Ka�u da je za uspjeh dovoljna samo jednaosoba koja vjeruje u tebe. Nisam ni pomi�ljao dabih se mogao upustiti u pustolovinu preko Vele-bita u jednom danu. Pro�ao sam ga veæ nekolikoputa, uzdu� i poprijeko, autom i pje�ice, ali nika-da 76 kilometara, od Ba�kih O�tarija do Senja, ujednom dahu. No, ohrabren samo jednom reèeni-com èovjeka kojeg po�tujem, profesionalnogsporta�a, èlana prvog hrvatskog tima koji se oku-�ao u pustolovnoj utrci i organizatora, pokretaèa ipromotora tog novog sporta koji se nastanio i uHrvatskoj, odjednom sam se na�ao pred izazo-vom da se prijavim za Velebitski pustolovni treking.

Moram priznati da do tada nisam razmi�ljaoo tome. Ma jesam, ali sam znao da za pustolovnuutrku treba puno trenirati, dobro se fizièki pripre-miti i da æu se prijaviti jednog dana kad budem

spremniji. Ali eto, sada, tri tjedna prije poèetka,jedan èovjek, jedna reèenica i jedna misao kojaka�e da granice postoje samo u mislima ljudipokrenuli su ideju kod mene da ipak poku�am,pa makar samo zavr�io utrku, i zadnji ako treba,ali barem da zavr�im.

S prijateljem koji je odmah bio za akciju for-mirali smo tim i prijavili se za rekreativnu kate-goriju. Za pripreme smo imali samo tri tjedna.

Start je bio u subotu 12. srpnja 2003. s Ba�-kih O�tarija. Bilo je 40 prijavljenih timova. Ve-lika konkurencija prema�ila je sva na�a oèeki-vanja. Krenulo se vrlo o�tro, toèno u 12 sati, Pre-mu�iæevom stazom prema Alanu. Na Dabarskojkosi bili smo za jedan sat i deset minuta i to meðuprvih deset timova. Dr�ali smo dobar tempo go-tovo èetiri sata, bez odmora, vrlo �ustro i odlu-

èno. Nakon odmora nastupilaje prva kriza, no moj je tim-ski partner bio pun snagetako da je on vukao, a ja samvodio borbu sa samim so-bom. Motale su mi se raznemisli po glavi. Hodamo veæèetiri sata, dobrim tempom,meðu prvih deset timova smo,dobro poznam Velebit, ori-jentacija nam je odlièna - pami bismo mogli ne�to i na-praviti, mogli bismo uæi uborbu za neko mjesto, a ne dabudemo samo sudionici, pami to mo�emo.

Pro�ivljavam krizu, jedvahodam, kamenje bode u noge,

334 11, 2003

MITSKA PLANINA U JEDNOM DAHU

HRVOJE MI�KO, Kri�evci

V E L E B I T S K I P U S T O L O V N I T R E K I N G

Na startu na Ba�kim O�tarijama

HP - 11-2003e.qxd 21. 10. 03 09:56 Page 334

sunce pr�i po vratu, cedevita se ukiselila, zagri-jala, ne mogu je piti, ali moram - inaèe dehidra-cija. Htio bih stati, leæi, u�ivati u Velebitu, spu-stiti se do Radlovca, napiti se hladne vode s iz-vora u Mlini�tu, baciti oko na more, osluhnuti ti-�inu, prizvati uspomene na prvi susret s Velebi-tom, popeti se na �atorinu... ali za sve to sadnema vremena.

