MINISTARSTVO KULTURE REPUBLIKE HRVATSKE

STRATEGIJA ZATITE, OUVANJA I ODRIVOG GOSPODARSKOG KORITENJA KULTURNE BATINE REPUBLIKE HRVATSKE ZA RAZDOBLJE 2011.2015.

Nacrt

Zagreb, lipnja 2011.

1

UVODNA NAPOMENA Izradu nacrta Strategije ouvanja, zatite i odrivog gospodarskog koritenja kulturne batine Republike Hrvatske za razdoblje 2011.2015. (u daljnjem tekstu: Strategija) pokrenulo je Ministarstvo kulture, koje je nadleno za zatitu i ouvanje kulturne batine, odlukom ministra kulture mr. sc. Boe Bikupia od 9. rujna 2009. godine. Svrha je bila da se razmotri i analizira postojei sustav zatite i ouvanja kulturne batine te odnos prema dosadanjem, osobito odrivom, koritenju batine te da se utvrde ciljevi, mjere i aktivnosti kako bi se kulturna batina i njezini potencijali uspjenije i uinkovitije koristile kao razvojni resurs, ali na naelima odrivog razvoja. Nacrt Strategije izraen je u Radnoj skupini sastavljenoj od strunjaka za zatitu i ouvanje kulturne batine iz Ministarstva kulture i strukovnih organizacija te drugih strunjaka za odrivo koritenje kulturne batine. Polazei od kritikog osvrta na uinkovitost zaite danas, doneseni su prijedlozi to bi i kako bi trebalo uiniti u cilju poboljanja odrivog koritenje kulturne batine. U konano oblikovanje nacrta Strategije putem osnivanja Partnerskog vijea bili su ukljueni drugi vani dionici, potencijalni kljuni subjekti odrivog koritenja kulturne batine (poduzetnici i drugi subjekti poslovnog sektora, slobodne profesije, crkva, civilno drutvo i dr.), vlasnici i korisnici kulturne batine, dravna tijela i organizacije nadlene za razvoj gospodarskih i drugih djelatnosti, provedbena tijela, podruna (regionalna) i lokalna samouprava te civilno drutvo i dr. Partnersko vijee osnovano je odlukom ministra kulture Jasena Mesia od 21. oujka 2011. godine. Rasprava o nacrtu Strategije odrana je 1. travnja 2011. godine. Ovaj nacrt Strategije sadri prijedlog smjernica i mjera, kao okvira za konkretne razvojne projekte, za odrivo koritenje kulturne batine. S obzirom na to da je fenomen odrivog koritenja kulturne batine vrlo kompleksan te da se takva strategija u nas prvi put donosi, nuno je kod njezinog donoenje i kasnije kod provedbe uspostaviti i razvijati vrstu meusektorsku povezanost i suradnju. Time se osigurava da Strategija bude konzistentna, interno i eksterno koherentna, relevantna i nadasve provediva na naelima odrivog razvoja te s djelotvornim i uinkovitim doprinosom cjelovitom razvoju Republike Hrvatske.

2

SadrajI. UVOD.............................................................................................................................................. 4 1. POLAZITE ......................................................................................................................... 4 2. ZATO STRATEGIJA ........................................................................................................ 6 3. INSTITUCIONALNA OSNOVA........................................................................................ 6 4. NAELA ............................................................................................................................... 7 II. ANALIZA STANJA ..................................................................................................................... 8 1. UVOD .................................................................................................................................... 8 2. MATERIJALNA KULTURNA BATINA ....................................................................... 8 2.1. Nepokretna kulturna batina ............................................................................... 8 2.1.1. Graditeljska batina ............................................................................... 8 2.1.2. Arheoloka batina (kopnena i podvodna) ......................................... 12 2.1.3. Kulturni krajolici .................................................................................. 15 2.2. Pokretna kulturna batina .................................................................................. 17 2.2.1. Muzejska batina .................................................................................. 18 2.2.2. Arhivsko gradivo .................................................................................. 24 2.2.3. Knjinina batina ................................................................................ 26 3. NEMATERIJALNA KULTURNA BATINA ................................................................ 29 4. KONZERVATORSKO-RESTAURATORSKA DJELATNOST .................................. 31 5. INFORMACIJSKI SUSTAV KULTURNE BATINE ................................................. 34 6. CIVILNO DRUTVO, CRKVA I KULTURNA BATINA .......................................... 36 7. FINANCIRANJE KULTURNE BATINE I ODRIVO KORITENJE .................... 38 III. KULTURNA BATINA GOSPODARSKA UPORABA I DRUGO KORITENJE .......................................................................................................................... 41 1. KULTURNI TURIZAM .................................................................................................... 41 2. PODUZETNITVO UTEMELJENO NA KULTURNOJ BATINI ............................ 44 IV. VIZIJA I STRATEKI CILJEVI ........................................................................................... 51 V. STRATEKI CILJEVI I POSEBNI CILJEVI....................................................................... 53 VI. MJERE ZA OSTVARIVANJE POSEBNIH I STRATEKIH CILJEVA......................... 58

Pregled stratekih ciljeva, posebnih ciljeva i mjera ....................................................... 63VII. PROVEDBA STRATEGIJE .................................................................................................. 67 1. AKCIJSKI PLANOVI ....................................................................................................... 67 2. PROVEDBENE INSTITUCIJE I MEHANIZMI ........................................................... 68 3. FINANCIRANJE ............................................................................................................... 69 4. PRAENJE I VREDNOVANJE ...................................................................................... 70 5. AURIRANJE .................................................................................................................... 71 6. PILOT--PROJEKTI .......................................................................................................... 71 VIII. POJMOVNIK ........................................................................................................................ 72

3

I. UVOD 1. POLAZITE Raznolikost podruja koja obuhvaa pojam kulturne batine, poput spomenika, dokumenata, muzejskih i arhivskih zbirki, etnolokih i zanatskih predmeta, obiaja, narjeja i drugog, gotovo je nemjerljiva, a jednako je teko odrediti trenutak kad neto postaje kulturnom batinom. Sloenost pojma osobito je vidljiva kada se u odrivom razvoju prostora susretnemo s kulturnim krajolikom. Stoga se u Strategiji koristi definicija prema kojoj su svi materijalni i nematerijalni tragovi, ostaci i proizvodi djelovanja ljudske vrste kroz evoluciju kulturna batina ili e to u odreenom trenutku postati. Uvrijeena je podjela na pokretnu, nepokretnu i nematerijalnu batinu. Vana je dimenzija i pravni status, naime je li rije o registriranoj batini ili batini koja nije dospjela pod zakonski ili institucionalni tretman. Pravni status kao kriterij definiranja moe se primijeniti i s obzirom na vlasnitvo, koje moe biti privatno ili dravno (javno). Uz duhovnu komponentu kulturne batine, materijalna kultura batina nastajala je i trajala i kao gospodarska komponenta, kao ivotna potreba utemeljena na gospodarskoj osnovi i razvoju u kojem su nastajali vrijedni arhivski dokumenti. Vrhunska umjetnika djela kao ukrasi palaa ili prostora, primjerice, samo su simbol gospodarske snage. Kulturna batina, dakle, oduvijek ima i ekonomsku sastavnicu. Ona je usto takoer sastavnica kulturnog identiteta na lokalnoj razini ili na razini modernih drava, s tendencijom sve veega brendiranja u budunosti. U europskim okvirima, ulaganje u odrivi razvoj kulturne batine ne razlikuje se od bilo kojeg drugog investicijskog procesa, a s obzirom na vrijednost u obliku ouvanja kulturnog identiteta, financiranje kulturne batine nije tek troak. Kulturna je batina neobnovljiv i ogranien resurs koji zahtijeva ouvanje, skrb, vrednovanje i koritenje prema naelu odrivosti. Batinski fundus u Republici Hrvatskoj nastajao je u tri razliite geografske zone: primorskoj, planinskoj i nizinskoj, koje su uvjetovale razliite povijesne okolnosti u gospodarskom, drutvenom, a time i u kulturnom razvoju. Pojedine regije sa svojim rubnim dijelovima i zaleem Istra, Slavonija, Lika, sjeverozapadna Hrvatska, Podunavlje s Vuedolom, dalmatinske komune, Dubrovnik doivljavale su svoj vrhunac u pojedinim odsjecima na vremenskoj lenti. U tim odsjecima svaka od njih ostavljala je nasljee izuzetne vrijednosti i fascinantne raznolikosti i unikatnosti. esto poloajem na razmei utjecaja i civilizacijskih krugova naa batina od strane promatraa nije vrednovana kao svjetsko udo no uvijek je odraavala civilizacijsku sliku ovih prostora ime je ostvarena najvea vrijednost i jedinstvenost. Zahvaljujui tome sedam kulturnih dobara uvrteno je na Popis svjetske batine UNESCO-a, a izgledno je da ta brojka nee biti konana. Registar kulturnih dobara RH obuhvaa vrlo velik broj dobara/lokaliteta batine. Sedam je hrvatskih lokaliteta na UNESCO-voj Listi svjetske batine, a ak deset nematerijalnih kulturnih dobara upisano je na UNESCO-vu Listu nematerijalne batine ovjeanstva to je znaajna baza kulturno-turistikih resursa odnosno atrakcija.

4

Broj kulturnih dobara u Registru kulturnih dobara RH nikada nije stalan zahvaljujui promjenljivom karakteru dobara. Na dan 1. sijenja 2011. ukupno trajno i preventivno zatienih nepokretnih i pokretnih kulturnih dobara bilo je 8217. Trajno zatienih kulturnih dobara bilo je ukupno 6950, od toga pojedinanih nepokretnih kulturnih doba i grupa kulturnih dobara (ukljuivo povijesne cjeline te kopnene i podvodne arheoloke lokalitete) bilo je 5319, a pojedinanih pokretnih dobara i grupa dobara (ukljuivo muzejske, arhivske, bibliotene i privatne zbirke) 1631. Preventivno zatienih (to jest zatienih na rok od tri odnosno est godina) bilo je ukupno 1267, od toga pojedinanih nepokretnih kulturnih dobara i grupa kulturnih dobara (ukljuujui cjeline) bilo je 888, a pokretnih i grupa pokretnih 379. Na Listu kulturnih dobara od nacionalnoga znaenja izdvojena su ukupno 42 kulturna dobra: 33 nepokretna (30 pojedinanih, 2 kulturno-povijesne cjeline i 1 arheoloki lokalitet) te 9 pokretnih pojedinanih kulturnih dobara. Ministarstvo kulture RH zadueno je za ouvanje kulturne batine u cjelini, a to znai i za odreivanje okvira za njezino odrivo koritenje. Kljuna je uloga slube za zatitu kulturne batine, njena djelotvornost, uinkovitost i dostupnost individualnim i institucionalnim inicijativama, sposobnost prilagoavanja novim mogunostima financiranja, angairanost u uspostavi i primjeni transparentnih standarda te uspjenost u pripremi i kandidiranju projekata za meunarodne i domae izvore financiranja. Vaan preduvjet za zatitu, ouvanje i koritenje kulturne batine jest uinkovit sustav registracije i informatizacije kulturne batine. Sustav registracije treba imati cjelovit, sveobuhvatan, transparentan te strunjacima, javnosti i investitorima dostupan sredinji upisnik kulturnih dobara. Informatizacija treba osigurati brzo, efikasno i kvalitetno planiranje i odreivanje prioriteta u financiranju zatite i ouvanja uz istodobno utvrivanje uvjeta namjene i mogunosti koritenja svake pojedine kategorije kulturne batine. Odrivo koritenje kulturne batine moe se nadzirati i poticati politikom koncesija, licencija u restauratorsko-konzervatorskoj djelatnosti, inspekcijskom kontrolom i drugo te odreenim poticajima kvalitetnom privatnom poduzetnitvu kroz programe dravnih i drugih tijela, financijskih institucija i ulagaa. Odrivo koritenje kulturne batine moe se usmjeravati i kroz prilagodbe same slube za zatitu batine s ciljem upravljanja odrivim razvojem. Bogatstvo, brojnost i raznolikost kulturne batine te njezino stanje zahtijevaju dodatno financiranje iz meunarodnih i privatnih izvora kao i koritenje zakonskih mogunosti za osiguravanje sredstava preko intelektualnog vlasnitva i kazni za oteivanje kulturne batine. Proces pozicioniranja kulturne batine u odrivom gospodarskom razvoju tee u okviru normi Europske unije i meunarodnih konvencija, Ministarstva kulture, tijela dravne uprave, jedinica lokalne samouprave, civilnog drutva i privatnih vlasnika koje dijeli tek korak da postanu poduzetnici. Koordiniranje sustava, od fondova i direktiva EU-a, preko odgovarajueg ukljuivanja jedinica lokalne samouprave i privatnih interesa, uz stalno bdijenje nad zatitom kulturne batine, kljuan je zalog provedbe Strategije. Osim namicanja financijskih sredstava, potrebno je znanje i vjetine, interese i opredijeljenost kljunih nositelja i svih zainteresiranih za odrivi razvoj kulturne batine povezati i ujediniti kroz definiranje ciljeva, mjera i projekata te osigurati provedbu. Tako se istodobno postiu zatita kulturne batine i gospodarske i druge koristi.

