Model licenciranja ravnatelja odgojno-obrazovnih ustanovanovebojeznanja.hr/UserDocsImages/Dokumenti za web... · Ekspertna radna skupina za provedbu 5. cilja Strategije obrazovanja,

Ekspertna radna skupina za provedbu 5. cilja Strategije obrazovanja, znanosti i tehnologije

1

Model licenciranja ravnatelja odgojno-obrazovnih ustanova

(Izvješće Ministarstvu znanosti i obrazovanja o ostvarenju 3. zadaće Ekspertne radne skupine za provedbu 5. cilja Strategije obrazovanja, znanosti i tehnologije)

Uredio: izv. prof. dr. sc. Stjepan Staničić, voditelj Ekspertne radne skupine za provedbu 5.

cilja Strategije obrazovanja, znanosti i tehnologije

Sadržaj:

1. UVODNA NAPOMENA .................................................................................................................................. 2

2. VAŽNOST RAVNATELJA U DRUGIM DRŽAVAMA I NJEGOV STATUS U HRVATSKOJ ........................................ 3

2.1. VAŽNOST RAVNATELJA ZA KVALITETU ODGOJNO-OBRAZOVNE USTANOVE ...................................................................... 3 2.2. POLOŽAJ I STATUS RAVNATELJA U HRVATSKOJ – PREDUVJETI ZA UNAPREĐENJE UPRAVLJANJA I RUKOVOĐENJA ..................... 4

3. LICENCIRANJE RAVNATELJA U FUNKCIJI UNAPREĐIVANJA KVALITETE RUKOVOĐENJA ................................. 7

3.1. VAŽNOST LICENCIRANJA ..................................................................................................................................... 7 3.2. ISKUSTVA DRUGIH DRŽAVA U LICENCIRANJU RAVNATELJA ........................................................................................... 8 3.3. POKUŠAJI U SMJERU LICENCIRANJA RAVNATELJA U HRVATSKOJ ................................................................................... 9

4. MODEL LICENCIRANJA RAVNATELJA – PRIJEDLOG ...................................................................................... 10

4.1. GRAFIČKI PRIKAZ AKTIVNOSTI U MODELU LICENCIRANJA POSTOJEĆIH RAVNATELJA......................................................... 10 4.2. OPIS MODELA LICENCIRANJA POSTOJEĆIH RAVNATELJA ............................................................................................ 11

4.2.1. Aktivnosti prije licenciranja i preduvjeti njihove izvedbe .................................................................... 11 4.2.2. Aktivnosti tijekom licenciranja i preduvjeti njihove izvedbe ............................................................... 13 4.2.3. Aktivnosti nakon licenciranja i preduvjeti njihove izvedbe ................................................................. 15

4.3. LICENCIRANJE BUDUĆIH RAVNATELJA ................................................................................................................... 16 4.4. RELICENCIRANJE - OBNOVA LICENCE RAVNATELJA ................................................................................................... 16 4.5. ULOGA NACIONALNOGA CENTRA ZA VANJSKO VREDNOVANJE OBRAZOVANJA U RAZVOJU I IMPLEMENTACIJI MODELA LICENCIRANJA

RAVNATELJA ............................................................................................................................................................. 17

5. PRIJEDLOG PLANA PROVEDBE LICENCIRANJA RAVNATELJA ........................................................................ 18

6. ZAKLJUČAK ................................................................................................................................................. 19

7. IZVORI ........................................................................................................................................................ 19

8. PRILOZI ....................................................................................................................................................... 22

8.1. ODLUKA O IMENOVANJU EKSPERTNE RADNE SKUPINE ZA PROVEDBU 5. CILJA STRATEGIJE OBRAZOVANJA, ZNANOSTI I TEHNOLOGIJE ................................................................................................................................ 22

Zagreb, prosinac 2016.


2

1. Uvodna napomena

Ministarstvo znanosti, obrazovanja i sporta Odlukom od 17. srpnja 2015. godine (KLASA: 023-03/15-04/00002, URBR. 533-26-15-0005) imenovalo je Ekspertnu radnu skupinu za provedbu 5. cilja Strategije obrazovanja, znanosti i tehnologije: unaprijediti kvalitetu rukovođenja u odgojno-obrazovnim ustanovama. Članovi i suradnici Ekspertne radne skupine koji su pridonijeli izradi modela licenciranja:

• izv. prof. dr. sc. Stjepan Staničić, voditelj, Filozofski fakultet, Rijeka • izv. prof. dr. sc. Vesna Kovač, zamjenica voditelja, Filozofski fakultet, Rijeka • dr. sc. Oleg Đaković, zamjenik voditelja, Agencija za odgoj i obrazovanje, Rijeka • dr. sc. Petar Bezinović, znanstveni savjetnik, Institut za društvena istraživanja, Zagreb • Maja Jukić, dipl. ing., Nacionalni centar za vanjsko vrednovanje obrazovanja, Zagreb • Mario Rogač, prof., Agencija za odgoj i obrazovanje, Zagreb • Vlade Matas, prof., Agencija za odgoj i obrazovanje, Split • mr. sc. Inga Seme Stojnović, Agencija za odgoj i obrazovanje, Zagreb • Suzana Hitrec, prof., Udruga hrvatskih srednjoškolskih ravnatelja, Zagreb • Nikica Mihaljević, prof., Hrvatska udruga ravnatelja osnovnih škola, Zagreb • Ljubica Banović, prof., Udruga učeničkih domova, Zagreb • Marijana Pernar, prof., Dječji vrtić Botinec, Zagreb • Vlado Prskalo, prof., Srednja škola M. A. Reljkovića, Slavonski Brod • Vesna Hrvoj Šic, prof., Ministarstvo znanosti, obrazovanja i sporta, Zagreb.

Temeljem navedene Odluke Ekspertna radna skupina dobila je tri zadaće: 1. izraditi standard zanimanja ravnatelja 2. izraditi nacionalni standard kvalifikacije za ravnateljsku profesiju 3. razviti model uvođenja sustava (re)licenciranja za stjecanje i zadržavanje dopusnice za rad ravnatelja u odgojno-obrazovnoj ustanovi. Ekspertna radna skupina ostvarila je prve dvije zadaće i 7. listopada 2016. godine Ministarstvu znanosti, obrazovanja i sporta dostavila prijedloge standarda zanimanja ravnatelja i prijedlog nacionalnoga standarda kvalifikacije za ravnatelje odgojno-obrazovnih ustanova. U ovome prilogu donosimo sažeti prikaz treće zadaće vezane uz licenciranje ravnatelja odgojno-obrazovnih ustanova. Osvrnut ćemo se na važnost ravnatelja za kvalitetu rada odgojno-obrazovnih ustanova i na licenciranje ravnatelja u funkciji unapređivanja kvalitete rukovođenja. Izložit ćemo model licenciranja postojećih i budućih ravnatelja koji predlaže Ekspertna radna skupina te plan moguće provedbe licenciranja ravnatelja. Zahvaljujem članicama i članovima Ekspertne radne skupine na predanome radu i dragocjenim doprinosima u ostvarenju zadaća. Posebnu zahvalnost dugujemo Nacionalnomu centru za vanjsko vrednovanje obrazovanja i ravnateljici Maji Jukić koja je osigurala svu potrebnu pomoć, pružala stalnu potporu i sustavno pridonosila kvaliteti rada Ekspertne radne skupine.


3

2. Važnost ravnatelja u drugim državama i njegov status u Hrvatskoj

2.1. Važnost ravnatelja za kvalitetu odgojno-obrazovne ustanove Ako se osvrnemo na sadržaj relevantnih dokumenata koji usmjeravaju globalne, ali i nacionalne obrazovne politike, uočava se snažno političko zalaganje za kontinuirano poboljšanje kvalitete rukovođenja odgojno-obrazovnih ustanova, a osobito škola (EC, 2009; 2013). Vođenje se navodi kao jedan od najznačajnijih čimbenika uspješnosti odgojno-obrazovnih ustanova, odnosno postignuća učenika, a u širemu kontekstu čak i uspješnosti odnosno održivosti obrazovnih reforma (Pont i dr., 2008). Rezultati recentnih istraživanja iz područja menadžmenta u obrazovanju potvrđuju i objašnjavaju doprinos određenih obilježja prakse vođenja jačanju postignuća ustanova i postignuća njihovih polaznika. Konkretno, istraživanja potvrđuju značajno posredno djelovanje određenih praksa i obilježja vođenja na postignuća djece i učenika kroz stvaranje poticajne odgojno-obrazovne klime, jačanje profesionalnoga kapaciteta odgajatelja, učitelja i nastavnika, jačanje organizacijskih kapaciteta ustanove, jačanje predanosti odgajatelja, učitelja i nastavnika odgojno-obrazovnoj ustanovi i uspostavljanje kvalitetnoga odnosa ustanove i okruženja (Hulpia i sur., 2011; Somech 2010; Bruggencate i sur., 2012). U nekim istraživanjima ističe se da kvalitetan ravnatelj pridonosi i do 20 %. jačanju školskih postignuća, posebno u ustanovama koje su u određenim poteškoćama. Plan unapređivanja prakse školskoga vođenja uvršten je među policy preporuke i usmjeren vladama u zemljama sudionicama međunarodnih ispitivanja PISA i TALIS (OECD, 2013), Council conclusions on effective leadership in education, 2013. Spomenuti dokumenti također naglašavaju da se zahtjevi za kompetencijskim standardom ravnatelja povećavaju zbog rastućih trendova decentralizacije obrazovanja i poticanja školske autonomije, pri čemu uloga ravnatelja postaje složenija. Škole u kontekstu globalnih obrazovnih reforma postaju sve složenije organizacije suočene s nizom novih zadaća, što je ujedno povećalo broj, vrstu i intenzitet dužnosti onih koji njima rukovode. Rukovođenje školom u novim okolnostima traži kompetentnoga ravnatelja, profesionalca koji se može uspješno nositi s novim izazovima. Uvid u broj, vrstu i intenzitet dužnosti koje se očekuju od onoga tko rukovodi školom treba biti i podloga za odlučivanje o poželjnome obliku distribuiranoga vođenja. Nije slučajno da su mnogi obrazovni sustavi donosili odluku o uvođenju tima za rukovođenje školom ili uvođenju funkcije pomoćnika ravnatelja. U skladu s tim obrazovna politika mora osigurati uvjete za profesionalizaciju ravnatelja, prije svega otvaranjem mogućnosti za pravodobno stjecanje onih kompetencija koje su nužne za učinkovito obnašanje ravnateljskih zadaća. U spomenutim policy dokumentima jasno se navodi da su učinkoviti programi osposobljavanja ravnatelja nužni za prevladavanje brojnih izazova s kojima se ravnatelji suočavaju u 21. stoljeću. Prema navodima EC i Eurydice (2013), Hrvatska je jedna od malobrojnih zemalja Europske unije u kojoj se ne osiguravaju programi osposobljavanja za ravnatelje prije preuzimanja dužnosti. Također, ne ohrabruje podatak da se prilikom odabira pristupnika za ravnatelje kao jedan od preduvjeta uopće ne razmatraju kompetencije nužne za obavljanje ravnateljskih dužnosti. Prema podatcima TALIS istraživanja (OECD, 2013), Hrvatska je treće rangirana država (nakon Španjolske i Srbije) po broju ravnatelja koji izvještavaju da nisu prošli osposobljavanje za neke od relevantnih tema vođenja odgojno-obrazovnih ustanova (primjerice, pedagoško vođenje ili administrativno vođenje). Hrvatska je posljednje rangirana s najvećim brojem ravnatelja (oko 45 %) koji su izvijestili da je njihovo osposobljavanje za ravnatelje nikakvo ili slabo. Smatramo da ne treba dalje održavati ovakvu sliku u komparativnim analizama. Nužno je odrediti objektivne kriterije za odabir najboljih kandidata za ravnatelje. Paralelno s tim treba im osigurati mogućnost stjecanja ravnateljskih kompetencija kroz programe


