatr i dr.)

(612)7.096.01a bhd u gyie vco asury nadnm |7.096.01c srasvatm n mahay suvktbhi stmair vasiha rdas ||7.096.02a ubh yt te mahin ubhre ndhas adhikiynti prva |7.096.02c s no bodhy avitr martsakh cda rdho maghnm ||7.096.03a bhadrm d bhadr kavat srasvaty kavr cetati vjnvat |7.096.03c gn jamadagnivt stuvn ca vasihavt ||

1. Uzvienu rije pjeva: Gospodarica je rijeka!Veliaj, Vasiho, Sarasvat hvalama ljeporjekima (i) dva svijeta!16

2. Kao to Prui tvojom mou pribivaju pri obama socima (somi i mlijeku?), takva nam budi pomonica, (ti to si) druica Maruta: potakni tedrost darodarnih!

15 tj. bronani16 Sarasvat valjda spaja dva svijeta: tee s Neba na Zemlju.


3. Neka blagodarna Sarasvat blago stvori: gostoljubiva (to) umije, bogata kobilama, opijevana kao od Jamadagnia, slavljena kao od Vasihe.

U tim se primjerima opisuje rijeka Sarasvat kako tee sa svom svojom silinom, kako tee s gora prema moru (ili stjecitu voda), kako povezuje ispunjajui svjetove, kako vidi bogatstva svijeta i donosi ih, kako daruje mlijeko i maslo plemenima i vladarima, npr. Nhui na njenim obalama, dakle, pasu krave (i kobile) i kako se oko nje izvode obredi kakve prinose Prui prinosei rtve (some i mlijeka?...) te kako ju pritom slave pjesnici poput Jamadagnia i Vasihe.

Ako se sjetimo npr. rnovnica u Slavena, Hrvata, one izmeu Splita i Poljica, ili one uz Povile blizu Novoga Vinodolskoga pri poluotoku Velesu, vidjet emo da su se i u njih, ini se, povezivali rijeka, mit (o boju Peruna i Velesa; usp. RS 6,61.5: Indra i Vtra) te rtveni obredi i stoka.17

ZORA

U ksahiti je boici Zori, Uas, posveeno 20-ak himana, a spomenuta je 300-tinjak puta. Uz njeno tovanje veu se natjecanja trkaim kolima i pjesnika natjecanja te stjecanje blaga. Ona donosi svjetlo, otpoinje dane, mjesece i godinu, daruje mir i poklanja plodnost. I sama raa Sunce, ili Sunce i Mjesec, vie puta pod skrovitim imenima (tako se ona zove Saray Hitra ili Sry Sunica, a njena djeca Avini, nebeski Konjici; Yama i Yam Blizanac i Blizanka i dr.); u takvim sluajevima metaforiki joj se, kao keri Neba ili Tvara ili Savitra, kao dragi ili suprug (tim redom) javlja Srya Sunce, Vivasvant Rasvjetlica (ime Sunca) ili Soma (biljka i pie besmrtnosti koje se od nje pravi, ali i nebeski bog: u RS ee Sunce, ali gdjekada i Mjesec, jer se u oboma moe zamisliti pie besmrtnosti / neumrlosti Sunce ga pije sa Zemlje i vraa u rijekama i kii, a Mjesec ga prima i moda vraa u rosi, koju Avini otresaju medenim biem).18

17 U vezi upravo s time od niza mjesta u djelima Katiievima posebno vrijedi pogledati Katii (2008.), 313-326: Veles kao Vtra ispod Povila kod Novoga Vinodolskog. Katii je svoja filoloka istraivanja obogatio terenskim utvrivanjem mitskih toponima kao tragova starih svetita. Pri tome je cijelu istraivaku skupinu vodio po istraivanim lokalitetima Tomo Vinak koji terenski rad ili neke njegove rezultate zorno opisuje u lanku Vinak (2006.) i uvodu Vinak (2011.).

18 V. Jei (1987.), 179-195; madhuka medeni bi: 50.


Evo gdjekoji primjer kako se Zora slavi u ksahiti:

RS 5,80 Uas (Satyaravas treya; triubh)

4345.080.01a dyutdymnam bhatm tna tvarm arupsu vibhtm |5.080.01c devm usa svar vhantm prti vprso matbhir jarante ||

1. Sviuim putom iduu, po pravdi rastuu, pravdovitu, razgranjujuu, rumenozraku (?) nebodnevnicu Zoru, dok dovozi sunce, mislima svojim srhoznalci dozivlju.19

RS 1, 124 Uas (Kakvant Dairgatamasa; triubh)

1241.124.01a u uchnt samidhn agn udyn srya urviy jytir aret |1.124.01c dev no tra savit nv rtham prsvd dvipt pr ctupad itya ||1.124.02a minat daviyni vratni praminat manuy yugni |1.124.02c ym upam vatnm yatnm pratham v dyaut ||1.124.03a e div duhit prty adari jytir vsn saman purstt |1.124.03c tsya pnthm nu eti sdh prajnatva n do minti ||1.124.07a abhrtva pus eti pratc gartrg iva sanye dhnnm |1.124.07c jyva ptya uat suvs u hasrva n rite psa ||1.124.08a svs svsre jyyasyai ynim raig paiti asy pratickiyeva |1.124.08c vyuchnt rambhi sriyasya aj akte samanag iva vr ||