5

2. ZATO STRATEGIJA Strategija ouvanja, zatite i odrivog gospodarskog koritenja kulturne batine Republike Hrvatske za razdoblje 2011.2015. temeljni je dokument koji odreuje dugorone ciljeve i smjernice ouvanja, zatite i koritenja kulturne batine te naine njihove provedbe u skladu s odrivim razvojem Republike Hrvatske. Strategijom, koja je uobiajen plansko-programski postupak/sredstvo, eli se postii uinkovitije i uspjenije upravljanje zatitom i ouvanjem kulturne batine, i istodobno potaknuti i osnaiti gospodarsko koritenje razvojnih potencijala te batine. Strategija je izraena u skladu s postupkom i standardima koji se primjenjuju u Europskoj uniji. Ciljevi su Strategije sljedei: Stvoriti sveobuhvatnu osnovu za koritenje kulturne batine kao razvojnog resursa u skladu sa smjernicama razvoja kulture i zatite kulturne batine te regionalnog razvoja i gospodarskog razvoja u cjelini, kao i sa standardima EU-a te meunarodnih institucija. Osigurati pouzdan institucionalni i programski temelj koji jami uvjete za identificiranje, pripremu i kandidiranje projekata za sredstva dravnih institucija Republike Hrvatske, fondova EU-a i meunarodnih institucija te drugih izvora financiranja. Razviti i osnaiti sposobnosti i vjetine strunjaka u Ministarstvu kulture i drugim tijelima dravne uprave i organizacijama, te strunjaka i nositelja razvoja u podrunoj i lokalnoj samoupravi za uspjeno pripremanje i upravljanje projektima odrivog koritenja kulturne batine. Jaati partnerstvo (sudjelovanje javnosti) i informirati strunu i iru javnost o vanosti kulturne batine kao razvojnog resursa i mogunostima njezina gospodarskog koritenja u skladu s naelima i praksom odrivog razvoja.

3. INSTITUCIONALNA OSNOVA Institucionalnu osnovu izrade Strategije ine strateke smjernice i zakoni Republike Hrvatske. Glavne strateke smjernice sadrane su u sljedeim stratekim dokumentima: Strategija Vladinih programa za razdoblje 2010.2012., Strateki okvir razvoja 2006.2015., Stratateki plan Ministarstva kulture 2010.2012., Strategija razvoja arhivske slube u Republici Hrvatskoj, Strategija razvoja kulturnog turizma, Strategija razvoja hrvatskog turizma do 2010. godine, Strategija regionalnog razvoja Republike Hrvatske te Operativni program za regionalnu konkurentnost, Operativni program za prekograninu suradnju IPA (Instrument za pretpristupnu pomo EU-a). Zakonsku osnovu ine zakoni, podzakonski propisi i konvencije: Zakon o zatiti i ouvanju kulturnih dobara, pravilnici kojima se ureuju zatita i ouvanje kulturnih dobara i drugi zakoni (npr. zakoni o muzejima, arhivskoj grai, knjinicama i dr.) te meunarodne konvencije koje je Republika Hrvatska ratificirala.

6

4. NAELA Strategija polazi od sljedeih osnovnih naela: Republika Hrvatska svjesna je da sveukupna kulturna batina predstavlja njezinu temeljnu vrijednost i da je jedan od glavnih resursa za daljnji razvitak. Cilj je Republike Hrvatske zatititi, ouvati i unaprijediti zatitu kulturne batine te potaknuti i razvijati njezino koritenje na odriv nain. Republika Hrvatska razvijat e sve prikladne mjere utvrivanja, ouvanja i unapreivanja zatite kulturne batine i njezina koritenja na odriv nain. Nacionalno zakonodavstvo osigurat e ugraivanje mjera za odrivo koritenje kulturne batine u regulativu za sve gospodarske djelatnosti koje koriste ili imaju utjecaj na kulturna dobra i kulturnu batinu. Nacionalno zakonodavstvo osigurat e mjere za poticanje razvoja poduzetnitva utemeljenog na kulturnoj batini koje su u suglasju s mjerama njezine zatite i ouvanja te u potpunosti potuju naela odrivog razvoja. Republika Hrvatska sustavno e iriti nastojanja u zatiti kulturne batine s nacionalne na regionalnu i lokalnu razinu te razvijati suradnju i partnerstvo. Republika Hrvatska e nastojanja u zatiti kulturne batine stalno usklaivati s odgovarajuim meunarodnim aktivnostima, imajui u vidu injenicu da je nacionalna kulturna batina jedinstven i nenadoknadiv dio sveukupne globalne batine i raznolikosti. Republika Hrvatska nastavit e poduzimati sve potrebne aktivnosti koje vode potpunoj provedbi meunarodnih konvencija meunarodnih organizacija, direktiva i uredbi EU-a kojima se ureuje podruje kulturne batine.

7

II. ANALIZA STANJA 1. UVOD Analiza stanja u odrivom koritenju kulturne batine provedena je s dva aspekta. Prvi se odnosi na zatitu i ouvanje kulturne batine koji pravno, institucionalno i organizacijski ine sustav na nacionalnoj razini. Analizira se kako se taj sustav odnosi prema gospodarskom koritenju kulturne batine. Struktura analize uglavnom slijedi strukturu kulturne batine i kulturnih dobara koju odreuju zakonski propisi (Zakon o zatiti i ouvanju kulturnih dobara). Drugi aspekt odnosi se na gospodarsko koritenje kulturne batine, koje meutim nije kao zasebno podruje ili sektor strukturirano ni sistematizirano u gospodarskom sustavu. Stoga se analiza usmjerava na izabrane kljune gospodarske aktivnosti koje se temelje na kulturnoj batini, i to ponajprije na kulturni turizam i poduzetnitvo utemeljeno na kulturnoj batini. Takav pristup u analizi stanja odabran je zato to u dosadanjoj praksi zatita i ouvanje kulturne batine funkcioniraju uglavnom kao zasebne cjeline koje nisu ni konceptualno (pa stoga ni kroz druge javne politike) ni institucionalno, a ni organizacijski dovoljno povezane s gospodarskim koritenjem kulturne batine. 2. MATERIJALNA KULTURNA BATINA 2.1. Nepokretna kulturna batina 2.1.1. Graditeljska batina Obiljeja stanja Graditeljsku batinu s utvrenim svojstvom kulturnog dobra ine pojedinane graevine, kompleksi graevina i kulturno-povijesne cjeline. Ona moe biti cjelovito ili dijelom sauvana. Prema kriteriju uspostavljene zatite moe biti preventivno ili trajno zatiena i kao takva upisuje se na Listu zatienih kulturnih dobara Registra kulturnih dobara Republike Hrvatske. U Registru je ukupno upisano 4930 trajno i 564 preventivno zatiena dobra graditeljske batine. Od ukupnog broja upisanih 361 je trajno i 40 preventivno zatienih kulturno-povijesnih cjelina. Pojedinane graevine ili kompleksi graevina imaju izrazit povijesni, umjetniki, znanstveni, drutveni ili tehniki znaaj. To su: Civilne graevine i kompleksi: stambene graevine, graevine javne namjene, zanatske i industrijske, inenjerske, komunalne graevine i komunalni sustavi, poslovne i graevine poljoprivrednog gospodarstva. Vojne graevine i kompleksi: fortifikacijski kompleksi, utvrde, baterije, uporita, vojne nastambe, spremita oruja, straarnice, zapovjedna mjesta. Sakralne graevine i kompleksi: graevine za vjerske potrebe (crkve, hramovi, sinagoge), redovniki kompleksi (samostani i manastiri), kalvarije, poklonci, pilovi.

8

Memorijalne graevine i kompleksi: graevine povezane s povijesnim ili kulturnopovijesnim dogaajima i linostima, grobne i pogrebne graevine, spomen-ploe. Urbana oprema: arhitektonsko-skulpturalne graevine, javna plastika. Kulturno-povijesne cjeline jedinstvene su skupine gradskih ili seoskih graevina koje imaju izrazitu povijesnu, arheoloku, umjetniku, znanstvenu, drutvenu ili tehniku vanost, a meusobno su dovoljno povezane da nose prostorno prepoznatljiva obiljeja. To su: Povijesna naselja i dijelovi naselja: urbane i poluurbane cjeline, gradska sredita, seoske cjeline, ljeilini i bolniki kompleksi, povijesna parcelacija, dijelovi naselja (povijesne gradske etvrti, trgovi, ambijenti, ulice, blokovi). Povijesno-memorijalna podruja: mjesta povijesnih dogaanja, spomen-parkovi, mjesta masovnih stradanja, groblja, legendarna podruja i mjesta. Graditeljska batina vaan je dio ukupnog kulturnog fonda, koji je sa svojim kulturnopovijesnim znaenjem sastavni dio ovjekova okolia. Zatita i ouvanje graditeljske batine obveza je utemeljena na zakonskim odredbama, kao i na osjeaju odgovornosti svake zajednice da svoja kulturna dobra njeguje i uva. Ministarstvo kulture zatitu graditeljske batine provodi kroz Upravu za zatitu kulturne batine s mreom konzervatorskih odjela. Graditeljska kulturna batina izloena je trajnim utjecajima i pritiscima modernizacije te je zbog svoje materijalne strukture osobito osjetljiva i sklona propadanju. Porazan je zakljuak da je degradacija dijela graditeljske batine dosegnula takve razmjere da se moe govoriti o ugroenosti mnogih kulturno-povijesnih cjelina, pa i pojedinanih kulturnih dobara. Takvom stanju pridonijeli su: ratna razaranja, nebriga i neodravanje, nedostatna financijska sredstva, nerijeeni imovinsko-pravni odnosi, nepotivanje zakonskih propisa i neprimjenjivanje sankcija, nedovoljna svijest o vrijednosti batine. Osobito je teko stanje graditeljske batine u seoskim cjelinama i malim povijesnim gradovima u kojima su graevine bez namjene. Graditeljsku batinu ugroavaju i neodgovarajui graevinski zahvati, koji ne uvaavaju konzervatorske uvjete i esto se izvode bez struno verificirane konzervatorske i tehnike dokumentacije. Procesi globalizacije i dubokih preobrazbi u drutvu uvelike utjeu na povijesne seoske cjeline, koje su u nedavnoj povijesti imale dvosmjeran ivotni tijek: u 20. stoljeu zbog migracije iz sela u gradove neka su sela opustjela i graevine su preputene zubu vremena. U novije se vrijeme s trendom etnoturizma ta naselja pokuavaju oiviti, no zbog nedovoljnog poznavanja karakteristinih obiljeja graditeljske etnobatine ishod je esto neprimjerena obnova. Osobito su ugroeni srednjovjekovni stari gradovi (burgovi, kateli), najvie zbog poloaja, tee pristupanosti i slabe dokumentiranosti. Vano je stoga osobitu pozornost obratiti graditeljskoj batini povijesnih cjelina izvan naseljenih prostora i osmisliti za njih odgovarajue programe i sadraje. Sakralne graevine i kompleksi uglavnom imaju namjenu, pa je ulaganje u njihovo odravanje kontinuirano. Potekoe nastaju pri njihovoj gospodarskoj valorizaciji jer vlasnik nije voljan otvoriti sakralna dobra javnosti. upne crkve u funkciji u boljem su stanju, a crkve i kapele izvan funkcije u loijem. Dobri rezultati u zatiti i ouvanju graditeljske batine postignuti su ondje gdje se pri istraivanju, neposrednim zahvatima na graevinama, izradi i pronalaenju najprikladnijih rjeenja kao i upravljanju batinom ukljuio iri broj sudionika od struke, iz lokalne zajednice i civilnog drutva. Uspjesi u zatiti i ouvanju dobar su pokazatelj porasta svijesti o vrijednostima batine. 9

