Natura 2000 i šume - European Commission · EU-a koje se odnose na šume (osobito nove strategije EU-a za šume i Zajedničke poljoprivredne politike koja uključuje novu Uredbu

Natura 2000 i šume

DIO I-II

Okoliš

Technical report—2015 - 088

Ni Europska komisija ni osobe koje djeluju u njezino ime ne odgovaraju za uporabu podataka iz ove publikacije. Luxembourg: Ured za publikacije Europske unije, 2018

© Europska unija, 2018Ponovna je uporaba dopuštena uz uvjet navođenja izvora.Politiku ponovne uporabe dokumenata Europske komisije uređuje Odluka 2011/833/EU od 12. prosinca 2011. (SL L 330, 14.12.2011., str. 39.).Za svaku uporabu ili reprodukciju fotografija ili druge građe koja nije zaštićena autorskim pravom EU-a dopuštenje treba zatražiti izravno od vlasnika prava.

KH-01-15-465-HR-C Print ISBN 978-92-79-89035-2 PDF ISBN 978-92-79-89036-9 KH-01-15-465-HR-N

doi:10.2779/09570 doi:10.2779/673271

Kontakt s EU-omOsobnoU cijeloj Europskoj uniji postoje stotine informacijskih centara Europe Direct. Adresu najbližeg centra možete pronaći na: https://europa.eu/european-union/contact_hr Telefonom ili e-poštomEurope Direct je služba koja odgovara na vaša pitanja o Europskoj uniji. Možete im se obratiti:

• na besplatni telefonski broj: 00 800 6 7 8 9 10 11 (neki operateri naplaćuju te pozive),• na broj: +32 22999696 ili• e-poštom preko: https://europa.eu/european-union/contact_hr

Traženje informacija o EU-uNa internetuInformacije o Europskoj uniji na svim službenim jezicima EU-a dostupne su na internetskim stranicama Europa: https://europa.eu/european-union/index_hr Publikacije EU-aBesplatne publikacije EU-a i publikacije EU-a koje se plaćaju možete preuzeti ili naručiti preko internetske stranice: https://publications.europa.eu/hr/publications. Za više primjeraka besplatnih publikacija obratite se službi Europe Direct ili najbližemu informacijskom centru (vidjeti https://europa.eu/european-union/contact_hr).Zakonodavstvo EU-a i povezani dokumenti Za pristup pravnim informacijama iz EU-a, uključujući cjelokupno zakonodavstvo EU-a od 1952. na svim službenim jezičnim verzijama, posjetite internetske stranice EUR-Lexa: http://eur-lex.europa.euOtvoreni podatci iz EU-aPortal otvorenih podataka EU-a (http://data.europa.eu/euodp/hr) omogućuje pristup podatkovnim zbirkama iz EU-a. Podatci se mogu besplatno preuzimati i ponovno uporabiti u komercijalne i nekomercijalne svrhe.

Izjava o ograničenju odgovornosti

Ovaj dokument ima isključivo informativnu svrhu. Ni na koji način ne predstavlja ikakvu obvezu za države članice ili nositelje projekata. Konačno tumačenje prava Unije u isključivoj je nadležnosti Suda Europske unije.

Fotografija na naslovnici: Peter LöfflerOvaj dokument pripremili su François Kremer i Joseph Van der Stegen (Glavna uprava za okoliš, Odjel za prirodu) te Maria Gafo Gomez-Zamalloa i Tamas Szedlak (Glavna uprava za poljoprivredu i ruralni razvoj, Odjel za okoliš, šumarstvo i klimatske promjene) u suradnji s ad hoc radnom skupinom za mrežu Natura 2000 i šume, a koju sačinjavaju predstavnici nacionalnih tijela nadležnih za očuvanje prirode i šuma, znanstvenih instituta i organizacija dionika te sa skupinom N2K koju je angažirala Europska komisija, osobito Concha Olmeda, Carlos Ibero i David Gar-cía (Atecma S.L) i Kerstin Sundseth (Ecosystems LTD). Izvorni tekst ovog dokumenta napisan je na engleskom jeziku.

SADRŽAJ

DIO I. – Uvod u mrežu Natura 2000, politike EU-a za šume te mogućnosti financiranja za šume u mreži Natura 2000

SVRHA OVOG DOKUMENTA ................................................................................................ 1

Zašto novi dokument o mreži Natura 2000 i šumama? .......................................................1

Zašto postoji potreba za konstruktivnim dijalogom?......... ...................................................2

Koji je cilj ovog dokumenta? Komu je namijenjen? ..............................................................4

Što možete pronaći u ovom dokumentu? ............................................................................5 1. ŠUME I KONTEKST POLITIKE EU-a .................................................................................. 8

1.1. Stanje šuma na području EU-a ...................................................................................... 8

1.1.1. Ekološki kontekst šumskih staništa u Europi .......................................................... 9

1.1.2. Višefunkcionalnost – ključno načelo za šume na području EU-a ............................ 9

1.1.3. Usluge ekosustava koje šume EU-a pružaju zajednici .......................................... 10

1.1.4. Vlasništvo nad šumama ....................................................................................... 11

1.1.5. Ključne prijetnje i pritisci ....................................................................................... 11

1.1.6. Ekologija prirodnih šuma i održivo upravljanje šumama u Europi ......................... 12 1.2. Kontekst politike EU-a za šume ...................................................................................... 13

1.2.1. Nova Strategija EU-a za šume ............................................................................. 13

1.2.2. Financijska potpora EU-a za šume ....................................................................... 14

1.2.3. LIFE + .................................................................................................................. 16 2. DIREKTIVE EU-a O PTICAMA I O STANIŠTIMA .......................................................... 19

2.1. Predanost EU-a očuvanju bioraznolikosti Europe............................................................ 19

2.2. Direktiva o pticama i Direktiva o staništima ..................................................................... 20

2.3. Stanje očuvanosti zaštićenih vrsta i staništa u EU-u ....................................................... 21

2.4. Glavne prijetnje šumskim staništima i vrstama od značaja za EU i pritisci na njih ........... 22

2.5. Mreža Natura 2000 ......................................................................................................... 25

2.6. Zaštita područja mreže Natura 2000 i upravljanje njima .................................................. 27

2.6.1. Određivanje ciljeva očuvanja ................................................................................ 29

2.6.2. Utvrđivanje potrebnih mjera za očuvanje .............................................................. 29

2.6.3. Alati za planiranje upravljanja u okviru mreže Natura 2000 .................................. 30

2.6.4. Izbjegavanje pogoršanja i sprečavanje štetnih učinaka ........................................ 30

2.6.5. Poboljšanje povezanosti mreže Natura 2000........................................................ 31 2.7. Financiranje upravljanja područjima mreže Natura 2000 ................................................. 31

2.8. Zaštita vrsta na području EU-a ........................................................................................ 32

2.9. Rješavanje problema neautohtonih vrsta u cijelom EU-u ................................................ 33

3. ŠUME U MREŽI NATURA 2000: PREGLED ..................................................................... 34

3.1. Europske šume i njihova važnost za bioraznolikost ......................................................... 34

3.2. Šume određene kao dio mreže Natura 2000 ................................................................... 34

DIO II.

4. NAJČEŠĆA PITANJA ................................................................................................... 38

4.1. Uvod ............................................................................................................................... 38

4.2. Određivanje područja mreže Natura 2000 ....................................................................... 39

4.3. Određivanje ciljeva očuvanja za područja mreže Natura 2000 ........................................ 41

4.4. Provedba mjera za očuvanje šumskih staništa i vrsta na područjima mreže Natura 200044

4.5. Sprečavanje pogoršanja stanja područja mreže Natura 2000 ......................................... 55

4.6. Prakse upravljanja šumama i zahtjevi mreže Natura 2000 .............................................. 58

4.7. Financiranje očuvanja i upravljanja područjima mreže Natura 2000 ................................ 69

4.8. Nove aktivnosti na područjima mreže Natura 2000 ......................................................... 76

4.9. Praćenje i evaluacija ....................................................................................................... 83

4.10. Komuniciranje, suradnja i aktivno sudjelovanje dionika ................................................. 85

4.11. Zaštita vrsta i staništa od značaja za EU u njihovu cijelom arealu izvan područja mreže Natura 2000 ........................................................................................................................... 88

PRILOZI Prilog 1.: Pojmovnik i skraćenice ……………………………...………………………..……..…. 90

Prilog 2.: Popis šumskih stanišnih tipova i vrsta od interesa Zajednice koje je potrebno proglasiti posebnim područjima očuvanja i/ili kojima je potrebna stroga zaštita u skladu s Direktivom o staništima, i popis vrsta ptica koje su predmet posebnih mjera za očuvanje u skladu s Direktivom o pticama ..................................................................................……….. . 97

Prilog 3.: Glavne prijetnje šumama u EU-u i pritisci na njih ………………...………………...105

1 Natura 2000 i šume

SVRHA OVOG DOKUMENTA

Zašto novi dokument o mreži Natura 2000 i šumama? Ovaj je dokument izrađen kao odgovor na zabrinutost vlasnika i upravitelja šuma te zaštitnika prirode zbog upravljanja šumama na područjima mreže Natura 2000, ali i kako bi se uzele u obzir nove prijetnje i prilike koje su se pojavile od kada su objavljene posljednje smjernice.1 Kako bi se riješila navedena pitanja, službe Komisije, Opća uprava za okoliš i Opća uprava za poljoprivredu osnovale su 2012. godine ad hoc radnu skupinu kako bi okupile različite dionike i omogućile potpunu i iskrenu raspravu o ciljevima mreže Natura 2000 i njezinim implikacijama za zemljoposjednike i upravitelje čije su šume uključene u područja mreže Natura 2000. To je dovelo do izrade ovog dokumenta. Cilj ovog dokumenta je dati pregled ključnih odredbi mreže Natura 2000 na lako razumljiv način u kontekstu ostalih relevantnih politika i inicijativa EU-a koje se odnose na šume (osobito nove strategije EU-a za šume i Zajedničke poljoprivredne politike koja uključuje novu Uredbu o ruralnom razvoju 2014. – 2020.) te odgovoriti na niz pitanja i zabrinutosti koje često ističu dionici, a odnose se na upravljanje šumama u okviru mreže Natura 2000. Dodatni cilj ovog dokumenta je i promicanje integracije ciljeva očuvanja mreže Natura 2000 u upravljanje šumama u mreži Natura 2000, istodobno inzistirajući na važnosti međusobnog informiranja, razumijevanja i suradnje između svih strana na koje utječe – ili su uključene u – upravljanje šumama u mreži Natura 2000. Na taj bi način ovaj dokument trebao pomoći u optimizaciji upravljanja šumama u mreži Natura 2000 s ciljem postizanja povoljnog stanja očuvanosti staništa i vrsta povezanih sa šumama obuhvaćenih mrežom Natura 2000, što će u konačnici biti ključan doprinos postizanju ciljeva EU-a za zaustavljanje pogoršanja stanja bioraznolikosti unutar EU-a i njezin oporavak do 2020. Ne može se dovoljno naglasiti koliko su raznoliki europski šumski ekosustavi važni za očuvanje bogate, ali sve ugroženije bioraznolikosti EU-a. To se može vidjeti i u činjenici da šume čine gotovo polovinu mreže Natura 2000 i da su te šume općenito očuvanije u usporedbi s drugim ključnim skupinama staništa, poput livada i močvara. Kada je riječ o motivaciji, ambicijama i ciljevima različitih uključenih subjekata, bilo je i još uvijek postoji mnogo nesporazuma kad je riječ o samoj prirodi i svrsi mreže Natura 2000. To je dovelo do niza pogrešnih percepcija i „mitova” koji zasjenjuju utemeljene razloge za zabrinutost različitih strana. Posljedica toga je da su mnoga od spomenutih pitanja ostala neodgovorena upravo zbog nedostatka pravog dijaloga između različitih interesnih skupina. Ad hoc radna skupina o šumama i mreži Natura 2000 omogućila je da se iznesu ti različiti pogledi i da se razjasne određene pogrešne pretpostavke na uravnotežen i pragmatičan način. Zahvaljujući tom trudu, očekuje se da će ovaj dokument dovesti do boljeg razumijevanja toga što se želi postići mrežom Natura 2000 uz suradnju svih uključenih subjekata. U ovom dokumentu odražava se veći dio rasprave radne skupine i ističu se mogućnosti da svi uključeni subjekti razviju nove sinergije stvaranjem povjerenja, međusobnim razumijevanjem i suradnjom. Razmjena stajališta o tome kako najbolje primijeniti mrežu Natura 2000 u šumama nastavit će se u kontekstu ad hoc radne skupine, a

1 http://ec.europa.eu/environment/nature/info/pubs/docs/nat2000/n2kforest_en.pdf

http://ec.europa.eu/environment/nature/info/pubs/docs/nat2000/n2kforest_en.pdf


kao rezultat toga ovaj dokument u budućnosti može biti izmijenjen u skladu s novim pravcima razvoja i iskustvima iz prakse. Natura 2000 odnosi se na prirodu i ljude – ne prirodu bez ljudi. Jedino ćemo zajedničkim djelovanjem moći u potpunosti imati koristi od višestrukih funkcija i usluga koje šume u mreži Natura 2000 mogu pružiti društvu te na taj način osigurati očuvanje bogate europske bioraznolikosti i jedinstvene prirodne baštine te njihovo obnavljanje ondje gdje je to potrebno. Autori zahvaljuju svima koji su sudjelovali u izradi ovog dokumenta na njihovim vrijednim

doprinosima i stajalištima.

Zašto postoji potreba za konstruktivnim dijalogom? Kako bi se u potpunosti mogli ispuniti ciljevi mreže Natura 2000, potrebno je i dalje razvijati partnerstva i sinergije između različitih interesnih skupina, kao što su, na primjer, šumarska industrija i zaštita prirode. Postoji mnogo različitih dionika koji bi mogli sudjelovati u naporima za optimizaciju doprinosa šuma iz mreže Natura 2000 u postizanju ciljeva očuvanja i obnavljanja bioraznolikosti EU-a. Vlasnici šuma odavno iskorištavaju većinu šuma iz mreže Natura 2000, od čega brojne koristi ima i društvo u cjelini. Činjenica da su te šume uključene u mrežu Natura 2000 kao područja velike ili potencijalno velike bioraznolikosti pokazuje da u većini slučajeva tradicionalno šumarstvo nije samo kompatibilno s očuvanjem bioraznolikosti, već da može i aktivno pridonijeti tom cilju. S druge strane, sektor zaštite prirode došao je do značajnih saznanja o stanju očuvanosti vrsta i staništa te o načinu održavanja ili obnavljanja povoljnog stanja očuvanosti. Ne postoji nešto što bi se moglo nazvati tipičnim vlasnikom šume ili zaštitarom prirode. U objema zajednicama članovi i interesi vrlo su raznoliki. Unutar EU-a modeli vlasništva nad šumama također su raznoliki: od vrlo malih i rascjepkanih šuma u privatnom vlasništvu do velikih šuma u državnom vlasništvu te od malih gospodarstava u obiteljskom vlasništvu do velikih šumskih posjeda u vlasništvu privatnih tvrtki. Kako bi se dobio bolji uvid u to tko su vlasnici šuma i upravitelji šuma u EU-u, nedavno je provedeno istraživanje u 10 država članica EU-a. Kao rezultat toga, u Europi su dokumentirane različite vrste vlasnika i upravitelja šuma koji imaju različite ciljeve i društveno-gospodarske karakteristike. Na primjer, neki vlasnici šuma prvenstveno su zainteresirani za gospodarske aspekte šumarstva i preferiraju intenzivnije upravljanje šumom s ciljem obrade drva, dok drugi prakticiraju ekološko upravljanje šumom „blisko prirodi”. Treći pak vlasnici i upravitelji šuma ističu rekreacijske aspekte. Slično tomu, zajednica zaštite prirode u širem se smislu sastoji od članova s različitim vrstama interesa, znanja, stupnja organizacije i ciljeva (Sotirov i sur., 20142). Provedba mjera za očuvanje i obnavljanje šuma u mreži Natura 2000 bit će uspješna samo ako u razmatranju tako kompleksnih ekosustava kao što su šume različiti uključeni sudionici udruže svoja pojedinačna znanja, vještine i iskustvo. Kako bi se to postiglo, nužno je da sve uključene strane nastave razvijati međusobno razumijevanje ideja i prioriteta. To se može postići samo stalnim i konstruktivnim dijalogom.

2 Sotirov, S. Storch, L. Cappelmann, M. Sotomayor, M., A. Sergent, P. Deuffic; D. Kleinschmit, P. Edwards; A. Dhubhain; M. Favero, D. Pettenella; B. Arts, M. Hoogstra-Klein; A. Riemer; C. McDermott (2014.): Objedinjeno izvješće o preprekama i pokretačima integriranog upravljanja šumama u Europi (Synthesis report on barriers and drivers of integrated forest management in Europe). Izvješće dostavljeno Glavnoj upravi za istraživanje Europske komisije 30. travnja 2014. Freiburg: Sveučilište u Freiburgu. www.integral-project.eu

http://www.integral-project.eu/

Natura 2000 i šume 3

Kako bi se prikazala različita stajališta i kako bi se bolje razumjela zabrinutost različitih strana, neki od stručnjaka tih strana, koji su istodobno i članovi ad hoc radne skupine, zamoljeni su da izraze svoja očekivanja u vezi s ovim dokumentom.

Stajališta i očekivanja nekih stručnjaka u vezi s ovim dokumentom

„Stvaranje ovog dokumenta proizišlo je iz zrelog dijaloga dionika, koji su shvatili da postoje mnoge istine do kojih su došli različitim putevima. Cilj, tj. bolje objašnjavanje i promicanje sinergija između očuvanja bioraznolikosti i održivog upravljanja šumama postignut je na vrlo uravnotežen način, te je time dobiven vrlo koristan alat za planere, upravitelje i posjednike šuma na područjima mreže Natura 2000”. Enrique Valero Gutiérrez del Olmo, Predsjednik radne skupine za šumarstvo Copa-Cogeca, Bruxelles, Belgija „Nadamo se da će ova publikacija pridonijeti boljem razumijevanju zahtjeva navedenih u Direktivi i pomoći osnažiti napore za očuvanje prirode i brigu o bioraznolikosti u šumskim područjima mreže Natura 2000, kako bi ona mogla biti dio FCS-a. Željeli smo istaknuti i potrebu za većim udjelom struktura i funkcija kao što su prašume, mrtvo drvo i stara stabla, koji su neophodni za šumske vrste iz Priloga II. i za vrste koje se nalaze na crvenom popisu”. Anna Lindhagen i Erik Hellberg, Švedska agencija za zaštitu prirode, Stockholm, Švedska „Šume vidim kao dugotrajnu dinamičnu stvarnost, u kojoj su pitanja upravljanja i očuvanja uistinu dvije strane istog novčića. Zato sam od ovog dokumenta očekivao fleksibilan i oprezan pristup, a čini mi se da je to i postignuto. Dijalog između različitih uključenih interesnih skupina je poboljšan i treba se nastaviti. Ovaj dokument predstavlja dobar okvir za to”. Francisco Javier Ezquerra Boticario, Služba za upravljanje šumama, Junta de Castilla y León, Valladolid, Španjolska

„Savez europskih vlasnika šuma (CEPF) pozdravlja ovaj proces razvoja novog dokumenta o mreži Natura 2000 i šumama. Kompleksan, a u nekim slučajevima i kontroverzan kontekst predstavljao je vrlo zahtjevan zadatak za radnu skupinu. Kako bi Natura 2000 postigla uspjeh, europski vlasnici šuma ostaju ključni partneri u upravljanju šumama u mreži Natura 2000”. Clemens v. Doderer, Savez europskih vlasnika šuma, Bruxelles, Belgija „Zahvaljujući dobro vođenom interaktivnom procesu stvaranja novog dokumenta o mreži Natura 2000 i šumama bili smo u mogućnosti učiti od drugih interesnih skupina i pridonijeti iznošenjem rezultata naših analiza, ne samo da bismo po prvi put opisali vrlo konkretne probleme i potrebe koji se odnose na upravljanje šumama i na mrežu Natura 2000, već i da bismo predstavili moguća rješenja. Nadamo se da će se ovim procesom potaknuti daljnja komunikacija između svih uključenih skupina dionika radi upravljanja našim šumskim resursima i njihove zaštite kao osnove biološki raznolikog okoliša i održivog zelenog gospodarstva”. Roland Kautz, Europsko udruženje šuma u državnom vlasništvu, Bruxelles, Belgija „Smjernice Europske komisije o područjima i šumama mreže Natura 2000 dolaze u pravo vrijeme. Vlasnici šuma i upravitelji šuma imaju ključnu ulogu u ispunjavanju ciljeva očuvanja prirode na šumskim područjima mreže Natura 2000 u praksi i stoga su informacije o razmjeni dobrih praksi dobrodošle. Ondje gdje upravljanje radi postizanja ciljeva Nature uključuje poseban pristup ili neke druge uvjete, upravitelje i vlasnike šuma trebalo bi pohvaliti i nagraditi zbog ispunjavanja tih važnih usluga ekosustava”. Pat Neville, Šuma Coillte, Newtownmountkennedy, pokrajina Wicklow, Irska „Šume su dom velikog i važnog dijela naše bioraznolikosti, što uključuje mnoge rijetke, specijalizirane i ugrožene vrste, a u isto su vrijeme i resurs za održivo dobivanje drva i mnogih važnih usluga ekosustava. Iako se stajališta i terminologija u šumarstvu i očuvanju prirode razlikuju, zahvaljujući trenutačnoj otvorenoj razmjeni i procesima između svih uključenih dionika donesene su smjernice za bolje zajedničko razumijevanje i buduće upravljanje šumama u mreži Natura 2000, za održivost u smislu proizvodnje i u smislu bioraznolikosti”. Axel Ssymank, Savezna agencija za očuvanje okoliša, Bonn, Njemačka


Koji je cilj ovog dokumenta? Komu je namijenjen? Ovaj bi dokument trebao pomoći nadležnim tijelima i ključnim dionicima koji su odgovorni za upravljanje šumama i skupinama za zaštitu prirode pri razvoju i promicanju sustava i praksi upravljanja – osobito unutar područja mreže Natura 2000 – što će pomoći u održavanju, a gdje je to primjenjivo, i u obnavljanju staništa i vrsta od značaja za EU dok ne dostignu povoljno stanje očuvanosti u cijeloj Europskoj uniji. Ovaj dokument može pomoći i državama članicama i regijama u razradi mjera usmjerenih na mrežu Natura 2000 u okviru Zajedničke poljoprivredne politike i unutar programa LIFE tijekom novog programskog razdoblja od 2014. do 2020. Ovim dokumentom osobito se nastoji:

olakšati praktična primjena direktiva o zaštiti prirode odgovaranjem na niz čestih pitanja o upravljanju i očuvanju šuma u mreži Natura 2000;

promovirati integracija ciljeva očuvanja mreže Natura 2000 u šire šumarske, odnosno šumsko-uzgojne politike i prakse;

naglasiti važnost međusobnog obavješćivanja, razumijevanja i suradnje te razmjene dobrih praksi između svih strana na koje utječu određivanje i provedba mjera očuvanja u mreži Natura 2000 i koje su u njih uključene, osobito između različitih nadležnih tijela, vlasnika zemljišta i upravitelja te zaštite prirode;

istaknuti brojne pogodnosti šuma, osobito onih u mreži Natura 2000, za zajednicu. Direktiva o pticama i Direktiva o staništima utemeljene su na načelu supsidijarnosti, a na državama je članicama da odrede mjere koje treba poduzeti da upravljanje njihovim područjima mreže Natura 2000 bude u skladu s navedenim Direktivama. Ovaj dokument donosi pregled načina na koji se direktive o prirodi mogu najbolje primijeniti u šumama te donosi niz praktičnih ideja i primjera utemeljenih na primjerima dobre prakse iz cijelog EU-a. Glavni je naglasak ovog dokumenta na mreži Natura 2000 i šumama te na povezanim odredbama iz Direktive o pticama i Direktive o staništima. Ovaj dokument ima samo informativnu svrhu i nije pravno obvezujući. Pripremljen je na temelju aktivnog dijaloga ključnih dionika (tijela nadležnih za šume i okoliš, udruženja vlasnika šuma, organizacija za upravljanje šumama, nevladinih organizacija za zaštitu okoliša, znanstvenika i dr.) kako bi se osiguralo da bude primjeren korisnicima, da ispunjava svrhu te da se ojača partnerski pristup. Svrha ovog dokumenta nije bila donošenje propisa, nego da bude koristan izvor informacija i savjeta kojima bi se pomoglo nadležnim tijelima, upraviteljima i civilnom društvu da bolje provode odredbe Direktive o staništima i Direktive o pticama. Moguće je da će se u budućnosti ažurirati u skladu s novim iskustvima i najboljim praksama.


Što možete pronaći u ovom dokumentu? Ovaj se dokument sastoji od tri dijela.

Prvi dio (poglavlja 1., 2., 3.) sadržava detaljni pregled mreže Natura 2000 u kontekstu šuma. U njemu se objašnjava što mreža Natura 2000 točno jest, kako se odabiru područja koja će postati područjima mreže Natura 2000 te kako se treba upravljati tim područjima u skladu sa zakonodavstvom EU-a koje se odnosi na prirodu. Osim toga, u njemu se opisuju i ciljevi nove Strategije EU-a za šume i fondovi EU-a dostupni za šume, kao što su LIFE+ i nova Uredba o ruralnom razvoju (2014. – 2020.).

Dio II. (poglavlje 4.) centralni je dio dokumenta i sastoji se od iscrpnijih objašnjenja i odgovora na neka najčešća pitanja o šumama u mreži Natura 2000. Primjerice, u njemu se nastoji objasniti što točno zakonske odredbe za mrežu Natura 2000 mogu značiti u praksi za vlasnike i upravitelje šuma te kako potonji mogu tražiti podršku ostalih dionika i zainteresiranih strana – nadležnih tijela, nevladinih organizacija ili šire javnosti – za svoj rad na upravljanju svojim šumama za dobrobit, među ostalim, mreže Natura 2000.

Dio III.: predstavljen je u zasebnom popratnom dokumentu koji sadržava brojne primjere dobre prakse i iskustava iz različitih država članica u upravljanju šumama u mreži Natura 2000 u EU-u.

Dokument je proširen i nizom priloga:

Prilog 1.: Rječnik ključnih pojmova i skraćenica.

Prilog 2.: sadrži popis šumskih stanišnih tipova i vrsta od značaja za EU za čije je očuvanje potrebno određivanje područja mreže Natura 2000 i/ili koji zahtijevaju strogu zaštitu u skladu s Direktivom o staništima i Direktivom o pticama.

Prilog 3.: opisuje glavne prijetnje i pritiske na šume EU-a. Onim čitateljima koji nisu upoznati s mrežom Natura 2000 ili s novom Strategijom EU-a za šume ili s instrumentima za financiranje EU-a predlažemo da prvo pročitaju dio I. kako bi dobili pregled glavnih zahtjeva i mogućnosti za šume u mreži Natura 2000. S druge strane, oni koji već poznaju problematiku možda će radije htjeti otići izravno na dio II. gdje se nalaze odgovori na najčešća pitanja.



DIO I.:

Uvod u mrežu Natura 2000, politike EU-a za šume te

mogućnosti financiranja za šume u mreži Natura 2000


1. ŠUME I KONTEKST POLITIKE EU-a

1.1. Stanje šuma na području EU-a3 Šume i ostalo šumsko područje u EU-28 trenutačno pokrivaju 176 milijuna hektara, što predstavlja oko 42 % kopnene površine EU-a. Pokrivenost šumama uvelike varira u različitim dijelovima EU-a. Države članice s najvećim postotkom šumskog područja jesu Finska i Švedska, u kojima su otprilike tri četvrtine kopnene površine pokrivene šumama ili ostalim šumskim područjem. Najmanje šumskih područja od svih država članica EU-a imaju Malta, Nizozemska, Irska i Ujedinjena Kraljevina. Šumska se područja u Europi postupno povećavaju od 1990. godine, što je rezultat programa pošumljavanja i prirodne sukcesije vegetacije nakon prestanka obrade zemlje ili ispaše. Vrijednost bioraznolikosti šuma EU-a znatno se razlikuje ovisno o načinu upravljanja te njihovoj povijesti, starosti, strukturi, sastavu itd.

Slika 1. Karta šuma u Europi, 2006. JRC – EFDAC. Dostupno na: http://forest.jrc.ec.europa.eu/activities/forest-mapping

3 Izvor: Radni dokument službi Komisije: Nova Strategija EU-a za šume: za šume i sektor koji se temelji na šumama, SWD (2013) 342 final. 20.9.2013.

http://forest.jrc.ec.europa.eu/activities/forest-mapping


1.1.1. Ekološki kontekst šumskih staništa u Europi

U prirodnim uvjetima šume bi, uz neke regionalne iznimke, bile prevladavajuća vrsta vegetacijskog pokrova u Europi. Mnogi šumski ekosustavi u Europi ne ovise o gospodarenju i mogu se održavati samo prirodnom dinamikom, uključujući prirodne stadije regeneracije i razvoja, te dinamikom poremećaja velikih razmjera poput požara, olujnih vjetrova ili najezda kukaca. S druge strane, mnogi šumski stanišni tipovi rezultat su prethodnog gospodarenja i oni još uvijek ovise o gospodarenju (npr. mediteranske dehese i fenoskandinavski šumoviti pašnjaci). Izvorne prirodne šume Europe bile su obilježene različitim scenarijima prirodne dinamike. Na detaljnoj razini dinamika čistina, a na srednjoj razini mozaik različitih razvojnih stadija bili su tipični za većinu listopadnih šuma, dok su prirodni poremećaji velikih razmjera vjerojatno bili tipični za crnogorične šume. Procesi prirodne dinamike u normalnim su uvjetima oblikovali šumu kao mozaik različitih mikrostaništa, omogućavajući bogatu bioraznolikost šume.

1.1.2. Višefunkcionalnost – ključno načelo za šume na području EU-a

Šume u Europi dugo su se vremena iskorištavale na niz načina, pružajući mnoge gospodarske, ekološke i kulturne pogodnosti. One su izvor obnovljivih i okolišno prihvatljivih sirovina te imaju važnu ulogu u gospodarskom razvoju, zapošljavanju i napretku u Europi, osobito u ruralnim područjima. Imaju visoku vrijednost bioraznolikosti, odnosno na područjima gdje se postojeći pritisci tek trebaju riješiti imaju barem visok potencijal za obnavljanje bioraznolikosti (vidjeti poglavlje 2.). Šume pozitivno pridonose i kvaliteti života stvarajući ugodnu životnu okolinu, mogućnosti za rekreaciju i preventivnu zdravstvenu zaštitu, dok u isto vrijeme održavaju i poboljšavaju okolišne uvjete i ekološke vrijednosti. Nadalje, u šumama je zadržan velik dio duhovne i kulturne baštine koja Europu čini takvom kakva jest. Održivo upravljanje šumom istodobno pridonosi postizanju gospodarskih, ekoloških i društvenih ciljeva. Šume kojima se upravlja na održiv način mogu se iskorištavati za proizvodnju drva i nedrvnih proizvoda, rekreaciju, lov, itd., a da pri tome društvo od njih i dalje ima koristi kao javnog dobra ili se ostvaruju ciljevi zaštite okoliša kao što su poboljšanje zdravlja šume, bioraznolikost, otpornost na klimatske promjene, zaštita vode i tla. Kada je riječ o proizvodnji drvne sirovine, produktivnost šuma znatno se razlikuje među državama članicama. U prosjeku se posiječe 60 – 70 % godišnjeg prirasta, što znači da se rastuće drvne zalihe i dalje kontinuirano povećavaju. Međutim, neto godišnji prirast samo je jedan od pokazatelja produktivnosti šume. Pri procjeni buduće dostupnosti drva potrebno je uzeti u obzir i druge čimbenike kao što su raspodjela dobnih razreda ili pristupačnost šume.

Europske su šume, osobito one u mediteranskoj regiji, vrlo važan izvor i nedrvnih proizvoda, poput pluta. Posljednje, ali ne i manje važno, one su glavni izvor biomase za grijanje kućanstava i proizvodnju električne energije. Prema najnovijim procjenama očekuje se da će se njihov udio u ukupnoj raspoloživoj količini biomase u svojstvu obnovljivog izvora energije do 2020. povećati na 66 %. To se odražava i u znatnom udjelu (42 % – vidjeti grafikon) drvnih resursa koji se upotrebljavaju za proizvodnju energije.


Slika 2. Drvni resursi u EU27 u 2010.; Izvor: EUwood, 2010.

1.1.3. Usluge ekosustava koje šume EU-a pružaju zajednici

Osim što su izvor izravnih prihoda od drva i ostalih proizvoda (hrana, gorivo, divljač, smola, pluto itd.) te što u njima obitava znatan dio bogate bioraznolikosti Europe, šume osiguravaju niz drugih važnih koristi za zajednicu i gospodarstvo pružanjem usluga ekosustava. Na primjer, one štite tlo od erozije te reguliraju slivna područja i lokalne hidrološke sustave održavanjem tokova vode. Reguliraju lokalnu, regionalnu i globalnu klimu, pohranjuju ugljik, štite korisne oprašivače, pročišćavaju zrak i vodu te nas općenito štite od prirodnih katastrofa poput lavina, odrona, suša i poplava. Osim toga, pružaju mogućnost za rekreaciju, turizam i obrazovanje. Iako neke šumske funkcije, usluge i šumska dobra imaju izravnu novčanu vrijednost (npr. drvo), postoje i druge usluge ekosustava koje bi trebalo pravilno „vrednovati” i u nekim slučajevima platiti (npr. rekreacija, kulturna baština, kvaliteta i količina vode i tla). U tijeku je izrada niza gospodarskih studija za procjenu vrijednosti usluga ekosustava. Značajan udio zdravih ekosustava u Europi nalazi se u mreži Natura 2000. Prema najnovijim istraživanjima Komisije procjenjuje se da će koristi koje proizlaze upravo iz područja u mreži Natura 2000 biti u rasponu od 200 do 300 milijardi EUR godišnje. Sama ukupna vrijednost ugljika u staništima mreže Natura 2000 znatno je veća, a među njima šumska staništa u mreži Natura 2000 sadržavaju najveću količinu ugljika, u vrijednosti od 318,3 do 610,1 milijardi EUR 2010. (izvor: IEEP).4

4 Informativni članak o mreži Natura 2000: http://ec.europa.eu/environment/nature/natura2000/financing/index_en.htm

http://ec.europa.eu/environment/nature/natura2000/financing/index_en.htm


1.1.4. Vlasništvo nad šumama

Oko 40 % šumskog područja u EU-u u javnom je vlasništvu. Javno vlasništvo (općina, regija / pokrajina, država itd.) dominira u većini država članica EU-a na području istočne i jugoistočne Europe. Prosječna veličina javnih šumskih gospodarstava u EU-u je više od 1000 ha, uz velike razlike među državama. Oko 60 % šuma EU-a u privatnim je rukama s oko 16 milijuna privatnih vlasnika šuma. Prosječna veličina privatnih šumskih gospodarstava iznosi 13 ha, ali većina šuma u privatnom vlasništvu manja je od 5 ha.5 Prosječna veličina šume u privatnom vlasništvu znatno se razlikuje među državama članicama, od 0,7 ha po gospodarstvu u Bugarskoj do 130 ha po gospodarstvu u Slovačkoj.6 Važno je biti svjestan tih velikih razlika u produktivnosti šuma i vlasništvu nad njima u cijelom EU-u jer su one prisutne i u šumama koje su određene kao područja mreže Natura 2000; te razlike mogu imati značajan utjecaj na način na koji se tim „šumama u mreži Natura 2000” upravlja u praksi.

