»rzavno

larodna Straža j\J N A U Ć N

Daniti« biti mi ISO Oii IZLAZI SVAKE SUBOTE. - PRETPLATA IZNOSI GODIŠNJE DIN. 60, POLUGODIŠNJE I TROMJESEČNO RAZ­

MJERNO. - Z A INOZEMSTVO DVOSTRUKO: — 6 G L A § L ^ 0 ^ G J ^ ^ PRETPLATA SE Š A U O

NA UREDNIŠTVO I OPRAVU »NARODliB 'STHATnS^SlBENIR, POST. PRET. 17. - RUKOPISI SB N E VRAĆAJU

UOTCK G O R !

i ¡ K

I

BROJ U., J l B E N I K , 4 . SRPNJA 1928. GODINA VIII.

Što da se radi ? Zar to da bude ilvot — to da imo milijuni kocke sa drum nekolikih? — August Cesaree: Sudit* aul

Razbojstvo od 20. jana pokazalo jol jednom, da sa tradicije raz­

bojnika MaseKesedžije a našoj državi avijek neobično jake. Događaji i

razvoj prilika nakon 20. jana poka-caja, a pokazat će i dalje, da kod

nema državna i narodne politi-i da svaka laž, svaka demagogija,

vako podlo ulagivanje niskim iustin-viie moga, nego svaka težnja

pozitivan rad na oslobođenja na-iag proletariziranog naroda.

Postoji dvostruko ropstvo. Jedno je strogo fizičko: nema lične slobode, slobode kretanja ni svih onih ozna­ka tkzv. ljudskih prava, imamo još drogu vrat ropstva, koju danas na­zivaju p o d r e đ e n o i ć a : to je

što danas vidimo u čitavoj Ev­ropi i svijeta, pa i Jugoslaviji. Neko­licina njih drže a svojim rakama sudbinu narodi i njom vladaju. Ta •a vođe današnjih stranaka, šefovi velikih poduzeća, aristokracija novca,

ar narodnih poslanika itd. — sve pojedinci, pred čijim migom sve strepi. Zar nije to istina? Još veliki Francuz J. J. Rousseau reče u svo­joj knjizi Du Contrat Social, da se

i narod, koji je u njegovo doba imao najširi parlamentarni oblik vlade, ćuti slobodnim, ali da

u stvari rob; slobodan je samo dok izabere evo|c mandatare, svoje zastupnike, ali kad sa birani, on gu­bi svoju slobodu, davajući svojim mandatarima sva svoja prava i pre-

štajući nekolicini, da bez nadzora, bez. ikakve mogućnosti opoziva od­lučuju o njegovoj sudbini, o miru i ratu, o životu i imanju naroda, o njegovu napretku. Sto bi mi dauas tek imali da kažemo? U ovo 150 godina tehnika je strašno napredova­la, isto tako je i život postao kom­pliciranijim. Nedavno smo čitali a Malinu Članke o industriji Engleske i u njima je u razgovoru kazao šef )ednog poduzeća, da je jedan sam stroj učinio suvišnima 1500 radnika. Koncentracija nasamo političke vla­sti, kao Što je to bilo a dobi Rous-seau-a, nego i imovine i produkcij­skih sredstava u rukama nekolicine, donijela je osiromašenje i strah na­roda. Odlačno odbijamo mišljenje, da živimo u dobi demokracije, vlade naroda, jer nje nema. Uzmimo na primjer Jugoslaviju. Seljaka na sve strane pritiskaja, ali dok on ima zemlja neobremenjena dugom može da živi* Ali takvih seljaka je malo 1 Ima ih u Vojvodini, u Slavoniji i a pojedinim* okrazima Srbije, ali seljak dragih pokrajina je proletariziran i Ostavlja svoje domove te ide da tra­ži nesigurni krah u industriji i rad­njama. Taj krah je n e s i g u r a n , velimo. Nikad nije pravo siguran, da li će u poduzeća osvanuti .ili će da leti napolje. Kad ostari, eto mu ce­ste i prosjačkog štapa. Nitko neće da azima radnika sa familijom, jer svatko voli da plaća radnika mlada i samoa, a ne da plaća još i njego­va obitelj. A kada dođe besposlica — a Jugoslaviji kažu da je samo pri­javljenih 170.000 ljudi bez kruha!— opet cesta! opet prosjačenje, premda

smo država u povoljnim ekonomskim okolnostima i premda, dok se s je­dne strane gladuje, s druge se ba­caju desetci i stotine hiljada dinara sa svatovske gozbe (Vojvodina!) *