1. Zora granjujua kad se oganj rasplamsava, i uzlazee Sunce, irom upre svjetlo. Nebesnik nam Bodrica (Savitar) potae dvonoca, etvrenonoca potae poi za poslom.2. Ne umanjujua zavjete nebesnike, a umanjujua (unaprijed) vijeke ljudske,20 najblia od prolih, u stalnu slijedu, od doiduih prva Zora se razasja.21

19 Tj. pjesnici koji znaju, osjeaju srh, svetu jezu nadahnua u susretu s boanstvom. Usp. Jei, M. (1987.), 105.

20 Zora je uvijek mlada, zakoni su boanski uvijek u snazi (a ovdje pjesnik smjera i posebno na neumanjivanje smjerova i mjera Suneve putanje i dana; v. iduu kiticu), no ljudi su svaki dan stariji i vijek je pred njima sve krai.

21 Iako to vrijedi za svaku zoru, osobito vrijedi za novogodinju Zoru da je najblia od prolih, a prva od iduih, da je na granici izmeu jednih i drugih (koje tada ine dvije jasno razlikovne skupine pripadaju razliitim godinama); pritom je vanije da je prva od iduih.


3. Ta se ki Neba nasuprot (nama) pokaza odijevajui pomna svjetlo s istoka. Put pravde slijedi ona pravo, kao da provia, ne manji ve smjere.22

7. Kao ena bez brata, ona ide suelice muevima, kao da se popela na sjedalo kola da stekne blaga. Ko ena muu, zrae ureena,23 Zora, kao da se smijei, razgre grudi. 24

8. Sestra sestri25 starijoj (rodno) mjesto pusti. Odlazi od nje kao ona s kojom e se ponovo vidjeti. Zraei zrakama Sunca, mae se (Zora) mau kao ene (Thieme: drutva?) koje idu na sastanak.

RS 1,113 Uas (Kutsa; triubh)

1131.113.01a id rha jyti jytir gc citr praket ajania vbhv |1.113.01c yth prst savit savya ev rtry use ynim raik ||1.113.05a jihmaye critave maghn bhogya iye ry u tvam |1.113.05c dabhrm pyadbhya urviy vicka u ajgar bhvanni vv ||1.113.07a e div duhit prty adari viuchnt yuvat ukrvs |1.113.07c vvasyn prthivasya vsva o adyh subhage v ucha ||1.113.12a yvayddve tap tej sumnvr snt ryant |1.113.12c sumagalr bbhrat devvtim ihdya rhatam v ucha ||1.113.14a v ajbhir div tsv adyaud pa k nirja dev va |1.113.14c prabodhyanty arubhir vair u yti suyj rthena ||1.113.15a vhant piy vryi citr ket kute ckitn |1.113.15c ym upam vatn vibhtnm pratham v avait ||1.113.16a d rdhuva jv sur na gd pa prgt tma jytir eti |1.113.16c raik pnth ytave sriyya ganma ytra pratirnta yu ||1.113.19a mt devnm diter nka yajsya ketr bhat v bhhi |1.113.19c praastikd brhmae no v uch no jne janaya vivavre ||

22 Smjerovi su istok i zapad, jug i sjever, a onda i gore i dolje. Ova Zora ne manji vie mjere ili smjerove: s njom poinje podizanje (Zore i Sunca) prema sjeveru i prema gore, ona je Zora za zimskoga suncovrata. Put pravde (ili kozmikoga reda) jest Suneva putanja. V. Jei (1987.), 189-191.

23 Ili: lijepo odjevena. Usp. RS 10,71.4. V. dalje.24 Inae bi to inio njen brat. Tu se Zora prvo pojavljuje u svojoj velianstvenosti, slina ratnici s kola koja se suoava s ratnicima, a potom u svojoj dragosti, slina supruzi koja prilazi muu.

25 Tj. No Zori. Dan u vedsko doba poinje Zorom, a zavrava Nou: valjda je zato Zora starija.


1. Dolo je ovo svjetlo, najljepe od svjetala. Rodi se zamjetan predznak (dana) koji razrasta. Kao obodrena / roena radi Bodriina bodrenja / poraanja tako No Zori prepusti mjesto.5. Blagodarna, ti si na kretanje onomu koji se vodoravno ispruio, ti si na traenje blaga, na traenje hrane, slabovidnima na razgledanje nairoko. Zora probudi sva bia.7. Ta se ki Neba nasuprot (nama) pokaza iroko zraei, mlada, sjajno odjevena. Gospodarei svim zemaljskim sjajem, o blagoudjelna, danas i ovdje irom grani!12. Pravdorodna uva pravdu klone mrnje, ljubavi puna, pokreui one (zore) s dobrim sinovima (Suncem i Mjesecem), blagoznamena, bozma gutljaj nose, ovdje se sad, Zoro najljepa, ozari!14. iroko s mastima bljesnu u okvirima vrata Neba. Razgrnu crnu odjeu boica. Budei dolazi Zora s rumenim konjima na lakopregim kolima.15. Dovozei cvatne darove po izbor, zamjetni znak tvori davi se zamijetiti. Najblia od prolih, u stalnu slijedu, od razgranjujuih prva Zora irom svanu.16. Diite se, dah nam ivota prie. Otide tama, prilazi pak svjetlo. Put je prepustila, nek Sunce grede. Tamo smo, gdje produuju vijek stigli!19. Kao majka bogova, lice Odrjehe (Aditi), znak rtve, visoka iroko sini! Odajui hvalu naoj basmi, razgrani nam! Narodi nas u narodu (bogatome) svime na izbor!