Vodim kolonu, pet �est timova iza nas, dr�etempo, isto toliko njih ispred nas, odvojili se i oti-

�li naprijed. Ako tako nastavimo mo�emo ih stiæi.Ispred nas je mnogo kilometara, mnogo sati hoda,odmori, noæ, neki æe i spavati, drugi æe se izgubiti.Mo�emo mi to, mogu ja to, izdr�i Hrvoje, bol jesamo u glavi, hodaj, bori se - govorim sam sebi,tje�im se i bodrim. Raspadam se od umora, a ipakrazmi�ljam o dobrom plasmanu na kraju, jedvahodam, ali imam sna�nu volju. Nevjerojatno jeto kada èovjek doðe do nekih granica i onda crpisnagu iz najsitnijih stanica. Prisjeæam se da je za-

11, 2003 335

PATOLOGIJA»PUSTOLOVNIH UTRKA«

U posljednje vrijeme su »pustolovne utrke«, okakvima je rijeè u ovom èlanku, zahvatile i na�e pla-nine. Iako je takav naèin »planinarenja« u oèitoj su-protnosti s onim �to se uèi u na�im planinarskim�kolama, prihvatio sam kao èlan uredni�tva da seèlanak tiska jer je zadatak èasopisa da obavje�tavao zbivanjima u planinama, ali uz primjereni komentar.

Èitajuæi ga lako je zakljuèiti da je svrha pu-stolovnih utrka dvojaka: uzbudljivo dogaðanje i po-stizanje rekorda. Tomu ne bi bilo prigovora kad ulo-�eni napori ne bi prelazili fiziolo�ke granice i uzro-kovali patolo�ke posljedice. Evo nekoliko citata kojito jasno dokazuju: pro�ivljavam krizu, jedva hodam,raspadam se od umora, bol u glavi, �uljevi na taba-nima, umirao sam, 21 sat bez spavanja, imam halu-cinacije, iæi br�e da se prije rije�i� muke, �uti, trpi ihodaj!

Ako je trkaè doista u svemu tomu u�ivao, mo-ram kao lijeènik pitati nije li tu rijeè o mazohizmu(tj. o u�ivanju u boli i patnji �to ih pacijent sam sebinanosi). Ta nova natjecateljska disciplina ima zaposljedicu upravo ono �to je u ekstremnim sporto-vima najgore, a to je nano�enje �tete vlastitu zdrav-lju, pa je stoga planinarima ne bismo mogli pre-poruèiti jer je temeljni cilj planinarenja unapreði-vanje zdravlja.

Èlanak æe na�im èitateljima poslu�iti da bi znalio èemu je rijeè ako negdje u planini susretnu ljudekoji bez daha, teturajuæi, suhih usta i mutna pogleda,jurcaju u strahu da ih netko ne prestigne. Neka imbude ako im je to doista u�itak, no planinarska orga-nizacija ne bi smjela takvu disciplinu prigrliti kaosvoju ne �eli li izgubiti status najzdravije grane tje-lesne kulture.

prof. dr. �eljko Poljak

PLANINARSTVO ILI NE?Na pitanje jesu li pustolovne utrke pozitivna ili

negativna pojava u na�im planinama i treba li ihuopæe smatrati planinarstvom (mo�da èak i novomplaninarskom specijalno�æu!?), nema jednostavnaodgovora. O tome se mo�e govoriti sa stajali�taplaninarske »ideologije«, psihologije, sociologije,GSS-a, sa zdravstvenog stajali�ta itd., a mi�ljenja izakljuèci uvijek æe biti dvojaki.

Na dosada�njim utrkama pokazalo se da naj-bolje rezultate posti�u oni koji imaju planinarskoiskustvo, a veæina sudionika na takvim natjecanjimasu upravo planinari. Zanimljivo je da svi koji su topro�li govore s odu�evljenjem o svojem pustolovnomiskustvu i mnogi to �ele ponoviti. Oèito je i da jeglavni cilj u�itak, premda neobièan, ali ipak u�itak.A dok god je cilj osobni u�itak, to je planinarstvo.Planinarstvo prestaje tek tamo gdje poèinje dokazi-vanje da je netko »bolji« planinar od drugoga, npr.zato �to je bio na Mont Blancu ili jer je uspio prijedrugoga dotrèati na cilj ovakve pustolovne utrke.

