1

Mr. sc. Drago ObradoviÊ

SENZACIONALNAARHEOLO©KA OTKRI∆A

U BIBLIJSKIM ZEMLJAMA

2

NakladnikZNACI VREMENA

www.znaci-vremena.com

UrednikMr. sc. Drago ObradoviÊ

e-mail: arheolo@gmail.com

Odgovorni urednikMario ©ijan

LekturaMarijan MalaπiÊ

KorekturaBranka VukmaniÊ

TisakZnaci vremenaZagreb 2014.

3

Mr. sc. Drago ObradoviÊ

SENZACIONALNAARHEOLO©KA OTKRI∆A

U BIBLIJSKIM ZEMLJAMA

Zagreb 2014.

4

CIP zapis dostupan u raËunalnomkatalogu Nacionalne i sveuËiliπne knjiænice

u Zagrebu pod brojem 877082

ISBN 978-953-183-201-4

Navodi iz Biblije uzeti su iz prijevodaIvana Ev. ©ariÊa u izdanju

Hrvatskoga biblijskoga druπtva

Ova se knjiga smije umnoæavati,djelomiËno ili u cijelosti,

samo uz pisano dopuπtenje nakladnika

5

“Jedine nove Ëinjeniceo Bibliji i biblijskom svijetu

dolaze iz zemlje.”

William G. Dever, arheolog

6

Blisk

i istok

7

Uvod

NAMJERA ove knjige nije da iznese zapanju-juÊi izvjeπtaj o uzbudljivoj i bogatoj povijesti bib-lijske arheologije, niti da bude putopisni zapis sputovanja po biblijskim zemljama. Ona je neπtoviπe od zbirke dojmova steËenih prigodom posje-ta i osobnog sudjelovanja u arheoloπkim ekspedi-cijama pri istraæivanju pojedinih arheoloπkih lo-kaliteta gdje je nastajala biblijska povijest; onaje viπe od studije pronaenih arheoloπkih pred-meta smjeπtenih u velike muzeje svijeta koje jeautor posjetio.

Neka od petnaest poglavlja pojavila su se naj-prije u raznim Ëasopisima: Scientia Podraviana,Biblijski pogledi, Arheoloπki zbornik, Odjek i dr.Preraeni i dopunjeni, ovi Ëlanci sabrani su uknjigu — kao ispunjenje zahtjeva brojnih prijate-lja, studenata, radijskih i televizijskih voditeljai njihovih sluπatelja i gledatelja, novinara te po-sjetitelja tisuÊa predavanja koja je autor odræaou raznim gradovima i dvoranama u viπe od dva-deset zemalja svijeta pod nazivom “ZadivljujuÊaarheoloπka otkriÊa u biblijskim zemljama”.

8

»itatelj Êe razumjeti da se na ograniËenomprostoru od stotinjak stranica ne moæe prikazativiπe od samo djeliÊa bogate arheoloπke grae —grae koja nam je pomogla u razumijevanju Bi-blije i koja na osobit naËin podupire i potvrujemnoge njezine stranice.

Najiskrenije se nadam da Êe ovo malo djelo,jedino i prvo na hrvatskom jeziku, biti itekakokorisno u ukazivanju na to kako spomenici iz da-vne proπlosti potvruju Bibliju osvjetljavajuÊi po-jedine povijesne osobe i dogaaje iz nje.

Autor

9

Doba otkriÊa i kritike

U SREDNJEMU vijeku ljudi su æivjeli u ci-vilizaciji koja stoljeÊima nije vidjela nikakvu pro-mjenu niti napredak. Novo doba nastalo je u pet-naestom stoljeÊu kad su se poËeli raati izumi iotkriÊa i kad su otkriveni novi sadræaji i duhov-ne vrijednosti.

Pronalazak bræeg naËina putovanja i izumtiska doveli su do velikih promjena u æivotu ljudi.Vijesti, spoznaje i rezultati stvaralaËkog miπlje-nja poËeli su se πiriti vrlo brzo velikim prostran-stvima i s mnogo manje napora.

OtkriÊa novih kontinenata na istoku i zapa-du — novih podruËja za osvajanje — proπirila suvidike mnogima koji su bili nezadovoljni skuËe-nim svjetonazorom u kojem je Europa stoljeÊimaæivjela. Novi mentalitet prouzroËio je pobunu pro-tiv uskogrudne srednjovjekovne Crkve i otpor nje-zinoj vladavini nad Ëovjekovim umom.

Humanizam na intelektualistiËkom podruËju,renesansa u umjetnosti i reformacija u religij-skom svijetu iznjedrili su velika dostignuÊa kojasu najavila novo doba i novi naËin æivota.

10

Odbacivanje tmurnih okova srednjovjekovlja,duhovne strahovlade i politiËkog despotizma do-velo je do napretka na mnogim podruËjima.

Posljednja dva stoljeÊa bila su razdoblje veli-kih materijalnih, kulturnih i vjerskih postignu-Êa. OtkriÊa su se redala velikom brzinom: istra-æena su nova podruËja kopna i mora, osvojeninajviπi planinski vrhovi, otkriveni mnogi nepo-znati prirodni zakoni — i sve je to podvrgnutoljudskim potrebama. Ovakav napredak prouzro-Ëio je golemu promjenu u svim podruËjima æivo-ta. »ovjek koji je stoljeÊima putovao na konjimaili se vozio u kolima koja su vukle æivotinje —danas putuje zemljom, zrakom, morem i vodomsredstvima koja su bræa od svake ptice, æivotinjeili ribe. NaËin komuniciranja nevjerojatno je una-prijeen. ZahvaljujuÊi znanosti, moæe se saËuvatii produæiti æivot. Ali, naæalost, razvila su se i um-noæila i sredstva za masovno uniπtenje.

SveopÊi napredak i mnogostruko poveÊanjeznanja potaknuli su Ëovjekovu radoznalost ne sa-mo na podruËju umjetnosti, znanosti i tehnike,veÊ i na podruËju religije. »ovjek je doπao do za-kljuËka kako se ono πto su njegovi predci pri-hvaÊali kao istinu — po novim mjerilima ne po-kazuje uvijek kao istina. Promjene vrijednostimnogih materijalnih aspekata æivota imale suvelik utjecaj i na duhovna i intelektualna dobra,osobito u religiji, filozofiji i povijesti.

KrπÊani su stoljeÊima iskazivali veliko povje-renje u biblijske izvjeπtaje. Oni, doduπe, nisu ra-

11

zumjeli sve πto piπe na njezinim stranicama, alinisu dovodili u pitanje njezin autoritet; sve nje-zine izvjeπtaje prihvaÊali su kao istinite. Naπi sudjedovi predodæbu o ranoj povijesti svijeta teme-ljili na onome πto je izneseno u biblijskim povi-

Glinena prizma asirskog kralja Sanheriba, kojije traæio predaju Jeruzalema za vrijemevladanja judejskog kralja Ezekije. Klinopis oveprizme potvruje istinitost biblijskog izvjeπtajaiz 2. Ljetopisa 32,9-22

12

jesnim knjigama, a razumijevanje staroga svijetana spisima klasika. Tako su se na policama πko-lovanih ljudi nalazila djela Josipa Flavija, Hero-dota, Ksenofonta i drugih.

Preispitivanje znanstvenih kriterija u geogra-fiji i astronomiji nametnulo je sumnju i u vjero-dostojnost izvjeπtaja o drevnoj povijesti i vjeri ko-ju su prihvatili naπi predci. Uvidjevπi da mnogaglediπta treba ispraviti, novi radoznali um poËeoje, sasvim prirodno, postavljati pitanja i o toËno-sti znanjâ o antiËkoj povijesti.

Tako su djela antiËkih pisaca stavljena podpoveÊalo prosuivanja i kritiËkog istraæivanja, izakljuËeno je kako dosta toga ne moæe izdræatiispit, te da to treba staviti u stranu kao nepouz-dano. Uskoro su zakljuËili da i biblijske spise tre-ba staviti na sliËnu razinu i podvrgnuti ih istommjerilu kao i nebiblijsku literaturu.

Ovaj novi smjer kritiËkog ispitivanja biblijskihpovijesnih izvjeπtaja rodio se u drugoj poloviniosamnaestog stoljeÊa, a prisutan je tu i tamo joπi danas. U znanstvenim krugovima metoda je na-zvana literarna kritika ili visoka biblijska kriti-ka. Najprije je primijenjena na prvu biblijskuknjigu, Postanak, u kojoj je opisano najranije raz-doblje svjetske povijesti. Poslije se to prenijelo ina druge biblijske povijesne knjige, a zatim i naproroËke knjige, da bi krajem devetnaestog sto-ljeÊa, kad je visoka kritika doæivjela svoj najveÊiuspon, suvremeni teolozi i povjesniËari prihvaÊalitek maleni dio Biblije kao izvornu grau za re-

13

Rabin puπe u πofar (rog) najavljujuÊi poËetakhebrejske novogodiπnje proslave. Puhanjem uπofar svakog petka uveËer prigodom zalaskasunca oznaËava se poËetak dana odmora, subote

14

konstruiranje stare povijesti. Neki su iπli Ëak ta-ko daleko da su Bibliju ili Sveto pismo nazivalikrparijom legendi, mitova i predaja.

KritiËari Biblije naπli su u njoj mnoga imenai opise mnogih dogaaja koje nisu mogli doka-zati znanstvenim metodama te su brzopleto za-kljuËili kako su sva ta imena i zbivanja izmiπlje-ni. I baπ u to vrijeme roena je nova znanost —biblijska arheologija. Uskoro se razvila do togstupnja da je ugrozila i poniπtila pogubne utje-caje visoke kritike. Iznijela je na svjetlo nove do-kaze u prilog istinitosti biblijskih izvjeπtaja. Sa-mo oni koji ne poznaju te dokaze, mogu joπ uvi-jek sumnjati u istinitost Biblije.

15

Raanje biblijske arheologije

KAO i veÊina znanstvenih naziva, izraz “ar-heologija” potjeËe iz jezika velikih mislilaca —starih Grka. Arheologija je znanost o starinama,zapravo sustavno istraæivanje starina da bi se re-konstruirala proπlost.

Dijeli se na pretpovijesnu, klasiËnu (grËko irimsko razdoblje), prahelensku ili egejsku, egi-patsku, orijentalnu (ili arheologiju Bliskog isto-ka), biblijsku (povezanu s arheologijom Bliskogistoka), bizantsku, islamsku i srednjovjekovnu tearheologiju ameriËkih kontinenata.

OpÊenito reËeno, arheologija Bliskog istokaroena je prije viπe od dvjesto godina, s poËecimaistraæivanja u zemljama u kojima su nekada cvje-tale najranije svjetske civilizacije — u dolinamarijeka Nila, Tigrisa i Eufrata.

U svibnju 1798. godine Napoleon je u vojnompohodu na Egipat osim tisuÊa vojnika poveo i 175znanstvenika i umjetnika: astronoma, geometa-ra, geografa, kemiËara, mineraloga, crtaËa, slika-ra, kartografa, tehniËara, orijentalista, Ëak i pje-snika, opskrbivπi ih velikom knjiænicom i potreb-

16

nim znanstvenim pomagalima. “»etiri tisuÊe go-dina gledaju na vas!” rekao im je. Njihova zadaÊabila je da prikupe i popiπu sve πto nau u Egip-tu: starine, predmete, spomenike i natpise. To jebio poËetak egipatske arheologije.

Stari Egipat moæemo opisati kao kulturu gra-fita. Rijetko su kad u povijesti ljudi tako doslje-dno biljeæili dogaaje na zidovima i sve to dovelido takve umjetniËke visine. BuduÊi da je bio op-sjednut mislima o besmrtnosti i vjeËnosti, svakije naraπtaj nastojao saËuvati zapis o svojim ime-nima i djelima.

Tijekom niza stoljeÊa putnici i znanstvenicipodjednako su bili razoËarani neuspjelim poku-πajima da razumiju hijeroglife na mnoπtvu spo-menika i dragocjenih predmeta.

U srpnju 1799. godine mali inæenjerski odredfrancuske vojske pod generalom Bouchardomgradio je utvrdu pokraj grada Raπida ili Rosette,kako ga zovu Europljani, u zapadnom dijelu del-te rijeke Nila. Pijuk jednog vojnika udario je oveliki crni bazaltni kamen s uklesanim natpisomu tri dijela. Svi nazoËni odmah su shvatili kakoova povelika ploËa mora imati neku vrijednost,te su je oËistili i poslali nadreenima u Aleksan-driju. Odatle je poslana u Kairo i predana insti-tutu u kojem se nalazila ekipa Napoleonovihznanstvenika.

VeÊ je prvi pogled na ovu bazaltnu ploËu iza-zvao veliko uzbuenje meu egiptolozima. Odmahse vidjelo kako je natpis isklesan u tri dijela, te

17

Rozetski kamen, pronaen 1799. godine krajmjesta Rozeta u delti Nila. Bazaltna ploËa ovogspomenika visoka je preko jedan metar, πirokaoko 70 i debela oko 25 centimetara. Tekst jeposluæio kao kljuË za deπifriranje egipatskihhijeroglifa, Ëime je otvoren put prouËavanjudrevnih bliskoistoËnih tekstova, i omoguÊenoraanje biblijske arheologije; Ëuva se uBritanskom muzeju u Londonu

18

da je svaki dio napisan drugaËijim pismom. Na-tpis je bio dvojeziËan. Prva dva dijela napisanasu egipatskim hijeroglifima, od kojih je donji na-pisan pojednostavljenim demotskim, narodnimpismom, koje ulazi u uporabu nekoliko stoljeÊaprije naπe ere. Stupac na dnu kamena napisanje na grËkom. Hijeroglifski tekst ima Ëetrnaestredaka, demotski trideset dva, a grËki pedeset Ëe-tiri. Jedan general, po struci helenist, s lakoÊomje proËitao grËki tekst i uvjerio se da sadræi sve-Ëani proglas egipatskih sveÊenika iz MemfisaupuÊen u proljeÊe 196. g. pr. Kr., na dan krunidbefaraona Ptolomeja V. Epifana, kralja cijelog Egi-pta. Izvorni tekst je na grËkom jeziku, dok suhijeroglifski i demotski tekstovi prijevod. Dvoje-ziËnost zapisa rozetskoga kamena pridonijela jepronalaæenju osnove za Ëitanje hijeroglifa.

Otisci kamena iz Rosette poslani su u Pariz iu druge europske gradove. Prema mirovnom spo-razumu sklopljenom u rujnu 1801. godine u Alek-sandriji, Francuzi su morali Englezima predatisve vaænije egipatske starine, zajedno s rozetskimkamenom koji je tako postao izloπkom u Britan-skom muzeju u Londonu.

Veliko je znaËenje rozetskoga kamena: znan-stvenici su napokon imali usporedni grËki i egi-patski tekst. Usporedbom pojedinih rijeËi i fonet-skih znakova jednog i drugoga teksta omoguÊe-no je deπifriranje zagonetnih hijeroglifa. Jedan jearheolog s pravom rekao kako je ta crna bazaltnaploËa “dragocjenija od faraonskih dijamanata”.

19

VrπeÊi nadzor u jednoj πkoli u Grenobleu1801. godine, inspektor Jean Baptiste Fourier za-pazio je sitnog djeËaka boleæljiva izgleda koji jeteËno govorio latinski i grËki i upravo se pripre-mao da svlada i hebrejski jezik. Zvao se JeanFrançois Champollion. DjeËakova natprosjeËna in-teligencija privukla je inspektora, te ga je Ëakpozvao u svoj dom. Pokazao mu je svoju bogatuzbirku starina, a djeËakovu pozornost posebno suprivukli papirusi s hijeroglifima.

U trinaestoj godini Champollion je uz veÊ spo-menute jezike vladao i arapskim, aramejskim,kaldejskim, starokineskim, sanskrtom i koptskimjezikom. Nakon zavrπetka srednje πkole namje-ravao se upisati na neki od pariπkih fakulteta, aza prijamni ispit trebao je podastrijeti pisani rad.Profesori su oËekivali obiËan uËeniËki rad, a izne-nadila ih je znanstvena rasprava “Egipat pod vla-davinom faraona”, puna povijesnih podataka i Ëi-njenica iz latinske, grËke i hebrejske literature.Profesori su bili toliko oduπevljeni da su ga po-æeljeli uvrstiti u nastavniËko vijeÊe.

Champollion se u Parizu posvetio uËenjuorijentalnih jezika, u æelji da upozna mentaliteti psihu narodâ s Istoka te da se na taj naËin pri-bliæi naËinu razmiπljanja starih EgipÊana. Vje-rovao je da Êe tim napornim putem doÊi do kljuËaza deπifriranje hijeroglifa. U tom radu uvelike muje pomoglo dobro poznavanje koptske gramatikei rjeËnika, kao i Ëinjenica πto taj jezik spada uveliku skupinu semitskih jezika. Tako je egiptolog

20

Jean-François Champollion napornim i marljivimradom uspio ono πto se dotada Ëinilo gotovo ne-vjerojatnim i nemoguÊim — dana 18. rujna 1822.objavio je znanstvenom svijetu da je deπifriraostaro egipatsko slikovno pismo hijeroglife. Mno-gi znanstvenici koji su pokuπali prema grËkomtekstu tumaËiti hijeroglife, ustvrdili su da to ni-je moguÊe jer isti znakovi ne daju uvijek isti smi-sao i znaËenje. Champollion je uvidio da u tomneobiËnom pismu ne treba gledati samo sliku, jerona za sebe znaËi poseban pojam, veÊ tu slikutreba protumaËiti kao odvojeni znak za odreeniglas. I tako je mladi Jean-François Champollion,koji je poznavao devet orijentalnih jezika, uspioodgonetnuti tu staru zagonetku i omoguÊio Ëita-nje tisuÊa i tisuÊa papirusa i mnogobrojnih nat-pisa po hramovima, spomenicima i grobnicama.Nakon dvadeset tri godine predanog rada Cham-pollion je objavio rezultate svojega izuËavanja:prijevod hijeroglifskog teksta s rozetskog kame-na te gramatiku i rjeËnik egipatskih hijeroglifa.Uskoro je egiptologija uvedena na sva veÊa europ-ska sveuËiliπta, a danas se studira diljem svijeta.

Veliko znaËenje rozetskoga kamena nije u nje-govu sadræaju, veÊ u moguÊnosti deπifriranja hi-jeroglifa, πto je dalo kljuË za upoznavanje velikogbogatstva egipatske misli i kulture. ZahvaljujuÊigenijalnom Champollionovu otkriÊu, danas stru-Ënjaci mogu proËitati svaki hijeroglifski zapis.

Champollion je zakljuËio da je egipatsko pi-smo sloæen sustav: slikovito, simboliËno i fonet-

21

Jean François Champollion, koji je nakondvadeset godina naporna rada deπifriraohijeroglife s rozetskog kamena i tako omoguÊioznanstvenicima Ëitanje i razumijevanjeegipatskih hijeroglifskih spomenika

sko — u istom tekstu, u istoj frazi, u istoj rijeËi.Tajna hijeroglifa bila je otkrivena. Znanstvenicisu pohrlili u Egipat prepisivati natpise i prou-Ëavati starine.

Rozetski kamen, ta crna bazaltna ploËa, sma-tra se najveÊim i najljepπim trofejem francuskogvojskovoe Napoleona, Ëija je vojna ekspedicijau Egipat zavrπila neslavno. Pa i rozetski kamen,umjesto da zavrπi u pariπkom muzeju Louvreu,

22

stalno mjesto boravka naπao je u Britanskom mu-zeju u Londonu. Francuzima ostaje utjeha da jenjihov sunarodnjak, Jean-François Champollion,prvi deπifrirao tisuÊugodiπnju tajnu, hijeroglife.