U navedenim se primjerima istie doivljaj sviue Zore, njen sjaj i ljepota, njena vjena mladost. Ona se suprotstavlja sestri Noi koja joj ustupa mjesto. Die se visoko, osvaja kao ratnica s kola. Ali i prilazi ljupko kao supruga muu. Mnogi izrazi njene privlanosti upuuju na njenu mitsku ulogu kao dragane ili nevjeste koja bira ili e dobiti mua. Opisuje se stalni slijed zor, ali i Zora koja je prva od iduih i koja vie ne umanjuje smjerove na obzoru: Novogodinja Zora. Ona produuje vijek svijetu: otpoinje novu godinu. Ali i umanjuje vijek smrtnicima! Zora sve budi: die one koji su legli, potie bia na traenje hrane, ljude na traenje blaga. Budui da potuje pravdu, ide njenim putom, ona je i lice (vidljivi znak nevidljive) Aditi.

Posebne vidove mita o Zori kao materi dvaju blizanaca, bilo Avina bilo Yame i Yam, ne pruaju, meutim, himni Uasi pod tim opim imenom, nego pod skrovitijim, posebnijim i sveanijim imenima Saray Hitra i Sry Sunica. Razlog je tomu to Uas moe biti svaka zora, a Saray i Sry vedska su imena Novogodinje Zore! Ona svie za mlaaka


o zimskome suncovratu. A novomjesena Zora koja svie za svakoga mlaaka zove se u ksahiti Snt.26 Sve se to u vedskome pjesnitvu tanahno razlikuje. 27

Zanimljivo je da se u dosta zagonetnome himnu posveenome Saray Zora udaje za Vivasvanta i raa Avine, a u himnu Sryi isti se dogaaj metaforiki opisuje tako da se udaje za nebeskoga Somu, a Avini su joj snuboci! To pokazuje kako su vedske mantre ivo mitsko miljenje, puno zagonetnih i izmjenljivih metafora, a nisu mitologija u smislu pripovijedanja utvrenih mitova kao pria.28

RS 10,17.1-2 Saray i drugi nebesnici (Devaravas Ymyana; triubh, anuubh)

(843)10.017.01a tv duhitr vahat koti td vvam bhvana sm eti |10.017.01c yamsya mt paryuhymn mah jy vvasvato nana ||10.017.02a pghann amtm mrtyebhya ktv svarm adadur vvasvate |10.017.02c utvnv abharad yt td sd jahd u dv mithun saray ||

1. Tvaar pravi svatove svojoj keri. Svijet se cio na glas taj sakupio.Yamina mati voena sred svata, nestaje ena veljeg Vivasvanta.

2. Sakrie ju bessmrtnu smrtnicima, suarnu stvoriv (ozlativi ju), dadu Vivasvantu. Konjike raae kad sve to bjee, dva blizanca otputae tad Hitra.29

Tu se zora Saray Hitra javlja kao ki Tvara Rezbara (tj. Tvorca). Stoga se sav svijet na to sakupio. Ona se (unaprijed) zove Yamina mati, to upozorava na to da se prizor zbiva na jugu jer je Yama ime boga (Sunca) kada je na jugu (to je ujedno i smjer prema pretcima i mrtvima), a to ve smjera na zimski suncovrat. No voena sred svata, ona nestaje, zapravo ju nebesnici sakrie smrtnicima uinivi je istoarom s muem Vivasvantom

26 V. Jei, M. (1993.).27 irok svjetski (laurazijski) kontekst mitskomu miljenju i mitologiji nastoji ocrtati nova velika sinteza velikoga vedologa, ali i poredbenoga jezikoslovca i mitologa, Michaela Witzela (2012.). V. o (novogodinjoj) Zori str. 139-141.

28 V. Jei M. (1987.), 35-47, 103-123.29 Jei M. (1987.), 180.


(prizvuk: zlatnom poput Sunca pa se ne vidi). Tada raae Avine Konjike (dvojicu na istim kolima), tj. Sunce i Mjesec u konjunkciji jer se radi o poetku mjeseca na mlaak: oni se pojavljuju zajedno na nebu poslije zore, a zora je tada ve nestala. Izraz dva blizanca semantiki upuuje ne samo na Avine, nego i na (ve spomenutoga) Yamu i njegovu blizanku Yam (takoer Sunce i Mjesec u drugaijoj slici).30 Svadba se Saray, dakle, zbiva na mlaak o zimskome suncovratu. Tada Tvorac obnavlja svijet.