4

osposobljavanja te uvesti kontinuirano praćenje uspješnosti rada ravnatelja i stečenih ravnateljskih kompetencija. Imajući na umu naglaske relevantnih aktera europske obrazovne politike, vjerujemo da bi hrvatska obrazovna politika trebala težiti implementaciji preporuka i pozitivnih praksa drugih europskih država. Hrvatska ima na raspolaganju sve nužne administrativne, stručne i kadrovske preduvjete za implementaciju najvažnijih koraka koji vode prema unapređivanju prakse školskoga vođenja. Ti se koraci odnose na izradu nacionalnoga kompetencijskog standarda za ravnatelje (standarda zanimanja) i uvođenje primjerenih programa osposobljavanja za kandidate zainteresirane za preuzimanje ravnateljske dužnosti (u skladu sa standardom kvalifikacija) i licenciranje ravnatelja. Preostaje da se prosvjetne vlasti kroz primjerene zakonske i političke dokumente založe za ostvarenje tih koraka.

2.2. Položaj i status ravnatelja u Hrvatskoj – preduvjeti za unapređenje upravljanja i rukovođenja

Tijekom razvoja ravnateljske uloge u hrvatskome školstvu vidno su oscilirali zahtjevi, obveze i odgovornosti ravnatelja. Problemi s kojima su se ravnatelji suočavali nisu se rješavali pa je većina tih problema i danas prepreka njihovu kvalitetnomu djelovanju i unapređenju školske prakse. U nastavku će se izložiti nekoliko temeljnih pitanja i problema s kojima se suočavaju ravnatelji odgojno-obrazovnih ustanova i predložiti smjernice i pristupi njihovu rješavanju. Sumirat će se zaključci s više stručnih skupova ravnatelja: 10. i 11. ožujka 2008. u Šibeniku – Agencija za odgoj i obrazovanje i Udruga hrvatskih srednjoškolskih ravnatelja, 5. listopada 2010. u Puli – Udruga hrvatskih srednjoškolskih ravnatelja, 25., 26. i 27. listopada 2010. u Dubrovniku – Hrvatska udruga ravnatelja osnovnih škola, 24., 25. i 26. listopada 2011. u Dubrovniku – Međunarodna konferencija udruga ravnatelja osnovnih, srednjih škola i učeničkih domova RH, 12., 13. i 14. studenoga 2012. u Puli – Hrvatska udruga ravnatelja osnovnih škola, 13., 14. i 15. travnja 2016. u Opatiji – Agencija za odgoj i obrazovanje te 5., 6. i 7. listopada 2016. u Bolu – Državni stručni skup za ravnatelje predškolskih ustanova. Također, iznosit će se i konkretni primjeri koji ilustriraju manifestiranje problema u praksi. Nisu propisani standardi, kompetencije i indikatori kvalitete upravljanja i rukovođenja predškolskim i školskim ustanovama. Uloga ravnatelja u hrvatskome odgojno-obrazovnom sustavu još uvijek nije definirana na način kao što je to riješeno u drugim europskim zemljama i zemljama svijeta. Zakon propisuje poslove ravnatelja, a statuti škole propisuju djelokrug rada i način odlučivanja. Međutim, još uvijek nisu doneseni zakonski propisani standardi, kompetencije i indikatori kvalitete upravljanja i rukovođenja predškolskim i školskim ustanovama. Upravo taj „slobodan” prostor omogućuje skupini pojedinaca – članova školskoga odbora subjektivnu procjenu te donošenje važnih odluka vezanih uz stručni rad ravnatelja. Ključna je objektivna procjena postignuća rada ravnatelja. Do sada nije postojao sustav vrednovanja rada škola i vrednovanja upravljanja i rukovođenja, no pojedini hrvatski ravnatelji već primjenjuju neki oblik samovrednovanja rada kao važnoga područja za ispunjavanje uloge ravnatelja. Potrebno je uvesti i vrednovanje rada ravnatelja uz primjenu odgovarajućih indikatora kvalitete. Za kvalitetno i vjerodostojno vrednovanje potrebno je uzeti u obzir brojne pokazatelje koji se mogu dovesti u izravnu vezu s radom ravnatelja. Potrebno je donošenje standarda zanimanja i standarda kvalifikacija za ravnatelja te donošenje okvira za vrednovanje rada predškolskih i školskih ustanova kao i područja upravljanja i rukovođenja. Ne postoje propisani stručni kriteriji za izbor i ponovni izbor ravnatelja. Ravnatelj školske ustanove bira se na pet godina. Bira ga školski/domski odbor te ga može bez obrazloženja ponovno ne izabrati. U postupku izbora sudjeluju svi nastavnici/odgajatelji koji glasuju dva puta (kao članovi učiteljskoga/nastavničkoga/odgajateljskoga vijeća i kao članovi radničkoga vijeća) te članovi vijeća roditelja. Valja istaknuti nedosljednosti u izboru ravnatelja predškolskih


5

ustanova. S obzirom da nema propisanih stručnih kriterija, ravnatelji koji kvalitetno rade svoj posao, ali su se, npr. zbog svojih zahtjeva zamjerili zaposlenicima mogu biti kažnjeni na način da ih se ponovno ne izabere. Zaposlenici koji nedovoljno poznaju ulogu, odgovornost i ovlasti ravnatelja procjenjuju kvalitetu kandidata svojim glasovima. Potrebno je odrediti kriterije kvalitete upravljanja i rukovođenja predškolske i školske ustanove koji su obvezujući u izboru i ponovnome izboru ravnatelja. Ravnatelj ima radni odnos na određeno vrijeme te nakon što započne treći mandat, više nema mogućnosti povratka na prethodno radno mjesto. Promjenama zakona određeno je da ravnatelj sklapa ugovor o radu na određeno vrijeme. Povratak na radno mjesto nastavnika/stručnoga suradnika nije mu osiguran te ravnatelj nakon ponovnoga izbora može postati nezaposlen. Svi ravnatelji koji su na tomu radnom mjestu dulje od dvaju mandata nemaju osiguran povratak na prethodno radno mjesto. Sukladno izmjenama zakona od 2010. godine osigurava se radno mjesto novoizabranim ravnateljima najdulje dva mandata, a nakon toga ako žele i budu izabrani za ravnatelja, gube svoje prethodno radno mjesto. Stoga su ravnatelji jedini u sustavu odgoja i obrazovanja prešli iz radnoga odnosa na neodređeno vrijeme na radni odnos na određeno vrijeme. Ravnatelji nemaju posebna prava po osnovi tehnološkoga viška koja imaju drugi zaposlenici u odgojno-obrazovnome sustavu. Potrebno je u zakon uključiti odredbe prema kojima ravnatelj sklapa aneks ugovora o radu tijekom obavljanja poslova ili profesionalizirati rad ravnatelja te sklopiti ugovor o radu na neodređeno vrijeme uz relicenciranje određeno posebnim propisom. Ravnatelj nema zakonski utemeljenu mogućnost napredovanja u zvanju. Značajan broj ravnatelja prije imenovanja bili su u zvanju mentora ili savjetnika. Iako nije u Pravilniku o napredovanju u zvanju određeno da ravnatelji ne mogu napredovati u svojoj matičnoj struci, nadležne agencije tumače ga na taj način. Ravnatelji koji su prethodno prema Pravilniku o napredovanju u zvanju napredovali u zvanje mentora ili savjetnika (bez primanja ikakve naknade za taj status), više nisu mogli ostvariti to pravo. Također, ako su nastavnici/stručni suradnici u zvanju mentora ili savjetnika radili kao ravnatelji više od dvaju mandata i nakon toga više nisu izabrani, ne nastavljaju s napredovanjem. Ravnatelji jedini ne mogu napredovati u zvanje iako se rad, iskustvo i postignuća ravnatelja međusobno značajno razlikuju. Zbog nemogućnosti napredovanja najbolji djelatnici u sustavu odgoja i obrazovanja ne prijavljuju se na natječaj za ravnatelja, odnosno ne potiče ih se da ostanu na mjestu ravnatelja. Potrebno je zakonskim odredbama te izmjenom Pravilnika o napredovanju u zvanju omogućiti ravnateljima napredovanje na isti način kao i nastavnicima i stručnim suradnicima. Ravnatelji su plaćeni prema koeficijentu koji se određuje prvenstveno prema broju učenika. Sukladno Uredbi o nazivima javne službe ravnatelji škola podijeljeni su u tri grupe prema tzv. „složenosti poslova“, a osnovni je kriterij broj učenika koji ne daje podatke o strukturi učenika. U posljednjih nekoliko godina sve je više učenika s teškoćama te je zbog primjene pedagoškoga standarda smanjen broj učenika u razrednome odjelu i u cijeloj školi. Nastavnici koji rade s učenicima s teškoćama imaju manje povećanje plaće, a istodobno ravnatelji zbog smanjenja ukupnoga broja učenika u školi imaju niži koeficijent. Zbog navedenih okolnosti posao je ravnatelja složeniji jer uključuje pružanje podrške učenicima s teškoćama, njihovim roditeljima i nastavnicima koji rade s takvim učenicima. Složenosti poslova ravnatelja pridonosi i rad s učenicima slabijega socioekonomskog statusa. Broj programa koje škola realizira važan je samo za ravnatelje s najvišim koeficijentom plaće, a za ravnatelje s nižim koeficijentom nije važan. U školama se provode razni europski i školski projekti kao dio školskoga kurikuluma te se prema broju i složenosti projekata i aktivnostima škole međusobno razlikuju. To nije navedeno kao jedan od kriterija za utvrđivanje koeficijenta složenosti poslova ravnatelja. Potrebna je promjena Uredbe i koeficijenata za izračun plaće ravnatelja koja osim broja učenika u svim