Drugi kljuËni pothvat arheoloπke znanostizbio se 1835. godine, kada je engleski Ëasnik uistoËnoindijskim odredima, sir Henry CreswikeRawlinson, deπifrirao trojeziËni natpis perzijsko-ga kralja Darija I. (522.—486. g. pr. Kr.), dobropoznatog Ëitateljima Biblije. Natpis je isklesan u150 metara visokoj stijeni u mjestu Behistun, Ëe-trdesetak kilometara istoËno od Kermanπaha, naputu trgovaËkih karavana iz Ekbatane (danaπnjiHamadan) u Babilon. Danas Kermanπah s Bag-dadom povezuje suvremena cesta.

U ravnici ispred behistunske stijene Darije I.pobijedio je svoje neprijatelje u velikoj bitci. Dabi ovjekovjeËio slavu svojih pobjeda, kako ih po-tomci ne bi zaboravili a kasniji kraljevi izbrisa-li, naredio je da se izvjeπtaj o njegovim vojnimdjelima ukleπe u stijenu na takvome mjestu dabude vidljiv, a da ga nedostupnost πtiti od uniπte-nja. Do danas saËuvani reljef obrubljen je klina-stim zapisom od 1306 redova uklesanih na staro-perzijskom, elamskom i akadskom (asirsko-babi-lonskom) jeziku.

Rawlinson je u vrlo teπkim okolnostima pre-pisao staroperzijski i akadski natpis. Ovaj troje-ziËni natpis postao je “rozetskim kamenom” asiro-logije. Rawlinson je nakon dvadeset dvije godinenapornog rada predao znanstvenom svijetu kljuË

23

Behistunski reljef s trojeziËnim natpisomklinastim pismom visoko na stijeni, 150 metaraod tla, koji biljeæi vojne uspjehe kralja DarijaI. i Englez Henry Creswike Rawlinson koji gaje protumaËio ga te tako omoguÊio Ëitanjeklinastog pisma

24

za razumijevanje asirskih dokumenata pisanihklinastim pismom. Tako su nam se otvorila vrataprastarih civilizacija Sumera, Babilona i Asirije,pomiËuÊi naπe spoznaje o povijesti ËovjeËanstvaza nekoliko tisuÊa godina.

Bezbrojni arheoloπki pronalasci omoguÊujunam da bolje upoznamo vrijeme i okolnosti u ko-jima je æivio Izrael i okolni narodi, a neka odtih otkriÊa izravno potvruju pojedine dogaajeopisane u Bibliji.

Prigodom mojih posjetâ Britanskom muzeju uLondonu, Louvreu u Parizu, Muzeju Pergamonu Berlinu, Orijentalnom muzeju u Chicagu, Mu-zeju Smitsonian u Washingtonu, Nacionalnommuzeju u Damasku, Arheoloπkom muzeju u Ama-nu, Izraelskom i Rockefellerovom muzeju u Jeru-zalemu, Arheoloπkom muzeju u Tel Avivu, Arheo-loπkom muzeju SveuËiliπta u Haifi, Egipatskommuzeju u Kairu, kao i hramovima i piramidamau Egiptu te arheoloπkim lokalitetima u Siriji, Jor-danu, Izraelu, Egiptu i GrËkoj — divio sam semnogobrojnim arheoloπkim nalazima koji su po-tvrdili biblijske izvjeπtaje.

25

Moja prva arheoloπkaekspedicija

PUTOVANJA u proπlost mogu biti vrlo za-nimljiva i otkriti nam nove vidike. Planina Ebalnalazi se u neposrednoj blizini danaπnjeg gradaNablusa.

U ljeto 1985. godine imao sam prednost dakao Ëlan meunarodne arheoloπke ekspedicije vr-πim iskapanja na toj planini. Ekspedicija se sa-stojala od trideset pet Ëlanova — profesora i stu-denata iz raznih zemalja svijeta. Direktor istra-æivaËke ekspedicije bio je profesor arheologije naSveuËiliπtu u Haifi, dr. sc. Adam Zertal, mladi ivrlo talentirani arheolog. Radili smo vrlo preda-no i paæljivo. Ustajali smo u Ëetiri sata ujutroda bismo u svjeæini jutra pretraæivali mjesto nakojem se na kratko vrijeme zadræao stari Izraelu vrijeme ulaska u Kanaan. S druge strane rije-ke Jordana izlazilo je sunce. IskopavajuÊi u svo-jem toËno odreenom kvadratu, razmiπljao samo vremenu od prije 3400 godina, kad su na tommjestu na planini Ebalu Izraelci i Joπua gradiliærtvenik.

26

Ebal je golema planina Ëiji masiv zauzimaprostor od oko 18 km2. Nalazi se u juænom dijeluzemlje koji je nekad pripadao Manaπeovom ple-menu. To je najviπa planina u sjevernoj Samariji,s nadmorskom visinom od 940 m. Juæno od Eba-la nalazi se planina Gerizim. Izmeu tih dvijuplanina nalazi se vrlo duboka i prirodno akusti-Ëna ©ekemska dolina.

Mojsije je dao upute Izraelcima da, kada uuu obeÊanu zemlju, postave na planini Ebalu ve-liko kamenje, da na njemu napiπu rijeËi Zakonai da od njega naËine ærtvenik. Upute su takoerzahtijevale da se πest plemena postavi na obron-ku planine Ebala pokraj sagraenog ærtvenika ida leviti izgovore prokletstva koja Êe snaÊi sveone koji se ne budu dræali Zakona. Drugih πestplemena trebalo se postaviti na planini Gerizi-mu, te da onda budu izgovoreni blagoslovi (Po-novljeni zakon 27,1-26; 28,1.13).

Po ulasku u Kanaan Izraelci su ispunili ovunaredbu: “Tada Joπua naËini ærtvenik Gospodi-nu, Bogu Izraelovu, na gori Ebalu, kao πto je za-povjedio Mojsije, Gospodnji sluga, sinovima Izra-elovim, kako je propisano u knjizi zakona Moj-sijeva: ærtvenik od neklesana kamenja, na kojenije bilo doπlo æeljezno orue. I prinesoπe na nje-mu ærtve paljenice Gospodinu i zaklaπe ærtve pri-Ëesnice. Tad napisa ondje na kamenju prijepisMojsijeva zakona, πto ga je ovaj bio dao sinovimaIzraelovim. I sav Izrael sa svojim starjeπinama,glavarima i sucima stade s obje strane KovËega

27

prema levitskim sveÊenicima, koji su nosili Kov-Ëeg Zavjeta Gospodnjega, stranci i domaÊi, jednapolovina na gori Gerizimu, druga polovina na goriEbalu, kao πto je nekoÊ odredio Mojsije, slugaGospodnji, da blagoslovi narod Izraelov. PotomproËita sve rijeËi zakona, blagoslov i prokletstvo,

Autor sudjeluje u arheoloπkom iskapanju naplanini Ebal, koje je zapoËelo 1982. godine podvodstvom izraelskog arheologa Adama Zertala,profesora sa SveuËiliπta u Haifi; svaki arheologiskapa u toËno odreenom kvadratu, uz voenjebiljeæaka o pronaenim predmetima

28

sve kako je zapisano u Knjizi zakona. Nije bilonijedne rijeËi, od svega πto je bio odredio Mojsije,koje ne proËita Joπua pred svom Izraelovom opÊi-nom, i pred æenama, djecom i strancima koji suiπli meu njima.” (Joπua 8,30-35)

Joπuin ærtvenik na planini Ebalu jedini je ær-tvenik sagraen prema posebnim uputama πto ihje dao Mojsije. Arheoloπka istraæivanja na Eba-lu, zapoËeta u rujnu 1982. godine, dala su izu-zetne rezultate. Na sjeveroistoËnoj strani, na dru-gom obronku planine, pronaena je vrlo lijepooËuvana graevina Ëetverokutna oblika, sagra-ena od velikog neklesanog kamenja. Dojmljivaje veliËina ovog objekta: duæina mu je deset, πi-rina osam, debljina zidova metar i pol, a visinapreko tri metra.

U unutarnjem dijelu graevine pronaena jevelika koliËina pepela i kostiju. Kosti su poslanena znanstveno ispitivanje u Jeruzalem u labora-torij Hebrejskog sveuËiliπta i ustanovljeno je dasu to kosti muπke teladi, ovaca i koza. Æivotinjesu spaljivane na otvorenoj vatri na ærtveniku.Ako znamo upute zapisane u Ponovljenom za-konu, vrlo lako dolazimo do zakljuËka da se radibaπ o ærtveniku πto ga je sagradio Joπua premaMojsijevim uputama.

Iz svega πto je dosad pronaeno na Ebalu, za-jedno s ovim vrlo dobro oËuvanim ærtvenikom, uo-Ëava se da je ovo mjesto divan spomenik vreme-na i prostora u kojem je Izrael postao Boæji iza-brani narod. Za svakog biblijskog arheologa us-

29

poredba biblijskog teksta i arheoloπkih pronala-zaka veliko je nadahnuÊe. Svi se znanstveni do-kazi vrlo lijepo uklapaju u biblijski izvjeπtaj. Ta-ko je i sa ærtvenikom na planini Ebalu. Tri pre-sudna Ëimbenika koja sve dovode u vezu jesu vri-jeme, opis graevine i geografski poloæaj. Uzme-mo li ih u obzir, sa sigurnoπÊu moæemo reÊi —

Joπuin oltar na planini Ebal u srediπnjemdijelu Izraela; ova graevina dugaËka 10,πiroka 8, a visoka 3 metra nalazi se pri vrhuplanine; autor knjige sudjelovao je prinjegovom iskapanju

30

uvaæavajuÊi sve neposredne znanstvene dokaze —da mora postojati veza izmeu pouzdane, vaænei autentiËne biblijske tradicije koja planinu EbaloznaËava kao srediπnje mjesto sastajanja izrael-skih plemena — i pronaenog ærtvenika. Na Eba-lu se nalazi ne samo potpun prototip izraelskogærtvenika, veÊ i viπe od toga: biblijsko mjesto nakojem je Joπua sagradio ærtvenik.

Nijemi spomenici iz daleke proπlosti doistapostaju vrlo glasni! Mnogobrojni struËnjaci pre-nose danaπnjem svijetu izvjeπtaje iz drevne pro-πlosti s mnogih jezika: staroegipatskog (hijero-glifskog), babilonskog, sumerskog, hetitskog i he-brejskog. U velikim svjetskim muzejima pohra-njene su Ëitave kraljevske biblioteke, prepiskeznamenitih ljudi, znaËajni natpisi i mnoπtvo gli-nenih klinopisnih ploËica. Ovi nam materijaliomoguÊuju prouËavanje i provjeravanje Ëinjenicakoje potvruju istinitost i toËnost biblijskog iz-vjeπtaja.

Isus je svoje sljedbenike pozvao da istraæujuBibliju. Smatrao ju je pouzdanom boæanskom ob-javom koja greπne ljude vodi u vjeËni æivot: “Viistraæujete Pisma u kojima mislite da ima æivotvjeËni. I upravo ona svjedoËe za mene.” (Ivan5,39)

31

Hamurabijev zakonik iMojsije

HAMURRABI je bio πesti od jedanaest kra-ljeva starobabilonske, amorejske dinastije. Vla-dao je 43 godine, od 1728. do 1686. g. pr. Kr.Bio je sjajan vladar, briljantan dræavnik, uspje-πan vojskovoa i mudar zakonodavac.

O tome svjedoËe bogati arheoloπki nalazi izdruge Ëetvrtine drugog tisuÊljeÊa prije Krista. Toje 150 ploËica s Hamurabijevim potpisom, Ëuve-ni Hamurabijev zakonik, i mnoπtvo ploËica prona-enih u gradovima onog vremena, kao πto su Ma-ri i Alalakh. Neki povjesniËari poistovjeÊuju gasa πinearskim kraljem Amrafelom koji se spo-minje u biblijskoj knjizi Postanku 14,1.9. ImeHammurabbi akadskog je podrijetla i znaËi “bogHammu je silan”.

Od svih do danas pronaenih zakonika drevneMezopotamije nesumnjivo je najËuveniji Hamura-bijev zakonik. To je najduæi dosad pronaen babi-lonski spis i spada u najljepπe primjere starobabi-lonskog klinastog pisma. Francuski su arheolozi

32

tijekom svojeg zimskog istraæivaËkog puta 1901./1902. godine, pod vodstvom Jeana Jaquesa deMorgana, u drevnoj akropoli u Suzi pronaπli crnubazaltnu stelu visoku 2 metra i 25 centimetara.Suza je, prema biblijskom izvjeπtaju, bila prije-stolnica najljepπe kraljice Bliskog istoka — Estere(Nehemija 1,1; Daniel 8,2; Estera 2,8).

Stela koju su Francuzi pronaπli nastala je prikraju vladanja kralja Hamurabija i postavljenaje u hram Esagila u Babilonu, dok su ostali pri-mjerci Hamurabijeva zakonika bili u drugim ve-Êim mjestima. Bazaltnu stelu Hamurabijeva za-konika iz hrama Esagile odnio je kao ratni plijeniz Babilona u Suzu, glavni grad Elama, elamskivladar ©utruk-Nahhunte, koji je vladao od 1206.do 1170. g. pr. Kr. Francuzi su stelu pronaπli utri dijela, koje su potom s lakoÊom sastavili. Za-tim su sve odnijeli kao arheoloπki trofej u Pariz,u muzej Louvre.

Na vrhu stele Hamurabijeva zakonika, naprednjoj strani, uklesan je bareljef koji prikazu-je kralja Hamurabija kako s podignutom desnomrukom stoji ispred ©amaπa, boga Sunca; boæan-ski zakonodavac ©amaπ sjedi na svojem tronu ipredaje Hamurabiju æezlo i prsten, simbole prav-de i reda. Prizor najvjerojatnije prikazuje trenu-tak primanja naloga za pisanje zakonika. Ne pod-sjeÊa li nas ovaj prizor na Mojsijevo iskustvo, kadje na Sinaju primio od Boga Deset zapovijedi?

Ispod ovog reljefa nalazi se πesnaest stupacateksta ispisanih u 1114 vodoravnih redova. Stupci

33

Hamurabijev zakonik, bazaltni kamen starËetiri tisuÊljeÊa na kojemu se nalazi Zakonikbabilonskog kralja Hamurabija; visok je 225cm, a potjeËe iz Suze, kamo ju je kao ratniplijen donio elamski kralj ©utruknahunte; Ëuvase u Louvreu u Parizu

34

se Ëitaju okomito. Prolog i epilog zakonika napi-sani su poetskim stilom, a karakterizira ih lir-ski paralelizam i nepravilna metriËka struktura.Ovakav je stil rijetkost u tekstovima na ovakvojpisaÊoj podlozi.

Tekst zakonika pisan je klasiËnim akadskimjezikom koji je gramatiËki bio vrlo razvijen. Zako-nik je izvorno sadræavao joπ pet stupaca teksta,ali ih je izbrisao elamski kralj. Na straænjoj stra-ni nalazi se 28 stupaca s preko 2500 redova ukle-sanog teksta, od kojih pet stupaca pripadaju pro-logu zakonika. Na steli su bila uklesana ukupno282 propisa. Meutim, na prednjoj strani danaspostoji samo 65 propisa, jer je 34 propisa s dnaprednje strane izbrisano. Na straænjoj strani stelenalaze se 183 propisa i svi su ostali oËuvani.

Zakonik je podijeljen na tri glavna dijela: naprolog u kojem se nalazi posveta bogu Sunca ©a-maπu, tekst zakonâ i epilog.

Iako Hamurabijev zakonik ne sadræi vjerskepropise, kao πto je sluËaj s Mojsijevim zakonikom,on ipak prihvaÊa babilonsku religiju i njezina bo-æanstva. To se jasno vidi iz prologa u kojem Ha-murabi odaje zahvalnost svojim bogovima i pri-znanje njihovoj darovitosti i plemenitosti πto suga pozvali od pastirskog posla i postavili na kra-ljevsko prijestolje.

Zakonik zavrπava dugim zavrπnim dijelom,epilogom, u kojem Hamurabi govori o svojim ple-menitim djelima, o svojoj pravednoj vladavini io skrbi za dobrobit svojeg naroda. Svojim sluæbe-

35

nicima zapovijeda da poπtuju sve propise i daproglase blagoslov za πtovatelje zakona, a proklet-stvo za prekrπitelje.

Prvi prijevod Hamurabijeva zakonika na en-gleski jezik objavljen je 1902. godine, zajedno sasluæbenim izvjeπtajem arheoloπke ekspedicije o is-traæivanju grada Suze. Zakonik je preveden namnoge jezike svijeta, pa tako i na hrvatski.

ProuËavanjem i usporeivanjem Hamurabije-va zakonika s Mojsijevim dolazimo do zakljuËkada izmeu njih postoje mnoge razlike i sliËnosti.Zakon o odmazdi osnovica je obaju zakonika. Za-nimljivo je da propisi u oba zakonika poËinju rije-Ëju “ako”. Evo nekoliko primjera:

Hamurabijev zakonik: “Ako Ëovjek izbije okopripadniku imuÊne klase, da se izbije njegovooko.” (Propis 196)

Mojsijev zakonik: “Oko za oko, zub za zub, ru-ka za ruku, noga za nogu.” (Izlazak 21,24)

Hamurabijev zakonik: “Ako slobodan Ëovjek usvai udari po licu (drugog) Ëovjeka i ozlijedi ga,taj Ëovjek da se zakune: ‘Nisam ga namjerno uda-rio’, i da mu plati lijeËnika.” (Propis 206)

Mojsijev zakonik: “Ako se ljudi posvade, pajedan od njih udari drugoga kamenom ili πakom,ali ovaj ne pogine, nego padne u postelju ... nekamu plati njegov gubitak vremena i pribavi muposvemaπnje izljeËenje.” (Izlazak 21,18-19)

Hamurabijev zakonik: “Ako æena nekog Ëovje-ka bude uhvaÊena u loænici s drugim Ëovjekom,neka ih vezane bace u vodu.” (Propis 129)

36

Mojsijev zakonik: “Ako se koji Ëovjek zateËegdje leæi sa æenom udatom za drugoga, neka oboje— i Ëovjek koji je leæao sa æenom i sama æena —budu smaknuti.” (Ponovljeni zakon 22,22)

Hamurabijev zakonik, za razliku od Mojsije-va, naglaπava vlasniπtvo, dok se Mojsijev hebrej-ski zakonik viπe zanima za osobe negoli za vla-sniπtvo. Hamurabijev zakonik otkriva osnovicukulture urbane sredine, dok su Mojsijevi zakonipotpuno proæeti savezom izmeu Boga i Njegovanaroda, osobito kad je rijeË o izbavljenju iz Egi-pta.

Ovo iskustvo daje nam kljuË za razumijeva-nje uvjetâ koje je Bog dao svojem narodu kad gaje izbavio i izveo iz egipatskog ropstva. RijeË jeo odazivu Bogu koji ga je oslobodio, a ne o ne-kom nizu propisa nametnutih izvana.

Biblijski zakonik priznaje Gospodina kao je-dinog Boga izraelskog naroda i posebno se odnosina narod koji je donedavno bio rob. Ton hebrej-skog zakonika humaniji je od tona babilonskogzakonika. Usprkos sliËnostima, zapravo ne posto-je dokazi o posuivanju.

37

Najraniji alfabet i Biblija

ARHEOLO©KA otkriÊa omoguÊila su nam daupoznamo podosta primjera alfabeta u najrani-jem razdoblju njegova razvoja. Najstarije alfabet-sko pismo — od kojeg su nastali svi alfabeti svi-jeta — pojavljuje se na natpisima na jednostav-nim kamenim ploËama koje potjeËu iz Kanaana,iz 18. i 17. stoljeÊa prije Krista.

Arheolog sir Flinders Petrie pronaπao je 1904.godine u zapuπtenim rudnicima dragoga kamenatirkiza na zapadnom Sinaju dvadeset pet smeihploËica s grubim natpisima Ëiji sadræaj nema zna-tniju povijesnu vrijednost. Ali te ploËice dokazu-ju kako je joπ prije Mojsija postojao nekakav ob-lik ranog alfabetskog pisma. To je prasinajsko,rano kanaansko ili prafeniËko pismo. Na krajuprouËavanja Petrie je zakljuËio da ploËice potjeËuiz 15. stoljeÊa prije Krista.