RS 10,85,1 Sryina udaja, Soma i drugi nebesnici, mantre za vjenanje (Sry Svitr (!); anuubh, triubh, jagat, urobhat)

10.085.01a satynttabhit bhmi sryea ttabhit dya |10.085.01c tnditys tihanti div smo dhi rit ||10.085.02a smendity balna smena pthiv mah |10.085.02c tho nkatrm em upsthe sma hita ||10.085.03a smam manyate papivn yt sampinti adhim |10.085.03c sma ym brahmo vidr n tsynti k can ||10.085.04a chdvidhnair gupit brhatai soma rakit |10.085.04c grvm c chvn tihasi n te anti prthiva ||10.085.05a yt tv deva prapbanti tta pyyase pna |10.085.05c vy smasya rakit smnm msa kti ||

1. Istinom je poduprta Zemlja, Suncem je poduprto Nebo, po pravdi stoje ditye, o nebo je Soma oslonjen.2. Po Somi su ditye snani, po Somi je Prostranica (Zemlja) mona, a Soma je smjeten u krilu onih nonih zvijea.3. Kada zdrobe biljku, misli tko za sebe da je popio Somu. Somu kakvoga znaju brahmani, toga ne blaguje nitko!4. Skriven sredstvima (razredbama) za pokrivanje, Somo, uvan od Bhatinih (pratilaca?), ti stoji sluajui rvnje, ali te ne blaguje pozemljar!5. Kada te nebesnici popiju, potom ti opet nabuja. Vjetar je uvar Somin. Mjesec je obrazac godin.

U tome se uvodu u himan tumai tko je mladoenja Srye Sunice. To je nebeski, ne zemaljski Soma, ni biljka ni istijeteni sok. Kitice 4 i 5 ukazuju da se u ovome odlomku Soma shvaa kao Mjesec, a ne kao Sunce:

30 V. Jei, M. (1987.), 169-170 i 181-182.


Mjesec za mlaaka skrivaju Suneve zrake, uvaju ga Brhate (moda izvedeno ime od atributa Zore Bhat Visoka: Zorini srodnici, ili pomagai, ili konji (zrake)...? To nije lako utvrditi.). Za Mjesec se kae da se kao posuda puni somom dok raste, a da nebesnici piju somu dok Mjesec opada. Napokon, Mjesec odreuje razdoblje mjeseca, a ono je jedinica ili obrazac od kakva se grade godine. Uostalom, mjesec poinje mladim Mjesecem, a vedska godina mladim Mjesecem i mladim Suncem o zimskome suncovratu. To e se vidjeti i dalje iz ovoga himna.

10.085.09a smo vadhyr abhavad avnstm ubh var |10.085.09c sry yt ptye santm mnas savitdadt ||10.085.13a sryy vahat prgt savit ym avsjat |10.085.13c aghsu hanyante gv rjunyo pry uhyate ||10.085.14a yd avin pchmnv yta tricakra vahat sryy |10.085.14c vve dev nu td vm ajnan putr pitrv avta p ||

9. Soma bijae enik njoj, snuboci obadva Avina, muu kad dade Sunicu Bodrica srcem kliktavu.13. Krenu svati sa Sunicom, otputae ih Bodrica. Stoku kolju o aghama, o arjunima svadbuju.31

14. Kad dooste, Avini, trokolicom, pozvani na svadbenu povorku Sunice, svi nebesnici to vam priznae, a Pan vas sin odabra za dva otca.

U ovome se himnu Sry zove kerju Savitra Bodrice / Pokretaa / Poticatelja (


as u koji Avini dolaze svojom trokolicom po Sryu. A i Pan, bog cvata, dobrobiti i putova, smatra Avine svojim otcima: oni ga raaju, njihovim dolaskom poinje njegov put. Posebna je zagonetka trokolica, kola Avina s trima tocima, od kojih svi brahmani znaju dva, ali trei, skriven, znaju samo pravoznalci (addhti).

Ovo to slijedi mislim da nije odgonetka toga to su tri toka kola Avina, ali da jest odgonetka toga to su dva Avina; odjednom se opisuju kao djeca iako u prethodnome tekstu himna nisu djeca Zore, nego snuboci:

10.085.18a prvpar carato myyaita krantau pri yto adhvarm |10.085.18c vvny any bhvanbhica tr any viddhaj jyate pna ||10.085.19a nvo-navo bhavati jyamn hn ketr usm ety gram |10.085.19c bhg devbhyo v dadhty yn pr candrms tirate drghm yu ||

18. Sad sprijeda, sad straga gredu njih dva djeteta, s mjerom, zaigrana rtvu ophode. Svekolike svijete jedan promatra, drugi doba dijeli, raa se iznova.19. Uvijek opet novim biva raajui se. Kao znak dan grede ispred zor. Dolazei, razdjeljuje nebesnicima udjel. Mjesec protee dug vijek unaprijed.

