»rzavno
larodna Straža j\J N A U Ć N
Daniti« biti mi ISO Oii IZLAZI SVAKE SUBOTE. - PRETPLATA IZNOSI GODIŠNJE DIN. 60, POLUGODIŠNJE I TROMJESEČNO RAZ
MJERNO. - Z A INOZEMSTVO DVOSTRUKO: — 6 G L A § L ^ 0 ^ G J ^ ^ PRETPLATA SE Š A U O
NA UREDNIŠTVO I OPRAVU »NARODliB 'STHATnS^SlBENIR, POST. PRET. 17. - RUKOPISI SB N E VRAĆAJU
UOTCK G O R !
i ¡ K
I
BROJ U., J l B E N I K , 4 . SRPNJA 1928. GODINA VIII.
Što da se radi ? Zar to da bude ilvot — to da imo milijuni kocke sa drum nekolikih? — August Cesaree: Sudit* aul
Razbojstvo od 20. jana pokazalo jol jednom, da sa tradicije raz
bojnika MaseKesedžije a našoj državi avijek neobično jake. Događaji i
razvoj prilika nakon 20. jana poka-caja, a pokazat će i dalje, da kod
nema državna i narodne politi-i da svaka laž, svaka demagogija,
vako podlo ulagivanje niskim iustin-viie moga, nego svaka težnja
pozitivan rad na oslobođenja na-iag proletariziranog naroda.
Postoji dvostruko ropstvo. Jedno je strogo fizičko: nema lične slobode, slobode kretanja ni svih onih oznaka tkzv. ljudskih prava, imamo još drogu vrat ropstva, koju danas nazivaju p o d r e đ e n o i ć a : to je
što danas vidimo u čitavoj Evropi i svijeta, pa i Jugoslaviji. Nekolicina njih drže a svojim rakama sudbinu narodi i njom vladaju. Ta •a vođe današnjih stranaka, šefovi velikih poduzeća, aristokracija novca,
ar narodnih poslanika itd. — sve pojedinci, pred čijim migom sve strepi. Zar nije to istina? Još veliki Francuz J. J. Rousseau reče u svojoj knjizi Du Contrat Social, da se
i narod, koji je u njegovo doba imao najširi parlamentarni oblik vlade, ćuti slobodnim, ali da
u stvari rob; slobodan je samo dok izabere evo|c mandatare, svoje zastupnike, ali kad sa birani, on gubi svoju slobodu, davajući svojim mandatarima sva svoja prava i pre-
štajući nekolicini, da bez nadzora, bez. ikakve mogućnosti opoziva odlučuju o njegovoj sudbini, o miru i ratu, o životu i imanju naroda, o njegovu napretku. Sto bi mi dauas tek imali da kažemo? U ovo 150 godina tehnika je strašno napredovala, isto tako je i život postao kompliciranijim. Nedavno smo čitali a Malinu Članke o industriji Engleske i u njima je u razgovoru kazao šef )ednog poduzeća, da je jedan sam stroj učinio suvišnima 1500 radnika. Koncentracija nasamo političke vlasti, kao Što je to bilo a dobi Rous-seau-a, nego i imovine i produkcijskih sredstava u rukama nekolicine, donijela je osiromašenje i strah naroda. Odlačno odbijamo mišljenje, da živimo u dobi demokracije, vlade naroda, jer nje nema. Uzmimo na primjer Jugoslaviju. Seljaka na sve strane pritiskaja, ali dok on ima zemlja neobremenjena dugom može da živi* Ali takvih seljaka je malo 1 Ima ih u Vojvodini, u Slavoniji i a pojedinim* okrazima Srbije, ali seljak dragih pokrajina je proletariziran i Ostavlja svoje domove te ide da traži nesigurni krah u industriji i radnjama. Taj krah je n e s i g u r a n , velimo. Nikad nije pravo siguran, da li će u poduzeća osvanuti .ili će da leti napolje. Kad ostari, eto mu ceste i prosjačkog štapa. Nitko neće da azima radnika sa familijom, jer svatko voli da plaća radnika mlada i samoa, a ne da plaća još i njegova obitelj. A kada dođe besposlica — a Jugoslaviji kažu da je samo prijavljenih 170.000 ljudi bez kruha!— opet cesta! opet prosjačenje, premda
smo država u povoljnim ekonomskim okolnostima i premda, dok se s jedne strane gladuje, s druge se bacaju desetci i stotine hiljada dinara sa svatovske gozbe (Vojvodina!) *
Na ovo hoćemo da upozorimo sve trijezne ljude bez razlike narodnosti a ovoj državi. Razbojstvo od 20. juna nije dovelo do istrježnjenja vođi i naroda, da se moraju sve nečovjtćnosti uklanjati. Nakon 20. jana a jednim novinama čitamo, kako će Vukićević ostati na vladi, u drugima kako hi Radić morao dobiti sastav vlade, u trećima je opet kakva kombiJiacija o -iću i -vicu ud. K a o d a j e r i j e š e n p r o b l e m n a r o d n o g a o p s t a n k a s a m i m t i m e , š t o d o đ u n a v l a s t V u k i ć e v i ć , R a d i ć , P r i b i ć e v i ć , D a v i d o v i ć i d r u i i n a i Po djelima želimo da ih upoznamo, a imamo već i dosta iskustva. Tu skoro su istaknuti ljudi kršćanskog radnič. Strakov. Saveza htjeli da dođe pred Skapština jedan nacrt zakona o radnom sada i obveznosti kolektivnog ugovora o radu, po kojem bi radniku Dio zajamčen minimum potreban za život, stalnost, higijena a podazeća i potreban odmor. Iz ustiju jednog bivšeg ministra socijalne politike čuli smoy da se takav zakon nebi mogao sprove