Problemi odrivog koritenja graditeljske batine Nedovoljna usklaenost regulative iz podruja zatite kulturnih dobara i prostornog planiranja i gradnje utjee na razmimoilaenje interesa tih podruja. Nezadovoljavajue graevno stanje graditeljske batine; zaputenost, neodravanje, ruevnost. Znatan broj nerijeenih imovinsko-pravnih i vlasnikih odnosa (neaurirane gruntovnice i katastri). Nedovoljni struni kapaciteti za izradu konzervatorskih studija i podloga za graevinsku sanaciju povijesnih graevina, obnovu urbanih i seoskih cjelina te izradu programa gospodarskog koritenja. Nedostatnost prostorno-planske regulative i nepostojanje odgovarajueg prostornoplanskog dokumenta za planiranje obnove i odrivog razvitka povijesnih urbanih ili seoskih cjelina (konzervatorsko-urbanistiki plan). Nedostatak strunog profila konzervatora (urbanista i arhitekata) u konzervatorskim odjelima, koji bi sudjelovali na svim razinama prostornog i urbanistikog planiranja. Tako bi se izbjegle one odredbe u prostornim planovima koje nepovoljno utjeu na odravanje, koritenje ili prezentaciju kulturnog dobra. Nedovoljno razraena metodologija i postupci za izradu konzervatorske i tehnike dokumentacije za obnovu uzrok je prespore i neodgovarajue obnove, kojom se spomenika svojstva umanjuju. Nedovoljna sustavna informatizacija i aktualizirano praenje podataka o graditeljskoj batini poglavito u inventarizaciji: izradi arhitektonske dokumentacije (snimke postojeeg stanja povijesnih graevina u urbanim i seoskim cjelinama), statistici te analitikoj obradi podataka to utjee na cjelovitost slike o kulturnom dobru, a posredno i na mogunosti njegova koritenja. Neprecizno definirani kriteriji za izdavanja licenci za rad na graditeljskoj batini. Nepostojanje modela upravljanja kulturnom batinom zbog ega nema njihova sustavnog odravanja i koritenja (npr. za razvoj kulturnog i ostalih selektivnih oblika turizma). Nedovoljna senzibiliziranost za kulturnu batinu u lokalnim zajednicama utjee na neadekvatno koritenje kulturne batine kao gospodarskog resursa. Nepostojanje stimulativnih mjera za ulaganje u obnovu graditeljske batine (porezna politika, subvencije, olakice) utjee na nedostatak motivacije za ulaganje u kulturna dobra privatnih vlasnika, kojima se zbog vie cijene obnova ekonomski ne isplati. Nedovoljno uspostavljeni mehanizmi koritenja sredstava prikupljenih koritenjem kulturne batine u njezinu obnovu i odravanje (spomenika renta i sredstva od koritenja ne ulau se u cijelosti ponovno u graditeljsku batinu) na razini lokalne samouprave. Nedostatnost kriterija za postupke valorizacije kulturnih dobara nacionalnog, regionalnog i lokalnog znaaja. Nedovoljno iskustvo o koritenju graditeljske batine putem koncesije. Nedostatna sustavna promocija vanosti i vrijednosti kulturnih dobara te mogunosti njihova ukljuenja u gospodarske tokove sredine u kojoj se nalaze. Geografska neravnomjernost koritenja graditeljske batine (u nekim primorskim regijama s razvijenim turizmom biljei se prevelika iskoritenost pojedinih dijelova graditeljske i ukupne kulturne batine, a u regijama sjeverne Hrvatske, na primjer, njihova znatno manja iskoritenost).

10

Potrebe radi unapreenja odrivog koritenja graditeljske batine Izraditi strateke smjernice i planove djelovanja u svrhu obnove i odrivog koritenja pojedinih vrsta kulturnih dobara: malih povijesnih gradova, etnolokih podruja i tradicijske arhitekture, dvoraca i ljetnikovaca, vojnih graevina srednjovjekovnih gradova, povijesne industrijske arhitekture i drugih karakteristinih vrsta graditeljske batine. Unaprijediti i dopuniti pravni sustav zatite kulturne batine poboljanjem zakonskih okvira i uspostavljanjem kompatibilnosti propisa s ostalim sektorima koji utjeu na ouvanje kulturnih dobara kako bi se stvorila osnova za odrivo koritenje graditeljske batine. Unaprijediti sustav za izradu konzervatorskih studija i podloga, dokumentiranja i praenja stanja, izrade planova i programa koritenja i upravljanja kulturnim dobrima. Donijeti planove upravljanja graditeljskom batinom (starim gradovima, malim povijesnim gradovima, dvorcima, industrijskom batinom i ostalim vrstama). Poboljati primjenu standarda vezanih uz sadraj i nain izrade strune konzervatorske dokumentacije: konzervatorskih studija za povijesne graevine i konzervatorskih podloga za prostorno-plansku dokumentaciju te propisati obvezu njihove primjene. Uspostaviti kriterije za valoriziranje kulturnih dobara nacionalnog, regionalnog i lokalnog znaaja za sve vrste kulturnih dobara. Uspostaviti sustave i standarde evidencije i inventarizacije kulturnih dobara uz kontinuirano istraivanje, dokumentiranje, vrednovanje i praenje stanja kulturnih dobara te izraditi prioritete za obnovu najvrednijih i najugroenijih kulturnih dobara kako bi se privuklo potencijalno trite. Urediti imovinsko-pravni status kulturnih dobara i/ili ee koristiti institut privremenog skrbnitva radi nunih zatitnih radova na devastiranom kulturnom dobru kako bi se ono ouvalo, a posredno i koristilo u gospodarskom smislu. Poticati integralan pristup i stalnu suradnju strunjaka u sklopu programa odrivog koritenja i ouvanja s prostornim planerima, arhitektima, ekonomistima, strunjacima iz podruja turizma itd. kako bi se postigla sinergija potrebna za pravilno gospodarsko koritenje graditeljske batine. Poticati revitalizaciju kulturnih dobara uvoenjem povijesnih namjena ili prihvatljivih novih sadraja kako bi kulturno dobro aktivno sudjelovalo u ivotu lokalne zajednice (posebice kulturna dobra koja bi uz razmjerno skromnija ulaganja u ureenje okolia, postavljanje info-panoa i popratnih, konzervatorski prihvatljivih sadraja, privlaila posjetitelje). Poticati odgojno-obrazovne, ekoloke i turistike aktivnosti mjesnog stanovnitva radi jaanja svijesti o potrebi ouvanja kulturne batine i njezina gospodarskog koritenja. Teiti uspostavi uravnoteenih odnosa izmeu izvornih oblika graditeljske batine i suvremenih graditeljskih pojava (uz strogu kontrolu i selektivnu primjenu novih materijala i konstrukcija) kako bi se ouvala autohtonost krajolika potrebna za privlaenje tzv. kulturnih turista. Obrazovati strunjake za rad na ouvanju graditeljske batine, organizirati struna usavravanja djelatnika konzervatorskih odjela radi primjerenog ostvarivanja programa zatite i ouvanja kulturne batine te njezina odrivog koritenja.

11

2.1.2. Arheoloka batina (kopnena i podvodna) Obiljeja stanja Topografija arheoloke batine Hrvatske do sada nije izraena i objavljena za podruje cijele drave, a budui da veina lokaliteta nije vidljiva golim okom, taj e broj ak i za pojedina podruja na kojima je topografija utvrena teko ikada biti konaan. Lokaliteti se esto otkrivaju tek tijekom graevinskih radova, a u sluaju podvonih nalazia i tijekom rekreativnih ronjenja, a stupanj njihove ouvanosti varira do intaktnih do teko oteenih. Unato tome, vanost arheolokih lokaliteta neupitna je za hrvatsku i svjetsku kulturu i znanost. Hrvatski arheoloki lokaliteti nalaze se na popisu svjetske batine ili su prepoznati u europskim okvirima i projektima kao lokaliteti koji su snano utjecali na povijest civilizacije u razdoblju prapovijesti i antike, a posljednjih godina tu su i oni iz srednjovjekovnog i novovjekovnog razdoblja. Te su injenice ugraene u sustav zatite arheoloke batine u Hrvatskoj. Zatita i ouvanje arheoloke batine provodi se kroz Upravu za zatitu kulturne batine Ministarstva kulture i njenu mreu konzervatorskih odjela te Upravu za arhivsku djelatnost i arheoloku batinu Ministarstva kulture. Arheolokim istraivanjima u Hrvatskoj se bavi deset institucija iskljuivo arheolokog profila, kojima je osnovna djelatnost znanstveni i studijski rad (est arheolokih muzeja, jedan institut, dva odjela pri fakultetima u Zagrebu i Zadru te jedan odjel u Hrvatskoj akademiji znanosti i umjetnosti). Dio arheologa koji se takoer bavi istraivanjima zaposlen je u muzejskim ustanovama koje prema vrsti grae pripadaju muzejima opeg tipa. Istraivanjima se bavi i nekoliko privatnih arheolokih tvrtki, koje su tehniki i kadrovski opremljene za poslove arheolokih istraivanja, a njihov rad uglavnom je usmjeren na zatitna arheoloka iskopavanja. Restauratorska djelatnost, kao i sama arheoloka istraivanja provode se u sklopu javne ustanove Hrvatski restauratorski zavod (HRZ), koja u svojem sastavu ima Slubu za arheoloku batinu s tri odjela (Odjel za kopnenu arheologiju, Odjel za podvodnu arheologiju te Odjel za restauriranje kopnenih arheolokih nalaza). Zbog posebnih zahtjeva i velikog broja podvodnih arheolokih nalazita, u Zadru je osnovan Meunarodni centar za podvodnu arheologiju (koji je proglaen regionalnim centrom II. kategorije pod pokroviteljstvom UNESCO-a). Na poslovima zatite podvodnih lokaliteta Centar usko surauje s HRZ-om. Restauratorskim poslovima bave se i pojedini muzeji koji u u svojm sastavu imaju i restauratorske radionice. Restauracijom arheoloke grae takoer se bavi i nekoliko ovlatenih restauratora privatnika. Iako planska i sustavna edukacija kadrova za poslove zatite i ouvanja arheoloke batine ne postoji, a za radove konzervacije i restauracije samo je djelomice obuhvaena programima visokokolskog obrazovanja, s obzirom na dugogodinje iskustvo institucija u obavljanju tih poslova postojee se stanje moe ocijeniti prihvatljivim. Sadanje stanje strune ekipiranosti i kompetentnosti za poslove arheolokih istraivanja takoer se moe ocijeniti prihvatljivim. Informacijsko-komunikacijska tehnologija (ICT) u institucijama koje se bave zatitom i ouvanjem kulturnih dobara nije na zadovoljavajuoj razini. Osobito nedostaje oprema za dijagnostiku fizikog stanja i utvrivanje uzroka propadanja arheolokih dobara. ICT oprema institucija i tvrtki koje se bave istraivanjem lokaliteta na zadovoljavajuoj je razini. Samo nekoliko istraenih kopnenih lokaliteta ima najnunije preduvjete i infrastrukturu za prihvat veeg broja posjetitelja (turista), a popratni su sadraji uglavnom svedeni na jednu manifestaciju godinje. Postoji nekoliko prijedloga za arheoloke parkove na otvorenom, no zbog nedostatka novanih sredstava detaljna se razrada programa i njihova realizacija rijetko ostvaruje.