Jedno je od temeljnih naèela planinarske etikeprihvaæanje razlièitosti, tj. tolerancija. Svatko od nasplaninari iz posve drugaèijih razloga i u�iva u ne-èemu �to drugoga mo�da uopæe ne veseli. Netkou�iva u uspinjanju na himalajske vrhove, netko uzala�enju u podzemlje, netko radeæi u svom plani-narskom dru�tvu, a netko u pustolovnom utrkivanju.

Ovaj èlanak objavljujemo zato �to pri odabirupriloga za èasopis prednost ima ono �to je zanim-ljivo i kvalitetno napisano, a na èitateljima je da pro-sude sviða li im se ili ne sviða. Netko æe mo�da htje-ti iduæe godine i sam sudjelovati, a drugi æe temusmatrati proma�enom. No, u tomu i jest kljuè: komuse sviða neka prihvati izazov, a komu ne, neka upo-zna i prihvati razlièitosti.

Alan Èaplar

HP - 11-2003e.qxd 21. 10. 03 09:56 Page 335

ista sve moguæe i da su jedine granice one u mi-slima. Stvarno je tako!

Sedam je sati naveèer. Stigli smo na Alan kaoèetrnaesti tim. Super! Iznad svih oèekivanja.Odmaramo se, presvlaèenje èarapa, prvi �uljevi,pristi�u drugi timovi, jedemo, pijemo vitamine.Vadim iz ruksaka malu vreæicu. Pripremio samje za krizne situacije, tajni sastojci - ka�u da nemabolje energetske ploèice od �peka i èe�njaka.Gledam je i razmi�ljam trebam li je èuvati za

poslije. Ma fuækaj poslije, ako sad to ne pojedemmo�da tog kasnije neæe ni biti.

Kreæemo dalje. Penjanje od Alana do Premu-�iæeve, pa kroz Ro�anske do Zavi�ana. Naporno?Pa ja sam potpuno druga osoba. Jo� prije ne�tovi�e od sat vremena umirao sam, a sad jurim krozRo�anske kukove. Pun sam snage, presti�emotimove, jaki smo na uzbrdici, sporiji na spustu,letimo po ravnici, �urimo, pada noæ, mjesec jepun. Izvanredno! Nevjerojatno iskustvo. Ro�an-

336 11, 2003

Planinarim nekih desetak godina. Cijelo to vri-jeme Velebit mi je posebna prièa, svojevrsna opse-sija. Jer sam èlan PDS »Velebit«, jer mi je prvo pra-vo planinarenje bilo na Zavi�an, jer je tako lijep itih, divlji, raznolik. Oduvijek sam se èudio kako jeto dugaèka planina, protegnuta, upravo izaziva daje se proðe od jednog na drugi kraj. Kad sam doznaoda je �imun Cimerman, organizator pustolovnihutrka, najavio hodaèku utrku od 150 km od Pak-lenice na jugu do Senja na sjeveru odmah sam za-grizao. Kako je trka zami�ljena za dvoèlane timove,iz sigurnosnih razloga, sljedeæa je stvar bila naæiodgovarajuæeg partnera za tim. A to nije bilo te�ko.Samo mi jedan pada na pamet za ovo. Zovem Slobo-dana Soldu iz Beli�æa: - Bob, hoæemo na Velebit? -Idemo!

Na startu u Velikoj Paklenici skupili smo seujutro 11. srpnja. Promatrajuæi okupljene, odmahsmo vidjeli da su izostali neki dobri poznavateljiVelebita, nedostaju neka poznata imena sa sliènihplaninarskih utrka i malo smo razoèarani zbog toga.Tu su zato neki maratonci, ponajbolji na�i brdskitrkaèi, neki pustolovi, iskusni planinari, a i nekolikostranaca, koji su nam posvema�nja nepoznanica. Poopremi, zadubljenosti u karte i pristupu odmah izd-vajamo neke glavne konkurente od onih koji æe segadno provesti. Nisu svi svjesni �to nas èeka, du�inepred nama, te�ine noæne orijentacije, vruæine,te�koæe terena. Mi nikad nismo hodali toliko ukomadu, pa iako je staza malo kraæa od najavljenih150 km, ipak nam je to velik izazov. Zato smo se od-luèili za oprezan pristup, prvo polako, �tedljivo,pametno kroz noæ, a onda od O�tarija po gasu, akobude i�lo. (...)