6

kategorijama sadržava i broj programa i broj učenika s teškoćama te projekte i aktivnosti iz školskoga kurikuluma. Ravnatelj nema pomoćnika. Ravnatelj ima veliku odgovornost te nema mogućnost zapošljavanja pomoćnika ravnatelja, što dodatno otežava posao jer mora istodobno brinuti o svim aspektima rada (vođenju, nastavi, menadžmentu, organizaciji). Bez obzira na broj i strukturu učenika i zaposlenika, broj programa i projekata, veličinu i karakteristike školskoga prostora te specifične aktivnosti i dodatna područja rada, ravnatelj škole nema pomoćnika. U svim europskim zemljama (pa i siromašnijima od Hrvatske) pomoćnici ravnatelja postoje (Key Data on Teachers and School Leaders in Europe, 2013). S uvođenjem mjesta pomoćnika ravnatelja razvija se i veća autonomija i odgovornost škole te se primjenjuje distributivno vođenje kao jedan od učinkovitih stilova demokratskoga vođenja škole. Osim toga, na mjestu pomoćnika ravnatelja mogle bi biti i osobe koje se pripremaju za javljanje na natječaj za ravnatelja u istoj ili drugoj odgojno-obrazovnoj ustanovi. Na temelju uvida u broj, vrstu i složenost poslova koji se odnose na rukovođenje školom potrebno je utvrditi potrebu za pomoćnikom ravnatelja, ozakoniti njegovu ulogu i uvesti ga u sustav odgoja i obrazovanja. Uloga ravnatelja, odnosno zakonskim odredbama propisane zadaće, ovlasti i odgovornosti ravnatelja ne upućuju da je pozicija ravnatelja profesija. Sužena je autonomija odlučivanja ravnatelja kao i pripadajuća odgovornost za kvalitetu rada škole. Zbog niske razine autonomije, a visoke odgovornosti potrebno je poboljšati radne uvjete, osobito u područjima autonomije upravljanja školskim budžetom, izboru nastavnika prilikom zapošljavanja te nagrađivanju uspješnih i entuzijastičnih zaposlenika. Potrebno je i ispitati kvalitetu odnosa ravnatelja sa školskim odborima. Stoga, treba osigurati odgovornost ravnatelja uspostavljanjem okvira jasno definiranih očekivanja i zahtjeva, ali i mogućnosti njihova ispunjavanja, bez čega se ne može očekivati odgovornost ravnatelja. Potrebno je zakonski odrediti ravnateljsku ulogu, odnosno zadaće, ovlasti i odgovornosti ravnatelja kao stručnjaka koji kvalitetno vodi odgojno-obrazovnu ustanovu s ciljem postizanja optimalnih postignuća svakoga učenika. Obvezatno je da se ravnatelj sustavno profesionalno razvija. Iz dosadašnjega iskustva stručnoga usavršavanja ravnatelja u Hrvatskoj, kao i iz iskustva drugih zemalja, možemo zaključiti da su najuspješnija usavršavanja, s najvećom koristi za pojedinca, školu i sustav u cjelini, ona koja su planirana i organizirana prema identificiranim potrebama i interesima sudionika. S obzirom na različite interese i potrebe hrvatskih ravnatelja te različit stupanj predznanja, potrebno je ponuditi modularni način sustavnoga usavršavanja u malim skupinama uz obvezatno praćenje primjene naučenoga i razmjene iskustva dobre prakse. Za ravnatelje u prvome mandatu Agencija za odgoj i obrazovanje organizira stručne skupove. Također, manja skupina ravnatelja srednjih i osnovnih škola u Hrvatskoj završila je modularna usavršavanja u suradnji s British Councilom i Nederlandse School voor Onderwijsmanagment. Imaju certifikate na temelju kojih su postali treneri drugih ravnatelja. Navedeni moduli se preko županijskih stručnih vijeća u organizaciji Agencije za odgoj i obrazovanje provode kontinuirano za ravnatelje srednjih škola, učeničkih domova i predškolskih ustanova. Za ravnatelje osnovnih škola, zbog njihova prevelikoga broja, moduli se provode u prilagođenome (modificiranome) obliku. U svrhu boljega povezivanja ravnatelja odgojno-obrazovnih ustanova, izmjene iskustava dobre prakse i uspješnih modela rada na nacionalnoj i međunarodnoj razini potrebno je uspostavljanje mreže ravnatelja. Potrebno je u model relicenciranja uključiti obvezatan profesionalni razvoj uz praćenje primjene naučenoga u području upravljanja i rukovođenja ustanovom te umrežavanje ravnatelja i primjera dobre prakse. Ravnateljima je potrebno osigurati preduvjete za uspješno djelovanje. I najkompetentnijim i vrlo iskusnim ravnateljima potrebno je osigurati odgovarajuće uvjete za uspješno obavljanje svih ravnateljskih uloga. Prvenstveno je neophodna izgradnja profesionalnoga kapaciteta provedbom


7

programa osposobljavanja, uspostavom modela licenciranja te ciljanim usavršavanjem i profesionalnim razvojem ravnatelja. Sustav ravnateljima treba osigurati podršku, potrebna sredstva i fleksibilnost za primjenu suvremenoga načina vođenja. Ravnatelji bi lakše mogli ispuniti sve zahtjeve vođenja škole u 21. stoljeću kada bi se nacionalna politika nastavljala razvijati u smjeru koji bi ojačavao ravnateljsku sposobnost da služe svim učenicima. Svi se slažu da su ravnatelji ključni subjekti u odgojno-obrazovnome sustavu. Uz tu činjenicu treba naglasiti da se od ravnatelja ne može očekivati da potpuno sami snose odgovornost za razvoj sustava. Potreban je timski pristup u donošenju ključnih odluka (na svim razinama, od najviše državne razine do školske razine) te sustavni profesionalni razvoj. Također, vrijeme je da u hrvatskome odgojno-obrazovnom sustavu funkcija ravnatelja ustanove postane profesija. Strateški razvoj odgojno-obrazovnoga sustava postaje naša realnost tek u kombinaciji pomoći, podrške i zajedničkoga rada stvaratelja odgojno-obrazovne politike, lokalne zajednice, predanih nastavnika/odgajatelja i kompetentnih ravnatelja.

3. Licenciranje ravnatelja u funkciji unapređivanja kvalitete rukovođenja 3.1. Važnost licenciranja Licenciranje je postupak tijekom kojega pristupnik dokazuje kako je postigao odgovarajuću razinu osposobljenosti potrebnu za uspješno vođenje škole, a u skladu sa standardima svoje profesije. Dokazuje razumijevanje stručnoga područja, ali znatno više umijeće primjerenoga djelovanja u svakodnevnoj praksi. Licenciranje se prvenstveno usredotočuje na utvrđivanje uspješnosti izvedbe sadržaja utvrđenih profesionalnim standardima pa taj postupak neki stručnjaci nazivaju standardima u akciji/primjeni. Takvo shvaćanje ukazuje na opravdanost postupka licenciranja tek nakon što pristupnici neko vrijeme provedu u praksi. Budući se u postupku licenciranja vrednuju operativna znanja, licence koje izdaju ustanove za obrazovanje ravnatelja obično su tek početne (inicijalne). To znači da bi budući ravnatelji nakon završetka obrazovanja iz školskoga menadžmenta trebali stjecati iskustvo, a tek nakon nekoliko godina provedenih u praksi pristupiti licenciranju. Smatra se kako licenciranje donosi više dobrobiti rukovoditeljima odgojno-obrazovnih ustanova. (Kilvert, 2013):

ističe važnost ravnatelja za kvalitetu rada škole i uspjeh učenika; provedbom licenciranja se izravno potvrđuje kako postoji snažan utjecaj ravnatelja na uvjete rada u školi i pedagoški rad učitelja

osigurava stručnu prepoznatljivost ravnatelja i ugled u javnosti jer dokazuje da je rad ravnatelja temeljen na nacionalnim standardima koji jamče kvalitetu rada škole

potvrđuje da ravnatelj preuzima profesionalnu odgovornost za kvalitetu rada u školi osigurava ugled ravnatelja među pripadnicima profesije predstavlja ključnu referentnu točku na putu profesionalnoga razvoja i napredovanja

ravnatelja kao profesionalca podiže ugled i status ravnatelja u zajednici u kojoj djeluje, njegov kredibilitet u javnosti,

ali i važnost profesije potiče ravnatelje na međusobnu suradnju, a ne na međusobno natjecanje u ostvarivanju

visokih standarda kvalitete u obrazovanju podiže razinu stručnosti unutar profesije i potiče njezin razvoj potiče ustanove za obrazovanje ravnatelja da se pridržavaju kriterija određenih

potrebama ravnatelja, a ne profitom osigurava zapošljavanje i rad bez političkih manipulacija.


8

3.2. Iskustva drugih država u licenciranju ravnatelja Sve razvijene države imaju neki vid licenciranja ravnatelja. Neke od njih imaju vrlo dugu tradiciju i respektabilno iskustvo. Licenciranje ravnatelja najbolje je riješeno u Sjedinjenim Američkim Državama. Sredinom devedesetih godina Nacionalni savjet za upravljanje obrazovanjem formirao je stručno tijelo (Interstate School Leaders Licensure Consortium - ISLLC) s ciljem izrade nacionalnih standarda za ravnatelje koji su trebali poslužiti za izradu programa za obrazovanje ravnatelja i provedbu postupka licenciranja. Objavljeni su 1996. godine. Odmah su prihvaćeni u 23 savezne države, a desetak godina kasnije primjenjivani su u većini (46) saveznih država. Od tada su u nekoliko navrata dorađivani. Oko njih se okupila i s njima se povezala snažna stručna prosvjetno-politička i stručno-znanstvena potpora (visokoškolski programi, istraživanja, priručnici, literatura, testovi itd.). (Interstate School Leaders Licensure Consortium, 1996) Taj put izrade standarda za ravnatelje u funkciji njihova obrazovanja i licenciranja, a u skladu s njihovim pogledima i tradicijom slijedile su i druge države anglosaksonskoga područja (Kanada, UK, Australija, Novi Zeland, Južnoafrička Republika itd.). Neke države Europske unije imaju dugu tradiciju licenciranja ravnatelja. Međutim, postupci za izbor ravnatelja znatno se razlikuju. Karakteristični su načini testiranja kandidata, izbora javnim natječajem i odabira na temelju liste kandidata.