1.1.5. Ključne prijetnje i pritisci

Šume su podvrgnute višestrukim prirodnim i ljudskim pritiscima i podnose štete od biotičkih i abiotičkih izvora. Glavne prijetnje i pritisci na šume u EU-u znatno se razlikuju od jedne regije do druge te ovise o perspektivi (šumarske aktivnosti ili šumska ekologija i očuvanje prirode), ali tipično mogu uključivati jedno ili više od sljedećih prijetnji i pritisaka: šumski požari, olujni vjetrovi, zagađenje vode ili zraka, suše, invazivne strane vrste, nametnici, bolesti, fragmentacija staništa, prenamjena zemljišta, nepostojanje strukturalne raznolikosti i raznolikosti vrsta, neodrživo upravljanje, nepostojanje upravljanja itd. Dodatne informacije o prijetnjama šumama EU-a i pritiscima na njih dostupne su u Prilogu 3. Te prijetnje u mnogim slučajevima utječu na bioraznolikost šuma. Prema sadašnjim saznanjima, Međunarodna unija za očuvanje prirode (IUCN) procjenjuje da izumiranje u EU-u prijeti za 27 % sisavaca, 27 % saproksilnih kornjaša, 10 % gmazova i 8 % vodozemaca povezanih sa šumama (ETC/BD, 2010., na temelju IUCN, 2009.). Ipak, procjenjuje se da je stanje bioraznolikosti u šumskim staništima još uvijek općenito bolje nego u drugim glavnim stanišnim skupinama kao što su travnjaci i močvare u cijeloj Europi, kao što je vidljivo iz trendova čestih vrsta ptica u Europi (vidjeti sliku 3.). Učinak klimatskih promjena, koji će se jasno odraziti na južne i sjeverne granice rasprostranjenosti vrsta zbog povećanja temperatura i suša u južnoj Europi, već je vidljiv kad je riječ o njihovu rasporedu u skladu s nadmorskim visinama. Vrste na nižim nadmorskim visinama planina u Europi već pate od smanjene količine padalina i povišene temperature.7 Zbog tih bi se promjena mogli smanjiti otpornost i zdravlje šumskih ekosustava, što bi moglo dovesti do povećanja biotičkih poremećaja, poput onih koje uzrokuju neke nametničke vrste

5 Izvor: Akcijski plan EU-a za šume 2007. – 2011. 6 Stanje europskih šuma 2011. Dostupno na: http://www.foresteurope.org/documentos/State_of_Europes_Forests_2011_Report_Revised_November_2011.pdf 7 Izvor: Projekti MOTIVE i Trees4Future FP7

http://www.foresteurope.org/documentos/State_of_Europes_Forests_2011_Report_Revised_November_2011.pdf

http://www.foresteurope.org/documentos/State_of_Europes_Forests_2011_Report_Revised_November_2011.pdf


ili invazivne strane vrste. Šume bi mogle postati i osjetljivije na abiotičke poremećaje uzrokovane češćim olujnim vjetrovima, sušama i šumskim požarima.

Sve uobičajene ptice (136)

Uobičajene poljske ptice (36)

---- Uobičajene šumske ptice (29)

Slika 3. Česte vrste ptica u Europi – indeks populacije (1980. = 100)

Izvor: Europska agencija za okoliš (http://www.eea.europa.eu/data-and-maps/figures/common-birds-in-europe-2014-population-index-1980)

1.1.6. Održivo upravljanje šumama u Europi

Trenutačno je oko 87 % europskih šuma podvrgnuto nekom obliku ljudske intervencije (EEA, 2008.). Većinom šuma upravlja se u skladu s načelima održivog upravljanja šumama (SFM), koja su utvrđena i razvijena u okviru procesa Forest Europe (nekadašnja Ministarska konferencija o zaštiti europskih šuma – MCPFE), a koja se u većini slučajeva nadopunjuju nacionalnim ili regionalnim politikama ili programima za šume. „održivo upravljanje šumama” definira se kao čuvanje i upotreba šuma i šumskih zemljišta na način i u mjeri kojima se održavaju njihova bioraznolikost, produktivnost, sposobnost regeneracije, vitalnost i njihov sadašnji i budući potencijal za ispunjavanje relevantnih ekoloških, gospodarskih i socijalnih funkcija na lokalnoj, nacionalnoj i globalnoj razini te se ne nanosi šteta drugim ekosustavima.8 U EU-u trenutačno postoji nekoliko inicijativa za promicanje i ocjenu održivog upravljanja šumama. Osim toga, u okviru programa Forest Europe razvijeni su kriteriji i pokazatelji za paneuropsku regiju za izvješćivanje o provedbi održivog upravljanja šumama po državama.

8 Izvor: Druga ministarska konferencija o zaštiti europskih šuma, 16. – 17. lipnja 1993., „Rezolucija H1 – Opće smjernice za održivo upravljanje šumama u Europi”.

http://www.eea.europa.eu/data-and-maps/figures/common-birds-in-europe-2014-population-index-1980

http://www.eea.europa.eu/data-and-maps/figures/common-birds-in-europe-2014-population-index-1980


Šest paneuropskih kriterija za izvješćivanje o SFM-u su:

održavanje i primjereno poboljšavanje šumskih resursa i njihov doprinos globalnim ciklusima ugljika;

održavanje zdravlja i vitalnosti šumskih ekosustava;

održavanje i poticanje proizvodnih funkcija šuma (drvo i nedrvni proizvodi);

održavanje, očuvanje i primjereno poboljšanje bioraznolikosti u šumskim ekosustavima;

održavanje, očuvanje i primjereno poboljšanje zaštitnih funkcija u upravljanju šumama (osobito kad je riječ o tlu i vodi); te

održavanje drugih društveno-gospodarskih funkcija i uvjeta. Politike ili programi upravljanja šumama općenito su usmjereni na smanjenje prijetnji, mjere zaštite i oporavka, promicanje održive upotrebe te na upravljanje genetskim resursima. U tom su smislu planovi upravljanja šumama (FMP) ili ekvivalentni instrumenti važan alat za provedbu SFM-a na operativnoj razini. U FMP-ovima se donose podaci (tekst, karte, tablice i grafikoni) prikupljeni tijekom periodičkih popisivanja šuma na razini operativnih šumskih jedinica (sastojine, odjeli) i djelatnosti koje se planiraju za pojedinačnu sastojinu ili pojedinačne odjele kako bi se ostvarili ciljevi upravljanja. Planovi upravljanja šumama na razini gospodarstava stoga su strateški i operativni alati za vlasnike i upravitelje šuma. Certifikacija šuma još je jedan od alata za dokumentiranje održivosti upravljanja šumama. Temelji se na dobrovoljnim obvezama poštivanja načela SFM-a koja se primjenjuju na određenim područjima. Gledajući broj certificiranih hektara i proizvoda koji nose oznaku certifikacije, jasno je da certifikacija iz godine u godinu dobiva sve veću važnost. Iako postoje velike razlike među zemljama, oko 50 % šuma i drugog šumskog područja certificirali su FSC9 ili PEFC10. 1.2. Kontekst politike EU-a za šume

1.2.1. Nova Strategija EU-a za šume

Unatoč nepostojanju zajedničke politike o šumama, sve druge politike EU-a, kao što su one koje se odnose na ruralni razvoj, zapošljavanje, klimatske promjene, energiju, vodu i bioraznolikost, utječu na odluke država članica o šumama. Zato je 1998. godine usvojena prva strategija EU za šume.11 Polazeći od načela supsidijarnosti i koncepta podjele odgovornosti, uspostavljen je okvir za djelovanje povezano sa šumama kojima se podupire održivo upravljanje šumama. Glavni provedbeni instrument bio je Akcijski plan za šume12 koji obuhvaća razdoblje 2007. – 2011. Otkad je ta strategija usvojena prije 15 godina, na šume su utjecale značajne društvene i političke promjene te sve veći broj politika koje su se odnosile na šume, a koji su zajedno pridonijeli stvaranju složenijeg okruženja za donošenje politika o šumama. Kako bi odgovorila na ove nove izazove, Europska komisija usvojila je novu Strategiju EU-a za šume13 20. rujna 2013. Strategija EU-a za šume sadržava sljedeća prioritetna područja:

9 Vijeće za upravljanje šumama (Forest Stewardship Council): https://ic.fsc.org/ 10 Program za potporu certifikaciji šuma (Programme for the Endorsement of Forest Certification Schemes): http://www.pefc.org/ 11 Rezolucija Vijeća od 15. prosinca 1998. o strategiji šumarstva za EU 12 http://ec.europa.eu/agriculture/fore/action_plan/com_en.pdf 13 COM (2013) 659 final, 20.9.2013.


Održivo upravljanje šumama pridonosi važnim društvenim ciljevima. 1. Podrška našim ruralnim i urbanim zajednicama. 2. Poticanje konkurentnosti i održivosti industrija koje se temelje na šumama, bioenergije i

šireg zelenog gospodarstva EU-a. 3. Šume u klimi koja se mijenja. 4. Zaštita šuma i poboljšanje usluga ekosustava. Poboljšanje baze znanja 5. Kakve šume imamo i kako se one mijenjaju? 6. Novo i inovativno šumarstvo i proizvodi s dodanom vrijednošću. Potpora koordinaciji i komunikaciji 7. Suradnja u svrhu skladnog upravljanja šumama i njihova boljeg razumijevanja. 8. Šumarstvo iz globalne perspektive. Prioritet 4. „Zaštita šuma i poboljšanje usluga ekosustava” odnosi se na mrežu Natura 2000 i na države članice koje bi „trebale postići znatan i mjerljiv napredak u stanju očuvanja šumskih vrsta i staništa potpunom provedbom zakonodavstva EU-a o prirodi i osiguranjem doprinosa nacionalnih planova za šume adekvatnom upravljanju mrežom Natura 2000 do 2020.”. Ovaj se dokument smatra preporukom koja se može iskoristiti za postizanje tog cilja.

1.2.2. Financijska potpora EU-a za šume Drugi veliki utjecaj na šume i upravljanje šumama na razini EU-a proizlazi iz politike ruralnog razvoja. Šume i sektor šumarstva trenutačno dobivaju značajna financijska sredstva EU-a koja su dostupna u različitim količinama ovisno o različitim vrstama vlasništva. Mjere za šumarstvo u okviru Uredbe o ruralnom razvoju predstavljaju okosnicu izvora financiranja Strategije za šume (90 % ukupnog financiranja EU-a u području šumarstva) i glavna sredstva EU-a za šume i šumarstvo. Prema posljednjim podacima u razdoblju od 2007. do 2013. godine za mjere za šumarstvo izdvojeno je 5,4 milijardi EUR iz Europskog poljoprivrednog fonda za ruralni razvoj (EPFRR). Slična razina izdataka može se očekivati za razdoblje 2014. – 2020. iako će ona ovisiti o programima ruralnog razvoja država članica. Ti bi izdaci trebali biti usmjereni na doprinos ciljevima nove Strategije EU za šume, a osobito na to da se osigura da se šumama u EU-u jasno upravlja u skladu s načelima održivog upravljanja šumama.

1.2.2.1. Prethodna iskustva s financiranjem EU-a za šume u okviru EPFRR-a Prethodnim EPFRR-om za razdoblje 2007. – 2013. državama članicama ponuđeno je 8 mjera koje su posebno usmjerene na šume i još 7 mjera koje bi se mogle primijeniti, među ostalim, za aktivnosti povezane sa šumom. Financijska sredstva koja su u početku izdvojena za mjere koje se izravno odnose na šumarstvo (6 milijardi EUR) i mjere koje se posredno odnose na šumarstvo (1 – 2 milijarde EUR) u okviru EPFRR-a iznosila su 8 milijardi EUR. Međutim, provedba mjera za šumarstvo počela je polako i prema najnovijim podacima dodjela za prethodno navedenih 8 mjera koje se izravno odnose na šumarstvo izmijenjena je na 5,4 milijarde EUR. Prema najnovijim podacima iskorištenost dviju mjera koje se odnose na okoliš mnogo je niža od prosjeka; primjerice, plaćanja za šumsko-okolišne mjere i mjere mreže Natura 2000 za koje je potrošeno manje od 14 % od ažuriranog plana (2011.). Provedba pošumljavanja poljoprivrednog zemljišta bila je najuspješnija (40 %). Mjera za obnavljanje potencijala za


šumarstvo te sprečavanje požara i prirodnih katastrofa također je dostigla razinu provedbe od 40 %. Tijekom revizije financiranja mjera za šume države članice i dionici naveli su da imaju problema pri tumačenju određenih uvjeta te smatraju da su velike administrativne obveze (uključujući dodatne zahtjeve na nacionalnoj ili regionalnoj razini) i mali iznosi ulaganja iz fonda glavni uzroci niske razine povlačenja sredstava. Primjeri upotrebe Programa ruralnog razvoja za financiranje mjera za upravljanje u šumama proglašenima područjima mreže Natura 2000 nalaze se u dijelu 3.

1.2.2.2. Financijska potpora dostupna za razdoblje 2014. – 2020.

Za tekuće financijsko razdoblje 2014. – 2020. EPFRR14 je podijeljen u šest prioriteta vezanih uz strategiju EU za 2020. Uredba o ruralnom razvoju obuhvaća šume i šumarstvo u većini tih šest prioritetnih područja, što uključuje:

prijenos znanja i inovacije u šumarstvu (prioritet 1.),

promicanje održivog upravljanja šumama (prioritet 2.),

obnavljanje, očuvanje i poboljšanje ekosustava povezanih s poljoprivredom i šumarstvom, s naglaskom na mrežu Natura 2000 (prioritet 4.) i

promicanje učinkovitosti uporabe resursa i gospodarstva s niskom razinom emisija ugljika otpornom na klimatske promjene u poljoprivrednom, prehrambenom i šumarskom sektoru (prioritet 5.)

Trenutačno vrijedi i opći uvjet da potpora za gospodarstva iznad određene veličine (koju određuju države članice u svojim programima ruralnog razvoja) ovisi o tome upravlja li se šumom u skladu s načelima održivog upravljanja šumama (što se dokazuje predočavanjem odgovarajućih podataka iz plana upravljanja šumom ili jednakovrijednog instrumenta). Tim se uvjetom državama članicama daje mogućnost da odrede prikladne granične vrijednosti za planove upravljanja šumama u kojima se odražavaju njihove društveno-bio-geografske specifičnosti, a istodobno uzimajući u obzir važnost ispravnog planiranja i rezultate postignute u ovom području. Prema novoj Uredbi sada su dostupne sljedeće glavne mjere koje se odnose na šumarstvo:

Članak 21.: Ulaganja u razvoj šumskih područja i poboljšanje isplativosti šuma, uključujući:

o pošumljavanje i stvaranje šumskih područja (članak 22.) o uspostavljanje poljoprivredno-šumarskih sustava (članak 23.) o sprečavanje i uklanjanje štete u šumama uzrokovane šumskim požarima i

elementarnim nepogodama, uključujući najezde nametnika i izbijanje bolesti, katastrofalne događaje te opasnosti povezane s klimom (članak 24.)

o ulaganja kojima se poboljšava otpornost i okolišna vrijednost, kao i ekološki potencijal šumskih ekosustava (članak 25.)

o ulaganja u šumarske tehnologije te u preradu, mobiliziranje i stavljanje na tržište šumskih proizvoda (članak 26.)

Članak 30.: Plaćanja povezana s mrežom Natura 2000. i Okvirnom direktivom o vodama.

Članak 34.: Šumsko-ekološke i klimatske usluge i očuvanje šuma.

14 Vidjeti Uredbu (EU) br. 1305/2013: http://eur-lex.europa.eu/LexUriServ/LexUriServ.do?uri=OJ:L:2013:347:0487:0548:HR:PDF

http://eur-lex.europa.eu/LexUriServ/LexUriServ.do?uri=OJ:L:2013:347:0487:0548:HR:PDF


Članak 35.: Suradnja.

1.2.2.3. Potpora šumarstvu iz kohezijske politike EU-a

Osim EPFRR -a, države članice i njihove regije mogu iskoristiti i potporu Europskog fonda za regionalni razvoj (EFRR) i Europskog socijalnog fonda (ESF). EFRR15 sufinancira programe i projekte koji mogu biti izravno ili neizravno povezani sa šumama i šumarskim sektorom u okviru mjera usmjerenih na teritorijalni razvoj. Neki primjeri koji se mogu povezati sa šumama i područjem šumarstva su sljedeći: ulaganja EFRR-a u mrežu Natura 2000 i u promicanje bioraznolikosti i usluga ekosustava te podrška malim i srednjim poduzećima i inovacijama. EFRR sufinancira i prekogranične, transnacionalne i međuregionalne programe suradnje16 (INTERREG) u okviru kojih se mogu podržati projekti koji su povezani sa šumama i šumarstvom. Projekti mogu uključivati sljedeća područja intervencije: sustavi za praćenje i informacijski sustavi te mreže za kontrolu šumskih požara, održivo upravljanje zemljištem, razmjena informacija o prilagodbi klimatskim promjenama, sekvestracija ugljika i smanjenje rizika, bioraznolikost, politike protiv depopulacije planinskih područja, poticanje upotrebe bio-energije, suradnja za upotrebu obnovljivih izvora energije i energetsku učinkovitost te održivi razvoj regija s pomoću malih i srednjih poduzeća.

1.2.3. LIFE

Drugi važan izvor financiranja za šume potječe iz instrumenta LIFE EU-a koji je i danas jedini instrument EU-a posvećen isključivo financiranju projekata koji se odnose na okoliš i klimu. Oko 50 % njegova proračuna posebno je usmjereno na prirodu i bioraznolikost. Otkad je program započeo 1992. godine, iz njega je financirano više od 300 projekata za upravljanje šumskim staništima i vrstama u mreži Natura 2000 i njihovo obnavljanje s ukupnim proračunom od nekoliko desetaka milijuna eura. Jedna se brošura LIFE odnosi posebno na šume.17 Tipične djelatnosti u okviru projekata LIFE+ Priroda i Bioraznolikost koji su trenutačno u tijeku, uključuju: uklanjanje invazivnih stranih vrsta, izrada planova upravljanja i dogovor s lokalnim dionicima o prikladnim režimima upravljanja za šumska staništa, financiranje projekata obnavljanja s ciljem poboljšanja strukturne raznolikosti šuma, pokretanje šumsko-okolišnih programa u okviru RDP-a s pomoću demonstracijskih projekata i projekata najboljih praksi. Instrumentom LIFE olakšana je izrada smjernica i alata za promicanje načina upravljanja šumama koji bi bili od koristi za bioraznolikost.

15 Vidjeti Uredbu (EU) br. 1301/2013: http://eur-lex.europa.eu/legal-content/HR/TXT/?uri=CELEX:32013R1301 16 Vidjeti Uredbu (EU) br. 1299/2013: http://eur-lex.europa.eu/legal-content/HR/TXT/?uri=CELEX:32013R1299 17 Dodatne informacije mogu se pronaći u publikaciji „LIFE i europske šume” koju je objavila Europska komisija, a dostupna je na: http://ec.europa.eu/environment/life/publications/lifepublications/lifefocus/documents/forest_lr.pdf.


371

335

270220

149

129

113102 100

Šume

Prirodni i poluprirodnitravnjaci

Slatkovodna staništa

Cretovi

Obalna staništa i staništa shalofitima

Vrištine umjerenog pojasa

Stjenovita staništa i špilje

Obalne i kontinentalnepješčane sipine

Tvrdolisne makije (matorral)

Slika 4. Stanišni tipovi na koje su usmjereni projekti LIFE (broj projekata 1992. – 2008.)

Izvor: Baza podataka projekata LIFE

Projekt LIFE za upravljanje mrežom Natura 2000 u šumama u privatnom vlasništvu u Finskoj Središnja Finska u centru je drvne industrije države. Ondje je većina šuma u privatnim rukama, a svaki vlasnik zemljišta posjeduje relativno male šumske parcele. Kako bi se nadvladala zabrinutost da će se oznakom mreže Natura 2000 ograničiti sve aktivnosti, lokalno tijelo za očuvanje okoliša pokrenulo je projekt LIFE-Priroda za podizanje svijesti o mreži Natura 2000 i o tome što to znači u praksi za privatne zemljoposjednike. Jedna od ključnih djelatnosti projekta bila je ponuditi svakom vlasniku na pilot području mogućnost da se izradi plan upravljanja šumom za njegovo zemljište. U tim su planovima uzeti u obzir gospodarski potencijal šume i zahtjevi za njezino očuvanje. Na taj način vlasnici ne samo da su dobili jasnu predodžbu o posljedicama mreže Natura 2000 na svoje šume, već su dobili i prijedloge o tome kako zaraditi novac od svojih šuma, i to na održiv način koji je kompatibilan s ciljevima očuvanja mreže Natura 2000. Ovakav plan rada pokazao se vrlo popularnim. U protivnome bi rijetki bi vlasnici uložili u takve planove za šume.

Projekt LIFE obnavljanja stepskih hrastovih šuma u Mađarskoj18

Stepske hrastove šume jedinstvena su staništa u Mađarskoj, koja stoljećima služe za ispašu stoke i komercijalnu sječu drva. Većina ih je pretvorena u pašnjake bez stabala ili oranice. Nadalje, tijekom pošumljavanja Velike mađarske ravnice posađeni su nasadi stabala koja nisu autohtona za to područje. Do danas su preživjeli samo mali dijelovi pokriveni izvornom šumom. Jedno od najvećih područja pokrivenih stepskom hrastovom šumom je ono u gradu Nagykőrösu.

Općina Nagykőrös, zajedno s upravom Nacionalnog parka Dunav-Ipoly i WWF-om, osmislila je projekt LIFE-Priroda za obnovu staništa stepske hrastove šume na projektnom području koji je uključivao uklanjanje neautohtonih invazivnih biljaka te sadnju autohtonih šumskih vrsta. Pravo na korištenje šuma u privatnom vlasništvu koje su se ranije upotrebljavale za proizvodnju drvne sirovine unajmio je Nacionalni park na razdoblje od 90 godina potpisivanjem inovativnog ugovora uključujući područja s fragmentima najbolje očuvane stepske hrastove šume u privatnom vlasništvu, a na kojima se provodilo upravljanje usmjereno na očuvanje. Vlasnicima je nadoknađen gubitak prihoda uslijed prestanka komercijalne sječe na tim područjima, a drvna sirovina proizvedena iz uklonjenih invazivnih vrsta drveća (npr. Robinia ili Prunus serotina) predana je upraviteljima šuma. Predstavljen je i dugoročni plan upravljanja područjima mreže Natura 2000 te je tijekom provedbe projekta razvijeno snažno partnerstvo s vlasnicima šuma.

18 http://www.pusztaitolgyesek.hu/index.php?page=home


Novi Instrument LIFE19 stupio je na snagu u siječnju 2014. Podijeljen je u dva različita pod-programa: jedan za okoliš (oko 2,1 milijarde EUR za bespovratna sredstva za djelovanje) i jedan za klimatske aktivnosti (oko 700 milijuna EUR). Nešto više od polovine proračuna bespovratnih sredstava za djelovanje u okviru Pod-programa za okoliš namijenjeno je za djelovanje u području prirode i bioraznolikosti, s posebnim naglaskom na mrežu Natura 2000. To iznosi ukupno 1,22 milijarde EUR za prirodu i bioraznolikost u sedmogodišnjem razdoblju. Uz sufinanciranje „tradicionalnih” projekata kao što je to bio slučaj u prošlosti, stvorena je nova vrsta intervencije: „integrirani” projekt. Cilj je takvih projekata potaknuti programski pristup provedbi zakonodavstva EU-a o okolišu koji bi bio više strateški. Konkretno, ti bi projekti trebali pomoći u kataliziranju potpune provedbe prioritetnih akcijskih okvira država članica (PAF) za njihov udio u mreži Natura 2000, npr. poticanjem upravljanja područjima mreže Natura 2000 i njihova povrata u prethodno stanje na širokom geografskom području kao što je čitava regija ili država (vidjeti odjeljak 2 za detalje o PAF-ovima). Prvi višegodišnji program rada20 prihvaćen je u ožujku 2014. U svakom od tematskih prioriteta utvrđena su određena prioritetna područja za financiranje tijekom sljedeće četiri godine. Navodimo neke od projektnih tema koje se posebno odnose na šume: U okviru prioriteta „Priroda”:

Projekti usmjereni na poboljšanje stanja očuvanosti stanišnih tipova ili vrsta (uključujući vrsta ptica) od interesa Zajednice koji su usmjereni na područja mreže Natura 2000 koja su predložena ili određena za takve stanišne tipove ili vrste.

Projekti kojima se provodi jedna ili nekoliko aktivnosti predviđenih u Prioritetnim akcijskim okvirima (PAF), onako kako su ih ažurirale države članice, ili konkretne aktivnosti koje su utvrđene, preporučene ili dogovorene u okviru biogeografskih seminara mreže Natura 2000.

Projekti usmjereni na invazivne strane vrste ako postoji vjerojatnost da će one ugroziti stanje očuvanosti vrsta (uključujući ptica) ili stanišnih tipova od interesa Zajednice kao potpora mreži Natura 2000.

U okviru prioriteta „Učinkovitost uporabe resursa”:

Aktivnosti praćenja šuma i informacijskih sustava te sprečavanja šumskih požara. U okviru ovih projekata mogu se primijeniti napredne metodologije za prikaz održivog upravljanja šumama na regionalnoj, nacionalnoj ili nadnacionalnoj razini prema dogovorenim kriterijima i pokazateljima (Forest Europe) u skladu s ciljevima nove Strategije EU-a za šume i Strategije EU-a za bioraznolikost 2020. Uključeni su i projekti koji se oslanjaju na nove informacije o šumama za povećanje njihove otpornosti na prijetnje koje nastaju zbog promjena u broju stanovništva zbog urbanizacije, napuštanja obrade zemljišta ili gubitka tradicionalnih vještina upravljanja zemljištem.

U okviru prioriteta „Upravljanje okolišem i informiranje”:

Kampanje za stvaranje kapaciteta kojima bi se omogućili koordinacija i savjetovanje o relevantnim i za EU reprezentativnim informacijama o šumama i šumskim požarima.

Projekti kojima se podupire razmjena najboljih praksi i razvoj vještina upravitelja područja mreže Natura 2000 na temelju preporuka novih biogeografskih seminara mreže Natura 2000.

19 Uredba (EU) br. 1293/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. prosinca 2013. o uspostavljanju Programa za okoliš i klimatske aktivnosti (LIFE) 20 http://ec.europa.eu/environment/life/about/documents/mawp_annex.pdf

http://ec.europa.eu/environment/life/about/documents/mawp_annex.pdf


2. DIREKTIVE EU-a O PTICAMA I O STANIŠTIMA

2.1. Predanost EU-a očuvanju bioraznolikosti Europe Kao što je navedeno u prethodnom poglavlju, jedan od prioriteta nove strategije EU-a za šume je „zaštita šuma i poboljšanje usluga ekosustava”. Navodi se da bi države članice „trebale postići znatan i mjerljiv napredak stanja očuvanosti šumskih vrsta i staništa potpunom provedbom zakonodavstva EU-a o prirodi i osigurati da nacionalni planovi za šume pridonose odgovarajućem upravljanju mrežom Natura 2000 do 2020.”. To je izravno u skladu s obvezama država članica EU-a u 2010. da se „zaustave gubitak bioraznolikosti i propadanje usluga ekosustava u EU-u do 2020. te da ih se obnovi što je više moguće, uz povećanje doprinosa EU-a sprečavanju gubitka bioraznolikosti na globalnoj razini”.21

Strategijom EU-a o bioraznolikosti22 donesenom u svibnju 2011. definira se okvir politike za postizanje tog općeg cilja. Neki od ciljeva strategije imaju izravnu važnost za šume, uključujući i cilj 1., kojim se pozivaju države članice da u „potpunosti provedu Direktivu o pticama i Direktivu o staništima, osobito kako bi se zaustavilo pogoršanje stanja svih vrsta i staništa obuhvaćenih zakonodavstvom EU-a o prirodi te postiglo značajno i mjerljivo poboljšanje njihova stanja do 2020. godine u usporedbi s trenutačnim procjenama”. U Strategiji EU-a o bioraznolikosti postavljeni su sljedeći ambiciozni ciljevi:

zaustaviti pogoršanje stanja svih vrsta i staništa obuhvaćenih zakonodavstvom EU-a o prirodi i postići znatno i mjerljivo poboljšanje njihova stanja kako bi se, u usporedbi s trenutačnim procjenama, do 2020. ostvarilo: (i) da se u 100 % više procjena staništa i 50 % više procjena vrsta prema Direktivi o

staništima postigne poboljšano stanje očuvanosti; i (ii) da se u 50 % više procjena vrsta prema Direktivi o pticama postigne sigurno ili

poboljšano stanje.

Šume imaju posebno važnu ulogu u postizanju tog cilja. One ne samo da pružaju utočište vrlo značajnom dijelu ugrožene bioraznolikosti Europe, već obuhvaćaju i oko polovine ukupne površine europske mreže Natura 2000. Stoga je važno da vlasnici šuma i upravitelji dobro poznaju ciljeve i zakonske zahtjeve Direktive o staništima i Direktive o pticama, osobito kada se radi o zaštiti i upravljanju područjima mreže Natura 2000, kako bi mogli pomoći u postizanju tih ciljeva.

Kao što se objašnjava u ovom poglavlju, za to je potrebno više od obične primjene općih načela održivog upravljanja šumama. Možda će se trebati razmotriti dodatne mjere na razini pojedinačnog područja kako bi se odgovorilo na specifične potrebe očuvanja vrsta i stanišnih tipova od značaja za EU koji su prisutni na određenom području.

21 Zaključci Vijeća za okoliš od 15. ožujka 2010. Dostupno na: http://register.consilium.europa.eu/doc/srv?l=EN&f=ST%207536%202010%20INIT 22 Naše životno osiguranje, naš prirodni kapital: Strategija EU-a o bioaznolikosti do 2020. godine (COM(2011.) 244), 3.5.2011. http://ec.europa.eu/environment/nature/info/pubs/docs/brochures/2020%20Biod%20brochure%20final%20lowres.pdf

http://ec.europa.eu/environment/nature/biodiversity/comm2006/pdf/2020/1_EN_ACT_part1_v7%5b1%5d.pdf

http://ec.europa.eu/environment/nature/biodiversity/comm2006/pdf/2020/1_EN_ACT_part1_v7%5b1%5d.pdf

http://ec.europa.eu/environment/nature/info/pubs/docs/brochures/2020%20Biod%20brochure%20final%20lowres.pdf

http://ec.europa.eu/environment/nature/info/pubs/docs/brochures/2020%20Biod%20brochure%20final%20lowres.pdf


Posebne zakonske odredbe dviju direktiva EU o prirodi donose se u nastavku zajedno s ostalim aspektima direktiva i politike EU-a o bioraznolikosti koji su izravno relevantni za vlasnike šuma i upravitelje. Cilj je pružiti potrebne popratne informacije i potrebni pravni kontekst za detaljnija pitanja i odgovore koji se donose u dijelu 2. 2.2. Direktiva o pticama i Direktiva o staništima Direktiva o pticama23 i Direktiva o staništima24 temelj su politike EU-a o bioraznolikosti. Njima se omogućava svakoj od 28 država članica EU-a da zajedno, unutar zajedničkog zakonodavnog okvira, očuvaju najugroženije i najvrjednije vrste i staništa Europe u njihovu cijelom prirodnom arealu u EU-u. Direktivom o pticama obuhvaćene su sve vrste ptica koje se pojavljuju u divljini u EU-u (oko 500 vrsta), dok je u Direktivi o staništima naveden podskup od oko 2000 vrsta kojima je potrebna zaštita kako bi se spriječio njihov nestanak ili zato što su reprezentativne za važna staništa u Europskoj uniji. Direktivom o staništima zaštićeno je i oko 230 stanišnih tipova samih po sebi. Oni se često nazivaju vrstama ili staništima od interesa Zajednice (vidjeti Poglavlje 3. i Prilog 2. za daljnje pojedinosti). Konačni cilj tih dviju direktiva jest osigurati da se vrste i stanišni tipovi koje se nastoji zaštititi održavaju ili obnove do povoljnog stanja očuvanosti25 u njihovu cijelom prirodnom arealu u EU-u. Zemlje članice moraju poduzeti odgovarajuće mjere za postizanje tog cilja uzimajući u obzir gospodarske, društvene i kulturne zahtjeve te regionalna i lokalna obilježja. Ovaj cilj definira se pozitivnim pokazateljima i usmjeren je na povoljnu situaciju koju treba postići i održavati. Stoga to nije samo izbjegavanje pogoršanja sadašnjeg stanja. Točnije, Direktivama EU-a o prirodi od država članica zahtijeva se da:

Odrede, očuvaju i, ondje gdje je to nužno, obnove ključna područja za zaštitu vrsta i stanišnih tipova navedenih u Prilogu I. i Prilogu II. Direktivi o staništima i Prilogu I. Direktivi o pticama, te ključna područja za zaštitu ptica selica. Sva ta područja čine dio mreže Natura 2000 koja se proteže cijelim EU-om.

Utvrde režim zaštite vrsta za sve europske divlje vrste ptica i druge ugrožene vrste navedene u Prilozima IV. i V. Direktivi o staništima. Ovaj režim zaštite primjenjuje se na cijelom prirodnom arealu vrsta u EU-u, tj. na područjima mreže Natura 2000 i izvan njih.

23 Direktiva Vijeća 2009/147/EZ (kodificirana verzija Direktive Vijeća 79/409/EEZ o očuvanju divljih ptica, kako je izmijenjena) – vidjeti http://eur-lex.europa.eu/legal-content/HR/TXT/PDF/?uri=CELEX:32009L0147&from=EN 24 Direktiva Vijeća 92/43/EEZ od 21. svibnja 1992. o očuvanju prirodnih staništa i divlje faune i flore, pročišćena verzija 01.01.2007. – http://ec.europa.eu/environment/nature/legislation/index_en.htm 25 Pojam „povoljnog stanja očuvanosti” ne navodi se u Direktivi o pticama, ali postoje analogni zahtjevi za područja posebne zaštite.

http://eur-lex.europa.eu/legal-content/HR/TXT/PDF/?uri=CELEX:32009L0147&from=EN

http://eur-lex.europa.eu/legal-content/HR/TXT/PDF/?uri=CELEX:32009L0147&from=EN

http://ec.europa.eu/environment/nature/legislation/index_en.htm


2.3. Stanje očuvanosti zaštićenih vrsta i staništa u EU-u

Države članice svakih 6 godina izvješćuju Komisiju o stanju očuvanosti onih stanišnih tipova i vrsta od značaja za EU koje se nalaze na njihovu državnom području, i to ne samo na njihovim područjima mreže Natura 2000. Za izvješćivanje se upotrebljava standardna metodologija26 koja omogućava Komisiji prikupljanje podataka na biogeografskoj razini i na razini EU-a.

Najnovije „Izvješće o stanju prirode” s podacima o očuvanosti vrsta i staništa zaštićenih u skladu s dvjema Direktivama o prirodi objavljeno je u svibnju 2015. i odnosi se na razdoblje od 2007. do 2012. godine. Ti su podaci vrlo korisni ne samo kako bi se procijenilo postižu li direktive svoj cilj, već i kako bi se postavili novi i prilagodili postojeći ciljevi i prioriteti za očuvanje, uzimajući u obzir najnovije podatke. Procjena iz 2015. pokazuje da stanje očuvanosti šumskih staništa općenito nije dobro i da još uvijek treba mnogo učiniti ako se ciljevi postavljeni u strategiji EU-a o bioraznolikosti i novoj strategiji za šume žele postići do 2020. godine.