sti kroz Skupštinu. Za nj bi glasovalo a najboljem slučaj u 35 poslanikal
Široki narodni slojevi treba da avide, da a ovoj državi nema kakve borbe za ideje, nego da je tu obična b o r b a z a v l a s t . Razlike između stranaka nema u načelima, nego a tome jeli i Lije li na vlasti. S toga nije čudo da se tako strašno juriša na vlast, blizu koje je državna blagajna, i da nema nikakve razlike u radu bilo koje stranke na vlasti. Kome je bog novac i vlast, nema smisla za narodnu bijedu i narodne potrebe t A novac i vlast su danas bog bogova jednako i stranci gg. Vakičevića i Radića, kao i strankama Davidovića i Pribićevića. i kad danas upozoravamo izborničku masu na to, želimo da se ona n e p u s t i v a r a t i i da ne misli da će biti riješeno poglavlje narodne bijede time što će ih Vukićević ostati na vladi ni što će Radić sastaviti vladu, ili što će opet tutti quanti gurati svoje lonce na vladin oganj. Kad već ne može da dođe do potpune pre ìentacije naroda ka dobru, neka izbornici u svojim straukama energično hvataju za gasu demagoge i podle varalice, koji već eto desetu godinu vuku za nos trinaest milijuna državljana, neka se ne puštaju varati ni srpstvom, nihrvatsivom, ni slovenaštvom, nego neka stvarno i rasudno pogledaju istini u oči.
Ab-agro
Ernst Putz. Clan Reichstaaa: Kulak. Prigodom mog boravka u no
vembru 1927 g. sa njemačkom seljačkom delegacijom u Autonomnoj Sovjetskoj Republici Nijemaca Volge, ograničio sam se skoro isključivo nk to, da upoznam razvoj sela nakon oktobarske revolucije. Mi smo zato izabrali volško njemačko područje, jer smo tu mogli da razgovaramo sa stanovništvom bez ikakva tumača i k tome smo mogli da ispitujemo pružene nam dokumente bez prevađanja. Sto se tiče poljoprivrede, područje volških Nijemaca teško se može da uzme kao uzor, jer tu seljaci rade pod osobito teškim prilikama (podneblje, velika udaljenost seoskih naselja od oranica) a k tome sa katastrofom gladi 1920-21 g. bili a svom razvitku vani ed no zaustavljeni. Oko 25 od sto ljudi i 50 90 od sto sveukupne stoke pomrlo je svojevremeno od gladi i nadoilih zaraza.
Kod mojih ispitivanja osobitu sam važnost j. ridao tome da usta novim politiku stranke (boljševičke) na sela obzirom na politička prava raznih slojeva seljaštva, kao i obzirom na gospodarsku pripomoć, koja se udijeljuje raznim slojevima. Ali mi se čini potrebnim da prije kažem nekoliko općenitih stvari glede načina podjele i iskorišćivanja zemlje. Tek predzadnji dan mog boravka a volškom području objasnio sam si pravo na zemlju. Imao bih nešto da kažem i o pojmu „Kulak" jer se taj pojam ne pokriva sasvim sa onim, što se kod nas pod tim razumijeva.
1. Zahtjevi seljaka glede podjele zemlje
U Njemačkoj seljaštvo sa malo zemlje, kao i seljački sinovi kasnije rođeni polažu zahtjev na toliko zemlje, koliko je potrebno da se jedna poprečna seljačka obitelj (6 8 članova) može time prehraniti. Naprotiv ruski seljaci, koji nemaju ili imaju malo zemlje, decenijama, pače i stoljećima, zahtijevahu podjelu zemlje po broju duša. U onim područjima — tako neaako i u predjelu volške republike — u kojima je zemlja većim dijelom još prije revolucije bila u rukama seljaka, nije zemlja bila vlasništvo seljaka, već je bila „ o p ć i n s k a z e m l j a " . Svakih 9 12 godina vršila bi se i z-n o v a p o d j e l a ove zemlje po onovremenom stanju broja pučanstva. Po tome dio zemlje po glavi („đu-Šau), bivao je prirastom seoskog pučanstva uvijek manji. Iz ovog na* čina iskorišćavanja zemlje slijedi, da se je dio zemlje koji pripada jednoj obitelji mijenjao od podjele do podjele, već po brojčanom stanju obitelji.