Na ovo hoćemo da upozorimo sve trijezne ljude bez razlike naro­dnosti a ovoj državi. Razbojstvo od 20. juna nije dovelo do istrježnjenja vođi i naroda, da se moraju sve nečovjtćnosti uklanjati. Nakon 20. jana a jednim novinama čitamo, ka­ko će Vukićević ostati na vladi, u drugima kako hi Radić morao dobiti sastav vlade, u trećima je opet kakva kombiJiacija o -iću i -vicu ud. K a o d a j e r i j e š e n p r o b l e m n a r o d n o g a o p s t a n k a s a ­m i m t i m e , š t o d o đ u n a v l a s t V u k i ć e v i ć , R a d i ć , P r i b i ć e v i ć , D a v i d o v i ć i d r u i i n a i Po djelima želimo da ih upoznamo, a imamo već i dosta iskustva. Tu skoro su istaknuti ljudi kršćanskog radnič. Strakov. Saveza htjeli da dođe pred Skapština jedan nacrt zakona o radnom sada i ob­veznosti kolektivnog ugovora o radu, po kojem bi radniku Dio zajamčen minimum potreban za život, stalnost, higijena a podazeća i potreban od­mor. Iz ustiju jednog bivšeg mini­stra socijalne politike čuli smoy da se takav zakon nebi mogao sprove­

sti kroz Skupštinu. Za nj bi glaso­valo a najboljem slučaj u 35 poslanikal

Široki narodni slojevi treba da avide, da a ovoj državi nema kakve borbe za ideje, nego da je tu obična b o r b a z a v l a s t . Razlike iz­među stranaka nema u načelima, nego a tome jeli i Lije li na vlasti. S toga nije čudo da se tako strašno juriša na vlast, blizu koje je držav­na blagajna, i da nema nikakve ra­zlike u radu bilo koje stranke na vlasti. Kome je bog novac i vlast, nema smisla za narodnu bijedu i narodne potrebe t A novac i vlast su danas bog bogova jednako i stranci gg. Vakičevića i Radića, kao i stran­kama Davidovića i Pribićevića. i kad danas upozoravamo izborničku masu na to, želimo da se ona n e p u s t i v a r a t i i da ne misli da će biti riješeno poglavlje narodne bijede time što će ih Vukićević os­tati na vladi ni što će Radić sasta­viti vladu, ili što će opet tutti quanti gurati svoje lonce na vladin oganj. Kad već ne može da dođe do pot­pune pre ìentacije naroda ka dobru, neka izbornici u svojim straukama energično hvataju za gasu demago­ge i podle varalice, koji već eto de­setu godinu vuku za nos trinaest milijuna državljana, neka se ne pu­štaju varati ni srpstvom, nihrvatsivom, ni slovenaštvom, nego neka stvarno i rasudno pogledaju istini u oči.

Ab-agro

Ernst Putz. Clan Reichstaaa: Kulak. Prigodom mog boravka u no­

vembru 1927 g. sa njemačkom se­ljačkom delegacijom u Autonomnoj Sovjetskoj Republici Nijemaca Vol­ge, ograničio sam se skoro isključivo nk to, da upoznam razvoj sela na­kon oktobarske revolucije. Mi smo zato izabrali volško njemačko po­dručje, jer smo tu mogli da razgo­varamo sa stanovništvom bez ikakva tumača i k tome smo mogli da is­pitujemo pružene nam dokumente bez prevađanja. Sto se tiče poljo­privrede, područje volških Nijemaca teško se može da uzme kao uzor, jer tu seljaci rade pod osobito teškim prilikama (podneblje, velika udalje­nost seoskih naselja od oranica) a k tome sa katastrofom gladi 1920-21 g. bili a svom razvitku vani ed no zaustavljeni. Oko 25 od sto ljudi i 50 90 od sto sveukupne stoke po­mrlo je svojevremeno od gladi i nadoilih zaraza.

Kod mojih ispitivanja osobitu sam važnost j. ridao tome da usta novim politiku stranke (boljševičke) na sela obzirom na politička prava raznih slojeva seljaštva, kao i obzi­rom na gospodarsku pripomoć, koja se udijeljuje raznim slojevima. Ali mi se čini potrebnim da prije kažem nekoliko općenitih stvari glede na­čina podjele i iskorišćivanja zemlje. Tek predzadnji dan mog boravka a volškom području objasnio sam si pravo na zemlju. Imao bih nešto da kažem i o pojmu „Kulak" jer se taj pojam ne pokriva sasvim sa onim, što se kod nas pod tim razumijeva.

1. Zahtjevi seljaka glede podjele zemlje

U Njemačkoj seljaštvo sa malo zemlje, kao i seljački sinovi kasnije rođeni polažu zahtjev na toli­ko zemlje, koliko je potrebno da se jedna poprečna seljačka obitelj (6 8 članova) može time prehraniti. Naprotiv ruski seljaci, koji nemaju ili imaju malo zemlje, decenijama, pače i stoljećima, zahtijevahu podje­lu zemlje po broju duša. U onim područjima — tako neaako i u pre­djelu volške republike — u kojima je zemlja većim dijelom još prije re­volucije bila u rukama seljaka, nije zemlja bila vlasništvo seljaka, već je bila „ o p ć i n s k a z e m l j a " . Svakih 9 12 godina vršila bi se i z-n o v a p o d j e l a ove zemlje po onovremenom stanju broja pučanstva. Po tome dio zemlje po glavi („đu-Šau), bivao je prirastom seoskog pučanstva uvijek manji. Iz ovog na* čina iskorišćavanja zemlje slijedi, da se je dio zemlje koji pripada jednoj obitelji mijenjao od podjele do podjele, već po brojčanom stanju obitelji.