Što znači povoljno stanje očuvanosti (članak 1. Direktive o staništima)

Stanje očuvanosti prirodnog staništa smatra se „povoljnim” kad: - su njegov prirodni areal i područja koja pokriva u tom arealu stabilni ili u porastu, i - postoji specifična struktura i funkcije potrebne za njegovo dugoročno održavanje i vjerojatno će

postojati u predvidivoj budućnosti, i - stanje očuvanosti njegovih tipičnih vrsta je povoljno. Stanje očuvanosti vrste smatra se „povoljnim” kad: - podaci o dinamici populacije određene vrste ukazuju da će se ona dugoročno održati kao vijabilna

sastavnica svog prirodnog staništa, i - prirodan areal vrste se ne smanjuje niti je vjerojatno da će se smanjiti u predvidivoj budućnosti, i - postoji, a vjerojatno će i dalje postojati, dovoljno veliko stanište u kojem će se populacije vrste

dugoročno održati.

Stanje očuvanosti procijenilo se za sve šumske stanišne tipove u 9 biogeografskih regija za razdoblje od 2007. do 2012. godine, a rezultati pokazuju da je u samo 15 % procjena zabilježeno povoljno stanje očuvanosti, dok je u 80 % zabilježeno „nepovoljno” stanje (Slika 5.). Ako se usporede ti rezultati s rezultatima prethodne procjene za razdoblje 2001. – 2006 (vidjeti sliku 6.), prvo se mogu primijetiti određena poboljšanja poznavanja stanja očuvanosti. Broj procjena u kojima je utvrđeno loše stanje šumskih stanišnih tipova smanjen je, ali je ukupno postotak procjena u kojima je utvrđeno „nepovoljno” stanje veći (80 %) nego u prethodnom razdoblju (63 %). Međutim, usporedbu rezultata za oba razdoblja treba uzeti uz određenu rezervu zbog poboljšanja u spoznajama i metodologijama procjene.

26 Dostupno na: http://bd.eionet.europa.eu/activities/Reporting/Article_17/reference_portal

http://bd.eionet.europa.eu/activities/Reporting/Article_17/reference_portal


0% 20% 40% 60% 80% 100%

Alpska (45)

Atlantska (24)

Crnomorska (14)

Borealna (17)

Kontinentalna (48)

Makaronezijska (7)

Mediteranska (46)

Panonska (18)

Stepska (8)

Povoljno

Nepoznato

Nepovoljno - neodgovarajuće

Nepovoljno - loše

15

5

54

26

1

2

3

4

Slika 5. Stanje očuvanosti šumskih staništa u razdoblju 2007. – 2012.

Napomena: broj procjena naveden je u zagradama Izvor: vlastita obrada iz rezultata dostupnih na portalu EIONET u skladu s člankom 17.27

Slika 6. Stanje očuvanosti šumskih staništa u razdoblju 2001. – 2006.

Napomena: broj procjena naveden je u zagradama. Zemljopisna pokrivenost EU-25 (ne uključujući Bugarsku i Rumunjsku). Izvor: ETC/BD, 2008.

2.4. Glavne prijetnje šumskim staništima i vrstama od značaja za EU i pritisci na njih

U nastavku slijedi kratak sažetak glavnih prijetnji i pritisaka na šumske stanišne tipove od interesa Zajednice o kojima su države članice izvijestile u svojim izvješćima u skladu s člankom 17. za razdoblje 2007. – 2012. Temelji se na prethodnoj analizi nacionalnih izvješća dostupnih na Referentnom portalu za članak 17.28 Na tom je portalu dostupan i popis prijetnji i pritisaka koji se upotrebljavaju u ovom izvještajnom razdoblju. Države članice izvijestile su o glavnim prijetnjama i pritiscima za svaki stanišni tip u svakoj biogeografskoj regiji29 u kojoj se pojavljuju, i te se prijetnje i pritisci razlikuju od jedne do druge regije. Stoga se u nastavku donosi sažetak za svaku biogeografsku regiju.

27 Ovaj prikaz temelji se na procjeni 81 šumskog stanišnog tipa koji su obuhvaćeni Direktivom o staništima u skupini 9 - šume. Rezultati procjene dostupni su na: https://bd.eionet.europa.eu/article17/reports2012/habitat/progress/?period=3&group=Forests&conclusion=overall+assessment 28 Vidjeti: http://bd.eionet.europa.eu/activities/Reporting/Article_17/Reports_2013 29 Europska unija ima devet biogeografskih regija, od kojih svaka ima svoj karakteristični spoj vegetacije, klime i geologije. Vidjeti: http://bd.eionet.europa.eu/activities/Natura_2000/chapter1

https://bd.eionet.europa.eu/article17/reports2012/habitat/progress/?period=3&group=Forests&conclusion=overall+assessment

https://bd.eionet.europa.eu/article17/reports2012/habitat/progress/?period=3&group=Forests&conclusion=overall+assessment

http://bd.eionet.europa.eu/activities/Reporting/Article_17/Reports_2013

http://bd.eionet.europa.eu/activities/Natura_2000/chapter1


Alpinska regija Glavne prijetnje prijavljene za šumske stanišne tipove u ovoj regiji odnose se na uzgoj stabala i šumarstvo, uglavnom zbog upravljanja šumom i njezinog korištenja (uključujući uklanjanje mrtvih i umirućih stabala, pošumljavanje neautohtonim vrstama, krčenje šumskih područja itd.) te iskorištavanje šuma bez ponovne sadnje ili prirodnog obnavljanja. Kao glavne prijetnje u ovoj regiji često se navode i ljudske smetnje, koje su uglavnom povezane s izgradnjom skijaških kompleksa. Među ostalim prijetnjama koje se moraju uzeti u obzir treba spomenuti izgradnju cesta i autocesta, štete koje uzrokuje divljač (zbog prekobrojnosti), onečišćenje zraka (onečišćujuće tvari koje se prenose zrakom), šumske požare, promjene zastupljenosti vrsta (sukcesiju) te pomicanje i promjene staništa. Atlantska regija Neki načini gospodarenja povezani s uzgojem šuma i šumarstvom među glavnim su prijetnjama prijavljenima za šume u atlantskoj regiji, uključujući prekomjerno uklanjanje mrtvih i umirućih stabala. Prisutnost invazivnih neautohtonih vrsta i antropogeno smanjenje povezanosti staništa drugi su ključni pritisci koji su zabilježeni u mnogim šumskim staništima u toj regiji. Kada je riječ o aluvijalnim šumama i šumama uz riječne obale, glavnim prijetnjama smatraju se onečišćenje površinskih voda (limničko i s kopna), modifikacije zbog kontrole poplava i uzimanje vode iz podzemnih tokova. Borealna regija Gospodarenje šumama, kao što je krčenje šuma i prorjeđivanje stabala, zabilježeno je kao jedna od glavnih prijetnji, zajedno s antropogenim smanjenjem povezanosti staništa i biocenotičkom evolucijom (sukcesijom). Važno je spomenuti i prijetnje povezane s promjenom prirodnih sustava, kao što su promjene hidroloških uvjeta uzrokovane ljudskim djelovanjem (gradnja kanala i promjena tokova vode, nedostatak poplava…). Ti se aspekti ne odnose samo na šume uz riječne obale i aluvijalne šume, već i na neke druge tipove borealnih šuma poput močvarnih šuma i tajge. Konačno, šteta od biljojeda (uključujući divljač) mora se uzeti u obzir kao važna prijetnja šumskim staništima u ovoj regiji. Kontinentalna regija Glavne prijetnje za šumska staništa u kontinentalnoj regiji su onečišćenje prenošeno zrakom, invazivne strane vrste, antropogeno smanjenje povezanosti staništa, promjene zastupljenosti vrsta (sukcesija), štete od biljojeda (uključujući divljač) te izgradnja cesta i autocesta. Kada je riječ o gospodarenju šumama, kao glavne prijetnje šumskim staništima u ovoj regiji navode se i pošumljavanje neautohtonim drvećem, uklanjanje niskog raslinja i prekomjerno uklanjanje mrtvih i umirućih stabala. Krčenje šuma dodatni je problem. Ostale prijetnje uključuju nedostatak ili neodgovarajuću provedbu mjera za zaštitu i očuvanje, šumske požare, prirodnu eutrofikaciju, bolesti (mikrobne patogene), suše ili smanjenu količinu oborina, pomicanje i promjene staništa te promjene hidroloških uvjeta uzrokovane ljudskim djelovanjem (uglavnom za aluvijalne šume i šume uz riječne obale).


Makaronezijska regija Glavne prijetnje šumskim staništima u makaronezijskoj regiji povezane su s ispašom, uzgojem životinja i štetama od biljojeda (uključujući divljač). Uz to, veliku opasnost predstavljaju invazivne neautohtone vrste. Neki od ostalih čimbenika koji se trebaju uzeti u obzir su sportovi na otvorenom i aktivnosti u slobodno vrijeme, rekreacijske aktivnosti, modifikacija hidroloških uvjeta, konkurencija među vrstama (flora), prirodne katastrofe (oluje) i promjene temperature (npr. porast temperature i ekstremne vrijednosti). Mediteranska regija Vatra je jedna od glavnih opasnosti u mediteranskim šumama. Sljedeće značajne prijetnje su neodrživa ispaša (divljači i stoke), invazivne strane vrste, egzotični invazivni nametnici i bolesti. Ostala važna pitanja uključuju krčenje šuma radi prenamjene zemljišta (urbanizacija, industrijske djelatnosti, izgradnja cesta, kanala za odvodnju, sportskih i rekreacijskih struktura itd.) te izmjene prirodnih sustava (promjene hidroloških uvjeta uzrokovane ljudskim djelovanjem). Neke su prijetnje povezane s gospodarenjem šumama (npr. iskorištavanje šuma bez ponovne sadnje ili prirodnog obnavljanja itd.). Panonska regija Glavne prijetnje povezane su s uzgojem šuma i šumarstvom, uglavnom zbog gospodarenja šumama i njihove upotrebe (ponovna sadnja šuma, sječa šume, prekomjerno uklanjanje mrtvih i umirućih stabala itd.). Krčenje šuma dodatni je problem. Štete koje uzrokuje divljač (zbog prekobrojnosti) te invazivne neautohtone vrste smatraju se važnim prijetnjama nekim šumskim stanišnim tipovima prisutnima u toj regiji. Konačno, mijenjanje hidrološkog režima smatra se ključnom prijetnjom za aluvijalne šume i šume uz riječne obale, ali i za druge druge panonske šume koje se sastoje od hrasta i graba. Crnomorska regija Neki načini gospodarenja povezani s uzgojem šuma i šumarstvom među glavnim su prijetnjama šumama u ovoj regiji (obnavljanje šuma sadnjom neautohtonih stabala, uklanjanje mrtvih i umirućih stabala itd.). Ostale prijetnje koje treba uzeti u obzir jesu krčenje šuma, ispaša u šumama/šumskim područjima, skupljanje gljiva, lišajeva, šumskih plodova itd., šumski požari i promjene zastupljenosti vrsta (sukcesija). Stepska regija Ispaša u šumama i šumskim područjima, uz sušu i smanjene padaline, smatra se glavnom prijetnjom šumskim staništima u ovoj regiji. Ostale važne prijetnje, prema izvješćima država članica, jesu pomicanje i promjene staništa, promjene zastupljenosti vrsta (sukcesija), parazitizam (kod faune) i konkurencija među vrstama (kad je riječ o flori).


2.5. Mreža Natura 2000 Do sada je u mrežu Natura 2000 uključeno preko 27 000 područja, i ona ukupno pokrivaju oko 18 % europske kopnene površine te znatna morska područja. Veličine pojedinačnih područja mreže Natura 2000 u rasponu su od manje od 1 ha do preko 5000 km² ovisno o vrstama ili staništima koje se nastoji očuvati. Neka se nalaze u udaljenim područjima, ali većina njih čini sastavni dio našeg krajobraza te su ta zemljišta pod nekim oblikom upravljanja ili upotrebe. Procjenjuje se da je u mrežu Natura 2000 uključeno približno 375 000 km² šuma. To predstavlja oko 50 % ukupne površine mreže Natura 2000 i oko 21 % ukupnog šumskog resursa u EU-u (vidjeti tablicu 1). Visok postotak šuma u mreži Natura 2000 ne odražava samo široku rasprostranjenost šuma u Europi, već i njihovu ukupnu važnost za bioraznolikost. Mnoge su šume vrijedne upravo zbog načina na koji se do sada njima upravljalo – ili nije upravljalo – i bit će važno održati taj status quo i u budućnosti kako bi one i dalje osiguravale opstanak rijetkih i ugroženih vrsta i staništa zbog kojih su određene kao područja u okviru mreže Natura 2000. Ostale šume koje su određene kao područja mreže Natura 2000 vrijedne su zbog velike bioraznolikosti; naime, ne razlikuju se mnogo od primarnih šuma (prašuma) ili u njima ima vrlo malo tragova ljudskog djelovanja. Neka od najvećih područja takvih šuma nalaze se u borealnoj biogeografskoj regiji.

Mreža Natura 2000, stanje 2012.

Područja mreže Natura 2000 (prema Direktivi o pticama i Direktivi o staništima) Područja koja nisu obuhvaćena podacima

Slika 7: mreža Natura 2000 (2012)


Tablica 1. Šumsko područje u mreži Natura 2000

Država članica

Ukupno kopneno područje

mreže Natura 2000

(km²) (1)

Ukupno područje

mreže Natura 2000

pod šumama* (km2) (2)

Postotak mreže

Natura 2000 koji je pod šumama*

Šume i ostalo

šumsko područje (km2) (3)

Ukupno šuma* u

mreži Natura 2000

(%)

AT 12 559 4790 38 40 060 12

BE 3883 2130 55 7060 30

BG 38 066 22 220 58 39 270 57

CY 1628 880 54 3870 23

CZ 11 062 7510 68 26 570 28

DE 55 142 26 550 48 110 760 24

DK 3584 760 21 5910 13

EE 8076 4670 58 23 500 20

ES 137 365 79 780 58 277 470 29

FI 48 851 28 910 59 232 690 12

FR 69 127 30 090 44 175 720 17

GR 35 761 15 550 43 65 390 24

HR 20 675 9172 44 24 740 37

HU 19 950 8080 41 20 290 40

IE 9222 410 4 7890 5

IT 57 137 29 300 51 109 160 27

LT 7890 4910 62 22 400 22

LU 469 280 60 880 32

LV 7449 4030 54 34 670 12

MT 41 20 49 0 -

NL 5563 1210 22 3650 33

PL 61 059 33 470 55 93 370 36

PT 19 010 7460 39 36 110 21

RO 53 788 22 390 42 67 330 33

SE 57 410 23 530 41 312 470 8

SI 7673 4990 65 12 740 39

SK 14 442 9460 66 19 330 49

UK 20 884 1290 6 29 010 4

Ukupno 787 766 383 842 49 1 802 310 21

Izvori:

(1) Barometar Natura 2000, utemeljen na najnovijim podacima koje su države članice dostavile EU-u do kraja prosinca 2013.

(2) Stanje europskih šuma, 2011. Forest Europe, UNECE & FAO. Podatke dostavila Glavna uprava za okoliš osim za Hrvatsku (podatke dostavila nacionalna nadležna tijela). (3) Eurostat. Statistički podaci za poljoprivredu, šumarstvo i ribarstvo. Izdanje 2013.

Napomena: Veličina šumskih površina izračunana je s pomoću podataka iz Corine Land Cover 2006 i Corine Land Cover 2000 za Ujedinjenu Kraljevinu i Grčku. Razredi CLC-a grupirani kao šume: 311 Širokolisne šume; 312 Crnogorične šume; 313 Mješovite šume; 323 Tvrdolisna vegetacija; 324 Prijelazno šumsko područje – šikara.


Kako se biraju područja za mrežu Natura 2000?

Područja se odabiru za uključivanje u mrežu Natura 2000 ako na njima postoje najvažniji stanišni tipovi ili vrste od značaja za EU zaštićeni dvjema Direktivama o prirodi (vidjeti priloge 3. i 4.).

U slučaju Direktive o staništima, odabir se obavlja u skladu sa znanstvenim kriterijima utvrđenima u Prilogu 3. Direktivi o staništima i uključuje nekoliko faza – prvo na nacionalnoj razini, a zatim na biogeografskoj i europskoj razini – kako bi se osiguralo da odabrana područja, uzeta zajedno, mogu omogućiti dostatnu zastupljenost svakog stanišnog tipa i vrste u EU-u.

U slučaju Direktive o pticama, države članice klasificiraju područja i ona se izravno uključuju u mrežu Natura 2000 nakon što ih se ocijeni.

PREGLEDNIK MREŽE NATURA 2000 Preglednik mreže Natura 2000 je internetski GIS sustav koji prikazuje točnu lokaciju svakog Natura 2000 područja u mreži EU-a. Područja se mogu pregledati do vrlo detaljne razine, što omogućava da se njihove granice i ključne značajke krajobraza mogu vidjeti u vrlo visokoj razlučivosti. Za svako područje dostupan je i standardni obrazac (SDF) na internetu. U njemu se utvrđuju vrste i stanišni tipovi od značaja za EU zbog kojih je predmetno područje određeno, procjene veličine njihove populacije i stanja očuvanosti na tom području te opća važnost predmetnog područja za vrste ili stanišne tipove u EU-u kao cjelini (http://natura2000.eea.europa.eu/#).

2.6. Zaštita područja mreže Natura 2000 i upravljanje njima Zaštita područja mreže Natura 2000 određenih prema bilo kojoj od dviju direktiva i upravljanje njima uređeno je člankom 6. Direktive o staništima.30 Članak 6. sadržava tri ključne odredbe kojima se od država članica zahtijeva da:

utvrde potrebne mjere za očuvanje na svakom pojedinom području, i te mjere moraju odgovarati ekološkim zahtjevima zaštićenih stanišnih tipova i vrsta od značaja za EU koji su prisutni na tim područjima (članak 6. stavak 1.);

poduzmu odgovarajuće korake kako bi se izbjeglo pogoršanje prirodnih staništa, kao i uznemiravanje vrsta za koje su ta područja određena (članak 6. stavak 2.).

Uvedu postupak procjene utjecaja za planove ili projekte koji bi mogli imati značajan negativan utjecaj na područje mreže Natura 2000 (članak 6. stavci 3. i 4.).

Na temelju članka 2. stavka 3. Direktive o staništima, mjere poduzete u skladu s tom Direktivom uzimaju u obzir gospodarske, socijalne i kulturne potrebe te regionalne i lokalne karakteristike. Direktivom se u potpunosti prepoznaje da je čovjek sastavni dio prirode te da se mjere za očuvanje prirode i društveno-gospodarske aktivnosti najbolje provode u partnerstvu. Cilj mreže Natura 2000 nije spriječiti gospodarske aktivnosti, već postaviti parametre prema kojima se one mogu odvijati, dok se u isto vrijeme čuvaju najvrednije vrste i stanišni tipovi Europe.

30 Vidjeti dokument sa smjernicama Europske komisije: http://ec.europa.eu/environment/nature/natura2000/management/docs/art6/provision_of_art6_en.pdf

http://natura2000.eea.europa.eu/

http://ec.europa.eu/environment/nature/natura2000/management/docs/art6/provision_of_art6_en.pdf


Izvadak iz Direktive o staništima:

Članak 2.

1. Cilj ove Direktive je doprinijeti osiguranju bioraznolikosti putem očuvanja prirodnih staništa i divlje faune i flore na europskom području država članica na koje se Ugovor primjenjuje.

2. Mjere poduzete u skladu s ovom Direktivom namijenjene su održavanju ili povratu u povoljno stanje očuvanosti, prirodnih staništa i vrsta divlje faune i flore od interesa Zajednice.

3. Mjere poduzete u skladu s ovom Direktivom uzimaju u obzir gospodarske, socijalne i kulturne zahtjeve te regionalne i lokalne karakteristike.

Članak 6.

1. Za posebna područja očuvanja, države članice utvrđuju potrebne mjere za očuvanje koje prema potrebi uključuju odgovarajuće planove upravljanja, posebno priređene za ta područjima ili integrirane u druge razvojne planove te odgovarajuće zakonske, administrativne ili ugovorne mjere koje odgovaraju ekološkim zahtjevima prirodnih stanišnih tipova iz Priloga I. i vrstama iz Priloga II. koji su prisutni na tim područjima.

2. Države članice poduzimaju odgovarajuće korake kako bi se u posebnim područjima očuvanja izbjeglo pogoršanje prirodnih staništa i staništa vrsta, kao i uznemiravanje vrsta za koje su ta područja određena, u mjeri u kojoj bi takvo uznemiravanje moglo utjecati na ciljeve ove Direktive.

3. Svaki plan ili projekt koji nije izravno povezan s upravljanjem područjem ili potreban za njegovo upravljanje, ali bi na njega mogao imati značajan utjecaj, bilo pojedinačno bilo u kombinaciji s ostalim planovima ili projektima, predmet je ocjene prihvatljivosti utjecaja koje bi mogao imati na to područje, s obzirom na ciljeve očuvanja područja. U svjetlu zaključaka procjene utjecaja na područje i sukladno odredbama stavka 4., nadležna tijela državne vlasti odobravaju plan ili projekt tek nakon što se uvjere da on neće negativno utjecati na cjelovitost dotičnog područja te, ako je to potrebno, nakon dobivanja mišljenja od šire javnosti.

4. Ako se, unatoč negativnoj procjeni utjecaja na područje i u nedostatku drugih pogodnih mogućnosti, plan ili projekt ipak moraju provesti zbog imperativnih razloga prevladavajućeg javnog interesa, uključujući interese socijalne ili gospodarske prirode, država članica poduzima sve kompenzacijske mjere kako bi osigurala zaštitu koherentnosti mreže Natura 2000. Ona Komisiju izvješćuje o usvojenim kompenzacijskim mjerama.

Kad se u određenom području nalazi prioritetni prirodni stanišni tip i/ili prioritetna vrsta, mogu se razmatrati samo ona pitanja koja se odnose na zdravlje ljudi ili javnu sigurnost, na korisne posljedice od primarnog značaja za okoliš ili, nastavno na mišljenje Komisije, na ostale imperativne razloge prevladavajućeg javnog interesa.


2.6.1. Određivanje ciljeva očuvanja Kako bi se provele mjere za očuvanje na temelju članka 6. stavka 1., važno je najprije postaviti jasne ciljeve očuvanja za svako područje mreže Natura 2000.31 Tim ciljevima opisuje se željeno stanje svake vrste i svakog stanišnog tipa od značaja za EU (kvantitativno i / ili kvalitativno)32 koji su prisutni, uzimajući u obzir njihove ekološke zahtjeve te prijetnje i pritiske s kojima se suočavaju, na tom određenom području te potencijalni doprinos tog područja postizanju povoljnog stanja očuvanosti na nacionalnoj ili biogeografskoj razini. Ciljevi očuvanja razlikovat će se od jednog područja do drugog, čak i kada se na određenim područjima nalaze iste vrste ili ista staništa. To je zbog toga što se lokalni ekološki uvjeti (stanje očuvanosti, prijetnje itd.) te strateški značaj područja za staništa i vrste koji su na njemu prisutni mogu značajno razlikovati od jednog do drugog područja. Na svako područje utječe i njegov društveno-gospodarski kontekst koji može utjecati na provedivost određenih ciljeva i mjera očuvanja. Stoga je poželjno informirati, pitati za savjet i uključiti relevantne dionike ne samo pri utvrđivanju mjera za očuvanje, već i pri definiranju ciljeva očuvanja. Ciljevi očuvanja obično su razmjerno stabilni te bi se u većini slučajeva trebali temeljiti na dugoročnim ciljevima (npr. povećati populaciju crne žune na nekom području za 10 % u razdoblju od 20 godina; vremensko razdoblje može biti čak i mnogo dulje, npr. kada se predviđa obnavljanje šumskog staništa). S druge strane, mjere za očuvanje odnose se na praktične radnje potrebne za postizanje tih ciljeva. Te se mjere mogu prilagoditi ako se promijene prijetnje i pritisci, lokalni interesi i uključenost dionika, ili slijedom pozitivnih rezultata prethodnih mjera za očuvanje. Stoga, nakon što se definiraju ciljevi očuvanja za određeno područje mreže Natura 2000, ima prostora za fleksibilnost pri utvrđivanju i provedbi mjera za očuvanje potrebnih za postizanje tih ciljeva, uzimajući u obzir sveukupnost društveno-gospodarskih aktivnosti i interesa na tom području.

2.6.2. Utvrđivanje potrebnih mjera za očuvanje Kao što je prethodno navedeno, mjere za očuvanje čine stvarni mehanizmi i praktične radnje koji se moraju provesti kako bi se postigli ciljevi očuvanja za određeno područje. Međutim, te mjere nisu neobvezne. U skladu s člankom 6. stavkom 1. moraju se poduzeti mjere za očuvanje koje odgovaraju ekološkim zahtjevima vrsta i staništa prisutnih na određenom području. Mjere za očuvanje mogu uključivati aktivno upravljanje i radove na obnavljanju ili samo vođenje računa da se postojeće prakse upravljanja nastave ondje gdje je to potrebno

31 Preporučuje se da svaka država članica odnosno regija prvo definira ciljeve očuvanja na nacionalnoj ili regionalnoj razini za sve stanišne tipove i vrste od interesa Zajednice koji su prisutni na njihovu državnom području, uzimajući u obzir njihovo stanje očuvanosti prema procjeni iz članka 17. Direktive o staništima i potrebu da se pridonese postizanju povoljnog stanja očuvanosti svakog staništa i svake vrste u svakoj biogeografskoj regiji.31 To je temelj koji pomaže pri postavljanju ciljeva očuvanja na razini područja, uzimajući u obzir potencijalni doprinos svakog područja za postizanje povoljnog stanja očuvanosti (vidjeti primjere iz Priloga 2.). 32 Službe Komisije objavile su obavijest o utvrđivanju ciljeva očuvanja za područja mreže Natura 2000. Vidjeti: http://ec.europa.eu/environment/nature/natura2000/management/docs/commission_note/commission_note2_HR.pdf.

http://ec.europa.eu/environment/nature/natura2000/management/docs/commission_note/commission_note2_HR.pdf



za održavanje postojećeg zaštićenog staništa ili zaštićene vrste te pasivno upravljanje (mjere „ne dirati ništa”).33 Na koji će se način mjere za očuvanje primijeniti u praksi razlikovat će se od jednog do drugog područja ovisno o specifičnim uvjetima svakog područja (ekološki čimbenici, društveno-gospodarski kontekst, tradicionalno gospodarenje itd.). Člankom 6. stavkom 1. u ovom pogledu omogućava se veliki stupanj fleksibilnosti te se svakoj pojedinoj državi članici prepušta izrada i provedba mjera za očuvanje svojih područja mreže Natura 2000. Države članice mogu se služiti zakonskim, administrativnim i/ili ugovornim mjerama, ovisno o tome što smatraju najprikladnijim.

2.6.3. Alati za planiranje upravljanja u okviru mreže Natura 2000 Kako bi se osiguralo da se područjem upravlja na učinkovit i transparentan način, upravitelje određenog područja potiče se da planove upravljanja područjima mreže Natura 2000 razrade u suradnji s lokalnim dionicima. U okviru planova na razini određenog područja (za pojedinačna područja ili nekoliko područja zajedno) mogu se odrediti ciljevi očuvanja tog područja zajedno s mjerama potrebnima za postizanje ciljeva. Ti planovi mogu služiti i kao alat za utvrđivanje uloga i odgovornosti različitih subjekata (nadležna tijela, zemljoposjednici i upravitelji, ostali dionici, uključujući nevladine organizacije) u provedbi potrebnih mjera za očuvanje. Planovi upravljanja područjima mreže Natura 2000 mogu se posebno osmisliti za područje o kojemu je riječ ili se mogu integrirati u ostale planove razvoja, kao što su planovi upravljanja šumama, pod uvjetom da su ciljevi očuvanja mreže Natura 2000 jasno uključeni u takve planove. Drugim riječima, u istom dokumentu mogu se u načelu naći i opće odredbe za upravljanje šumama na određenom području te ciljevi očuvanja mreže Natura 2000 i mjere potrebne za to područje. U planovima upravljanja područjima mreže Natura 2000 obično se nalazi i detaljno objašnjenje razloga zbog kojih je područje određeno, kakvo je sadašnje stanje očuvanosti vrsta i stanišnih tipova od značaja za Zajednicu te opis ključnih prijetnji i pritisaka. Ti su planovi i prilika za analizu postojećih načina upotrebe zemljišta i društveno-gospodarskih aktivnosti na području te odnosa (uključujući moguće sinergije) između tih aktivnosti i ciljeva očuvanja pojedinog područja.

2.6.4. Izbjegavanje pogoršanja i sprečavanje štetnih učinaka Osim utvrđivanja potrebnih mjera za očuvanje na područjima mreže Natura 2000, države članice moraju poduzeti i odgovarajuće korake kako bi se izbjeglo pogoršanje stanja prirodnih staništa i staništa vrsta te bilo kakvo značajno uznemiravanje vrsta za koje je to područje određeno (članak 6. stavak 2. Direktive o staništima). Na temelju ciljeva očuvanja procjenjuje se hoće li neka aktivnost uzrokovati pogoršanje određenog područja. Kada je riječ o novim razvojnim aktivnostima, člankom 6. stavkom 3. Direktive o staništima uspostavlja se postupak procjene utjecaja kako bi se osigurala zaštita područja mreže Natura 2000 od bilo kakvih planova ili projekata koji bi mogli uzrokovati znatnu štetu. Stoga

33 Vidi napomenu s objašnjenjem o utvrđivanju mjera za očuvanje za područja mreže Natura 2000: http://ec.europa.eu/environment/nature/natura2000/management/docs/comNote%20conservation%20measures.pdf i smjernice o utvrđivanju mjera za očuvanje područja mreže Natura 2000: http://ec.europa.eu/environment/nature/natura2000/management/docs/conservation%20measures.pdf

http://ec.europa.eu/environment/nature/natura2000/management/docs/comNote%20conservation%20measures.pdf

http://ec.europa.eu/environment/nature/natura2000/management/docs/comNote%20conservation%20measures.pdf

http://ec.europa.eu/environment/nature/natura2000/management/docs/conservation%20measures.pdf


svaki plan ili projekt koji nije izravno povezan s upravljanjem područjem ili neophodan za upravljanje, ali koji bi mogao imati značajan učinak na njega mora proći procjenu (tzv. ocjena prihvatljivosti) utjecaja na područje s obzirom na ciljeve očuvanja područja. Nadležna tijela mogu pristati na plan ili projekt tek nakon što utvrde da on neće štetno utjecati na cjelovitost predmetnog područja. To može ponekad zahtijevati provedbu mjera za ublažavanje utjecaja kako bi se uklonili svi mogući negativni učinci ili kako bi se takvi učinci smanjili na beznačajnu razinu.

Zajedničko djelovanje u mreži Natura 2000 – Biogeografski procesi u mreži Natura 2000 Komisija je 2011. uspostavila proces kojim se potiču umrežavanje i suradnja svih subjekata uključenih u upravljanje područjima mreže Natura 2000. Cilj je postići koherentnost u upravljanju mrežom na biogeografskoj razini i na razini cijelog EU-a. Time je omogućeno i poticanje prekogranične suradnje, razmjena najboljih praksi i poboljšanje zajedničkog razumijevanja stanja očuvanosti te ciljeva i mjera zaštite. Sve pojedinosti navedene su na Komunikacijskoj platformi mreže Natura 2000: http://ec.europa.eu/environment/nature/natura2000/platform/index_en.htm

2.6.5. Poboljšanje povezanosti mreže Natura 2000 Mnoga europska staništa, uključujući šume, vrlo su fragmentirana, što je posljedica krčenja šuma i ostalih prošlih i sadašnjih kretanja, uključujući korištenje zemljišta i promjene zemljišnog pokrova. Ta fragmentiranost znatno smanjuje njihovu sposobnost pružanja vrijednih usluga ekosustava zajednici. Člankom 10. Direktive o staništima predviđa se da države članice potiču upravljanje obilježjima krajobraza koja su od velikog značaja za divlju faunu i floru, osobito s ciljem poboljšanja ekološke koherentnosti mreže Natura 2000. U svibnju 2013. Europska je komisija usvojila novu Strategiju za promicanje zelene infrastrukture u cijeloj Europi34 koja će, među ostalim, pridonijeti tom cilju. Navedenom se strategijom stvara okvir za promicanje projekata zelene infrastrukture unutar postojećih pravnih, političkih i financijskih instrumenata EU-a. Poboljšanje povezanosti šumskih staništa vrlo je važan cilj, uzimajući u obzir da je za šumska staništa fragmentacija jedna od najvažnijih prijetnji. To se može postići, na primjer, širenjem nekih šumskih stanišnih tipova na prikladnim područjima pošumljavanjem ili poboljšanjem ekološke kakvoće postojećih šumskih staništa.

2.7. Financiranje upravljanja područjima mreže Natura 2000 Iako su države članice najodgovornije za financiranje mreže Natura 2000, u skladu s člankom 8. Direktive o staništima donošenje potrebnih mjera za očuvanje povezano je s osiguravanjem sufinanciranja EU-a. U odjeljku 1.2.2. prikazan je pregled najvažnijih fondova EU-a za šume i mrežu Natura 2000.