Ovaj seljački zahtjev zatekli su u jeseni '917 g. i boljševici, nakon što ni njima nije pošlo za rukom da nagovore zastupnike seljaštva na jednu drugu formu iskorišćivanja zemlje. Mislim da ovdje nije potrebno da se ukaže na različite manjkavosti ove forme iskorišćivanja zemlje. Stoga sam držao da imam radije da tako pregledno sve razložim, jer se
samo tako može razumijeti da i nakon prevrata, usprkos podjele zemlje, ima seljaka sa mnogo i sa malo zemlje. Cesto mi je došlo ovakvo pitanje; Kada se već zemlja dijelila, zašto se nisu pravili dijelovi, koji bi Jjili približno jednaki i čija bi se veličina razlikovala jedino obzirom na kvalitet tla? Svatko ko poznaje seljaka, znade kako se seljak ustrajno drži jednog zahtjeva, ako ga smatra pravednim i potrebnim. Tako sam i ja a volškom području od pojedinih seljaka pače i na velikim skupštinama, kada ,bi ih pitao ua li oni žele ovakav način podjele zemlje, uvijek dobivao jednako odgovor: n U i , m i t a k o h o ć e mol"
//. JLulak« iz izvađanja o pravu na iskori-
šćivanje zemlje proizlazi da nije nipošto „kulak" onaj, koji sa svojom obitelju posjeduje mnogo zemlje. To mu može da pripadne po pravu i zakonu, ako ima mnogo djece, te ako živi u općini bogatoj zemljom. K tome se može često dogoditi, da on sa radnim snagama svoje ob.te-Iji ne može sasvim da obradi pri-palu mu zemlju, jer n. pr. ima još malu djecu (koja također dolaze u obzir kod podjele zemlje), a njegova žena a tog razloga mora da jedan dio svoje snage upotrebi za brigu oko djece. U ovom slučaju on mora da trajno unajmi, već prema prilikama, 2 do 3 radne sile. Ovakovo unajmljivanje koje odgovora upotrebi posluge (slugu i služavku) još ga ne obilježuje kao kulaka. Predposta-vlja se dašto da i sam seljak radi pored svojeg kmeta, i da se u postupanju s njime \undnica iid.) drži zakona. Freloz od dobrostojećeg srednjeg seljaka do „kulaka" bio bi svakako lak, kad ne bi boljševička stranka pravila poteškoća svake vrsti (političko i gospodarsko .obespravijeuje). Pomisao na takav pritisak sa strane vlasti, a s druge strane želja za dobitkom, vode ovdje sigurno vrlo često ljutu borbu. Tako sam ja razgovarao sa jednim kulakom (vidi 111). koji je uslijed dobre žetve 1920 g. nabavio još jednog konja, i za 1926-27 g. osim zemlje, koja njemu pripada (42 desj atine), uzeo od susjeda još 15 desjatina u zakup. Da uzmogne obraditi zakupljenu zemlju treba da unajmljuje radnu snagu. Jer je on još prije toga slovio kao srednji seljak, sada mu bi oduzeto izborno pravo. Osim ovih i još dolje opisanih „zastrašujućih mjera" kuša kompartija da posebnim sredstvima (kao n. pr. pogodovanje u pitanju kredita, u pitanju opsKrblje-nja su mašinama i t d.) srednjeg seljaka uzdrži od toga da postane „seljak, koji ide za dobitkom" t. j . kulak.
Nerazumljivo je zašto se kuiak prevodi sa „bogati seljak". Nitko može da bude s e l j a k b o g a t zemljom, a da n e b o d e kulak. Ispravan je izraz „seljak šićardžija", „seoski lihvar*, „špekulant".
///. Razgouor sa „kulakima" Mi smo se često razgovarali sa
kulakima. Bili su dosta nepristupačni i nepovjerljivi. Na putu iz Moskve do Saratova izvukao ie jedan od
STB. 2.
ovih ljudi bravu iz džepa i rekao: „Mi ne smijemo da govorimo, imamo bravu na ustima". Oni ne taje da se osjećaju čuvanima i nadziranima, te da se b o j e sovjetske vlade.
Već ova prva izjava je učiniia da više nisam vjerovao u to da se vlada oslanja na kulake, da su oni pogodovani, da imaju prednost kod podijeljivanja mašina, kredita i t. d.
Prvog novembra imao sam priliku, dok sam očekivao ostale ćlano-nove delegacije, da razgovaram sa jednim seljakom, koji je prodavao svoje žito u elevatom na stanici Titorenko uralske željeznice. On sa svojom familijom od 7 članova imao je zemljišta 42 desjatine (oko 45 ha), požnjeo je po pruici 3000 puda žita (oko 960 centi), piacao je 316 raba-lja poreza (toliko vrijedi 375 puda žita, dakle dvanaest procenata svoje žetve). Od stoke je imao 6 deva, 3 konja i pet krava. On je od susjeda uzeo u zakup još petnaest desjatina, jer ih ovaj nije mogao da obradi radi pomanjkanja stoke. Kad sam ga upitao za njegovo socijalno stanje, on mi nešto zbunjeno odgovori, da je on a buržuj u . Ja ga zapitah znači li to da je on „kulak*. On mi se tužio da ga oni tako podrugljivo zovu (t. j . buržuj). Otkuda je uzeo susjedovo zemljište u zakup izgubio je izborno pravo. Njemu pak nije mnogo do toga bilo stalo. Ali on bi svejedno volio da ostavi zakupljeno zemljište, jer reče mi — ogledavajući se pozorno uokolo — „Kulaki bit će o d v l a d e p o g a-
J n i". Na koji način ? »Kulaki n e o b i v a j u k r e d i t a , reče, teško 3gu da kupuju mašine, u. pr. t r a-; o r e ne mogu nikako, te su k r i-3 g l e d a n i i o š t r o k o n t r o -s a n i".