12

Zatitnim konstrukcijama pokriveno je tek devet antikih lokaliteta u podmorju, koji su dostupni za javnost. Da bi taj broj bio vei, Ministarstvo kulture RH kontinuirano provodi projekte zatite tih vrijednih nalazita. Za trideset jedan podvodni arheoloki lokalitet/zonu postoji program obavljanja podvodnih aktivnosti (dvadeset jedan pripada arheolokim razdobljima, a ostali su novovjekovni), a doputenje za obavljanje izdaje se za petogodinje razdoblje (trenutano je na snazi program za razdoblje od 2009. do 2013.). Postoji vie idejnih prijedloga za realiziranje podvodnih arheoparkova i podvodnih itinerera za turistiko, struno i edukacijsko koritenje. Nepokretna arheoloka batina (arheoloke zone i lokaliteti te pojedinani arheoloki spomenici) koristi se na razliite naine, no svima je zajedniki nizak intenzitet koritenja, odnosno niska dostignuta razina iskoristivosti ukupnog potencijala. Uz rijetke iznimke, prevladava pasivno' koritenje lokaliteta i spomenika u obliku ambijentalno-estetskih modifikatora prostora, s pretpostavljenom turistiko-edukativnom ulogom koja je u veini sluajeva manjkava i slaba dosega. I dok se u pogledu broja posjetitelja uoava nedvojben napredak sa sve veim brojem prezentiranih lokaliteta, kvalitativni su pomaci nezadovoljavajui jer jo nije ni priblino zaivjela sprega zatite i gospodarskog koritenja batine. Ta dva sektora kreu se zasebnim i nerijetko suprotnim smjerovima. Sustavnom skrbi za zatitu, ouvanje i prezentaciju nepokretne arheoloke batine, batinske institucije stvaraju uvjete za gospodarsko koritenje tih dobara, no svojim poslanjem, kao i unutarnjim ustrojstvom i profilom djelatnika uglavnom staju na toj razini. Karakter institucija koje skrbe i upravljaju nepokretnom arheolokom batinom (npr. muzeja) kao neprofitnih organizacija, uz nenaviklost, neosposobljenost (pravna regulativa, upravljanje i organizacija, ljudski potencijali, infrastruktura) za alternativne oblike koritenja arheolokih resursa, meu najveim je preprekama za poboljanje i poveanje odrivog koritenja nepokretne arheoloke batine. Od nekoliko desetaka arheolokih lokaliteta koji su u veem ili manjem obujmu prezentirani i dostupni javnosti, rijetki nude vie od voenog posjeta. Iako se broj manifestacija vezanih uz pojedine arheoloke lokalitete poveao, rije je iskljuivo o jednokratnim (godinjim) dogaanjima, a ne o sadrajima koji trajno poveavaju atraktivnost dobra. Potencijali koritenja mogu se iskazati ne samo podacima o broju i znaaju elemenata arheoloke batine, nego i razmatranjem raznorodnih oblika i naina koritenja, od neizravnih (npr. koritenje spomenika u promidbenim aktivnostima) do izravnih, poput razgledavanja, organizacije turistikih posjeta i programa, mogunosti sudjelovanja u aktivnostima vezanim uz arheoloke lokalitete, razvoja arheolokih parkova itd. Gospodarski sektor slabo je zainteresiran za razvoj novih poduzetnikih programa i ulaganja, osobito onih iz podruja kulturnih industrija, temeljenih na arheolokoj batini. Primjerice, kada je rije o koncesijama za koritenje nepokretnih kulturnih dobara, one su vie usmjerene na iskoritavanje njihova poloaja ili ambijenta koji nude (npr. kao ugostiteljski objekti), nego na turistiko-edukativno oplemenjivanje i davanje dodane vrijednosti lokalitetima batine. Problemi odrivog koritenja arheoloke batine Nepostojanje baze podataka (arheoloke topografije) o arheolokim lokalitetima (kopnenim i podvodnim) za cijelo podruje Republike Hrvatske. Nedostatak strunog kadra i sredstava za akcije prikupljanja podataka o podvodnoj arheolokoj batini (povrina teritorijalnog mora 50% je vea od kopna RH). Neodgovarajua infrastrukturna opremljenost kopnenih arheolokih lokaliteta. Nedovoljna razgranatost infrastrukture za prihvat zainteresiranih posjetitelja podvodne arheoloke batine te nedovoljna prezentiranost u muzejskim uvjetima.

13

Nesreeni imovinsko-pravni odnosi vezani uz nekretnine kao zapreka sustavnom planiranju namjene lokaliteta (nesreene zemljine knjige). Razliiti interesi vlasnika pojedinih dijelova istog lokaliteta esto su u sukobu s planiranom namjenom lokaliteta (ostvarenje naknade radi ogranienja prava vlasnitva na kulturnom dobru, koritenje i prodaja zemljita itd.). Nedefinirani obrazovni profili i vjetine potrebne za gospodarsko koritenje arheoloke batine. Premalo planova upravljanja arheolokim lokalitetima, kopnenim i podvodnim, koji sadravaju konzervatorsku komponentu i odrivo koritenje (kulturni turizam, poduzetnitvo utemeljeno na arheolokoj batini, kulturne industrije i dr.). Niska razina svijesti graana, lokalne i podrune samouprave te obrazovnih ustanova o vrijednosti arheoloke batine kao nositelja identiteta, prepoznatljivosti, osjeaja pripadnosti i potencijala za odrivo koritenje. Manjkavost podataka o arheolokoj batini u prostornim planovima svih razina, kao i u studijama utjecaja na okoli, to onemoguuje planiranje i kontrolu zatite te koritenje batine. Kolizija zatite s razvojnim programima drugih sektora (npr. gospodarstvo, zatita okolia, promet, prostorno ureenje) to onemoguuje uinkovitu zatitu, a time i koritenje kulturne batine. Nedostatak ICT opreme, koja slui za primarnu dijagnostiku fizikog stanja i uzroka propadanja arheolokih dobara. Nunost angairanja vanjskih suradnika znatno poskupljuje dovoenje kulturnih dobara u stanje pogodno za gospodarsko koritenje. Potrebe radi unapreenja odrivog koritenja arheoloke batine Sustavno graditi bazu podataka kopnenih i podvornih arheolokih lokaliteta i ukljuiti je u bazu podataka kulturne batine RH. Definirati obrazovne profile i vjetine, odnosno kadrovske strukture kojima bi osnovni posao bilo gospodarsko koritenje kopnene i podvodne arheoloke batine (uz poznavanje naela ouvanja arheoloke batine). Izraditi planove upravljanja arheolokom batinom (lokalitetima/parkovima). Osigurati sudjelovanje konzervatora u svim fazama izrade projekata i planova upravljanja arheolokom batinom. Provoditi strateko planiranje i selektivnu pripremu (od resursa do atrakcije) podvodne kulturne batine za odrivo koritenje. Omoguiti sudjelovanje svih subjekata koji svojim radom utjeu na pripremu i razradu projekata s gospodarskim (osobito turistikim), kulturnim i obrazovnim potencijalom (sluba zatite, lokalna i regionalna samouprava, turistike zajednice). Ukljuiti vie subjekata (sluba zatite, lokalna i regionalna samouprava, turistike zajednice) u aktivnosti promicanja odrivog koritenja arheoloke batine kao razvojnog resursa regija i itave RH.

14

2.1.3. Kulturni krajolici Obiljeja stanja Kulturni krajolici vrsta su nepokretnog kulturnog dobra koje sadrava povijesno karakteristine strukture to svjedoe o ovjekovoj nazonosti u prostoru, a predstavljaju zajedniko djelo ovjeka i prirode, ilustrirajui razvitak zajednice i pripadajueg teritorija kroz povijest. Republika Hrvatska posjeduje karakteristine tipove kulturnih krajolika, koji su vana sastavnica i nositelj njezina prostornog identiteta. Na razmjerno malom teritoriju raznolikih geomorfolokih i mikroklimatskih obiljeja, povijesnim razvitkom stvoreni su razliiti tipovi kulturnih krajolika usporedivi s europskim regijama mediteranskih i srednjoeuropskih zemalja. Prema vrstama prisutni su: namjerno oblikovani (parkovi, perivoji, vrtovi, planski oblikovana urbana podruja, industrijski, turistiki, rekreacijski i slini), organski razvijeni (ruralni, urbani, morski) i asocijativni kulturni krajolici. Kao ivotno okruenje krajolici podlijeu promjenama, esto se unitavaju zbog drutvenih i tehnolokih promjena, irenja gradova i ostalih oblika gradnje, ali i zaputanja te neodgovarajueg koritenja. U mnogim podrujima Hrvatske postoje povijesni kulturni krajolici u kojima su jo ouvani tradicionalni prostorni odnosi, povijesni uzorci i nain koritenja (ruralni krajolici Lonjskog polja, umberka, sredinje Istre, krakih polja Dinarida, Gorskog kotara, doline Neretve, pojedinih dijelova obalnog podruja, puinskih otoka i dr). Potencijali kulturnih krajolika jo nisu valorizirani u smislu gospodarskog koritenja.Stoga su zaputeni i slabo iskoriteni (osobito u smislu ekoloke poljoprivrede, ekolokog i kulturnog turizma, poduzetnitva itd.). Aktom preventivne zatite kulturnog dobra do sada je u Hrvatskoj zatieno tek jedno podruje kulturnog krajolika: umberak Samoborsko gorje Pljeiviko prigorje. Krajolici Hrvatske doivljavaju u posljednjim desetljeima bitne promjene uvjetovane politikim, gospodarskim, socijalnim i vlasnikim zahtjevima, uglavnom u obliku procvata gradnje bez odgovarajue strune i prostorno-planerske podrke, a posljedica je degradacija krajobraznih vrijednosti. Problemi kulturnih krajolika u odrivom koritenju kulturne batine Nedostatano sudjelovanje struke u postupcima prepoznavanja, vrednovanja i zatite kulturnih krajolika vrednovanje na itavom teritoriju RH, osobito u priobalju. Nedovoljno strunjaka za i gospodarsko koritenje kulturnih krajolika. Neusklaenost zakonskih propisa sa sustavom prostornog planiranja u podruju zatite i upravljanja kulturnim krajolicima utjee na promjene u krajoliku i gubitak njihove kvalitete i obiljeja, osobito u obalnom pojasu i na otocima. Gubitak karakteristinih krajobraznih obiljeja zbog prekomjerne gradnje i irenja graevinskih zona. Demografsko i gospodarsko nazadovanje pojedinih podruja u kojima su ouvana tradicionalna obiljeja povijesnog ruralnog krajolika, primjerice na planinskim podrujima i otocima (umberak, Pounje, Lika, Gorski kotar, Zagora, otoci i sl.) onemoguava odgovarajue koritenje potencijala krajolika za gospodarsko koritenje. Nedovoljna prepoznatljivost i valorizacija urbanih krajolika malih povijesnih gradova, osobito u obalnom pojasu, koji imaju velik potencijal za razvitak kulturnog i ostalih oblika selektivnog turizma. Nepostojanje strune ustanove koja bi se bavila problematikom kulturnih krajolika, od dokumentiranja do izrade programa koritenja i upravljanja te praenja stanja.

15

Manjak strunog znanja u procesu planiranja o vrijednostima i potrebi ouvanja i odrivog koritenja kulturnih krajolika. Nizak stupanj svijesti lokalne zajednice o vrijednostima vlastita krajolika.

Potrebe kulturnih krajolika u odrivom razvoju kulturne batine Uspostaviti ravnoteu planiranih aktivnosti s kulturnim i prirodnim resursima krajolika radi njegova odrivog razvitka i kvalitetnijeg koritenja. Uspostaviti strune metode identifikacije i inventarizacije te kriterije vrednovanja kulturnih krajolika radi donoenja rjeenja o njihovoj zatiti. Provesti sustavnu identifikaciju, evidenciju i zatitu kulturnih krajolika na podruju RH prema jedinstvenim kriterijima te izraditi baze podataka svih kulturnih krajolika. Ustrojiti strunu ustanovu za identifikaciju, dokumentiranje, vrednovanje, zatitu te izradu programa upravljanja, koritenja i praenja stanja kulturnih krajolika. Uskladiti zakonsku regulativu kojom e se propisati postupci za planiranje i postupanje s kulturnim krajolicima. Provoditi strateko planiranje i selektivnu pripremu (od resursa do atrakcije) za kulturne krajolike, osobito u priobalju, na otocima i planinskim podrujima, za odrivo koritenje. Politiku koritenja i upravljanja krajolicima integrirati u ostale sektore (regionalni razvitak, gospodarstvo, poljoprivreda, turizam, prostorno ureenje i graditeljstvo i ostalo) kako bi se postigla ravnotea potreba. Integrirati postojee podatke i izradu naina i standarda dokumentiranja krajolika u sve vrste prostorno-planske dokumentacije nacionalne, regionalne i lokalne razine, kao i u studije procjene utjecaja na okoli. Uspostaviti procedure za aktivno sudjelovanje dionika (sluba zatite, lokalna i regionalna samouprava, turistike zajednice, graani, investitori...) u donoenju odluka i izradi programa i projekata za koritenje i razvitak kulturnih krajolika s gospodarskim (osobito turistikim), kulturnim i obrazovnim potencijalom. Provoditi programe edukacije stanovnitva i njihova upoznavanja s vrijednostima kulturnog krajolika. Definirati obrazovne profile i vjetine te edukaciju strunjaka za poslove vezane uz ukupnu problematiku zatite s osnovnom zadaom gospodarskog koritenja kulturnih krajolika. Izraditi programe koritenja i upravljanja na temelju potencijala svakog kulturnog krajolika te osigurati sudjelovanje konzervatora u svim fazama izrade projekata i planova upravljanja prostornom batinom kulturnih krajolika. Uspostaviti kontinuiranu suradnju s istraivakim ustanovama, strunim organizacijama i meunarodnim tijelima radi ukljuivanja u zajednike programe i projekte istraivanja, dokumentiranja, izrade programa zatite i odrivog razvitka krajolika. Ukljuiti sve relevantne dionike (sluba zatite kulturne batine, lokalna i regionalna samouprava, turistike zajednice) u aktivnosti promicanja odrivog koritenja krajobrazne batine kao vanog razvojnog resursa pojedine regije i Republike Hrvatske u cjelini.