34 Komunikacija Komisije: Zelena infrastruktura (GI) (COM(2013) 249 final) http://eur-lex.europa.eu/legal-content/EN/TXT/PDF/?uri=CELEX:52013DC0249&from=EN

http://ec.europa.eu/environment/nature/natura2000/platform/index_en.htm

http://eur-lex.europa.eu/LexUriServ/LexUriServ.do?uri=CELEX:52013DC0249:EN:NOT

http://eur-lex.europa.eu/legal-content/EN/TXT/PDF/?uri=CELEX:52013DC0249&from=EN

http://eur-lex.europa.eu/legal-content/EN/TXT/PDF/?uri=CELEX:52013DC0249&from=EN


Ta su sredstva detaljnije opisana u novom Priručniku sa smjernicama za financiranje mreže Natura 2000; cilj je tog priručnika pomoći nadležnim tijelima, upraviteljima i vlasnicima da iskoriste višestruke mogućnosti dostupne u aktualnom razdoblju financiranja (2014. – 2020.) mjera za upravljanje na područjima mreže Natura 2000, uključujući mjere za šume u mreži Natura 2000.35 Kako bi se najbolje iskoristila dostupna financijska sredstva EU-a, Komisija potiče države članice da se odluče za pristup financiranju mreže Natura 2000 koji bi bio više strateški i koji bi uključivao višegodišnje planiranje. Takav pristup uključuje donošenje Prioritetnih akcijskih okvira (PAF) u kojima se određuju potrebe za financiranjem i strateški prioriteti za mrežu Natura 2000 na nacionalnoj ili regionalnoj razini za razdoblje 2014. – 2020. Ti PAF-ovi posebno su osmišljeni kako bi se olakšala integracija prikladnih mjera za očuvanje u nove operativne programe za različite instrumente EU-a za financiranje.36 Novim programom LIFE za razdoblje 2014. – 2020. otvara se mogućnost financiranja integriranih projekata namijenjenih olakšavanju cjelovite implementacije PAF-ova na duži rok. Na razini pojedinačnih područja, utvrđivanje potrebnih mjera za očuvanje (npr. u planovima upravljanja i drugim instrumentima) mora biti popraćeno procjenom potrebnih financijskih sredstava za njihovu provedbu. U tom smislu važno je uzeti u obzir ne samo troškove mjera, već i posljedice njihove provedbe, osobito kada se predlaže ograničavanje ili prilagodba postojećih praksi upravljanja šumama, što u nekim slučajevima može značiti gubitak prihoda.37

2.8. Zaštita vrsta na području EU-a Druga glavna skupina odredbi dviju direktiva EU-a o prirodi odnosi se na zaštitu određenih vrsta u cijelom EU-u, tj. na područjima mreže Natura 2000 i izvan njih. Odredbe o zaštiti vrsta odnose se na sve vrste divljih ptica koje prirodno obitavaju u EU-u te na ostale vrste navedene u Prilozima IV. i V. Direktive o staništima. U suštini tim se odredbama38 od država članica zahtijeva da zabrane: - namjerno ubijanje ili hvatanje zaštićenih vrsta na bilo koji način; - namjerno uništavanje ili uklanjanje njihovih gnijezda i jaja ili branje, skupljanje, rezanje,

vađenje s korijenom ili uništavanje zaštićenih biljaka; - oštećivanje ili uništavanje lokaliteta za razmnožavanje ili odmor; - namjerno uznemiravanje, posebno u vrijeme razmnožavanja, podizanja mladih,

hibernacije i migracije; - držanje, prijevoz i prodaju primjeraka takvih vrsta uzetih iz divljine. Odstupanja od tih odredbi dopuštena su u nekim okolnostima (npr. radi sprečavanja ozbiljnih šteta na usjevima, stoci, šumama, ribnjacima i vodama) ako ne postoji nijedno drugo

35 Vidjeti novi Priručnik sa smjernicama za financiranje mreže Natura 2000, dostupan na: http://ec.europa.eu/environment/nature/natura2000/financing/ 36 SEC(2011) 1573 final. Vidjeti: http://ec.europa.eu/environment/nature/natura2000/financing/docs/financing_natura2000.pdf 37 Nije sve potencijalne gubitke prihoda potrebno ili moguće nadoknaditi, na primjer, ako je gubitak prihoda rezultat provedbe zakonskog uvjeta kojim se izbjegava pogoršanje uvođenjem novog načina upravljanja (članak 6. stavak 2.) (npr. za obvezno zadržavanje bukove sastojine i sprečavanje njezina pretvaranja u crnogoričnu sastojinu ne daje se naknada). 38 Točni pojmovi utvrđeni su člankom 5. Direktive o pticama (za ptice), člankom 12. (za životinje) te člankom 13. (za biljke) Direktive o staništima – vidjeti Smjernice o strogoj zaštiti životinjskih vrsta od interesa Zajednice u skladu s Direktivom o staništimahttp://ec.europa.eu/environment/nature/conservation/species/guidance/index_en.htm

http://ec.europa.eu/environment/nature/natura2000/financing/

http://ec.europa.eu/environment/nature/natura2000/financing/docs/financing_natura2000.pdf

http://ec.europa.eu/environment/nature/conservation/species/guidance/index_en.htm


zadovoljavajuće rješenje (npr. odgoda planiranih radova) i ako se posljedice tih odstupanja ne protive ukupnim ciljevima Direktiva. Uvjeti odstupanja utvrđeni su člankom 9. Direktive o pticama i člankom 16. Direktive o staništima.

2.9. Rješavanje problema neautohtonih vrsta u cijelom EU-u

U članku 22. točci (b) Direktive o staništima navodi se da države članice osiguravaju da se namjerna introdukcija u divljinu svih vrsta koje nisu zavičajne na njihovom području uređuje tako da ona ne šteti prirodnim staništima unutar njihovog prirodnog areala niti divljoj zavičajnoj fauni i flori i, ako smatraju nužnim, zabranjuju takvu introdukciju. Važno je spomenuti sve veći problem invazivnih stranih vrsta jer one predstavljaju veliku prijetnju autohtonim divljim vrstama i staništima u Europi, uzrokujući svake godine milijune eura šteta. Godine 2014 Europski parlament i Vijeće EU-a donijeli su novu Uredbu EU-a o invazivnim stranim vrstama39 kojom se nastoji uspostaviti usklađeni pravni okvir za djelovanje na razini cijelog EU-a kako bi se spriječili, umanjili i ublažili nepovoljni učinci invazivnih stranih vrsta na bioraznolikost i usluge ekosustava te ograničila njihova šteta na gospodarstvo i zdravlje ljudi. Uredba obuhvaća tri različite vrste mjera, koje slijede međunarodno dogovoreni hijerarhijski pristup borbi protiv invazivnih stranih vrsta:

prevencija: predviđen je niz čvrstih mjera kako bi se spriječilo da nove invazivne strane vrste uopće uđu u EU, namjerno ili nenamjerno.

rano upozorenje i brzi odgovor: Države članice moraju uspostaviti sustav ranog upozorenja kojim bi se otkrila prisutnost invazivnih stranih vrsta što je ranije moguće i kojim bi se poduzele brze mjere kojima bi se spriječilo da se one udomaće.

kontrola invazivnih stranih vrsta koje su se već nastanile: Neke su se invazivne strane vrste već ustalile na području EU-a; Potrebno je koordinirano djelovanje za njihovu kontrolu tako da se oni ne šire dalje te da se umanje štete koje uzrokuju.

Ova posljednja mjera posebno je važna za šumske ekosustave u kojima gospodarski, društveni i ekološki utjecaji koje uzrokuju invazivne strane vrste mogu biti osobito veliki.

39 http://ec.europa.eu/environment/nature/invasivealien/index_en.htm

http://ec.europa.eu/environment/nature/invasivealien/index_en.htm


3. ŠUME U MREŽI NATURA 2000: PREGLED

3.1. Europske šume i njihova važnost za bioraznolikost Prema kriteriju bioraznolikosti, šume su među najbogatijim kopnenim staništima u EU-u. Zahvaljujući svojoj strukturnoj složenosti, raznolikosti i dinamičnim svojstvima, one su stoljećima bile glavna riznica velikog dijela europske bioraznolikosti. To vrijedi ne samo za vrste koje žive isključivo u „zatvorenim“ šumama (šumama zatvorenog sklopa gdje krošnje potpuno zastiru tlo), već i za ostale vrste, osobito beskralježnjake i ptice, kojima je potreban mozaik takve šume i ostalog šumskog područja, uključujući otvorena područja s grmljem i šumske čistine. U različitim regijama Europe razvili su se posebni tipovi šuma koji su prilagođeni lokalnim uvjetima okoliša. Srednjom Europom obično dominiraju bukove šume, dok su crnogorične šume najčešće u planinskim područjima i na sjeveru Europe. U mediteranskoj regiji prevladavaju mješovite šume hrasta i crnogorice. Procjenjuje se da ukupno postoji 14 kategorija i 79 tipova šumskih staništa u EU-u (Barbati i sur. 2014.).40 Tijekom stoljeća prirodna šumska vegetacija u većini europskih regija zamijenjena je drugim oblicima upotrebe zemljišta ili poluprirodnim šumama kojima se gospodarilo i koje se iskorištavalo u većoj ili manjoj mjeri za različite svrhe kao što su drvna sirovina, ispaša, itd. U usporedbi s ostalim dijelovima svijeta, u Europi je danas ostalo malo netaknutih šuma (oko 5 %) (EEA 2010).41 U rasprostranjenijim poluprirodnim šumama, čak i ako se gospodarenjem oponaša neke obrasce prirodne dinamike, vremenski ciklus postupne zamjene šumskih generacija smanjen je za otprilike polovinu, što znači da je smanjen i broj starih stabala i njihove sastojine te srodnih mikro-staništa, što utječe na neke elemente bioraznolikosti. Ipak, neke su šume i dalje od vitalnog značaja za bioraznolikost, često upravo zbog načina na koji se njima gospodarilo do sada. Sakupljeno je bogato iskustvo kad je riječ o integriranju očuvanja bioraznolikosti u europskom šumarstvu.42 3.2. Šume određene kao dio mreže Natura 2000 Ne čudi stoga da se polovina mreže Natura 2000 sastoji od šuma, no sa znatnim razlikama između država i biogeografskih regija. Površina šuma koje su dio mreže Natura 2000 iznosi od 6,4 % u Ujedinjenoj Kraljevini do 53,1 % u Bugarskoj.

40 European forest types - Categories and types for sustainable forest management reporting and policy. Tehničko izvješće EEA 09/2006, koje su revidirali Barbati i sur. European Forest Types and Forest Europe SFM indicators: Tools for monitoring progress on forest biodiversity conservation. Forest Ecology and Management, Volume 321, 1 June 2014. 41 10 poruka za šumske ekosustave 2010. Europska agencija za okoliš, 2010. Dostupno na: http://www.eea.europa.eu/publications/10-messages-for-2010-2014-3 42 Vidjeti recenziju: Kraus D. & Krumm F. (eds.) 2013. Integrative approaches as an opportunity for the conservation of forest biodiversity (Integrativni pristupi kao prilika za očuvanje šumske bioraznolikosti). European Forest Institute. 284 str.

http://www.sciencedirect.com/science/journal/03781127/321/supp/C

http://www.eea.europa.eu/publications/10-messages-for-2010-2014-3


šuma šuma uključujući i prijelazno šumsko područje - šikaru

Slika 8. Postotak šume u mreži Natura 2000 u državama članicama (2012.)

Napomena: Postoci šuma u mreži Natura 2000 procjenjuju se upotrebom podataka Corine Land Cover. Ne poklapaju se sva šumska područja sa stanišnim tipovima navedenima u Prilogu I.

Izvor: Ruralni razvoj u EU-u – statistički i gospodarski podaci, Izvješće 2013.

Tri su glavna razloga zbog kojih šuma može biti uključena u mrežu Natura 2000:

predmetno je područje važno za jedan šumski stanišni tip od europskog interesa ili

više njih koji su navedeni u Prilogu I. Direktive o staništima. U Prilogu I.43 navedeno

je ukupno 85 šumskih stanišnih tipova, uključujući 29 prioritetnih staništa44 (za dodatne

pojedinosti vidjeti Prilog 2.). Sukladno Direktivi, šumski stanišni tipovi iz Priloga I.

definirani su kao: Prirodna i doprirodna šumska vegetacija zavičajnih vrsta koja tvori

šumske sastojine visokog drveća s tipičnim prizemnim slojem i zadovoljava sljedeće

kriterije: rijetka je ili reliktna i/ili udomljuje vrste od interesa za Zajednicu.

Velik broj šumskih stanišnih tipova od interesa Zajednice ne mora nužno značiti obilje

takvih resursa. Naprotiv, čini se da su mnogi stanišni tipovi rijetki i reliktni po prirodi, a

više od polovine ograničeno je na relativno malo područje rasprostranjenosti u jednoj ili

dvjema državama, kao što su apeninske bukove šume (9210 *, 9220 *), šumarci palmi iz

roda Phoenix (9370 *), Kaledonska šuma (91C0 *) i makaronezijske lovorolisne šume

(9360 *). Ipak, postoje i neke šume koje su rasprostranjene na širem području kao što su

zapadna tajga (* 9010), bukove šume Asperulo Fagetum (9130) i šume česmine

Quercus ilex odnosno Quercus rotundifolia (9340).

na predmetnom području nalazi se jedno ili više važnih staništa (npr. za razmnožavanje,

odmor ili hranjenje) za jednu ili više vrsta od europskog značaja (tj. vrsta od interesa za

43 Uključujući 81 stanišni tip definiran u okviru skupine 9. Šume u Prilogu I. Direktivi o staništima i ostala četiri stanišna tipa iz direktive koja se smatraju šumskim staništima u ovom dokumentu (uključujući šumovite livade i dine). 44 Pojam „prioritetni” označava prirodne stanišne tipove kojima prijeti nestanak, a za koje Zajednica ima posebnu odgovornost; ti su prioritetni prirodni stanišni tipovi označeni zvjezdicom (*) u Prilogu I.;


Zajednicu) koje su navedene u Prilogu II. Direktivi o staništima ili Prilogu I. Direktivi o

pticama (ukupno je oko 121 vrsta u Prilogu II. Direktive o staništima povezana sa

šumama, uključujući: 11 vodozemaca, 23 sisavca, 44 beskralježnjaka i 43 biljke).45 Isto

tako se oko 63 vrste navedene u Prilogu I. Direktivi o pticama smatraju usko povezanima

sa šumama – vidjeti Prilog II. ovoga dokumenta za dodatne pojedinosti); ponavljamo da

mnoge od tih vrsta imaju ograničenu rasprostranjenost zbog njihove iznimne ugroženosti

ili zbog ograničenog areala njihova staništa.

sama šuma nije osnovno stanište za zaštićenu vrstu ili zaštićeni stanišni tip u EU-u, ali je važna za sveukupnu ekološku koherentnost nekog od područja Natura 2000 (npr. ekološki koridor koji povezuje osnovna staništa za zaštićene vrste unutar područja, sigurnosna zona oko ključnog područja itd.).

Važno je podsjetiti da će motivacija za uključivanje neke šume u područje mreže Natura 2000 izravno utjecati na vrstu mjera za očuvanje koje će možda biti potrebne u skladu s člankom 6. stavkom 1. Direktive o staništima.

45 Izvješće o polaznim vrijednostima bioraznolikosti EU-a za 2010. (EEA 2010). Dodatak III. – Podjela vrsta prema ekosustavu. Brojke ne uključuju vrste koje su kasnije dodane nakon pristupanja Bugarske, Rumunjske i Hrvatske.


DIO II.:

Najčešća pitanja


4. NAJČEŠĆA PITANJA

4.1. Uvod U ovom se poglavlju nastoji odgovoriti na neka od najčešćih pitanja o šumama u mreži Natura 2000. Ta su pitanja definirana uz pomoć ad hoc radne skupine koju je osnovala Komisija u svrhu pripreme ovog dokumenta. Čitateljima koji nisu upoznati s mrežom Natura 2000 preporučuje se da prvo pročitaju dio I. dokumenta kako bi dobili jasan pregled ciljeva i zakonskih obveza u skladu s Direktivom o staništima i Direktivom o pticama te osobito u pogledu zaštite područja iz mreže Natura 2000. Radi lakše orijentacije, najčešća pitanja razvrstana su prema sljedećim glavnim naslovima:

Određivanje područja mreže Natura 2000

Određivanje ciljeva očuvanja za područja mreže Natura 2000

Provedba mjera za očuvanje šuma u mreži Natura 2000

Sprečavanje pogoršanja stanja šuma u mreži Natura 2000

Prakse upravljanja šumama i zahtjevi mreže Natura 2000

Prilike za financiranje aktivnosti za šume u mreži Natura 2000

Nove aktivnosti u mreži Natura 2000: postupak dobivanja dozvole

Praćenje i procjena napretka mjera za očuvanje

Komuniciranje, suradnja i aktivno sudjelovanje dionika

Mjere izvan područja mreže Natura 2000

Na početku svakog pitanja navodi se:

je li pitanje povezano sa zakonskom obvezom (u skladu s Direktivom o staništima i Direktivom o pticama), preporukom ili radi informiranja;

osnovna ciljna skupina na koju se odnosi (npr. vlasnici šuma, upravitelji šuma, nadležna tijela, javnost – uključujući nevladine organizacije);

referentni broj povezane studije slučaja opisane u dijelu III. Zakonske obveze (O) odnose se na posebne obveze u skladu s direktivama. To mogu biti obveze za nadležna tijela i/ili za vlasnika šume ili upravitelja. Države članice moraju prenijeti odredbe direktiva u svoje pravne sustave. Subjekti o kojima je riječ (npr. upravitelji šuma ili vlasnici) zatim moraju provesti neke od prenesenih odredbi. U tekstu se nastoje objasniti implikacije zakonskih obveza uz navođenje primjera sudske prakse. Preporuke (P) služe upućivanju na mogućnosti provedbe određenih aspekata direktiva. One imaju samo informativnu svrhu i nisu obvezujuće.

Tekst s oznakom informacije (I) donosi se radi boljeg razumijevanja mreže Natura 2000 te Direktive o pticama i Direktive o staništima. Svi primjeri navedeni u tekstu ulaze u ovu kategoriju.


4.2. Određivanje područja mreže Natura 2000

Pitanja: 1. Zašto se gotovo polovina mreže Natura 2000 sastoji od šuma? 2. Koji se tipovi šuma uključuju u mrežu Natura 2000? 3. Na koji način mogu saznati više o područjima koja su određena kao dio mreže

Natura 2000?

1. Zašto se gotovo 50 % mreže Natura 2000 sastoji od šuma?

Informacije Ciljna skupina: javnost, upravitelji šuma / vlasnici šuma, nadležna tijela

Povezane studije slučaja (br.)

U šumama se nalazi znatan dio bioraznolikosti Europe, uključujući mnoge rijetke i ugrožene vrste i stanišne tipove navedene u Direktivi o staništima i Direktivi o pticama. Najprikladnija područja proglašena su dijelom mreže Natura 2000 kako bi se osiguralo njihovo dugoročno preživljavanje u EU-u. Rezultat toga je činjenica da je u mrežu Natura 2000, koja obuhvaća 28 zemalja, sada uključeno 375 000 km2 šuma. Država članica s najvećim šumskim područjem uključenim u mrežu Natura 2000 je Španjolska (oko 79 800 km2), nakon koje slijede Poljska (oko 33 500 km2) i Francuska (30,090 km2).

Velik udio šuma u mreži Natura 2000 odraz je i činjenice da šume pokrivaju oko 42 % područja EU-a i čine znatan dio zemljišnog pokrova Europe. Osim toga, mnogim šumama gospodarilo se na način kojim su se očuvala zaštićena staništa i zaštićene vrste u skladu s Direktivom o pticama i Direktivom o staništima, što objašnjava njihovu visoku vrijednost bioraznolikosti u usporedbi s ostalim načinima upotrebe zemljišta. U mrežu Natura 2000, osim takvih šuma u kojima se gospodarilo, ulaze i znatna područja prašuma. Imenovanjem šume područjem mreže Natura 2000 prepoznaje se visoka vrijednost te šume u smislu ciljeva Direktive o pticama i Direktive o staništima. Međutim, to ne znači nužno da su svi stanišni tipovi ili sve vrste za koje je to područje određeno ujedno u dobrom stanju na tom području. U nekim slučajevima moguća je obrnuta situacija, stoga radi poboljšanja situacije mogu biti nužne određene mjere za očuvanje. Te mjere mogu uključivati strogu zaštitu, ali i aktivno upravljanje, poput ispaše, očuvanja starog drveća, uklanjanje neželjenih vrsta drveća itd.

2. Koji tipovi šuma ulaze u mrežu Natura 2000?


Povezane studije slučaja (br.):

Šumska područja uključena su u mrežu Natura 2000 zato što predstavljaju najbolja područja u EU-u za vrste i šumske stanišne tipove zaštićene dvjema direktivama EU-a o prirodi. Područja se biraju na znanstveno utemeljenoj osnovi.

U slučaju Direktive o staništima proces odabira uključuje nekoliko koraka, od kojih je prvi određivanje najprikladnijih područja na nacionalnoj razini, kao što je opisano u Prilogu III. te Direktive. Komisija nakon toga pregledava nacionalne popise u suradnji s državama članicama i znanstvenim stručnjacima kako bi se osiguralo da u svojoj sveukupnosti osiguravaju dovoljnu zastupljenost za svaki stanišni tip i svaku vrstu, uzimajući u obzir njihov ukupni prirodni areal u EU-u, i da tvore jedinstvenu mrežu. U slučaju Direktive o pticama, države članice klasificiraju područja i ona se izravno uključuju u mrežu Natura 2000 nakon znanstvene ocjene.


Države članice pri odabiru područja mreže Natura 2000 za 85 šumskih stanišnih tipova46 zaštićenih Direktivom o staništima moraju primjenjivati kriterije navedene u Prilogu III. Direktivi. Prema tim kriterijima područja se odabiru, među ostalim, zato što se na tom području nalazi dobar primjer određenog stanišnog tipa, a karakteristike su mu dobra očuvanost strukture i funkcija relevantnog stanišnog tipa ili dobre mogućnosti za obnovu. Velik broj stanišnih tipova odražava veliku raznolikost šuma u EU-u.

Šume se imenuju područjem mreže Natura 2000 i ako se u njima nalaze važna staništa za razmnožavanje, odmor ili hranjenje jedne ili više vrsta od europskog značaja navedenih u Prilogu II. Direktivi o staništima ili Prilogu I. Direktivi o pticama ili migratornih vrsta ptica koje se redovito pojavljuju, a koje nisu navedene u Prilogu I. Prvi popis uključuje sljedeće vrste povezane sa šumama: 43 biljke, 44 beskralježnjaka, 23 sisavca i 11 vodozemaca, dok drugi popis uključuje 63 vrste ptica blisko povezane sa šumama. Ponavljamo da mnoge od tih vrsta imaju ograničenu rasprostranjenost zbog njihove iznimne ugroženosti ili zbog ograničenog areala njihova staništa.

Određeno područje može se odabrati i zbog svoje veličine i gustoće populacije vrsta prisutnih na tom području i zbog ukupne vrijednosti tog područja za očuvanje stanišnog tipa i relevantne vrste. Kako je navedeno u Direktivi o pticama, područja se odabiru zato što ih se odredilo kao najprikladnija područja s obzirom na broj i veličinu za očuvanje vrsta navedenih u Prilogu I. Direktivi ili migratornih vrsta koje se redovito pojavljuju.

Naposljetku, šuma može biti uključena u mrežu Natura 2000 čak i ako nije osnovno stanište vrste ili stanišnog tipa koji su zaštićeni u EU-u, ali je unatoč tome od životnog značaja za sveukupnu ekološku povezanost područja ili mreže (npr. ekološki koridor koji povezuje ključna staništa zaštićenih vrsta unutar određenog područja, sigurnosna zona koja okružuje područje za razmnožavanje itd.).

Nije svako područje na kojemu se nalazi stanišni tip ili vrsta od značaja za EU uključeno u mrežu Natura 2000. Cilj je odrediti samo najprikladnija i najvažnija područja radi njihova očuvanja. Stoga je za neka raširenija šumska staništa zaštićena Direktivom o staništima, kao što su zapadna tajga (šifra staništa 9010), bukove šume Asperulo fagetum (9130) ili šume s vrstama Quercus ilex odnosno Quercus rotundifolia (9340), samo dio ukupnog šumskog staništa uključen u mrežu Natura 2000. Slična situacija vrijedi i za niz šumskih vrsta, poput crne žune (Dryocopus martius) ili lještarke (Bonasia bonasia).47

No, unatoč tomu postoje situacije u kojima može biti nužno odrediti sva preostala područja za određeni stanišni tip ili određenu vrstu kako bi se osiguralo njihovo preživljavanje. To osobito vrijedi za izuzetno rijetka staništa ili staništa koja se prostiru na ograničenom području, kao što su Mezijske šume srebrne jele 91BA (18 područja koja obuhvaćaju oko 15 000 km2).

Važno je biti svjestan razloga za uključivanje određene šume u mrežu Natura 2000 jer će to imati izravan utjecaj na ciljeve očuvanja i vrste mjera za očuvanje koje mogu biti potrebne te za ocjenu prihvatljivosti mogućih utjecaja planova i projekata/zahvata na određeno područje (članak 6. Direktive o staništima).

46 Uključujući šumske stanišne tipove, šumovite livade, šume s ispašom (deheze) i šumovite dine. Nakon pristupanja Bugarske i Rumunjske devet je novih šumskih stanišnih tipova dodano u Prilog I. Direktivi o staništima (pod kategorijom 9. – Šume). Nakon pristupanja Hrvatske nijedan novi šumski stanišni tip nije dodan u Direktivu o staništima. 47 Zapadna tajga (9010): 2848 područja mreže Natura 2000 koja obuhvaćaju gotovo 2 milijuna ha, a predstavljaju 49 % ukupne površine staništa; bukove šume Asperulo fagetum (9130): 2236 područja koja obuhvaćaju oko 800 000 ha, a predstavljaju 54 % ukupne površine; šume s vrstama Quercus ilex & Quercus rotundifolia (9340): 1163 područja koja obuhvaćaju gotovo 1 milijun ha, a predstavljaju 64 % ukupne površine staništa. Brojke su preuzete iz Izvješća o polaznim vrijednostima bioraznolikosti EU-a za 2010., EEA 2010. Ne uključuju stanišne tipove naknadno dodane nakon pristupanja Rumunjske, Bugarske ili Hrvatske.


3. Na koji način mogu saznati više o područjima određenima dijelom mreže Natura 2000?

Informacije Ciljna skupina: javnost, upravitelji šuma / vlasnici šuma


Za svako područje mreže Natura 2000 postoji standardni obrazac (SDF) u kojemu su zabilježene vrste i stanišni tipovi od značaja za EU zbog kojih je ono određeno te procijenjena veličina populacije i stupanj očuvanosti na tom području u trenutku određivanja ili u kasnijoj fazi, kada je zabilježena pojava novih vrsta ili stanišnih tipova na tom području i kada je SDF ažuriran sukladno s tim. Ti su obrasci javno dostupni. Može ih se pogledati u pregledniku mreže Natura 200048: http://natura2000.eea.europa.eu/.

Preglednik mreže Natura 2000 je internetski GIS sustav koji prikazuje točnu lokaciju svakog područja mreže Natura 2000 u mreži EU-a. Korisnik može pretraživati bilo koje područje bilo gdje u EU-u i informirati se o njemu. Zahvaljujući krupnom mjerilu karata, granice područja i ključne osobine krajobraza lako su vidljive.

Detaljniji podaci o području mogu se, ako postoje, pronaći i u planovima upravljanja područjima mreže Natura 2000 ili u drugim relevantnim dokumentima (tj. dokumentima o ciljevima očuvanja, aktima o proglašenju područja itd.).

Države članice obično pružaju detaljne informacije o svojim područjima mreže Natura 2000, uključujući razloge proglašenja, ciljeve očuvanja, planove upravljanja i mjere za očuvanje, koje se javno objavljuju na internetskim stranicama i ostalim sredstvima oglašavanja (npr. preko lokalnih upravnih tijela). Neke države pružaju i posebne detaljne podatke zemljoposjednicima i ključnim korisnicima zemljišta na svakom području mreže Natura 2000 (npr. s pomoću posebnih obavijesti, kao što je slučaj u Ujedinjenoj Kraljevini, ili osnivanjem lokalnih skupina ili odbora u kojima su ključni dionici od samog početka uključeni u upravljanje područjima, kao što je slučaj u Francuskoj i ostalim državama članicama EU-a). Zemljoposjednici i korisnici zemljišta mogu se obratiti i lokalnim tijelima za očuvanje kako bi saznali više o područjima mreže Natura 2000.

4.3. Određivanje ciljeva očuvanja za područja mreže Natura 2000

Pitanja: 4. Zašto se i kako određuju ciljevi očuvanja za područja mreže Natura 2000? 5. Tko je odgovoran za određivanje ciljeva očuvanja? Provodi li se savjetovanje sa

zemljoposjednicima/upraviteljima? 6. Gdje mogu pronaći više informacija o ciljevima očuvanja pojedinog područja? 7. Kako mogu znati koje aktivnosti jesu, a koje nisu u skladu s mrežom Natura 2000 ako

nisu utvrđeni nikakvi ciljevi očuvanja?

48 Obrasci koji se pregledavaju s pomoću javnog preglednika mogu biti nepotpuni jer se podaci o nekim osjetljivim vrstama mogu izostaviti. Ako zemljoposjednik ili upravitelj treba imati pristup detaljnim podacima, mora se obratiti nadležnom tijelu za očuvanje prirode u svojoj regiji ili zemlji.

http://natura2000.eea.europa.eu/


4. Zašto se i kako određuju ciljevi očuvanja za područja mreže Natura 2000?

Informacije Ciljna skupina: nadležna tijela Povezane studije slučaja (br.): 1, 2, 5, 6, 8, 10, 18

U skladu s člankom 6. stavkom 1. mjere za očuvanje moraju se odrediti za stanišne tipove i vrste koje su prisutne na području. Stoga je važno odrediti i jasne ciljeve očuvanja za sve relevantne stanišne tipove i vrste koje su prisutne na tom području. Ciljevima očuvanja nastoji se što preciznije odrediti željeno stanje ili stupanj očuvanosti koji se žele postići na pojedinom području.

Često ih se navodi u obliku kvantitativnih ciljnih vrijednosti, npr. održavanje populacije vrste x na razini od nekog najmanjeg broja jedinki ili poboljšanje stupnja očuvanosti staništa y iz kategorije C u kategoriju B u razdoblju od 10 godina.

Određivanje jasnih ciljeva očuvanja za mrežu Natura 2000 ključno je radi osiguravanja da svako pojedino područje u mreži što djelotvornije pridonosi ukupnim ciljevima dviju Direktiva o prirodi, a to je postizanje povoljnog stanja očuvanosti za sve stanišne tipove i vrste koje se njima štite49 na njihovu cijelom arealu u EU-u.

Za svako područje određuju se posebni ciljevi očuvanja, a oni bi se trebali temeljiti na dobrom poznavanju područja i prisutnih vrsta/staništa, njihovih ekoloških zahtjeva te bilo kakvih pritisaka i prijetnji njihovoj daljnjoj prisutnosti na tom području. Razlog tomu je činjenica što svako područje mreže Natura 2000 predstavlja posebni skup biotičkih, abiotičkih i društveno-gospodarskih uvjeta koji se mogu znatno razlikovati od jednog područja do drugog, čak i kada se na njima nalaze iste vrste i ista staništa.

Preporučuje se i da se odrede širi ciljevi očuvanja za cijelu skupinu područja ili za određene vrste i određena staništa u određenoj regiji ili državi (nacionalni ili regionalni ciljevi očuvanja). To će pomoći pri određivanju ciljeva očuvanja na razini pojedinog područja, kao i pri utvrđivanju strateških prioriteta očuvanja na pojedinom području odnosno više njih. Na taj se način može dati prioritet mjerama koje imaju najveći potencijal za poboljšanje ili održavanje stanja očuvanosti pojedine vrste ili pojedinog staništa u toj regiji ili zemlji.

Komisija je objavila obavijest za tumačenje u kojoj se donose smjernice za određivanje ciljeva očuvanja za mrežu Natura 200050 i dodatna objašnjenja.

Vidjeti i prva dva pitanja u odjeljku 4.4.

5. Tko je odgovoran za određivanje ciljeva očuvanja, provodi li se savjetovanje sa zemljoposjednicima / upraviteljima / ostalim interesnim skupinama u tom procesu?

Informacije Ciljna skupina: nadležna tijela Povezane studije slučaja (br.): 1, 8, 10

Za određivanje ciljeva očuvanja odgovorna su nadležna tijela u svakoj državi članici. Direktivama o prirodi ne propisuje se na koji bi se način to trebalo učiniti, već svaka država članica odlučuje o obliku i metodama provedbe odredaba tih Direktiva. Međutim, cilj je direktiva o prirodi postizanje povoljnog stanja očuvanosti za vrste i staništa od interesa Zajednice, a taj bi se cilj trebao postići uz pomoć mreže Natura 2000.

Preporučuje se da sve zainteresirane strane – upravitelji šuma ili vlasnici ili nevladine

49 Cilj Direktive o pticama izrečen je na malo drukčiji način, ali namjera je ista. 50http://ec.europa.eu/environment/nature/natura2000/management/docs/commission_note/commission_note2_HR.pdf




organizacije koje se bave očuvanjem – budu uključene u postupak određivanja ciljeva očuvanja kako bi se osiguralo da ciljevi očuvanja budu utemeljeni na činjenicama. Time će se pomoći definirati realistični i ostvarivi ciljevi očuvanja.

Osim što vlasnici šuma i upravitelji šuma općenito jako dobro razumiju koje su metode upravljanja šumama u prošlosti dovele do uspjeha ili neuspjeha očuvanja, važno je omogućiti i širi dijalog između nadležnih tijela i vlasnika i upravitelja šuma o tome kako najbolje odrediti ciljeve očuvanja i mjere specifične za pojedino područje. Raspravom o značaju pojedinog područja, njegovoj ulozi i ciljevima očuvanja te jasnim informacijama o tome pridonijet će se i poboljšanju upućenosti i uključenosti svih zainteresiranih strana.

6. Gdje mogu pronaći informacije o ciljevima očuvanja pojedinog područja?


Povezane studije slučaja (br.): 1

Svaka država ima vlastiti mehanizam objavljivanja ciljeva očuvanja svojih područja. Oni se mogu navesti u odluci ili aktima o određivanju područja, ili u pratećim dokumentima. Može ih se objaviti na internetskim stranicama nadležnog tijela za zaštitu okoliša. Obično se mogu naći i u planovima upravljanja područjem mreže Natura 2000, gdje su i dodatno objašnjeni, ili u sličnim instrumentima, ako oni postoje. Preporučuje se da države članice objave lako dostupne informacije o ciljevima očuvanja mreže Natura 2000 u obliku koji bi bio relevantan i lako razumljiv vlasnicima šuma i upraviteljima.

7. Kako mogu znati koje aktivnosti jesu, a koje nisu u skladu s mrežom Natura 2000 ako nisu utvrđeni nikakvi ciljevi očuvanja?



Nadležna tijela trebala bi utvrditi ciljeve očuvanja za sva područja mreže Natura 2000. No, može se dogoditi da taj postupak kasni i da ciljevi očuvanja još uvijek ne postoje.

U tom su slučaju nadležna tijela odgovorna za obavješćivanje dionika o implikacijama proglašenja nekog područja područjem mreže Natura 2000. Osobito ih trebaju obavijestiti o tome trebaju li se neke šumsko-uzgojne mjere ili druge aktivnosti mijenjati ili ukinuti kako bi se spriječilo pogoršanje područja, ili koje bi aktivnosti trebalo promicati kako bi se poboljšalo stanje očuvanosti područja. Standardni obrazac (SDF) predstavlja koristan izvor informacija o tome zašto je neko područje određeno. Svaki put kada se donose upravljačke odluke trebalo bi potražiti informacije u tom obrascu (npr. kada se pišu dokumenti o gospodarenju ili ako se planiraju nova ulaganja).

Najmanji uvjet za svaku državu članicu je da poduzme potrebne korake kako bi se spriječilo pogoršanje stanja svih značajnih staništa i vrsta prisutnih na nekom području, u skladu sa SDF-om. Ako ne postoje znanstveni podaci, situaciji bi se trebalo pristupiti s oprezom. Vidjeti i pitanje 3.


4.4. Provedba mjera za očuvanje šumskih staništa i vrsta na područjima mreže Natura 2000

Pitanja: 8. Na koji se način utvrđuju i određuju mjere za očuvanje područja mreže Natura 2000? Do

kada se trebaju početi provoditi? 9. Što su planovi upravljanja područjima mreže Natura 2000 i jesu li oni obvezni? 10. Postoje li alati za pomoć pri pripremi planova upravljanja područjima mreže

Natura 2000? 11. Na koji se način utvrđuju ekološki zahtjevi stanišnih tipova i vrsta? 12. Znači li sama prisutnost vrste / stanišnog tipa od značaja za EU promjene u upravljanju

tim područjem? 13. U šumama na područjima mreže Natura 2000 često se mogu naći vrste i staništa koji se

ne spominju u Direktivi o staništima i Direktivi o pticama. Trebaju li se odrediti posebne mjere za očuvanje i takvih vrsta i staništa?