Ovaj seljački zahtjev zatekli su u jeseni '917 g. i boljševici, nakon što ni njima nije pošlo za rukom da nagovore zastupnike seljaštva na jednu drugu formu iskorišćivanja zemlje. Mislim da ovdje nije potre­bno da se ukaže na različite manj­kavosti ove forme iskorišćivanja zem­lje. Stoga sam držao da imam radije da tako pregledno sve razložim, jer se

samo tako može razumijeti da i na­kon prevrata, usprkos podjele zemlje, ima seljaka sa mnogo i sa malo ze­mlje. Cesto mi je došlo ovakvo pi­tanje; Kada se već zemlja dijelila, zašto se nisu pravili dijelovi, koji bi Jjili približno jednaki i čija bi se veličina razlikovala jedino obzirom na kvalitet tla? Svatko ko poznaje seljaka, znade kako se seljak ustraj­no drži jednog zahtjeva, ako ga smatra pravednim i potrebnim. Ta­ko sam i ja a volškom području od pojedinih seljaka pače i na velikim skupštinama, kada ,bi ih pitao ua li oni žele ovakav način podjele zem­lje, uvijek dobivao jednako od­govor: n U i , m i t a k o h o ć e mol"

//. JLulak« iz izvađanja o pravu na iskori-

šćivanje zemlje proizlazi da nije ni­pošto „kulak" onaj, koji sa svojom obitelju posjeduje mnogo zemlje. To mu može da pripadne po pravu i zakonu, ako ima mnogo djece, te ako živi u općini bogatoj zemljom. K tome se može često dogoditi, da on sa radnim snagama svoje ob.te-Iji ne može sasvim da obradi pri-palu mu zemlju, jer n. pr. ima još malu djecu (koja također dolaze u obzir kod podjele zemlje), a njego­va žena a tog razloga mora da jedan dio svoje snage upotrebi za brigu oko djece. U ovom slučaju on mora da trajno unajmi, već prema prili­kama, 2 do 3 radne sile. Ovakovo unajmljivanje koje odgovora upotre­bi posluge (slugu i služavku) još ga ne obilježuje kao kulaka. Predposta-vlja se dašto da i sam seljak radi pored svojeg kmeta, i da se u postupanju s njime \undnica iid.) drži zakona. Freloz od dobrostojećeg srednjeg se­ljaka do „kulaka" bio bi svakako lak, kad ne bi boljševička stranka pravila poteškoća svake vrsti (poli­tičko i gospodarsko .obespravijeuje). Pomisao na takav pritisak sa strane vlasti, a s druge strane želja za do­bitkom, vode ovdje sigurno vrlo često ljutu borbu. Tako sam ja ra­zgovarao sa jednim kulakom (vidi 111). koji je uslijed dobre žetve 1920 g. nabavio još jednog konja, i za 1926-27 g. osim zemlje, koja njemu pripada (42 desj atine), uzeo od su­sjeda još 15 desjatina u zakup. Da uzmogne obraditi zakupljenu zemlju treba da unajmljuje radnu snagu. Jer je on još prije toga slovio kao srednji seljak, sada mu bi oduzeto izborno pravo. Osim ovih i još do­lje opisanih „zastrašujućih mjera" kuša kompartija da posebnim sred­stvima (kao n. pr. pogodovanje u pitanju kredita, u pitanju opsKrblje-nja su mašinama i t d.) srednjeg seljaka uzdrži od toga da postane „seljak, koji ide za dobitkom" t. j . kulak.

Nerazumljivo je zašto se kuiak prevodi sa „bogati seljak". Nitko može da bude s e l j a k b o g a t zemljom, a da n e b o d e kulak. Ispravan je izraz „seljak šićardžija", „seoski lihvar*, „špekulant".

///. Razgouor sa „kulakima" Mi smo se često razgovarali sa

kulakima. Bili su dosta nepristupačni i nepovjerljivi. Na putu iz Moskve do Saratova izvukao ie jedan od

STB. 2.

ovih ljudi bravu iz džepa i rekao: „Mi ne smijemo da govorimo, ima­mo bravu na ustima". Oni ne taje da se osjećaju čuvanima i nadzira­nima, te da se b o j e sovjetske vlade.

Već ova prva izjava je učiniia da više nisam vjerovao u to da se vlada oslanja na kulake, da su oni pogodovani, da imaju prednost kod podijeljivanja mašina, kredita i t. d.

Prvog novembra imao sam pri­liku, dok sam očekivao ostale ćlano-nove delegacije, da razgovaram sa jednim seljakom, koji je prodavao svoje žito u elevatom na stanici Titorenko uralske željeznice. On sa svojom familijom od 7 članova imao je zemljišta 42 desjatine (oko 45 ha), požnjeo je po pruici 3000 puda žita (oko 960 centi), piacao je 316 raba-lja poreza (toliko vrijedi 375 puda žita, dakle dvanaest procenata svoje žetve). Od stoke je imao 6 deva, 3 konja i pet krava. On je od susjeda uzeo u zakup još petnaest desjatina, jer ih ovaj nije mogao da obradi radi pomanjkanja stoke. Kad sam ga upitao za njegovo socijalno stanje, on mi nešto zbunjeno odgo­vori, da je on a buržuj u . Ja ga zapi­tah znači li to da je on „kulak*. On mi se tužio da ga oni tako podru­gljivo zovu (t. j . buržuj). Otkuda je uzeo susjedovo zemljište u zakup izgubio je izborno pravo. Njemu pak nije mnogo do toga bilo stalo. Ali on bi svejedno volio da ostavi za­kupljeno zemljište, jer reče mi — ogledavajući se pozorno uokolo — „Kulaki bit će o d v l a d e p o g a-

J n i". Na koji način ? »Kulaki n e o b i v a j u k r e d i t a , reče, teško 3gu da kupuju mašine, u. pr. t r a-; o r e ne mogu nikako, te su k r i-3 g l e d a n i i o š t r o k o n t r o -s a n i".