Testiranje kandidata najčešće je ujedno i postupak licenciranja koji se odnosi na javno organizirano testiranje na državnoj razini čiji rezultati služe za odabir kandidata za ravnatelje škola. Testiranje kandidata primjenjuje se u različitim oblicima u jedanaest država Europske unije. Testiranju obično prethodi jedna ili više faza administrativne provjere kojoj je cilj utvrditi prikladnost kandidata (u smislu ispunjavanja formalnih uvjeta i dokazanosti kompetencija tijekom rada na prethodnim radnim mjestima). U toj prvoj fazi obično se znatno smanjuje broj kandidata koji pristupaju testiranju. Rang postignuća kandidata ponekad ima utjecaja na zapošljavanje u odgovarajućoj radnoj sredini. (EC/EACEA/Eurydice, 2013.)


9

3.3. Pokušaji u smjeru licenciranja ravnatelja u Hrvatskoj Od početka devedesetih godina do danas bilo je više pokušaja da se uloga ravnatelja u Hrvatskoj podigne na višu razinu profesionalnosti. Ta su nastojanja usmjerena na utvrđivanje zahtjeva čije bi ispunjavanje povećalo učinkovitost rada ravnatelja te kvalitetu odgoja i obrazovanja u ustanovama koje vode. Vidljiva su u području zakonodavstva, pokušajima standardizacije znanja i kompetencija ravnatelja, institucionaliziranju obrazovanja te produkciji odgovarajuće baze znanja za ravnatelje. (Staničić, S., 2016) Zakonom o srednjemu školstvu 1992. godine propisana je obveza polaganja ravnateljskoga ispita. Ubrzo nakon Zakona o srednjemu školstvu objavljen je i provedbeni propis u obliku Pravilnika o polaganju ravnateljskoga ispita za ravnatelje srednjih škola i učeničkih domova (Glasnik, 2/93; NN, 22/93, 71/94). Pravilnikom su bili određeni stručni sadržaji ravnateljskoga ispita (program), povjerenstvo, postupak i način polaganja ispita, vrednovanje pristupnika, licenciranje, troškovi i sl. U funkciji ostvarivanja zakonskih odredba vezanih uz polaganje ravnateljskoga ispita 1994. godine objavljen je Program ravnateljskoga ispita za ravnatelje srednjih škola i učeničkih domova (Glasnik, 1/94, Zagreb: Ministarstvo prosvjete i kulture). Bio je to prvi pokušaj u Hrvatskoj da se normativnim dokumentom standardiziraju znanja i vještine potrebne budućim ravnateljima. Nakon pravnoga uređenja obveze polaganja ravnateljskoga ispita uslijedio je i prvi pokušaj institucionalizacije osposobljavanja. Bilo je to na jesen 1993. godine kada je osnovana i kada je započela s radom Škola za ravnatelje u kojoj su se ravnatelji osposobljavali i pripremali za ravnateljski ispit. To je još uvijek i jedini naš uspješni pokušaj institucionalizacije. Školu su mogli polaziti i postojeći, ali i potencijalni ravnatelji. Organizirali su je Ministarstvo prosvjete i kulture, Zavod za školstvo Republike Hrvatske i nakladničko poduzeće „Znamen“. Ukidanjem ravnateljskoga ispita 1995. godine ukinuta je i Škola za ravnatelje. Osam godina nakon ukidanja uslijedio je pokušaj revitalizacije Škole za ravnatelje. Bilo je to u okviru projekta „Izvorište“ (Strugar, V. 2002), ali nije se krenulo dalje od konceptualizacije. Konkretan doprinos u smjeru standardizacije područja rukovođenja u školama jest izrada Programa osposobljavanja ravnatelja na inicijativu Ministarstva znanosti, obrazovanja i sporta 2005. godine. Svrha je bila predložiti program koji će poslužiti kao osnova za osposobljavanje postojećih i budućih ravnatelja osnovnih i srednjih škola Republike Hrvatske. Odlukom Agencije za odgoj i obrazovanje 2007. godine izrađen je Izvedbeni program osposobljavanja ravnatelja koji je sastavni dio Programa osposobljavanja ravnatelja. U njemu su operativno razrađeni stručni sadržaji predviđeni za usvajanje tijekom osposobljavanja ravnatelja osnovnih i srednjih škola. Godine 2008. donesen je Zakon o odgoju i obrazovanju u osnovnoj i srednjoj školi kojim je radno mjesto ravnatelja uvjetovano licencom. Operacionalizacija je započela radom na Strategiji obrazovanja, znanosti i tehnologije u okviru koje je i rukovođenje odgojno-obrazovnim ustanovama. Rezultat je 5. cilj strategije koji ističe potrebu unapređivanja kvalitete rukovođenja odgojno-obrazovnim ustanovama profesionalizacijom ravnatelja. Sedam godina nakon donošenja Zakona o odgoju i obrazovanju u osnovnoj i srednjoj školi formirana je Ekspertna radna skupina s ciljem izrade standarda i modela licenciranja koja je izradila i Ministarstvu znanosti, obrazovanja i sporta predala prijedloge standarda. Model licenciranja predstavljen je u nastavku.


10

4. Model licenciranja ravnatelja – prijedlog Model licenciranja podrazumijeva prikaz ključnih sastavnica postupka licenciranja ravnatelja, njihovu povezanost i međusobni utjecaj te pregled pretpostavka koje je potrebno osigurati za provedbu. Model se odnosi na licenciranje postojećih ravnatelja koji su tijekom ostvarivanja svoje uloge u školskoj praksi formalno, neformalno i informalno usvojili odgovarajuća znanja i vještine. Ta se znanja i vještine utvrđuju u postupku licenciranja temeljem dokumentacije pristupnika i/ili neposredno pred povjerenstvom. 4.1. Grafički prikaz aktivnosti u modelu licenciranja postojećih ravnatelja

Izbor ključnih pojmova Licenciranje je postupak provjere osposobljenosti pristupnika za uspješno ostvarivanje uloge ravnatelja odgojno-obrazovne ustanove. Temelji se na utvrđivanju znanja i vještina u skladu sa standardima zanimanja i kvalifikacije za ravnatelje te s procedurama i sadržajima odgovarajućih zakonodavnih i stručnih dokumenata. Model licenciranja je pojednostavljeni prikaz ključnih sastavnica postupka licenciranja ravnatelja, povezanost i međusobni utjecaj tih sastavnica te pregled pretpostavka koje je potrebno osigurati za provedbu. Zakonodavni dokumenti za licenciranje: (1) pravni propisi kojima je legaliziran i reguliran postupak provedbe licenciranja (pravilnik, poslovnik itd.) i (2) dokumenti kojima pristupnik dokazuje ispunjavanje formalnih uvjeta za obavljanje ravnateljske uloge (obrazovanje, radno iskustvo, da nije kažnjavan itd.). Stručni dokumenti za licenciranje: (1) dokumenti čiji je sadržaj u funkciji provjere stručne osposobljenosti pristupnika za ravnatelja (standardi, program, upute, literatura itd.) i (2) dokumenti što ih pristupnik prilaže u portfoliju, a svjedoče o njegovoj stručnosti. Licenca je službeni dokument koji izdaje nadležna ustanova pristupniku koji je uspješno završio postupak licenciranja. Relicenciranje ili obnova licence je postupak kojim se utvrđuje doprinos razvoju koji je licencirani ravnatelj ostvario u vremenskome razdoblju od licenciranja do relicenciranja. Doprinos se utvrđuje vanjskim vrednovanjem i samovrednovanjem, a odnosi se na razvoj segmenta sustava u kojemu ravnatelj djeluje, na ustanovu u kojoj radi i na sebe kao profesionalca.


11

4.2. Opis modela licenciranja postojećih ravnatelja Licenciranje se ostvaruje slijedom triju skupina aktivnosti: (1) one koje prethode postupku licenciranja, (2) sam postupak licenciranja i (3) aktivnosti koje slijede nakon postupka licenciranja. Aktivnosti koje se ostvaruju podrazumijevaju osiguravanje odgovarajućih pretpostavka. Te se pretpostavke odnose na dokumente (stručne i pravne), osobe (pojedince i radna tijela) i procedure (organizaciju, komunikaciju, izvedbu itd.). 4.2.1. Aktivnosti prije licenciranja i preduvjeti njihove izvedbe Aktivnosti prije licenciranja Aktivnosti koje prethode postupku licenciranja ostvaruje pristupnik, a organizator mu treba osigurati odgovarajuće preduvjete. Pristupnik se treba upoznati s postupkom licenciranja, savjetovati se s kvalificiranom i ovlaštenom osobom te nakon toga odlučiti o prijavi, prijaviti se i priložiti odgovarajuću dokumentaciju. Upoznavanje s postupkom licenciranja znači da se pristupnik mora informirati o tome što ga tijekom licenciranja očekuje. Za to su mu potrebne određene opće upute o licenciranju, uvid u pravne dokumente prema kojima se provodi licenciranje (Pravilnik o licenciranju, Poslovnik o licenciranju) i ključni stručni dokumenti (program, literatura i sl.). Papirnati dokumenti nikada ne daju sve odgovore pa je pristupnicima potrebno omogućiti konzultiranje, tj. da odgovore dobiju od kvalificirane i ovlaštene osobe koja ih može savjetovati. To znači da organizator licenciranja treba prema odgovarajućim kriterijima izabrati stručnjake koji su u stanju dati zadovoljavajuće odgovore te obznaniti način na koji će pristupnik s takvim stručnjacima kontaktirati. Nakon što potencijalni pristupnik dobije informacije i pouzdane odgovore na svoja pitanja, može se prijaviti i priložiti odgovarajuću dokumentaciju prijavi. Dokumentacija koju pristupnik prilaže prijavi dokazuje stečena odgovarajuća znanja i vještine koje treba imati u vidu kada se procjenjuje razina njegove osposobljenosti za ulogu ravnatelja. Priložena dokumentacija treba sadržavati i mišljenje viših savjetnika Agencije za odgoj i obrazovanje zaduženih za rad i stručno usavršavanje ravnatelja u sustavu. Sva dokumentacija koja svjedoči o radu i postignućima pristupnika kumulira se u portfolio prema određenoj strukturi koja je sukladna ishodima učenja u standardu kvalifikacije. Preduvjeti ostvarenja aktivnosti prije licenciranja Polazni je preduvjet realizacije licenciranja baza podataka o postojećim ravnateljima u odgojno-obrazovnim ustanovama predškolskoga odgoja, osnovnoga i srednjega školstva te učeničkim domovima i drugim ustanovama (umjetničkim, posebnim itd.). Da bi se pristupnik upoznao s postupkom licenciranja te da bi se mogao konzultirati i prijaviti, potrebno je izraditi i osigurati:

opće upute iz kojih će pristupnik dobiti cjeloviti uvid u organizaciju i izvedbu postupka licenciranja

pravne dokumente na kojima se temelji izvedba licenciranja (Pravilnik o licenciranju i Poslovnik o licenciranju)