14. Jesu li mjere za očuvanje na područjima mreže Natura 2000 obvezne? 15. U kojem se obliku donose mjere za očuvanje? 16. Tko odlučuje koje su mjere za očuvanje potrebne? Provodi li se savjetovanje s

dionicima? 17. Kakve su mjere za očuvanje potrebne za šume u mreži Natura 2000? 18. Na koji način odlučiti o mjerama za očuvanje koje bi mogle imati pozitivan učinak na

određeno stanište ili određenu vrstu, ali bi mogle pridonijeti pogoršanju nekog drugog stanišnog tipa ili neke druge vrste?

19. Mogu li različita područja mreže Natura 2000 imati slične mjere za očuvanje? 20. Zašto su mrtvo drvo i raznolika dobna struktura stabala toliko važni u mreži

Natura 2000? 21. Je li upravljanje bez intervencija u ekosustav moguća mjera za očuvanje kojom bi se

postigli ciljevi očuvanja područja mreže Natura 2000? 22. Na koji se način potrebne mjere za očuvanje trebaju provoditi i tko je za to odgovoran? 23. Utječu li vlasništvo i veličina šume na upravljanje tom šumom u mreži Natura 2000? 24. Na koji način vlasnici šumskog zemljišta / upravitelji mogu pridonijeti? 25. Postoje li alati za podršku provedbi mjera za očuvanje, za podizanje osviještenosti ili

izgradnju kapaciteta među dionicima?

8. Na koji se način utvrđuju i određuju mjere za očuvanje područja mreže Natura 2000? Do kada se trebaju početi provoditi?

Zakonska obveza Ciljna skupina: nadležna tijela

Povezane studije slučaja (br.): 2, 3, 4, 5, 6, 8, 9, 10, 17, 18, 19, 20, 22, 23

Mjere za očuvanje su praktične radnje koje se trebaju provesti kako bi se postigli ciljevi očuvanja na nekom području. Moraju biti usklađene s ekološkim zahtjevima stanišnih tipova i vrsta prisutnih na tom području. Pri utvrđivanju mjera za očuvanje moraju se uzeti u obzir gospodarski, društveni i kulturni kontekst te regionalne i lokalne karakteristike. To načelo čini temelj Direktive o staništima (članak 2.).

Kako bi se utvrdile potrebne mjere za očuvanje, ključno je imati opsežne podatke o postojećim uvjetima na nekom području te o stanju očuvanosti, prijetnjama, pritiscima i potrebama vrsta i stanišnih tipova i o sveukupnom društveno-gospodarskom kontekstu (postojeća namjena zemljišta i vlasništvo, interesi dionika, tekuće gospodarske aktivnosti itd.)


Mjere za očuvanje, kao i ciljevi očuvanja, obično se odnose na pojedino područje i moraju se utvrditi za svako pojedino područje. Razlog tomu je činjenica što svako područje mreže Natura 2000 predstavlja posebni skup biotičkih, abiotičkih i društveno-gospodarskih uvjeta koji se mogu znatno razlikovati od jednog područja do drugog, čak i kada se na njima nalaze iste vrste i ista staništa.

Države članice imaju najviše 6 godina od trenutka proglašenja određenog područja područjem od značaja za Zajednicu (SCI) da odrede nužne mjere za očuvanje i područje proglase posebnim područjem očuvanja (SAC). Tijekom tih 6 godina trebali bi se prikupiti svi potrebni podaci o tom području te bi se trebalo obavijestiti sve interesne skupine te s njima raspravljati i pregovarati o tome koje bi mjere bile najprikladnije kako bi se postigli ciljevi očuvanja određeni za to područje.

9. Što su planovi upravljanja područjima mreže Natura 2000 i jesu li oni obvezni?

Preporuka Ciljna skupina: nadležna tijela Povezane studije slučaja (br.): 10, 17

Kako bi se omogućilo da se područjima upravlja na jasan i transparentan način, države članice potiče se da razviju planove upravljanja područjima mreže Natura 2000 u bliskoj suradnji s lokalnim dionicima. Nadležna tijela za mrežu Natura 2000 odgovorna su za donošenje planova upravljanja područjima mreže Natura 2000. Plan upravljanja predstavlja čvrst i djelotvoran okvir za provedbu i naknadno praćenje mjera za očuvanje.

Iako nisu obvezni prema Direktivi o staništima, planovi upravljanja područjima mreže Natura 2000 vrlo su korisni alati jer se u njima:

iznosi potpun popis ciljeva očuvanja, ekološkog stanja i ekoloških zahtjeva staništa i vrsta prisutnih na određenom području kako bi svima bilo jasno što je predmet očuvanja i zašto.

iznosi analiza društveno-gospodarskog i kulturnog konteksta tog područja i interakcije između različitih upotreba zemljišta i prisutnih staništa i vrsta.

iznosi okvir za otvoreni dijalog između svih interesnih skupina i pomaže postići konsenzus o dugoročnom upravljanju područjem te izgraditi svijest o zajedničkim zaslugama za rezultate.

pokušavaju pronaći praktična rješenja za upravljanje koja su održiva i koja se bolje mogu uklopiti u ostale prakse upotrebe zemljišta.

naposljetku, ti planovi omogućuju određivanje pojedinačnih odgovornosti različitih društveno-gospodarskih dionika, nadležnih tijela i nevladinih organizacija za provedbu potrebnih i utvrđenih mjera za očuvanje.

Planovi upravljanja područjima mreže Natura 2000 mogu se osmisliti za pojedino područje ili se mogu integrirati u ostale planove razvoja, kao što su planovi upravljanja šumama, pod uvjetom da su ciljevi očuvanja mreže Natura 2000 jasno uključeni u takve planove. Drugim riječima, u istom dokumentu mogli bi se u načelu naći i opće odredbe za upravljanje šumama na određenom području te ciljevi očuvanja mreže Natura 2000 i mjere potrebne za to područje. O ovom se pitanju dodatno raspravlja u pitanju 34.


10. Postoje li alati za pomoć pri pripremi planova upravljanja područjima mreže Natura 2000?

Informacije Ciljna skupina: nadležna tijela

Povezane studije slučaja (br.): 10, 18, 19

Smjernice za pripremu planova za upravljanje područjima mreže Natura 2000, za izradu mjera za očuvanje te za planiranje upravljanja na područjima mreže Natura 2000 dostupne su na internetskim stranicama Europske komisije51 te u mnogim državama.

Moguće je dobiti i financijsku potporu iz strukturnih fondova EU-a (Europski fond za regionalni razvoj, Kohezijski fond) i Europskog poljoprivrednog fonda za ruralni razvoj (EPFRR) za sastavljanje i ažuriranje planova za područja mreže Natura 2000 (članak 20. Uredbe EU-a br. 1305/2013), ovisno o nacionalnim programima provedbe, te iz programa LIFE.

Znatna sredstva povučena su iz tih europskih fondova u prošlosti za pripremu planova upravljanja područjima mreže Natura 2000, npr. iz EPFRR-a u Francuskoj, Italiji, Španjolskoj, Portugalu i nekim njemačkim pokrajinama; iz EFRR-a u Grčkoj, Poljskoj, Mađarskoj, Italiji; iz Kohezijskog fonda u Litvi, i iz programa LIFE u Cipru, Mađarskoj, Litvi i mnogim drugim zemljama. Navedene će se fondove vjerojatno i dalje upotrebljavati u budućnosti za izmjene i ažuriranja planova upravljanja (vidjeti odjeljak 1.2.2. u dijelu I. dokumenta za pregled mogućih izvora financiranja EU-a).

11. Na koji se način utvrđuju ekološki zahtjevi stanišnih tipova i vrsta?

Informacije Ciljna skupina: nadležna tijela Povezane studije slučaja (br.): 12, 13

Ekološki zahtjevi stanišnih tipova i vrsta uključuju sve ekološke potrebe, uključujući abiotičke i biotičke čimbenike, koje se smatraju nužnima za osiguravanje očuvanja stanišnih tipova (tj. karakteristična struktura staništa i funkcije potrebne za njegovo dugoročno održavanje, tipične vrste u tom staništu itd.) i vrsta prisutnih na određenom području, uključujući njihove odnose s fizičkom okolinom (zrak, voda, tlo, vegetacija itd.).

Ti se zahtjevi temelje na znanstvenim spoznajama i treba ih se posebno određivati za svaki pojedinačni slučaj, što znači da se ekološki zahtjevi mogu razlikovati od jedne vrste ili jednog stanišnog tipa do drugoga na istom području, ali i za istu vrstu ili stanišni tip na dva različita područja. Oni se razmatraju odvojeno od društveno-gospodarskih čimbenika.

U svrhu boljeg upravljanja mogu se konzultirati dostupni nacionalni i regionalni izvori informacija o ekološkim zahtjevima stanišnih tipova i vrsta od značaja za EU. Komisija je objavila i smjernice za upravljanje nekim staništima i vrstama, i one sadržavaju relevantne informacije u tom smislu (npr. za staništa 9070 Fenoskandinavski šumoviti pašnjaci, 9110 Bukove šume Luzulo-Fagetum, 9360* Makaronezijske lovorolisne šume (Laurus, Ocotea), 9530* (Sub-)mediteranske borove šume s endemičnim crnim borom i za vrste Cerambyx cerdo i Tetrao urogallus.52

12. Znači li sama prisutnost vrste / stanišnog tipa od značaja za EU promjene u

51 http://ec.europa.eu/environment/nature/natura2000/management/guidance_en.htm 52 Poveznice: http://ec.europa.eu/environment/nature/natura2000/management/habitats/models_en.htm; Također vidjeti: http://ec.europa.eu/environment/nature/natura2000/management/docs/Cerambyx%20cerdo%20factsheet%20-%20SWIFI.pdf i http://ec.europa.eu/environment/nature/natura2000/management/docs/Tetrao%20urugallus%20factsheet%20-%20SWIFI.pdf

http://ec.europa.eu/environment/nature/natura2000/management/guidance_en.htm

http://ec.europa.eu/environment/nature/natura2000/management/habitats/models_en.htm

http://ec.europa.eu/environment/nature/natura2000/management/docs/Cerambyx%20cerdo%20factsheet%20-%20SWIFI.pdf

http://ec.europa.eu/environment/nature/natura2000/management/docs/Tetrao%20urugallus%20factsheet%20-%20SWIFI.pdf


upravljanju šumom koja je dio mreže Natura 2000?

Informacije Ciljna skupina: nadležna nadležna tijela, upravitelji šuma/vlasnici šuma

Povezane studije slučaja (br.): 2, 8, 9, 19, 20

Ne nužno. Naime, neka vrsta ili stanišni tip može biti na dobrom stupnju očuvanosti na nekom području upravo zbog načina na koji se njima upravljalo do sada, i stoga će u takvim slučajevima biti važno osigurati da se postojeće prakse upravljanja nastave i u budućnosti.

Međutim, postojat će situacije u kojima je vrsta ili stanišni tip prisutan, ali nije na dobrom stupnju očuvanosti na nekom području. Ako se ciljevima očuvanja za to područje nastoji poboljšati stanje očuvanosti, bit će potrebne određene promjene upravljanja. Na primjer, možda će biti nužno poboljšati strukturu i funkcije šumskog staništa – uključujući sastav vrsta – ili povećati površinu za stanišni tip koji je u nepovoljnom stanju, ili poboljšati stanište za određenu vrstu, ili pak povećati površinu za vrstu u koja je nepovoljnom stanju.

Kako bi se postigli ti ciljevi možda će biti potrebno uvesti određene mjere, poput održavanja ili obnavljanja nekih ključnih obilježja šume kao što su raznolikost vrsta, nejednaka starost sastojine, mikrostaništa, očuvanje dovoljnog broja starog i trulog drveća te dovoljnih količina mrtvog drva, dodatna sadnja ili ponovno pošumljavanje, održavanje otvorenih područja radi prirodnog obnavljanja, uklanjanje neautohtonih vrsta stabala, selektivno prorjeđivanje, zaštita gornjeg sloja tla, zabrana upotrebe pesticida i biocida, održavanje starog i/ili šupljeg drveća, ostavljanje korijenja i panjeva, zaštita rubova šume itd. U nekim slučajevima možda će biti potrebna i stroga zaštita. Točna priroda mjera mora se utvrditi posebno za svako područje kako bi te mjere bile sukladne ekološkim zahtjevima vrste i stanišnog tipa (vidjeti i pitanja 8. i 11.).

13. U šumama na područjima mreže Natura 2000 često se mogu naći vrste i staništa koji se ne spominju u Direktivi o staništima i Direktivi o pticama. Trebaju li se odrediti posebne mjere za očuvanje i takvih vrsta i staništa?

Informacije Ciljna skupina: upravitelji šuma/vlasnici šuma, nadležna tijela

Povezane studije slučaja

(br.): 2, 12

Uglavnom ne; kada je riječ o usklađenosti s odredbama Direktive o staništima i Direktive o pticama, jedino se za vrste i stanišne tipove koje su zaštićene ovim dvjema Direktivama i koje su prisutne na području mreže Natura 2000 moraju odrediti mjere za očuvanje. Međutim, vrste koje same nisu zaštićene Direktivom o staništima, ali su tipične za stanišni tip iz Priloga I. ili su nužne za očuvanje vrste od značaja za Zajednicu (primjerice mravi ako su mravinjaci nužni za prehranu određenih vrsta ptica), zahtijevaju pozornost. Nadležna tijela trebala bi biti u mogućnosti pružiti relevantne informacije.

Osim toga, pri upravljanju šumama mogu se uzeti u obzir i ostale vrste i ostali stanišni tipovi koji nisu zaštićeni Direktivama EU-a o prirodi. Države članice odnosno pojedinačni vlasnici šuma i upravitelji mogu osmisliti ciljeve očuvanja i/ili mjere i za vrste i staništa koji nisu navedeni u tim dvjema direktivama, npr. za staništa i vrste koji su zaštićeni ili ugroženi na nacionalnoj ili regionalnoj razini.


14. Jesu li sve mjere za očuvanje na područjima mreže Natura 2000 obvezne?

Zakonska obveza / Preporuka / Informacija

Ciljna skupina: nadležna tijela, upravitelji šuma / vlasnici šuma


(O) Postupak utvrđivanja potrebnih mjera za očuvanje za svako područje mreže Natura 2000 nije neobvezna odredba; obvezna je za sve države članice. To znači da se za svako područje mreže Natura 2000 moraju utvrditi i provesti one mjere koje se procijene potrebnima (predmet Suda EU-a C-508/04)53.

(P) Međutim, korisno je razlikovati one mjere koje se smatraju potrebnima za očuvanje i obnavljanje vrsta i stanišnih tipova koji su prisutni na području od onih koje se smatraju poželjnima i koje „bi bilo dobro provesti ako postoje sredstva i mogućnosti za to”. Potonje mjere najbolje bi bilo tako i odrediti u planu upravljanja područjem mreže Natura 2000 te bi ih istodobno trebalo smatrati mjerama najbolje prakse usmjerenima na poboljšanje ukupne razine bioraznolikosti na predmetnom području, iako nisu dio obveznih zahtjeva za to područje.

(I) Provedba mjera za očuvanje ne znači uvijek aktivno upravljanje ili mjere obnavljanja, poput uklanjanja invazivnih stranih vrsta ili diversifikacije dobne strukture šumske sastojine. Može uključivati i zaštitne mjere, kao što su sprečavanje uznemiravanja vrste tijekom sezone razmnožavanja.

15. U kojem se obliku donose mjere za očuvanje?

Preporuka Ciljna skupina: nadležna tijela

Povezane studije slučaja (br.): 2, 9, 11, 17, 18

Preporučuje se da se mjere za očuvanje opišu dostatno detaljno kako bi se osigurala njihova uspješna provedba. Uobičajeno je navesti njihovu lokaciju, opis sredstava i alata potrebnih za njihovu provedbu te informacije o ulogama i odgovornostima uključenih subjekata. Nadalje, preporučuje se jasno opisivanje tih mjera, kako bi bile razumljive što većem broju ljudi.

Isto se tako preporučuje da se mjere za očuvanje preispitaju i prilagode kada je to potrebno, npr. na temelju stvarnih rezultata već provedenih mjera. Važno je navesti i procijenjene troškove te dostupna financijska sredstva, kao i odrediti vremenski okvir za ocjenu stvarne provedbe i prikladnosti poduzetih mjera za postizanje ciljeva očuvanja.

16. Tko odlučuje koje su mjere za očuvanje potrebne? Provodi li se savjetovanje s dionicima?

Preporuka Ciljna skupina: javnost, upravitelji šuma / vlasnici šuma, nadležna tijela


2, 3, 5, 6, 8, 9, 10, 19, 20, 24

Odluku o tome koje su mjere za očuvanje potrebne donose nadležna tijela u svakoj pojedinoj zemlji. Direktivama o prirodi ne propisuje se tip mjera za očuvanje koje bi se trebale provesti; jedino što se njima određuje jest da mjere moraju biti usklađene s ekološkim zahtjevima vrsta

53 http://curia.europa.eu/juris/liste.jsf?language=hr&num=c-508/04

http://curia.europa.eu/juris/liste.jsf?language=hr&num=c-508/04


i stanišnih tipova koji su prisutni na nekom području. Svakoj državi članici daje se sloboda da osmisli i provede tip mjera koje smatra najprikladnijima i najdjelotvornijima za svoja područja mreže Natura 2000.

Preporučuje se da upravitelji šuma ili vlasnici te ostale zainteresirane strane – predstavnici lokalnih zajednica ili nevladinih organizacija koje se bave očuvanjem – budu aktivno uključeni u postupak određivanja potrebnih mjera za očuvanje i pripreme planova upravljanja područjima mreže Natura 2000 kako bi se osiguralo da ciljevi očuvanja budu utemeljeni na činjenicama.

Posebno se preporučuje da vlasnici šuma i upravitelji već u ranoj fazi budu uključeni u razvoj mjera za očuvanje specifičnih za neko područje. Njihovim sudjelovanjem u planiranju i pripremi mjera za očuvanje područja mreže Natura 2000 omogućava se da i ostali imaju koristi od njihova stručnog znanja, a to je i odlična prilika da ih se aktivno uključi u provedbu tih mjera za očuvanje. Trenutačna dobra praksa uključuje osiguravanje aktivnog doprinosa svih relevantnih dionika, npr. osnivanjem upravljačkih skupina ili odbora.

Dobra komunikacija od samog početka olakšat će pronalaženje kompromisa i uspostavljanje sinergije između onoga što je već učinjeno i onoga što se može popraviti. Time će se vjerojatno smanjiti troškove i uštedjeti vrijeme. Nadalje, šanse za uspjeh bit će veće jer će se potaknuti različite dionike i omogućiti im da se aktivnije i s više motivacije uključe u upravljanje svojim područjem mreže Natura 2000.

Preporučuje se da se o mjerama za očuvanje, jednom kada se one utvrde, obavijesti javnost (npr. preko internetskih stranica, u lokalnim medijima, u službenim zapisnicima lokalnih tijela).

17. Kakve su mjere za očuvanje potrebne za šume u mreži Natura 2000?

Preporuka Ciljna skupina: upravitelji šuma / vlasnici šuma, nadležna tijela

Povezane studije slučaja (br.): 2, 4, 5, 7, 8, 9, 12, 15, 19, 20, 21, 23

Već je navedeno da tip mjera za očuvanje u velikoj mjeri ovisi o predmetnom području i da će ovisiti o posebnim okolnostima i ekološkim zahtjevima vrsta i stanišnih tipova koji su na njemu prisutni.

Stoga nije moguće odrediti općeniti tip mjera koje mogu biti potrebne. Te se mjere mogu kretati od „nikakvih” – tj. nisu potrebne nikakve dodatne mjere osim da se nastavi upravljati područjem na način kako je njime upravljano dosad – „jednostavnih” mjera, kao što je sprečavanje uznemiravanja u okolici određenih stabala tijekom sezone razmnožavanja, otvaranje prosjeka u šumskom svodu kako bi se na određenim mjestima propustilo više sunčeve svjetlosti, ili povećanje količine mrtvog drva u šumi – sve do „opsežnih” mjera obnavljanja koje uključuju potpuno uklanjanje neautohtonih vrsta ili mijenjanja šumskog područja radi stvaranja raznolikije starosne strukture i ponovnog povezivanja razdvojenih staništa. U nekim se slučajevima i izostanak intervencije i stroga zaštita mogu smatrati mjerom za očuvanje, osobito za prašume s visokim stupnjem prirodnosti (vidjeti i pitanje 21.).

U studijama slučaja u dijelu III. ovog dokumenta te u ostalim postojećim revizijama54 može se pronaći mnogo primjera različitih mjera za očuvanje koje su provedene u različitim okolnostima u cijelom EU-u.

54 Primjerice: Kraus D., Krumm F. (ur.) 2013. Integrative approaches as an opportunity for the conservation of forest biodiversity (Integrativni pristupi kao prilika za očuvanje šumske bioraznolikosti). European Forest Institute. 284 str.


18. Kako odlučivati kad je riječ o mjerama za očuvanje koje bi mogle imati pozitivan učinak na određeno stanište ili određenu vrstu, ali bi mogle pridonijeti pogoršanju stanja nekog drugog stanišnog tipa ili neke druge vrste?



Može se dogoditi da će određena mjera za očuvanje imati pozitivan utjecaj na jednu vrstu ili jedno stanište, dok će na neke druge imati negativan utjecaj. Primjerice, ako se odluči da se dio šume ne dira, to bi moglo pridonijeti širenju invazivne vrste. Druga konkretna situacija je, primjerice, slučaj kad obnavljanje dijelova staništa hrasta može imati negativan utjecaj na staništa nekih ptica. Manji su kompromisi česti, a dobro promišljeni ciljevi očuvanja pomoći će u donošenju ispravnih odluka. Preporučuje se da se u skladu s tim ciljevima utvrdi koji su prioriteti mjera za očuvanje karakteristični za pojedino područje i da se ocijene mogući pozitivni i negativni utjecaji predviđenih mjera na te prioritete.

Kompromisi se često mogu izbjeći ili smanjiti ako se mjere provedu u pravo vrijeme i ako ih se usmjeri na određene dijelove područja ili čak ako se utjecaj na jednom dijelu područja kompenzira mjerama za očuvanje za isto stanište ili istu vrstu na drugom dijelu.

19. Mogu li različita područja mreže Natura 2000 imati slične mjere za očuvanje?


Povezane studije slučaja (br.): 2, 4, 19, 21

Mjere za očuvanje odgovaraju ciljevima očuvanja određenima za svako područje i obično su karakteristične za pojedino područje. Međutim, na različitim područjima mreže Natura 2000 koja imaju slične osobine i ciljeve možda će biti potrebne slične mjere. U takvim slučajevima mjere za očuvanje mogu se provoditi i zajedno (npr. plan upravljanja područjem mreže Natura 2000 može obuhvaćati nekoliko područja u kojima su potrebne slične mjere).

20. Zašto su mrtvo drvo, stara stabla, prašume i raznolika struktura toliko važni u šumskim područjima mreže Natura 2000?


Povezane studije slučaja (br.): 2, 4, 5, 7, 8, 11, 12, 15, 17, 19

Mrtvo drvo predstavlja prikladno stanište za mnoge ugrožene šumske vrste ili vrste kojima prijeti izumiranje. Mrtva i trula stabla osobito su važna za saproksilne kukce (vrste koje se hrane drvom) i za vrste koje upotrebljavaju taj resurs za gradnju svojih skloništa ili duplji za gniježđenje (npr. žune ili neki manji sisavci). Velik broj saproksilnih vrsta i vrsta koje ovise o mrtvom drvu i drveću u raspadanju zaštićen je na temelju Direktive o staništima i Direktive o pticama, kao što su Cerambyx cerdo, Lucanus Cervus, Osmoderma eremita, Rosalia alpina, Dendrocopos major itd. To je pitanje ispitano u znanstvenim studijama55 56. Ostavljanje

55 Npr. Stockland J. N., Siitonen J., Jonsson B. G. 2012. Biodiversity in dead wood (Bioraznolikost mrtvog drva). Cambridge University Press, 509 str. 56 Opsežan pregled graničnih vrijednosti mrtvog drva u Europi može se pronaći u Müller J, Bütler R. 2010. A review of habitat thresholds for dead wood: a baseline for management recommendations in

http://www.springerlink.com/content/?Author=J%C3%B6rg+M%C3%BCller

http://www.springerlink.com/content/?Author=Rita+B%C3%BCtler


mrtvog drva često je iznimno važno, ali pri svakoj odluci koja je s time povezana mora se uzeti u obzir i opasnost od požara, ako je riječ o područjima na kojima je ta opasnost znatna.

Staro drveće (tj. drveće starije od 160 – 200 godina) često nije prisutno u šumama kojima se gospodari jer je uobičajeni proces rotacije u šumarstvu kraći od prirodnog životnog vijeka drveća i prirodnih šumskih ciklusa. Takvo drveće pruža ključna mikrostaništa za neke ugrožene kornjaše, lišajeve, gljive itd. Stoga se održavanjem prisutnosti takvog drveća u šumama i stvaranjem mogućnosti da pojedino drvo ili skupine drveća postignu tu starost može pridonijeti poboljšanju očuvanosti vrsta navedenih u prethodnom tekstu.

Raznolika struktura šume sa sastojinom različite starosti, čistinama i zasjenjenijim mjestima, trulim drvećem i mrtvim drvom itd. pruža različita staništa mnogim vrstama.

Prašumska područja zaslužuju posebnu pozornost u mreži Natura 2000. U njima su prisutne mnoge tipične šumske vrste kod kojih je sposobnost migracije ili ponovnog naseljavanja novih šuma na bivšem poljoprivrednom zemljištu mala (npr. mnoge skupine beskralježnjaka, neke biljke i mahovine). Šume s visokim stupnjem prirodnosti još uvijek se mogu pronaći u nekim dijelovima Europe (npr. prašumska tajga u sjevernoj Europi). Međutim, u drugim dijelovima EU-a takve šume mogu se naći samo na malim površinama unutar prostora kojima se gospodari ili u određenim područjima s posebnim ekološkim i društvenim uvjetima, kao što su planinske regije Karpata ili Alpa. One su iznimno važne za zaštitu šumskih stanišnih tipova i vrsta od interesa Zajednice. Stoga se potiče nadležna tijela, vlasnike šuma i upravitelje da aktivno promiču zaštitu tih područja tako da se usredotoče na njihove koristi koje nisu povezane s drvom i da u potpunosti iskoriste postojeće financijske poticaje za zaštitu tih područja gdje je to potrebno. Kao i u svim upravljačkim odlukama za šume u mreži Natura 2000, preporučuje se da upravljačke odluke koje se odnose na prisutnost mrtvog drva, starog drveća itd. budu također u skladu s jasno definiranim ciljevima očuvanja, prilagođenima pojedinom području mreže Natura 2000, koji odražavaju ekološke zahtjeve staništa i vrsta prisutnih na tom području.

21. Je li upravljanje bez intervencija u ekosustav moguća mjera za očuvanje kojom bi se postigli ciljevi očuvanja područja mreže Natura 2000?

Preporuka Ciljna skupina: javnost, upravitelji šuma / vlasnici šuma, nadležna tijela

Povezane studije slučaja (br.): 4, 5, 7, 12, 16, 18, 19, 22

Upravljanje bez intervencija u ekosustav kao moguća metoda upravljanja može biti korisno u posebnim okolnostima. O ostavljanju ključnih površina nedirnutima isključivo s ciljem očuvanja prirode trebalo bi se odlučivati posebno za svaki slučaj, npr. ondje gdje su prisutna osobito rijetka ili vrijedna staništa i ozbiljno ugrožene vrste čijem očuvanju pogoduje upravljanje po ovom načelu. Baš kao i sve druge moguće mjere za očuvanje u okviru mreže Natura 2000, upravljanje bez intervencija u ekosustav trebalo bi biti u skladu s jasno određenim ciljevima očuvanja, prilagođenima pojedinom području.

Šumska staništa u kojima prisutna šumska vegetacija ima visok stupanj prirodnosti i predstavlja napredan stadij u slijedu sukcesije jedina su staništa koja su prikladna za upravljanje bez intervencija. U šumskim staništima od interesa Zajednice koja su nastala zahvaljujući prošlom i sadašnjem gospodarenju i koja bi nestala ili bi postala drugim tipovima šuma ako bi se njima upravljalo bez intervencija u ekosustav bit će potrebno nastaviti s aktivnim upravljanjem.

European forests (Pregled graničnih vrijednosti staništa mrtvog drva: polazna vrijednost za preporuke za upravljanje u šumama Europe). European Journal of Forest Research 129, 6.

http://www.springerlink.com/content/1612-4669/


Ako se upravljanje bez intervencija u ekosustav nastavi provoditi kao mjera za očuvanje, moraju se temeljito procijeniti posljedice, uključujući one gospodarske naravi.

22. Na koji se način potrebne mjere za očuvanje trebaju provoditi i tko je za to odgovoran?


Povezane studije slučaja (br.): 2, 3, 4, 5, 6, 8, 9, 10, 12, 14, 17, 18, 20, 21, 22, 23

Nadležna tijela moraju odlučiti koji je najbolji način provedbe potrebnih mjera za očuvanje utvrđenih za njihova područja mreže Natura 2000. U Direktivi se navodi samo da te mjere mogu uključivati prikladne zakonodavne, administrativne ili ugovorne mjere. Države članice same imaju pravo izabrati neke od tih mjera u skladu s načelom supsidijarnosti.

Ako izaberu barem jednu od te tri kategorije mjera, države članice mogu osigurati da će ciljevi očuvanja za svoja područja mreže Natura 2000 biti postignuti: - Zakonodavne mjere: obično se donose u skladu s postupovnim pravom i u njima se mogu

odrediti posebni zahtjevi u vezi s aktivnostima koje se mogu dopustiti, ograničiti ili zabraniti na nekom području.

- Administrativne mjere: na ovaj način mogu se odrediti relevantne odredbe povezane s provedbom mjera za očuvanje ili odobravanjem ostalih aktivnosti na nekom području.

- Ugovorne mjere: uključuju sklapanje ugovora ili sporazuma, obično između upravljačkih tijela i zemljoposjednika ili korisnika zemljišta na nekom području.

Ne postoji hijerarhija između ovih triju kategorija. Stoga države članice mogu birati hoće li na nekom području mreže Natura 2000 provoditi samo jednu kategoriju mjera (npr. samo ugovorne mjere) ili kombinaciju mjera (npr. kombinaciju zakonodavnih i ugovornih mjera). Jedini obvezujući uvjeti jesu da mjere budu prikladne, odnosno da se njima sprečava pogoršanje staništa ili značajno uznemiravanje vrste za koje je to područje i određeno (prema čl. 6. st. 2. Direktive o staništima) te da mjere budu usklađene s ekološkim zahtjevima staništa i vrsta prisutnih na tom području (na temelju čl. 6. st. 1. Direktive o staništima). Takvi ekološki zahtjevi mogu biti jednostavno zaštita od pogoršanja ili aktivno obnavljanje povoljnih struktura i funkcija ekosustava ovisno o stvarnom stupnju očuvanosti vrsta i staništa o kojima je riječ.

Proaktivne mjere za očuvanje ili obnavljanje mogu se postići ugovornim odnosima s vlasnicima šuma i upraviteljima, uključujući sporazume o tome kako bi se trebali pokriti troškovi mjera koje premašuju pravne obveze. Dodatni troškovi mogu se pokriti adekvatnim financiranjem koliko je to moguće, a izgubljeni dohodak zbog nametnutih ograničenja upotrebe može se kompenzirati. Stupanj kompenzacije ovisit će o prirodi nametnutih ograničenja, o stvarnim gubicima i o lokalnim okolnostima.

Mjere za okoliš mreže Natura 2000 i šuma u okviru politike ruralnog razvoja služe kao dobar primjer za to kako sklopiti ugovore i sporazume s vlasnicima šuma o upravljanju šumom radi osiguravanja očuvanja staništa i vrsta. Iako se iz mjera u okviru mreže Natura 2000 mogu nadoknaditi dodatni troškovi i izgubljeni dohodak koji proizlazi iz obveza mreže Natura 2000, iz mjera za šumski okoliš mogu se financirati dodatne obveze koje premašuju te osnovne obveze.


23. Utječu li vlasništvo i veličina šumskog gospodarstva na upravljanje tim gospodarstvom na području mreže Natura 2000?

Obveza / Preporuka / Informacija

Ciljna skupina: vlasnici šuma / upravitelji šuma, nadležna tijela


3, 4, 5, 6, 7, 8, 10, 12, 20

(O) Obveze koje proizlaze iz direktiva neizravno su primjenjive na sve tipove vlasnika šuma i upravitelja, bez obzira na njihov status i veličinu njihova posjeda u mreži Natura 2000, osim ako u nacionalnom zakonodavstvu kojim se prenose direktive nije navedeno drukčije.

(I) Tip upotrijebljene mjere za očuvanje može se prilagoditi kako bi se uzeli u obzir vlasništvo i veličina. Primjerice, sve dok se ciljevi očuvanja mogu ispuniti, države članice mogu davati prednost ugovornim odnosima u slučaju privatnog vlasništva nad zemljištem i upravnim ili političkim mjerama u slučaju javnih šuma.

(I) Veličina šumskih područja u mreži Natura 2000 isto tako može ponekad imati utjecaj na tip i razinu ambicioznosti koja se nastoji postići ciljevima očuvanja. Primjerice, vjerojatnije je da će velike šume u državnom vlasništvu imati zakonske načine i metode prilagodbe svojih upravljačkih praksi radi provedbe ambicioznijih mjera za očuvanje. Budući da je riječ o državnim tijelima, olakšicama se može dati veća važnost višefunkcionalnoj ulozi državnih šuma no što je to slučaj s vlasnicima malih šuma.

(I) Na većim područjima dopušta se i veća fleksibilnost u provedbi mjera za očuvanje jer općenito postoji više manevarskog prostora pri odlučivanju gdje će se određene mjere morati primjenjivati i s kojim stupnjem intenziteta.

(P) S druge strane, suradnja s malim javnim (npr. općine) i privatnim zemljoposjednicima zahtijeva upotrebu prikladnih izvora za informiranje, podizanje osviještenosti i njihovo uključivanje u provedbu prikladnih mjera i šumarskih praksi. Koordiniranim djelovanjem skupine manjih posjeda otvara se mogućnost sinergije i uštede.

24. Na koji način vlasnici šumskog zemljišta / upravitelji mogu pridonijeti?



2, 3, 4, 5, 8, 10, 12, 14, 20, 21, 23

Vlasnici šuma i lokalni upravitelji šuma imaju ključnu ulogu u provedbi mreže Natura 2000. Oni poznaju svoj posjed i imaju veliko iskustvo u provedbi praktičnih mjera na terenu, te su stoga ključni partneri za razvoj i uspješnu provedbu mreže Natura 2000.

Mreža Natura 2000 prepoznaje da su ljudi sastavni dio prirode i da su partnerstva nužna za postizanje ciljeva očuvanja. Svatko ima ulogu u postizanju uspjeha mreže Natura 2000 – bilo da je riječ o javnim tijelima, privatnim zemljoposjednicima i korisnicima, investitorima, nevladinim organizacijama koje se bave očuvanjem, znanstvenim stručnjacima, lokalnoj zajednici ili građanima općenito.

Stvaranje partnerstava i povezivanje ljudi korisno je i u praktičnom smislu. Mnoga područja u mreži Natura 2000 odavno su bila u nekom obliku aktivne upotrebe, i kao takva su sastavni dio šireg okoliša. Mnoga su područja značajna za prirodu upravo zbog načina na koji se njima upravljalo do sada te će stoga biti važno osigurati da se te aktivnosti nastave i u budućnosti.