»uveni engleski egiptolog Alan Gardiner prvije uspjeπno deπifrirao ove tekstove 1915. godine,a objavio ih je 1916. godine. Znanstvenik WilliamF. Albright ponovno je prouËio ove ploËice napi-sane na zapadnosemitskom dijalektu i na kraju

38

zakljuËio da ih je sir Flinders Petrie pravilnosmjestio u 15. stoljeÊe prije Krista. Ove se ploËi-ce Ëuvaju u Egipatskom muzeju u Kairu.

Po svemu sudeÊi, semitski radnici u egipat-skim rudnicima Serabit el-Khadem na Sinajudonijeli su sa sobom ovo alfabetsko pismo nasta-lo u Kanaanu. RabeÊi izmijenjene oblike egipat-skih slika, oni su ih protumaËili i primijenili nazapadnosemitski dijalekt.

Tako su Kanaanci zapravo izumili krajnjejednostavan i posebno uËinkovit sustav zapisiva-nja glasova svoga jezika.

PoËetkom 10. stoljeÊa prije Krista alfabet seËvrsto ukorijenio jer su ga prihvatili brojni blis-koistoËni narodi. ZahvaljujuÊi razvijenim trgo-vaËkim odnosima meu kraljevstvima, Grci sualfabet brzo preuzeli od FeniËana, πto potvrujui mnogobrojni feniËki natpisi iz raznih medite-ranskih krajeva. Grci su alfabet usavrπili i pri-lagodili svojem jeziku, osobito primjenom poseb-nih znakova za suglasnike.

Alfabet je Ëitanje i pisanje pribliæio narodu.Do ovog velikog pronalaska doπlo je po Boæjoj pro-vidnosti neposredno prije nego πto je Mojsije kaobjegunac doπao u podruËje Sinaja, gdje je zate-kao pismo prikladno za pisanje biblijskih knjiga.Tako je postalo moguÊim da Ëitanje ne ostane pri-vilegijom nekolicine obrazovanih pisara koji sumorali poznavati stotine simbola kojima su na-pisani drevni tekstovi. »itanje je mogao nauËitii Ëovjek s prosjeËnim obrazovanjem.

39

Pisma nastala na Bliskom istoku usavrπavalasu se tijekom vremena i utjecala na nastanakkasnijih pisama

Rano

fen

iËko

Moa

psko

Heb

rejs

ka o

stra

ka(6

. st

. pr

. Kr

.

Rano

ara

mej

sko

Kasn

o ar

amej

sko,

papi

rusi

Palm

irski

ara

mej

ski

Mon

umen

taln

ina

bate

jski

ara

mej

ski

Kvad

ratn

o he

brej

sko

/he

brej

sko

tiska

no

40

Prigodom mojeg posjeta Egipatskom muzejuu Kairu 1979. godine, promatrao sam ove siveploËice sa Sinaja i razmiπljao o tome kako Bogvodi raËuna da do odreenih pronalazaka i otkri-Êa doe u pravo vrijeme. Kad je Mojsije, kao prvipisac biblijskih knjiga, dobio zadaÊu da napiπepovijest staroga svijeta, imao je za to i odgova-rajuÊe jednostavno pismovno znakovlje.

I vjerski reformatori iz petnaestoga stoljeÊaimali su u neposrednom pronalasku tiskarstvamoÊnoga saveznika: Evanelje je postalo dostup-no narodu i svaki je Ëovjek izravno mogao ËitatiBoæju poruku.

Danas, kad se svijetu razglaπuje Boæja poslje-dnja poruka, pronaena su sredstva i moguÊno-sti da pronositelji vijesti mogu brzo putovati, daih se vidi i da se njihov glas Ëuje nadaleko te daRadosna vijest o Isusu Kristu moæe biti objavlje-na svemu svijetu.

Sinajske ploËice s najranijim alfabetskim pi-smom, koje posjetitelj Egipatskog muzeja jedva iprimijeti, Ëine vrijednu kariku u prijenosu Boæjevolje ËovjeËanstvu, pruæajuÊi moguÊnost najjedno-stavnijeg zapisa boæanske objave i njezinog Ëuva-nja za nadolazeÊe naraπtaje.

41

Graditelji piramida

ARHEOLO©KI podatci tvore osnovu za novezakljuËke u knjizi Ann Rosalie David PyramidBuilders of Ancient Egypt: A Modern Investiga-tion of Pharaoh’s Workforce (Graditelji piramidastaroga Egipta), koja je objavljena na engleskomjeziku 2003. godine. U knjizi se spominju dokazikoji podupiru biblijski izvjeπtaj o tome da su egi-patske piramide od opeka zapravo gradili semit-ski robovi.

»uveni arheolog Flinders Petrie poËeo je isko-pavati grad Faiyum joπ davne 1889. godine. Te-meljito je istraæio piramide i utvrdio tko su bilinjihovi vlasnici. ProuËavajuÊi ostatke grada Ha-Usertesenhotepa, danaπnjega Kahuna, doπao je dopouzdanog zakljuËka da je to doista bio grad ukojem su nekada davno æivjeli graditelji pirami-da. Tijekom poËetnog istraæivanja pronaeni suvaljci.

U svojoj knjizi Petrie je tada zapisao: “Odmahmi je bilo jasno da sam pronaπao stari grad gra-en vjeπtinom kraljevskog arhitekta. To je biograd podignut za potrebe graditelja piramida s

42

nekoliko velikih skladiπta nuænih za gradnju pi-ramida i hramova.”

Po ostatcima keramike i drugog materijalaPetrie je zakljuËio da su graditelji bili semitskogpodrijetla. Isto tvrdi i autorica spomenute knjigeo graditeljima egipatskih piramida: “Nakon isko-pavanja u Kahunu, Petrie je zakljuËio da su gra-ditelji bili stranci i da su se sluæili stranom ro-bom koja je potjecala s Egejskih otoka i iz Siro-Palestine.”

Svi ovi izvjeπtaji na izuzetan naËin potvrujubiblijski izvjeπtaj o dolasku Izraelaca u Egipat isve dogaaje vezane uz njihov boravak u ovojzemlji. Neki od najslikovitijih biblijskih tekstovasvjedoËe: “Tada se Jakov diæe iz Beer ©ebe. Izra-elovi sinovi posadiπe svog oca Jakova, svoju djecui æene na kola πto ih je bio poslao faraon da ihdovedu. Uzeπe sa sobom i svoja stada i svoje ima-nje, πto su ga bili stekli u kanaanskoj zemlji. Ta-ko dooπe Jakov i sve njegovo potomstvo u Egi-pat. Dovede sa sobom u Egipat svoje sinove, kÊerii muπku i æensku unuËad, dakle sve svoje potom-stvo.” (Postanak 46,5-7)

Reljef na zidu jedne grobnice u mjestu BeniHasan prikazuje azijatske doseljenike i tako po-tvruje da su se oni raziπli sve do srednjeg Egi-pta. “Umnoæiπe se veoma Izraelovi sinovi i posta-doπe vrlo mnogobrojni i jaki, tako da je sva zem-lja bila njima gusto napuËena.” (Izlazak 1,7)

Postoje mnogi izvanbiblijski dokazi koji jasnosvjedoËe da su ovi doseljenici poslije postali ro-

43

bovi u Egiptu. »uveni Bruklinπki papirus, kojije dobio ime po muzeju u kojem se nalazi, govorio tome kako je æena po imenu Senebtisi poku-πavala steÊi zakonska prava nad skupinom oddevedeset pet robova. SaËuvan je popis njihovihimena i zanimanja. Prema navedenim imenimajasno je da su ti ljudi bili semitskog podrijetla.

I Encyclopaedia Britannica, najpoznatijasvjetska enciklopedija, biljeæi ovu Ëinjenicu: “Azi-jatski robovi, bili trgovci ili ratni zarobljenici, po-javljuju se u velikom broju u bogatim egipatskim

Egipatska sfinga i piramide oduvijek suprivlaËili putnike, istraæivaËe i turiste; tisuÊeposjetitelja svakodnevno se divi ovom prizoru

44

kuÊanstvima...” Josip Flavije, hebrejski povjes-niËar iz prvog stoljeÊa naπe ere, u djelu Æidovskestarine piπe kako su EgipÊani “... teπko zlostav-ljali Izraelce i na razliËite ih naËine muËili ... teih prisiljavali da grade piramide.”

Faraoni su osim kamenih gradili i piramideod opeka napravljenih od blata u koje je bila po-mijeπana slama.

“Joπ istog dana izdade faraon narednicima inadzornicima naroda ovu zapovijed: ‘Ne dajite vi-πe narodu kao dosad slame za pravljenje opeke!Neka idu sami skupljati slamu!’” (Izlazak 5,6.7)

Joπ jedna zanimljiva pojedinost PetriejevihotkriÊa jest neobiËno velik broj pronaenih djeËjihgrobova ispod podova kuÊa u Kahunu. Oni susvjedoci okrutne naredbe koju je davno izdao ok-rutni faraon. U Bibliji nalazimo izvjeπtaj o njego-vim naporima da obuzda mnoæenje Izraelaca: “Ahebrejskim babicama, od kojih se jedna zvala©ifra, a druga Pua, zapovjedi egipatski kralj ovo:‘Kad pomaæete Hebrejkama kod poroda, pripazi-te na spol: Je li djeËak, usmrtite ga! Je li djevoj-Ëica, neka ostane na æivotu!’” (Izlazak 1,15.16)

Poslije, kad je faraon uvidio da takve mjerenisu uËinkovite, naredio je: “Onda faraon zapo-vjedi svemu narodu: ‘Svako muπko dijete koje serodi Hebrejima bacajte u Nil! Na æivotu ostav-ljajte samo æensku djecu.’” (Izlazak 1,22)

Pojedini roditelji uspjeli su nekako, makar naneko vrijeme, skrivati ili Ëak izbaviti svoju novo-roenËad, poput Mojsijeve majke: “A kad ga nije

45

mogla dulje sakrivati, uze za nj koπaricu od pa-pirusove trstike. Zamaza je dobro smolom i katra-nom, stavi djeËaka u nju i poloæi je u trsku krajNila.” (Izlazak 2,3)

Vjerojatno su mnoga djeca bila utopljena uvodi. Jesu li poslije roditelji donosili njihova tijelaili su djeca izgubila æivot na neki drugi okrutninaËin, ostaje zagonetno. Bilo je svakako mnogo

Deva — pustinjska laa — vjekovna pratnjabeduina i danaπnjih turista koji se divegolemim piramidama, najstarijim graevinamana svijetu; Arapi ih nazivaju “faraonskimplaninama”, a Grci su ih svrstali u jedno odsedam svjetskih Ëuda

46

bolnih trenutaka kad su EgipÊani otimali djecuiz ruku njihovih majki. Moæda se tako moæe ob-jasniti i ovaj velik broj djeËjih grobova u Kahu-nu.

Mnogobrojni predmeti iz svakidaπnjeg æivotakoji su u tim nastambama ostali na svojim mje-stima pokazuju da je odlazak Izraelaca doista bioiznenadan, æuran i nepripremljen: “Kad se navrπiËetiri stotine i trideset godina, upravo u taj dan,izaoπe sve Gospodnje Ëete iz egipatske zemlje.”(Izlazak 12,41)

Dogaaji iz Egipta opisani u Bibliji joπ su jed-nom potvreni novim spoznajama i dokazima pro-isteklim iz najnovijih arheoloπkih istraæivanja.

47

Merneptahova stela

FARAON Merneptah (oko 1234.—1220. g. pr.Kr.), sin Ramzesa II., najvjerojatnije suvremenikbiblijskog suca Gideona, nakon uspjeπnih ratovapoËeo je na samom poËetku svoje vladavine, kaoi drugi vladari, razmiπljati o æivotu poslije smrti.Izabrao je mjesto u zapadnoj Tebi na kojem Êesebi podiÊi veliËanstveni hram. Iz obliænjeg hra-ma Amenhotepa III. “posudio” je jedan spomeniki na drugoj strani uklesao svoje ratne uspjehe ipohode na Palestinu gdje se sukobio s Izraelci-ma. Dio teksta koji se odnosi na Izrael glasi:

“Opustoπen je Tehenu (neko libijsko pleme);Hati (zemlja Hetita) je umiren;OpljaËkan je Kanaan sa svakim zlom;Odveden Aπkelon; prigrabljen Gezer;S Janoamom je uËinjeno tako da ne postoji;Izrael leæi opustoπen, nema mu sjemena;Huru (zemlja Hurita) postala je udovica Tome-

ri (Egipat)!”

Dok je 1896. godine vrπio iskopavanje staroggrada Tebe, Ëuveni arheolog Flinders Petrie pro-

48

naπao je ovu kamenu ploËu faraona Mernepta-ha. PloËa s Merneptahovim natpisom leæala jeokrenuta prema dolje. Kad su otkopali zemlju,egiptolog Spiegelberg Ëitao je natpis s ploËe kojase joπ nalazila u jami, podvukavπi se pod nju.Viπe sati leæao je na leima da bi proËitao tekst.

Kad se napokon izvukao, rekao je Petrieju:“Na ploËi su imena razliËitih asirskih gradova,kao i jednog koji mi nije poznat, Isirar.”

Ova rijeË bila je ispisana egipatskim hijero-glifima. Kao izuzetan struËnjak, Petrie je odmahprepoznao ime Izrael, pa je svojim suradnicimate veËeri izjavio kako Êe ta granitna ploËa u svi-jetu biti Ëuvenija od svega πto je dotad prona-πao.

Bio je u pravu. Taj 314 centimetara visokigranitni spomenik nalazi se danas u srediπnjojdvorani Egipatskog muzeja u Kairu.

Spomenik faraona Merneptaha, poznat kaoIzraelska stela ili nadgrobni spomenik, ili Mer-neptahova stela, isklesan je krajem trinaestogstoljeÊa prije Krista i najraniji je i jedini doku-ment pisan hijeroglifima u kojem se spominje imeIzrael. Ovaj kratki hijeroglifski tekst potvrujebiblijske izvjeπtaje iz doba sudaca.

Iza svakog imena naroda ili zemlje u ovomhijeroglifskom zapisu slijedi znak koji znaËi “stra-na zemlja”. Meutim, iza imena “Izrael” dolazehijeroglifski znakovi koji prikazuju muπkarca iæenu kako sjede i znakovi za mnoæinu, πto poka-zuje da je klesar Izraelce smatrao narodom koji

49

Merneptahova stela visine 314 cm, otkopana jeu zapadnom dijelu egipatskog grada Tebe isadræi najraniji poznati i zasad jedini primjerimena Izrael u hijeroglifskom zapisu; Ëuva se uEgipatskom muzeju u Kairu

50

se joπ nije u potpunosti naselio u svojoj zemlji,te uz njegovo ime nije mogao staviti znak “stranazemlja”. Bilo je to u vrijeme kad se Izrael joπ nijenastanio u Kanaanu, veÊ je æivio preteæno nomad-skim naËinom æivota.

Ovaj je spomenik takoer snaæan dokaz daMerneptah nije bio faraon u vrijeme kad je Izraeliziπao iz Egipta. Ako prihvatimo rijeËi iz Prveknjige o kraljevima 6,1 gdje piπe da je Izrael izi-πao iz Egipta 480 godina prije Salomonove vlada-vine, dolazimo do sredine petnaestog stoljeÊa prijeKrista, s Ëime se slaæu arheoloπki i povijesni po-daci.

Izlazak Izraelaca iz Egipta dogodio se, dakle,1450. g. pr. Kr.

Drugo vaæno znaËenje spomenika faraonaMerneptaha jest u tome πto se na njemu spomi-nju biblijska geografska imena kao πto su Aπke-lon i Gezer (Sefanija 2,4; Zaharija 9,5; Joπua10,33).

Stajati danas pred ovim nijemim svjedokomo Izraelu, starim oko 3200 godina, i Ëitati tekstkoji spominje Boæji narod u vrlo ranom razdobljunjegove povijesti, znaËi obnoviti i osnaæiti povje-renje u biblijske izvjeπtaje.

51

Tutankamon i kritiËariBiblije

U KRATKOJ i vrlo zanimljivoj povijesti bib-lijske arheologije mnogi nalazi uzbudili su svijet.Bilo je velikih arheoloπkih otkriÊa u Mezopota-miji, Palestini, Egiptu, GrËkoj i drugim zemlja-ma. U javnosti je zasigurno najviπe zanimanjaizazvalo otkriÊe grobnice mladog egipatskog fara-ona Tutankamona.

Egipat, zemlja u kojoj se razvila jedna od naj-veÊih svjetskih civilizacija, pravi je arheoloπki raj.Ni u jednoj drugoj zemlji na svijetu ne nalazimotakvo obilje povijesnih ostataka kao u zemlji fa-raonâ. Njezine veliËanstvene ruπevine — pira-mide, hramovi i grobnice — oduvijek su privlaËileznanstvenike, posjetitelje i pustolove. Mnogi sudolazili u zemlju na obalama Nila joπ od vreme-na Herodota pa sve do naπih dana.

U Egipat je 1903. godine iz zdravstvenihrazloga doπao bogati engleski lord Aubrey Car-narvon. Preæivio je automobilsku nesreÊu nakonkoje je patio od oteæanog disanja. BuduÊi da je

52

Egipat sa svojom suhom klimom idealno ljeËili-πte za takve ljude, mladi lord izabrao je ovu ze-mlju. Carnarvon je u njoj posvuda sretao arheo-loge i njihove ekipe. Kamo god je iπao, svi su go-vorili samo o arheoloπkim pronalascima, o tomegdje je πto pronaeno i tko je πto naπao.

Tako se i on poËeo zanimati za istraæivanja,posebice stoga πto su mu se kao kolekcionaru nu-dile velike pogodnosti. I sâm se iskuπao u isko-pavanjima, ali je ubrzo uvidio da mu nedostajestruËno znanje. Obratio se za savjet profesoru Ga-stonu Masperu, ondaπnjem predsjedniku Kairskogodjela za starine, a ovaj mu je preporuËio arheo-loga Howarda Cartera.

Carter je bio Englez, a u Egiptu je boraviojoπ od 1890. godine. PoËeo je kao grafiËar i crtaËu Kairskom muzeju, a zatim se sasvim posvetioarheologiji. StruËno obrazovanje stekao je kod Ëu-venog Petrieja, a zatim kod Davisa, za kojeg jeu Dolini kraljeva otkopavao dvije grobnice. Car-ter je prihvatio ponudu: on Êe uloæiti znanje, alord novac. Carnavon se sloæio s Carterom.

OdluËili su da prvo poËnu iskopavati u Dolinikraljeva. Ova dolina na zapadnoj obali Nila, na-suprot Karnaku i Luksoru, smatra se najveÊimpoznatim gradom mrtvih, jer su tu EgipÊani sa-hranili mnoπtvo svojih faraona i dostojanstveni-ka.

Carter je iskopavao u Dolini kraljeva, uvjerenda Êe otkriti neotvoren i neopljaËkan grob. To muje uspjelo tek nakon πestogodiπnjih opseænih

53

radova. Trebalo je izvaditi i prenijeti dvjesto ti-suÊa tona pijeska i kamena, da bi se na krajupojavilo stubiπte i ulaz u tajanstvenu grobnicu.

I tako se 6. studenoga 1922. godine britanskiarheolog Howard Carter naπao pred ulazom u ne-poznatu grobnicu; pred — kako se poslije poka-zalo — posljednjim poËivaliπtem egipatskog fara-ona Tutankamona.