U večer istoga dana došla su sa
puta dva auta naše delegacije i mi nmo morali nakon što je mjesec zašao, da prenoćimo u obližnjem boljem selu. Kulaki su se na sličan način tužili našim nepartijskim članovima delegacije. Oni su još dodavali, da n. pr. njihovi sinovi ne smiju da služe u vojsci — pa niti kod etapnih čets — i da k tome još moraju da plaćaju 100 rubaija poreza. „Mi smo isto tako dobri ruski 'državljani i hoćemo da „služimo u vojsci, ali ne smijemo". Ovo obespravljen je je njih očito žalostilo, što nas je tim više začudilo, jer bi mi prije očekivali, da će se zato ljudi veseliti, što se mogu otkupiti. U istom selu doznali su naši vanpartijci, da sinovi dvaju seljaka nisu bili pripušteni poljoprivrednoj akademiji u Moskvi, kao sinovi buržuja, te da će za sada učiti u Berlinu.
Ovakvi i slični pojedinačni razgovori sa kulacima jasno \ okazuju raspoloženje u ovim krugovima. Oni se osjećaju zapostavljenima i mimo-ilaženima, oni osjećaju da trpe.
Očito je sigurno, da ov* krugovi sve pokušavaju e da obiđu postojeće zakone, da dobiju upliva na slojeve srednjih i nižih seljaka, u kratko da kuju zavjere proti postojeće državne vlasti, protiv diktature proletarijata. Treba samo jednom pažljivo pročitati nekoliko brojeva od onih pet časopisa, koji zlaze u njemačkom jeziku (.Vijesti", „Novo selo", „Seljak", „Sjetva" i d ), i nalazi se slika ove borbe. Ali iz ovih novina vidi se baš i neumorno nastojanje „saradnika" (t. j . d< otsaika sa sela) da se suzbija „ki aštvo". Ali na koncu ništa ne djelu • j uvjerljivije na mene nego gorka i oprezna rečenica „ K u l a k i b i t ć e s a t r-v e n i o d v l a d e " , koja je izišla iz ustiju samih onih, kojih se to tiče.
mjeseca o. g. naravni prirast donio i 217.300 i je Italiji 174.000 žitelja, ako uzmemo liko materij u obzir, da je bilo 391.700 rođenih
r a na
Ivan Cankar: Djeca i i
m oga ]
Iz države našega susjeda 16. o. mj. došlo je ovdje do te-
oga narodnoga izdajstva. Kako je jznato, fašizam nastoji da uništi e slovenačke i hrvatske institucije Istri, Trstu i Goriškcj. Nakon što uništio školstvo i stotine prosvje-
iih organizacija, napao je svom si->m na naše ekonomske organizacije, ajpriji je raspustio zadružnu kršć. )c. cei tralu Zadružnu Zvezu u Go-ci i t ;mo stavio fašističkog kome-ira. Sada je htio isto da učini sa adružnom Zvezom u Trstu, u ko-)j sjede tršćanska liberalna gospoda, leđutku nastojanjem njezinog pred-ednika dra Agneletta, na skupštini d 16. o. mj. došlo je do kompro-lisa, koji je nečastan te znači arodro izdajstvo u slavenskim re-ovima. Tršćanski liberaici su pri-tali da ZZ promijeni ime u talijansko,
da u gl. odboru Slaveni imaju redsjednika i 5 odbornika, koje »iraju zadruge, a Tihi' ni 2 potpred-jednika i 5 odbor:. i', uoje uekigi-a faši.t :čka stranka, Prema tome Bšizmn je uspjflo da dobije, iako lema ?a se ni jedne zadruge, većinu i centralnom voddvu. Gospoda tršćanski advokati pustili su da u gl. >dbor fašiza: < | ošalje poznatog dra 5etrisp, ko ; organizira bande za jrovale v hrvatske crkve u Ivtri, i ašističkru: t jnika Graziolija.
Np I. skupštini je dr Agneletto sprijri o svaku debatu time, Što je pusto ina nju dođu fašistički predstavim.. Da je taj čin dra Agneletta,
oji ti blagoslovili gg. dr Wilfan,
THST, 30. juua 192'H dr Siavik i dr Cok, obično narodno izdajstvo, jasno je, jer kad su u odboru fašisti u većini, izvađat će se fašistički, a ne slavenski uacrti. Na samoj skupštini bile su za predlog dra Agneletta predane 33 >d rsovnice, uglavnom onih ljudi, bivših Sokola i liberalnih načelnika, koji su nedavno na predlog Graziolija zaključili da se moraju promijeniti slavenske općinske table, i koje fašistički Po-polo di Trieste hvali, jer da se njihovom pomoću počeo razbijati slavenski led na Krasu. Protiv je odlučno glasovalo 10 ljudi, a 20 je gladovalo protiv dra Petrisa i Grazioi<a. U novi odbor dao je dr Agneletto zabrati i istarskog Hrvata dra Mir*a Vrato-vića, misleći da će se on mjesta prihvatiti, ali se on ogorčen L .uvalio.