Direktivom o staništima na ovaj se način podržava načelo održivog razvoja i integriranog upravljanja. Cilj Direktive nije isključivanje društveno-gospodarskih aktivnosti iz područja mreže Natura 2000, već osigurati da ih se provodi na način kojim se pruža sigurnost i podrška značajnim vrstama i staništima koji su prisutni na tim područjima te da se održava ukupno dobro stanje prirodnih ekosustava.

Međutim, treba napomenuti i da su neke šume uključene u mrežu Natura 2000 oblikovane prirodnim procesima uz nikakav ili vrlo malen ljudski utjecaj te bi stoga upravljanje u takvim šumama trebalo biti usmjereno na očuvanje tog visokog stupnja prirodnosti.

Direktivom o staništima utvrđuje se okvir za djelovanje i utvrđuju se ukupni ciljevi koje treba postići, ali se svakoj državi članici prepušta odluka kako najbolje upravljati pojedinim područjima mreže Natura 2000 uz savjetovanje s lokalnim dionicima. Snažan naglasak stavlja se na pronalazak lokalnih rješenja za lokalne probleme upravljanja uz istodobnu usmjerenost na zajednički ukupni cilj – održavanje stanišnih tipova i vrsta od interesa Zajednice na povoljnoj razini očuvanosti ili njihov povratak na tu povoljnu razinu.

25. Postoje li alati za podršku provedbi mjera za očuvanje, za podizanje osviještenosti ili stvaranje kapaciteta među dionicima?

Preporuka Ciljna skupina: nadležna tijela


3, 5, 6, 7, 8, 9, 12, 14, 17, 18, 19, 21, 23, 24

Procesi izgradnje lokalnih kapaciteta za upravljanje područjima mreže Natura 2000 važni su za uspješnu provedbu mreže Natura 2000. Preporučuje se da nadležna nacionalna ili regionalna tijela pružaju savjetodavne usluge i čine ih dostupnima svim stranama uključenima u provedbu planova upravljanja područjima mreže Natura 2000 ili u provedbu mjera za očuvanje. Neke države članice već pružaju takve usluge.

Participativno planiranje uključuje pružanje relevantnih informacija svim zainteresiranim stranama i omogućivanje interdisciplinarnih, tehnički dobro utemeljenih djelovanja. Dakako, uvid se temelji na dostupnoj količini i kvaliteti informacija. To će uključivati određivanje ciljnih skupina i ad hoc planiranje osiguravanja potrebnih informacija upotrebom različitih alata i materijala koji su prikladni za svaku skupinu. Važno je uzeti u obzir njihovo razumijevanje mreže Natura 2000 i šuma te ispraviti bilo kakve nesporazume.

Biogeografski proces mreže Natura 2000 „Suradnja u mreži Natura 2000” pokrenut je s ciljem olakšavanja razmjene informacija i najboljih praksi za upravljanje mrežom Natura 2000 i razvoja suradnje u svim državama članicama i regijama.57 Financijska sredstva iz fondova EU-a dostupna su za povećanje kapaciteta za provedbu prikladnih mjera za očuvanje koje uključuju ključne lokalne dionike, kao što su poljoprivrednici i vlasnici šuma, osobito u okviru EPFRR-a, ali i u okviru programa LIFE i ostalih programa financiranja.

57 Za više informacija o ovom procesu posjetite Komunikacijsku platformu mreže Natura 2000: http://ec.europa.eu/environment/nature/natura2000/platform/index_en.htm

http://ec.europa.eu/environment/nature/natura2000/platform/index_en.htm


4.5. Sprečavanje pogoršanja stanja područja mreže Natura 2000

Pitanja: 26. Što znači u praksi da se ne bi smjelo dopustiti pogoršanje stanja područja? 27. Mora li postojeće upravljanje šumom biti u skladu s ciljevima očuvanja područja mreže

Natura 2000? 28. Tko je odgovoran za provedbu obveze o nepogoršanju i za provjeravanje poštovanja te

obveze?

26. Što znači u praksi da se ne bi smjelo dopustiti pogoršanje stanja nekog područja?



Povezane studije slučaja (br.): 7, 13, 17, 19, 20, 22

(O) Na temelju Direktive o staništima (članak 6. stavak 2.) države članice imaju obvezu poduzeti odgovarajuće korake kako bi spriječile pogoršanje prirodnih staništa i značajno uznemiravanje vrsta za koje su ta područja određena. U Direktivi o pticama (čl. 4. st. 4.) zahtijeva se općenito sprečavanje pogoršanja stanja staništa ptičjih vrsta.

Jasno je da će vlasnici šuma i upravitelji morati poštovati sve zakonski obvezujuće odredbe usvojene u tom smislu na nacionalnoj, regionalnoj ili lokalnoj razini (npr. postupak izdavanja dozvola).

„Odgovarajući koraci” koje moraju poduzeti države članice nisu ograničeni samo na namjerna djelovanja, nego se obično odnose na sve situacije koje bi se mogle slučajno dogoditi (požar, poplava itd.), ako se takva situacija može predvidjeti i ako su poduzete mjere opreza s ciljem smanjenja rizika za to područje. Uznemiravanja koja čine dio prirodne dinamike ekosustava ne bi trebalo smatrati pogoršanjem.

Zahtjev da države članice poduzmu „odgovarajuće korake” nije ograničen ni samo na sprečavanje ljudskog djelovanja, već uključuje i određene prirodne tijekove razvoja koji mogu uzrokovati pogoršanje stanja očuvanosti vrste i staništa. Na primjer, u slučaju prirodne sukcesije koja se odvija u poluprirodnim stanišnim tipovima trebat će se poduzeti mjere kojima će se zaustaviti taj proces, ako je vjerojatno da će on imati negativan utjecaj na vrste i stanišne tipove za koje je to područje određeno (Presuda Suda EU-a C-06/0458). Ta se odredba ne odnosi na situacije u kojima aktivno upravljanje ne može imati utjecaj na proces (npr. pogoršanje potaknuto klimatskim promjenama).

Taj se zahtjev odnosi i na aktivnosti koje su već postojale na tom području prije nego je uključeno u mrežu Natura 2000. To znači da će se tekuće aktivnosti morati zabraniti ili izmijeniti ako imaju negativan utjecaj na područje (Presuda Suda EU-a C-404/0959)

Od država članica očekuje se da osiguraju da odgovarajuće mjere za sprečavanje pogoršanja provode i izvan područja ako postoji rizik od negativnog utjecaja na staništa ili vrste prisutne na tom području, ako je to potrebno.

Mjere potrebne za sprečavanje pogoršanja područja trebale bi se provesti prije pojave jasnih pokazatelja pogoršanja (Presude Suda EU-a C-355/9060, C-117/0061).

58 http://curia.europa.eu/juris/liste.jsf?language=hr&num=C-6/04 59 http://curia.europa.eu/juris/liste.jsf?language=hr&num=C-404/09 60 http://eur-lex.europa.eu/legal-content/EN/TXT/?uri=CELEX:61990CJ0355 61 http://curia.europa.eu/juris/liste.jsf?language=hr&num=C-117/00

http://curia.europa.eu/juris/liste.jsf?language=hr&num=C-6/04


http://eur-lex.europa.eu/legal-content/EN/TXT/?uri=CELEX:61990CJ0355



To u praksi znači da se u šumama u mreži Natura 2000 moraju izbjegavati sve radnje koje će imati negativan utjecaj na ekološku strukturu i funkcije zaštićenih staništa ili na prikladnost staništa za zaštićene vrste (npr. kao mjesta za hranjenje, odmor ili razmnožavanje) te sve radnje koje mogu uzrokovati uznemiravanje zaštićenih vrsta, osobito tijekom razdoblja njihova razmnožavanja, odmora ili hranjenja.

(I)/(P) Hoće li neka aktivnost u stvarnosti dovesti do pogoršanja područja ili neće ovisiti će i o sveukupnim ekološkim uvjetima na tom području i o stupnju očuvanosti vrsta i stanišnih tipova prisutnih na tom području. Ako postoji vjerojatnost negativnog utjecaja, moraju se poduzeti preventivne mjere. Ako postoji sumnja u pogledu utjecaja pojedine mjere, situaciju treba pažljivo razmotriti.

(P) Stoga se uvijek preporučuje analiza svakog pojedinog slučaja.

Na primjer, čista sječa na području mreže Natura 2000 male površine koje je određeno zbog prisutnosti šume hrasta najvjerojatnije će se smatrati pogoršanjem, dok ista djelatnost na području mreže Natura 2000 veće površine koje se uglavnom sastoji od hrastove sastojine vjerojatno ne bi uzrokovala neku veću štetu ili bi čak bila povoljna za neke vrste za koje je to područje određeno.

U obzir se moraju uzeti i mogući neizravni utjecaji šumarskih mjera. Sječa može imati pozitivne utjecaje na nekom području, na primjer ako se time propušta više svjetla na tlo ili ako se uklanjaju neželjene vrste, no može predstavljati problem na nekom drugom području na kojemu može uzrokovati propadanje strukture i funkcija zaštićenog stanišnog tipa (jer može uzrokovati zbijanje tla, djelovati na hidrološke uvjete, utjecati na prirodno obnavljanje ili procese raspadanja itd.).

(I) Sječa drveta na kojemu se nalazi gnijezdo crne rode, isušivanje močvarnog zemljišta, sječa u blizini orlova gnijezda u proljeće primjeri su radnji koje se moraju izbjegavati.

(P) Odgovarajuće mjere, zabrane i ograničenja mogu se navesti primjerice u razradi plana upravljanja šumom kako bi se osiguralo da se šumarske aktivnosti provode na način kojim bi se spriječilo svako uznemiravanje vrste ili pogoršanje staništa od značaja za EU.

(I) Osim toga, možda će biti potrebno provesti neke preventivne mjere kako bi se spriječilo pogoršanje uzrokovano vanjskim čimbenicima ili rizicima, kao što su šumski požari ili bolesti. U nekim sjevernim šumama požari imaju specifičnu ulogu u održavanju bioraznolikosti te ih se ne bi trebalo smatrati pogoršanjem.

(I) Smjernice o tome kako izbjeći moguće negativne utjecaje šumarskih mjera na staništa i vrste od značaja za EU dostupne su u nekim zemljama i regijama EU-a. Takve smjernice korisne su za upravljanje šumama na područjima mreže Natura 2000 i izvan njih (npr. vidjeti neke od studija slučaja spomenute u prethodnom tekstu).

(P) Nadležna lokalna, regionalna i nacionalna tijela trebala bi osigurati da vlasnici šuma i upravitelji šuma imaju dovoljno informacija o mjerama koje se planiraju ili koje su provedene na određenom području. Vlasnici šuma i upravitelji šuma u mreži Natura 2000 trebali bi biti svjesni činjenice da će se neke aktivnosti možda trebati regulirati. Moraju se informirati o postojećim mjerama. Ako postoji sumnja, trebali bi se obratiti nadležnim tijelima.


27. Mora li postojeće upravljanje šumom biti u skladu s ciljevima očuvanja područja mreže Natura 2000?

Zakonska obveza / Preporuka



1, 2, 3, 5, 8, 17, 18, 20

(O) Da. Prema članku 6. stavku 2. Direktive o staništima, mora se spriječiti svako pogoršanje staništa i značajno uznemiravanje vrsta za koje je to područje određeno. To se odnosi i na aktivnosti koje su već postojale na tom području u trenutku kada je uključeno u mrežu Natura 2000. Ako takva postojeća aktivnost na području mreže Natura 2000 uzrokuje pogoršanje prirodnih staništa ili uznemiravanje vrsta za koje je to područje određeno, ona se mora regulirati odgovarajućim mjerama kako bi se zaustavilo pogoršanje na temelju članka 6. stavka 2. i/ili proaktivnim mjerama za očuvanje utvrđenima člankom 6. stavkom 1. Direktive o staništima. To može značiti da se negativni utjecaj mora zaustaviti prekidom te aktivnosti ili poduzimanjem mjera za ublažavanje, ovisno o tome što je prikladno. Mogu se predvidjeti neki gospodarski poticaji ili naknade u slučajevima u kojima obveze nametnute vlasnicima šuma prelaze okvire uobičajenih praksi održivog upravljanja šumama.

Primjerice, može se dogoditi da će zbog nekih vrsta ptica koje se gnijezde na nekom području biti potrebno prilagoditi vrijeme obavljanja šumarskih aktivnosti kako bi se spriječilo uznemiravanje određene vrste tijekom osjetljivog razdoblja ili će se zabraniti neke šumarske aktivnosti na osobito osjetljivim područjima kako bi se spriječilo pogoršanje određenih staništa ili prirodnih obilježja prisutnih na tom području.

(P) S druge strane, ondje gdje postojeće upravljanje šumama ima pozitivan doprinos treba ga poboljšati ili optimizirati kako bi se ostvario najveći mogući doprinos upravljanja šumama postizanju ciljeva očuvanja.

28. Tko je odgovoran za provedbu obveze o nepogoršanju i za provjeravanje poštovanja te obveze?



Države članice odgovorne su za poduzimanje odgovarajućih mjera radi sprečavanja pogoršanja stanišnih tipova i značajnog uznemiravanja vrsta na područjima mreže Natura 2000 na temelju članka 6. stavka 2. Direktive o staništima. Očekuje se da će države članice utvrditi namjenski, povezan i potpun pravni okvir kojim će biti moguće osigurati djelotvornu zaštitu područja o kojima je riječ. Same administrativne mjere ili dobrovoljne mjere možda neće biti dovoljne kako bi se ispunila ta svrha.

Na nadležnim je nacionalnim i regionalnim tijelima da provjeravaju da se mjere za sprečavanje pogoršanja i značajnog uznemiravanja provode na zadovoljavajući način. Polazna vrijednost za ocjenu pogoršanja ili uznemiravanja jest stupanj očuvanosti staništa i vrsta u trenutku kada se predložilo da se neko područje proglasi područjem od značaja za Zajednicu. Temelj za usporedbu su početni uvjeti opisani u standardnom obrascu za mrežu Natura 2000. Države članice mogu obavijestiti Europsku komisiju da je potrebno nadopuniti standardni obrazac za neko područje zbog nekih razloga (npr. bolji znanstveni podaci ili prirodni razvoj), ako je to potrebno. Ako Komisija prihvati prijedlog, situacija opisana u dopunjenom standardnom obrascu postaje nova polazna vrijednost za ocjenjivanje bilo kakvih pogoršanja ili uznemiravanja. U slučaju pogoršanja bit će potrebno obnavljanje.


4.6. Prakse upravljanja šumama i zahtjevi mreže Natura 2000

Pitanja: 29. Upravlja li se šumama u mreži Natura 2000 samo s ciljem očuvanja prirode? 30. Ako se upravljanje šumom provodi u skladu s kriterijima održivog upravljanja šumama, je

li to dovoljno kako bi se ispunili zahtjevi mreže Natura 2000? 31. Znači li oznaka Natura 2000 da se uvijek uvode izmjene postojećih praksi upravljanja

šumama? 32. Ako je šuma certificirana, je li to dovoljno da ona ispunjava zahtjeve mreže Natura 2000? 33. Može li plan upravljanja područjem mreže Natura 2000 uključivati i šumsko-uzgojne

mjere? 34. Mogu li se ciljevi i mjere očuvanja mreže Natura 2000 integrirati u postojeće planove

upravljanja šumama? 35. Koje su koristi od integriranja planova upravljanja područjima mreže Natura 2000 i

planova upravljanja šumama? 36. Trebaju li se postojeći planovi upravljanja šumama prilagoditi kako bi uzeli u obzir

postojeće planove upravljanja područjima mreže Natura 2000? 37. Nemaju sve šume plan upravljanja šumama (FMP) ili neki sličan instrument. Je li

obvezno da plan upravljanja šumama odobri nadležno tijelo ako je riječ o području mreže Natura 2000?

38. Šume su dinamični ekosustavi kojima se upravlja dugoročno. Na koji se način taj aspekt može uskladiti s ciljevima očuvanja mreže Natura 2000?

39. U gospodarenju šumama ponekad se oslanja i na neautohtone vrste. Je li to u skladu sa zahtjevima mreže Natura 2000?

40. Klimatske će promjene vrlo vjerojatno imati važan utjecaj na šume. Mogu li se mjere za upravljanje šumama poduzeti kako bi se ublažio utjecaj klimatskih promjena kada se radi o staništu u mreži Natura 2000?

41. Na koji bi se način trebala uzeti u obzir prisutnost „ostalih šumskih područja” (makija, kamenite površine itd.) ili nešumskih staništa?

42. Što se događa ako postoje suprotni ciljevi očuvanja za dva različita stanišna tipa ili vrste od značaja za EU na istom području?

43. Na koji se način treba boriti protiv pojave bolesti na područjima mreže Natura 2000 u slučajevima kad one mogu imati značajan gospodarski učinak (npr. potkornjaci, borova nematoda)?

44. Je li moguća gradnja šumskih putova na području mreže Natura 2000? 45. Je li dopuštena čista sječa na područjima mreže Natura 2000? 46. Što činiti u slučaju pojave novih staništa iz Priloga I. na području mreže Natura 2000? 47. Kako postupati kad je riječ o sekundarnim staništima iz Priloga I. koja se prirodno

razvijaju u šumska staništa koja su bliža vrhuncu vegetacije?

29. Upravlja li se šumama u mreži Natura 2000 samo s ciljem očuvanja prirode?



Ne, šumama u mreži Natura 2000 može se upravljati i s ciljem postizanja višestrukih funkcija, npr. proizvodnja drvne sirovine, lov, rekreacija itd., a ne samo radi zaštite prirode. Međutim, pri upravljanju šumama na područjima mreže Natura 2000 uvijek se moraju poštovati ciljevi očuvanja karakteristični za to područje i mora se aktivno pridonijeti postizanju tih ciljeva. Ondje gdje se područje mreže Natura 2000 preklapa s područjem nacionalnog prirodnog rezervata ili nacionalnog parka, šumama se upravlja uglavnom u svrhu očuvanja u skladu s


nadležnim nacionalnim zakonodavstvom.

Za djelotvorno upravljanje područjima mreže Natura 2000 potrebna je bliska suradnja nadležnih tijela za zaštitu prirode i za šume, javnosti i vlasnika privatnih šuma te ostalih interesnih skupina i nevladinih organizacija. Postizanje odgovarajućih dogovora uz uvažavanje legitimnih interesa dionika i priznavanje svakog dobrovoljnog doprinosa postizanju ciljeva očuvanja od ključne su važnosti za uspješno upravljanje šumama u mreži Natura 2000.

30. Ako se upravljanje šumom provodi u skladu s kriterijima održivog upravljanja šumama, je li to dovoljno kako bi se ispunili zahtjevi mreže Natura 2000?



Ne nužno. Čak i ako kriteriji konferencije Forest Europe za izvješćivanje o održivom upravljanju šumama uključuju održavanje, očuvanje i odgovarajuće poboljšanje bioraznolikosti šumskih ekosustava, moguće je da nisu dovoljno detaljni i da ne pokrivaju posebne ciljeve očuvanja za pojedinačna područja mreže Natura 2000. U takvim bi slučajevima posebni zahtjevi mreže Natura 2000 trebali nadopunjavati opća načela i opće kriterije održivog upravljanja šumama i trebalo bi ih se detaljnije definirati.

31. Znači li oznaka Natura 2000 da se uvode izmjene postojećih praksi upravljanja šumama?



Ne nužno; nakon što se područje uključi u mrežu Natura 2000, nisu uvijek potrebne izmjene postojećih šumarskih aktivnosti. To u velikoj mjeri ovisi o samom području.

Za mnoga je područja moguće da su postojeće prakse upravljanja šumama glavni razlog zbog kojega određeno stanište ili određena vrsta ima dobar stupanj očuvanosti. U takvim će slučajevima biti važno osigurati da se takve prakse nastave i u budućnosti te da se možda prošire i na druga područja. Mnoga poluprirodna šumska staništa, kao što su deheze ili skandinavski šumoviti pašnjaci, oblikovana su zahvaljujući tradicionalnim metodama upravljanja i stoga treba nastaviti s primjenom tih metoda.

Međutim, u nekim drugim slučajevima možda će biti potrebno uvesti neke prilagodbe ili zabrane postojećih aktivnosti kako bi se ispunili ciljevi očuvanja karakteristični za neko područje. Primjerice, možda su potrebne promjene upravljanja šumom kako bi se poboljšala ekološka kvaliteta staništa (količina mrtvog drva, broj starog drveća itd.) ili intervencije radi povećavanja površine koju zauzima određeni stanišni tip. (Vidi i pitanja 12. i 27.).

Trenutačno stanje očuvanosti loše je za mnoge šumske stanišne tipove (vidjeti Prilog 2.) i stoga može biti potrebno mijenjati prakse upravljanja šumama kako bi se poboljšalo to stanje. Područja mreže Natura 2000 ključna su područja za postizanje povoljnog stanja očuvanosti stanišnih tipova i vrsta u EU-u te je vrlo važno da se njima upravlja na način kojim se omogućava postizanje tog cilja. Stoga ciljevi očuvanja i mjere trebaju biti prilagođeni svakom pojedinom području kako bi se osiguralo da svako od njih na najbolji način pridonese postizanju tog cilja.


32. Ako je šuma certificirana, je li to dovoljno da ona ispunjava zahtjeve mreže Natura 2000?

Informacije Ciljna skupina: upravitelji šuma / vlasnici šuma, nadležna tijela


U kriterijima za certifikaciju šuma (FSC, PEFC) kao dobrovoljnom instrumentu utemeljenom na tržištu propisuje se održavanje i/ili povećanje bioraznolikosti i visokih vrijednosti očuvanja u šumama s obzirom na prisutnost zaštićenih vrsta i provedbu odgovarajućih mjera (npr. ostavljanje mrtvog drva i starog drveća u šumi). Budući da se tim kriterijima propisuje usklađenost s ostalim planovima za upotrebu zemljišta te alatima i zakonodavstvom za očuvanje, oni mogu pridonijeti i promicanju ciljeva očuvanja na području mreže Natura 2000. Međutim, ti su kriteriji obično sročeni na vrlo općenit način (ne odnose se na određeno područje). Stoga se njima ne osigurava sustavna usklađenost s ciljevima očuvanja karakterističnima za područje mreže Natura 2000.

33. Može li plan upravljanja područjem mreže Natura 2000 uključivati i šumsko-uzgojne mjere?

Preporuka Ciljna skupina: vlasnici šuma / upravitelji šuma, nadležna tijela


Da, na područjima gdje ne postoji plan upravljanja šumama, primjerice na šumskim površinama koje su podijeljene na nekoliko posjeda, plan upravljanja područjem mreže Natura 2000 može uključivati neke šumsko-uzgojne mjere te ostale funkcije i usluge na tom području, kao što su rekreacija, zaštita voda, aspekti krajobraza itd. U tom slučaju sve mjere koje nisu prijeko potrebne za upravljanje koje se odnosi na očuvanje područja, ali su uključene u plan upravljanja, treba osmisliti tako da ne postoji vjerojatnost njihova značajnijeg negativnog utjecaja na to područje. Idealno bi bilo kada bi se te mjere detaljno pregledalo s obzirom na prethodno navedeno i kada bi rezultat tog ispitivanja bio evidentiran u planu upravljanja.

Isto tako, plan upravljanja šumom može služiti i kao plan upravljanja područjem mreže Natura 2000 ako su u njega uključeni ciljevi mreže Natura 2000 (vidjeti pitanje 34.). U tom se slučaju trebaju pregledati šumsko-uzgojne mjere koje nisu potrebne za upravljanje koje se odnosi na očuvanje nekog područja; cilj tog analitičkog pregleda je spriječiti moguće negativne utjecaje na to područje, a rezultate pregleda trebalo bi evidentirati u planu upravljanja. U slučaju planova upravljanja područjima mreže Natura 2000 koji uključuju „uobičajene” mjere za upravljanje šumama i u slučaju planova upravljanja šumama koji uključuju mjere za očuvanje mreže Natura 2000 potrebna je bliska suradnja nadležnih tijela za zaštitu prirode i šuma sa zainteresiranim vlasnicima i upraviteljima šuma.

34. Mogu li se ciljevi i mjere očuvanja mreže Natura 2000 integrirati u postojeće planove upravljanja šumama?


Povezane studije slučaja (br.): 2, 4, 5, 6, 8, 10, 17, 19, 20

Planovi upravljanja šumama i planovi upravljanja područjima mreže Natura 2000 nemaju uvijek iste namjere i ciljeve te se često razlikuju i u svojoj zakonskoj osnovi. Za pisanje planova upravljanja područjima mreže Natura 2000 odgovorna su nadležna tijela za očuvanje


prirode, dok je za pisanje plana upravljanja šumom odgovoran vlasnik šume ili upravitelj. Nadležna tijela možda će morati službeno odobriti planove upravljanja šumom, ovisno o relevantnom nacionalnom zakonodavstvu. Za one šume koje su djelomično ili u potpunosti određene kao područja mreže Natura 2000, a u kojima plan upravljanja šumom već postoji ili je potreban, može biti korisno i djelotvorno u taj plan uključiti relevantne ciljeve i mjere očuvanja mreže Natura 2000 ako je to zakonski i praktično moguće.

Plan upravljanja šumom obično uključuje strateške i operativne dijelove, a može se odnositi na mnoge aspekte – od gospodarskih aspekata kao što su proizvodnja drvne sirovine i ostalih dobara do rekreacije i očuvanja prirode. Tako širokim i fleksibilnim rasponom ciljeva i aktivnosti obično se ostavlja dovoljno mjesta za uključivanje ciljeva i mjera mreže Natura 2000, osobito kada je riječ o velikim državnim šumama ili posjedima koje su u vlasništvu jednog subjekta.

Planovi upravljanja šumama mogu služiti i kao planovi poslovanja šumskih gospodarstava i mogu sadržavati privatne podatke koji se ne smiju objavljivati. U tom se slučaju relevantne informacije koje se odnose na mrežu Natura 2000 mogu iznijeti u posebnom prilogu planu upravljanja šumom.

Ta integracija postaje još većim izazovom ako je riječ o velikom broju (malih) šumskih posjeda s različitim vrstama vlasništva (od kojih se za mnoge ne zahtijeva plan upravljanja šumom) ili ako se granice mreže Natura 2000 i granice posjeda ne podudaraju. U svakom slučaju, kako bi se spriječilo pogoršanje područja, propisuje se da se šumom upravlja na način koji je usklađen s ciljevima i mjerama očuvanja utvrđenima za to područje i razrađenima u planu upravljanja područjem mreže Natura 2000 ako takav plan postoji.

Nekoliko je država članica donijelo smjernice, pravila ili ostale alate kojima se olakšava integracija potreba mreže Natura 2000 u proces planiranja upravljanja šumama (vidjeti i pitanje 33. i s njim povezane studije slučaja).

35. Koje su koristi od integriranja planova upravljanja mrežom N2000 i planova upravljanja šumama?


Povezane studije slučaja (br.): 2, 4, 5, 6, 8, 10, 17, 19, 20

Integriranje ciljeva i mjera očuvanja mreže Natura 2000 u plan upravljanja šumom može imati višestruke prednosti za uključene strane, iako će u početku biti potrebno provesti dodatna ispitivanja i savjetovanja. Najvažnije, takvim integriranjem omogućit će se vlasnicima i upraviteljima šuma da se u svojem svakodnevnom upravljanju šumom upućuju na samo jedan dokument umjesto da se moraju referirati na plan upravljanja područjem mreže Natura 2000 i na plan upravljanja šumom. Time će se istodobno osigurati bolja povezanost različitih ciljeva politike te izbjeći mogući sukobi tijekom faze provedbe i nepotrebni troškovi. Niže u tekstu raspravlja se o pitanju je li bolje imati jedan plan u koji su integrirani svi aspekti ili dva.

Planovi upravljanja šumom u koje su integrirani ciljevi mreže Natura 2000 predstavljaju i vrlo koristan alat za privlačenje potrebnih financijskih sredstava za njihovu provedbu jer se na taj način samo jednim planom može ispuniti više ciljeva politike. To osobito vrijedi u slučajevima kada se iskorištavaju postojeće prilike za financiranje od strane EU-a u okviru strukturnih fondova, fondova za ruralni razvoj ili programa LIFE (za pregled mogućih izvora financiranja EU-a vidjeti odjeljak 1.2.2. u dijelu 1. ovog dokumenta).

Dodatna značajna prednost integriranog plana upravljanja jest ta da će se zahvaljujući njemu spriječiti svi vjerojatni znatniji negativni utjecaji na predmetno područje mreže Natura 2000. Ako se to može stvarno postići i dokazati te dokumentirati u objektivnom analitičkom pregledu


mjera uključenih u plan, važna prednost bit će ta da ni plan ni bilo koja pojedinačna mjera za upravljanje uključena u plan neće morati prolaziti kroz puni proces ocjene prihvatljivosti njezinih učinaka kako je definirano člankom 6. stavkom 3. Direktive o staništima.

Primjerice, ako projekt sječe drvne sirovine nije prijeko potreban za upravljanje koje se odnosi na očuvanje područja, moguće je da će on imati značajan negativan utjecaj na to područje, pojedinačno ili u kombinaciji s ostalim planovima ili projektima. Ako se ne može isključiti vjerojatnost takvih utjecaja, projekt će morati proći kroz odgovarajući postupak ocjene prihvatljivosti kako je definirano člankom 6. stavkom 3. Direktive o staništima. Integrirani planovi upravljanja šumama obično uključuju djelatnosti sječe drvne sirovine koje možda nisu potrebne za ispunjenje ciljeva očuvanja područja, ali su potrebne za ispunjenje nekih drugih ciljeva (npr. proizvodnja drvne sirovine, lovno gospodarenje, rekreacija, sprečavanje požara, zaštita tla). Očekuje se da takve mjere koje su uključene u integrirani plan upravljanja šumom budu osmišljene na takav način da se njima spriječe svi mogući negativni utjecaji na neko područje ili da se smanje na neznatnu razinu. Ako se o tome vodilo računa, obično će postojati vrlo mala vjerojatnost da se mogući negativni utjecaji u kombinaciji s ostalim planovima ili projektima ne mogu izbjeći i da će i dalje biti potreban postupak ocjene prihvatljivosti u smislu čl. 6. st. 3. U nekim slučajevima sječa drvne sirovine može i pozitivno utjecati na postizanje ciljeva očuvanja područja (npr. poticanjem prirodnog obnavljanja stanišnog tipa od interesa Zajednice, uklanjanjem neželjenih vrsta drveća itd.).

Važno je napomenuti da je sve mjere koje nisu prijeko potrebne za upravljanje koje se odnosi na očuvanje područja, ali su uključene u integrirani plan upravljanja potrebno osmisliti tako da ne bude vjerojatno da će imati značajne negativne utjecaje na to područje, same ili u kombinaciji s ostalim planovima ili projektima, te da ih se treba temeljito ispitati s obzirom na tu mogućnost i da se rezultati tog pregleda trebaju zabilježiti u planu upravljanja (vidjeti pitanja 33. i 34.).

Idealna situacija bila bi kada bi postojao samo jedan integrirani plan koji bi obuhvaćao i mrežu Natura 2000 i upravljanje šumom. U izvanrednim slučajevima (npr. jedno šumsko gospodarstvo odgovara jednom području mreže Natura 2000) plan upravljanja područjem mreže Natura 2000 i plan upravljanja šumom lako se mogu spojiti u jedinstveni dokument. Takav dokument služi i kao plan upravljanja područjem mreže Natura 2000 ako ga odobri nadležno tijelo za očuvanje prirode. Međutim, u većini ostalih slučajeva postojat će dva posebna dokumenta: s jedne strane, plan upravljanja područjem mreže Natura 2000 (koji se odnosi na cijelo područje mreže Natura 2000) i obično obuhvaća nekoliko šumskih gospodarstava, a s druge strane nekoliko planova upravljanja šumama za nekoliko gospodarstava. Svi ti planovi upravljanja šumama moraju ispunjavati zahtjeve o sprečavanju pogoršanja na temelju članka 6. stavka 2. Direktive o staništima. Idealno bi bilo i kad bi uključivali i proaktivnije ciljeve očuvanja područja mreže Natura 2000 (integrirani planovi upravljanja šumom). Pojedinačni projekti sječe drvne sirovine na područjima mreže Natura 2000 uvijek bi trebali biti osmišljeni tako da se spriječe svi mogući negativni utjecaji na tom području ili da se smanje na neznatnu razinu. Ako se ne mogu analizirati značajni negativni utjecaji na nekom području, uvijek je potrebno provesti odgovarajući postupak ocjene prihvatljivosti.

36. Trebaju li se postojeći planovi upravljanja šumama prilagoditi kako bi uzeli u obzir postojeće planove upravljanja područjima mreže Natura 2000?


Povezane studije slučaja (br.): 4, 6, 7, 8, 17, 18, 19, 20

U načelu ne postoji obveza da se postojeći planovi upravljanja šumama prilagode, pod uvjetom da mjere obuhvaćene planom ne uzrokuju pogoršanja staništa vrste za koje je


područje mreže Natura 2000 određeno ili značajno uznemiravanje takve vrste.

Međutim, moguće je da će se postojeći planovi morati prilagoditi ako uključuju šumsko-uzgojne ili druge mjere koje nisu u skladu s ciljevima očuvanja karakterističnima za pojedino područje. Ako postojećim planom upravljanja šumom nisu uzeti u obzir ciljevi i mjere očuvanja koji su usvojeni u kontekstu plana upravljanja područjem mreže Natura 2000 za tu šumu, onda će se on morati izmijeniti. Ako je to moguće, trebale bi se iskoristiti sinergije kako bi se šumsko-uzgojnim mjerama moglo pridonijeti postizanju ciljeva očuvanja mreže Natura 2000. S druge strane, s integracijom ciljeva i mjera mreže Natura 2000 u postojeće planove upravljanja šumom može se pričekati do sljedeće planirane izmjene tih planova ako se aktivnostima predviđenima postojećim planom ne uzrokuje pogoršanje zaštićenih staništa ili uznemiravanje zaštićenih vrsta na području mreže Natura 2000.

Ako su u plan upravljanja šumom u potpunosti integrirani relevantni zahtjevi očuvanja u skladu s ciljevima očuvanja područja tako da se izbjegavaju svi mogući negativni utjecaji na zaštićene vrste i zaštićena staništa i ako eventualne šumsko-uzgojne mjere obuhvaćene planom na proaktivan način pridonose postizanju ciljeva očuvanja područja, obično se može zaključiti da nije vjerojatno da će plan imati značajan negativan utjecaj na predmetno područje. Do takvog se zaključka može doći jedino na temelju objektivnih argumenata i nakon analiziranja svih mogućih učinaka plana na područje mreže Natura 2000. Preporučuje se da se rezultati analize objave kao prilog planu upravljanja. U takvim okolnostima neće biti potrebna odgovarajuća ocjena prihvatljivosti plana. Vidjeti i pitanje 57. o tome je li potrebno dostaviti plan upravljanja šumom u skladu s postupkom navedenom u članku 6. stavku 3.

37. Nemaju sve šume plan upravljanja šumama ili neki sličan instrument. Je li obvezno da plan upravljanja šumama odobri nadležno tijelo ako je riječ o području mreže Natura 2000?



U skladu s Direktivama EU-a određivanje plana upravljanja šumom za šume u mreži Natura 2000 nije obvezno. Obveza donošenja plana upravljanja u velikoj mjeri ovisi o nacionalnim pravilima koja se primjenjuju u pojedinoj državi članici. U nekoliko država članica ti su planovi obvezni za šume preko određene veličine ili za neke tipove šuma.