12

temeljne stručne dokumente iz kojih je vidljiv opseg i razina zahtjeva koje pristupnik treba ispuniti, a to su prvenstveno Program za licenciranje ravnatelja i popis priručne literature u kojoj se mogu naći sadržaji Programa za licenciranje ravnatelja

obrazac prijave koju pristupnik dostavlja organizatoru provedbe licenciranja pravne i stručne dokumente koji trebaju biti sistematizirani na odgovarajući način u

ravnateljskome portfoliju. Baza podataka o postojećim ravnateljima trebala bi uključivati informacije o broju, spolu, obrazovanju, starosnoj dobi, radnome iskustvu u odgoju i obrazovanju, posebno o radnome iskustvu na mjestu ravnatelja i sl. Osim tih podataka važni su i podatci o uvjetima u kojima ravnatelji ostvaruju svoju rukovodnu ulogu, a koji je mogu ulogu činiti složenijom i zahtjevnijom. Pritom se misli na organizaciju rada ustanove, socijalne karakteristike okruženja, broj i odlike zaposlenika, brojnost i neka obilježja polaznika, broj i vrste programa što se ostvaruju i dr. Opće upute iz kojih bi pristupnik trebao dobiti cjeloviti uvid u organizaciju i izvedbu postupka licenciranja trebale bi sadržavati odgovore na pitanja vezana uz sve ključne aktivnosti, pravne i stručne dokumente kojima je licenciranje determinirano, procedure i postupke te način uključivanja u njihovu provedbu, uloge pojedinaca i radnih tijela (sastav, ovlasti, odgovornosti), način komunikacije s pojedincima, povjerenstvima i ustanovom organizatora licenciranja i sl. Pravilnik o licenciranju ravnatelja podzakonski je akt kojim Ministarstvo znanosti i obrazovanja regulira i legalizira izvođenje postupka licenciranja ravnatelja odgojno-obrazovnih ustanova na predtercijarnoj razini. Taj normativni dokument, uz ostalo, određuje i program osposobljavanja za rad ravnatelja, postupak i način stjecanja licence za rad ravnatelja, način izdavanja licence za rad ravnatelja te način obnavljanja licence za rad ravnatelja. Poslovnik o licenciranju podzakonski je akt kojim se uređuju sastav i način rada povjerenstava koja sudjeluju u provedbi postupka licenciranja, obveze pristupnika, pojedini sadržaji i načini njihove provjere, način vođenja evidencije tijekom postupka provjere i sl. Program za licenciranje ravnatelja službeni je dokument u kojemu se pobliže definiraju ključni elementi koji usmjeravaju postupak provjere osposobljenosti pristupnika za uspješno ostvarivanje uloge ravnatelja odgojno-obrazovne ustanove. To su: (1) inventar temeljnih znanja, vještina i sposobnosti izražen ključnim skupovima ishoda učenja, odnosno pojedinih ishoda učenja unutar svakoga pojedinog skupa, (2) način vrednovanja pojedinih skupova ishoda učenja i (3) upute za stjecanje kompetencija, odnosno upute za pripremu pristupnika za pristup provjeri ishoda učenja. Uz program se prilaže i orijentacijski popis literature. Ravnateljski portfolio – Pristupnik koji želi pristupiti postupku priznavanja ranije stečenih kompetencija dužan je voditi osobni portfolio u kojemu pohranjuje valjanu dokumentaciju koja će poslužiti kao podloga za priznavanje kompetencija stečenih formalnim, neformalnim i informalnim putem sukladno standardima zanimanja i kvalifikacije za ravnatelje odgojno-obrazovnih ustanova. Porfolio se sastoji od dvaju dijelova: osobnih podataka o pristupniku i podataka vezanih uz pojedine ishode učenja. Način korištenja pojedinoga tipa dokumenta u procesu priznavanja stečenih kompetencija ovisi o: (1) tipu aktivnosti na koju se referira određeni dokument (sudjelovanje u programima stručnoga usavršavanja, objavljivanje stručnih publikacija, rad na projektima i sl.), (2) razini autoriteta ovlaštenoga za izdavanje dokumenta (institucionalna, lokalna, nacionalna i međunarodna) i (3) razini složenosti stečene kompetencije koja se dokazuje priloženim dokumentom (poznavanje informacija, sposobnost primjene i sl.). Obrazac prijave koji pristupnik dostavlja organizatoru provedbe licenciranja sadržava osnovne podatke o pristupniku i popis dokumenata koji se prilažu za uključivanje u postupak licenciranja.


13

4.2.2. Aktivnosti tijekom licenciranja i preduvjeti njihove izvedbe Aktivnosti tijekom licenciranja Prijavom pristupnika, koju prati odgovarajuća dokumentacija, započinje postupak licenciranja. Ključne aktivnosti u toj drugoj fazi osigurava Nacionalni centar za vanjsko vrednovanje obrazovanja. Te aktivnosti započinju zaprimanjem, odnosno evidentiranjem prispjele dokumentacije (ravnateljskoga portfolija) u Nacionalnome centru za vanjsko vrednovanje obrazovanja. Potom se dokumentacija upućuje službeniku u Nacionalnome centru za vanjsko vrednovanje obrazovanja u daljnju proceduru. Nakon zaprimanja prijave i dokumentacije pristupnika potrebno je utvrditi njezinu pravnu valjanost, odnosno udovoljavanje zahtjevima koji su prethodno definirani i obznanjeni (stručnjak za pravna pitanja u Nacionalnome centru za vanjsko vrednovanje obrazovanja). Glavni dio dostavljene dokumentacije svjedoči o pedagoškome radu pristupnika i ona je stručno-pedagoške naravi. Potrebno je utvrditi njezinu stručnu primjerenost, odnosno temeljem njezine analize utvrditi razinu osposobljenosti pristupnika za ulogu ravnatelja odgojno-obrazovne ustanove. To je posao Povjerenstva za utvrđivanje razine osposobljenosti temeljem dokumentacije pristupnika. Ono je sastavljeno od stručnjaka koji objektivno procjenjuju vrijednost dostavljene dokumentacije po pitanju temeljnih znanja i vještina koje ravnatelj treba imati u odnosu na ishode učenja navedene u standardu kvalifikacije. To povjerenstvo odlučuje treba li pristupnik nastaviti postupak licenciranja pred Povjerenstvom za neposredno utvrđivanje osposobljenosti ili njegov portfolio sadržava dovoljno dokaza osposobljenosti za ravnatelja da licencu može steći temeljem predočene dokumentacije. Ako Povjerenstvo za utvrđivanje razine osposobljenosti temeljem dokumentacije pristupnika zaključi da predočena dokumentacija ne sadržava dovoljno dokaza za stjecanje licence, može tražiti dodatne dokaze/dokumente ili utvrditi koja područja znanja i vještina pristupnik treba (u skladu sa standardima) dokazati pred Povjerenstvom za neposredno utvrđivanje osposobljenosti (ispitna povjerenstva koja će djelovati na regionalnim razinama). Pristupnici čije licenciranje nije okončano pred Povjerenstvom za utvrđivanje razine osposobljenosti temeljem dokumentacije, svoju osposobljenost nastavlja dokazivati pred Povjerenstvom za neposredno utvrđivanje osposobljenosti. Dokazivanje osposobljenosti može biti u obliku kraćega razgovora, pismenoga rada ili u nekome drugom obliku vrednovanja ishoda učenja predviđenom u standardu kvalifikacije za ravnatelje. O radu povjerenstava vodi se zapisnik. Nakon što pristupnik pred Povjerenstvom za neposredno utvrđivanje osposobljenosti dokaže da je osposobljen za ravnatelja, dobiva Potvrdu o uspješno završenome postupku licenciranja i stečenoj licenci. Preduvjeti ostvarenja aktivnosti tijekom licenciranja Aktivnosti vezane uz izvođenje postupka licenciranja zapravo su aktivnosti organizatora toga postupka, tj. Nacionalnoga centra za vanjsko vrednovanje obrazovanja. Organizator treba osigurati:

osobu koja će zaprimati prijavu i dokumentaciju pristupnika


14

stručnjaka koji će utvrditi pravni aspekt valjanosti prispjele dokumentacije Povjerenstvo za utvrđivanje razine osposobljenosti pristupnika temeljem njegove

dokumentacije povjerenstva za neposredno utvrđivanje osposobljenosti pristupnika obrazac zapisnika u kojemu se evidentira pristup licenciranju obrazac Potvrde o uspješno završenome postupku licenciranja i stečenoj licenci.