U večer istoga dana došla su sa

puta dva auta naše delegacije i mi nmo morali nakon što je mjesec za­šao, da prenoćimo u obližnjem bo­ljem selu. Kulaki su se na sličan način tužili našim nepartijskim članovima delegacije. Oni su još dodavali, da n. pr. njihovi sinovi ne smiju da služe u vojsci — pa niti kod etapnih čets — i da k tome još moraju da plaćaju 100 rubaija poreza. „Mi smo isto tako dobri ruski 'državljani i hoćemo da „služimo u vojsci, ali ne smijemo". Ovo obespravljen je je njih očito žalostilo, što nas je tim vi­še začudilo, jer bi mi prije očekiva­li, da će se zato ljudi veseliti, što se mogu otkupiti. U istom selu do­znali su naši vanpartijci, da sinovi dvaju seljaka nisu bili pripušteni poljoprivrednoj akademiji u Moskvi, kao sinovi buržuja, te da će za sada učiti u Berlinu.

Ovakvi i slični pojedinačni ra­zgovori sa kulacima jasno \ okazuju raspoloženje u ovim krugovima. Oni se osjećaju zapostavljenima i mimo-ilaženima, oni osjećaju da trpe.

Očito je sigurno, da ov* krugovi sve pokušavaju e da obiđu posto­jeće zakone, da dobiju upliva na slojeve srednjih i nižih seljaka, u kratko da kuju zavjere proti posto­jeće državne vlasti, protiv diktature proletarijata. Treba samo jednom pažljivo pročitati nekoliko brojeva od onih pet časopisa, koji zlaze u njemačkom jeziku (.Vijesti", „Novo selo", „Seljak", „Sjetva" i d ), i na­lazi se slika ove borbe. Ali iz ovih novina vidi se baš i neumorno na­stojanje „saradnika" (t. j . d< otsaika sa sela) da se suzbija „ki aštvo". Ali na koncu ništa ne djelu • j uvjer­ljivije na mene nego gorka i oprezna rečenica „ K u l a k i b i t ć e s a t r-v e n i o d v l a d e " , koja je izišla iz ustiju samih onih, kojih se to tiče.

mjeseca o. g. naravni prirast donio i 217.300 i je Italiji 174.000 žitelja, ako uzmemo liko materij u obzir, da je bilo 391.700 rođenih

r a na

Ivan Cankar: Djeca i i

m oga ]

Iz države našega susjeda 16. o. mj. došlo je ovdje do te-

oga narodnoga izdajstva. Kako je jznato, fašizam nastoji da uništi e slovenačke i hrvatske institucije Istri, Trstu i Goriškcj. Nakon što uništio školstvo i stotine prosvje-

iih organizacija, napao je svom si->m na naše ekonomske organizacije, ajpriji je raspustio zadružnu kršć. )c. cei tralu Zadružnu Zvezu u Go-ci i t ;mo stavio fašističkog kome-ira. Sada je htio isto da učini sa adružnom Zvezom u Trstu, u ko-)j sjede tršćanska liberalna gospoda, leđutku nastojanjem njezinog pred-ednika dra Agneletta, na skupštini d 16. o. mj. došlo je do kompro-lisa, koji je nečastan te znači arodro izdajstvo u slavenskim re-ovima. Tršćanski liberaici su pri-tali da ZZ promijeni ime u talijansko,

da u gl. odboru Slaveni imaju redsjednika i 5 odbornika, koje »iraju zadruge, a Tihi' ni 2 potpred-jednika i 5 odbor:. i', uoje uekigi-a faši.t :čka stranka, Prema tome Bšizmn je uspjflo da dobije, iako lema ?a se ni jedne zadruge, većinu i centralnom voddvu. Gospoda tr­šćanski advokati pustili su da u gl. >dbor fašiza: < | ošalje poznatog dra 5etrisp, ko ; organizira bande za jrovale v hrvatske crkve u Ivtri, i ašističkru: t jnika Graziolija.

Np I. skupštini je dr Agneletto sprijri o svaku debatu time, Što je pusto ina nju dođu fašistički pred­stavim.. Da je taj čin dra Agneletta,

oji ti blagoslovili gg. dr Wilfan,

THST, 30. juua 192'H dr Siavik i dr Cok, obično narodno izdajstvo, jasno je, jer kad su u od­boru fašisti u većini, izvađat će se fašistički, a ne slavenski uacrti. Na samoj skupštini bile su za predlog dra Agneletta predane 33 >d rsovnice, uglavnom onih ljudi, bivših Sokola i liberalnih načelnika, koji su neda­vno na predlog Graziolija zaključili da se moraju promijeniti slavenske općinske table, i koje fašistički Po-polo di Trieste hvali, jer da se nji­hovom pomoću počeo razbijati sla­venski led na Krasu. Protiv je odlučno glasovalo 10 ljudi, a 20 je gladovalo protiv dra Petrisa i Grazioi<a. U no­vi odbor dao je dr Agneletto zabrati i istarskog Hrvata dra Mir*a Vrato-vića, misleći da će se on mjesta prihvatiti, ali se on ogorčen L .uvalio.