U srijedu došao je aeroplanom nenadano u Goricu Massoliui u pratnji oficira generalnog štaba.
* U fašističkim polior »*i rednim sindikalni« upisauoje uanas 1.540.795 članova, od toga 990.795 kmetova-kolona i 550000 posjednika. Prošle sedmice održana je u Rimu gl. skupština konfederacije fašističkih industrijalaca, na kojoj je i Mussolini govorio.
Ovih dana centralni institut statistike za Kaliju publicirao je ove demografske podatke: 31 dec. 1927. pučanstvo u Italiji brojilo je 40.796 000 žitelja t. j . 390.000 više nego 1926 g.~Ako se toj brojci nadoda 9.250.000 Talijana u inozemstvu, bilo bi svih Talijana oko 50 milijuna. C Drva 4
Djeca su običavala da razgovaraju, prije nego idu spavati. Sjela bi na široku peć i pričala si ono, što bi im palo na pamet. Kroz matne prozore gledao je a soba večernji mrak s očima punim sanja, iz svih uglova vlle.su se u vis tihe sjene i nosile čudesne bajke sa sobom.
Pričala su, što bi im palo na pamet, ali na pamet su im dolazile samo lijepe priče, spletene iz sunca i topline, iz ljubavi i nade. Čitava budućnost bila je jedan sam dag i svijetli blagdan, između Božića i Uskrsa nije bilo Pepelnice. Tamo negdje iza šarenog zastora život se titravo i blještavo prelijevao tiho iz svijetla u svijetlo. Riječi su bile napola razumljiv šapat; nijedna priča nije imala početka, ni jasne slike, nijedna bajka kraj; ponekad sn govorila sva četiri djeteta skupa i nitko nije smetao drugoga; svi su gledali zaneseno u ono prelijepo svijetlo nebesko, a tsmo je bila zvonka i prava svaka riječ i svaka priča je imala svoje živo i jasno lice, svaka bajka svoj blještavi kraj.
Djeca su bila tako slična među sobom, da se u mraku nije baš ništa razlikovao obraz najmlađega, četirigodišnjega Tonka, od obraza desetgodišnje Stavke, najstarije među njima. Sva su imala uske imale obraze i svi sa imali velike, širom otvorene, u se i a daljina zamišljene oči.
Te večeri je silovitom rakom poseglo u nebesko svijetlo nešto nepoznata iz tuđ U strana, i udarilo nemilosrdno u praznike, priče i bajke. Pošta je bila javila da je otac „pao" u Italiji. „Pao je*. Nešto nepoznata, novo, tuđe, čisto nerazumljiva stupilo je preda nje, stalo je tamo visoko i poširoko, a nije imalo ni o-braza, ni očiju, ni usta. Nikamo nije spadalo: ni u ta) glasni Život pred crkvom i na putu, ni u taj topli mrak na peći, ni a bajke. Nije bilo ništa vesela a i ništa osobito žalosna; jer bilo ie mrtvo, ta nije imalo ni očiju, da bi pogledom Otkrilo zašto i otkuda, niti astiju, da bi riječju kazalo. Misao je stala pred tom ogromnom prikazom uboga i plaha, kao pred silnim crnim zidom, i nije mogla nikamo. Približila se zidu i tamo je osupnula i umučala.
„Kada će se sada vratiti?" upitao je zamišljen Tonko.
Stavka ga je ošinula ljutitim pogledom:
„Kako bi se vratio, kad je pao ?" Svi su šutili, sve četvero je sta
lo pred silnim crnim zidom i nisu vidjeli kroz.
„1 ja ću ići u ratl" nenadano se javio scdmCficdišnjM Malo, kao da je hitrom rakom zgrabio pravu misao i sve što se mora kazati. , „Premalen sil" opomenao ga je dabokim glasom Tonko, četirigodi-šnji, koji ja hodao još a suknjicama.
Milka, najmanja i nsjboležljivija od sviju, zaogrnuta u prevelik mate
rin rubac, tako da tnome svežnju, mah kim glasićem, kao oc sjene:
„Kakav je rat, to reci priču kazuj I"
Mato je razlagao: „Rat je svakako takav, dl
ljudi kolju nožima, sijeku sablji i ubijaju puškama. Sto više ih |!
kolješ i posiječeš, to bolje je i ni ti ništa na kaže, jer tako mora k To ie rat".
„A zašto se kolja i sijeku?" tala je Milka, bolnica.
„Za caral" kazao je Mato i i tili sa. U silnoj dalji prikazalo pred njihovim zastrtim očima nc silna, ozarena svijetlom gloriji Nisu se maknuli, sapa im se je< usudila iz asta; kao u crkvi za likog blagoslova.
Nato je Mato po dragi pat mahnuo hitrom rakom te zgra svoju misao, možda samo zato, bi na obe strane razmaknao tiši koja je mrko ležala nad njima.