Osoba koja će zaprimati prijavu i dokumentaciju prvi je kontakt pristupnika i ustanove koja izvodi licenciranje. Osim zaprimanja, razvrstavanja i distribuiranja dostavljene dokumentacije odgovarajućim pojedincima i povjerenstvima, njezina je obveza i povratna informacija pristupniku, kao i odgovori na moguća pitanja organizacijsko-upravne naravi. Stručnjak za pravni aspekt valjanosti prispjele dokumentacije pristupnika utvrđuje jesu li dokumenti pristupnika u skladu s odredbama odgovarajućih zakona i podzakonskih akata. Nakon što ostvari svoje obveze, dužan je pristupniku priopćiti rezultate analize pravne valjanosti dokumentacije. Povjerenstvo za utvrđivanje razine osposobljenosti pristupnika temeljem njegove dokumentacije ima tri člana sa sjedištem u Nacionalnomu centru za vanjsko vrednovanje obrazovanja. Njegova je zadaća analiza dokumentacije koju dostavljaju pristupnici i utvrđivanje razine osposobljenosti temeljem vrednovanja dostavljenih dokaza, a imajući u vidu kompetencije koje predviđaju standardi zanimanja i kvalifikacije. Povjerenstva za neposredno utvrđivanje osposobljenosti pristupnika imaju tri člana. Njihova je zadaća utvrđivanje osposobljenosti pristupnika u skladu s Poslovnikom o licenciranju ravnatelja. Povjerenstva su organizirana prema dijelovima sustava (predškolski odgoj i obrazovanje, osnovnoškolski odgoj i obrazovanje, srednjoškolski odgoj i obrazovanje te domski odgoj) i prema lokaciji, tj. u Zagrebu, Rijeci, Splitu i Osijeku. Svako pojedino povjerenstvo čine po tri stručnjaka iz područja menadžmenta i vođenja u odgoju i obrazovanju. Biraju se prema jasno i javno obznanjenim uvjetima koje trebaju ispunjavati. Osim transparentnoga načina izbora treba utvrditi imenovanje, mandat, dokumentaciju, troškove funkcioniranja i dr. Zapisnik je dokument u koji povjerenstva, osim općih podataka o pristupniku, evidentiraju slijed i sadržaje koji se provjeravaju u postupku licenciranja i rezultate koje je pristupnik ostvario. Zapisnik potpisuju svi članovi povjerenstva. Obrazac zapisnika sastavni je dio Pravilnika o licenciranju. Članove povjerenstva za provedbu postupka licenciranja (Povjerenstvo za utvrđivanje razine osposobljenosti pristupnika temeljem njegove dokumentacije i povjerenstva za neposredno utvrđivanje osposobljenosti pristupnika) predlaže Nulto povjerenstvo. Članovi tih povjerenstava biraju se primjenom javnoga poziva i temeljem odgovarajućih stručnih referenca iz područja školskoga menadžmenta i vođenja (napisani stručni radovi, održana predavanja, izvedene radionice, organizirani stručni skupovi, realizirani projekti, višegodišnje ravnateljsko iskustvo, ostvareni pozitivni pomaci u kvaliteti odgojno-obrazovne ustanove, afirmacija i ugled vođene ustanove i sl. Među članovima povjerenstava bi se (slijedom kriterija) svakako trebali naći ugledni ravnatelji (od osam do 16 iz osnovnih škola, od pet do devet iz srednjih škola, od tri do šest iz dječjih vrtića i učeničkih domova) te savjetnici za školski menadžment u Agenciji za odgoj i obrazovanje. Valja razmotriti mogućnost uključivanja predstavnika ravnateljskih udruga te predstavnika visokoškolskih ustanova i drugih pojedinaca s odgovarajućim referencama. Članovi Ekspertne radne skupine su također kandidati za uključivanje u licencatore.


15

Nulto povjerenstvo je ekspertno radno tijelo od pet članova kojemu je zadaća izraditi kriterije za izbor članova, odabrati i educirati članove Povjerenstva za utvrđivanje razine osposobljenosti pristupnika temeljem njegove dokumentacije i Povjerenstva za neposredno utvrđivanje osposobljenosti pristupnika te pratiti i unapređivati kvalitetu njihova rada. U Nulto povjerenstvo treba izabrati stručnjake koji imaju neosporne stručno-pedagoške reference: (1) višegodišnje kvalitetno ravnateljsko iskustvo (uspješni ravnatelji) i druge stručne reference iz područja školskoga menadžmenta i vođenja (objavljene stručne radove, održana predavanja, izvedene radionice, organizirane stručne skupove, realizirane projekte, ostvarene pozitivne pomake u kvaliteti odgojno-obrazovne ustanove, afirmaciju i ugled vođene ustanove i sl.). Početne aktivnosti toga ekspertnog tijela bile bi u funkciji uspostavljanja, koordinacije i usmjeravanja operativnoga sustava za provedbu postupka licenciranja. Te bi se aktivnosti prvenstveno odnosile na organizacijska i stručna pitanja postupka licenciranja, povjerenstva koja bi licencirala pristupnike (provjeru, edukaciju i imenovanje članova), savjetnike pristupnicima za licenciranje (provjeru, edukaciju i imenovanje), komunikaciju sa zainteresiranim pristupnicima, verifikaciju programa, ulaznu i izlaznu dokumentaciju i dr. Članove Nultoga povjerenstva predlaže Nacionalni centar za vanjsko vrednovanje obrazovanja, a imenuje Ministarstvo znanosti i obrazovanja. Obrazac Potvrde o uspješno završenome postupku licenciranja i stečenoj licenci privremeni je dokument koji vrijedi do službenoga uručivanja licence. Osim općih podataka o pristupniku i terminu pristupa licenciranju, on sadrži i konstatacija kako je pristupnik stekao licencu. Obrazac Potvrde o uspješno završenome postupku licenciranja i stečenoj licenci potpisuje predsjednik povjerenstva, a sastavni je dio Pravilnika o licenciranju. 4.2.3. Aktivnosti nakon licenciranja i preduvjeti njihove izvedbe Aktivnosti nakon licenciranja Nakon izvedenoga postupka licenciranja slijede aktivnosti uručivanja licence, evidentiranja pristupnika i arhiviranja dokumentacije te usavršavanje postupka. Uručivanje licence pristupnicima treba biti u skladu s važnosti njezina stjecanja, što uključuje odgovarajuće organizacijske i izvedbene aktivnosti. Potrebno je uspostaviti evidenciju pristupnika koji su stekli licencu. U matičnu knjigu upisivali bi se određeni podatci o pristupnicima, načinu na koji su stekli licencu i sl. Također, potrebno je utvrditi način i opseg dokumentacije koju su pristupnici dostavili uz svoju prijavu, a koja će se arhivirati na određeni rok. Kako bi se licenciranje, kao postupak provjere osposobljenosti, unapređivalo, potrebno je osmisliti i provoditi postupak njegova praćenja i vrednovanja te ukloniti uočene slabosti i poboljšati kvalitetu izvedbe. Preduvjeti ostvarenja aktivnosti nakon postupka licenciranja Uručivanje licence zamišljeno je da organizacijom, lokacijom i protokolom izvedbe bude na razini koju bi ravnatelji kao voditelji odgojno-obrazovnih ustanova trebali imati. Čin uručivanja treba biti u funkciji jačanja ugleda i važnosti ravnateljske funkcije. Obrazac licence, osim općih


16

podataka o pristupniku i terminu pristupa licenciranju, sadržava i konstataciju o stečenoj licenci. Licencu potpisuje ministar znanosti i obrazovanja. Evidentiranje pristupnika: Potrebno je izraditi odgovarajući dokument u kojemu će se evidentirati pristupnike koji su stekli licencu za ravnatelja odgojno-obrazovne ustanove. Taj je dokument trajno važeći pa se u skladu s tim treba i oblikovati, čuvati i odgovarajuće pohranjivati. Arhiviranje dokumentacije: Dokumentaciju koju su pristupnici priložili kao dokaze o svojim kompetencijama potrebno je čuvati određeno vrijeme. Može se pretpostaviti da će tih dokumenata biti mnogo i da će za njih trebati osigurati veliki prostor. Treba razmisliti kako postići da se dokumenti predaju u digitalnome obliku te da se pohranjuju u odgovarajuću memoriju. Usavršavanje postupka licenciranja: U svrhu unapređivanja postupka licenciranja potrebno je izraditi odgovarajuće instrumente kojima će se prikupljati procjene pristupnika i članova povjerenstava o kvaliteti pojedinih aktivnosti u postupku licenciranja. Analizom i obradom tih podataka dolazi se do spoznaja o potrebi promjena pojedinih aktivnosti, dokumentacije, organizacije i drugih sastavnica izvedbe licenciranja. 4.3. Licenciranje budućih ravnatelja Postojeći ravnatelji stekli su kompetencije iskustveno tijekom svojega rada te neformalnim i informalnim oblicima učenja. Budući ravnatelji usvajat će znanja i vještine institucionalno u nekoj od ustanova koje će provoditi primjereno akreditirane programe usklađene sa standardom kvalifikacije. Završavanjem obrazovanja budući ravnatelji stjecali bi tzv. inicijalnu licencu koja bi im omogućila izbor na ravnateljsko mjesto, ali na određeno vrijeme, tj. do kraja prvoga mandata. Tijekom prvoga mandata ravnatelji s inicijalnom licencom pripremali bi se za stjecanje dugotrajnije licence. Imali bi na raspolaganju mentora, stažirali bi i kumulirali dokaze o svojoj osposobljenosti (ravnateljski portfolio). Do kraja prvoga mandata trebali bi pristupiti licenciranju koje bi se odvijalo prema analognoj proceduri i temeljilo na standardima kao i za postojeće ravnatelje. Među postojećim ravnateljima ima pristupnika s dugogodišnjim ravnateljskim iskustvom od kojih će mnogi završiti postupak licenciranja dokazivanjem svoje osposobljenosti pred Povjerenstvom za utvrđivanje razine osposobljenosti pristupnika temeljem njegove dokumentacije. Za razliku od njih može se pretpostaviti da će gotovo svi budući ravnatelji morati pristupiti licenciranju pred Povjerenstvom za neposredno utvrđivanje osposobljenosti pristupnika. 4.4. Relicenciranje – obnova licence ravnatelja Za razliku od licenciranja, kojim se utvrđuje osposobljenost pristupnika za ravnatelje, relicenciranjem (obnovom licence) utvrđuje se doprinos razvoju koji je licencirani ravnatelj ostvario u vremenskome razdoblju od licenciranja do relicenciranja – tijekom osam godina. Doprinos se utvrđuje vanjskim vrednovanjem i samovrednovanjem segmenta sustava u kojemu ravnatelj djeluje, ustanove u kojoj radi i sebe kao profesionalca. (1) Doprinos razvoju sustava odnosi se na djelatnost i ljudski potencijal u segmentu u kojemu ravnatelj djeluje (predškolski odgoj i obrazovanje, osnovnoškolski odgoj i obrazovanje, srednjoškolski odgoj i obrazovanje te domski odgoj). Za djelatnost je vezan mogući doprinos razvoju politike (poboljšanje odnosa politike prema djelatnosti, podizanje ugleda djelatnosti) i