16

2.2 Pokretna kulturna batina Obiljeja stanja S obzirom na brojnost i raznovrsnost predmeta te sloenost zatite pokretne kulturne batine, analiza stanja sadrava opi pregled o pokretnoj kulturnoj batini te posebna poglavlja o muzejskoj, arhivskoj i knjininoj batini. Pokretna kulturna batina Hrvatske odlikuje se bogatstvom i raznovrsnou, a ine je predmeti koji se nalaze u muzejima, galerijama, knjinicama, arhivima, privatnim zbirkama ili su dio crkvenih inventara. Obuhvaaju prirodoslovnu i arheoloku grau, djela likovnih i primijenjenih umjetnosti, arhivsku grau i dokumente, pisma i rukopise, stare i rijetke knjige, novac, oruje, filmove, kazaline rekvizite, kostime, odjeu, namjetaj, glazbene instrumente, etnografske i druge uporabne predmete. Kulturno naslijee sakralnog karaktera, uz arhitekturu, obuhvaa elemente opreme sakralnog prostora te utenzilije koje su sluile ili slue za obavljanje crkvenog obreda. Crkva je stoljeima poticala donatore i mecene, koji su naruivali i prikupljali umjetnine za opremu crkava angairanjem domaih ili stranih majstora i stoga su one najznaajnija skupina pokretnih kulturnih dobara. Poseban program sustavnog identificiranja, evidentiranja, dokumentiranja i strune obrade pokretnih kulturnih dobara pokrenut je u Hrvatskoj ve 1986. godine. Od tada se taj posao sustavno obavlja suradnjom strunjaka Uprave za zatitu kulturnih dobara sa strunjacima konzervatorskih odjela. Cilj je programa stei uvid u ukupnost predmeta kulturnih dobara te u njihovo stanje radi izrade popisa prioriteta za poduzimanje nunih konzervatorskorestauratorskih radova u svrhu zatite i ouvanja. Uprava za zatitu kulturne batine radi na istraivanju, evidentiranju, valorizaciji, zatiti i ouvanju pokretnih kulturnih dobara. Uprava se prvenstveno bavi inventarizacijom zbirki predmeta u vlasnitvu vjerskih zajednica, a muzejskim i galerijskim zbirkama bave se muzeji i galerije odnosno Muzejski dokumentacijski centar, matini muzeji iz sustava muzeja, a dijelom i Uprava za kulturni razvitak Ministarstva kulture. Problemi odrivog koritenja pokretne kulturne batine Neadekvatan informatiki sustav za evidenciju, inventarizaciju i registraciju pokretnih kulturnih dobara te njihov upis u inventar i Registar kulturne batine Republike Hrvatske. Nepostojanje baze podataka odnosno informatikog programa za evidenciju, inventarizaciju i registraciju pokretnih kulturnih dobara u vlasnitvu vjerskih zajednica i privatnih zbirki te njihova povezanost s programima za muzejsku i arhivsku djelatnost (M ++ i Arhinet). Nepostojanje ujednaene metodologije opisa, evidencije i terminologije za pokretna kulturna dobra. Nedovoljan broj strunjaka za vrednovanje i gospodarsko koritenje pokretnih kulturnih dobara. Necjeloviti pokazatelji stvarnog broja pokretnih kulturnih dobara zbog uglavnom nesustavne inventarizacije i brojnosti predmeta. Nedostatna muzejska prezentacija i javna nedostupnost vrijednih sakralnih i privatnih zbirki, ime se onemoguuje kreiranje poduzetnikih pothvata vezanih uz koritenje (turistika vodstva, popratna dogaanja i sl.).

17

Potrebe radi unapreenja odrivog koritenja pokretne kulturne batine Primjena propisa radi poboljanja upravljanja ljuskim resursima (kadrovsko jaanje, usvaravanje, napredovanje i dr.). Izrada novog sustava informatizacije za evidenciju, inventarizaciju i registraciju pokretnih kulturnih dobara te njihov upis u inventar i Registar kulturnih dobara RH. Izrada metodolokih prirunika, rjenika i tezaurusa za pokretna kulturna dobra Sustavno praenje stanja i uvjeta smjetaja pokretnih kulturnih dobara. Dosljedna primjena propisa iz djelokruga zatite kulturnih dobara, muzejske, arhivske i knjinine djelatnosti. Praenje i evaluacija konzervatorsko-restauratorskih radova na pokretnim kulturnim dobrima kao preduvjet i za odrivo koritenje kulturnih dobara Izrada programa prezentacije vrijednih zbirki javnosti u svrhu odrivog koritenja uz aktivnu ukljuenost lokalne zajednice.

2.2.1. Muzejska batina Obiljeja stanja Muzejsku grau ine civilizacijska, kulturna i prirodna dobra kao dio nacionalne i opeljudske batine. Skupljanje, uvanje i istraivanje tih dobara te njihova struna i znanstvena obrada i sistematizacija u zbirke, trajna zatita, predoivanje javnosti putem stalnih i povremenih izloaba te objavljivanje podataka i spoznaja o njima putem strunih, znanstvenih i drugih obavijesnih sredstava osnovna je djelatnost muzeja. Ministarstvo kulture u proteklih je petnaest godina obnovilo oko 60% muzejskih postava. Od 1998. do danas sudjelovalo je u osnivanju i izgradnji etrnaest novih muzeja. Premda je rije o znaajnim projektima obnove i izgradnje muzeja s velikim ulaganjima, pri pripremi i realizaciji tih projekata nisu istodobno osmiljene mogunosti, utvreni uvjeti i kriteriji za odrivo koritenje ni planirani sveobuhvatni naini gospodarskog koritenja. Uz nekoliko specijaliziranih muzeja koji su namjenski izgraeni u novije vrijeme (Arheoloki muzej Narona, Novigradski lapidarij, Muzej krapinskih neandertalaca u Krapini, Muzej suvremene umjetnosti u Zagrebu te dovretak gradnje Muzeja Vuedolske kulture na lokalitetu Vuedolu), veina je muzeja smjetena u graevinama koja su kulturna dobra a u prolosti su esto imale drugu namjene. Povijesni kontekst takvih zgrada muzeje donekle ograniava u djelovanju i zadovoljavanju suvremenih uvjeta rada (osobito uvanja i zatite grae, izlaganja i komunikacije s publikom), osim ako se zgrade ne obnavljaju prema suvremenim standardima struke, kao u sluaju novoga nacionalnog Muzeja antikog stakla u Zadru, Arheolokog muzeja u Osijeku, Muzeja grada Iloka u obnovljenom dvorcu Odescalchi, Muzeja dvorca Trakoan i dr.) Politika sakupljanja i otkupa-akvizicija muzejske grae muzeja tek je djelomino provedena. Jo treba rijeiti pitanja zatite i koritenja postojeih javnih zbirki muzeja. Izrada liste prioriteta za popune fondova muzeja (politika otkupa), revizija muzejskih fondova i cjelovito inventiranje muzejske grae pridonose i novoj evaluaciji zbirki i odreivanju nove skupljake politike.

18

Informatizacija muzeja odvija se sukladno jedinstvenom informatikom programu za obradu muzejske grae M++ i intenzivna je posljednjih godina. Muzeji digitaliziraju grau i u sklopu nacionalnog programa digitalizacije programa. Od 6.369.650 predmeta u muzejima Hrvatske inventirano je 47% grae u klasinom obliku. Od toga je u bazi podataka M++ njih 12%. Pristup internetu ima vie od 80% muzeja, a mrenu stranicu vie od 70% muzeja. Portal Hrvatski virtualni muzeji sredinje koordinacijske ustanove za muzeje, Muzejskog dokumentacijskog centra, predstavlja sve hrvatske muzeje. Godinje se u muzejima organizira izmeu 800 i 1000 izlobi razliita opsega i vrste te objavi estotinjak tiskanih i elektronikih publikacija, oko 200 plakata te drugih tiskovina i promidbenih materijala. Broj posjeta muzejima posljednjih se godina kree oko 2,5 milijuna (Izvjea hrvatskih muzeja, MDC). Meu najposjeenijima su muzeji smjeteni u zgradama koje su kulturna dobra najvie kategorije. Veliko zanimanje vlada za novootvorene muzeje i one na otvorenome te za arheoloke lokalitete, muzeje na otvorenom in situ. Povremene izlobe posjeenije su od stalnih postava, a na broj posjeta znatno utjee marketing. Manifestacija No muzeja posljednjih je godina iznimno dobro posjeena i medijski dobro popraena. Iznimno je posjeen i Meunarodni dan muzeja, koji se u Hrvatskoj obiljeava vie od etvrt stoljea. Gospodarsko koritenje muzeja esto se kosi s njegovom osnovnom djelatnou (zatita i ouvanje kulturne batine) pri emu gotovo uvijek trpe osnovne muzejske djelatnosti. Primjeri su dobre prakse programa gospodarskog koritenja u Dvoru Trakoan, Muzeju za umjetnost i obrt u Zagrebu, Muzejima Hrvatskoga zagorja i dr. Interdisciplinarni projekt Istraivanje, obnova i revitalizacija kulturne batine Ilok-VukovarVuedol (2005.2011.) zajmom financiraju Vlada Republike Hrvatske i Razvojna banka Vijea Europe, a provedbu koordinira Ministarstvo kulture. Projekt je nov viedisciplinarni program odrivog razvoja u tom prostoru sa zajednikim ciljem razvoja na principu zatite i unapreenja kulturnog krajolika kao sastavnice gospodarskoga projekta i poticanja razvoja ovoga podruja uz cjelovitu obnovu povijesnih graevina za potrebe muzeja i izgradnju novoga muzeja. U projektima koje financira Europska unija danas sudjeluje tek nekoliko muzeja. Problemi odrivog koritenja kulturne batine u muzejima Nepostojanje u najveem broju muzeja temeljnih izjava o poslanju, viziji razvoja, ciljevima, strategijama i akcijskim planovima. Neujednaene sakupljake politike tijekom djelovanja muzeja (posebno kod zaviajnih i gradskih muzeja), stari i zaputeni postavi, kadar koji je prije odreen prvotnom strukom (arheolog, etnolog, povjesniar umjetnosti) nego muzeologijom kao primarnom strukom. Neinventivna interpretacijska razina muzeja: muzej kao uvaonica a ne mjesto komunikacije, razmjene, doivljaja. Nepovezanost muzeja sa svojom okolinom: neprepoznavanje muzeja kao neizostavnog punkta identiteta lokalne zajdnice. Sputanost u koritenju kulturne batine u muzejima zbog pogrene percepcije da su ulaganja u kulturu ulaganja u potronju, a ne u mogunost doprinosa razvojnim projektima. Necjelovita primjena strunih i tehnikih standarda za rad muzeja. 19

Nepotpuna primjena jedinstvenog strunog pristupa u obavljanju muzejske djelatnosti, izgradnje standarda djelatnosti, promocije, diseminacije muzejskih projekata i dogaanja. Nepotpuna politika otkupa muzejske grae. Nepostojanje jedinstvenog kataloga muzejske batine. Nedostatno partnerstvo izmeu muzeja i drugih lokalnih, regionalnih i nacionalnih batinskih kulturnih institucija radi zajednikih i/ili komplementarnih projekata. Veina propisima uspostavljenih kriterija ne primjenjuje se na lokalnoj razini, na projekte koji bi bili podloga za stvaranje kulturnih atrakcija i odrivo koritenje muzejske batine i muzeja (turistiki, poduzetniki i dr.). Neusklaenost kulturne i turistike ponude donosi relativno mali posjet muzejima turista koji posjeuju Hrvatsku. Oteana fleksibilnost rada i prilagoavanje muzejskih strunjaka novim zahtjevima struke i publike. Nerijetko programska neusklaenost muzeja s potrebama trita zbog ega se muzeje doivljava kao statine, nezanimljive i elitistike institucije. Nedostatna promocija stalnih postava muzeja tj. muzejskih zbirki zbog ega su slabo posjeeni. Nedovoljna iskoritenost informacijskih i komunikacijskih tehnologija za poveanje dostupnosti muzejskih zbirki ime se proputa prilika za poveanje broja posjetitelja Odsutnost sveobuhvatnog istraivanja korisnika muzeja kojim bi se utvrdile potrebe, elje i oekivanja posjetitelja.