U srijedu došao je aeroplanom nenadano u Goricu Massoliui u pra­tnji oficira generalnog štaba.

* U fašističkim polior »*i rednim sindikalni« upisauoje uanas 1.540.795 članova, od toga 990.795 kmetova-kolona i 550000 posjednika. Prošle sedmice održana je u Rimu gl. skup­ština konfederacije fašističkih indu­strijalaca, na kojoj je i Mussolini go­vorio.

Ovih dana centralni institut sta­tistike za Kaliju publicirao je ove demografske podatke: 31 dec. 1927. pučanstvo u Italiji brojilo je 40.796 000 žitelja t. j . 390.000 više nego 1926 g.~Ako se toj brojci nadoda 9.250.000 Talijana u inozemstvu, bilo bi svih Talijana oko 50 milijuna. C Drva 4

Djeca su običavala da razgova­raju, prije nego idu spavati. Sjela bi na široku peć i pričala si ono, što bi im palo na pamet. Kroz matne pro­zore gledao je a soba večernji mrak s očima punim sanja, iz svih uglova vlle.su se u vis tihe sjene i nosile čudesne bajke sa sobom.

Pričala su, što bi im palo na pamet, ali na pamet su im dolazile samo lijepe priče, spletene iz sunca i topline, iz ljubavi i nade. Čitava budućnost bila je jedan sam dag i svijetli blagdan, između Božića i Uskrsa nije bilo Pepelnice. Tamo negdje iza šarenog zastora život se titravo i blještavo prelijevao tiho iz svijetla u svijetlo. Riječi su bile na­pola razumljiv šapat; nijedna priča nije imala početka, ni jasne slike, nijedna bajka kraj; ponekad sn go­vorila sva četiri djeteta skupa i nitko nije smetao drugoga; svi su gledali zaneseno u ono prelijepo svijetlo ne­besko, a tsmo je bila zvonka i pra­va svaka riječ i svaka priča je ima­la svoje živo i jasno lice, svaka bajka svoj blještavi kraj.

Djeca su bila tako slična među sobom, da se u mraku nije baš ništa razlikovao obraz najmlađega, četirigodišnjega Tonka, od obraza desetgodišnje Stavke, najstarije me­đu njima. Sva su imala uske imale obraze i svi sa imali velike, širom otvorene, u se i a daljina zamišlje­ne oči.

Te večeri je silovitom rakom poseglo u nebesko svijetlo nešto nepo­znata iz tuđ U strana, i udarilo nemi­losrdno u praznike, priče i bajke. Pošta je bila javila da je otac „pao" u Italiji. „Pao je*. Nešto nepoznata, novo, tuđe, čisto nerazumljiva stu­pilo je preda nje, stalo je tamo vi­soko i poširoko, a nije imalo ni o-braza, ni očiju, ni usta. Nikamo nije spadalo: ni u ta) glasni Život pred crkvom i na putu, ni u taj topli mrak na peći, ni a bajke. Nije bilo ništa vesela a i ništa osobito žalosna; jer bilo ie mrtvo, ta nije imalo ni očiju, da bi pogledom Otkrilo zašto i otkuda, niti astiju, da bi riječju kazalo. Misao je stala pred tom ogromnom prikazom uboga i plaha, kao pred silnim crnim zidom, i ni­je mogla nikamo. Približila se zidu i tamo je osupnula i umučala.

„Kada će se sada vratiti?" upitao je zamišljen Tonko.

Stavka ga je ošinula ljutitim pogledom:

„Kako bi se vratio, kad je pao ?" Svi su šutili, sve četvero je sta­

lo pred silnim crnim zidom i nisu vidjeli kroz.

„1 ja ću ići u ratl" nenadano se javio scdmCficdišnjM Malo, kao da je hitrom rakom zgrabio pravu mi­sao i sve što se mora kazati. , „Premalen sil" opomenao ga je dabokim glasom Tonko, četirigodi-šnji, koji ja hodao još a suknjicama.

Milka, najmanja i nsjboležljivija od sviju, zaogrnuta u prevelik mate­

rin rubac, tako da tnome svežnju, mah kim glasićem, kao oc sjene:

„Kakav je rat, to reci priču kazuj I"

Mato je razlagao: „Rat je svakako takav, dl

ljudi kolju nožima, sijeku sablji i ubijaju puškama. Sto više ih |!

kolješ i posiječeš, to bolje je i ni ti ništa na kaže, jer tako mora k To ie rat".

„A zašto se kolja i sijeku?" tala je Milka, bolnica.

„Za caral" kazao je Mato i i tili sa. U silnoj dalji prikazalo pred njihovim zastrtim očima nc silna, ozarena svijetlom gloriji Nisu se maknuli, sapa im se je< usudila iz asta; kao u crkvi za likog blagoslova.

Nato je Mato po dragi pat mahnuo hitrom rakom te zgra svoju misao, možda samo zato, bi na obe strane razmaknao tiši koja je mrko ležala nad njima.