Kada smo, nakon cijelog puta, konaèno s jedneuzvisine vidjeli Nehaj, na� cilj, preko nekoliko brda,izgledao nam je jako dalek. Stigav�i do Nehaja, prvosam pri�ao kuli da opipam je li prava, imao sam veæhalucinacije koliko sam dugo zami�ljao taj trenutak.Pru�am ruku partneru Slobodanu Soldi i od srca muèestitam, jer boljeg partnera ne mogu ni zamisliti.Pre�li smo tu mitsku planinu Velebit u jednom dahu,ba� kako i glasi slogan trke, bez spavanja, za 36 satii 22 minute. Odu�evljeni smo. Procijenio sam da æuse oporaviti i ponovo moæi potrèati za »samo« tje-dan dana, �to je stvarno dobar rezultat, imajuæi uvidu na �to su slièili ostali trkaèi drugi dan. Gleda-juæi nas na okupu kako �epamo uokolo, bu�enje iprevijanje �uljeva, bolne izraze lica, glavom su miprolazile scene s ranjenicima iz »Bitke na Neretvi«.Ja sam jo� dobro i pro�ao, potrgao jedan �tap za ho-danje, dobio samo dva �ulja na svakom stopalu i�arenu kvrgu na koljenu. Mala �teta za takvo veselje.

Drugo popodne popeo sam se na Nehaj i gledaoVelebit iza nas. U daljini se vidi neki vrh i raz-mi�ljam koji bi to mogao biti, sigurno neki na sred-njem Velebitu, tamo negdje na pola puta. Izgledajako daleko. Iznenada shvaæam da gledam tekobli�nji (zraènom linijom) Zavi�an, vrh na kojem sume juèer pitali »Kaj, jo� malo pa gotovo?«. Stresaosam se, konaèno shvaæajuæi koji smo put pre�li.Dolje su se pomalo okupljale druge ekipe, iz svihkonkurencija, preprièavale dogodov�tine i razmjen-jivale dojmove. Jo� jednom sam u sebi èestitaosvima koji su po�teno odradili posao, kao i onimakoji su samo poku�ali i iz raznih razloga odustali...vidimo se nagodinu na Velebitu.

Ivan Ferenèak

VELEBITSKI PUSTOLOVNI TREKING ILI »IMA JO� PUNO...«Rijeè pobjednika najte�e utrke (kategorija »Ultra«)

HP - 11-2003e.qxd 21. 10. 03 09:56 Page 336

11, 2003 337

ski kukovi obasjani mjeseèinom, Premu�iæevastaza bijeli se ispod na�ih nogu, u �umi mjesecsvijetli kao ulièna rasvjeta, uopæe ne vadimo von-derice. Pa sve se vidi. Pro�li smo Rossijevo sklo-ni�te, netko je tamo, vidi se svjetlo ispred kolibe,tihi glasovi, okolo ti�ina - prava idila. Opet sebude uspomene. Velebit je stvarno velièanstven!

Ali nemamo vremena stati. Ipak u�ivamo,u�ivamo na jedan poseban naèin. Tko ka�e da nemo�e� u�ivati u planini ako projuri� kroz nju?Do�ivljavamo Velebit na poseban naèin. Prola-zimo ga u jednom dahu, s unutra�njim krizama,ali s jedinstvenim osjeæajem i èovjekovom te�-njom koju svi mi imamo. Te�njom da se bude navrhu, da se bude prvi, da se pobijede sve slabostii sve mane. Biti Pobjednik! Tko to ne bi htio? Ko-liko god se borio da budem bolji od drugih, da nezaostajem, da pratim tempo i da doðem meðuprvima, shvaæam da se borim jedino protiv sebesamoga. A to je najte�a borba.