Strategijom o bioraznolikosti EU-a potiču se države članice da do 2020. donesu „planove upravljanja šumama ili jednakovrijedne instrumente, u skladu s održivim upravljanjem šumama (SFM), za sve šume koje su u javnom vlasništvu i za šumska gospodarstva preko određene veličine (koju određuju države članice ili regije i priopćuju je u svojim programima ruralnog razvoja) za koje se primaju financijska sredstva u okviru politike ruralnog razvoja EU-a kako bi se postiglo mjerljivo poboljšanje stanja očuvanosti vrsta i staništa koja ovise o šumarstvu ili na koje utječe šumarstvo i u pružanju povezanih usluga ekosustava u usporedbi s polaznom vrijednošću za EU iz 2010”.62

Osim toga, podrška nekim mjerama za šumarstvo prema uredbi EPFRR-a za razdoblje 2014. – 2020. (Uredba 1305/2013) ovisi o dostavljanju relevantnih informacija iz plana upravljanja šumama ili jednakovrijednog instrumenta u skladu s održivim upravljanjem šumama koje su preko određene veličine (kao što je spomenuto gore u tekstu).

62 Kako je definirano u SEC(2006) 748.


38. Šume su dinamični ekosustavi kojima se upravlja dugoročno. Na koji se način taj aspekt može uskladiti s ciljevima očuvanja mreže Natura 2000?

Preporuka Ciljna skupina: upravitelji šuma / vlasnici šuma


Ciljevi očuvanja mreže Natura 2000 općenito se određuju tako da se uzima u obzir dinamična narav šumskih ekosustava. Štoviše, često se zahvaljujući toj osobini dinamičnosti osigurava trajni opstanak širokog spektra različitih vrsta povezanih sa šumom, osobito na velikim područjima neprekinutih šuma.

Proglašenjem mreže Natura 2000 stoga se ne pokušava sustavno očuvati postojeće stanje u pojedinoj šumi u pojedinom trenutku, iako neke poluprirodne šume ovise o aktivnom gospodarenju kako bi se spriječila prirodna sukcesija. Ciljevi očuvanja ne podrazumijevaju zadržavanje postojeće situacije pod svaku cijenu bez obzira na njezin prirodni razvoj. Takav prirodni razvoj mora biti integralni dio ekoloških čimbenika na temelju kojih se utvrđuju ciljevi i mjere očuvanja. „Šumsko-uzgojni ciklus” (regeneracija, prorjeđivanje i sječa zrelog drveća ili zrele sastojine) može biti u skladu s takvim dinamičkim pristupom. No, često su poželjne promjene postojećih praksi (npr. ostavljanje starog drveća ili stare sastojine).

Međutim, „zamrzavanje” situacije ponekad može biti nužno kako bi se dugoročno održalo poluprirodno stanište ovisno o posebnim mjerama za upravljanje.

Redovito praćenje i ocjenjivanje tih ekoloških čimbenika te stupnja očuvanosti ciljnih vrsta i staništa bit će temelj za eventualno prilagođavanje ciljeva i mjera očuvanja područja ako je to potrebno.

Međutim, dinamički pristup upravljanju može se lakše primijeniti na velikim područjima mreže Natura 2000 nego na manjim područjima, koja se često određuju na trenutnoj površini koju zauzima zaštićeni stanišni tip. Važno je imati i program praćenja na razini krajobraza kako bi se moglo uočiti problematične tendencije tih prirodnih procesa istodobno na svim predmetnim područjima mreže Natura 2000 u nekoj regiji.

39. U gospodarenju šumama ponekad se oslanja i na neautohtone vrste. Je li to u skladu sa zahtjevima mreže Natura 2000?



Odabir vrste stabala na nekom području mreže Natura 2000 i razine do koje se prisutnost neke vrste može prihvatiti ili ne prihvatiti ovisit će o ekološkim zahtjevima vrsta i stanišnih tipova za koje je to područje određeno i o ciljevima očuvanja tog područja. Na područjima na kojima je cilj očuvanja poboljšanje stupnja očuvanosti određenog stanišnog tipa ili određene vrste, moguća mjera za očuvanje može uključivati smanjivanje površine koju zauzimaju neautohtone vrste, primjerice kako bi se obnovio kontinuitet prirodnog staništa ili njegova struktura.

S druge strane, na područjima na kojima je cilj održavanje trenutačne rasprostranjenosti i stanja šume, moguće je zadržati postojeće neautohtone vrste ako se time ne sprečava postizanje ciljeva očuvanja tog područja. To može vrijediti za veća područja mreže Natura 2000 na kojima postoje neprekinute površine autohtonog šumskog pokrova koji ima dovoljnu dinamiku i strukturnu složenost kako bi se vrste i stanišni tipovi od interesa Zajednice održali u dobrom stanju.

Međutim, unos neautohtonih vrsta stabala na područja mreže Natura 2000 trebao bi se vršiti


s oprezom te bi se trebali ocijeniti mogući učinci takvih vrsta. Zamjena šumskog staništa dobre kvalitete nasadom neautohtonog drveća vjerojatno neće biti u skladu s ciljevima očuvanja tog područja.

40. Klimatske će promjene vrlo vjerojatno imati važan utjecaj na šume. Mogu li se mjere za upravljanje šumama poduzeti kako bi se šuma prilagodila utjecaju klimatskih promjena ako je riječ o staništu u mreži Natura 2000?



Poboljšanje stanja očuvanosti šumskih staništa i njihove kvalitete s pomoću odgovarajućih upravljačkih praksi imat će izravan pozitivan utjecaj i na otpornost šumskih ekosustava, a time i na njihovu sposobnost da se nose s utjecajima klimatskih promjena (prilagodba). Upravljačke strategije za postizanje ovog cilja usmjerene su na poboljšanje otpornosti šuma na buduće promjene, primjerice poboljšanjem strukture šume, smanjivanjem fragmentacije i ponekad davanjem prednosti vrstama drveća koje su najbolje prilagođene predviđenim uvjetima. Šume mogu pridonijeti ublažavanju klimatskih promjena pohranjivanjem ugljika. To se može postići povećanjem obujma sastojine, ostavljanjem mrtvog drva i očuvanjem tla u kojem je vezan ugljik. Zaštitom ili obnavljanjem razine vode u močvarnim šumama spriječit će se pogoršanje stanja tresetišta i emisije CO2 iz tresetnih zemljišta ispod šuma. Međutim, te strategije upravljanja uvijek bi se trebale primjenjivati oprezno kako se ne bi izmijenile prirodne osobine i sastav šumskih staništa koji se trebaju očuvati.

U fondovima EU-a, kao što su EPFRR i novi program za okoliš i klimu LIFE, stavlja se naglasak na ublažavanje klimatskih promjena i prilagodbu te se u tom pogledu promiču mjere za šume. Prema EPFRR-u države članice trebale bi namijeniti najmanje 30 % ukupnog doprinosa iz tog fonda programima ruralnog razvoja koji se odnose na ublažavanje klimatskih promjena, prilagodbu klimatskim promjenama i zaštitu okoliša. Ta bi se sredstva usmjerila u plaćanja za poljoprivredu, okoliš i klimu, plaćanja za ekološku poljoprivredu te plaćanja za područja s prirodnim ili drugim posebnim ograničenjima, preko plaćanja za šumarstvo, plaćanja za područja mreže Natura 2000 i potpore ulaganjima vezanima uz klimu i okoliš.

41. Na koji bi se način trebala uzeti u obzir prisutnost „ostalih šumskih područja” (makija, kamenite površine itd.) ili nešumskih staništa?



4, 18

Šume u mreži Natura 2000 obuhvaćaju i „ostala šumska područja” (šumovite pašnjake, makiju, vrištine itd.) od kojih se neka ubrajaju u stanišne tipove iz Priloga I. za koje je potrebno proglasiti status područja mreže Natura 2000. Ako je predmetno područje određeno zbog takvog stanišnog tipa ili ako je stanište od važnosti za ostale vrste od značaja za EU nepovezane sa šumom, onda će biti potrebno i za takva staništa odrediti posebne ciljeve i mjere očuvanja.

Ako to nije slučaj, onda se tim staništima može upravljati i tako da cilj ne bude održavanje ili poboljšanje njihova stupnja očuvanosti na predmetnom području sve dok upravljanje nije u sukobu s ciljevima očuvanja područja ili režimima zaštite na nacionalnoj, regionalnoj ili lokalnoj razini.


42. Što se događa ako postoje suprotni ciljevi očuvanja za dva različita stanišna tipa ili dvije vrste od značaja za EU na istom području?

Preporuka Ciljna skupina: upravitelji šuma / vlasnici šuma

nadležna tijela


Mogu postojati situacije u kojima su ciljevi očuvanja jednog stanišnog tipa ili jedne vrste suprotni od ciljeva očuvanja nekog drugog stanišnog tipa ili druge vrste od značaja za EU koji su prisutni na području. Na primjer, moguća je situacija da je poželjno proširenje areala nekog šumskog stanišnog tipa, ali bi to moglo dovesti do gubitka određenog područja vrištine.

Takva moguća protuslovlja trebat će se riješiti pri utvrđivanju ciljeva očuvanja za predmetno područje, uzimajući u obzir relativni značaj svakog stanišnog tipa ili vrste na tom području za postizanje sveukupnog cilja ostvarivanja povoljnog stanja očuvanosti u EU-u i unutar biogeografskih regija država članica. Trebalo bi uzeti u obzir sve mogućnosti za postizanje odgovarajućih kompromisa u cilju pronalaženja povoljnog rješenja za oba staništa odnosno vrste. (Vidi i pitanje 18.).

43. Na koji se način treba boriti protiv pojave bolesti na područjima mreže Natura 2000 u slučajevima kad one mogu imati značajan gospodarski učinak (npr. potkornjaci, borova nematoda)?


Ciljna skupina: upravitelji šuma / vlasnici šuma, nadležna tijela


(P) Pri planiranju fitosanitarnih mjera na područjima mreže Natura 2000 trebaju se uzeti u obzir ciljevi očuvanja predmetnog područja, a mjere se trebaju osmisliti na takav način da se izbjegnu negativni učinci na zaštićene vrste i zaštićena staništa ili da se ti negativni učinci smanje na neznatnu mjeru.

(O) Za sve fitosanitarne mjere koje nisu nužne za upravljanje koje se odnosi na očuvanje područja, ali koje bi mogle imati značajan utjecaj na to područje bit će potrebno provesti odgovarajući postupak ocjene prihvatljivosti kako je definirano u članku 6. stavku 3. Direktive o staništima (vidjeti i pitanje 57.). U slučaju negativne ocjene, mjera se može odobriti samo u skladu s odredbama članka 6. stavka 4. Direktive o staništima (ne postoji drugo pogodno rješenje, imperativni razlozi prevladavajućeg javnog interesa, kompenzacijske mjere, obavješćivanje Europske komisije, mišljenje Komisije o tome jesu li prisutne prioritetne vrste ili prioritetni stanišni tipovi).

(I) Neke bolesti ili najezde kukaca u prirodnim šumama mogu biti dio važnih ekoloških procesa u šumi te mogu biti sastavni dio struktura i funkcija koje su bitne za vrste koje su u šumi prisutne. Takvi čimbenici ne bi se uvijek trebali sustavno sprečavati, osobito na većim područjima mreže Natura 2000, osim u slučaju kad je potpuno jasno da su njihovi negativni ekološki ili društveno-gospodarski utjecaji veći od mogućih pozitivnih ekoloških učinaka. Treba napomenuti i da prirodna uznemiravanja općenito funkcioniraju kad je riječ o širokom području, ali mogu biti negativna na lokalnoj razini, čak i ako su na razini krajobraza poželjna.

(O) Ondje gdje se u šumi u mreži Natura 2000 moraju provesti hitne mjere za sprečavanje širenja organizama štetnih za biljke ili biljne proizvode unutar Unije u skladu s Direktivom Vijeća 2000/29/EZ od 8. svibnja 200063, a osobito s četvrtom rečenicom članka 16. stavka 3. te Direktive, moraju se primijeniti prikladne mogućnosti za upravljanje koje mogu uključivati

63 SL L 169, 10.7.2000., str. 1.


smanjenu sječu osjetljivih biljaka. U tom slučaju uvijek moraju biti prisutni zaštitni mehanizmi kako bi se osigurala jednaka razina ublažavanja rizika od širenja pojedinog štetnog organizma / pojedinih štetnih organizama u usporedbi s razinom predviđenom odgovarajućom provedbenom mjerom.64

(P) O obliku fitosanitarnih mjera i mogućim kompenzacijskim mjerama trebalo bi se raspravljati unaprijed s nadležnim nacionalnim tijelima. U iznimnim slučajevima, kada se fitosanitarne mjere moraju ukinuti zbog ciljeva očuvanja mreže Natura 2000, što će kao posljedicu imati znatne gospodarske gubitke za vlasnika šume, državi članici savjetuje se da razmotri mogućnost davanja odgovarajuće financijske naknade preko dostupnih i relevantnih nacionalnih fondova ili fondova EU-a.

44. Je li moguća gradnja šumskih putova na području mreže Natura 2000?

Informacije/Zakonska obveza Ciljna skupina: upravitelji šuma / vlasnici šuma, nadležna tijela


19

(I) Šumski putovi često su ključan element kojim se omogućava ekonomski održivo upravljanje šumama. U nekim slučajevima oni čak mogu pridonijeti i očuvanju područja (pristup za provedbu mjera za očuvanje, zaštita od požara itd.). No ponekad mogu imati značajne izravne i neizravne utjecaje na vrste i/ili staništa za koje je to područje određeno.

(O) Kao i kada je riječ o drugim sličnim projektima, moraju se uzeti u obzir ciljevi očuvanja područja. Snažno se preporučuje da se izgradnja bilo kakvog puta od početka planira tako da se spriječe bilo kakvi mogući negativni utjecaji na staništa i vrste za koje je to područje određeno ili da se oni ublaže. Ako se unatoč tim mjerama opreza s razumnom mjerom sigurnosti može pretpostaviti da izgradnja puta neće značajnije utjecati na integritet područja s obzirom na ciljeve očuvanja područja ili čak da bi taj put mogao pridonijeti postizanju tih ciljeva, onda se on može izgraditi bez provedbe potpunog odgovarajućeg postupka ocjene prihvatljivosti. Do takvog se zaključka može doći jedino na temelju objektivnih argumenata i kao rezultat analitičkog pregleda svih mogućih utjecaja projekta na područje mreže Natura 2000.

(P) Preporučuje se da se rezultati tog pregleda zabilježe kako bi se na njih moglo referirati kad god je to potrebno. Iste mjere opreza treba primijeniti i u slučaju svih projekata šumskih putova koji su dio plana upravljanja šumama (integriranog ili neintegriranog) koji još nije bio u cijelosti podvrgnut analitičkom pregledu ili odgovarajućem postupku ocjenjivanja njegovih učinaka na područje mreže Natura 2000.

(O) Uvijek će biti potrebno provesti odgovarajući postupak ocjene prihvatljivosti na temelju članka 6. stavka 3. Direktive o staništima ako se ne može isključiti bilo kakav značajan utjecaj puta na područje (vidjeti i pitanje 57.)

45. Je li dopuštena čista sječa na područjima mreže Natura 2000?



4, 19

I u ovom slučaju treba uzeti u obzir ciljeve očuvanja nekog područja. Čista sječa može imati štetan utjecaj na određena staništa ili na određene šumske vrste, osobito one kojima je

64 Vidjeti na primjer Provedbenu odluku Komisije od 26. rujna 2012. o hitnim mjerama za sprečavanje širenja unutar Unije Bursaphelenchus xylophilus (Steiner et Buhrer) Nickle et al. (borove nematode) – SL L 266, 2.10.2012., str. 42.


potrebna stalna sjena, no zahvaljujući njoj neke druge vrste ili neka druga staništa zaštićena Direktivom o pticama mogu napredovati. Potrebno je provesti analizu za svaki pojedinačni slučaj. Pri tome bi trebalo uzeti u obzir ciljeve očuvanja za predmetno područje, staništa i vrste na koje utječe planirana čista sječa, nove stanišne tipove koji će zamijeniti one koji će se ukloniti (uključujući sve različite stadije razvoja ili strukture postojećih staništa), relativnu važnost područja gdje se planira sječa itd. Za staništa od interesa Zajednice na kojima je trenutačna površina već ispod referentnih vrijednosti za dodjeljivanje povoljnog stanja očuvanosti na nacionalnoj ili biogeografskoj razini prema izvješćima na temelju članka 17., vjerojatno je da će čista sječa biti u suprotnosti s ciljevima očuvanja karakterističnima za pojedino područje, koji bi u takvoj situaciji trebali odražavati sveukupni cilj postizanja statusa povoljne očuvanosti na široj razini.

Ako se uzme u obzir proceduralno gledište, bit će potrebno provesti odgovarajući postupak ocjene prihvatljivosti na temelju članka 6. stavka 3. kao i za ostale planove ili projekte ako se ne može isključiti vjerojatnost značajnih utjecaja na područje mreže Natura 2000 (vidjeti pitanja 44. i 57.).

46. Što činiti u slučaju pojave novih staništa iz Priloga I. na području mreže Natura 2000?



Upravljanje šumama dugoročan je i dinamičan proces. Nastavno na neke mjere za upravljanje šumama može se pojaviti novo stanište iz Priloga I. Primjerice, nastavno na golu sječu sastojine smreke na kiselom tlu na području mreže Natura 2000 može se razviti europska suha vriština (stanište 4030). Treba li se takvo novo stanište zaštititi ili se za nekoliko godina može razviti u novu šumsku sastojinu (npr. sastojinu breze ili nasad smreke)? Za odgovor na to pitanje treba se vratiti na ciljeve očuvanja tog područja.

Ako se područje u početku odredilo i za očuvanje suhih vriština, naknadna pojava takvog staništa mora se uzeti u obzir u skladu s odgovarajućim ciljevima očuvanja, bilo na dinamičan način, u kontekstu ispravnog planiranja gole sječe kojim se osigurava prisutnost dovoljne površine tog staništa na predmetnom području, ili na statičan način (primjenom posebnih mjera kojima se sprečava pošumljavanje i održava ta suha vriština) ako postoji vrlo malo takvog staništa. Ako novo stanište koje se pojavilo nije bilo među staništima za koje je to područje izvorno određeno (bilo kao stanište u općem smislu ili kao stanište vrste), onda bi se ono (ili odgovarajuća vrsta) trebalo uključiti u standardni obrazac područja i trebalo bi objasniti posebne ciljeve očuvanja za taj stanišni tip ili za odgovarajuću vrstu. O naravi tih ciljeva ovisit će jesu li posebne mjere za očuvanje potrebne ili nisu. Ondje gdje prisutnost novog stanišnog tipa ili staništa vrste nije značajna s obzirom na glavne ciljeve područja ili koherentnost mreže Natura 2000, tako će se navesti u ciljevima očuvanja područja. U tom slučaju za novo stanište neće biti potrebne posebne mjere za očuvanje (vidjeti i pitanja 18. i 42.).

47. Kako postupati kad je riječ o sekundarnim staništima iz Priloga I. koja se prirodno razvijaju u druga šumska staništa? Preporuka Ciljna skupina: vlasnici šuma /

upravitelji šuma, nadležna tijela Povezane studije slučaja (br.):

Mnoga staništa mreže Natura 2000 ovise o intervenciji čovjeka. Ako ne postoji ljudska intervencija, takva sekundarna staništa spontano se razvijaju i postaju staništa drugog tipa (od interesa Zajednice ili ne) koja mogu biti bliža potencijalnoj prirodnoj vegetaciji, ali koja ne odgovaraju staništu koje je postojalo u trenutku kada je područje određeno. Primjerice, neka


staništa iz Priloga I. (npr. neke šume hrasta – staništa 9160, 9170, 9190 iz Priloga I.) razvila su se nastavno na određeni šumsko-uzgojni postupak (pomlađivanje). Može se dogoditi da će se zbog promjena praksi gospodarenja (napuštanje pomlađivanja) izvorno stanište postupno razviti u novo stanište (npr. šuma bukve). Isto tako, neki šumoviti pašnjaci mogli bi postati šumama ako se prestane s ispašom.

Odluka koja se odnosi na tretman takvih staništa mora se donijeti uzimajući u obzir ciljeve očuvanja koji su određeni za pojedino područje. Idealno bi bilo kad bi se ti ciljevi utvrdili nakon analize relativne važnosti i potencijala tog područja za očuvanje stanišnih tipova koji su trenutno prisutni na tom području, uzimajući u obzir njihovo stanje očuvanosti na regionalnoj, nacionalnoj ili biogeografskoj razini.

Ako se utvrdi da određeni stanišni tip na nekom području treba očuvati ili čak zaštititi, onda nadležno tijelo treba utvrditi potrebne mjere za očuvanje kako bi se spriječio razvoj drugog stanišnog tipa.

Ako ciljevi očuvanja uključuju razvoj prema drugom stanišnom tipu, primjerice zato što taj drugi tip odgovara prirodnoj vegetaciji na tom području, onda nije potreban nikakav zahvat kako bi se spriječio razvoj tog stanišnog tipa koji usto ponekad već možda jest stanište iz Priloga I. Drugim riječima, sve dok je razvoj novog stanišnog tipa u skladu s ciljevima očuvanja karakterističnima za to područje, najčešće se neće smatrati pogoršanjem u značenju članka 6. stavka 2. Direktive o staništima (vidjeti i pitanja 18., 26., 42. i 46.).

4.7. Financiranje očuvanja i upravljanja područjima mreže Natura 2000

Pitanja: 48. Uključuju li sve mjere za očuvanje mreže Natura 2000 troškove? 49. Koliko ukupno košta mreža Natura 2000? 50. Tko je odgovoran za osiguravanje financiranja mreže? Jesu li dostupna neka sredstva

EU-a za podršku upravljanju koje se odnosi na očuvanje područja mreže Natura 2000? 51. Postoje li posebne mjere u okviru Uredbe EU-a o ruralnom razvoju za podršku mreži

Natura 2000? 52. Postoje li neke druge mjere u okviru ruralnog razvoja EU-a kojima bi se moglo pridonijeti

financiranju mreže Natura 2000? 53. Snose li teret dodatnih troškova ili izgubljenih prihoda isključivo vlasnici šuma / upravitelji

šuma? 54. Trebaju li se troškovi mjera za upravljanje mrežom Natura 2000 uvijek financijski

nadoknaditi? 55. Koje mjere postoje u okviru EU-ova instrumenta LIFE za potporu financiranju mjera za

očuvanje šuma na područjima mreže Natura 2000? 56. Postoje li neke druge mogućnosti za financiranje ili poticaji za mrežu Natura 2000 na

nacionalnoj ili regionalnoj razini?

N.B. Za pregled svih dostupnih mogućnosti za financiranje iz EU-a za područja mreže

Natura 2000 vidjeti i odjeljak 1.2.2. Dijela I. ovog dokumenta


48. Podrazumijevaju li sve mjere za očuvanje mreže Natura 2000 troškove?


Povezane studije slučaja (br.): 3, 4, 5, 8, 10, 11, 14, 18, 20, 21, 22, 23

Ne uvijek. To u velikoj mjeri ovisi o tipu mjere i o određenom području na kojemu se provode. Neke mjere za očuvanje ne uključuju nikakve troškove ni smanjenje prihoda ili se mogu lako uključiti u svakodnevne upravljačke aktivnosti bez dodatnih troškova ili gubitka prihoda (npr. promjena sastava vrsta šumske sastojine ondje gdje je trenutačni sastav gospodarski i ekološki neodrživ unosom produktivnih vrsta stabala koja odgovaraju prirodnoj vegetaciji ili jednostavno osiguravanjem da se nastavi s postojećim mjerama za upravljanje šumama ondje gdje su se one pokazale korisnima za stvaranje ili održavanje povoljnog stanja očuvanosti vrsta ili stanišnih tipova koji su prisutni na tom području).

Neke mjere za očuvanje čak mogu dovesti i do određenih kratkoročnih ili dugoročnih gospodarskih pogodnosti (npr. stvaranje boljih uvjeta za lovnu divljač, smanjenje štete od divljači, bolje mogućnosti za ribolov zahvaljujući šumarskim aktivnostima koje manje štete rijekama, veće zanimanje turista, jeftinije šumsko-uzgojne metode koje su prihvatljivije za prirodu, poboljšanje stanja tla itd.).

Međutim, neizbježno je da postoje i neke mjere za očuvanje koje uključuju troškove jer je za njihovu provedbu potreban veći broj ljudi, jer su potrebna ulaganja u novu infrastrukturu ili opremu ili jer se njima smanjuju komercijalne mogućnosti dostupne vlasniku. Njih treba razmatrati posebno za svaki slučaj.

Preporučuje se da u planovima upravljanja područjima mreže Natura 2000 budu navedeni i procijenjeni troškovi provedbe svih mjera za očuvanje koje su utvrđene za područje o kojemu je riječ te da se ispitaju sve mogućnosti financiranja na lokalnoj i nacionalnoj razini te na razini EU-a iz javnih i privatnih izvora. Preporučuje se da se razmotre i inovativne mogućnosti samofinanciranja (npr. prodaja proizvoda iz mreže Natura 2000, ekološki turizam, plaćanja za očuvanje kvalitete vode itd. – vidjeti primjere u pitanju 49.).

49. Koliko ukupno košta upravljanje mrežom Natura 2000?



Za učinkovito upravljanje područjima mreže Natura 2000 u cijelom EU-28 i njihovo obnavljanje potrebna su znatna financijska ulaganja. Komisija je 2007. procijenila da će skupini zemalja EU-27 biti potrebno otprilike 5,8 milijardi EUR godišnje za upravljanje područjima u mreži i njihovo obnavljanje. Međutim, dosadašnje korištenje različitih instrumenata EU-a znatno je ispod financijskih potreba mreže Natura 2000 kako ih definiraju države članice te je upotrijebljeno za samo 20 % tih potreba.65

Međutim, ti su troškovi zanemarivi u odnosu na višestruke društveno-gospodarske pogodnosti koje proizlaze iz područja uključenih u mrežu. Osim što imaju ključnu ulogu u očuvanju bioraznolikosti Europe, područja mreže Natura 2000 osiguravaju brojne druge koristi za društvo, promatrane kao usluge ekosustava. Prema nedavnim studijama Komisije,

65 Radni dokument službi Komisije. Financiranje mreže Natura 2000. Dostupno na: http://ec.europa.eu/environment/nature/natura2000/financing/docs/financing_natura2000.pdf

http://ec.europa.eu/environment/nature/natura2000/financing/docs/financing_natura2000.pdf


s područja iz mreže Natura 2000 takva se korist procjenjuje na 200 do 300 milijardi EUR godišnje.66

Iako su te brojke samo početna procjena, već i prvi rezultati pokazuju da su gospodarske koristi za zajednicu od mreže Natura 2000 mnogo veće od troškova povezanih s upravljanjem i zaštitom tog važnog resursa, a to je samo dio mogućih koristi.

Razumljivo je da će točan omjer troškova i prihoda ovisiti o nizu čimbenika, uključujući lokaciju područja i namjenu zemljišta, no svi dostupni dokazi upućuju na činjenicu da će mreža Natura 2000, uz uvjet ispravnog upravljanja, biti više nego isplativa.

Primjeri gospodarskih koristi od mreže Natura 2000:

TURIZAM:

Mreža Natura 2000 već se pokazala važnim pokretačem mnogih lokalnih gospodarstava privlačenjem turista, koji svojom potrošnjom pomažu lokalnom gospodarstvu. Procjenjuje se da potrošnja posjetitelja područja mreže Natura 2000 iznosi oko 50 – 85 milijardi EUR godišnje (2006.). Ako se uzme u obzir potrošnja posjetitelja čiji je motiv posjeta područjima s oznakom Natura 2000 (za razliku od posjeta prirodnim područjima općenito), taj se iznos 2006. kretao između 9 i 20 milijardi EUR godišnje, a rezultat je 350 milijuna posjeta.

Ukupnom potrošnjom u sektoru turizma i rekreacije omogućava se očuvanje između 4,5 i 8 milijuna radnih mjesta s punim radnim vremenom. Posjetitelji koji su došli zbog područja Natura 2000 podupiru održavanje između 800 000 i 2 milijuna takvih radnih mjesta. Za usporedbu, ukupan broj radnih mjesta s punim radnim vremenom u sektoru turizma u skupini zemalja EU27 2008. bio je oko 13 milijuna. Osim toga, zaštićena područja mogu pružiti dodatne pogodnosti lokalnom i regionalnom gospodarstvu privlačenjem stranih ulaganja, poboljšanjem prepoznatljivosti i kvalitete života.

VODA:

Novac se može uštedjeti s pomoću iskorištavanja prirodnog kapitala te smanjenjem troškova pročišćavanja vode i opskrbe vodom. Pročišćavanje vode i opskrba vodom važne su usluge ekosustava koje omogućavaju prirodni ekosustavi, uključujući zaštićena područja kao što je mreža Natura 2000. Mnogi europski gradovi, kao što su München, Berlin, Beč, Oslo, Madrid, Sofija, Rim i Barcelona, na različite načine iskorištavaju prirodno filtriranje. U tim se mjestima prirodnim pročišćavanjem vode u ekosustavu ostvaruju znatne uštede. Potrošači mogu imati koristi od takvih ušteda, to jest manje komunalne troškove za građane EU-a.

Podaci iz četiriju europskih gradova (Berlin, Beč, Oslo i München) ilustriraju pogodnosti zaštićenih područja kad je riječ o pročišćavanju i opskrbi vodom. Metodom prijenosa koristi može se procijeniti da godišnje gospodarske koristi pročišćavanja vode iznose između 7 i 16 milijuna EUR, dok koristi opskrbe vodom iznose između 12 i 91 milijuna EUR po gradu. Analiza pokazuje da prosječna korist po glavi stanovnika za ta četiri europska grada iznosi između 15 i 45 EUR godišnje kad je riječ o pročišćavanju vode i opskrbi vodom. Za usporedbu, prosječni računi za vodu domaćinstava u Njemačkoj iznose 200 EUR godišnje.

50. Tko je odgovoran za osiguravanje financiranja mreže? Jesu li dostupna neka sredstva EU-a za podršku upravljanju koje se odnosi na očuvanje područja mreže Natura 2000?

Informacije, preporuka Ciljna skupina: upravitelji šuma / vlasnici šuma, nadležna tijela


3, 5, 8, 9, 10, 14, 17, 18, 20, 21, 22, 23

(I) Mreža Natura 2000, kao mreža cijelog EU-a, utemeljena je na načelu solidarnosti među državama članicama. Ona predstavlja značajan zajednički resurs koji može donijeti višestruke koristi društvu i gospodarstvu Europe. No ona ujedno predstavlja zajedničku odgovornost koja zahtijeva znatna financijska ulaganja kako bi mogla biti u potpunosti djelotvorna.

Budući da su za financiranje mreže Natura 2000 prije svega odgovorne države članice,

66 Više podataka može se naći na internetskoj stranici mreže Natura Glavne uprave za okoliš: http://ec.europa.eu/environment/nature/natura2000/financing/index_en.htm

http://ec.europa.eu/environment/nature/natura2000/financing/index_en.htm


člankom 8. Direktive o staništima prepoznaje se potreba za podrškom upravljanju mrežom Natura 2000 na razini EU-a te se donošenje potrebnih mjera za očuvanje izrijekom povezuje s osiguravanjem sufinanciranja EU-a.

Zahtjevi upravljanja mrežom Natura 2000 integrirani su u različite izvore financiranja EU-a, kao što su strukturni fondovi (EFRR), fondovi za ruralni razvoj (EPFRR), Europski fond za pomorstvo i ribarstvo (EFPR), program LIFE itd.

Integralni pristup odabran je iz nekoliko razloga:

na taj se način omogućava da upravljanje područjima mreže Natura 2000 bude dioširih politika upravljanja zemljištem EU-a;

nadalje, omogućava se državama članicama da odrede prioritete i da razviju politike imjere u kojima će se odražavati njihove nacionalne i regionalne posebnosti;

naposljetku, tako se sprječava dvostruko financiranje i preklapanje različitihinstrumenata financiranja EU-a te administrativne komplikacije povezane s takvimudvostručavanjem.

U slučaju šuma u mreži Natura 2000, dostupno je nekoliko mogućnosti financiranja u okviru novih sredstava EU-a za razdoblje 2014. – 2020. (vidjeti odjeljak 1.2.2. u dijelu I. ovog dokumenta).67 U većini slučajeva ovisit će o nadležnim tijelima država članica hoće li i na koji način te mogućnosti biti dostupne u pojedinim zemljama/regijama.

(P) Kako bi se najbolje iskoristila dostupna financijska sredstva EU-a, Komisija potiče države članice da se odluče za pristup financiranju mreže Natura 2000 koji bi bio više strateški i koji bi uključivao višegodišnje planiranje. Takav pristup uključuje donošenje Prioritetnih akcijskih okvira (PAF) u kojima se određuju potrebe za financiranje i strateški prioriteti za mrežu Natura 2000 na nacionalnoj ili regionalnoj razini za razdoblje 2014. – 2020. Ti PAF-ovi posebno su osmišljeni kako bi se olakšala integracija prikladnih mjera za očuvanje, uključujući onih za šume, u nove operativne planove različitih instrumenata EU-a za financiranje.68

51. Postoje li posebne mjere u okviru Uredbe EU-a o ruralnom razvoju za podrškumreži Natura 2000?



Da, postoji posebna mjera koja se odnosi na isplate u okviru mreže Natura 2000 i Okvirne direktive o vodama. Prema novoj Uredbi o EPFRR-u (1305/2013), isplate u okviru mreže Natura 2000 dodjeljuju se jednom godišnje i po hektaru šume kako bi se korisnicima nadoknadili dodatni troškovi i izgubljeni prihodi do kojih dolazi zbog poteškoća na predmetnim područjima koje proizlaze iz provedbe Direktive o staništima i Direktive o pticama. Potpora se dodjeljuje poljoprivrednicima i privatnim posjednicima šuma i udrugama privatnih posjednika šuma. U opravdanim slučajevima može se dodijeliti i drugim upraviteljima zemljišta (članak 30.).

Isplate u okviru mreže Natura 2000 mogu se dobiti za aktivnosti na koje utječu poteškoće i ograničenja nametnuta na područjima proglašenima dijelom mreže Natura 2000, a koje su

67 Ta su sredstva detaljnije opisana i u novom Priručniku sa smjernicama za financiranje mreže Natura 2000;cilj je tog priručnika pomoći nadležnim tijelima, upraviteljima i vlasnicima da iskoriste višestruke mogućnosti dostupne u aktualnom razdoblju financiranja (2014. – 2020.) mjera za upravljanje na područjima mreže Natura 2000, uključujući mjere za šume u mreži Natura 2000. Dostupno na: http://ec.europa.eu/environment/nature/natura2000/financing/ 68 SEC(2011) 1573 final


definirane u planovima upravljanja ili drugim jednakovrijednim instrumentima. Takva ograničenja moraju imati obvezujući karakter, tj. moraju ih poštovati svi upravitelji zemljištem na predmetnim područjima te su povezana s odredbama o održavanju ili obnavljanju staništa i vrsta te s odredbama o sprečavanju njihova pogoršanja i uznemiravanja.

Ta će mjera biti dostupna vlasnicima šuma sve dok je države članice budu uključivale u svoje programe ruralnog razvoja.

52. Postoje li neke druge mjere u okviru ruralnog razvoja EU-a kojima bi se moglo pridonijeti financiranju mreže Natura 2000? Tko može imati koristi od takvog financiranja?