Carter je odmah zaustavio radove i pozvaosvojeg bogatog pokrovitelja, arheologa-amatera

Zlatna maska mladog faraona Tutankamona, uËijoj je grobnici engleski arheolog HowardCarter pronaπao basnoslovno arheoloπko blago;skoro svi predmeti su od zlata, osim nekolikopredmeta od æeljeza — πto je od iznimnevaænosti kao potvrda biblijskih izvjeπtaja

54

lorda Carnarvona, da doe iz Londona i da zaje-dno podijele radost otkriÊa. Ujutro 6. studenogaCarter je poslao brzojav lordu Carnavonu: “Napo-kon divno otkriÊe u dolini: grob s neoπteÊenimpeËatom. Dok Vi ne stignete, stojim. »estitam!”Za dva dana Carteru je stigao odgovor: “Dolazimnajskorije!”

Radosna vijest o nalazu veÊ je “procurila” ujavnost i svakodnevno su stizale Ëestitke s raz-nih strana. S Carnavonom je stigla i njegova kÊiEvelyn, takoer veliki poklonik arheologije.

Pred grobnicom su radnici prvo uklonili na-sip i Carnavon je ugledao zapeËaÊena vrata. Kadsu joπ malo kopali, uslijedilo je iznenaenje. UzpeËat grada mrtvih ugledali su joπ jedan na ko-jem je Carter odmah proËitao Tutankamonovoime. PeËate su fotografirali i potom probili stijenukoja je vodila u podzemnu odaju.

Carnarvon je uzbueno upitao: “Moæe li se vi-djeti πto?”

“Da, neπto prelijepo!” glasio je Carterov odgo-vor. Pred presretnim i zapanjenim istraæivaËimapojavio se faraonov grob prepun umjetnina nepro-cjenjive vrijednosti. Pronaena su prijestolja,postelje, sanduci puni dragulja, vrËevi i lonci skremama, pozlaÊena kola, oruæje, zlatni lijes ukojem se nalazila faraonova mumija sa zlatnommaskom, i joπ niz predmeta koji svjedoËe o kul-turi jednog davno prohujalog vremena.

Tutankamon nije bio posebno znaËajan fara-on. Na egipatsko prijestolje stupio je s devet go-

55

dina, oko 1361. g. pr. Kr. Jedan ambiciozni savjet-nik po imenu Ay vodio je mladog faraona u obav-ljanju dræavniËkih poslova. Tutankamon je umroprije nego πto je navrπio dvadeset godina, a na-slijedio ga je Ay. Uzrok Tutankamonove preranesmrti — nesreÊa, bolest ili ubojstvo — zasad os-taje tajnom.

Nakon smrti Tutankamon je ubrzo zaborav-ljen. Ulaz u njegov grob nestao je pod krhotinamakamenja na tlu doline, a poslije podignute rad-niËke kolibe potpuno su ga sakrile. I upravo jeto uËinilo otkriÊe toga groba tako znaËajnim. Svi

PozlaÊeni i obojeni reljef s prikazom izTutankamonova æivota

56

ostali kraljevski grobovi u Dolini kraljeva odav-no su bili do temelja opljaËkani. PljaËkaπi grobo-va ostavili su netaknutim samo taj grob.

Ono πto je Carter vidio kad su se njegove oËipriviknule na tamu bila je nevjerojatna veliËan-stvenost drevnog egipatskog kraljevskog pokopa.Od zaprepaπtenosti nije mogao progovoriti svedok ga nestrpljivi lord Carnarvon, koji je stajaopokraj njega, nije vratio u stvarnost pitanjem vidili πto.

Carter je gledao u predsoblje, u najveÊu odËetiri podzemne prostorije od kojih se sastojalagrobnica. Pred njim su leæali veliki drveni pozla-Êeni leæajevi, kipovi u naravnoj veliËini, zlatnoprijestolje, prekrasne vaze, bogato ukraπene πkri-nje i zlato — svuda bljeπtavilo zlata. “Bio je todan nad danima,” pisao je Carter, “najËudesnijikoji sam ikada doæivio.”

S velikom strpljivoπÊu Carter se dao na posaokatalogiziranja, obnavljanja i uklanjanja sadræa-ja predsoblja prije nego πto je preπao u drugu pro-storiju, u zapeËaÊenu grobnicu. Kad je Carter 17.veljaËe 1923. prodro u grobnicu, bio je to za njegatrenutak zbunjenosti. Iza zapeËaÊenog ulaza biloje neπto πto je izgledalo kao zid od zlata. Ali kadsu uklonili æbuku, pokazalo se masivno zlatnosvetiπte. Bilo je toliko veliko da je gotovo ispunilogrobnicu.

Kad je otvorio vrata svetiπta, Carter je naiπaona drugo svetiπte, a u njemu je bilo treÊe. Kakose ispostavilo, bila su Ëetiri takva svetiπta pre-

57

svuËena zlatom; svako od njih savrπeno se ukla-palo u prethodno.

U Ëetvrtom je Carter naπao isklesani kamenisarkofag neviene ljepote. U njemu su se, jedanu drugom, nalazila tri lijesa u obliku mumije.Prvi je bio naËinjen od pozlaÊenog drveta, drugiod drveta prekrivenog zlatnim listiÊima, a treÊi— Ëija je ljepota oduzimala dah — bio je od Ëi-stoga zlata, ukraπen dragim kamenjem i dragu-ljima.

Od ovog Ëudesnog niza svetiπta i ljesova, naj-ljepπi je svakako bio treÊi i posljednji lijes. Bioje to najneobiËniji i najËudesniji predmet πto gaje Carter ikada vidio; Ëudo ljepote od Ëistoga zla-ta, teæak 110 kilograma, vjerojatno najveliËan-stveniji izloæak na svijetu. Ali to nije bilo sve. UtreÊem lijesu Carter je naπao mumiju sa zapanju-juÊom zlatnom maskom. Taj savrπeno izraen re-ljef djeËaka-kralja iskovan je od Ëistog zlata. Car-ter je bio uvjeren kako savrπeno prikazuje smi-reni izraz lica mladoga kralja umrlog preranomsmrÊu.

Carteru je trebalo pet godina da zaπtiti i pre-nese blago iz groba u Kairski muzej — kipove,kipiÊe, dijelove kola, nakit, oruæje — i joπ petmjeseci da zavrπi s njihovim katalogiziranjem.

Predmeti iz Tutankamonove grobnice nalazese u Egipatskom muzeju u Kairu. Nijedan posje-titelj muzeja, koji je vidio izuzetnu zbirku vri-jednih predmeta pronaenih u Tutankamonovojgrobnici, nije ostao hladan; svi su oduπevljeni i

58

zadivljeni ovim izloπcima. Dvije dugaËke dvoranei jedna velika prostorija prepunjene su ovim dra-gocjenostima.

Iako su svima najzanimljiviji sjajni i zlatnipredmeti — poput faraonove zlatne maske — me-ne su privukli oni jednostavniji i neupadljivi. Za-molio sam vodiËa da mi pokaæe predmete naprav-ljene od æeljeza. U staklenoj vitrini, u sredini ve-like dvorane, vidio sam vrlo lijepo izraen noæ soπtricom od nehrajuÊeg æeljeza, zatim jednuamajliju s tajanstvenom figuricom od æeljeza,minijaturni naslon za glavu i veÊi broj æeljeznogorua.

Ovi predmeti, naime, dokazuju da se u vri-jeme Tutankamona, u Ëetrnaestom stoljeÊu prijeKrista, æeljezo koristilo u razne svrhe. To je bilovrijeme nakon izraelskog osvajanja Kanaana, abiblijski izvjeπtaji govore da je kanaanski kraljSisera imao “devet stotina æeljeznih kola” (Suci1,19; 4,3.13; Joπua 17,16.18; 22,8). U Jerihonu,najstarijem gradu na svijetu, osvajaËi su prigo-dom osvajanja grada pronaπli “mjedeno i æeljez-no posue” (Joπua 6,19.24). Kada su Izraelci izEgipta doπli u Kanaan — “ObeÊanu Zemlju”, u14. stoljeÊu prije Krista, trebali su na planiniEbalu sagraditi ærtvenik od neobraenog kame-na i koji nije bio klesan “alatom od æeljeza” (Po-novljeni zakon 27,5; Joπua 8,31).

Biblijski su kritiËari dugo tvrdili da spomi-njanje æeljeza u Ponovljenom zakonu, Joπui i Su-cima dokazuje kako su ovi biblijski spisi nastali

59

poslije, jer su smatrali da prije 12. stoljeÊa æeljezauopÊe nije bilo u uporabi. Meutim, predmeti izTutankamonove grobnice, koji su se upotreb-ljavali baπ u to doba, dokazuju da kritiËari Bib-lije uopÊe nisu bili u pravu.

I nedavna arheoloπka otkriÊa u biblijskim ze-mljama takoer snaæno opovrgavaju miπljenjabiblijskih kritiËara, jer su pojedini pronaeni

Zlatni i æeljezni noæ s oπtricom od nehrajuÊegËelika iz Tutankamonove grobnice danasprivlaËi pozornost znanstvenoga svijeta; ovo jenepobitni dokaz da su biblijski izvjeπtaji o“æeljeznim kolima” iz istog povijesnog razdoblja— u potpunosti toËni

60

predmeti naËinjeni od æeljeza — iz istog raz-doblja. Oni su nepobitni dokaz da su biblijskiizvjeπtaji o “æeljeznim kolima” iz istog razdobljau potpunosti toËni.

Tako je opet snaæno potvrena vjerodostojnostbiblijskih izvjeπtaja. Iako æeljezni izloπci nisu takoprivlaËni kao predmeti od skupocjenih metala, zaprouËavatelja Biblije oni imaju veÊe znaËenje odizloæaka koji privlaËe pozornost mnoπtva posjeti-telja arheoloπkih muzeja.

Tutankamonovo blago najslavnije je od sviharheoloπkih otkriÊa. Njegova je vrijednost nepro-cjenjiva. S obzirom na bogatstvo u grobu, moæe-mo se samo pitati kakva su se nevjerojatna bla-ga nalazila u mnogo veÊim grobovima vaænih fa-raona poput Ramzesa II. ili Tutmozesa III.

Sve to blago pruæa nam neki uvid u bogatstvoi sjaj πto ga je Mojsije odbacio da bi mogao izvestiIzraelce iz Egipta. Premda je po roenju bio Izra-elac, Mojsije je, prema biblijskom izvjeπtaju, od-rastao na egipatskom kraljevskom dvoru kaoEgipÊanin. Tutankamon je æivio oko stotinu godi-na poslije. Po blagu iz njegovog groba dobivamouvid u raskoπ egipatskog dvora na kojem je Moj-sije bio odgajan, i u sve pogodnosti koje su gaokruæivale.

61

Crni obelisk

SALMANASAR III. (858.—824. g. pr. Kr.) bioje sin Aπurnasirpala II. i jedan od vladara kojisu poloæili temelje veliËini i moÊi asirskog kra-ljevstva. Tijekom vladavine od trideset pet godi-na izvrπio je Ëak trideset dva vojna pohoda. Go-dine 845. pr. Kr. poslao je veliku vojsku (spomi-nje se broj od Ëak 120.000 vojnika) do obale “Mo-ra zalazeÊeg sunca” (Sredozemnog mora) protivzdruæenih dræava Sirije i Fenicije koje su mu seu savezniπtvu s izraelskim kraljem Jehuom du-go suprotstavljale. Borbe su trajale sve do 841.g. pr. Kr., kad su Asirci najzad uspjeli djelomi-Ëno pokoriti pobunjenike, prisiliti ih na plaÊanjedanka i raseliti dio stanovniπtva.

Sve ove borbe prikazane su na velikoj steli— crnom obelisku, na reljefu popraÊenom opπir-nim tekstom o brzoj i lakoj pobjedi SalmanasaraIII.

Za sve one koji se zanimaju za starozavjetnupovijest, Salmanasar III. ima veliko znaËenje jerje to prvi asirski kralj koji je doπao u sukob svladarima Izraela.

62

U stara vremena postojao je obiËaj da kra-ljevi-pobjednici podiæu Ëetverobridne kamenestupove ili obeliske na vidljivu mjestu, kako biproslavili svoje pobjede i uspjehe i saËuvali uspo-menu na njih. Salmanasar III. nije htio biti iz-nimka. Nakon trideset jedne godine vladanja, aza to vrijeme postigao je najznaËajnije uspjehe inajviπe proπirio granice svoje dræave, podigao jecrni obelisk. Ovaj kameni stup visok je 195 cm iima pet reljefnih redova iznad kojih se nalazistupnjeviti dio oblikovan kao zigurat.

Reljefi prikazuju pokorene vladare stranihokolnih zemalja, sa svih Ëetiriju strana svijeta,kako donose danak asirskom vladaru Salmana-saru III. Poraæeni neprijatelji prikazani su usmanjenoj veliËini, dok je lik asirskoga kralja veÊiod ostalih.

Komentari ili objaπnjenja ovih prizora upisanisu klinastim pismom u 210 redaka iznad, ispodi izmeu reljefa. Drugi red reljefa na prednjojstrani obeliska prikazuje izraelskoga kralja Je-hua kako kleËi pred Salmanasarom III. Iza nje-ga je pratnja koja nosi skupocjene darove kao da-nak svojem vrhovnom gospodaru.

Jehu je vladao Izraelom nakon kralja Ahaba.Poznato je kako je istrijebio Ahabov dom zbog to-ga πto su Ahab i Izebela uveli oboæavanje Baalau Izraelu (2. o kraljevima 9; 10). Kad je Jehudoπao na prijestolje (841.—814. g. pr. Kr.), kraljSalmanasar III. veÊ je bio zauzeo Siriju, pa jeJehu smatrao da je bolje da ga doËeka kao vazal

63

Crni obelisk asirskog kralja Salmanasara III.;arheolozi su ga pronaπli u biblijskom graduNimrudu, na trgu blizu Salmanasarove palaËe;ovaj spomenik je potvrda biblijskog teksta iz 2.o kraljevima 9. i 10. poglavlje

64

negoli kao neprijatelj. Obelisk na kojem je relje-fom prikazan ovaj prizor bio je postavljen na trgublizu Salmanasarove palaËe u Kalahu, tadaπnjemglavnom gradu Asirije.

Ruπevine drevnoga grada Kalaha (akadskiKalhu, πto je zapravo biblijski grad Nimrud —Postanak 10,11.12) nalaze se na istoËnoj obali Ti-grisa, nedaleko od uπÊa rijeke Gornji Zab, okotrideset pet kilometara juæno od Ninive. Oko ne-kadaπnje asirske metropole, koja je zauzimalapodruËje od oko 3,66 km2, saËuvani su ostatcigradskih zidina i unutarnje ruπevine zigurata,hramova, kraljevskih palaËa i viπe slojeva kuÊaza stanovanje, kao i vrtovi, voÊnjaci pa Ëak i bota-niËki i zooloπki vrt.

Od graditeljskih pothvata Salmanasara III.najznaËajnija je njegova palaËa-utvrda u Kalahu,koja je ujedno sluæila i kao kovaËnica oruæja, ar-senal i vojarna. PalaËa je sagraena 846. g. pr.Kr. i imala je dvjestotinjak prostorija, Ëiji seostatci danas nazivaju Tel-Azar. Po svojoj namjenibila je podijeljena na dva dijela — sjeverni zavojne potrebe i juæni za kraljevsko boraviπte sprostranom dvoranom, riznicama, prijamnom dvo-ranom i prostorijama za stanovanje. Sjeverni dioimao je pribliæno kvadratnu osnovu s Ëetiri veli-ka dvoriπta oko kojih su bile mnogobrojne pro-storije: stanovi za Ëasnike, vojarne, kupaonice, pi-sarnice, ostave i radionice. U prostorijama okojugozapadnog dvoriπta, gdje su preteæno bilevojarne, naena je velika ostava s uzidanim vrËe-

65

vima za vino i ploËicama s biljeπkama o izdanomvinu, s poËetka osmog stoljeÊa prije Krista.

Prijestolna je dvorana popreËna prostorija ve-liËine 42 x 9,8 metara sa zidovima debelim oko4,5 metra. Na istoËnoj, uæoj strani dvorane na-eno je postolje na kojem je nekad stajalo prije-stolje, a naena su i kamena ognjiπta. Ovo je po-stolje jedinstveno po svojem reljefu: osim povor-ke stranih pokorenih dostojanstvenika i donosi-telja danka te povorke ratnika, na prednjoj sustrani prikazana dva kralja kako se rukuju, mo-

Detalj s crnog obeliska na kojemu je prikazanizraelski kralj Jehu kako kleËi pred asirskimkraljem Salmanasarom III., izraæavajuÊi musvoju lojalnost i donoseÊi danak; ovo je jedinido danas poznati slikovni prikaz nekog starogizraelskog vladara

66

tiv kakav dosad nije naen ni na jednom blisko-istoËnom spomeniku.

Englez Austin Henry Layard, pionir asirskearheologije, otkopao je tijekom iskopavanja u Ka-lahu, 1846. godine, crni obelisk koji se danas na-lazi u Britanskom muzeju u Londonu. Na obeli-sku Salmanasar III. izmeu ostalog opisuje: “Pri-mio sam od Jehua, sina Omrijeva, srebro, zlato,zlatni vrË, zlatnu vazu s oπtrim dnom, zlatne Ëaπeza vodu, zlatne posudice, zlatni lanËiÊ, palicu zakralja...”

Iza asirskog vladara nalaze se dva pratitelja,od kojih jedan dræi suncobran iznad kralja po-nosno stojeÊi sa simbolima boæanstava Aπura i Iπ-tar. Izraelski kralj Jehu ima kratku zaokruæenubradu, mekanu koænu kapu i kaputiÊ bez rukava,koji ga oznaËava kao zarobljenika i podanika.Prate ga Izraelci obuËeni u duge haljine koji do-nose skupocjene metale i druge vrste danka.

Layard je brzo shvatio golemu vrijednost cr-nog obeliska; stoga ga je paæljivo spakirao i noÊudobro Ëuvao, da bi ga na sam BoæiÊ 1846. godineposlao u London, zajedno s joπ dvadeset Ëetirisanduka puna arheoloπkih dragocjenosti. Tamooni i danas spadaju meu najdragocjenije izlo-πke Britanskog muzeja. Velika vrijednost ovog ot-kriÊa jest u tome πto danas u ovome spomenikuimamo prvi izvanbiblijski arheoloπki izvjeπtaj kojipotvruje postojanje drevnih izraelskih kraljeva.To je jedini do danas poznati slikovni prikaz ne-kog izraelskog vladara.

67

Moapski kamen

GODINE 1868. prvi put je otkriven hebrejskinatpis iz doba podijeljenog kraljevstva. RijeË jeo takozvanom Meπinom stupu, spomeniku koji jepodigao Meπa, moapski kralj iza 850. g. pr. Kr.Pronaen je u ruπevinama grada Dibona i do togadoba uspio izbjeÊi svako oπteÊenje. Pronaπao gaje njemaËki misionar Frederick Augustus Klein,koji se u kolovozu spomenute godine nalazio ugradu Dibonu na sjevernoj obali rijeke Arnona,dvadeset pet kilometara istoËno od Mrtvoga morau Transjordaniji. Dibon je bio vaæan moapskigrad joπ u trinaestom stoljeÊu prije Krista. Os-vojio ga je amorejski kralj Sihon (Brojevi 21,30).Kad su Izraelci pobijedili kralja Sihona, osvojilisu i Dibon i dodijelili ga Gadovu i Rubenovu ple-menu (Brojevi 32,34; Joπua 13,15).

Dibon je poznat i kao rodno mjesto moapsko-ga kralja Meπe, a bio je i prijestolnicom njegovaoca. Meπa je u njemu podigao mnoge graevine,meu njima i kraljevsku utvrdu, o Ëemu piπe u21. retku spomenika o kojem je rijeË u ovom po-glavlju.

68

Arheologija i povijest potvruju nam istinitosti vjerodostojnost biblijskih zapisa o tome da jeDibon bio glavni moapski grad (Izaija 15,2; Jere-mija 48,18).