„1 ja Ću ići u rat. . . na nepr telja ća ići I -

„A kakav je neprijatelj... dl ima rogove?" nenadano je pl sitni Milkin glas.

„Dakako da ih ima... ta k bi drukčije bio neprijatelj?" ozbil i skoro Ijutito uvjeravao je Toni

Ni sami Mato nije znao pr odgovora.

„Mislim da ih nema I" Kazat polagano, ali riječ mu je tekući s ta l i

„Kako bi imao rogove... ,601 je kao i mil" javila se nevol Slavka. Na to se zamislila i još zala: „Samo duše nemal"

Nakon duga razmišljanja p je Tonko:

„A kako je, ako čovjek pa u ratn... tako nauznak?"

Pokazao je kako čovjek p nauznak.

„Pobija ga... do mrtva I" mi je razložio Mato.

„Otac mi je obećao, da će donijeti puška sasoboml"

„Kako bi je donio, kad je pi osorno ga je odbila Slavka.

„Pa sa ga pobili... do mrtvi „Do mrtva 1" Osam mladih, širom otvor«

očiju je utihnulo i plaho buljii mrak... buljilo n nešto nepozn srcu i pameti nerazumljiva.

U isto vrijeme sjedili su dji baka pred knćom na klapi. Zac večernja rosa svijetlila je iza tam lišća u vrtu. Tiha večer je bila; mo iz štale čao se otegnut, hripav jecaj; valjda je bila ti mlada mater, koja je otišla da stoku.

Starci su sjedili duboko _n

tijesno jedan pokraj drugoga i di li se za ruke, ko što odavno već 1 prije; gledali sa a nebeska večei zora očima bez suza \ niša rekli jedne riječi. —

Iz knjige Podobe iz sanj.

1 ti la k

zgri

Vrhovno Vijeće Hrv. pučke stran­ke održano je na Petrovo te u su­botu. Velik broj delegata, na osobiti način iz Banovine, pretresao je po­litički položaj. Zaključeno je da se Dočeka razvoj nolitičkih događaja, a

n prvom redu jasan stav HSS, i će uslijediti tek nakon povrataa Radića u Zagreb, te da onda ' donese zaključke o svom d držanja.

nm'. i m 8:

Manjine r j Maglarskol Po aluibe.noj mađarskoj statisti­

ci iz g. 1920 u Mađarskoj se nalaze ove narodu.e manjine: 551.211 Nije­maca, 141..882 Slovaka, 23.760 Ru­munja, 5j.989 Hrvata i Srba i 62.248 drugih. 'Za ove narodne manjine po­stoje ove osnovne škole, koje imaju pretežno atrakvistički karakter L j . podučavanje se vrši u državnom je­zika i jeziku manjine: 4 njemačke ?kole, 43 njemačko-mađarske škole, 24 mađarske-njemačke škole, nili jedna čisto slovačka škola, 36 ma-đsrsko-siovačkih škola, 8 mađarsko-rumuujskih, 7 srpskih, 24 srpsko-ma-đarskih i 17 mađarsko-hrvatskih ško­la. Sve to sa podaci aa školska god. 1924-25. 1 pored lošeg karaktera tih uglavnom atrakvističkih škola, mora­mo znati da od 48.590 njemačke školske djece 21.582, t. j . skoro po­lovina mora polaziti čisto mađarske škole, a od 15.372 slovačke školske djece 10.204 t. j . čitave dvije treći­ne moraju ići u čisto mađarske, dakle niti utrakvističke škole. U Ma­džarskoj nije 1924-25 bilo ni jednog pučkog učitelja Slovaka 1

Praški listovi, koji donašaju ove podatke, ističu da je u CS Republi­ci za madžarsku manjinu 794 pučkih madžarskih škola, 17 građanskih, 4 srednje, 5 trgovačkih, 4 trgovačkih viših škola, 21 obrtna škola itd.

t uamjan Katalinil 27. .lipnja u 2 sata umro je u

jednom sanatoriju u tiražu nakon duge bolesti naš odlični prijatelj, prvak HPS u Kaštelima Damjan Ka-tallnlć, veletrgovac u Kaštelima.

Dragi pokojnik bio je odličan kršćanin i Hrvat. Neobično čestit u svom poslovauju, pokazivao je sve odlike uzorna maža, radodarna pre­ma sirotinji i pomagača ,svake dobre akcije. Prije rata bio je odličnim članom Starčevićeve hrv. str. prava te njezinim kandidatom, a iza rata bio je između prvih boraca za Hrv. pučku stranku, kojoj je bio ne samo neobično odan, ne & o i jedan od na­jaktivnijih radnika. Bio je dugogo­dišnjim predsjednikom Hrvatske štedione u Novom, a isticao se kao radnik na ekonomskom polju.

Mi dragom našem prijatelju, ko­ji je a 59 godini života umro i osta­vio žalosnu svoju dičnu suprugu i šestero djece te tri brata uz brojnu svojtu i prijatelje, želimo Božji mir duši i rajsko nsselje u nebu.

ORIGINAL „POLAR" Ribarske «vitljiji* »• 400-2000 »vijeća

Eksplozija isključena! Funkcija zajma-ćenal Jednostavno rukovanje! Minimalan potrošak petroleja!