Potrebe radi unapreenja odrivog koritenja kulturne batine u muzejima Strateko planiranje rada i odrivog razvoja javnih muzeja: oivotvorenje poslanja i vizije te ostvarenja ciljeva u krakoronom, srednjoronom i dugoronom razdoblju, definiranje politike zapoljavanja te otkupa i razmjene grae. Nastaviti razvijati kulturnu infrastrukturu investicijska ulaganja u programe dovretka novih muzeja, novih stalnih muzejskih postava i opremanja nacionalnih i ostalih muzeja, uz istodobno planiranje odrivog koritenja. Ukljuivanje planova za razvoj novih muzeja u strateke planove na lokalnoj i upanijskoj razini radi poticanja ukupnog razvoja podruja u kojem nastaju. Ravnomjerno i funkcionalno razvijati sustav mreu muzeja oko onih batinskih i kulturnih tema koje su kljune za podruje lokalne zajednice. Osigurati kontinuitet predstavljanja predajne batine i tu aktivnost proiriti u tradicijski zamrlim ruralnim podrujima kao dio hrvatskog proizvoda usklaenog s okoliem i kulturnom batinom. Analizirati i valorizirati korpus grae muzeja i izraditi bazu muzejskih predmeta najvie kategorije. Razvijati ekomuzeje kao model muzeja u kojem se prirodna i kulturna batina uvaju i odravaju, a batina lokalne zajednice postaje muzej in situ. Podrati i razvijati nove inventivne muzejske forme i one koje muzeoloki valoriziraju vezu ambijenta i autentinog prostora. Arheoloke parkove in situ, koji djeluju u sastavu muzeja ili nove muzeje na arheolokim lokalitetima (Narona, Vuedol) s novim sadrajima, ukljuiti u programe gospodarstva, turizma i kulture. Pojaati upotrebu informacijskih i komunikacijskih tehnologija u obradi grae i prenoenju sadraja tj. znanja te radi vee dostupnosti muzejskih zbirki; iskoristiti

20

mogunosti digitalizacije u stvaranju dodanih vrijednosti u smislu stvaranja nove publike i povezivanja muzeja s drugim okruenjima (obrazovnim, turistikim i sl.). Dovriti inventiranje muzejske grae i dokumentacije te registra muzejskih fondova, on line katalog kulturnih dobara i registra kulturnih dobara uz nastavak informatizacije muzeja sa znatno veim udjelom strunjaka koji e uspostaviti suradnju i interoperabilnost s ostalim informacijskim sustavima (knjinica, arhiva, spomenike batine i dr.) to je i jedan od osnovnih uvjeta za planiranje odrivog razvoja. Digitalizacijom zatititi fondove muzeja i javno ih objavljivati te nastaviti partnerstvo u projektu Europske komisije Europeana. Integrirati muzejske projekte u ukupnu ponudu znanja i informacija o batini na odreenom teritoriju i na taj se nain povezati s turizmom. Podrati meudravnu i meusektorsku suradnju muzejskih ustanova i djelatnosti; aktivnije se ukljuiti u partnerske europske projekte koji problematiziraju pojam europskog naslijea. Poboljati javnu participaciju muzeja u drutvu (muzeji moraju reagirati na teme koje su aktualne i bitne za odreeno vrijeme ili sredinu). Pojaati participaciju muzeja kao aktivnih partnera u raznim dogaanjima (kulturnim, turistikim, sportskim, sajmovima i dr.). Razvijati razliite razine interpretacije uz koritenje razliitih metoda i sredstava interpretacije, multimedije te interaktivnih tehnika (u fizikom i virtualnom okruenju). Razvijati trite radi vee posjeenosti muzeja, a aktivnosti prvenstveno usmjeriti na privlaenje pojedinih kategorija posjetitelja, poput kolske/predkolske djece, turista/posjetitelja grada i stanovnika lokalne zajednice i okolice (tijekom itave godine). Izraditi specijalizirane muzejske programe prilagoene razliitim skupinama: obiteljima, mladim poslovnim ljudima ("afterwork muzej"), umirovljenicima i starijoj populaciji, prijateljima muzeja, estim posjetiteljima i dr. te provoditi istraivanja posjetitelja kojima se utvruju njihove potrebe, elje i oekivanja posjetitelja. Podii razinu znanja i vjetina muzejskih djelatnika iz podruja kulturnog menadmenta i mogunosti financijske potpore Europske unije s naglaskom na odrivom koritenju te poticati rad volontera. Pronai inventivne naine prezentacije i izbora grae kako bi muzeji privukli ulaganja u razliite oblike koritenja muzejske batine. Poticati rad postojeih i otvarati nove manje lokalne i regionalne muzeje s ciljem ouvanja identiteta (za lokalno stanovnitvo, a s obzirom na to da promiu regionalne specifinosti, sve su zanimljiviji i turistima), no pritom inzistirati na autentinosti kako bi se izbjeglo kopiranje. Poticati sudjelovanje muzeja u programima Europske unije u podruju razvoja infrastrukture i muzeologije, muzejskih projekata i strunog usavravanja muzejskih djelatnika. Prilagoditi radno vrijeme muzeja vikendom i blagdanima te u turistikoj sezoni potrebama posjetitelja. Uspostaviti odnosno osnaiti suradnju s medijima radi vee vidljivosti muzeja i poveanja broja posjetitelja Pronalaziti inventivne naine pomou kojih bi muzeji bili zanimljiviji i privlaniji i za gospodarsko koritenje. Kroz razvoj muzeologije i muzeografije poticati interdisciplinarnost, profesionalnost, izvrsnost, kreativnost, jedinstvenost i odrivost te cjeloivotno uenje.

21

Ostale muzejske zbirke Obiljeja stanja Broj muzejskih zbirki kao samostalnih cjelina ili cjelina u sastavu institucija i razliitih organizacija ili u privatnom vlasnitvu nije tono utvren. Te se zbirke mogu podijeliti u nekoliko skupina, od kojih neke interferiraju s drugim subjektima kulturne batine, ali nisu registrirane kao muzeji (npr. u vjerskim zajednicama, organizacijama civilnog drutva, arhivima, knjinicama). Razliite muzejske zbirke brojne su i veinom su lokalnog znaaja i djelokruga i uglavnom se nalaze u manjim gradovima i selima, katkad i na otocima te popunjavaju praznine koje ne obuhvaaju muzeji. O njima strunu brigu trebaju voditi matini muzeji iz sustava muzeja. Ministarstvo kulture sustavno provodi registraciju pokretne batine u tim zbirkama. S obzirom na specifinost statusa vjerskih zajednica, ne postoji odgovarajui pristup u koritenju kulturne batine u njihovu posjedu. Nedostaje, planiranje namjene, utvrivanje kriterija i uvjeta koritenja, nadzor nad koritenjem, suradnja s drugim resorima i organizacijama i dr. Nacionalni parkovi i parkovi prirode u sklopu svoje djelatnosti takoer formiraju zbirke (arheoloke, etnografske, prirodoslovne), koje su evidentirane u sustavu i registru muzeja, ali jo nemaju uvjete da bi postale muzeji. Zbirke na fakultetima i u znanstvenim institucijama posebna su, ali nedovoljno istraena skupina. Knjinice i arhivi takoer posjeduju zbirke koje se, prema definiciji ICOM-a, mogu smatrati muzejskim i prezentirati stalnim postavima. Vlasnici grae tj. zbirki ili pokretai inicijativa za osnivanje zbirki su pojedinci, organizacije civilnoga drutva, lokalna uprava, vjerske zajednice i drugi. Graa uglavnom nije adekvatno dokumentirana tj. nema popisa ni inventara, nije provedena struna selekcija ni valorizacija, to je temelj za njeno gospodarsko koritenje. Zbirke su smjetene u privatne i javne prostore, od kojih neki imaju status kulturnog dobra. Dio zbirki izloen je u autentinim ambijentima i rodnim kuama poznatih osoba, a dio na otvorenom, to moe biti dobar potencijal za njihovo koritenje. Djelatnost veine takvih muzejskih zbirki, od skupljanja grae do njezine prezentacije i zatite, temelji se na entuzijazmu pojedinaca, ne na sustavnom i strunom radu. U muzejskim zbirkama rijetki su sluajevi stalno zaposlenih strunih osoba, pa su manje i mogunosti njihove prezentacije irem tritu. Financiranje ovisi o razumijevanju lokalne uprave te o prijavljivanju projekata na natjeaje. Stoga razliiti naini koritenja batine u muzejskim zbirkama mogu osigurati dodatna financijska sredstva te poveati njihovu atraktivnost. Problemi odrivog koritenja kulturne batine u ostalim muzejskim zbirkama Neregistrirana zbirka ostaje izvan zakonskog sustava, a esto i izvan sustava strune evidencije i skrbi te obrazovnog i gospodarskog sustava to oteava njezinu zatitu i gospodarsko koritenje. Nedovoljna razina svijesti lokalnog stanovnitva i lokalne samouprave o vrijednosti muzejskih zbirki kao nositelja identiteta i pokazatelja lokalnih specifinosti i mogunosti za odrivo koritenje.

22

Upravljanje zbirkama temeljeno na entuzijazmu pojedinaca, a ne na strunom i organiziranom radu. Nedostatna financijska sredstva lokalne samouprave za zapoljavanje strune osobe za brigu o zbirkama. Sezonalnost i ograniena dostupnost (samo uz prethodnu najavu) posjeta zbirkama, esto bez strunog vodstva odnosno prateeg tiskanog materijala neprikladna (jednojezina) interpretacija zbirki to oteava njihovo gospodarsko koritenje. Neodgovarajua pohrana i uvjeti uvanja u muzejskim zbirkama. Nepostojanje servisne infrastrukture to ih ini manje atraktivnim i stoga umanjuje mogunosti prihodovanja. Nepovezanost informatikog sustava i davanja usluga vezanih za muzejske zbirke, izlobe i kultura dogaanja u muzejima na prometnim punktovima javnog prijevoza.

Potrebe radi unapreenja odrivog koritenja kulturne batine u ostalim muzejskim zbirkama Osigurati jedinstven struni pristup pri ukljuivanju zbirki u sustav muzeja. Primijeniti standarde muzejske djelatnosti. Registrirati muzejske zbirke izvan sustava muzeja (osnovni preduvjet za gospodarsko, obrazovno i drugo koritenje). Osigurati strunu pomo kroz sustav muzeja u unapreivanju rada, obradi grae, interpretaciji i ostalim muzejskim sadrajima Osigurati strunu i financijsku pomo u gradnji i adaptaciji objekata u kojima su zbirke smjetene i izloene, jer to je u nekim sluajevima kljuno da zbirke ne nestanu. Obrazovati predstavnike lokalne samouprave i lokalno stanovnitvo da muzejske zbirke prihvate kao vrijedan resurs i ukljue ih u kulturno-turistiku ponudu. Povezivati materijalnu batinu u zbirkama s lokalnom nematerijalnom batinom radi kreiranja cjelovitog autohtonog proizvoda. Kroz Sustav muzeja unapreivati suradnju s turistikim sektorom (obilazak vie lokacija i atrakcija "u paketu"; zajednika karta za vie lokaliteta i muzeja/muzejskih zbirki). Pojaati suradnju lokalnih zbirki s batinskim ustanovama, konzervatorskim odjelima Ministarstva kulture, ponajprije u blioj okolini i u regiji, a potom i na nacionalnoj razini te sa specijaliziranim batinskim institutima. Ukljuiti vjerske zajednice u kulturno-turistike i obrazovne itinerere te razraditi odgovarajui pristup koritenju kulturne batine u njihovu posjedu. Prilagoditi radno vrijeme posjeta zbirkama, odnosno produljiti sezonu njihove dostupnosti. Poticati volonterski rad lokalnog stanovnitva (otvaranje zbirki, vodstva, pripovijesti o povijesti kraja i obiajima, programi oivljene prolosti, demonstracije obiaja, obrta, deurstvo i sl.) kako bi se smanjile investicije u zbirke i ujedno razvijala svijest o vrijednosti lokalne batine. Povezati zbirke s lokalitetima prirodne batine (parkovima prirode i nacionalnim parkovima), arheolokim nalazitima i razasutom etnografskom graom radi razvoja cjelovitih proizvoda destinacije. Istraiti zbirke na fakultetima i u znanstvenim institucijama i sustavno ih povezati kako bi se mogle samostalno i zajedniki prezentirati javnosti.