Kad se spomenuti misionar Klein sprijateljios Arapima u Dibonu, neki ljubazni πeik skrenuomu je pozornost na stari obli kamen koji je str-πao iz zemlje. Na prednjoj strani kamena nala-zio se natpis ispisan starim hebrejskim pismom.

To je navelo Kleina na pomisao da se radi odokumentu od povijesne vrijednosti. Prepisao jenekoliko rijeËi s kamena i poslao ih u Berlin, au meuvremenu je zapoËeo pregovore s Arapimaoko kupnje kamena. Vrativπi se u Jeruzalem, osvemu je obavijestio njemaËkog konzula Peter-manna. Pogodba je trebala biti obavljena u naj-veÊoj tajnosti. OsjeÊajuÊi veliku vrijednost ovogkamena, Klein je u ime Berlinskog muzeja Ara-pima ponudio 400 dolara.

U meuvremenu je vijest o postojanju ovogakamena doprla do francuskog konzula CharlesaClermonta-Ganneaua u Jeruzalemu, koji je od-mah poslao svojeg suradnika Arapina da ispitacijelu stvar. Ovaj se vratio s nekoliko redaka pre-pisanog teksta koji su svjedoËili da se radi o vri-jednom spomeniku iz proπlosti.

Clermont-Ganneau je svojeg suradnika poslaoponovno u Dibon, a sâm se kradomice uputio dospomenika, navlaæio papir, stavio ga na spomeniki trljajuÊi Ëetkicom po papiru napravio otisak pi-sanog teksta. Dok je on ovo radio, stanovnici Di-

69

bona su ga primijetili. MisleÊi da æeli ukrasti ka-men, jurnuli su prema njemu s namjerom da gaubiju. Ali on je hitro sakrio papir u svoju πirokuhaljinu, sjeo na konja i pobjegao prema Jeruza-lemu.

Uvidjevπi vrijednost ovog spomenika, konzulje u ime francuske vlade ponudio Arapima svotuod 1.500 dolara. UshiÊeni, Arapi su zakljuËili dakamen moæda vrijedi joπ i viπe, i da Êe — ako gane prodaju odmah — poslije moæda dobiti za nje-ga znatno viπe novca. Umijeπao se turski upravi-telj u ©ekemu, uvidjevπi moguÊu vrijednost ka-

Ostaci Dibona, glavnog moapskog grada

70

mena i priliku za laku zaradu, te naredio da sekamen preda njemu.

SmatrajuÊi da kamen, ako ga razbiju u djeli-Êe, mogu prodati komad po komad, Arapi su gazagrijali do usijanja, zatim ga polili hladnom vo-dom i tako razbili na mnogo komada. Onda su,u skladu s arapskim obiËajima, komadiÊe podi-jelili obiteljima u svojem plemenu da im sluæekao amuleti, predmeti koji toboæe imaju ËarobnumoÊ da πtite od bolesti i nesreÊe, zbog Ëega ihpraznovjerni stalno nose uza se, obiËno oko vrata.

Moapski kamen ili Meπin stup isklesan je odcrnog bazalta i sliËan je starim nadgrobnim spo-menicima. Kamen je visok 120, πirok 60, a debeo6 centimetara. Na njegovoj prednjoj strani nala-zi se natpis od trideset Ëetiri retka alefbetskogpisma. Po dijalektu, stilu i sadræaju, natpis nali-kuje na izvjeπtaj iz Druge knjige o kraljevima 3,o moapskom kralju Meπi koji se pobunio protivizraelskog kralja Ahaba. Neke pojedinosti koje ni-su spomenute u ovom biblijskom zapisu naenesu na kamenoj steli kralja Meπe.

Spomenik je postavio kralj Meπa oko 850. g.pr. Kr. da bi proslavio svoju pobjedu: “Ja samMeπa, sin Kemoπev. ... Vladao sam nakon svojegoca koji je podigao ærtvenik Kemoπu u Karhohu... jer me on spasio od svih vladara i uËinio dapobijedim sve neprijatelje. ©to se tiËe Omrija, iz-raelskog kralja, on je ukrotio Moaba za mnogogodina, jer je Kemoπ bio ljut na njegovu zemlju.Naslijedio ga je njegov sin i on je takoer rekao:

71

Moapski kamen iz 8. stoljeÊa pr. Kr. snajstarijim izvanbiblijskim zapisom imenaJAHVE; danas se nalazi u Louvreu u Parizu.

72

‘Ja Êu ukrotiti Moaba.’ Kemoπ mi je rekao: ‘Idi,uzmi Nebo od Izraela!’ I tako sam otiπao noÊu iratovao protiv njega od zore do podne, osvojio gai poklao sve, sedam tisuÊa ljudi, djeËaka, æena,djevojaka i sluπkinja, jer sam ih posvetio na pro-past bogu Aπtar-Kemoπu.”

Velika lingvistiËka, religijska i povijesna vri-jednost ovog kamena u bliskoj je vezi sa Starimzavjetom. Natpis od svega trideset Ëetiri retkasadræi moapsku inaËicu zapisa o ratu izmeu Iz-raela i Moaba koji se nalazi u Drugoj knjizi okraljevima 3,4. Starozavjetni izvjeπtaj kaæe: “Me-πa, moapski kralj, bavio se stoËarstvom. On jemorao kao danak davati Izraelovu kralju sto ti-suÊa janjaca i vune od sto tisuÊa ovnova.” Moap-ski kamen potvruje ovaj starozavjetni izvjeπtaj.

Meπin stup, kako se joπ ovaj spomenik po-pularno zove, najstariji je izvanbiblijski zapis kojispominje izraelskog Boga Jahvu i u kojem je toime napisano na isti naËin kao i u Starome za-vjetu. Tekst takoer spominje i Omrija, kraljaIzraela; Meπu, kralja Moaba; Gadovo pleme ibrojne gradove u Transjordaniji koje spominje Bi-blija. RjeËnik ovoga spomenika u potpunosti jejednak rjeËniku Staroga zavjeta.

Moapski kamen danas se Ëuva u pariπkommuzeju Louvreu, kao iznimno vaæan spomenik izbiblijske povijesti.

Nakon otkriÊa Moapskog kamena na svjetlodana iziπli su i drugi hebrejski spomenici, iakomnogo manji po veliËini.

73

Siloamski natpis

U STARA vremena odluka o osnivanju no-voga grada temeljila se na procjeni o povoljnomstrateπkom poloæaju i o bogatim izvorima vode uneposrednoj blizini. Prastari grad Jeruzalem za-dovoljavao je sve ove uvjete. U Kidronskoj doliniistoËno od brda Ofela nalazio se obilan izvor pit-ke vode. Taj se izvor u Starom zavjetu zvao Gi-hon (1. o kraljevima 1,33). KrπÊani ga danas zovuDjeviËinim izvorom, a muslimani Izvorom ste-penica.

Nakon loπega kralja Ahaza i njegove joπ gorevladavine, na prijestolje Judina kraljevstva 715.g. pr. Kr. dolazi njegov sin Ezekija. On je bio do-bar vladar i uveo je mnoge napredne promjene.Ezekija je neko vrijeme bio vjerni vazal tada vrlomoÊne Asirije. Pod Ezekijinim vodstvom Judinoje kraljevstvo postalo jaËe i naprednije, πto jeEzekiju navelo da se pobuni protiv asirskog kra-lja Sanheriba. Tako mu viπe nije bio podloæan (2.o kraljevima 18,7).

OËekujuÊi osvajaËki povratak Asiraca, Ezeki-ja se dao na ojaËavanje utvrda grada Jeruzale-

74

ma. Istodobno se posavjetovao sa “svojim knezo-vima i vojskovoama da zaspe vodene izvore iz-van grada”. Sakupio je veliko mnoπtvo radnika“... i zasuπe sve izvore i potok πto je tekao posredzemlje. Oni pomisliπe: ‘Zaπto da asirski kraljevinau toliko vode, kad dou?’”

Poπto je zatrpao “... gornji izvor vode Giho-na”, Ezekija je skrenuo vodu “dolje na zapadnustranu Davidova grada”, kroz danas poznati pro-kop koji prolazi od DjeviËinog izvora do ribnjakaSiloama (2. Ljetopisa 32,3.4.30). Ovakvim je maj-storskim potezom judejski kralj osigurao Jeru-zalemu obilnu opskrbu vodom, istodobno uskra-tivπi vodu neprijatelju.

Izgradnja tunela kojim je Ezekija doveo voduu grad smatra se najveÊim graditeljskim pothva-tom starog Bliskog istoka (2. o kraljevima 20,20).Najprije je sagradio ribnjak Siloam u jugozapad-nom dijelu Jeruzalema (Izaija 22,9.11) namjera-vajuÊi onda skrenuti potok Gihon od Starog iliDonjeg ribnjaka (to se mjesto danas zove Birketel Hamra) u ribnjak Siloam kroz Siloamski tu-nel.

Pretpostavlja se da je tunel probijan dok jejaka asirska vojska stajala “kod vodovoda gornjegjezera na cesti u polje valjara” (2. o kraljevima18,17; Izaija 36,2). Narod koji je stajao na grad-skom zidu i sluπao ruganje vrhovnog zapovjed-nika neprijateljske vojske zasigurno se smijaoupozorenju Asiraca da Êe umrijeti od æei ako sene predaju (2. Ljetopisa 32,11).

75

Nema sumnje da je Bog 791. g. pr. Kr. saËu-vao Jeruzalem od razaranja i uniπtio asirsku voj-sku (2. o kraljevima 19,35; Izaija 37,36); ali sedivimo i kralju Ezekiji za brigu o opskrbi vodomopsjednutoga grada.

Ezekijinim prokopom Jeruzalem se opskrblju-je vodom sve do danaπnjega dana. Duæina tunelaje 534 metra, visina 2 metra, a πirina u nekimdijelovima samo 50 centimetara. Imao sam za-dovoljstvo uz svjetlost svijeÊe proÊi duæinom cije-log tunela gazeÊi vodu do pojasa.

Ezekijin tunel duæine 534 metara prokopan jekroz stijene oko 701. godine pr. Kr.

76

Prvi suvremeni istraæivaË Ezekijinog tunelabio je ameriËki znanstvenik Edward Robinson,koji je sa svojim prijateljem istraæio tunel u trav-nju 1838. godine. Oni su ustvrdili da je tunelmjestimiËno ravan, a mjestimiËno krivudav. Ra-zlog za nepravilnost Ezekijinog tunela joπ je ne-poznat, ali se pretpostavlja da su kopaËi krivu-dali da bi izbjegli kraljevske grobove koji se na-laze u neposrednoj blizini, ili da su jednostavnopokuπali slijediti pukotine u stijenama zbog lak-πeg prokopavanja.

Znanstvenici su zakljuËili da je jedan radnikpoËeo s kopanjem na jednoj strani, unutar grad-skih zidina, a drugi na drugoj strani, s vanjskestrane zidina. Radilo se neprekidno, buduÊi daje u tunelu mogao kopati samo jedan Ëovjek.

Tek je 1909. godine skupina inæenjera na Ëelus Englezom Parkerom, uz goleme troπkove od25.000 engleskih funti, oËistila cijeli tunel vra-tivπi mu prvobitnu πirinu i visinu.

Iako su Ezekijin tunel i ribnjak Siloam samipo sebi zanimljivi, mnogo su nam draæi zbog izu-zetnog otkriÊa na ulazu u tunel sa siloamskestrane, na udaljenosti od oko πest metara od sa-mog ulaza. Naime, u lipnju 1880. godine neki sedjeËak poskliznuo i pao u vodu. Kad je ustao, za-pazio je natpis na zidu tunela na oko metar vi-sine od tla.

Natpis je bio dug sedamdeset pet centimeta-ra. Pisan je njegovanim klasiËnim hebrejskimjezikom i pismom, i sve do pronalaska Gezersko-

77

ga kalendara 1908. godine, bio je jedan od najra-nijih hebrejskih natpisa.

Siloamski natpis isklesan je pismima kojadatiraju iz Ezekijina vremena i sasvim je sigurnoda je godina nastanka ovog natpisa 700. g. pr.Kr. To je godina prokopavanja tunela. Natpis jenajvjerojatnije uklesao netko od graditelja. Prviga je deπifrirao A. H. Sayce uz svjetlo svijeÊe, sje-deÊi u vodi. Hermann Guthe naËinio je prvi gip-

Pitka voda s izvora Gihona (1 i 2) prirodnim jepadom tekla Ezekijinim tunelom kroz utvreniJeruzalem do Siloamskog ribnjaka (3 i 4)

78

sani odljevak Siloamskog natpisa 1881. godine.Ovo otkriÊe oduπevilo je znanstveni svijet.

Tekst opisuje naËin probijanja tunela i dajenam dragocjene informacije o njegovim mjerama:“A ovo je naËin kako je (tunel) probijen: Dok sukopaËi zamahivali pijucima, svaki prema svojemdrugu, i dok je bilo (ostalo) joπ oko metar i polda se probije, Ëuo se glas Ëovjeka s druge stranekako doziva svojeg druga, jer je pukotina bila ilijevo i desno. I u sam dan probijanja Ëovjek sesusreo s Ëovjekom, pijuk s pijukom. Onda je pote-kla voda od izvora prema spremiπtu, πest stotinametara, a visina stijene iznad glave radnika bilaje oko pet metara.”

Devet godina poslije natpis je zadesila zlakob: nevaljali ljudi razbili su ga u πest-sedam ko-mada. Komadi su ubrzo pronaeni kod jednoggraanina Jeruzalema, po narodnosti Grka, kojije tvrdio da je komade kupio od nepoznatog Ara-pina za trideset pet novËiÊa. Turske vlasti preu-zele su ove komade i poslale ih u Muzej starogIstoka u Istambulu, gdje su sloæeni u cjelinu.

ZnaËenje Siloamskog natpisa za studij Sta-roga zavjeta viπestruko je. Tekst ovog natpisarazjaπnjava izvjeπtaj o Ezekijinoj obrani Jeruza-lema prigodom asirskog napada. Biblijski izvje-πtaj o Ezekijinoj gradnji tunela potvren je i iz-vanbiblijskim dokumentom.

Drugo znaËenje ovog natpisa jest doprinosizuËavanju razvoja hebrejskog jezika i pravopi-sa. Kao i na Moapskom kamenu, na Siloamskom

79

natpisu rijeËi su odvojene toËkama. Rukopis jelijepi primjer feniËanskog ukrasnog kurziva, ob-lika pisanja suglasniËkog alefbeta. Sve rijeËi izSiloamskog natpisa, osim rijeËi “napuklina”, na-laze se u ovom ili onom obliku u hebrejskom tek-stu Staroga zavjeta.

Siloamski se natpis danas moæe vidjeti u Mu-zeju staroga Istoka u Istambulu.

Siloamski natpis, nastao oko 700. godine pr.Kr. u vrijeme kralja Ezekije, govori o dovrπenjuprokopa; ovaj graevinski pothvat izvele sudvije skupine radnika, svaka iz svojega smjera

80

“Nema sumnje da je arheologijapotvrdila stvarnu povijesnost

starozavjetne predaje.”

William F. Albright, arheolog

81

Papirusi s Elefantine

ELEFANTINA je otok u delti Nila, nasuprotdanaπnjem gradu Asuanu. Jedno od zapanjuju-Êih otkriÊa u Egiptu poËetkom 20. stoljeÊa biloje otkriÊe papirusa pisanih aramejskim jezikomiz 5. stoljeÊa prije Krista, poznatih u znanstve-nim krugovima kao elefantinski papirusi.

Joπ 1893. godine arheolozi su u ruπevinamana juænoj strani Elefantine pronaπli ove stare pa-piruse. Otkrio ih je Amerikanac Charles EdwinWilbour. Prije nego πto je znanstveni svijet sa-znao za ovo otkriÊe, Wilbour je umro na putu uAmeriku, a sanduk u kojem su se nalazili ovi pa-pirusi ostao je neotvoren, sve dok 1947. godinenije postao vlasniπtvom Bruklinπkog muzeja. Nekiod papirusa s Elefantine zavrπili su u Egipat-skom muzeju u Kairu, a drugi u Muzeju Bodleinu Oxfordu.

Hebrejska kolonija na otoku Elefantini uglav-nom se sastojala od vojnika plaÊenika, iako nekipapirusi spominju i nazoËnost hebrejskih trgo-vaca. Oni su se smjestili u Egiptu uglavnom zavladavine faraona Hofra (588.—569. g. pr. Kr.).

82

Kad je Judino kraljevstvo palo u ruke Nabuko-donozora (587. g. pr. Kr.) i jeruzalemski hram biopotpuno sruπen, Egipat je postao podesnim pri-bjeæiπtem za sve proegipatski i antibabilonski ori-jentirane Hebreje. Premda im je prorok Jeremijasavjetovao da ne idu u Egipat, mnogi su Hebrejiodbacili njegov savjet te su odveli Ëak i njega (Je-remija 42,18-22;43).

Papirusi s Elefantine potjeËu iz judejske vo-jarne koja je bila u sluæbi egipatskih vladara,smjeπtene na otoku Elefantini u 5. stoljeÊu prijeKrista. Ova vojarna bila je smjeπtena na spome-nutom otoku najvjerojatnije u vrijeme posljednjihjudejskih vladara. Oni su sa sobom donijeli i svojvjerski sustav i sagradili hram svojem Bogu Ja-huu (skraÊeno od Jahve), ali su se istodobno kla-njali i egipatskim boæanstvima. Njihovo bogo-πtovlje daje nam pravu sliku religije mnogih Ju-dejaca prije odlaska u babilonsko suæanjstvo.

Spomenuti papirusi pisani su na aramejskomjeziku, koji je u perzijskom kraljevstvu bio jezikdiplomacije i trgovine po cijeloj zapadnoj Aziji ikoji je polako potiskivao hebrejski jezik.

Jedan od dokumenata pronaenih na Elefan-tini datira iz 407. g. pr. Kr. On sadræi molbu upu-Êenu upravitelju Judeje da pomogne obnovu heb-rejskog hrama na Elefantini, koji je bio poruπendok je perzijski upravitelj u Egiptu otputovao nasluæbeno putovanje u Babilon i Suzu 410.—408.g. pr. Kr. U njegovoj odsutnosti hram Boga Ja-hua poruπen je na poticaj sveÊenika boga Khnu-

83

ma. Perzijski upravitelj u Egiptu kaznio je izvr-πitelje zloËina po svojem povratku, ali dopuπte-nje da se hram popravi nije odmah izdao. Traæioje od Hebreja da najprije dobiju pristanak odjeruzalemskih vlasti.

Vrijedno je zapaziti da je elefantinska zajed-nica uputila pismo i u Jeruzalem i u Samariju(πto se vidi iz odlomka pisma koji navodimo uovom poglavlju), iz Ëega zakljuËujemo da oni nisuograniËavali svoju vezu samo na sunarodnjake u

Otok Elefantina na delti rijeke Nil nedaleko odAsuana; na Elefantini su pronaeni papirusiispisani klinopisom na aramejskom jeziku, apotjeËu iz judejske vojarne koja je bila u sluæbiegipatskih vladara

84

Jeruzalemu. U nedatiranoj zabiljeæbi koju je pot-pisalo petero Hebreja iznosi se njihovo obeÊanjeupuÊeno perzijskom upravitelju da, ako dobijudopuπtenje za obnovu hrama, u njemu neÊe bitiprinoπenja æivotinjskih ærtava. »ini se da je tobila neka vrsta ustupka jeruzalemskim Hebre-jima koji bi se suprotstavili prinoπenju ærtava bilogdje drugdje osim u jeruzalemskom hramu. OËitoje da je na perzijskom dvoru postojao hebrejskipredstavnik. Jednom prijaπnjom prigodom takavse sluæbenik obratio Hebrejima na otoku Elefan-tini upozoravajuÊi ih kako je upravitelj naredioda se Pasha slavi na isti naËin kao πto se to Ëiniu jeruzalemskom hramu (Izlazak 12,1-20).