Dva djeteta, jer se raaju na poetku mjeseca i na poetku godine, idu sad sprijeda sad straga s mjerom i ophode rtvu. Mjesec zaostaje za Suncem pa se prije mlaaka jo vidi kratko prije izlaska Sunca (ispred), a poslije mlaaka zaostaje za njim pa se jo vidi kratko nakon zalaza (straga) kao tanak srp, a svake idue noi sve due i sve puniji, do utapa koji je na nebu u vrijeme suprotno Suncu. Sunce motri sve svjetove, a Mjesec dijeli doba i, nakon to umre, raa se iznova u novom mjesecu. Kao znak dan ide ispred zor dok ne zaostane za njima. Nebeskim (zvijezdama) dijeli udjel putujui kroz 27 (28) zvijea. Zaostajui (poslije utapa) produuje vijek tame (udjel zvijezda) u noi.

U pretkranskoj slavenskoj predaji boica Morana / Mara ima neke crte koje odgovaraju Zori. Tako pjeva poznata jurjevska pjesma iz Turopolja iz zbirke Vinje Huzjak (1957.), koju u razliitim varijantama navode i Nodilo (21981.) i Miklaui (1994.), a viekrat ju navodi i Radoslav Katii (2010.)33:

33 Katii R. (2010.), 131-139.


Mlada nevesta po gradu ee tira les! (v. l. kirales)Po gradu ee, govorit nee tira les!Govorit nee, deverke budi tira les!Devet deverkov kakti brajenkov tira les!... I se su divojke zamu otile tira les!I sama ostala Mara divojka tira les!I Mara ima zlatnu jabuku tira les!

(Miklaui 1994., 103)

Ima mnogo tekstova s podudarnim motivima u hrvatskoj i junoslavenskoj, zapadnoslavenskoj i istonoslavenskoj usmenoj predaji.

Tu se Morana pod kranskim imenom Mara javlja kao mlada nevjesta a Zora je uvijek mlada i prototip je ljudskih nevjesta u Vedama, osobito u RS 10,85. Mara treba poi za mua, kao i druge (Zore) prije nje. Sjetimo se svih prolih Zora iz vedskih himana, od kojih je ona to se slavi najblia, a od iduih je prva. Upravo je sveta svadba najprepoznatljiviji motiv koji povezuje slavensku Moranu i vedsku Zoru, osobito pod skrovitim i sveanim imenima Saray i Sry.

Ona dri u ruci zlatnu jabuku, kao to Uas donosi Sunce. Vedska je Zora ki vrhovnoga boga, Dyausa ili Tvara ili Savitra, a

u Slavena je to Perun. Njegova je ki Morana / Mara. (To je pomak koji u kahiti jo nije potvren.)

I u Vedama Zora moe doi iz dvora njegovih:

RS 7,76 Uas (Vasiha; triubh)

7.076.02a pr me pnth devayn adrann mardhanto vsubhir ktsa |7.076.02c bhd u ketr usa purstt pratcy gd dhi harmybhya ||

2. Preda mnom se kazae puti boji, neumorni, sjajima okrjepljeni. Na istoju se barjak Zore javi, ususret je dola iz dvora tvrdih.

Kao to Zora budi sva bia, u ajgar bhvanni vv (RS 1,113,5d), tako i Mara budi devet deverkov, kakti brajenkov. Mlada koja budi druge vrlo je prepoznatljiv atribut Zore.


Osim toga, Uas je uvijek mlada kao to su i zakoni boanski uvijek u snazi, ona boanske zavjete ne umanjuje, ali umanjuje ljudske vijeke jer su ljudi svaki dan stariji i vijek je pred njima sve krai. Tako se Zora zove i ajr nestarea i amt bessmrtna, (1,113.13), ali i jaryant postarujua smrtnike (1,92.10; 1,179.1); moda se u slavenskoj predaji draga ili mlada Jarylova / Jurjeva i zato zove Morana / Mara jer (postupno) mori smrtnike; uostalom, ako daje umoriti Jaryla, ona mori ivotnu snagu u godini (a s godinom je usporeen i ljudski vijek). Pa i vedska je Saray mati Yame (Sunca na jugu), i time vjerojatno povezana sa svijetom mrtvih.34

To su samo neke naznake o bitnoj i dalekosenoj podudarnosti slavenske Morane s vedskom Uasi.

Dakle, velika vedska boica Zora ne odgovara velikoj slavenskoj boici Mokoi, nego Morani, a Mokoi odgovara boica Pthiv (Km). To je logino, ali je trebalo filoloki utvrditi na tekstu.