„1 ja Ću ići u rat. . . na nepr telja ća ići I -
„A kakav je neprijatelj... dl ima rogove?" nenadano je pl sitni Milkin glas.
„Dakako da ih ima... ta k bi drukčije bio neprijatelj?" ozbil i skoro Ijutito uvjeravao je Toni
Ni sami Mato nije znao pr odgovora.
„Mislim da ih nema I" Kazat polagano, ali riječ mu je tekući s ta l i
„Kako bi imao rogove... ,601 je kao i mil" javila se nevol Slavka. Na to se zamislila i još zala: „Samo duše nemal"
Nakon duga razmišljanja p je Tonko:
„A kako je, ako čovjek pa u ratn... tako nauznak?"
Pokazao je kako čovjek p nauznak.
„Pobija ga... do mrtva I" mi je razložio Mato.
„Otac mi je obećao, da će donijeti puška sasoboml"
„Kako bi je donio, kad je pi osorno ga je odbila Slavka.
„Pa sa ga pobili... do mrtvi „Do mrtva 1" Osam mladih, širom otvor«
očiju je utihnulo i plaho buljii mrak... buljilo n nešto nepozn srcu i pameti nerazumljiva.
U isto vrijeme sjedili su dji baka pred knćom na klapi. Zac večernja rosa svijetlila je iza tam lišća u vrtu. Tiha večer je bila; mo iz štale čao se otegnut, hripav jecaj; valjda je bila ti mlada mater, koja je otišla da stoku.
Starci su sjedili duboko _n
tijesno jedan pokraj drugoga i di li se za ruke, ko što odavno već 1 prije; gledali sa a nebeska večei zora očima bez suza \ niša rekli jedne riječi. —
Iz knjige Podobe iz sanj.
1 ti la k
zgri
Vrhovno Vijeće Hrv. pučke stranke održano je na Petrovo te u subotu. Velik broj delegata, na osobiti način iz Banovine, pretresao je politički položaj. Zaključeno je da se Dočeka razvoj nolitičkih događaja, a
n prvom redu jasan stav HSS, i će uslijediti tek nakon povrataa Radića u Zagreb, te da onda ' donese zaključke o svom d držanja.
nm'. i m 8:
Manjine r j Maglarskol Po aluibe.noj mađarskoj statisti
ci iz g. 1920 u Mađarskoj se nalaze ove narodu.e manjine: 551.211 Nijemaca, 141..882 Slovaka, 23.760 Rumunja, 5j.989 Hrvata i Srba i 62.248 drugih. 'Za ove narodne manjine postoje ove osnovne škole, koje imaju pretežno atrakvistički karakter L j . podučavanje se vrši u državnom jezika i jeziku manjine: 4 njemačke ?kole, 43 njemačko-mađarske škole, 24 mađarske-njemačke škole, nili jedna čisto slovačka škola, 36 ma-đsrsko-siovačkih škola, 8 mađarsko-rumuujskih, 7 srpskih, 24 srpsko-ma-đarskih i 17 mađarsko-hrvatskih škola. Sve to sa podaci aa školska god. 1924-25. 1 pored lošeg karaktera tih uglavnom atrakvističkih škola, moramo znati da od 48.590 njemačke školske djece 21.582, t. j . skoro polovina mora polaziti čisto mađarske škole, a od 15.372 slovačke školske djece 10.204 t. j . čitave dvije trećine moraju ići u čisto mađarske, dakle niti utrakvističke škole. U Madžarskoj nije 1924-25 bilo ni jednog pučkog učitelja Slovaka 1
Praški listovi, koji donašaju ove podatke, ističu da je u CS Republici za madžarsku manjinu 794 pučkih madžarskih škola, 17 građanskih, 4 srednje, 5 trgovačkih, 4 trgovačkih viših škola, 21 obrtna škola itd.
t uamjan Katalinil 27. .lipnja u 2 sata umro je u
jednom sanatoriju u tiražu nakon duge bolesti naš odlični prijatelj, prvak HPS u Kaštelima Damjan Ka-tallnlć, veletrgovac u Kaštelima.
Dragi pokojnik bio je odličan kršćanin i Hrvat. Neobično čestit u svom poslovauju, pokazivao je sve odlike uzorna maža, radodarna prema sirotinji i pomagača ,svake dobre akcije. Prije rata bio je odličnim članom Starčevićeve hrv. str. prava te njezinim kandidatom, a iza rata bio je između prvih boraca za Hrv. pučku stranku, kojoj je bio ne samo neobično odan, ne & o i jedan od najaktivnijih radnika. Bio je dugogodišnjim predsjednikom Hrvatske štedione u Novom, a isticao se kao radnik na ekonomskom polju.
Mi dragom našem prijatelju, koji je a 59 godini života umro i ostavio žalosnu svoju dičnu suprugu i šestero djece te tri brata uz brojnu svojtu i prijatelje, želimo Božji mir duši i rajsko nsselje u nebu.
ORIGINAL „POLAR" Ribarske «vitljiji* »• 400-2000 »vijeća
Eksplozija isključena! Funkcija zajma-ćenal Jednostavno rukovanje! Minimalan potrošak petroleja!