Judejci su pisali u Jeruzalem, i evo jednogodlomka iz njihove molbe: “Naπem gospodaru Ba-goasu, upravitelju Judeje, tvoji sluge Jedonija injegovi kolege sveÊenici koji se nalaze na utvrdiu Elefantini. Neka Bog nebeski daruje naπem go-spodaru sva dobra u izobilju i u sva vremena, idâ mu milost pred kraljem Darijem i plemiÊimatisuÊu puta viπe nego dosad. Tvoji sluge Jedonijai njegovi kolege, i Hebreji stanovnici Elefantine,svi kaæu ovako: Ako to umilostivljava naπega go-spodara, zauzmi se za ovaj hram da ga obnoviπ,jer nam oni ne dopuπtaju da ga popravimo.

Smiluj se onima koji æele dobro i tvojim pri-jateljima u Egiptu ... a mi Êemo se moliti za tebeuvijek; mi, i naπe æene, i naπa djeca, i Hebrejikoji su ovdje, svi — ako uËiniπ da se hram obnovi.... Zato smo ti pisali da te obavijestimo. Mi smo

85

takoer cijelu ovu stvar pismeno iznijeli u naπeime Delijalu i Selemiji, sinovima Sanbalatovim,upravitelja Samarije ... dvadesetog marheπvana,godine 17. kralja Darija.”

Ovo nam pismo daje uvid u prilike u Judeji iPalestini pri kraju 5. stoljeÊa prije Krista. Iz nje-ga doznajemo da je Bagoas bio upravitelj, Joha-nan veliki sveÊenik, a Sanbalat joπ uvijek u æi-votu. Njegovi sinovi bili su ljudi od ugleda zbogstarosti svojega oca. Sanbalat je zadavao mnogopoteπkoÊa Nehemiji.

Papirus s otoka Elefantine sa zapisom naaramejskom jeziku; otkriveno ih je vrlo mnogo isvi oni potvruju toËnost izvjeπtaja iz Ezrine iNehemijine knjige

86

Meu papirusima pronaen je i primjerak ju-dejskog æenidbenog ugovora, kao i primjerak ko-pije Behistunskog natpisa kralja Darija. Jezikpapirusa potvruje nam da je aramejski bio i je-zik palestinskih Hebreja nakon povratka iz babi-lonskog suæanjstva. BuduÊi da je aramejski biosluæbeni jezik perzijskog kraljevstva, Ezrina knji-ga sluæbene dokumente perzijskih vlasti navodina aramejskom jeziku (Ezra 4,8-6.18; 7,12-26).

Danas je otok Elefantina skoro pust i nalazise u duhovnoj tami. Posjetitelj moæe Ëuti tek po-neki pjev tugaljive arapske pjesme. Ali prije 2500godina na tom su se otoku u hebrejskom hramuna bogosluæjima pjevali judejski psalmi Bogu Ja-hvi.

Iz elefantinskih papirusa, koji se danas nalazeu Bruklinπkom muzeju, saznajemo da je hebrej-ski graanski kalendar poËinjao u jesen. Za po-stojanje ovakvog kalendara u Judeji znalo se izBiblije, na temelju Nehemijine knjige. Ali tu suËinjenicu osporavali pristaπe visoke kritike sve dopronalaska ovih dokumenata. Meutim, posto-janje tog kalendara na Elefantini u 5. stoljeÊuprije Krista na izuzetan naËin podupire pouzda-nost i toËnost izvjeπtaja iz Nehemijine knjige.Ovaj dokaz umnogome je pomogao da se odredigodina Ezrinog polaska u Judeju: 457. g. pr. Kr.Ta je godina polazna toËka za veliko proroËko raz-doblje iz Knjige proroka Daniela 8,14.

Jezik papirusa takoer pokazuje da je aramej-ski jezik iz Ezrine knjige sliËan jeziku kojim se

87

govorilo u 5. stoljeÊu prije Krista. Pisma koja senalaze u 4. poglavlju Ezrine knjige otkrivaju istiopÊi stil, te su pisana jednakim jezikom i stilomkao i dragocjeni dokumenti s otoka Elefantine.

Boæjom providnoπÊu ovi su se znaËajni doku-menti svojim uvjerljivim glasom pridruæili — pe-deset godina nakon otkrivanja i leæanja u san-duku — mnogim drugim svjedocima kako bi po-tvrdili istinitost biblijskih izvjeπtaja. Iziπli su nasvjetlo dana da bi uËinili silno djelo za Boga unaπe vrijeme.

88

“Arheologija je potvrdila nebrojenebiblijske izvjeπtaje koje su kritiËariodbacili kao nepovijesne i suprotne

poznatim Ëinjenicama.”

Joseph P. Free, teolog

89

Gradovi kralja Salomona

TEKST u Prvoj knjizi o kraljevima 9,15 glasi:“Tako se uredilo s obzirom na posao koji je biozapovjedio kralj Salomon, kako bi sagradio Go-spodnji Hram i svoju vlastitu palaËu, Milo i zi-dove Jeruzalema i Hasor, Megido i Gezer.”

Slobodno moæemo reÊi da u ovom tekstu imamalo onoga πto bi privuklo jednog teologa ili ne-kog drugog duhovnog djelatnika, ali za arheolo-ga ili biblijskog povjesniËara on sadræi Ëitavo bo-gatstvo.

Salomon je svakako uloæio veliko bogatstvo zaostvarenje plana koji je zahtijevao vrlo naporanrad. Prilike su bile takve da su zahtijevale pom-no zamiπljen i postavljen plan koji je nastao ujednom srediπnjem uredu, πto znaËi da su i ar-heolozi dobili sliËan zadatak — pronaÊi sliËnu ar-hitekturu i potvrdu konstrukcije takvog plana.

Sva tri grada — Hasor, Megido i Gezer nala-zila su se na glavnim trgovaËkim putovima, a nji-hovo iskopavanje dalo je rezultate koji su potvr-dili biblijske zapise. Gezer je iskopan na poËetkudvadesetog stoljeÊa, dakle u vrijeme kada je ar-

90

heologija bila mlada znanstvena grana. Zbog togaje vjerojatno i objavljeno da je pronaeno vrlomalo ostataka iz ovog Salomonovog grada. Megi-do je iskopan 1930. godine. Iskopavanja je obavilajedna ameriËka ekipa, koja je pronaπla ovaj Sa-lomonov grad s dræavnim zgradama kao πto suskladiπta ili upravne zgrade. Meutim, gradskavrata ostala su neotkopana.

Prava arheoloπka priËa poËinje iskopavanjemHasora koje su zapoËeli Izraelci pod vodstvom Yi-gaela Yadina. Ova arheoloπka ekipa pronaπla jevrlo vaæne ostatke Salomonovog grada koji sespominje u biblijskom retku, dodajuÊi tome i po-sebnu konstrukciju zida (dva uzana, paralelna zi-da koji se kriæaju s drugim zidovima). GrnËarijapronaena na tim mjestima potvruje da kon-strukcija zidova potjeËe joπ iz Salomonovog vre-mena. Arheolozi su pronaπli velika, neobiËna vra-ta sa πest takozvanih straæarskih soba (tri nasvakoj strani) iz kojih se nadgledao ulaz u grad.Ova vrata bila su vrlo sliËna vratima koja su pro-naena u gradu Megidu.

Bila je to radost za arheologe, a za poπtova-telje Biblije joπ jedan dokaz o njezinoj vjerodo-stojnosti. Meutim, tada se joπ nije znalo gdje suvrata grada Gezera, a onda je Yadin pronaπao za-nimljive ostatke niza zidova, meu kojima je pre-poznao jednu stranu tipiËnih Salomonovih vra-ta. Smatrao je da ta graevina potjeËe iz Salo-monovog vremena (deseto stoljeÊe prije Krista),a ne iz drugog stoljeÊa prije Krista, iz makabej-

91

skog razdoblja, kao πto su mislili prijaπnji istraæi-vaËi. Baπ u to vrijeme jedna druga arheoloπkaekipa pregledavala je Gezer, pa je dobrovoljnoodluËila praktiËno potvrditi ili odbaciti Yadinovetvrdnje. Kad je iskopavanje bilo zavrπeno, iz od-baËenog materijala pojavila su se kompletna Salo-monova vrata, sliËna po veliËini i konstrukcijivratima u Hasoru i Megidu. Tako je potvrenoda u svim ovim mjestima gradska vrata iz Salo-

Ostatci zidina drevnog grada Gezera koji je,prema biblijskom izvjeπtaju iz 1. o kraljevima9,15 sagradio kralj Salomon

92

monovog vremena imaju sliËan oblik i naËin gra-dnje. Ali i unatoË ovakvim rezultatima, pojedincisu tvrdili da Hasor i Gezer imaju ostatke tih po-sebnih zidova, dok je zid u Megidu samo ma-sivna, Ëvrsta konstrukcija s pojedinim dijelovimakoji se ne slaæu s arhitekturom iz Salomonovogvremena.

Sve ovo nije pokolebalo Yadina koji je odluËiozapoËeti malo istraæivanje u Megidu blizu grad-skih vrata i preko ostataka gradskog zida. On jevjerovao da ispod jednog od tih dijelova zida, ko-ji su pojedini istraæivaËi Megida pogreπno pri-pisali Salomonu, mora postojati ta problematiË-na konstrukcija. Bio je uvjeren da je ista grae-vinska situacija postojala i u Megidu. I tako jeuklanjajuÊi kamenje koje je bilo ugraeno u gor-nji zid, otkrio tu posebnu graevinsku konstru-kciju praktiËno iste veliËine i oblika kao u Hasorui Gezeru.

Ovo Jadinovo kratko iskopavanje u Megiduotkrilo je da takozvane “Salomonove staje” ne po-tjeËu iz Salomonovog vremena, veÊ sigurno iz vre-mena kralja Ahaba, koji je kao i Salomon imaomnogo konja i koËija. Neki smatraju da su ovezgrade mogle sluæiti i kao skladiπta.

Ali jedna je Ëinjenica sasvim sigurna — dakonstrukcija zidova biblijskih gradova Hasora,Megida i Gezera, zajedno s gradskim vratima, li-jepo prikazuju umjetniËku zamisao jednog arhi-tekta, a to se tako lijepo uklapa u tekst zapisanu Prvoj knjizi o kraljevima 9,15.

93

Kirov cilindar

IME kralja Kira, velikog osnivaËa perzijskogkraljevstva, potjeËe od stare perzijske rijeËi Ku-ruπ. Prema pisanju grËkog povjesniËara Herodo-ta, Kir je bio sin Kambisa I., vladara ujedinje-nih zemalja Parπumaπ-Anπana i Parse. Njegovamajka Mandana bila je kÊi medijskog vladaraAstajagesa. Kir je vladao od 559. do 530. g. pr.Kr., a njegov imperij bio je slavan sve dok ganije osvojio Aleksandar Veliki 331. g. pr. Kr.

Sam kralj Kir ostavio nam je zapis u kojempotvruje svoje podrijetlo. Evo izvatka iz tog za-pisa, poznatog kao Kirov cilindar: “Ja sam Kir,kralj svijeta, veliki kralj, zakoniti kralj, kralj Ba-bilona, kralj Sumera i Akada; sin Kambisa I.,velikog kralja, kralja zemlje Anπan; unuk KiraI., velikog kralja, takoer kralja zemlje Anπan;iz obitelji koja je uvijek kraljevala ...”

Biblija na viπe mjesta spominju kralja Kira injegovu vladavinu. Umro je 530. g. pr. Kr., a grobmu se nalazi u staroj prijestolnici Pasargade (da-naπnji Murghab) u Iranu. Sagraen je od velikihblokova kamena vapnenca povezanih æeljezom.

94

Na grobu se nalazi natpis ispisan staroper-zijskim pismom: “O, ËovjeËe, tko god bio, odaklegod dolazio, a znao sam da Êeπ doÊi; ja sam Kirkoji je zadobio imperij Perzijancima i bio kraljAzije. Nemoj mi zavidjeti na ovo malo zemlje πtoprekriva moje tijelo.”

Najpoznatiji povijesni dokument koji su ar-heolozi do danas pronaπli u Mezopotamiji poznatje pod imenom Kirov cilindar. Napravljen je odpeËene gline, dugaËak je dvadeset pet centime-tara i sadræi Kirov zapis o osvajanju Babilona tenalog kojim se svim zarobljenicima iz raznih ze-malja odobrava povratak u domovinu.

Za vrijeme svojih iskopavanja u Babilonu od1879. do 1882. godine arheolog Hormuzd Rassam,pomoÊnik slavnog Austina Henryja Layarda, pro-naπao je viπe tisuÊa ploËica na kojima se nalazevrlo detaljni podatci o gospodarskom i poslovnomæivotu u vrijeme vladanja babilonskih kraljevaNabopolasara (625.—605. g. pr. Kr.) i Nabukodo-nozora (605.—562. g. pr. Kr.).

Na arheoloπkom lokalitetu Jumjuma pronaenje i Kirov cilindar. Ovaj dokument nazvan je takozato πto se na njemu nalazi Kirov izvjeπtaj o po-bjedama te Kirovo dopuπtenje da se ratni zarob-ljenici mogu vratiti iz Babilona u svoje zemlje iobnoviti poruπene hramove. Mnogi Izraelci isko-ristili su ovu priliku i vratili se u Jeruzalem.Ovaj izloæak Ëuva se u Britanskom muzeju u Lon-donu. Kirov cilindar kojeg je — po svemu sudeÊi— sastavio hramski sluæbenik, izvjeπtava da su

95

se “... svi stanovnici Babilona i Ëitave zemlje Su-mera i Akada, kneæevi i vladari, poklonili prednjim [Kirom] i poljubili njegovu nogu buËno sla-veÊi ozarenih lica πto je on primio kraljevstvo.”

Osvajanje grada objaπnjeno je graanima kaodjelo zaπtitnika grada Babilona, boga Marduka:

Kirov cilindar od peËene gline, veliËine 25 cm;pronaπli su ga arheolozi za vrijeme iskapanja uBabilonu, a sadræi zapis o Kirovu zauzeÊuBabilona bez bitke i o dopuπtenju da se ratnizarobljenici vrate u svoje zemlje; Ëuva se uBritanskom muzeju u Londonu

96

“Marduk je pogledao po svim zemljama traæeÊipravednog vladara ... koji je ispunjen dobrim dje-lima i zapovjedio mu da napadne njegov [Mardu-kov] grad Babilon. Sam Marduk iπao je pokrajnjega [Kira] kao pravi prijatelj. ... UËinio je da[Kir] ue bez ikakve borbe u njegov grad Babi-lon, poπtedjevπi Babilon od velike nesreÊe.”

U zapisu na cilindru Kir tvrdi kako je Mar-duk izgovorio njegovo ime kao buduÊeg vladarasvijeta i da je tako on uz pomoÊ toga boæanstvaosvojio grad Babilon, uniπtio babilonsko kraljev-stvo i osnovao novo, veliko perzijsko kraljevstvo.

ZahvaljujuÊi podatcima s Kirovog cilindra, midanas moæemo bolje razumjeti izvjeπtaje o povra-tku Izraelaca i obnovi zemlje iz biblijskih knjigaEzre i Druge knjige Ljetopisa:

“Ovako veli Kir, perzijski kralj: ‘Bog, Gospodinu nebu dao mi je sva zemaljska kraljevstva. Onmi je naloæio da mu sagradim Hram u Jeruza-lemu, u Judeji. Tko od vas svih bilo kako pripadanjegovu narodu, neka ide s Boæjim blagoslovomu Jeruzalem u Judeji i neka tamo gradi HramGospodina, Boga Izraelova, Boga koji stanuje uJeruzalemu. Svuda gdje se joπ zadræavaju ostacinaroda, neka ih stanovnici mjesta potpomognusrebrom i zlatom, imutkom i stokom, osim daro-va za kuÊu Boæju u Jeruzalemu!’” (Ezra 1,2-4)

“Prve godine kralja Kira izdade kralj Kir ovuzapovijed koja se odnosi na Boæji Hram u Jeru-zalemu: treba opet podiÊi Hram kao mjesto gdjese kolju ærtve klanice i prinose ærtve paljenice.

97

Kirov grob kod Pasargade i danaπnjem Iranu

Visina Êe mu biti πezdeset lakata, a πirina πezde-set lakata. Tri reda neka budu od velikog kame-nja i jedan red od novog drveta. Troπkove nekasnosi kraljevski dvor. I zlatno i srebrno posueBoæjega Hrama, πto ga je Nabukodonozor uzeoiz Hrama u Jeruzalemu i donio u Babilon, neka

98

se vrati i odnese u jeruzalemski Hram na svojeprijaπnje mjesto i neka se postavi u Boæjemu Hra-mu.” (Ezra 6,3-5)

“U prvoj godini vladanja perzijskoga kraljaKira — da se ispuni obeÊanje Gospodnje, koje na-vijesti Jeremija — nadahnu Gospodin perzijsko-ga kralja Kira, te oglasi po svemu svom kraljev-stvu i raspisa ovo: ‘Ovako veli Kir, perzijski kralj:Sva zemaljska kraljevstva dao mi je Bog, Go-spodin u nebu. I on mi je naloæio da mu sagradimHram u Jeruzalemu u Judeji. Tko od svih vaspripada njegovu narodu, neka ide gore s blago-slovom Gospodina, svojega Boga!’” (2. Ljetopisa36,22.23)

Na Kirovu cilindru zapisano je da je kralj po-robljene narode, koje su babilonski vladari odve-li u suæanjstvo, vratio u njihove zemlje. On imje ponovno sazidao razorene hramove i vratio imzaplijenjene predmete. Kir je vratio i sve posve-Êeno posue iz jeruzalemskog hrama koje je Na-bukodonozor 587. g. pr. Kr., nakon osvajanjaJeruzalema, odnio kao ratni plijen u Babilon istavio ga u Mardukov hram Esagilu.

“Izie Jojakin, Judin kralj, babilonskomu kra-lju sa svojom majkom, s dvorskim Ëinovnicima,s knezovima i dvoranima. Babilonski ga kralj za-robi u osmoj godini svojega kraljevanja. On dadeda sve blago Gospodnjega Hrama i blago kra-ljevske palaËe bude odneseno, i sve zlatno posue,πto ga je bio dao naËiniti Salomon, izraelski kralj,u Gospodnjem Hramu po Gospodnjoj zapovijedi,

99

porazbijano. Zarobi i odvede sav Jeruzalem, sveknezove i sve valjane ratnike, deset tisuÊa zarob-ljenika, zatim sve kovaËe i bravare. Samo joπ pre-ostade siromaπni narod zemlje. … Mjedene stu-pove u Gospodnjem Hramu, podnoæja i mjedenomore u Gospodnjem Hramu razbiπe Kaldejci, amjed uzeπe sa sobom u Babilon. I lonce, lopate,noæeve, vrËeve, sve mjedeno posue kojim seobavljala sluæba, uzeπe sa sobom. I tavice i πkro-pionice, koje su bile ili posve od zlata ili posveod srebra, uze sebi zapovjednik tjelesne straæe.Oba stupa, jedno more i podnoæja koja je Salo-mon bio dao naËiniti za Gospodnji Hram: mjediod koje je bilo sve to posue nije bilo mjere.” (2.o kraljevima 24,12-14; 25,13-16)

Ovo skupocjeno posue od zlata i srebra,sveukupno viπe od pet tisuÊa predmeta, vratio jekralj Kir Izraelcima preko babilonskog dræavnogblagajnika: “A kralj Kir je dao posue Gospod-njega Hrama, πto ga je bio odnio iz JeruzalemaNabukodonozor i metnuo ga u hram svoga boga.I to ga dade izdati perzijski kralj Kir preko riz-niËara Mitredata, koji ga izbroji judejskomu kne-zu ©eπbasaru. Ovo mu je broj: trideset zlatnih itisuÊu srebrnih zdjela, dvadeset i devet noæeva,trideset zlatnih Ëaπa, Ëetiri stotine i deset srebr-nih Ëaπa druge vrste, tisuÊu drugoga posua, sve-ga pet tisuÊa i Ëetiri stotine zlatnoga i srebrno-ga posua. Sve to ponese ©eπbasar sa sobom, kadsu bili prognanici povedeni iz Babilona u Jeru-zalem.” (Ezra 1,7-11)

100

Povratak i obnova jeruzalemskog Hrama pot-pomognuti su novËanom pomoÊi od dobrovoljnihpriloga skupljenih po raznim narodima: “I svi πtosu s njima stanovali potpomogoπe ih srebrnimposuem, zlatom, imutkom, stokom i dragocjenimdarovima, osim svih posvetnih darova.” (Ezra 1,6)

Navodi s Kirovog cilindra dokazuju nam dasu biblijski izvjeπtaji o povratku Izraelaca u nji-hovu zemlju i obnavljanju jeruzalemskog hrama— pouzdani i toËni. Sve to uËvrπÊuje i produbljujepovjerenje suvremenog Ëitatelja u istinitost i na-dahnutost biblijskih spisa.