* *

U kranskoj je tradiciji, meutim, tovanje Zore metaforiki preneseno na Majku Boju pa nam je po tome ostalo na iv nain blisko. Taj prijenos uljepao je tovanje Bogorodice u pjesmama i na slikama, ali bitan mu je sadraj implikacija da je njen Sin Sunce. Tako itamo ve u Otkrivenju:35

Potom se u nebu pokaza velianstven znak: ena obuena u Sunce, Mjesec pod njezinim nogama, a na glavi joj vijenac od dvanaest zvijezda. Bila je trudna i vikala je u bolovima i mukama raanja. Zatim se pokaza drugi znak u nebu: velik Zmaj plamene boje sa sedam glava i deset rogova. Na glavama mu sedam kruna...I ona rodi sina mukarca koji e vladati svim narodima eljeznim ezlom. I njezino Dijete bi odneseno k Bogu i njegovu prijestolju, a ena pobjee u pustinju...36 1260

34 O Morani u Slavena v. Katii (2010.), 306 i d.35 Otkrivenje 12, Biblija, KS, Zagreb 1968;1969, str. 1159.36 Dok ovaj prvi dio odlomka ima podudarnosti s gvedskim opisima Zore, pojave Sunca na nebu i nestanka Zore (npr. RS 10,17.1-2), dotle dio koji slijedi ima strukturalne podudarnosti s vedskim mitom o sukobu Indre i ahia, zmaja. Oba motiva imaju vezu u Vedama u tome to se Indra raa u svetu no Ekaku, osam dana prije Novogodinje Zore (AS 3,10.12), i odmah u tome razdoblju pobjeuje u sukobu s Valom na dnu puta Pravde (tasya patha budhne: tj. o zimskome suncovratu) i time oslobaa Zoru i Sunce. Te su vedske svetkovine kalendarski podudarne s kranskim Boiem i Novom godinom. V. Jei, M. (1987.), gvedski himni, 178-195. Ima jo jedna knjievno-ikonografska podudarnost: ena obuena u Sunce u Otkrivenju ima Mjesec pod nogama, a to je mogue samo za konjunkcije Sunca i Mjeseca, tj. za Mladoga Mjeseca, dok se na spomenutu mjestu RS 10,17,7 kae


dana. Uto se zametnu rat na nebu koji je Mihael sa svojim anelima morao voditi protiv Zmaja. Zmaj i njegovi aneli prihvatie borbu, ali je ne mogoe izdrati. I mjesta za njih vie nije bilo na nebu. Bijae zbaen veliki Zmaj, stara Zmija koja se zove avao sotona, zavodnik cijeloga svijeta bijae zbaen na zemlju i bijahu zbaeni s njime njegovi aneli.

Ti usporedivi motivi zadravaju svoju ulogu u kasnijoj kranskoj tradiciji. Nalazimo ih i u srednovjekovnome hrvatskome pjesnitvu. Tako u pjesmi Rojstvo Marije Divi:37

(L)ki zora vstanui ishodit,k(a)ko luna krasna napiujet sei kako sunce nad vsa sv()tit seD()va ista.

Ili u pjesmi Danu se vsi ponizimo:38

Ti si suncem odivena,a zvizdami okruena,rajsko si ureenje.

Danas je poredba Bogorodice sa Zorom moda u Hrvatskoj najpoznatija iz pjesme patra Petra Perice Zdravo, Djevo, koja se oito osniva na Otkrivenju:39

Zdravo, Djevo, svih milosti puna, vjenog Sunca ogrnu te sjaj.Oko ela zvjezdana ti kruna, ispod nogu stenje pakla zmaj.

Rajska Djevo, kraljice Hrvata, naa majko, naa Zoro zlata,odanih ti srca primi dar, primi iste ljubavi nam ar!

da je Zora (pod imenom Saray) u tome trenu rodila Avine, tj. bogove Sunce i Mjesec (koji su zamiljeni na istim kolima, zato dva Konjika, tj. kolovosca), tj. u konjunkciji. V. Jei, M. (1987.), 169-170 i 181-182.

37 Rojstvo Marije Divi / Sequentia Nativitatis Mariae virginis Glagoljini misal MR 180, XV. st. , HrvSredPjes, 289, 13-16.

38 Danu se vsi ponizimo Korulanski latinini zbornik, XV. st., Osorsko-hvarska pjesmarica, HrvSredPjes, 297, 301, 82-84.

39 Nova crkvena pjesmarica, KS, Zagreb 1973, 236.


S takvim pjesnikim srhom prima pjesnik sveenik jo u 20. stoljeu Majku Boju, Zoru zlatu, dok dovozi sunce, i s takvim ju jo mislima svojim srhoznalci, pretvorivi srh u istu ljubav, dozivlju! A i novogodinja je Zora svetkovina Majke Boje u kranstvu. Tu je kranstvo sauvalo prastare vremenske liturgijske okvire, preuzevi ih od antike, i ispunilo ih novim poimanjem i novom osjeajnou.

RIJE

Jo se jednom na kraju vratimo tekstu ksahite iz 2. tisuljea pr. Khr.

Moemo pridodati da vedski umjetnici rijei metonimijski, preko prenesenih formula, prispodabljaju sa Zorom i boicu Rije, Vc. Pjesnici su vjerojatno pjevali pjesme nadahnuti Zorom, kako nam kae RS 5,80.1. Stoga se je po istovremenosti i izvoru nadahnua pjesnika rije mogla povezati sa Zorom.