Na Zavi�an sti�emo prije ponoæi, za tri i polsata od Alana, kao deveti tim. Nakon pola sataodmora kreæemo prema Oltarima. Noæ je i bit æete�ko pratiti markaciju. Gledamo kartu, a poslu-

�io je i kompas. Za manje od dva sata sti�emo naOltare kao �estoplasirani tim. Natjeèemo se s jed-nim timom. Napeto je. Mi smo bolji u orijentaciji,a oni br�e hodaju tako da se izmjenjujemo u vod-stvu. Kad god bi oni zalutali, mi bismo bili is-pred, a kad bi oni na�li pravi put, opet bi nas pre-stigli. Taktiziramo, hodamo bez svjetla, skrivamose u mraku, tiho hodamo, pobjegli smo im, nada-mo se, a onda kao u horor filmu pojave se iznena-da iza nas. Sve smo bli�e cilju. Hodamo u smjeruVratnika do polja �uklja, a onda bismo se trebalipreko Trbu�njaka spustiti do Senja.

To je dionica koju smo èekali cijelo vrijeme.Noæ je, slabo markirani i uopæe nemarkirani puto-

http://www.adventurerace.hr/Hrvatski/Velebit/index_velebit.htm

HP - 11-2003e.qxd 21. 10. 03 09:57 Page 337

vi, orijentacija nam ide odlièno, vodeæi timovinisu daleko odmakli i sigurno æe se netko jo� iizgubiti - znaèi imamo velike �anse da stignemomeðu prva tri tima. Cilj nam je bio do �est satiujutro stiæi na cilj u kulu Nehaj. Ali, nismo izdr-�ali. Nismo vi�e mogli hodati, sjeli smo na cestui odustali od borbe za rezultat i vratili se svomprvotnom cilju zbog kojeg smo i do�li na utrku,

a to je da samo zavr�imo bez obzirana rezultat. To je bio psihièki faktori po tome se pobjednici razlikuju odsvih ostalih. Jer pobjednik nikad neodustaje i bori se do samog kraja, dozadnje kapi krvi i zato je pobjednik.Predali smo se prerano.

Dopuzali smo do kule Nehaj,sasvim polako, sa �uljevima, bolo-vima u koljenima, stopalima, zglo-bovima i saznali da smo deseti(osmo prolazno vrijeme). Zadovolj-ni smo. Drago nam je da smo za-vr�ili jer bilo je i mnogo onih koji suodustali. Ka�u da je u pustolovnojutrci èak i prvi korak hrabrost, svakisljedeæi predstavlja napredak. Za-vr�ili smo velebitski pustolovni tre-king za 21 sat, bez spavanja.

Iako ovaj treking nije pustolovna utrka, aliima nekih dodirnih detalja, drago mi je da sambarem nakratko osjetio duh pustolovnih utrka ipustolovnog natjecanja. Do�ivio sam Velebit naposeban naèin i stekao mnoga iskustva za kojavjerujem da æe mi poslu�iti u svakodnevnom �i-votu. Jer, na kraju utrke nitko nije isti kao prije.

Na kraju mogu reæi samo to daovo nije kraj. Ovo je tek poèetak,moj prvi korak prema pustolovnojutrci, ovo je moj novi planinarskipoèetak jer nakon pro�ivljenog is-kustva gledam drugaèije na plani-narstvo i na alpinizam, gledam dru-gaèije na �ivot. Bogatiji sam za jednoiskustvo, nove prijatelje, poznan-stva, poglede na svijet oko sebe...

Da, dobro smo odabrali imetima. Carpe diem! Iskoristi dan! Mismo ga zaista dobro, dobro iskoris-tili, a u pravom okru�enju, na Vele-bitu, u dru�tvu s avanturistima, vo-ðama, pobjednicima - a to su svi or-ganizatori i natjecatelji - to je zaistai moguæe.

338 11, 2003

Kratki trenuci predaha na Alanu foto: Ante Krstiæ

Najuzbudljiviji dio utrke: noæ na Velebitu foto: Iva Krstiæ

HP - 11-2003e.qxd 21. 10. 03 09:57 Page 338