23

Ponudu suvenira vezati za grau u zbirci i mjesnu tradiciju te poticati lokalno stanovnitvo na njihovu izradu Omoguiti davanje usluga i informacija vezanih za muzejske zbirke, izlobe i kulturna dogaanja u muzejima, putem informacijskog sustava na prometnim punktovima javnog prijevoza.

2.2.2. Arhivsko gradivo Obiljeja stanja U 19 javnih (dravnih arhiva) uva se oko 14.000 fondova i zbirki s oko 110.000 dunih metara gradiva. Osim u dravnim arhivima, vrijedno se arhivsko gradiva uva i u drugim kulturnim i znanstvenim ustanovama (muzejima, knjinicama, vjerskim ustanovama i dr.) koji ine manji dio od priblino 7.500 stvaratelja i imatelja arhivskoga gradiva u sustavu nadzora dravnih arhiva. Omoguavanje preciznog uvida u stanje kvantitativne i kvalitativne obrade o stanju gradiva u njihovu posjedu, odnosno osiguranje njegove zatite i dostupnosti, dugotrajni je problem arhiva koji je uvjetovan razliitim okolnostima: nedostatnim strunim evidencijama, slabom suradnjom stvaratelja i arhiva (needuciranog osoblja kod stvaratelja i premalog broja arhivista), nemogunosti preuzimanja gradiva u arhive zbog nedostatka spreminih prostora i drugim imbenicima. Uvoenje nacionalnog arhivskog informacijskog sustava 2007. omoguilo je standardiziranje rada dravnih arhiva, implementaciju jedinstvenog sustava evidentiranja i obrade arhivskih zapisa te integriranje i razmjenu podataka meu ustanovama koje uvaju arhivsko gradivo. Registar arhivskih fondova i zbirki Republike Hrvatske, sredinja nacionalna evidencija arhivskog gradiva, kao sastavni dio sustava ARHiNET sadri vie od deset milijuna podataka: oko 15.700 fondova i zbirki, 100.000 ostalih arhivskih jedinica (serija, predmeta i dokumenata), 29.500 matinih knjiga, 22.500 stvaratelja i 7.500 imatelja arhivskoga gradiva, vie od 4.000 obavijesnih pomagala i 3.000 bibliografskih izvora o arhivskome gradivu koji su dostupni javnosti putem Interneta. ARHiNET sadri i digitalne snimke najznaajnijih i najee koritenih dokumenata te dodatne informacijske izvore (trenutno vie od 120.000 javno dostupnih digitalnih snimaka i 1.000 tekstualnih zapisa) Hrvatski dravni arhiv (HDA) sredinja je i matina arhivska ustanova, koja brine o razvojnim i matinim poslovima arhivske slube, odnosno planiranju i unapreenje arhivske djelatnosti, usklaivanju strunog rada arhiva te voenju informacijsko-dokumentacijske slube o arhivskom gradivu na nacionalnoj razini. Arhivsko gradivo blisko je povezano s konceptima identiteta, izvornosti, tradicije, kontinuiteta, jedinstvenosti i autentinosti kulturnom batinom. Istodobno ima veliki informacijski potencijal. Kroz sauvano gradivo moe se pratiti povijest i razvoj pojedinih sredina, lokaliteta, institucija i djelatnosti u kontinuitetu kroz stoljea, istraivati prolost vlastite obitelji ili zaviaja, obogaivati poznavanje i doivljaj onoga to znamo s drugih mjesta, ali i stei uvid u djelovanje suvremenih javnih slubi. Arhivska je sluba dio javne uprave u svim europskim zemljama i kao takva pridonosi i brine o upravljanju dokumentacijom unutar administracije i ireg informacijskog drutva. Razvoj i mogunosti informacijsko-komunikacijskih tehnologija znaajno su utjecali na promjenu prirode arhivskih zapisa (novi mediji) te je nuno ukljuivanje arhiva u cjelokupni proces upravljanja elektronikim dokumentima - od njihova nastanka do koritenja kako bi osigurali u njihovu trajnu dostupnost buduim korisnicima.

24

Potencijal koritenja arhiva postoji i u obliku ciljanih korisnikih usluga. Porast zanimanja za lokalnu i naroito obiteljsku povijest i identitet potaknuo je stvaranje ciljanih korisnikih usluga, esto u suradnji s drugim zainteresiranim organizacijama, posebno kulturnim i znanstvenim institucijama, obrazovnim i visokokolskim ustanovama te razliitim udrugama. Problemi odrivog koritenja kulturne batine u arhivima Nedovoljno poznavanje arhivskog gradiva u iroj populaciji smanjuje percepciju njegove vrijednosti, a time i mogunost za odrivo koritenje. Nepostojanje poticajnih mjera koje bi arhive podupirale i snanije motivirale za ozbiljniji iskorak prema iroj populaciji ili pojedinim ciljanim skupinama. Slaba suradnja s drugim kulturnim djelatnostima i ustanoama radi uspostavljanja sinergije potencijala za koritenje. Skromna ponuda, usmjerena samo na specifine korisnike skupine (obrazovne ustanove, lokalne zajednice, turizam). Doivljaj arhiva kao neega to je a priori zahtjevno i zamorno koristiti utjee na nisku percepciju turistikog potencijala. Naglaena usredotoenost arhiva na vlastite procese i njihove interne uinke, a nedovoljna na pruanje usluga u okruenju (zatvorenost ponude arhiva i gotovo potpun izostanak dodatnih sadraja). Nedovoljni kapaciteti i kompetencije za oblikovanje i stvaranje novih usluga i proizvoda. Nedovoljno uspjeno motiviranje lokalnih sredina za ouvanje i za koritenje gradiva kao zanimljivog resursa za razne korisnike i djelatnosti. Rijetki primjeri razvoja dugoronog partnerstva zbog pasivnog pristupa ("u oekivanju korisnika") i njihovo nekoritenje kao dobrih primjera prakse. Oskudna promidba i predstavljanje arhiva i mogunosti koritenja gradiva. Potrebe radi unaprjeenja odrivog koritenja kulturne batine u arhivima Osigurati dodatni spremini, radni i javni prostor (za koritenje i predstavljanje arhivskoga gradiva i organiziranje drugih javnih sadraja) za javne arhive kako bi se omoguilo preuzimanje, poboljala dostupnost i povealo koritenje novoga arhivskog gradiva. Osigurati struna i financijska sredstva za izgradnju novog objekta HDA u Kerestincu. Osigurati hardverski i softversku opremu, strune djelatnike i financijska sredstva za razvoj i implementaciju e-arhiva. Osposobiti dravne arhive za preuzimanje, trajno uvanje i osiguranje dostupnosti i koritenja gradiva u elektronikom obliku koje ve nastaje radom javnih slubi. Uvesti programe cjeloivotnog obrazovanja namijenjene stvarateljima gradiva u nadlenosti arhiva usmjerene na unapreenje upravljanja dokumentacijom i poveanje iskoristivosti njihova informacijskog i dokumentacijskog potencijala. Podizati svijesti o arhivskom gradivu i arhivskoj djelatnosti kod stvaratelja gradiva kroz prijenos znanja i suradnju na podruju zatite, obrade i koritenja arhivskoga gradiva, neovisno o mjestu i vremenu njegova nastanka te obliku i tvarnom nosau na kojem su sauvani. Ukljuiti arhive u donoenje propisa i smjernica te oblikovanju infrastrukture na podruju upravljanja dokumentacijom i uvoenja e-uprave.

25

Nastaviti digitalizaciju arhivskoga gradiva i aktivnosti na integraciji digitalnih sadraja u nacionalne i meunarodne portale kulturne batine (HKB, APENet, Europeana i dr.) u svrhu unaprjeenja dostupnosti i koritenja arhivske batine te razvoja informacijskih potencijala arhiva. Jaati kompetencije i organizacijske sposobnosti za projektni pristup radu kako bi se pruile dodatne usluge u informacijskom okruenju. Razvijati i koristiti napredne usluge informacijskog drutva temeljene na suvremenim informacijskim i komunikacijskim tehnologijama, ukljuujui i nove mogunosti za koritenje i predstavljanje arhivskog gradiva kroz nacionalni arhivski informacijski sustav ARHiNET i nacionalne i meunarodne kooperativne projekte. Kontinuirano poboljavati kvalitetu usluga javnih arhiva, u skladu sa suvremenim tehnolokim, strunim i drutvenim razvojem. Promicati mogunost javnog koritenja arhiva. Podizati razinu kompetencija djelatnika arhiva u smislu stvaranja novih usluga i proizvoda. Motivirati lokalne sredine na ouvanje i koritenje gradiva. Poticati suradnju s drugim kulturnim djelatnostima i ustanovama radi sinergije u kreiranju zajednikih proizvoda i usluga.

2.2.3. Knjinina batina Obiljeja stanja Knjininom batinom, odnosno knjininim batinskim zbirkama, smatraju se zbirke stare i rijetke grae (rukopisi do 15. st., ali i noviji, ovisno o nizu drugih kriterija; tiskopisi do 1850.), zbirke obveznog primjerka Croatica (knjige, asopisi, novine) u tiskanom i/ili elektronikom obliku te zbirke grae posebne vrste (grafike, crtei, zemljopisne karte, atlasi, globusi, zbirke sitnog tiska razglednice, broure i sl.). Zbirke stare i rijetke grae i zbirke grae posebne vrste mogu postojati u svim vrstama knjinica,1 a najzastupljenije su, uz nacionalnu te opeznanstvene i sveuiline knjinice, u knjinicama i knjininim zbirkama u sastavu vjerskih zajednica. Zbirke obveznog primjerka Croatica nalaze se u Nacionalnoj i sveuilinoj knjinici i u regionalnim depozitarnim knjinicama (sveuiline knjinice). Upravljanje batinskim zbirkama odvija se kroz sloen proces identifikacije i evidencije zbirki, izrade obavijesnih pomagala (inventara, kataloga), po mogunosti u raunalnom obliku te pravne (upis u Registar kulturnih dobara RH) i fizike zatite, a sve u svrhu osiguranja javnog pristupa njihovu sadraju tj. jedinicama grae. U skladu s meunarodnim knjiniarskim programom Univerzalna bibliografska kontrola, pristup zbirkama obveznog primjerka Croatica omoguuje se tekuim nacionalnim bibliografijama u tiskanom i/ili elektronikom obliku. Unato pojaanom zanimanju razliitih kategorija korisnika, zbirkama starih i rijetkih knjiga kao i zbirkama posebne vrste grae, pristupa se oteano bez obzira na to je li rije o javnim ili privatnim knjinicama. Zbog1

Prema namjeni i sadraju knjininog fonda, Zakon o knjinicama u l. 8. razlikuje sljedee vrste knjinica: nacionalnu (1), narodne (202), kolske (752 osnovnokolske i 300 srednjokolskih), sveuiline i visokokolske (103), opeznanstvene te specijalne (117). U zagradama je naveden broj registriranih knjinica. On nam, meutim, ne govori mnogo o stvarnom broju batinskih zbirki, jer one nisu prisutne u svakoj knjinici. Takoer, u te podatke nisu ukljuene knjinice u sastavu vjerskih zajednica, koje su potencijalno najbrojniji vlasnici batinskih zbirki.