101

Pisma iz Amarne

TELL el-Amarna suvremeno je ime stare pri-jestolnice Egipta — Ahetatena — iz vremena vla-davine faraona Ehnatona. Ruπevine Tell el-Amar-ne nalaze se na istoËnoj obali rijeke Nila, nekih300 kilometara juæno od Kaira, glavnog gradadanaπnjeg Egipta. Ehnaton i njegova kratkovje-ka prijestolnica bili su potpuno zaboravljeni, svedok nisu otkriveni ostatci ruπevina.

Tell el-Amarna dobila je ime prema beduin-skom plemenu Beni Amranu koje se nastanilo natom podruËju negdje u osamnaestom stoljeÊu.

Ruπevine Tell el-Amarne postale su poznatetek 1887. godine, kad je neka EgipÊanka iz isto-imenog sela koje se prostire na ruπevinama antiË-kog naselja, tragajuÊi za gnojivom za svoj vrt sa-svim sluËajno pronaπla 370 peËenih glinenih plo-Ëica ispisanih Ëudnim pismom. Ne poznajuÊi nji-hovu vrijednost, strpala ih je u vreÊe i za desetpiastera prodala susjedu. Ovaj ih je natovario namagarca i zaputio se u Kairo da ih skuplje proda.Zbog nepaæljivog rukovanja, mnoge su se na tomputu polomile.

102

BuduÊi da su ploËice iz Tell el-Amarne pisaneklinastim pismom koje se stoljeÊima upotreblja-valo u Mezopotamiji, trgovci su smatrali da suone obiËna krivotvorina te ih nisu htjeli kupiti.Vlasnik je vreÊe ponovno stavio na magarca i po-πao traæiti novoga kupca.

Nakon dugog putovanja doπao je u Luksor,grad udaljen oko 600 kilometara juæno od Kaira.U Luksoru je bio bolje sreÊe. Tamo je sreo jednogznanstvenika Britanca, orijentalista po struci, ko-ji je odmah prepoznao njihovu vrijednost. Bio jeto E. A. W. Budge, predstavnik Britanskog mu-zeja iz Londona, koji je odmah kupio 82 ploËiceza potrebe svojeg muzeja. Ostale ploËice otiπle suna razne strane: 182 u berlinski muzej Perga-mon, 60 ploËica u Egipatski muzej u Kairu, 20ih je otiπlo u Oxford u Englesku, a ostatak u dru-ge muzeje ili u privatne zbirke skupljaËa stari-na.

SluËajno otkriÊe glinenih ploËica privuklo jepozornost arheologâ. Tako 1891. godine sir Flin-ders Petrie, otac znanstvenih arheoloπkih istra-æivanja u Egiptu, zapoËinje struËna istraæivanjau Tell el-Amarni. Petrie otkriva neke detalje sta-roga grada, iznijevπi na svjetlo dana davno zabo-ravljenu prijestolnicu Egipta, Ahetaten. Tijekomiskopavanja pronaπao je joπ glinenih ploËica pi-sanih klinastim pismom.

Nakon njega istraæivanja nastavlja njemaËkaarheoloπka ekspedicija pod vodstvom LudwigaBorchardta, od 1904. do 1914. godine. Po zavrπet-

103

ku I. svjetskog rata Egipatsko istraæivaËko dru-πtvo poËinje 1921. godine s viπegodiπnjim istraæi-vanjima koja se zavrπavaju 1937. godine. Pro-naeni su ostatci hrama boga Atona i ruπevinekraljevske palaËe. Baπ na tome mjestu, u nepo-srednoj blizini palaËe, na zapadnoj strani, egipat-ska je æena tragajuÊi za gnojivom naiπla na velikbroj ploËica.

Iskopine u Tell el-Amarni pokazuju da je gradsagraen na brzinu. Pronaeno je i poprsje kra-ljice Nefretiti, izloæak koji se smatra najljepπimprimjerkom drevne umjetnosti, dok je kraljicaproglaπena najljepπom æenom starog Egipta. U

Danaπnji izgled stare prijestolnice Egipta,Ahetatena ili Tell el-Amarne

104

stijenama susjednih brda, istoËno od grada, fara-on Ehnaton dao je uklesati grobnicu za sebe, svo-ju obitelj i dvorjane.

Prema pronaenim podatcima ustanovljeno jeda je Ehnaton sa svojom æenom Nefertiti, kojamu je rodila sedam kÊeri, imao vrlo sretan brak.Iako je kraljevstvo u vrijeme njegova vladanja bi-lo dosta oslabljeno, to njega baπ nije mnogo uzne-miravalo. Svi pozivi vazalnih vladara za pomoÊ,πto je vidljivo iz stotina pisama, ostali su bez od-govora.

Ehnaton je bio zaokupljen ukraπavanjem svojeprijestolnice i pjevanjem himni Atonu, svojem bo-gu Sunca. Egipatski je imperij nezaustavljivo pro-padao.

Preko 350 pisama iz Tell el-Amarne, a pose-bno pisma poslana iz kanaanskih gradova, od po-sebnog su znaËenja jer ilustriraju nesreene poli-tiËke prilike u tom podruËju u 14. stoljeÊu prijeKrista. Da su u vrijeme osvajanja Kanaana Egip-Êani bili jaki i odluËni u obrani svojih posjeda,Izraelci bi u svojem osvajaËkom prodoru naiπlina mnogo jaËi otpor. Tom mladom narodu, kojije u potrazi za novom domovinom iznenada pro-valio iz Sinajske pustinje i poslije iz Transjor-danije, pogodovala je politiËka rascjepkanost i ne-moÊ protivnika. Naravno, Biblija nam kaæe da jeu svemu tome odluËujuÊu ulogu imala boæanskaprovidnost.

PloËice iz Tell el-Amarne daju nam znaËajnepodatke i o osobitostima kanaanskog jezika toga

105

razdoblja. Iako je kanaanski pisar pisao akad-skim, diplomatskim jezikom onog vremena, ipakje na kraju reËenice dodavao odgovarajuÊu kana-ansku rijeË.

Pisma iz Tell el-Amarne, pisana na glinenimploËicama s obje strane, a ponekad i na margini,daju nam dragocjene podatke o visokoj kulturnojrazini Kanaanaca. U njima nalazimo i prvi izvan-biblijski podatak o starom Jeruzalemu.

Komunikacije izmeu dræava kao πto su Egi-pat i Babilon, a to se vrlo lijepo vidi iz njihovih

U ruπevinama starog grada Amarne pronaenoje viπe stotina dragocjenih glinenih ploËica iz14. stoljeÊa pr. Kr. koje potvruju izraelskonaseljavanje Kanaana

106

pisama, u potpunom su skladu s pokretljivoπÊunaroda na Bliskom istoku uoËljivom iz biblijskihizvjeπtaja o patrijarsima. Abraham se slobodnokretao po Ëitavom Plodnom polumjesecu, a po-ljanu je kupio na podruËju danaπnjeg Hebronaod Efrona Hetita, πto nam je opisano u Postan-ku u 23. poglavlju.

Tekstovi ploËica iz Tell el-Amarne potvrujunam da je to bio najbolji trenutak da izraelskinarod zauzme Kanaan i nastani se u njemu. Pro-uËavajuÊi biblijski izvjeπtaj o naseljavanju Kana-ana, poduprt najnovijim spoznajama arheologa ipovjesniËara, Ëitatelj moæe s viπe pouzdanja i vje-re prihvatiti cjelokupnu biblijsku objavu jer arhe-ologija u detalje potvruje toËnost i objektivnostizvjeπtajâ biblijskih pisaca.

SluËaj Amarne pokazuje da je sve zemaljskoprolazno i da jedino ono πto je duhovno ima stvar-nu vrijednost.

107

OtkriÊe nad otkriÊima

PRO©LO je skoro sedamdeset godina od naj-uzbudljivijeg arheoloπkog otkriÊa svih vremena.RijeË je o rukopisima pronaenim 1947. godineu πpiljama kraj Mrtvog mora blizu Qumrana. On-dje su nekad æivjeli eseni, pripadnici poznate heb-rejske vjerske sljedbe.

U proteklih skoro sedamdeset godina o tomotkriÊu napisano je oko 30.000 magistarskih ra-dova i doktorskih disertacija te bezbroj knjiga istruËnih Ëlanaka u Ëasopisima πirom svijeta. Go-tovo da i nije bilo novina koje o tome nisu pisale.I naπi vodeÊi listovi objavili su tu dojmljivu vijest,a o pronalasku i znaËenju kumranskih rukopisaobjavljeno je dosad na naπem jeziku nekolikoknjiga.

TisuÊe i tisuÊe ljudi posjetilo je Qumran davide mjesto na kojem su prepisivani, Ëuvani i pro-naeni ovi rukopisi. TuristiËki vodiËi iz Ëitavogsvijeta s oduπevljenjem govore o rukopisnim svit-cima, pokazujuÊi πpilje u kojima su otkriveni ovivrijedni dokumenti. Prigodom posjeta tim πpilja-ma, sjetio sam se rijeËi iz Biblije da Êe vjerodo-

108

stojnost biti otkrivena: “Istina Êe niknuti iz ze-mlje.” (Psalam 85,11 — –akoviÊ)

Rukopise je u oæujku 1947. godine pronaπaobeduinski pastir, petnaestogodiπnji Muhammadad-Dhib iz plemena Taamir. Jedna od njegovihkoza uπla je u neku πpilju. Da bi je vratio natrag,Muhammad je za njom bacio kamen. Zvuk lom-ljave grnËarije pobudio je djeËakovu radoznalost.Pozvao je prijatelja i obojica su se uvukla u us-ku πpilju.

Ostali su bez rijeËi: posvuda su leæali zemljaniÊupovi puni drevnih koænih rukopisa ispisanihËudnim pismom, umotanih u raspadnuto lanenoplatno. Muhammad je s prijateljem te rukopiseodnio muslimanskom πeiku u Betlehem. Vidjevπida rukopisi nisu pisani arapskim pismom i pret-postavljajuÊi da su moæda sirijski, ovaj ih je upu-tio u Jeruzalem, gdje se nastavlja potraga za bu-duÊim vlasnikom dragocjenih rukopisa.

Ovo otkriÊe zapanjilo je svijet, jer dotad joπnigdje i u tolikim koliËinama nije pronaeno ta-kvo bogatstvo starih rukopisa. Nastavljeno je sistraæivanjem pa je od 1951. do 1956. godine pro-naeno joπ oko 40.000 bibliografskih jedinica kojese joπ i danas ispituju. Arapsko-izraelski rat kojije buknuo 1948. godine isprva je onemoguÊio pri-stup nalaziπtu. Novosti o otkriÊima ipak su do-spjele u javnost u travnju 1948. godine.

Prve rukopise kupio je profesor Eleazar Su-kenik, naËelnik Odsjeka za arheologiju Hebrej-skog sveuËiliπta u Jeruzalemu. On je u stude-

109

nome 1948. godine kupio najduæe i najstarije ru-kopise. Athanasius J. Samuel, mitropolit Sirijskepravoslavne crkve, koji je od beduina kupio mno-go rukopisa, poËetkom 1949. godine prenio ih jeu Ameriku.

Sukenikov sin Yigael Yadin — naπavπi oglasu Wall Street Journalu — otkupio je 1954. godine

©pilje u Qumranu kraj Mrtvog mora u kojimasu pronaeni biblijski rukopisi koji su bacilimnogo svjetla na danaπnje prijevode Biblije;rukopisi potjeËu iz 2. do 3. stoljeÊa pr. Kr.

110

ove rukopise za 250.000 dolara. U Jeruzalemu je1953. godine sagraena suvremena zgrada Hramknjige kao stalni dom za ove rukopise. KoliËinabiblijske grae otkrivene 1947. godine vrlo je ve-lika. Znanstvenici ni u najmaπtovitijem snu nisumogli oËekivati neπto sliËno tome.

Dosadaπnjim izuËavanjem ovih rukopisa utvr-eno je da najstariji datiraju iz treÊeg stoljeÊaprije Krista, te da su oni u prosjeku oko tisuÊugodina stariji od najstarijih rukopisa hebrejskeBiblije koji su bili poznati do trenutka otkrivanjarukopisa kraj Mrtvog mora. Tako nas ovaj pro-nalazak znatno pribliæava izvornim spisima knji-ga Staroga zavjeta kojima su se sluæili Isus Kristi apostoli.

Objektivno prouËavanje dokaza svitaka vodido odbacivanja svake tvrdnje da je Isus oponaπao“uËitelja pravednosti”; rad, æivot i smrt spomenu-tog uËitelja ni u Ëemu nije sliËan radu, æivotu ismrti Isusa Krista. Ni esensko oËekivanje Mesije(zapravo dvojice mesija) ne pokazuje nikakvu sliË-nost s Isusom i Njegovom sluæbom. KrπÊanstvonije roeno iz esenstva niti unutar njega.

Krist i Njegovi uËenici zasigurno su bili svje-sni postojanja kumranske sljedbe, i moæda su Ëakbili upoznati s njihovim knjiæevnim djelima. Aliniπta u kumranskoj literaturi nije nalik na Kri-stov nauk o spasenju, na Njegov æivot praπtanjai Njegovu smrt niti se pribliæuje nauku o milostii opravdanju vjerom koji je tako silno protuma-Ëio apostol Pavao.

111

Ne moæe se predvidjeti πto Êe buduÊa znan-stvena istraæivanja donijeti, ali dosadaπnji rezul-tati pokazuju da su prepisivaËi biblijskih teksto-va vjerno prenosili Boæju rijeË iz naraπtaja u na-raπtaj. ProuËavatelji Biblije konzervativnijeg uvje-renja obradovali su se i ohrabrili rezultatima ovihistraæivanja jer u njima vide potvrdu rijeËi pro-roka Izaije napisanih prije dvadeset sedamstoljeÊa: “Trava se osuπi, cvijet uvene, ali rijeËBoga naπega ostaje u vjeËnosti.” (Izaija 40,8)

Da, zapanjujuÊa otkriÊa potvruju Bibliju.Kao plod tih dokaza mi osjeÊamo kako u namaraste uvjerenje da je Biblija uvijek u pravu.

Jedan od svitaka pronaenih za istraæivanjaπpilja kraj Qumrana; od svih biblijskih knjiganajbrojniji su prijepisi psalama

112

“A ovo najprije znajte, da se nijedno proro-Ëanstvo Pisma ne smije tumaËiti na svoju ruku.Jer nikad nije bilo proroËanstvo javljeno po Ëo-vjeËjoj volji, nego su ponukani od Svetoga Duhagovorili sveti Boæji ljudi. ... I tako nam je sadËvrπÊa proroËka rijeË, i dobro Ëinite πto pazite nanju kao na svjetiljku koja svijetli u tamnome mje-stu, dok dan ne osvane i Danica se ne pomoli usrcima vaπim.” (2. Petrova 1,20.21.19)

Nije svejedno πto mi vjerujemo o Bibliji; onaje viπe od papira, boje i koæe, viπe od proizvodatiskarske i knjigoveæaËke vjeπtine. Ona je viπe odizvorne poruke starih naroda. Apostol Pavao, ve-liki putnik, misionar i teolog, pisao je svojem uËe-niku Timoteju: “Ali ti stoj u onome πto si nauËioi o Ëemu si se uvjerio, znajuÊi od kojih si nauËio;i jer iz djetinjstva znaπ Sveta Pisma koja te moguuËiniti mudrim na spasenje po vjeri koja je u Kri-stu Isusu. Sve je Pismo Bogom nadahnuto i kori-sno za uËenje, za karanje, za popravljanje, zaodgajanje u pravdi da bude savrπen Ëovjek Boæji,spreman za svako dobro djelo.” (2. Timoteju 3,14-17)

Spasenje u Isusu Kristu — to je sræ Biblije,ono πto je Ëini æivom i razliËitom od drugih knji-ga. RijeË je o dogaaju koji se zbio prije dva ti-suÊljeÊa na breæuljku izvan Jeruzalema, na Gol-goti. Taj je dogaaj od osobite vaænosti. Sin æi-voga Boga umro je na kriæu. To nije legenda, veÊËinjenica, stvarnost. Za one koji su iskrena srca,makar i sumnjaju, Bog je pripremio Ëitavu buji-

113

cu dokaza. Dokaz iznad svih drugih je dokaz kri-æa: Isus je umro umjesto mene i vas.

Moæda ste Ëuli priËu o nevjerniku koji je spa-sio dijete iz kuÊe koja je gorjela. OdluËio je po-svojiti djeËaka koji je u poæaru izgubio obitelj.Susjedi su sumnjiËavo odmahivali glavom kad suËuli da dijete treba biti povjereno nekome tko nevjeruje u Boga. Ali kad je posvojitelj podigao ope-Ëene ruke kojima je djeËaka spasio iz poæara iuzviknuo: “Evo dokaza da ga volim!” — dijete muje bilo dodijeljeno.

Znanstvenik prouËava svitak iz Qumrana

114

I doista se pokazao kao dobar otac. DjeËakuje bilo najljepπe kad bi, sjedeÊi u krilu novog oca,sluπao priËu o svojem izbavljenju. Najviπe je voliosluπati o opeËenim rukama. Jednog je dana socem posjetio izloæbu slika. Jedno ga se platnoposebno dojmilo — na njemu je bio prikazan Isuskako prema nevjernome Tomi pruæa svoje probo-dene ruke.

— Tata, priËaj mi πto prikazuje ova slika.— Ne, sine, o ovoj slici ne æelim priËati.— Zaπto ne?— Zato πto ne vjerujem u to.— Ali, tata, pa priËao si mi i o Crvenkapici,

a sigurno nisi vjerovao da je to istina.I tako je otac morao ispriËati dogaaj. DjeËak

je primijetio:— Pa to mi nekako sliËi na tebe i mene. Nije

bilo lijepo od Tome πto nije vjerovao da je taj do-bri »ovjek umro za njega. Kako bi bilo da ja ka-æem kako ne vjerujem da si me ti spasio iz vatre?

Smije li ËovjeËanstvo i nadalje odbijati probo-dene ruke Boæjega Sina Isusa Krista koji je umroza spasenje svih ljudi? Smije li i nadalje s ne-vjericom smatrati kako je Njegov Ëin ljubavi, opi-san u Boæjoj rijeËi, Bibliji, tek predaja, bajka ilispretna izmiπljotina?

115

Pogovor

UVIJEK je u povijesti bilo ljudi koji su svo-jom darovitoπÊu i radom zaduæili ËovjeËanstvo.Sve umjetniËko i znanstveno blago kojim ras-polaæe suvremeni Ëovjek temelji se na darovitostii radu tih ljudi. Jedan od onih koji su uËinili æi-vot suvremenog Ëovjeka bogatijim i sadræajnijimbio je i profesor Constantin von Tischendorf(1815.—1874.), koji se istaknuo u otkrivanju bib-lijskih rukopisa. Mi se divimo velikim otkriÊimatih velikih ljudi, a u veÊini sluËajeva ne znamoniπta o radu, o naporima i ustrajnosti tih poseb-no darovitih pojedinaca koji su dali sve od sebeda bi postigli cilj koji su sami sebi postavili. Nje-govo najpoznatije otkriÊe je Sinajski kodeks, apronaπao ga je u Samostanu sv. Katarine na Si-naju. “Pozvali” smo profesora Tischendorfa danam bude “gost” autor na kraju ovog znanstveno-popularnog djela s namjerom da “konac djelo kra-si” jer ono πto Êe nam on reÊi, ima najveÊu teæi-nu. Njega Êe nam predstaviti dr. sc. Jean R. Zur-cher.