» P E T R O P L I N « ZAGREB DraSkovICeva sat. 98
Najjeftinije nabavno vrelo u Jugoslaviji I Vlastita radiona sa svaki popravak I
„RADION" pere sam a izbjeljuje kao sunce!
Ispratal pak. nar. pnsl. AtPLtat na čovječnost duboko
je revoltirao duše sviju čestitih državljana, napose pak Hrvata. To se najbolje vidjelo na sprovodu žrtava. U pogrebnoj pratnji učestvovalo je preko 100.000 ljudi. Govorili su dr Trumbić, Heinzel. Sv. Pribićević, Predavec i drugi. Pogreb je obavljen na troškove grada Zagreba, koji je a jedno priskrbio dostojan pogreb i trojici žrtava demonstracija a Zagrebu.
U Šibeniku dan po pogrebu održane su u Varoškoj crkvi zadušnica za upokoj duše umorenih nar. zastupnika. Glagoljačku službu Božju otsiu-žio je prof. J. Gršković, a svečano odriješenje dao je župnik Silov. U zadušnicama učestvovala je masa naroda, koji je popunio sav veliki prostor pred crkvom, iza mise održana je javna komemoracija, koju je otvorio načelnik D. Škarica Prvi je pročitao svoj govor g, M. Žaja, a za njim su govorili dr Poturica, VI. Kulić te odvj. dr Stambuk. Šibenska glazba, koja je svirala za vrijeme zadušnica tužaljke, otsvirala je hrvatsku himnu.
PoliliiKi položaj Do danas u političkom životu u
Beogradu nisu nastupile nikakve promjene. Očekuje se da će do življeg pol. života doći krajem tjedna. Vlada još nije predala ostavku, a Stj. Radić odbija da dade kakvu političku izjavu.
Kriza splitske općine. Radi proslave Vidovdana došlo je u splitskoj opć. većini do nesuglasica, koje su učinile da općinska uprava nije učestvovala na svečanom pomenu. Načelnik dr Tartaglia, koji je zastupao drukčije mišljenje, nego opć. većina, smatrao je to za izraz nepovjerenja te je u subotu korektno predao o-stavku. Jučer je opć. vijeće raspušteno.
Primanje stranaka kod Velike Županije u Splitu. Gosp. Veliki Župan kao i gg. referenti primat će od 15. t. mj. pri oblasnoj županijskoj upravi svakoga dana osim nedjelje i drugih blagdana od 8—11 sati. Radi zva-ničnoga rada poslije podne bes i kojeg izuzetka ne će se primati nijedna stranka.
Iz Šibenika i okolice Promocija. U subotu promovirani
su na čast doktora prava na zagre-grebačkom sveučilištu naši sugrađani gg. Milivoj Ivčić, odvjetnički kandidat, i Metod Kronja, aps. iur. Srdačno čestitamo 1
f Tonko Madirazza. U nedjelju umro je nakon teške bolesti kod svojih u Trogiru pravnik Tonko Madirazza u 21. godini mladosti. Pokojnik se isticao u Šibeniku kao odbornik mjesnog Sokolskog društva i Krke, te je bio zbog svoje prijateljske naravi od sviju obljubljen. Jučer mu je obavljen sprovod, u kojem su učestvovali i brojni pokojnikovi drugovi iz Šibenika. Mir njegovoj dušil
t Antula (Ruda) Stošić. U ponedjeljak zadesila je uglednu rodbini Stošić teška žalost gubitkom vrijedne Rude Stošić, rođene Barano-vić. Bila je opće poznata sa svoje radinosti, dobrote i prijaznosti te kao takva obljubljena, što je pokazao jače i lijep sprovod. Mir njezinoj duši, a ntelji naše žaiovanjel
G. Petar Belatnarić, naš sugrađanin, položio je prošlih dana odlikom notarski ispit u Splitu. Cestitamol
Proslava Vidovdana u Šibeniku obavljena je ove godine bez učešća građanstva sa samim predstavnicima flasti.
Naš PŠK Krka, koji je prošlih dana učestvovao na prvenstvenim utakmicama u Budimpešti, te se usprkos neugodnog položaja plasirao kao treći iza Madžarske i Njemačke, sudjelovat će u nedjelju na utakmicama u Subotici.