» P E T R O P L I N « ZAGREB DraSkovICeva sat. 98

Najjeftinije nabavno vrelo u Jugoslaviji I Vlastita radiona sa svaki popravak I

„RADION" pere sam a izbjeljuje kao sunce!

Ispratal pak. nar. pnsl. AtPLtat na čovječnost duboko

je revoltirao duše sviju čestitih dr­žavljana, napose pak Hrvata. To se najbolje vidjelo na sprovodu žrtava. U pogrebnoj pratnji učestvovalo je preko 100.000 ljudi. Govorili su dr Trumbić, Heinzel. Sv. Pribićević, Predavec i drugi. Pogreb je obavljen na troškove grada Zagreba, koji je a jedno priskrbio dostojan pogreb i trojici žrtava demonstracija a Za­grebu.

U Šibeniku dan po pogrebu odr­žane su u Varoškoj crkvi zadušnica za upokoj duše umorenih nar. zastup­nika. Glagoljačku službu Božju otsiu-žio je prof. J. Gršković, a svečano odriješenje dao je župnik Silov. U zadušnicama učestvovala je masa naroda, koji je popunio sav veliki prostor pred crkvom, iza mise odr­žana je javna komemoracija, koju je otvorio načelnik D. Škarica Prvi je pročitao svoj govor g, M. Žaja, a za njim su govorili dr Poturica, VI. Kulić te odvj. dr Stambuk. Šibenska glazba, koja je svirala za vrijeme zadušnica tužaljke, otsvirala je hrvat­sku himnu.

PoliliiKi položaj Do danas u političkom životu u

Beogradu nisu nastupile nikakve promjene. Očekuje se da će do ži­vljeg pol. života doći krajem tjedna. Vlada još nije predala ostavku, a Stj. Radić odbija da dade kakvu političku izjavu.

Kriza splitske općine. Radi pro­slave Vidovdana došlo je u splitskoj opć. većini do nesuglasica, koje su učinile da općinska uprava nije uče­stvovala na svečanom pomenu. Na­čelnik dr Tartaglia, koji je zastupao drukčije mišljenje, nego opć. većina, smatrao je to za izraz nepovjerenja te je u subotu korektno predao o-stavku. Jučer je opć. vijeće raspu­šteno.

Primanje stranaka kod Velike Županije u Splitu. Gosp. Veliki Župan kao i gg. referenti primat će od 15. t. mj. pri oblasnoj županijskoj upravi svakoga dana osim nedjelje i drugih blagdana od 8—11 sati. Radi zva-ničnoga rada poslije podne bes i kojeg izuzetka ne će se primati ni­jedna stranka.

Iz Šibenika i okolice Promocija. U subotu promovirani

su na čast doktora prava na zagre-grebačkom sveučilištu naši sugra­đani gg. Milivoj Ivčić, odvjetnički kandidat, i Metod Kronja, aps. iur. Srdačno čestitamo 1

f Tonko Madirazza. U nedjelju umro je nakon teške bolesti kod svojih u Trogiru pravnik Tonko Ma­dirazza u 21. godini mladosti. Po­kojnik se isticao u Šibeniku kao odbornik mjesnog Sokolskog društva i Krke, te je bio zbog svoje prija­teljske naravi od sviju obljubljen. Jučer mu je obavljen sprovod, u ko­jem su učestvovali i brojni pokojni­kovi drugovi iz Šibenika. Mir nje­govoj dušil

t Antula (Ruda) Stošić. U po­nedjeljak zadesila je uglednu rodbi­ni Stošić teška žalost gubitkom vri­jedne Rude Stošić, rođene Barano-vić. Bila je opće poznata sa svoje radinosti, dobrote i prijaznosti te kao takva obljubljena, što je pokazao jače i lijep sprovod. Mir njezinoj duši, a ntelji naše žaiovanjel

G. Petar Belatnarić, naš sugra­đanin, položio je prošlih dana odli­kom notarski ispit u Splitu. Cestitamol

Proslava Vidovdana u Šibeniku obavljena je ove godine bez učešća građanstva sa samim predstavnicima flasti.

Naš PŠK Krka, koji je prošlih dana učestvovao na prvenstvenim utakmicama u Budimpešti, te se usprkos neugodnog položaja plasirao kao treći iza Madžarske i Njemačke, sudjelovat će u nedjelju na utakmi­cama u Subotici.

Matura na preparandiji. Prošlih dana obavljena je pod predsjeda­njem dra M. Grbe, sveuČ. prof., ma­tura na mjesnoj preparandiji; Re­zultat je ovaj: odlikom su položili ispit zrelosti Anić-Matić Anka, Bara-ranović Milka, Bego Kazimir, Bibić Marija, Brnetić Josip, Budimir Du-šanko. Bumber Fedora, Cvitan Ga-brijel, Čolović Đuro, Fabjanac Ka-tica, Fredotović Krunoslava, Jurin Vinko, Lakić Dušan, Marendić Anka, Martinolić Zimska, Midenjak Marija, Mezolin Mate, Pejković Božidar i