17

organizacije (strukovne udruge, stručna potpora, savjetodavni rad itd.), pravnomu uređenju (poboljšanje zakonodavstva u segmentu školstva, rješavanje statusa zaposlenih itd.), racionalnijemu gospodarenju (pronalaženje financijske potpore za ustanove, razvoj mogućih izvora prihoda ustanova itd.), pedagoškim inovacijama (inovativna organizacijska i stručna poboljšanja pedagoškoga procesa), projektima (kojima je cilj unapređivanje kvalitete rada ustanova u dijelu sustava itd.) i sl. Doprinos ljudskomu potencijalu u segmentu sustava u kojemu ravnatelj djeluje moguće je ostvariti organizacijom stručnih skupova i studijskih boravaka/putovanja, objavljivanjem stručnih radova, održavanjem predavanja i radionica, uređivanjem časopisa i sl. (2) Doprinos razvoju odgojno-obrazovne ustanove kojom ravnatelj rukovodi odnosi se na ključna područja njegova stručno-pedagoškoga i upravnog djelovanja. Predviđena područja određena su standardima za ravnatelje, a doprinos ravnatelja utvrđuje se kao porast kvalitete njihova ostvarivanja. Ta su područja (1) Strateško upravljanje (doprinos kreiranju vizije, projektiranju razvoja, vrednovanju ukupnih ostvarenja ustanove itd.), (2) Upravljanje ljudskim potencijalima (doprinos kvaliteti izbora zaposlenika, uvođenju novih kadrova u rad, praćenje i analiziranje kvalitete rada, organizacija profesionalnoga razvoja zaposlenih itd.), (3) Upravljanje odgojno-obrazovnim procesom (doprinos planiranju pedagoškoga rada, analiziranju i vrednovanju, oblikovanju kulture ustanove, afirmaciji pedagoških inovacija itd.), (4) Upravljanje ustanovom kao organizacijom (doprinos upravljanju materijalnim i financijskim resursima, zakonitosti rada i poslovanja, skrb o dokumentaciji itd.) i (5) Suradnja s roditeljima i okruženjem (doprinos suradnji s roditeljima, dionicima od lokalne do regionalne razine, afirmacija identiteta ustanove itd.). Razvoj odgojno-obrazovne ustanove utvrđivao bi se primjenom modela vanjskoga vrednovanja hrvatskih škola koji se razvija temeljem Strategije obrazovanja, znanosti i tehnologije (2014.), a provodit će ga Nacionalni centar za vanjsko vrednovanje obrazovanja (više kod Bezinović, 2016). (3) Doprinos razvoju sebe kao stručnjaka za školski menadžment bio bi vidljiv u ostvarenju osobnoga profesionalnog razvoja u procesu trajnoga učenja, osposobljavanja i stručnoga usavršavanja. Ostvaruje se formalno, neformalno i informalno samostalnim radom (osobnom inicijativom) ili uključivanjem u razne oblike stjecanja osposobljenosti koje organiziraju druge institucije (AZOO, ASOO, udruge ravnatelja, visokoškolske ustanove itd.). Profesionalni razvoj ravnatelja regulira se Pravilnikom o trajnome stručnom usavršavanju prosvjetnih djelatnika. Relicenciranje (obnova licence) ravnatelja regulirat će se Pravilnikom o licenciranju ravnatelja i Poslovnikom o licenciranju ravnatelja. 4.5. Uloga Nacionalnoga centra za vanjsko vrednovanje obrazovanja u razvoju i implementaciji modela licenciranja ravnatelja Licenciranje ravnatelja određeno je Zakonom o odgoju i obrazovanju u osnovnoj i srednjoj školi (NN, 126/12., 94/13. i 152/14.) te (NN, 124/14.). U članku 117., stavku 3. Zakona o odgoju i obrazovanju u osnovnoj i srednjoj školi navedeno je da učitelji, nastavnici, stručni suradnici i ravnatelji imaju pravo i dužnost obnavljati licencu svakih pet godina, a u stavku 4. navedeno je da je Nacionalni centar za vanjsko vrednovanje obrazovanja dužan provoditi licenciranje svih navedenih skupina. U Strategiji obrazovanja, znanosti i tehnologije navedeni su 5. cilj unaprijediti kvalitetu rukovođenja odgojno-obrazovnim ustanovama i mjera 5.4.3. pokrenuti sustav (re)licenciranja za stjecanje i zadržavanje dopusnice za rad u odgojno-obrazovnoj ustanovi. Njima se definira uloga, potrebne kompetencije, osnova za institucionalizaciju obrazovanja te program i postupak licenciranja učitelja, nastavnika i ravnatelja, kao i (re)licenciranje za stjecanje i zadržavanje dopusnice za rad u odgojno-obrazovnoj ustanovi. Navedena mjera 5.4.3. glasi


18

pokrenuti sustav (re)licenciranja za stjecanje i zadržavanje dopusnice za rad u odgojno-obrazovnoj ustanovi, a u nadležnosti je Ministarstva znanosti i obrazovanja i provodi ju Nacionalni centar za vanjsko vrednovanje obrazovanja. Pritom su pokazatelji njezine provedbe stupanj operativnosti sustava i postotak ravnatelja s izdanim licencama. Kvalitetnim modelom licenciranja i njegovom dosljednom primjenom profesionalizirao bi se posao ravnatelja i potvrdila bi se kvaliteta ravnatelja, a odgojno-obrazovne ustanove imale bi na čelu vrsne vizionare, stručnjake i upravitelje. Na taj bi se način rad svih odgojno-obrazovnih ustanova u sustavu predtercijarnoga odgoja i obrazovanja Republike Hrvatske značajno unaprijedio. Dva su važna preduvjeta za pokretanje sustava licenciranja ravnatelja u skladu s Hrvatskim kvalifikacijskim okvirom: izrađeni standard zanimanja na osnovi analize provedene ankete Hrvatskoga zavoda za zapošljavanje te djelomični standard kvalifikacije za ravnateljsku profesiju. Kao što je već navedeno, ti su preduvjeti ostvareni radom Ekspertne radne skupine koju je imenovao ministar. Rad Ekspertne radne skupine rezultirao je prijedlogom kompetencija koje trebaju imati postojeći i budući ravnatelji. Model licenciranja ravnatelja izrađen je tijekom 2016. godine u skladu s predloženim standardima zanimanja i kvalifikacije. Na taj su se način stekli stručni preduvjeti za njegovu primjenu. Da bi se model licenciranja primijenio, neophodno je osigurati odluku o primjeni izrađenoga modela, zakonski okvir i Pravilnik o licenciranju ravnatelja, što je u nadležnosti Ministarstva znanosti i obrazovanja. Nacionalni centar za vanjsko vrednovanje obrazovanja je svjestan svoje uloge u provedbi licenciranja ravnatelja, odlučio na temelju svega navedenoga pripremiti projektni prijedlog za financiranje provedbe predloženoga modela iz Europskoga socijalnog fonda. 5. Prijedlog plana provedbe licenciranja ravnatelja Ekspertna radna skupina predlaže sljedeći plan provedbe licenciranja ravnatelja.

Aktivnost Godina Donošenje Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o odgoju i obrazovanju u osnovnoj i srednjoj školi (odgoda roka licenciranja)

2016.

Donošenje Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o Nacionalnome centru za vanjsko vrednovanje obrazovanja (nova javna ovlast – licenciranje)

2017.

Donošenje Pravilnika o programu, postupku i načinu stjecanja, izdavanja i obnavljanja licence za rad učitelja, nastavnika, stručnih suradnika i ravnatelja (Zakon čl. 117. st. 5. i Strategija 5.4.2.)

2017.

Donošenje Poslovnika o radu povjerenstva za licenciranje ravnatelja odgojno-obrazovnih ustanova

2017.

Donošenje Izvedbenoga plana i programa osposobljavanja ravnatelja (Strategija 5.3.3.)

2017.

Donošenje Zakona o odgoju i obrazovanju u osnovnoj školi 2018. Donošenje Zakona o odgoju i obrazovanju u srednjoj školi 2018. Izrada baze podataka o postojećim ravnateljima 2017. Ustrojstvo Povjerenstava za licenciranje ravnatelja 2017. Osposobljavanje Povjerenstva za licenciranje ravnatelja 2017. Odabir službenika (ili vanjskih suradnika) u Nacionalnome centru za vanjsko vrednovanje obrazovanja koji će procjenjivati stručne i pravne elemente dokumentacije

2017.

Početak rada Povjerenstva za licenciranje ravnatelja 2018. Završetak rada Povjerenstva za licenciranje ravnatelja 2020.


19

Evaluacija provedbe licenciranja 2021. Pregled dokumentacije i arhiviranje 2022. Pokrenuti sustav (re)licenciranja za stjecanje i zadržavanje dopusnice za rad u odgojno-obrazovnoj ustanovi (Strategija 5.4.3.)

2022.

6. Zaključak Postoje brojni dokazi da licenciranje pridonosi kvaliteti rada škole, uspjehu učenika, profesionalnosti ravnatelja i kvaliteti nacionalnoga odgoja i obrazovanja. Ekspertna radna skupina osmislila je model licenciranja. Od nadređenoga tijela prosvjetne politike očekuje se javno očitovanje o zalaganju i postupanju prema profesionalizaciji ravnatelja, a potom i osiguravanje pretpostavka za provedbu modela licenciranja. Pitanje je hoće li ravnateljska funkcija po uzoru na rješenja u razvijenim državama postati profesija ili će i dalje ostati funkcija. Ekspertna radna skupina je, kao i brojna povjerenstva tijekom proteklih 20 godina, stvarala preduvjete da se ostvari pomak u području kvalitete školskoga rukovođenja u odnosu na europske države. Preostaje vidjeti hoće li se pitanja vezana uz rukovođenje odgojno-obrazovnih ustanova napokon početi rješavati. Odluke prosvjetnih vlasti pokazat će hoće li se iskoristiti prilika da se poboljša kvaliteta rukovođenja, a slijedom toga i do 20 % poboljša uspjeh škola i postignuća učenika ili će se primjereno rješavanje tih pitanja i dalje odgađati donošenjem izmjena i dopuna zakona. 7. Izvori (Korišteni za standarde i za licenciranje)

Nacionalni strateški dokumenti: Državni pedagoški standard predškolskoga odgoja i naobrazbe (Narodne novine, 63/08. i 90/10.) Strategija obrazovanja, znanosti i tehnologije, listopad 2014. (Narodne novine, 124/14.) Zakon o odgoju i obrazovanju u osnovnoj i srednjoj školi: pročišćeni tekst zakona (Narodne

novine, 87/08., 86/09., 92/10., 105/10., 90/11., 5/12., 16/12., 86/12., 126/12., 94/13., 152/14., na snazi od 30. 12. 2014.)

Zakon o predškolskome odgoju i obrazovanju (Narodne novine, 10/97., 107/07. i 94/13.) Zakon o strukovnome obrazovanju (Narodne novine, 30/09., 24/10.). Zakon o ustanovama (Narodne novine, 76/93., 29/97., 47/99., 35/08.)

Međunarodni strateški dokumenti: Council conclusions on effective leadership in education (EC 13930/13 EDUC 350 SOC 717),

listopad 2013. http://www.consilium.europa.eu/uedocs/cms_Data/docs/pressdata/en/educ/139715.pdf Pristupljeno: 5. prosinca 2016.