Matura na preparandiji. Prošlih dana obavljena je pod predsjedanjem dra M. Grbe, sveuČ. prof., matura na mjesnoj preparandiji; Rezultat je ovaj: odlikom su položili ispit zrelosti Anić-Matić Anka, Bara-ranović Milka, Bego Kazimir, Bibić Marija, Brnetić Josip, Budimir Du-šanko. Bumber Fedora, Cvitan Ga-brijel, Čolović Đuro, Fabjanac Ka-tica, Fredotović Krunoslava, Jurin Vinko, Lakić Dušan, Marendić Anka, Martinolić Zimska, Midenjak Marija, Mezolin Mate, Pejković Božidar i
ISrzić Josip; zrelima su proglašeni Adum Zora, Antičić Andrija, Bjrak
Lucija, Božikov Sirnica, Crvarić Paško, Cvitanić Petronila, Curbeg Ljubica, Dobrović Jelka, Eškinja Marica, Erdelez Ljubomir, Grabovac Branko, Grubelić Miljenko, Kordić Veseljko, Grimani Marija, Keran Ema, Kersnić Neva, Kliskić Jozica. Koštre Rosarija, Lambaša Toma, Lambaša Marija, Madirazza Olga, Miloš Antica, Matko-vić Au ; nja, Meznvk Ivan, Nakić Vjera, Ostojić Anka, Ostojić Jozica, Panj-kota Nikola, Pavlaković Ivo, Pecelj Gojko, Poša Jakov, Prgin Ivo, Ra-dovčić Mate, Smodaj Anka, Skorić Miljenko, Miijuš Petar, Tabulov-Strel-lov Marija i Vlahović Vlaho. — Jedan kandidat je odbijen na godinu, a 6 je odgođen sud o zrelosti. — Mladim abiturijentima srdačno čestitamo I
Ogromna orlovska proslava u Ljubljani. U nedjelju održan je u LjuOljaui veliki siovenski pokrajinski orlovski slet prigodom otvorenja orlovskog Stadiona, najvećeg športskog prostora na Balkanu, koji može da primi preko 40.000 gledalaca. U jutro prošla je gradom ogromna povorka, u kojoj je bilo uniformiranih Orlova 3000, a Oriica 1800, uz brojne narodne nošnje, sa 40 zastava i 11 glazba. Povorka je bila po ulicama živo aktamirana i obasuta cvijećem. U poslije podne održan je na Stadionu veliki nastup, kojemu su prisustvovali predstavnik kralja, velik broj predstavnika vojske i vlasti, a u ime vlade dr Korošec, koji je bio burno pozdravljen. Nastupilo je 1600 Orlova, 800 Oriica i 40j naraštaja.
PAPIRNIM kancelarijskog 1 Školskog pribora
Jerolim Matafiić pok. Petra ulica Kralja Tomislava
Prodaja prvorazrednih šibenskih razglednica. — Novina. — Mapa 10/10 Kr. Poštanskih maraka i uputnica. Raznih tiskanica. Radničkih knj ga.
Školskog pribora itd. Uz najumjerenije cijene.
HB. 4. „HABODIFA
PUCKA TISKARA U ŠIBENIKU BRAĆA MATAĆ1Ć POK. PETRA
Prima na Izradba sve a tiskarsku struku zasijecajuće radnje.
Uvezivanje knjiga i protokola. Izradba brza I točna.
Uz najumjerenije cijena.
Prima naručbe za Izradbu Štampllja, društvenih i Sportskih znakova, raznih rez bar I Ja, slanca za sapunare I industrije, Šumskih čekića, pečatnjaka, priljepnica (vlgaeta), Izradba
specijalnih štampllja sa veterinare Itd.
P O K U Ć S T V O
odlikovane tvornice
I. POV1SCHIL, OSIJEK
dobijete kod:
STJEPAN V. KARKOVIC Pokućstvo i tapetarska
radnja ŠIBENIK.
Dužnici plat i te dužnu p r e t p l a t u !
SALAMA
i prve vrsti nova roba posve zrela
dobiva se svagdje. Prvi hrvatski Ivanka saune,
sušena nesi I masti
N. OavritoviCa sinovi 1 d. Petrinja
JOSIP JADRONJA , ŠIBENIK (Dalaadji) >
Gospodine! ^ S n S s n u f f 1 * To može svatko i sa skromnijim sredstvima. Pogledajte Vaš znanoe, koji podavaju veću pažnja svome vanjskom© Ja" - svojoj vanjštini. Oni imadu viSe uspjeha u životu no Vi I bolji život, bolja mjesta, bolje društvo, više novaoa, više sreće n životu. Ne stoji Vas niSta! ako zatražite naš bogato ilustrovani ci jenik sa nekoliko tisuća slika i predmeta, jer ml Vam ga šaljemo na oij. zahtjev posve besplatno i franko. U tom katalogu naći ćete sve što Je potpunom „Grentlemenu" potrebno - u najnovijim faoonama i uz oijene, koje moraju svakome odgovarati, a ako ste oženjeni naći ćete sve ono što je potrebno Vašoj
gospodji i oijeloj obitelji. Pišite još danas na odio: „MUŠKE MODE" N*,veće
k̂ e
0T«rlkeH,s?tpr*",M
K A S T N E B i OHJLEB, Z A G R E B br. 14 .
T Zadružna Gospodarska Banka d. d. u Ljubljani VLASTITA ZGRAI K
UL. KRALJA TOM'bLAvA i08 BRZ. NASLOV: OOSPOBANK TELEFON BR. 16. NOĆNI 6
Podružnico: CELJE, DJAKOVO, MARIBOR, NOVI SAD, KOcEVLJE, KRANJ, SOMBOR, SPLIT. M Ispostava*: BLED.
'Dionička glavnica i pričuva p r e K o b i n . 1 6 . o o o . o o o Ulošci nad Din. 300-000000 — Ovlašteni prodavaoc srećaka državne lutrije
PRIMA ULOŠKE NA KNJIŽICE, TE IH UKAMAĆUJE NAJPOVOLJNIJE. OPREMA SVE BANKOVNE I BURZOVNE POSLOVE POVOLJNO, TOčNO I BRZO.