ISrzić Josip; zrelima su proglašeni Adum Zora, Antičić Andrija, Bjrak

Lucija, Božikov Sirnica, Crvarić Pa­ško, Cvitanić Petronila, Curbeg Lju­bica, Dobrović Jelka, Eškinja Marica, Erdelez Ljubomir, Grabovac Branko, Grubelić Miljenko, Kordić Veseljko, Grimani Marija, Keran Ema, Kersnić Neva, Kliskić Jozica. Koštre Rosarija, Lambaša Toma, Lambaša Marija, Madirazza Olga, Miloš Antica, Matko-vić Au ; nja, Meznvk Ivan, Nakić Vje­ra, Ostojić Anka, Ostojić Jozica, Panj-kota Nikola, Pavlaković Ivo, Pecelj Gojko, Poša Jakov, Prgin Ivo, Ra-dovčić Mate, Smodaj Anka, Skorić Miljenko, Miijuš Petar, Tabulov-Strel-lov Marija i Vlahović Vlaho. — Je­dan kandidat je odbijen na godinu, a 6 je odgođen sud o zrelosti. — Mladim abiturijentima srdačno če­stitamo I

Ogromna orlovska proslava u Ljubljani. U nedjelju održan je u LjuOljaui veliki siovenski pokrajinski orlovski slet prigodom otvorenja or­lovskog Stadiona, najvećeg športskog prostora na Balkanu, koji može da primi preko 40.000 gledalaca. U jutro prošla je gradom ogromna povorka, u kojoj je bilo uniformiranih Orlova 3000, a Oriica 1800, uz brojne na­rodne nošnje, sa 40 zastava i 11 glazba. Povorka je bila po ulicama živo aktamirana i obasuta cvijećem. U poslije podne održan je na Sta­dionu veliki nastup, kojemu su pri­sustvovali predstavnik kralja, velik broj predstavnika vojske i vlasti, a u ime vlade dr Korošec, koji je bio burno pozdravljen. Nastupilo je 1600 Orlova, 800 Oriica i 40j naraštaja.

PAPIRNIM kancelarijskog 1 Školskog pribora

Jerolim Matafiić pok. Petra ulica Kralja Tomislava

Prodaja prvorazrednih šibenskih raz­glednica. — Novina. — Mapa 10/10 Kr. Poštanskih maraka i uputnica. Raznih tiskanica. Radničkih knj ga.

Školskog pribora itd. Uz najumjerenije cijene.

HB. 4. „HABODIFA

PUCKA TISKARA U ŠIBENIKU BRAĆA MATAĆ1Ć POK. PETRA

Prima na Izradba sve a tiskarsku struku zasijecajuće radnje.

Uvezivanje knjiga i protokola. Izradba brza I točna.

Uz najumjerenije cijena.

Prima naručbe za Izradbu Štampllja, društvenih i Sportskih znakova, raznih rez bar I Ja, slan­ca za sapunare I industrije, Šumskih čekića, pečatnjaka, priljepnica (vlgaeta), Izradba

specijalnih štampllja sa veterinare Itd.

P O K U Ć S T V O

odlikovane tvornice

I. POV1SCHIL, OSIJEK

dobijete kod:

STJEPAN V. KARKOVIC Pokućstvo i tapetarska

radnja ŠIBENIK.

Dužnici plat i te dužnu p r e t p l a t u !

SALAMA

i prve vrsti nova roba posve zrela

dobiva se svagdje. Prvi hrvatski Ivanka saune,

sušena nesi I masti

N. OavritoviCa sinovi 1 d. Petrinja

JOSIP JADRONJA , ŠIBENIK (Dalaadji) >

Gospodine! ^ S n S s n u f f 1 * To može svatko i sa skromnijim sredstvima. Pogledajte Vaš znanoe, koji podavaju veću pažnja svome vanjskom© Ja" - svojoj vanjštini. Oni imadu viSe uspjeha u životu no Vi I bolji život, bolja mjesta, bolje društvo, više novaoa, više sreće n životu. Ne stoji Vas niSta! ako zatražite naš bogato ilustrovani ci jenik sa nekoliko tisuća slika i predmeta, jer ml Vam ga ša­ljemo na oij. zahtjev posve besplatno i franko. U tom kata­logu naći ćete sve što Je potpunom „Grentlemenu" potrebno - u najnovijim faoonama i uz oijene, koje moraju svakome odgova­rati, a ako ste oženjeni naći ćete sve ono što je potrebno Vašoj

gospodji i oijeloj obitelji. Pišite još danas na odio: „MUŠKE MODE" N*,veće

k̂ e

0T«rlkeH,s?tpr*",M

K A S T N E B i OHJLEB, Z A G R E B br. 14 .

T Zadružna Gospodarska Banka d. d. u Ljubljani VLASTITA ZGRAI K

UL. KRALJA TOM'bLAvA i08 BRZ. NASLOV: OOSPOBANK TELEFON BR. 16. NOĆNI 6

Podružnico: CELJE, DJAKOVO, MARIBOR, NOVI SAD, KOcEVLJE, KRANJ, SOMBOR, SPLIT. M Ispostava*: BLED.

'Dionička glavnica i pričuva p r e K o b i n . 1 6 . o o o . o o o Ulošci nad Din. 300-000000 — Ovlašteni prodavaoc srećaka državne lutrije

PRIMA ULOŠKE NA KNJIŽICE, TE IH UKAMAĆUJE NAJPOVOLJNIJE. OPREMA SVE BANKOVNE I BURZOVNE POSLOVE POVOLJNO, TOčNO I BRZO.