EC/EACEA/Eurydice (2013). Key Data on Teachers and School Leaders in Europe. Luxemourg: Publications Office of the EU.OECD (2013)., str. 111. – 128. http://eacea.ec.europa.eu

ETUCE (2012). Policy Paper on School Leadership http://etuce.homestead.com/Policies/ETUCE_Policy_Paper_School_Leadership_EN.pdf. Pristupljeno 15. lipnja 2014., str. 274. – 278.

European Council (2009). Council conclusions of 26 November 2009 on the professional development of teachers and school leaders. Official Journal of the European Union. http://eurlex.europa.eu/LexUriServ/LexUriServ.do?uri=OJ:C:2009:302:0006:0009:EN:PDF. Pristupljeno 15. rujna 2012., str. 6. – 9.

OECD: Education at a Glance 2016: OECD Indicators, OECD Publishing, Paris., 2016 OECD: TALIS 2013 Results: An International Perspective on Teaching and Learning, OECD

Publishing., 2014 Pont, B., D. Nusche and H. Moorman: Improving School Leadership, Volume 1: Policy and Practice,

OECD Publishing., 2008

http://www.consilium.europa.eu/uedocs/cms_Data/docs/pressdata/en/educ/139715.pdf

http://eacea.ec.europa.eu/

http://etuce.homestead.com/Policies/ETUCE_Policy_Paper_School_Leadership_EN.pdf.%20Pristupljeno%2015.%20lipnja%202014.

http://etuce.homestead.com/Policies/ETUCE_Policy_Paper_School_Leadership_EN.pdf.%20Pristupljeno%2015.%20lipnja%202014.

http://eurlex.europa.eu/LexUriServ/LexUriServ.do?uri=OJ:C:2009:302:0006:0009:EN:PDF


20

Pont, B., D. Nusche and D. Hopkins: Improving School Leadership, Volume 2: Case Studies on System Leadership, OECD Publishing., 2008

Kompetencijski standardi za ravnatelje koji su na snazi u nekim zemljama: Australian Institute for Teaching and School Leadership (AITSL)

http://www.aitsl.edu.au/verve/_resources/Standards_for_School_Leadership_-

_A_Critical_Review_of_Literature.pdf (dostupan kritički osvrt na standarde), str. 31. – 113.

Interstate School Leaders Licensure Consortium (1996). http://soe.unc.edu/academics/requirements/standards/ISLLC_Standards.pdf Preuzeto 10. veljače 2012.

National Standards for Headteachers.

https://www.education.gov.uk/publications/standard/publicationDetail/Page1/DFES-0083-

2004.

Opći dio programa Škole za ravnatelje i sadržaj ravnateljskoga ispita

http://www.solazaravnatelje.si/ u poglavljima: Škola za ravnatelje i ravnateljski ispit, Razvoj

ravnateljstva, Ravnateljski certifikat, Mentorstvo novoimenovanim ravnateljima.

Principal quality practice guideline: promoting successful school leadership in Alberta, 2009.

http://education.alberta.ca/admin/resources.aspx

The Netherlands: Professional Standard for Educational Leaders in Primary Education (Dutch

Principal Academy, DPA otherwise known as Nederlandse Schoolleiders Academie, NSA)

http://www.nsa.nl/default.aspx, str. 135. – 136.

Western Australia: Performance Standards for School Leaders (Department of Education,

Leadership Centre; Murdoch University and Edith Cowan University)

http://apps.det.wa.edu.au/pssl/index.php

http://det.wa.edu.au/professionallearning/detcms/portal str. 2. – 104.

Publikacije u kojima su prikazani rezultati međunarodnih istraživanja: Aubrey, C. (2007). Leading and Managing in the Early Years. London: Sage Publications. U

poglavljima: Characteristics of the Leaders and Staff That We Talked to, Internal and External

Influences on Leadership, Training, Leadership in a Changing World.

Hujala, E. (2004). Dimensions of Leadership in the Childcare Context, Scandinavian Journal of

Educational Research. Vol. 48, No. 1, February 2004., str. 53. – 69.

Kilvert, P. (2013). Quality educational leadership through principal certification.

www.pai.edu.au/certification Pristupljeno: 20. lipnja 2016.

Leithwood, K. i dr. (2006). Seven strong claims about successful school leadership. Nottingham:

National College for School Leadership., str. 7 – 19.

Leithwood, K., Day, C., Sammons, P., Harris, A. i Hopkins, D. (2006) Successful School Leadership:

What It Is and How It Influences Pupil Learning. Nottingham: University of Nottingham, National

College for School Leadership: Department for Education and Skills. U poglavlju: Distributed

leadership and organizational change: Reviewing the evidence

Marzano, R., Waters, T. McNulty, B. (2005). School Leadership That Works: From Research to

Results.Alexandria: ASCD i Aurora: McREL.U poglavlju: The Effect of Superintendent Leadership on

Student Achievement

OECD (2014). Talis 2013 Results: An International Perspective on Teaching and Learning, OECD

Publishing. http://dx.doi.org/10.1787/9789264196261-en Pristupljeno 5. rujna 2014., str. 27. –

29.

PISA 2012 Results: What Makes Schools Successful? Resources, Policies and Practices (Volume

IV). http://dx.doi.org/10.1787/9789264201156-en Pristupljeno 5. prosinca 2013., str. 139. –

141.

Pont, B., Nusche, D. i Moorman, H. (2008). Improving School Leadership. Volume 1: Policy and

Practice. Paris: OECD. str. 108 – 192.

Relevantna istraživanja i radovi objavljeni u RH: Analiza potreba ravnatelja srednjih škola. Zagreb: Zavod za školstvo RH, jedinica za provedbu

CARDS programa (2003).

http://www.aitsl.edu.au/verve/_resources/Standards_for_School_Leadership_-_A_Critical_Review_of_Literature.pdf

http://www.aitsl.edu.au/verve/_resources/Standards_for_School_Leadership_-_A_Critical_Review_of_Literature.pdf

http://soe.unc.edu/academics/requirements/standards/ISLLC_Standards.pdf

https://www.education.gov.uk/publications/standard/publicationDetail/Page1/DFES-0083-2004

https://www.education.gov.uk/publications/standard/publicationDetail/Page1/DFES-0083-2004

http://www.solazaravnatelje.si/

http://education.alberta.ca/admin/resources.aspx

http://www.nsa.nl/default.aspx

http://apps.det.wa.edu.au/pssl/index.php

http://det.wa.edu.au/professionallearning/detcms/portal/

http://www.pai.edu.au/certification

http://dx.doi.org/10.1787/9789264196261-en

http://dx.doi.org/10.1787/9789264201156-en


21

Bezinović, P. (2016) Prijedlog sustava vanjskog vrednovanja hrvatskih škola. U: U: Staničić, S. i

Drandić, B. Školski priručnik 2016./2017. str. 191-200.

Burcar, Ž. (2013). Školski menadžment i liderstvo: Uloga ravnatelja u hrvatskom školstvu. Split:

Redak.

Drandić, B. (ur.), (1993). Priručnik za ravnatelje odgojno-obrazovnih ustanova. Zagreb: Znamen,

str. 164. – 169.

Drandić, B. (ur.) (2011). Pravno-pedagoški priručnik. Zagreb: Znamen.

Đaković, O. (2012). Modeli stručnoga usavršavanja ravnatelja srednjih škola. Zagreb, Grafička

škola. U poglavljima: Važnost stručnoga usavršavanja ravnatelja srednjih škola, Modeli

menadžmenta i vodstva u obrazovanju, Empirijske i funkcionalno-strukturne pretpostavke kreiranja

hipotetičkoga modela stručnoga usavršavanja ravnatelja srednjih škola u školskome menadžmentu.

Hitrec, S. (2007). Potrebe ravnatelja za stručnim usavršavanjem. Stručni skup Metode i oblici

stručnoga usavršavanja ravnatelja u Hrvatskoj, World Bank, Krk, 11. lipnja 2007. Radni materijal.

Izvedbeni program osposobljavanja ravnatelja osnovnih i srednjih škola. Zagreb: AZOO,

dokument. (2007).

Jurić, V. (2004). Pedagoški menadžment – refleksija opće ideje o upravljanju. Pedagogijska

istraživanja 1 (1), Zagreb: Školska knjiga, str. 137. – 147.

Peko, A., Mlinarević, V., Gajger, V. (2009). Učinkovitost vođenja u osnovnim školama. Odgojne

znanosti, 11 (2), Zagreb, Učiteljski fakultet, str. 67. – 84.

Prijedlog programa osposobljavanja ravnatelja osnovnih i srednjih škola. Zagreb: MZOŠ,

dokument (2005).

Program ravnateljskoga ispita za ravnatelje srednjih škola i učeničkih domova, Glasnik, 1/94,

Zagreb, Ministarstvo prosvjete i kulture. (1994).

Ravnatelj škole – upravljanje – vođenje. (2009) Zagreb: Agencija za odgoj i obrazovanje.

Silov, M. (ur.) (2001). Suvremeno upravljanje i rukovođenje u školskom sustavu. Zagreb: Persona.

Staničić, S. (2006). Menadžment u obrazovanju. Rijeka: Vlastita naklada u poglavlju:

Profesionalizacija ravnatelja.

Staničić, S. (2007). Stručno osposobljavanje ravnatelja u Republici Hrvatskoj. Stručni skup Metode

i oblici stručnoga usavršavanja ravnatelja u Hrvatskoj, World Bank, Krk, 11. lipnja 2007. Radni

materijal.

Staničić, S. (2016). Ravnatelj od funkcije do profesije. U: Staničić, S. i Drandić, B. Školski priručnik

2016./2017., str. 164-178.

Stojnović, I. S. i Hitrec, S. (2014). Suvremeno vođenje u odgoju i obrazovanju: Priručnik za

ravnatelje, stručne suradnike i odgojitelje u sustavu odgoja i obrazovanja. Zagreb: Golden

marketing – Tehnička knjiga.

Strugar, V. (2002). Koncepcija promjena odgojno-obrazovnog sustava u Republici Hrvatskoj:

projekt Izvorište. Zagreb: Ministarstvo prosvjete i sporta.


22

8. Prilozi 8.1. Odluka o imenovanju ERS-e5


23

Documents

Model licenciranja ravnatelja odgojno-obrazovnih ustanovanovebojeznanja.hr/UserDocsImages/Dokumenti za web... · Ekspertna radna skupina za provedbu 5. cilja Strategije obrazovanja,