116

“KrπÊanin moæe za cijelu Bibliju bezstraha ili oklijevanja izjaviti da u

ruci dræi istinsku Boæju rijeË koja jeprenoπena naraπtajima i stoljeÊima

bez bitnih izmjena.”

Sir Frederic George Kenyon

117

“Pronaπao sam originalNovoga zavjeta”

JO© u ranoj mladosti Constantin Tischendorfje sebi postavio cilj: “Pred sobom imam sveti za-datak — pronaÊi izvorni rukopis Novoga zavje-ta.” Ali za ostvarenje takvog zadatka bilo mu jepotrebno veliko obrazovanje. Zato je 1834. godine,u devetnaestoj godini æivota, poËeo studirati nasveuËiliπtu u Leipzigu. Za vrlo kratko vrijeme od-liËno je svladao latinski, grËki, hebrejski, ara-mejski, koptski kao i joπ neke druge jezike i di-jalekte. Constantin Tischendorf bio je nadaren po-sebnom snagom i ustrajnoπÊu, πto mu je omogu-Êilo da svlada naoko nesavladive prepreke u svo-jem istraæivaËkom radu. On je sâm pronaπao iobradio viπe biblijskih rukopisa nego mnogi dru-gi pronalazaËi zajedno.

Izvanredno poznavanje grËkoga jezika omo-guÊilo mu je da u dvadeset sedmoj godini æivotaznanstveno obradi i objavi jedno izdanje Novogazavjeta na grËkom jeziku, πto mu je donijelo ug-led odliËnog poznavatelja tog jezika.

118

Tischendorf odliËno tumaËi najpoznatije starerukopise, a meu njima i poznati Vatikanskikodeks koji se nalazi u Vatikanskoj knjiænici od1481. godine. Taj rukopis je zapravo Biblija pre-pisana na grËkom jeziku oko 350. g. po Kr. Odovog kodeksa ostalo je 759 listova veliËine 27 x27 cm. Svaki list bio je podijeljen u tri stupca, asvaki stupac bio je napisan u 42 retka. Tekstovisu ispisani lijepim i pravilnim rukopisom. TekstStaroga zavjeta obuhvaÊa 617 listova, a Novogzavjeta 142 lista. Naæalost, Novi zavjet nije pot-pun jer nedostaje kraj Poslanice Hebrejima, dvijePavlove poslanice Timoteju, zatim poslanice upu-Êene Titu i Filemonu, a isto tako nedostaje i Ot-krivenje. I Napoleon se æelio domoÊi tih tekstovakako bi ih odnio u Pariz. Godine 1866. Tischen-dorf je uspio deπifrirati ovaj kodeks i u cijelostiga prevesti u roku od Ëetrnaest dana.

Strpljenje dostojno divljenjaDrugo veliko djelo koje se pripisuje Tischen-

dorfu odnosi se na Codex Ephraemi. Taj kodeks,koji je kraljica Katarina Medici donijela kao mi-raz, nalazi se u Nacionalnoj knjiænici u Parizu.Tekstovi Staroga zavjeta u ovom djelu obuhvaÊaju64 lista, a 145 ih je iz Novog zavjeta. Ovaj ko-deks je najzanimljiviji dokument od svih palimp-sesta (pergamenata s kojih je prvotni tekst izbri-san). U 5. stoljeÊu napisan je biblijski tekst nagrËkom jeziku u stupcima od 42 retka. Meutim,u 12. stoljeÊu jedan je sveÊenik namjerno os-

119

trugao biblijski tekst da bi umjesto njega, podi-jelivπi list u dva stupca, prepisao djela Ephra-ema, poznatog teologa iz 4. stoljeÊa. Kodeks jenazvan prema imenu toga teologa. Tek u 17. sto-ljeÊu ustanovljeno je da se radi o palimpsestu.Usprkos svim nastojanjima raznih znanstvenikakoji su æeljeli otkriti prvobitni, ostrugani tekst,on je i dalje ostao tajna za sve. Tischendorf u26. godini dolazi u Pariz 1842. godine. Dvije punegodine on neumorno radi u Nacionalnoj knjiænicina deπifriranju ovoga tajanstvenog kodeksa. Ri-jeË po rijeË, redak po redak, on je upornim radomuspio rekonstruirati prvobitni tekst. Uspio je ta-mo gdje su svi ostali doæivjeli neuspjeh dajuÊisvijetu objaπnjenje jednog od najteæih tekstova zadeπifriranje.

Meutim, najvaæniji pothvat joπ nije ostvaren,a na trnovitom putu prema starim, nepoznatimrukopisima koji su ga neodoljivo privlaËili bit Êemu potrebno ne samo mnogo znanja i proniclji-vosti, nego i posebne hrabrosti i ustrajnosti.

Na gori SinajuI tako, 1844. godine Tischendorf polazi u Kai-

ro. PosjeÊuje samostane i stare crkvene ustanovei svuda pronalazi vaæne rukopise. Na tom ga jeputu najviπe privlaËila gora Sinaj sa Samostanomsv. Katarine, koji je sazidan joπ u 14. stoljeÊu.Samostan je na Ëudesan naËin odolio svim rat-nim vihorima i razaranjima. ZahvaljujuÊi visokimzidovima koji su ga okruæivali, a posebno dæa-

120

miji koja se uzdizala izmeu dvadesetak kape-lica unutar zidova, samostan je imao drugaËijusudbinu od ostalih povijesnih spomenika takvevrste. Tischendorf je bio siguran da Êe u ovomesamostanu naÊi starih rukopisa.

Na Sinaj je krenuo 12. svibnja 1844. godinena Ëelu male karavane sastavljene od vodiËa, tu-maËa i Ëuvara, jer to podruËje nije bilo najsigur-nije. Nakon desetodnevnog napornog i zamornogputovanja po velikoj vruÊini, stigao je na æeljenomjesto. Meutim, nije mogao odmah unutra. Uza-lud je obilazio oko zidova koji su πtitili samostanjer ulaza nigdje nije bilo, sve dok na visini oddeset metara nisu primijetili jedan otvor, pa jeTischendorf pomoÊu dizalice dospio do toga neuo-biËajenog ulaza.

Nakon πto je posjetio svih dvadeset kapelicai dæamiju, vodiË ga je na kraju odveo u knjiæni-cu. Na svoje veliko iznenaenje, Tischendorf unjoj nije naπao ni jedan jedini stari rukopis. Neu-ki redovnici nisu znali za vrijednost starih ruko-pisa pa su ih jednostavno stavili u zabaËene izapuπtene prostorije u podzemlju.

Voen svojim darom opaæanja, Tischendorf jepolako pretraæio hrpu spisa ugroæenih insektimai vlagom. U jednoj koπari sa stvarima namijenje-nim spaljivanju, naπao je 129 dijelova perga-menta. To je zapravo bio dio rukopisa Starogazavjeta koji je napisan oko 350. g. po Kr. Redov-nici kao da su se tada odjednom probudili iz snai shvatili Ëime raspolaæu pa nisu htjeli ustupiti

121

Tischendorfu ovaj rukopis. Zbog toga on strplji-vo prepisuje ove spise i nakon dugog uvjerava-nja, profesor je uspio dobiti dopuπtenje da pone-se sa sobom treÊinu svojeg otkriÊa — 43 lista,koje Êe poslije predati SveuËiliπnoj knjiænici uLeipzigu, gdje se i danas nalaze.

BuduÊi da je morao prepustiti dijelove kodek-sa redovnicima u Samostanu sv. Katarine, Tisc-hendorf odluËuje po drugi put otiÊi na Sinaj 1854.godine. Meutim, ovaj put on uzalud traæi 86 li-stova koje je ostavio nakon prvog boravka u sa-

Samostan svete Katarine na Sinaju u kojem jearheolog Constantin Tischendorf pronaπaoSinajski kodeks

122

mostanu. »inilo se da se redovnici uopÊe toga nesjeÊaju, i uz sva znanstvenikova izlaganja, ta-janstveni nestanak rukopisa ne moæe se objasni-ti! U Europu se vraÊa praznih ruku, ali s odlu-kom da i po treÊi put ode na Sinaj. Ovaj put imaoje diplomatsku preporuku ruskog dvora premakojem su redovnici ovoga samostana imali po-sebno poπtovanje.

Godine 1859. poπao je na treÊe putovanje. USamostanu sv. Katarine Tischendorf ponovno pre-traæuje svaki kutiÊ, ali naæalost bez ikakvog us-pjeha. Slomljen, razoËaran i utuËen, odredio je7. veljaËe za dan odlaska. OdluËni trenutak na-stupio je upravo jedan dan prije njegovog odla-ska: neki mladi redovnik pozvao ga je u svojuÊeliju i pokazao mu veÊi omot u crvenom platnu.U omotu je bilo ne samo 86 ostavljenih listova,nego joπ 346 listova. To je bio najstariji potpunirukopis Novoga zavjeta, vjerojatno prijepis kojidatira iz 350. g. po Kr.

Tischendorfu je bilo potrebno dosta vremenai strpljenja, diplomatskih sposobnosti i uporno-sti da u Ëetrdeset petoj godini æivota ostvari ide-al iz mladosti: da pronae najraniji rukopis No-voga zavjeta.

Od 1933. godine 347 listova ovoga glasovitogSinajskog kodeksa nalazi se u Engleskoj, u Bri-tanskoj knjiænici u Londonu, 43 rukopisna listau Leipzigu, gdje ih je joπ prije ostavio, a 3 listau Rusiji, u Petersburgu. Cijeli izvorni rukopistrebao bi imati 720 listova. Od toga su broja 393

123

lista nestala nepaænjom redovnika. SaËuvana jesamo treÊina teksta Staroga zavjeta, ali je zatoNovi zavjet kompletan. Kodeks je sadræavao i dvaapokrifna teksta: Barnabinu poslanicu i Poslani-cu pastira Herme kojom se kodeks i zavrπava.Dvije treÊine ovoga posljednjega teksta je nesta-lo.

VeliËina svakog lista je 43 x 38 cm s tekstomkoji je rasporeen u 4 stupca, od kojih svaki imapo 48 redaka. To je neprocjenjivo blago koje doka-zuje vjerodostojnost Novoga zavjeta i otvara putsuvremenim prijevodima Biblije. Prema tome, po-

Sinajski kodeks Ëuba se u Britanskom muzejuu Londonu

124

sao koji je obavio Constantin von Tischendorf uvi-jek Êe biti velika vrijednost u opÊoj povijesti kul-ture ËovjeËanstva.

125

ZakljuËak

»itajuÊi ovu knjigu, “putovali” ste tragovimastarih naroda i upoznali se samo s djeliÊem arhe-oloπke grae koja rasvjetljava dogaaje opisaneu Bibliji.

S obzirom na opseg djela, nismo imali na-mjeru iscrpno obraditi svu zanimljivu i s Bibli-jom usko povezanu arheoloπku grau. Na krajumoæemo reÊi da arheologija osvjetljava svijet bib-lijskih vremena, ali ona ne moæe prisvojiti pravoposjedovanja neke uzviπenije istine. Arheologijamoæe pomoÊi odgovoriti na pitanje πto se dogo-dilo u stara vremena, ali vrlo rijetko moæe reÊizaπto se to dogodilo.

Isto tako, biblijska arheologija moæe pruæitirazumijevanje, ali ne moæe stvoriti vjeru. Vjeraje dar od Boga koji od Njega dobivaju oni kojitaj dar traæe. Ako Ëitatelji Biblije priu Biblijibez vjere, u njoj Êe naÊi tek zanimljive povijesnei religijske Ëinjenice. Onome pak koji vjeruje —Biblija Êe postati æiva Boæja rijeË koja Êe ispuni-ti njegove potrebe.

126

Ako pravilno koristimo arheoloπke podatke,radovat Êemo se spoznaji da naπa Biblija nije ne-ka zbirka legendi, veÊ krajnje pouzdani izvjeπtajo povijesnim ljudima koji su se odazvali na Bo-æju objavu.

KrπÊani Ëija se vjerovanja temelje na Biblijizahvalni su za pomoÊ koju su im pruæile arhe-oloπke iskopine — one su danas izloπci podastri-jeti najπirem opÊinstvu u brojnim muzejima svi-jeta, predmeti opisani i rastumaËeni u tisuÊamastudija i knjiga. Ti su pronalasci osnaæili i po-tvrdili vjeru krπÊana i uËvrstili njihovo povjere-nje u vjerodostojnost i toËnost biblijskih izvje-πtaja.

Arheologija, dakako, potvruje Bibliju!

127

Bibliografija

Aharoni, Yohanan. The Archaeology of the Land ofIsrael Philadelphia: The Westminster Press, 1982.

Aharoni, Yohanan. The Land of the Bible. A Histori-cal Geography. Revised and Enlarged Edition. Phi-ladelphia: The Westminster Press, 1979.

Albright, William Foxwell. The Archaeology of Pales-tine. Gloucester: Peter Smith, 171.

Badæ, Volis E. A. Egipatska religija. Preveo BranislavStaniÊ. Beograd:1985.

BagariÊ, Ivo. Kumran ili Betlehem. Zagreb: KrπÊanskasadaπnjost, 1975.

BoroviÊ, Pavle. Biblijski priruËnik arheoloπkih, zem-ljopisnih i povijesnih pojmova. Sv. 1—2. Zagreb:Znaci vremena, 1991.

Burrows, Millar. The Dead Sea Scrolls. Grand Rap-ids: Baker Book House, 1978.

Ceram, C. W. Bogovi, grobovi i uËenjaci. Preveo Sta-nilsav ©imiÊ. Zagreb: Matica hrvatska, 1955.

Chiera, Edward. They Wrote on Clay. Chicago. TheUniversity of Chicago Press, 1969.

128

Contenau, Georges. Babilonija i Asirija. Prevela Ta-tjana Domiter. Zagreb: Naprijed, 1978.

CvijetiÊ, Ljubomir, urednik. Gilgameπ — sumersko-ba-bilonski ep. Sarajevo: Veselin Masleπa, 1979.

Edwards, I. E. S. The Pyramids of Egypt. London:Penguin Books, 1988.

Finegan, Jack. Light from the Ancient Past. Sv. 1—2.Princeton: Princeton University Press, 1974.

Finkel, I. L. And Seymour M. J. Editors. BabilonMyth and Reality. Second impression. London: TheBritish Museum Press, 2009.

Harding, G. Lankester. The Antiquities of Jordan.Cambridge: The Lutterworth Press, 1990.

Herodotova Historia. Preveo Milan ArseniÊ. Novi Sad:Matica srpska, 1987.

Horn, Siegfried H. Arheologija tumaËi Bibliju. »etvrtoizdanje. Preveo Drago ObradoviÊ. Zagreb: Znacivremena, 1985.

Horn, Siegfried H. The Spade Confirms the Book.Washington, D.C.: Reiew and Herald PublishingAssociation, 1980.

Keller, Werner. Biblija je imala pravo. Preveo MarkoMargaritoni. Dubrovnik: SveuËiliπte u Dubrov-niku, 2005.

Kenyon, Kathleen M. Archaeology in the Holy Land.New York: Praeger Press, 1979.

Kramer, Samuel Noah. Historija poËinje u Sumeru.Prevela Vesna KrmpotiÊ. Zagreb: Epoha, 1966.

129

Millard, Alan. Treasures from Bible Times. Tring: LionPublication Corporation, 1985.

NedomaËki, Vidosava. Arhaeologija Bliskog istoka.Asirija — novovavilonska dræava. Beograd: Filo-zofski fakultet, 1984.

NedomaËki Vidosava. Arheologija Bliskog istoka. Beo-grad: NauËna knjiga, 1978.

Novak, Grga. Egipat. Zagreb: IzdavaËki zavod Jugo-slavenske akademije znanosti i umjetnosti, 1967.

Novak, Grga. U zemlji Faraona. Zagreb: Naklada piπ-Ëeva, 1946.

Oppenhaim, A. Leo. Ancient Mesopotamia — Portraitof a Dead Civilization. Rev. Ed. Chicago: The Uni-versity of Chicago, Press, 1977.

Paolo, Matthiae. Ebla: An Empire Rediscovered.Translated by Cristofer Holme. Garden City: Dou-bleday, 1981.

Pettinato, Giovani. The Archives of Ebla. Garden City:Doubleday, 1981.

Pritchard, James, ed. Ancient Near Eastern Texts, 2nded. Princeton: Princeton University Press, 1969.

RebiÊ, Adalbert. Biblijske starine. Zagreb: KrπÊanskasadaπnjost, 1983.

Saggs, H. W. F. The Greatnes that was Babylon. Fullyrevised and updated. London: Sidgwick andJakson, 1988.

Schoville, Keith N. Biblical Archaeology in Focus.Grand Rapids, Baker Book House, 1978.

130

Vanderberg, Philipp. Nofretete. Zagreb: Stvarnost, n.d.

Verber, Eugen. Kumranski rukopisi. Beograd: Beo-gradski izdavaËko-grafiËki zavod, 1982.

Vos, Howard F. Archaeology in Bibble Lands. Chicago:Moody Press, 1980.

Wright, G. Ernest. Biblical Archaeology. Philadelphia:The Westminster Press, 1974.

Zamarovsky, Vojtjeh. Tajne carcstva Hetita. PreveoMirko Jirsak. Zagreb: Epoha, 1965.

»asopisi

Andrews University Seminary Studies

Archaeology

Archaeological Diggings

Archaeology Odysey

Bible and Spade

Biblical Archaeologist

Biblical Archaeology Review

Current Archaeology

Journal of Field Archaeology

KMT A Modern Journal of Ancient Egypt

Near Eastern Archaeology

World Archaeology

I drugi Ëasopisi koji povremeno ili stalno donose Ëlan-ke o biblijskoj arheologiji

131

Za sve Ëitatelje ove knjige— besplatno

DA, proËitao sam knjiguSENZACIONALNA OTKRI∆A

te vas molim da mi poπaljete:

* informacije o predavanjima “ZadivljujuÊaarheoloπka otkriÊa u biblijskim zemljama”

* informacije o besplatnom dopisnom studijuBiblije

* informacije o dopisnom studiju biblijskearheologije

* informacije o studijskom putovanju u biblijskezemlje

* informacije o literaturi iz biblijske arheologijena hrvatskom i svjetskim jezicima

* informacije o arheoloπkoj periodici nahrvatskom i svjetskim jezicima

Javite se na naslov:

ARHEOLO©KO-BIBLIJSKI INSTITUTarheobibl@gmail.com

132

Sadræaj

Uvod ........................................................................ 7Doba otkriÊa i kritike ........................................... 9Raanje biblijske arheologije............................. 15Moja prva arheoloπka ekspedicija .................... 25Hamurabijev zakonik i Mojsije ......................... 31Najraniji alfabet i Biblija .................................. 37Graditelji piramida ............................................. 41Merneptahova stela............................................. 47Tutankamon i kritiËari Biblije .......................... 51Crni obelisk .......................................................... 61Moapski kamen ................................................... 67Siloamski natpis .................................................. 73Papirusi s Elefantine .......................................... 81Gradovi kralja Salomona ................................... 89Kirov cilindar ....................................................... 95Pisma iz Amarne ............................................... 101OtkriÊa nad otkriÊima ...................................... 107Pogovor ................................................................ 115“Pronaπao sam original Novoga zavjeta”....... 117ZakljuËak ............................................................ 125Bibliografija ........................................................ 127