Uostalom, da bi grka Musa mogla biti podudarna s vedskom Uas, odnosno da bi gr. ime izvorno moglo biti epitet boice Zore, gr. s / lat. Aurore / lit. Aura / stind. Uas ili stind. Bhat / stirski Brigid, ili stind. Srye / lit. Saul itd., istakao je ve Ranko Matasovi (1996.). Taj se je epitet u grkome osamostalio, ne pridijeva se vie s, i specijalizirao se je za njenu izluenu ulogu kao nadahnjivaice pjesnika.40 Meni se samo ini da bi njeno ime etimoloki moda bolje bilo izvoditi, ne od *montyeh

2 (< mti

misao, stind. mati), nego od *mon-dhh1-ih

2 u znaenju stavljaice u pamet

tj. nadahnjivateljice, kao to je vedska raddh vjera - stavljaica u srce.41

To povezivanje Vci i Uasi nije meutim mehaniko prenoenje formule, nego daje i dublji doivljaj rijei, pjesnike Rijei / Pjesni.

40 Matasovi R. (1996.), 164-172. Etimologija: 169. V. West, M. L. (2007.), 32. Tu semantiki pristup vie naglauje pamenje (mati Mus je Mnmosyn) nego nadahnjivanje. Tada bi se pozivi Musi morali prije shvaati kao pozivi neka pjevaa sjeti na tekst ili bar sadraj pjesme, nego neka ga nadahne za pjevanje i potakne mu misli. Mislim da je ovo drugo prikladnije (a ne iskljuuje ono prvo).

41 Glasovno slino (iako formalno i semantiki malo razliito: od kor. *mendh seinen Sinn worauf richten) izvodi etimologiju i Pokorny 1959, 31994, I.730 od *. Usp. glasovno *medh-yo-s, gr. ().


RS 10, 71 Vc (Bhaspati girasa; triubh)

10.071.04a ut tva pyan n dadara vcam ut tva vn n oty enm |10.071.04c ut tuvasmai tanva v sasre jyva ptya uat suvs ||

4. Jedan ni motre ne umotri Pjesan (Rije), drugi ni da sluaju ju uje, a nekom se razgrne i sama, ko ena muu zrae ureena.42

Tu se vidi prijenos formule s hvalopjeva Zori RS 1,124.7c. On nije mehaniki, nego dobro promiljen i proivljen i daje novu dubinu hvalopjevu Rijei / Pjesni: ona se doivljava kako zrai svjetlom kao Zora, i prilazi pjesniku, kao i Zora srhoznalcima, otkrivajui mu se kao ena muu!

To je i prikladna usporedba za otkrivanje rijei starodrevnih svetih tekstova kojim nas ve tridesetak godina obdaruje Radoslav Katii jer se njemu, i rijetkima prije njega poput V. V. Ivanova i V. N. Toporova, u tekstovima svih slavenskih i baltikih predaja otkrila davna sveta rije indoeuropskih korijena skrivena u njima, kako je drugi nisu dotad uspjeli vidjeti ni uti. Neka mu taj navod na kraju ovoga prinosa bude jo jednom izreena hvala!

42 Jei M. (1987.), 263.


Literatura

Atharvavedasahit (aka 1865. = 1942.) , izd. rpad Dmodar Stvalekar, Pr: Svdhyya-maala.

Bartholomae, Christian (1904.), Altiranisches Wrterbuch, Strassburg: Verlag von Karl J. Trbner; 1979.: Berlin New York: Walter de Gruyter.

Belaj, Vitomir (22007.), Hod kroz godinu, Zagreb: Golden marketing Tehnika knjiga.

Biblija. Stari i Novi zavjet, ur. Josip Tabak i Jerko Fuak, gl. ur. Jure Katelan i Bonaventura Duda (1969.), Zagreb: Stvarnost.

Geldner, Karl Friedrich (1951.), Der Rig-Veda. Aus dem Sanskrit ins Deutsche bersetzt von K. F. G., I-III; 1957.: IV, Namen und Sachenregister, von Johannes Nobel; Cambridge MA: Harvard University Press; London: Oxford University Press; Leipzig: Otto Harrassowitz.

Grassman, Hermann (1872., 31955.), Wrterbuch zum Rig-Veda, von H. G., 1955, Wiesbaden: Otto Harrassowitz.

Hrvatsko srednjovjekovno pjesnitvo (HrvSredPjes), ur. Kapetanovi, Amir (2010.), Zagreb: Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje.

Huzjak, Vinja (1957.), Zeleni Juraj, Zagreb: Publikacije Etnolokog seminara Filozofskog fakulteta Sveuilita u Zagrebu 2.

Ivanov, Vyaeslav Vsevolodovi & Toporov, Vladimir Nikolajevi (1974.), Issledovaniya v oblasti slavyanskih drevnostej, Moskva: Nauka.

Jei, Mislav (1987.), gvedski himni, Zagreb: Globus.

Jei, Mislav (1988.), The Transfer of Divine Attributes in the ksahit , Journal of Indo-European Studies, Vol. 16, Nos 1 & 2, Spring-Summer 1988, 127-152.; Indologica Taurinensia, Vol. XV-XVI (1989.-1990.), 145-175.