26

neobraenosti i nedostatne i/ili neodgovarajue obraenosti, informacije o grai (kataloni opisi) i sama graa (digitalne preslike) uglavnom nisu mreno dostupne. Uz otean pristup, zabrinjava i fiziko stanje batinskih zbirki, osobito onih u sastavu vjerskih zajednica. Uzme li se u obzir dvojaka narav knjige kao materijalnog nositelja intelektualnog i/ili umjetnikog sadraja, tada njezino fiziko propadanje ujedno znai gubitak toga sadraja tj. znanja koje predstavlja sastavni dio naeg kolektivnog pamenja. Opisano stanje dobrim je dijelom rezultat nebrige vlasnika/imatelja, ali i injenice da jedinstveni sustav matinih knjinica nije potpuno zaivio, meu ostalim i zbog zakonske regulative koja promjene u knjiniarstvu ne prati dovoljno.2 Iako knjinina graa ima obiljeje pokretnog kulturnog dobra, same knjinine zgrade, bez obzira na vrstu knjinice, mogu biti nepokretno kulturno dobro. Takve su npr. Knjinica Fran Galovi u Koprivnici, Knjinica upanja, Sveuilina knjinica Rijeka itd. Premda knjinina batina sadrava obilje materijala koji se moe iskoristiti pri kreiranju turistikih, izdavakih, dizajnerskih, modnih, filmskih i inovativnih proizvoda, ona uglavnom nije u tom smislu iskoritena. Postoje dobri primjeri, poput Ogulinskog festivala bajki, koji su postali poznati na domaem i meunarodnom tritu, a ne uzimaju se kao model za koritenje knjinine batine. Problemi odrivog koritenja kulturne batine u knjinicama Nepostojanje nacionalne baze podataka batinskih zbirki, koja bi bila izvor podataka o broju batinskih zbirki (potencijalnih kandidata za proglaenje kulturnim dobrom) i sadravala osnovne podatake o zbirkama. Iskljuenost veine batinskih zbirki u sastavu vjerskih zajednica iz sustava pravne zatite (zbog njihova specifinog statusa). Struna neobraenost veine batinskih zbirki zbog nedostatka osoblja, raunalne opreme i financijskih sredstava zbog ega se knjinina batina na percipira kao resurs za koritenje. Nedostupnost grae batinskih zbirki za korisnike zbog nepostojanja obavijesnih pomagala (inventara, kataloga). Neodgovarajui uvjeti pohrane grae batinskih zbirki. Neusklaenost potreba odrivog razvoja knjinica i matine djelatnosti. Nedovoljna suradnja s turistikim sektorom i sa srodnim ustanovama onemoguuje sinergiju u kreiranju zajednikih programa. Nepostojanje analiza potreba i interesa korisnika.

Potrebe radi unapreenja odrivog koritenja kulturne batine u knjinicama Identificirati i evidentirati batinske zbirke, prezentirati ih u bazi podataka te omoguiti pristup bazi preko mrenog portala.

2

Prema Pravilniku o matinoj djelatnosti knjinica u RH iz 2001., temeljni poslovi matine djelatnosti obavljaju se kroz jedinstven sustav matinih knjinica. Taj jedinstveni sustav matinih knjinica djeluje na dvije razine: na prvoj, dravnoj, djeluje Nacionalna i sveuilina knjinica kao sredinja matina knjinica, a na drugoj upanijske matine narodne knjinice i sveuiline i veleuiline matine knjinice. Kako bi se osigurala jedinstvenost sustava pri Nacionalnoj i sveuilinoj knjinici potrebna su struna vijea i to: Struno vijee upanijskih narodnih matinih knjinica, Struno vijee sveuilinih i veleuilinih knjinica i Sredinje struno vijee matinih knjinica. No, od ta tri vijea, djeluje samo Struno vijee upanijskih narodnih matinih knjinica.

27

Osigurati hardversku i softversku opremu, osoblje i financijska sredstva za rad na terenu (inventarizacija, katalogizacija). Poticati stvaranje optimalnih uvjeta pohrane i fizike zatite jedinica grae (preventivne i kurativne mjere zatite, zamjena izvornika digitalizacijom) kako bi se omoguilo ouvanje i raspoloivost resursa za koritenje. Poticati upis batinskih zbirki u Registar kulturnih dobara RH. Povezati portal batinskih zbirki s portalom Hrvatska kulturna batina Ministarstva kulture te u dogledno vrijeme s Upisnikom knjinica i knjinica u sastavu Ministarstva kulture i ISKB-om Ministarstva kulture. Unaprijediti suradnju na digitalizaciji zbirki arhivske, knjinine i muzejske grae kako bi se prezentirala u suvremenim informatikim tehnologijama i tako postala bra, dostupnija, uinkovitija i za koritenje jednostavnija. Poticati izgradnju zaviajnih zbirki u narodnim, opeznanstvenim i sveuilinim knjinicama kako bi se regionalna i lokalna pisana batina ouvala i zatitila radi ouvanja identiteta kao potencijala u prezentaciji autohtone batine. Unaprijediti suradnju s turistikim sektorom i srodnim ustanovama (arhivima, muzejima, institutima) radi zajednikih programa i projekata. Provoditi stalne analize i istraivanja korisnika u svrhu kreiranja ciljanih programa i projekata prema eljama i potrebama trita.

28

3. NEMATERIJALNA KULTURNA BATINA Obiljeja stanja Republika Hrvatska posjeduje iznimno bogatu, raznovrsnu i stoljeima uvanu nematerijalnu batinu. Osnivanjem mnogobrojnih drutava za njegovanje tradicije, osobito na lokalnoj razini, prouavanjem, dokumentiranjem te prenoenjem znanja i vjetina mladim generacijama, uinjeno je mnogo na njezinu ouvanju. Pritom treba napomenuti da je nematerijalna batina izloena i nizu imbenika koji utjeu na njezino ugroavanje i nestajanje. Meu njima su svakako demografske promjene i pad broja stanovnika u pojedinim podrujima. Takoer, uz pozitivne, prisutne su i negativne konotacije koje sa sobom nose razvoj turizma te ekonomski i tehnoloki napredak i koji donose promjene naina ivljenja i proizvodnje, nestajanje ili komercijalizaciju nekih znanja, vjetina i obiaja. Od 1999. godine, na temelju izmjena i dopuna Zakona o zatiti i ouvanju kulturnih dobara, nematerijalna kulturna dobra uivaju posebnu zatitu kao dobra od interesa za Republiku Hrvatsku. Od te je godine u Registar kulturnih dobara RH upisano 85 nematerijalnih dobara i 8 preventivno zatienih nematerijalnih dobara. iri popis prijedloga sadrava oko 200 fenomena nematerijalne batine za koje se predlae pravna zatita upisom u Registar kulturnih dobara RH. Baza podataka o Registru kulturnih dobara RH osnovni je izvor podataka o svim zakonom zatienim nematerijalnim dobrima. Dokumentacija o nematerijalnoj batini postoji i kod nositelja, lokalne zajednice te u raznim lokalnim i dravnim institucijama (muzeji, instituti, fakulteti). Predlagatelji upisa kulturni dobara su nositelji, lokalna zajednica, lokalne vlasti, strunjaci i znanstvenici iz lokalnih i dravnih institucija, a konanu odluku donosi Ministarstvo kulture na temelju miljenja posebnog strunog Povjerenstva za nematerijalnu kulturnu batinu. Ouvanje nematerijalne kulturne batine osiguravaju prvenstveno njezini nositelji i lokalna zajednica kroz realizaciju raznovrsnih projekata i aktivnosti te uz suradnju sa strunjacima/znanstvenicima. Meunarodna suradnja vezana je uz pojedine regionalne projekte u koje je dijelom ukljueno i ouvanje nematerijalne batine, no ne postoji sustavan plan meunarodne suradnje u ouvanju nematerijalnih dobara koja su prisutna na podruju vie zemalja (primjerice u pograninim podrujima). Nematerijalna batina ve se due ukljuuje u turistiku ponudu. Posljednjih nekoliko godina biljei se stalan porast takve ponude. Osobito se istiu klapsko pjevanje, istarsko dvoglasje, ples lino, rovinjske bitinade, plovidba rovinjskom batanom, plovidba gajetom falkuom, pletenje ribarskih mrea te razni festivali, manifestacije i vjerska i svjetovna dogaanja tijekom kojih se prikazuju fenomeni nematerijalne batine odreenog kraja, rekonstrukcije obiaja, tradicionalno pripremanje hrane u sklopu gastronomske ponude, radionice u kojima i turisti mogu sudjelovati u uenju raznih vjetina i sl. Osim toga, nematerijalna batina izvor je dodatne gospodarske aktivnosti na odreenim podrujima (npr. mediarski i svjearski obrt, lonarstvo, ipkarstvo, gastronomska ponuda). Problemi odrivog razvoja nematerijalne kulturne batine Nedostatna provedba i primjena zakonskih propisa u zatiti i ouvanju nematerijalnih kulturnih dobara. Premalo strunjaka koji se bave nematerijalnom batinom.

29

Neorganizirano i nedovoljno dokumentiranje nematerijalnih dobara te rasprenost prikupljene dokumentacije na brojne subjekte. Nedovoljno kvalitetno planiranje i izrada programa mogueg ukljuivanja nematerijalne batine u razvojne projekte. Nedostatno ukljuivanje nematerijalne batine u formalno i neformalno obrazovanje. Nedovoljna znanja i niska razina svijesti lokalnog stanovnitva o vrijednostima i znaaju nematerijalne batine njihovog kraja. Motivacija mlaih generacija za uenje i nastavljanje tradicija na njihovu podruju. Jo uvijek nedovoljna ukljuenost nematerijalne batine u turistiku ponudu. Pojava komercijalizacije i neprimjerene prezentacije nematerijalne batine. Potrebe za unapreenje odrivog razvoja nematerijalne kulturne batine Poticati i osposobiti vei broj strunjaka za bavljenje problematikom zatite i ouvanja nematerijalne batine. Kontinuirano dokumentirati nematerijalnu batinu s obzirom na to da se ona mijenja i iznimno je podlona utjecaju drutvenih, gospodarskih, demografskih i ostalih promjena. Organizirati i uskladiti dokumentiranje nematerijalne batine izmeu lokalne i institucionalne razine, posebno s pomou objedinjenog uvida u stanje dokumentiranosti nematerijalne batine na podruju Hrvatske. Uspostaviti jedinstven informacijski sustav kroz inventar i Registar kulturnih dobara. Ukljuiti nositelje nematerijalne batine u sve faze izrade projekata, programa i planova koritenja te batine. Uvrstiti tematiku nematerijalne batine u raznovrsne oblike neformalnog i formalnog obrazovanja. Podizati svijest lokalnog stanovnitva o vrijednostima i znaaju nematerijalne batine te o njihovoj ulozi u ouvanju, prenoenju i gospodarskom koritenju ove batine. Poticati kvalitetniji ivot i gospodarski razvoj na odreenom podruju na temelju ouvanja i prenoenja postojeih fenomena nematerijalne batine. Ravnopravno ukljuiti predstavnike svih razina i sektora (dravne i strune institucije, muzeji, neprofitne organizacije, nositelji, udruge, lokalna uprava i lokalna zajednica) u planiranje koritenja nematerijalne batine radi daljnjeg ouvanja. Utvrditi mjere onemoguivanja negativnih uinaka koji mogu prouzroiti pretjeranu komercijalizaciju odnosno nestanak nematerijalne batine. Ukljuiti nematerijalnu batinu u postojee projekte vezane uz kulturnu i prirodnu batinu i za turizam. Ukljuiti nematerijalnu batinu u nove naine poslovanja (osobito iskoristiti mogunosti koje nudi elektroniko i internetsko okruenje) ime bi se osigurala bolja vidljivost nematerijalne batine i potaknule mlae generacije, o kojima ovisi prenoenje i ouvanje te batine.

30

4. KONZERVATORSKO-RESTAURATORSKA DJELATNOST Obiljeja stanja Konzervatorska djelatnost odnosno zatita i ouvanje kulturne batine provodi se kroz uprave Ministarstva kulture: Upravu za zatitu kulturne batine u ijem je sustavu mrea konzervatorskih odjela i Upravu za arhivsku djelatnost i arheoloku batinu te Hrvatski restauratorski zavod i Gradski zavod za zatitu spomenika kulture i prirode u Zagrebu. Teritorijalnom podjelom, konzervatorski odjeli Uprave za zatitu kulturne batine organizirani su prema upanijskom ustroju. Gradski zavod za zatitu spomenika kulture i prirode u Zagrebu nije dio ustroja Ministarstva kulture. Unutar postojee organizacije nisu definirane nadlenosti i vrste strunih poslova u cilju stvaranja cjelovitog inventara kulturne batine, kao i programa dugoronog planiranja zatite. Dodatni problem predstavlja isprepletenost upravne i strune funkcije slube zatite to oteava uinkovitu provedbu konzervatorskih poslova, a kao posljedicu ima i nedostatak nadzora konzervatorsko-restauratorskih radova. Restauratorska djelatnost organizirana je kroz rad javne ustanove Hrvatskog restauratorskog zavoda, koji surauje s konzervatorskim odjelima Uprave za zatitu kulturne batine Ministarstva kulture te srodnim strunim i znanstvenim ustanovama u Hrvatskoj i inozemstvu. Osnovna djelatnost mu je konzerviranje i restauriranje nepokretnih i pokretnih kulturnih dobara i predmeta kulturnog, povijesnog ili tehnikog znaaja. U sastavu Zavoda su restauratorski odj