Jei, Mislav (1993.), O odnosu izmeu etimologije i kontekstualne semantike analize u vedolokoj i poredbenoj interpretaciji vedskoga teksta, Znanstveni skup o etimologiji odran 4. i 5. lipnja 1987. u Zagrebu, Zagreb: Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti, 57-71.


Jei, Mislav (2011.), Ka die goru Govardhanu: pobjeuje li to Veles Peruna u indijskoj predaji?, u: Perunovo koplje, ur. Pleterski, Andrej, Studia mythologica Slavica. Supplementa, Supplementum 4, Ljubljana: Zaloba ZRC, 99-107.

Katii, Radoslav (1973.), Stara indijska knjievnost, Zagreb, Nakladni zavod Matice hrvatske.

Katii, Radoslav (2008.), Boanski boj, Zagreb: Ibis grafika Katedra akavskoga sabora Opine Moenika Draga Odsjek za etnologiju i kulturnu antropologiju Filozofskoga fakulteta Sveuilita u Zagrebu.

Katii, Radoslav (2010.), Zeleni lug, Zagreb: Ibis grafika Matica hrvatska.

Katii, Radoslav (2011.), Gazdarica na vratima, Zagreb: Ibis grafika Matica hrvatska.

Macdonell, Arthur Anthony (1898.), Vedic Mythology, Strassburg: Grundriss der Indo-Arischen Philologie und Altertumskunde.

Matasovi, Ranko (1996.), A Theory of Textual Reconstruction in Indo-European Linguistics, Frankfurt am Main i dr.: Peter Lang.

Miklaui, Vojko (1994.), Plemeniti puti, Donja Lomnica.

Nodilo, Natko (21981.), Stara vjera Srba i Hrvata, Split: Logos.

Pokorny, Julius (1999, 31994), Indogermanisches etymologisches Wrterbuch, I-II, Tbingen Basel: Francke Verlag.

Rig-Veda. Das heilige Wissen (2007.), ur. Michael Witzel, Toshifumi Got, sur. Eijir Dyama, Mislav Jei, Frankfurt am Main Leipzig: Verlag der Weltreligionen Insel Verlag.

Rig Veda. A metrically restored text with an introduction and notes (1994.), ed. by Barend A. van Noten & Gary Holland, Cambridge MA: Department of Sanskrit and Indian Studies, Harvard University Press.


Vinak, Tomo (2006.), Perun i Trebia nad Moenicama, recentna etnoloka istraivanja, Moeniki zbornik, god. 3, br. 3, 2006., 129-139.

Vinak, Tomo (2011.), Sakralna interpretacija mitsko-povijesne batine rnovnice i Podstrane, u: Perunovo koplje, ur. Pleterski, Andrej, Studia mythologica Slavica. Supplementa, Supplementum 4, Ljubljana: Zaloba ZRC, 7-8.

West, Martin L. (2007.), Indo-European Poetry and Myth, Oxford New York i dr.: Oxford University Press.

Whitney, William Dwight (1905.), Atharva Veda Sahit (1905.), transl. into English with Critical and Exegetical Commentary by W. D. W., revised by Charles Rockwell Lanman, I-II, Cambridge MA: Harvard University Press, HOS; 41993.: Delhi: Motilal Banarsidass Publishers.

Witzel, Michael (2012.), The Origins of the Worlds Mythologies, Oxford New York i dr.: Oxford University Press.


The Goddesses of Earth, River, Dawn and Speech in Vedic Hymns and Their Slavic Counterparts(Summary)

In order to reconstruct Slavic pre-Christian sacred texts and myths on the basis of Slavic oral folklore texts, comparison with Indo-European heritage is necessary. It would thus be of great importance to investigate how the main goddesses are conceived of and celebrated in the texts of the ksahit and Atharvasahit, our most prominent control corpora, in order to ensure that our reconstructions of fomulae concerning Slavic goddesses are convincing. The Vedas celebrate the earth goddess Pthiv, wife of the sky god Dyaus. She is the Great Mother and, despite scant evidence, an examination of how comparable she is to the Slavic Moko is quite relevant. The most abundantly praised goddess in the Vedas is Uas, the Dawn, daughter of the Sky, consort or mistress of the Sun, and sometimes mother to two twin gods. Apart from these two divine figures, a river goddess Sarasvat, and the goddess of speech, Vc, are also prominent in the ksahit. A goddess under the name of Aditi, the personification of innocence or absolution from sin, is also mentioned as mother of the dityas, gods who protect moral institutions. It will be quite instructive to compare the Vedic cults of the goddesses Pthiv, Uas, and the river Sarasvat with the cults of Slavic goddesses, and to establish where and between which goddesses correspondences can be found. The cult of one of these goddesses, the Dawn, can be fruitfully compared to the cult of the Mother of God in Christianity, which has included a good deal of pre-Christian traditions.

Documents

Mislav Jezic Bozice u Vedskim Hvalopijevima