Povezane studije slučaja (br.): 3, 8, 14, 18, 21, 23

Da, postoje druge mjere u okviru nove Uredbe o EPFRR-u kojima bi se moglo pridonijeti financiranju mreže Natura 2000. Najznačajnije su sljedeće mjere:

Članak 21.: Ulaganja u razvoj šumskih područja i poboljšanje isplativosti šuma, uključujući:

o pošumljavanje i stvaranje šumskih područja (članak 22.) o uspostavljanje poljoprivredno-šumarskih sustava (članak 23.) o sprečavanje i uklanjanje štete u šumama uzrokovane šumskim požarima i

elementarnim nepogodama, uključujući najezde nametnika i izbijanje bolesti, katastrofalne događaje te opasnosti povezane s klimom (članak 24.)

o ulaganja kojima se poboljšava otpornost i okolišna vrijednost, kao i potencijal šumskih ekosustava za ublažavanje klimatskih promjena (članak 25.)

o ulaganja u šumarske tehnologije te u preradu, pokretanje i stavljanje na tržište šumskih proizvoda (članak 26.)

Članak 34.: Šumsko-ekološke i klimatske usluge i očuvanje šuma.

Članak 35.: Suradnja.

Trenutačno vrijedi i opći uvjet da potpora za gospodarstva iznad određene veličine (koju određuju države članice u svojim programima ruralnog razvoja) ovisi o tome upravlja li se šumom u skladu s načelima održivog upravljanja šumama (što se dokazuje predočavanjem odgovarajućih podataka i plana upravljanja šumom ili jednakovrijednog instrumenta).

Novom se uredbom uvjetuje da se najmanje 30 % ukupnog doprinosa EPFRR-a za program ruralnog razvoja odvoji za probleme okoliša te prilagodbu klimatskim promjenama i njihovo ublažavanje, poticanjem ulaganja koja se odnose na okoliš i klimu, ulaganja u šume (članci 21. i 34.), agroekološke mjere povezane s klimatskim promjenama, organski uzgoj, plaćanja za područja koja su izložena prirodnim i ostalim ograničenjima te plaćanja u okviru mreže Natura 2000.

Većina mjera u Uredbi o ruralnom razvoju koje se odnose na šume odnose se na privatne posjednike šuma i njihove udruge. Te su mjere dostupne vlasnicima šuma sve dok ih države članice budu uključivale u svoje programe ruralnog razvoja. Ostali korisnici mogu biti i javni subjekti koji su posjednici šuma, općine, ostala privatna i javna tijela i njihove udruge, privatne osobe i ostala tijela za upravljanje zemljištem, što će ovisiti o pojedinačnoj mjeri i u jasno definiranim i opravdanim slučajevima. Primjerice, potpora za pošumljavanje i stvaranje šumskih područja (članak 22.) te za šumsko-ekološke i klimatske usluge i očuvanje šuma (članak 34.) u slučaju zemljišta u državnom vlasništvu može se dodijeliti samo ako je tijelo koje upravlja takvim zemljištem privatno tijelo ili općina.

Na temelju članka 34. Uredbe o EPFRR-u (šumsko-ekološke i klimatske usluge i očuvanje


šuma), potpora se dodjeljuje javnim i privatnim posjednicima šuma i drugim privatnim i javnim tijelima te udrugama takvih subjekata ako dobrovoljno pristanu na izvršavanje djelatnosti koje se sastoje od jedne ili više obveza povezanih sa šumama i okolišem ili s klimom. U slučaju državnih šuma, potpora se može dodijeliti samo ako je tijelo koje upravlja određenom šumom privatno tijelo ili općina. Plaćanja u potpunosti ili djelomično pokrivaju dodatne troškove i izgubljeni prihod korisnika nastale preuzimanjem određenih obveza. Ako je potrebno, ta plaćanja mogu pokrivati i transakcijske troškove u vrijednosti do 20 % plaćene premije za obveze povezane sa šumama i okolišem. „Transakcijski trošak” znači dodatni trošak vezan uz ispunjenje obveze, ali koji se ne može izravno pripisati njezinoj provedbi ili nije uključen u troškove ili izgubljeni prihod koji se izravno nadoknađuje; i koji se može izračunati na temelju standardnih troškova. Međutim, kako bi države članice ostvarile tu mogućnost, moraju uključiti odgovarajuće mjere u svoje programe ruralnog razvoja.

53. Snose li teret dodatnih troškova ili izgubljenih prihoda isključivo vlasnici šuma / upravitelji šuma?


Povezane studije slučaja (br.): 3, 5, 8, 10, 11, 12, 14, 16, 18, 20, 21, 22, 23

Iako od pogodnosti koje proizlaze iz provedbe određenih mjera za očuvanje koristi ima cijelo društvo, bilo bi nepravedno kada bi troškove provedbe tih mjera, bilo izravne troškove bilo stvarne izgubljene prihode, snosili vlasnici šuma / upravitelji šuma.

Države članice mogu imati vlastita pravila za rješavanje tog pitanja i u mnogim slučajevima nude potporu vlasnicima šuma i upraviteljima kada žele promicati neku vrstu upravljanja koje će dovesti do dodatnih troškova ili gubitka prihoda. Postoje financijska sredstva za pokrivanje takvih troškova, npr. iz fondova EU-a, osobito EPFRR-a.

54. Trebaju li se troškovi mjera za upravljanje mrežom Natura 2000 uvijek financijski nadoknaditi?



3, 5, 8, 10, 11, 12, 14, 21, 22, 23

Potrebno je ispitati mogu li se neke mjere za očuvanje financijski nadoknaditi, osobito mjere zbog kojih će vlasnik ostati bez očekivanih prihoda u kontekstu održivog upravljanja šumama ili mjere koje zahtijevaju dodatna ulaganja, a ne donose zaradu. Bespovratna sredstva, ugovorni aranžmani, porezne olakšice, tehnička podrška itd. neki su od načina na koji se vlasnicima može nadoknaditi gubitak prihoda, usluge pružene za dobrobit cijele zajednice ili čak deprecijacija kapitala.

Sprečavanje pogoršanja zakonska je obveza koja proizlazi iz Direktive o staništima i u načelu ne podrazumijeva odštetu. Međutim, odluke o dodjeljivanju gospodarskih poticaja ili odštetnih sredstava donose se na razini države članice, ovisno o nacionalnom kontekstu. Primjerice, ondje gdje se nameću ograničenja ili obveze koje se odnose na upravljanje šumama koje se na tom području smatra tradicionalnim, a dovode do gubitka prihoda ili dodatnih troškova, preporučuje se odgovarajuća odšteta vlasnicima šuma o kojima je riječ. Ako obveza o sprečavanju pogoršanja podrazumijeva nešto više od svakodnevnog opreza kako bi se spriječilo pogoršanje, može se dogoditi i da će biti potrebne značajne proaktivne mjere u upravljanju (primjerice uklanjanje invazivne vrste (npr. Prunus serotina) koja se proširila ili sprečavanje prirodne preobrazbe sastojine hrasta u sastojinu bukve).


55. Koje mjere postoje u okviru EU-ova instrumenta LIFE za potporu financiranju mjera za očuvanje šuma na područjima mreže Natura 2000?



9, 15, 17, 18, 20, 23

Velik broj prošlih projekata povezanih sa šumama financiran je iz programa LIFE.69 Novom Uredbom o programu LIFE (2014. – 2020.)70 nastavit će se financiranje projekata očuvanja prirode povezanih sa šumama, prvenstveno putem projekata Priroda & bioraznolikost u okviru programa LIFE.

Svake godine objavljuje se poziv na podnošenje prijedloga.71 U pozivu iz 2014. omogućeno je blizu 100 milijuna EUR za projekte kojima se podupire očuvanje prirode i bioraznolikosti općenito, no taj bi se iznos u budućim pozivima trebao i povećati. Programom LIFE financira se najviše 60 % troškova odabranih projekata Priroda & bioraznolikost u okviru LIFE-a.

Moguće je i da očuvanje prirodnih vrijednosti šuma bude cilj projekata koji uključuju samo komunikaciju, no to je rjeđe. U tom slučaju podnositelji prijava trebaju pregledati paket za prijavu projekata u okviru potprograma LIFE-a Upravljanje okolišem i informiranje72.

Naposljetku, očuvanje šumskih područja mreže Natura 2000 može biti i jedan od ciljeva mnogo većih projekata koji su usmjereni na cijelu mrežu Natura 2000 na regionalnoj ili nacionalnoj razini. Podnositelji prijava (uglavnom nacionalna/regionalna upravna tijela) mogu pronaći više informacija u paketu za prijavu integriranih projekata u okviru LIFE-a.73

56. Postoje li neke druge mogućnosti za financiranje ili poticaji za mrežu Natura 2000 na nacionalnoj ili regionalnoj razini?



4, 5, 8, 12, 14, 17, 22

Da, budući da su za financiranje područja mreže Natura 2000 prvenstveno odgovorne države članice, postoji velika mogućnost da se nacionalnim i regionalnim programima pridonese upravljanju šumama i njihovu očuvanju. U nekim državama članicama postoje dobrovoljni sporazumi da se šumama upravlja na način koji pridonosi očuvanju područja i/ili šumarski ugovori o očuvanju vrsta i staništa koji se financiraju iz nacionalnih sredstava.

U nekim zemljama zemljoposjednici mogu iskoristiti i poticaje kao što su odbici od poreza na imovinu i ostale porezne olakšice (npr. u Belgiji).

Osim toga, u nekim državama članicama opće pravilo je da zemljoposjednici uvijek imaju pravo na potpunu odštetu za dodatne troškove i izgubljene prihode na područjima mreže Natura 2000 u slučajevima kada zaštita određenog šumskog staništa podrazumijeva ograničenja proizvodnje drvne sirovine (npr. u Švedskoj).

69 Vidjeti npr. brošuru „LIFE i šume” iz 2006.: http://ec.europa.eu/environment/life/publications/lifepublications/lifefocus/documents/forest_lr.pdf 70 Uredba (EU) br. 1293/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. prosinca 2013. o uspostavljanju Programa za okoliš i klimatske aktivnosti (LIFE) 71 Vidjeti npr.: http://ec.europa.eu/environment/life/funding/life2014/index.htm, i paket za prijavu projekata u području prirode: http://ec.europa.eu/environment/life/funding/life2014/index.htm#nat 72 http://ec.europa.eu/environment/life/funding/life2014/index.htm#inf 73 http://ec.europa.eu/environment/life/funding/life2014/index.htm#integrated

http://ec.europa.eu/environment/life/publications/lifepublications/lifefocus/documents/forest_lr.pdf

http://ec.europa.eu/environment/life/funding/life2014/index.htm

http://ec.europa.eu/environment/life/funding/life2014/index.htm#nat

http://ec.europa.eu/environment/life/funding/life2014/index.htm#inf

http://ec.europa.eu/environment/life/funding/life2014/index.htm#integrated


4.8. Nove aktivnosti na područjima mreže Natura 2000

Pitanja: 57. Za kakve je vrste šumskih aktivnosti obvezan postupak iz članka 6. stavka 3.? Što se

smatra planom ili projektom u kontekstu Direktive o staništima i Direktive o pticama? 58. Ako je riječ o planu ili projektu koji bi mogao imati značajan utjecaj na područje mreže

Natura 2000, odbija li se on automatski? Ako ne, koje postupke treba slijediti? 59. Kakav je odnos između uvjeta o sprečavanju pogoršanja iz članka 6. stavka 2. i postupka

iz članka 6. stavka 3.? 60. Moram li provesti postupak iz članka 6. stavka 3. svaki put kada želim sjeći drveće/drvnu

sirovinu u svojoj šumi u mreži Natura 2000? 61. Je li i za planove ili projekte izvan područja mreže Natura 2000 obvezan postupak iz

članka 6. stavka 3.?

57. Za kakve je vrste šumskih aktivnosti obvezan postupak iz članka 6. stavka 3. u okviru mreže Natura 2000?74 Što se smatra planom ili projektom u kontekstu Direktive o staništima i Direktive o pticama?



Povezane studije slučaja (br.): 13, 19

(O) U Direktivi o staništima ne definiraju se pojmovi „plan” i „projekt”, no sudska praksa je pokazala da je te pojmove potrebno protumačiti u širem smislu jer je jedini odlučujući element za primjenu članka 6. stavka 3. Direktive o staništima činjenica je li vjerojatno da će oni imati značajan utjecaj na neko područje. Kada je riječ o projektima, definicija koja je upotrijebljena u Direktivi o procjeni utjecaja na okoliš sada se primjenjuje i na Direktivu o staništima te u njima projekt označava izvođenje građevinskih radova ili ostalih instalacija ili sustava te sve ostale zahvate u prirodno okruženje i u krajobraz.

Kada je riječ o projektima u šumarstvu, to može uključivati aktivnosti kao što su izgradnja novog šumskog puta, objekta za skladištenja drva ili pilane, isušivanje zemljišta te pošumljavanje ili krčenje, znatna čista sječa, značajne promjene šumsko-uzgojnog režima, ili znatne promjene namjene zemljišta.

U predmetu Waddensea (C-127/02)75 nadalje se pojasnilo da bi se aktivnosti koje su se povremeno izvodile na području u razdoblju od nekoliko godina, no za koje se izdaje godišnja dozvola na određeno razdoblje, s time da se pri izdavanju svake dozvole mora provesti novo ocjenjivanje mogućnosti nastavka te aktivnosti i područja na kojem će se ona izvoditi, trebale pri svakom traženju dozvole smatrati odvojenim planom ili projektom u smislu Direktive o staništima.

Sud EU-a76 presudio je da se projektima smatraju i:

aktivnosti koje se ponavljaju i aktivnosti manjeg opsega (predmeti C-127/02, C-226/08)

pojačavanje neke aktivnosti (predmet C-127/02)

izmijenjene aktivnosti (C-72/95) aktivnosti izvan područja, ali koje bi mogle imati značajan utjecaj na područje (predmeti

C-98/03, C-418/04)

74 Vidjeti dio I., odjeljak 2.6.4. za opće informacije o članku 6. stavku 3. Direktive o staništima. 75 Predmete Sudova EU-a moguće je pretraživati na sljedećoj poveznici: http://europa.eu/eu-law/case-law/index_hr.htm 76 http://curia.europa.eu/juris/liste.jsf?language=hr&td=ALL&jur=C,T,F&num=C-304/05

http://europa.eu/eu-law/case-law/index_hr.htm

http://curia.europa.eu/juris/liste.jsf?language=hr&td=ALL&jur=C,T,F&num=C-304/05


i da:

mogućnost izuzeća određenih aktivnosti nije u skladu s člankom 6. stavkom 3. (C-256/98, C-6/04, C-241/08, C-418/04, C-538/09)

veličina projekta nije važna jer to samo po sebi ne isključuje mogućnost da će imati značajan utjecaj na zaštićeno područje (predmeti C-98/03, C-418/04).

Za potrebe članka 6. stavka 3. i riječ „plan” ima potencijalno vrlo široko značenje. Upućujući se po analogiji na Direktivu 2001/42/EZ o strateškoj procjeni utjecaja na okoliš, u članku 2. točci (a) te Direktive planovi i programi definiraju se na sljedeći način:

„planovi i programi, uključujući i one koje sufinancira Europska zajednica, kao i sve njihove promjene:

koji podliježu izradi i/ili usvajanju od strane tijela na nacionalnoj, regionalnoj ili lokalnoj razini ili koje je tijelo izradilo za usvajanje u zakonodavnom postupku Parlamenta ili Vlade, i

koji su propisani zakonodavnim, regulatornim ili administrativnim odredbama”.

Potreba za provedbom odgovarajuće ocjene prihvatljivosti plana trebala bi stoga ovisiti o prirodi, svrsi i sadržaju plana, a ne o tome naziva li se on „planom”. Primjeri planova koji bi mogli imati značajan utjecaj na neko područje jesu: novi planovi upravljanja šumama za šume u mreži Natura 2000 koji uključuju znatne preobrazbe šumske sastojine s obzirom na sastav vrsta ili razdoblja rotacije ili ostale značajne promjene režima šume, značajne promjene planova lova na krupnu divljač itd.

Za plan upravljanja šumom u koji su u potpunosti integrirani ciljevi i mjere očuvanja mreže Natura 2000 (integrirani plan upravljanja šumom) na nekom području obično se neće očekivati da bi mogao imati značajan utjecaj na područje. Na temelju objektivnih argumenata (analitički pregled plana) potrebno je provjeriti, i na odgovarajući način dokumentirati, da nije vjerojatan bilo kakav negativni utjecaj. Ako je taj uvjet ispunjen, plan ne mora proći kroz potpuni odgovarajući postupak ocjene prihvatljivosti u smislu članka 6. stavka 3. Direktive o staništima (vidjeti i pitanje 35.).

Treba se podsjetiti da planovi ili projekti koji su izravno povezani s upravljanjem s ciljem očuvanja područja mreže Natura ili su za njega potrebni (tj. plan upravljanja područjem mreže Natura 2000) ne moraju prolaziti kroz proces dobivanja dozvole u okviru Direktive o staništima. Općenito se smatra da su učinci takvih mjera na područje mreže Natura 2000 u potpunosti uzeti u obzir tijekom procesa planiranja upravljanja područjem mreže Natura 2000 i stoga se ta ocjena prihvatljivosti ne mora ponovno provoditi. Međutim, ako takav plan ili projekt sadržava i element koji nije povezan s očuvanjem, moguće je da će i dalje biti potrebna ocjena prihvatljivosti (C-241/08) ako se ne mogu isključiti mogući značajni utjecaji na predmetno područje.

(P) Neke mjere za upravljanje šumama koje se ponavljaju (npr. kontroliranje pojava potkornjaka) mogu imati utjecaj na područja mreže Natura 2000. S obzirom na vjerojatnost takvih događaja, idealno bi bilo kad bi ih se moglo planirati u kontekstu plana upravljanja šumom u kojem su u potpunosti integrirani ciljevi očuvanja mreže Natura 2000, a koji mora odnosno ne mora proći odgovarajući postupak ocjene prihvatljivosti kao što je objašnjeno u prethodnom tekstu. Mjere upravljanja kojima se nastoji riješiti nepredviđena situacija i koje bi mogle imati značajan utjecaj na neko područje moraju proći kroz odgovarajući postupak ocjene prihvatljivosti (npr. opsežna sječa radi sprečavanja širenja potkornjaka u područjima oko stabala oborenih vjetrom, primjena insekticida iz zraka). Preporučuje se da nadležna tijela razviju posebne postupke u kojima bi se uzeli u obzir ciljevi očuvanja područja mreže Natura 2000 kako bi se mogle rješavati hitne situacije.


58. Ako je riječ o planu ili projektu koji bi mogao imati značajan utjecaj na područje mreže Natura 2000, odbija li se on automatski? Ako ne, koje postupke treba slijediti?

Zakonska obveza Ciljna skupina: upravitelji šuma / vlasnici šuma, nadležna tijela


Planovi ili projekti koji bi mogli imati značajan utjecaj na područje mreže Natura 2000 ne odbijaju se automatski. Međutim, moraju proći kroz postupak ocjene prihvatljivosti implikacija koje bi mogli imati za to područje s obzirom na ciljeve očuvanja područja, a koji se sastoji od nekoliko koraka.

Koraci su sljedeći:

- Prvi korak: analitički pregled – ovim početnim korakom utvrđuje se treba li plan ili projekt biti podvrgnut postupku ocjene prihvatljivosti ili ne. Ako je vjerojatno da bi mogao imati značajan negativan utjecaj na područje mreže Natura 2000 ili ako se vjerojatnost značajnih utjecaja ne može isključiti, bit će potreban postupak ocjene prihvatljivosti. Preporučuje se da se glavni elementi utvrđeni tijekom faze analitičkog pregleda zabilježe za slučaj da budu potrebni kasnije.

- Drugi korak: ocjena prihvatljivosti – nakon što je odlučeno da je potrebna ocjena prihvatljivosti, mora se provesti detaljna analiza mogućih utjecaja plana ili projekta – bilo pojedinačno bilo u kombinaciji s drugim planovima ili projektima – na cjelovitost područja mreže Natura 2000 s obzirom na ciljeve očuvanja mreže.

- Treći korak: donošenje odluka – ako zaključak ocjene prihvatljivosti glasi da postoji štetan utjecaj na cjelovitost područja, bit će potrebno ispitati mogu li se uvesti preventivne mjere ili mjere za ublažavanje kako bi se eliminirali ti utjecaji.

Te mjere za ublažavanje moraju biti izravno povezane s vjerojatnim utjecajima koji su utvrđeni u postupku ocjene prihvatljivosti (AA) i mogu se odrediti tek nakon što je cjelokupna ocjena prihvatljivosti provedena i zabilježena. Određivanje mjera za ublažavanje utjecaja, kao i sama ocjena prihvatljivosti utjecaja, mora se temeljiti na dobrom razumijevanju predmetnih vrsta i staništa.

U slučaju projekata u šumarstvu mjere za ublažavanje mogu obuhvaćati, među ostalim, promjenu i ograničenje datuma i rasporeda radova (na primjer, sječa drveća ili izgradnja šumskog puta ne mogu se provoditi tijekom sezone razmnožavanja određene vrste). Ako se tim mjerama za ublažavanje mogu učinkovito eliminirati ili spriječiti utvrđeni štetni utjecaji, projekt se može odobriti. Ako ne, može ga se odobriti samo u skladu s postupkom odstupanja na temelju članka 6. stavka 4. (četvrti korak) ili odbiti.

- Četvrti korak: odstupanja – u članku 6. stavku 4. navedena su određena odstupanja na temelju kojih se planovi i projekti sa štetnim utjecajima na neko područje mogu odobriti. Naime, ako se zaključi da će plan ili projekt imati značajan štetan utjecaj na područje mreže Natura 2000, svejedno ga se može odobriti, pod izvanrednim okolnostima i ako ne postoje druge mogućnosti, ako se plan ili projekt smatra potrebnim zbog imperativnih razloga prevladavajućeg javnog interesa i država članica poduzme sve kompenzacijske mjere kako bi osigurala zaštitu koherentnosti mreže Natura 2000. U takvim se slučajevima mora obavijestiti Europsku komisiju te je potrebno mišljenje Komisije ako su na tom području prisutne prioritetne vrste ili prioritetni stanišni tipovi.


59. Kakav je odnos između obveze da se spriječi pogoršanje iz članka 6. stavka 2. i postupka iz članka 6. stavka 3.?



Ove dvije odredbe zapravo su „dvije strane iste medalje”. Člankom 6. stavcima 2. i 3. nastoje se spriječiti svi značajni negativni utjecaji na područja mreže Natura 2000. Kada je riječ o članku 6. stavku 2. postoji obveza da se poduzmu odgovarajuće mjere kojima bi se spriječilo „pogoršanje... ili značajno uznemiravanje”. Članak 6. stavak 3. usmjeren je na nove planove ili projekte koji bi mogli „negativno utjecati na cjelovitost područja”. Za razliku od članka 6. stavka 2. u kojemu se ne predviđaju nikakve iznimke, člankom 6. stavkom 4. omogućavaju se odstupanja kojima se odobravaju planovi ili projekti s negativnim utjecajima pod strogo ograničenim uvjetima (nepostojanje drugih pogodnih rješenja, imperativni razlozi prevladavajućeg javnog interesa, kompenzacijske mjere itd.). Stoga su ciljevi članka 6. stavaka 2. i 3. u širem smislu slični.

Prema tome, ondje gdje je odobren plan ili projekt bez ispunjavanja uvjeta iz članka 6. stavka 3., vjerojatno će se moći utvrditi i neispunjavanje uvjeta članka 6. stavka 2. To se događa kada se utvrdi pogoršanje staništa ili uznemiravanje vrste za koje je područje o kojem je riječ određeno (predmeti C-304/0577, C-388/0578, C-404/09)79. Svi planovi i projekti odobreni na temelju članka 6. stavka 3. i 4. ispunjavat će i uvjete članka 6. stavka 2.

60. Moram li provesti postupak iz članka 6. stavka 3. svaki put kada želim sjeći drveće/drvnu sirovinu u svojoj šumi u mreži Natura 2000?




(O) Postupak iz članka 6. stavka 3. primjenjuje se samo ako plan ili projekt može imati značajan utjecaj na područje mreže Natura 2000. Odnosi se na sve takve planove ili projekte bez obzira na to provode li se na području mreže Natura 2000 ili izvan njega.

(O) Na prvom koraku vlasnik šume ili njezin upravitelj morat će provjeriti postoji li zaista vjerojatnost značajnog utjecaja pojedinačno ili u kombinaciji s ostalim planovima ili projektima – i to je stadij analitičkog pregleda. Ako se može dokazati da to neće biti slučaj, onda neće biti potrebna potpuna ocjena prihvatljivosti utjecaja i projekt se može odobriti. Ako postoji sumnja, preporučuje se da se obrati nadležnom tijelu prije nego počne sječa jer možda postoje dodatni zahtjevi koji su propisani u relevantnom nacionalnom zakonodavstvu.

(P) U praksi postoje različiti načini provedbe analitičkog pregleda. Preporučuje se da nadležna tijela obavijeste vlasnike šuma i upravitelje koje su šumske aktivnosti a priori u skladu s ciljevima očuvanja, a koje to nisu.

(P) U tom pogledu bilo bi važno kad bi se donijele smjernice prilagođene pojedinačnim područjima. Ako takve informacije ne postoje, upravitelj šume koji planira neku šumsku aktivnost na području mreže Natura 2000 koje nije podložno nikakvom odobrenju (npr. čista sječa nakon koje slijedi sadnja nasada u šumi koja nije obuhvaćena službeno odobrenim planom upravljanja šumom) treba provjeriti hoće li se tom aktivnošću pogoršati područje.

77 http://curia.europa.eu/juris/liste.jsf?language=hr&td=ALL&jur=C,T,F&num=C-304/05 78 http://curia.europa.eu/juris/liste.jsf?language=hr&td=ALL&jur=C,T,F&num=C-388/05 79 http://curia.europa.eu/juris/liste.jsf?language=hr&td=ALL&jur=C,T,F&num=C-404/09





Preporučuje se da se obrati nadležnom tijelu prije pokretanja neke aktivnosti kako bi se otklonile sumnje o tome je li potrebno provesti postupak iz članka 6. stavka 3. ili nije.

Ako je čista sječa obuhvaćena planom za upravljanje šumom u koji su u potpunosti integrirani ciljevi i mjere očuvanja mreže Natura 2000 (integrirani plan upravljanja šumom), u načelu se neće smatrati da bi ta sječa mogla imati štetan utjecaj na to područje. Ako je taj uvjet uistinu ispunjen (što se provjerava u stadiju analitičkog pregleda na temelju objektivnih kriterija), prema Direktivi o staništima neće biti potrebna ni ocjena prihvatljivosti ni dozvola.

Korisno bi bilo razmisliti i o programu komercijalne sječe koji bi se provodio na šumskom području u nekoliko stadija kao jedinstveni projekt kako ne bi bilo potrebno više dozvola. U tom slučaju potrebno je analitički pregledati cijeli program s obzirom na vjerojatnost negativnih utjecaja na predmetno područje te, ako je to potrebno, podvrgnuti ga postupku ocjene prihvatljivosti.

Odobreni planovi upravljanja šumama ne uključuju mnoga manja šumska gospodarstva. Ako predviđena sječa ne bi trebala imati značajnih štetnih utjecaja na područje s obzirom na ciljeve očuvanja tog područja, nije potrebna ocjena prihvatljivosti niti dozvola osim ako to nije propisano u regionalnom/nacionalnom postupku. S druge strane, ako bi sječa mogla imati značajan utjecaj na područje, potrebne su ocjena prihvatljivosti i dozvola.

Na temelju objektivne analitičkog pregleda često se može zaključiti da za mnoge tradicionalne šumske aktivnosti ili aktivnosti koje se ponavljaju (npr. prorjeđivanje, sadnja autohtonih vrsta drveća, održavanje nasada itd.) nije vjerojatno da će imati nikakav značajan negativan utjecaj na područje mreže Natura 2000. U tom slučaju, nije potrebna ocjena prihvatljivosti. (Vidjeti i pitanje 35.)

61. Je li i za planove ili projekte izvan područja mreže Natura 2000 obvezan postupak iz članka 6. stavka 3.?



13

Svaki plan ili projekt koji nije izravno povezan s upravljanjem područjem ili potreban za upravljanje njime, ali bi na njega mogao imati značajan utjecaj, pojedinačno ili u kombinaciji s ostalim planovima ili projektima, predmet je ocjene prihvatljivosti utjecaja koje bi mogao imati na to područje s obzirom na ciljeve očuvanja područja.

Postupak iz članka 6. stavka 3. odnosi se na sve planove ili projekte, bez obzira na to provode li se na području mreže Natura 2000 ili izvan njega (npr. uzvodno isušivanje).


Postupak za šumske aktivnosti u skladu s člankom 6. stavkom 3. ako plan upravljanja šumom postoji, odnosno ako ne postoji:

Je li šuma obuhvaćena planom upravljanja šumom (FMP)?

DA

Treba li FMP odobriti nadležno tijelo? Treba li šumsku aktivnost odobriti nadležno tijelo?

NE

Jesu li u FMP-u u potpunosti integrirani ciljevi očuvanja?

DA NE

Preporučuje se da se sastavi FMP u koji su

integrirani ciljevi očuvanja.

NEDA

Postupak iz čl. 6. st.3.

(vidjeti dolje -počinje

stadijem analitičkog pregleda)

Obveza sprečavanja

pogoršanja iz članka 6. stavka

2. (1)DA NE

U međuvremenu

bi se trebao provesti postupak

opisan niže

Je li predmetna šumska aktivnost uključena u FMP?

Preporučuje se revizija FMP-a.

U međuvremenu

bi se trebao provesti

postupak opisan niže.

NEDA

…i jesu li isključeni neki od

mogućih negativnih

učinaka predmetneaktivnosti?

(2)

(1) Usklađenost se može osigurati na različite načine: slijeđenjemsmjernica koje su donijela nadležna tijela, obraćanjem nadležnimtijelima prije početka aktivnosti itd.

(2) Što znači da se analitičkim pregledom FMP-a uključujućipredmetnu šumsku aktivnost pokazalo da negativni učinci nisuvjerojatni, ili je odgovarajuća ocjena prihvatljivosti utjecaja FMP-auključujući predmetnu aktivnost pokazala da ne postoji značajannegativni utjecaj.

Aktivnost se može odobriti

NEDA

Postupak iz čl. 6. st.3.

(vidjeti dolje -počinje

stadijem analitičkog pregleda)

Obveza sprečavanja

pogoršanja (1)

Treba li predmetnu aktivnost odobriti nadležno tijelo?

Bez ocjene prihvatljivosti

NE

DA


Primjena članka 6. Direktive o staništima na planove i projekte


4.9. Praćenje i evaluacija

Pitanja:

62. Kako se može znati je li se stanje očuvanosti šumskog staništa ili vrste poboljšalo na njihovu cijelom prirodnom arealu u EU-u?

63. Koje su obveze u smislu praćenja stanja na pojedinačnim područjima mreže Natura 2000? Tko je odgovoran za to? Na koji se način može saznati najnovije stanje očuvanosti pojedine vrste ili pojedinog stanišnog tipa na mojem području?

64. Koje su obveze kada je riječ o praćenju mjera za očuvanje na područjima mreže Natura 2000?

62. Kako se može znati je li se stanje očuvanosti šumskog staništa ili vrste poboljšalo na njihovu cijelom prirodnom arealu u EU-u?



Na temelju članka 11. Direktive o staništima države članice provode nadzor nad stanjem očuvanosti prirodnih staništa i vrsta od interesa Zajednice. Stanje očuvanosti svih vrsta i staništa od značaja za EU redovito se ocjenjuje u okviru izvješća o napretku koje države članice podnose Komisiji svakih šest godina na temelju članka 17. Direktive o staništima i članka 12. Direktive o pticama. Cilj je utvrditi stanje svake vrste ili svakog stanišnog tipa na njihovu cijelom prirodnom arealu u EU-u. Određene su četiri kategorije stanja očuvanosti: Povoljno (FV), Nepovoljno-neodgovarajuće (U1), Nepovoljno-loše (U2) i Nepoznato (XX). Naravno, konačni je cilj da svi stanišni tipovi i sve vrste postignu povoljno stanje očuvanosti.80 No, za to će biti potrebno vremena. Stanišni tipovi i vrste odabrani su zato što su bili ugroženi ili rijetki što znači da je, za veći dio njih, od samog početka njihovo stanje očuvanosti uglavnom bilo loše. Stoga će morati proći određeno vrijeme prije nego provedene mjere za očuvanje „urode plodom” u smislu poboljšanja ukupnog stanja očuvanosti vrsta ili staništa u cijelom EU-u.

U mnogim državama članicama (npr. Austrija, Njemačka, Francuska, Ujedinjena Kraljevina) razvijen je sustavni program za praćenje kojim se prati stanje očuvanosti na različitim područjima. U tom pogledu mogu biti korisni podaci iz postojećih popisa šuma, osobito na velikim šumskim područjima. Primjerice, tijekom redovitog rada na terenu za Nacionalnu inventuru šuma u Njemačkoj (Bundeswaldinventur, BWI-2012), popisani su šumski stanišni tipovi i čimbenici koji su doveli do uznemiravanja na njihovu području.

Ulažu se veliki napori kako bi se postigao taj cilj, a najnovije ocjene stanja očuvanosti objavljene su u svibnju 2015. Iz njih se dobro može iščitati napredak postignut dosad.81

80 Ovaj pojam definiran je u Direktivi o staništima – vidjeti odjeljak 3.4. u dijelu I. ovog izvješća. 81 Detaljnije informacije dostupne su na sljedećoj internetskoj stranici: http://bd.eionet.europa.eu/article17/reports2012/

http://bd.eionet.europa.eu/article17/reports2012/


63. Koje su obveze u smislu praćenja stanja na pojedinačnim područjima mreže Natura 2000? Tko je odgovoran za to? Kako utvrditi kakvo je najnovije stanje očuvanosti pojedine vrste ili pojedinog stanišnog tipa na mojem području?

Zakonska obveza / Informacije



(O) Svaka država članica može odlučiti koji je najbolji način za praćenje stanja očuvanosti stanišnih tipova i vrsta od značaja za EU na razini svakog područja mreže Natura 2000 u pojedinoj zemlji. Za to su odgovorna nadležna tijela u svakoj zemlji. Rezultati praćenja obično se objavljuju, primjerice na internetskim stranicama tih tijela.

(I) Međutim, privatni vlasnici šuma ili upravitelji nisu obvezni pratiti stanje očuvanosti vrsta i stanišnih tipova koji su prisutni u njihovoj šumi. Naravno, toplo se preporučuje da to rade, jer su takvi podaci uvijek korisni, primjerice radi pravovremenog upozoravanja za slučaj da dođe do pogoršanja.

Stupanj očuvanosti određene vrste ili određenog stanišnog tipa na području mreže Natura 2000 bilježi se i ažurira u standardnom obrascu koji je javno dostupan za svako područje mreže Natura 2000. Detaljne informacije o tom pitanju mogu pružiti i nadležna tijela i upravitelji područja.

64. Koje su obveze kada je riječ o praćenju mjera za očuvanje na područjima mreže Natura 2000?


Ciljna skupina: nadležna nadležna tijela, upravitelji šuma / vlasnici šuma


(O) Na temelju članka 11. Direktive o staništima države članice obvezne su provoditi nadzor nad stanjem očuvanosti prirodnih staništa i vrsta od interesa Zajednice. Člankom 17. stavkom 1. zahtijeva se od država članica da dostave informacije u vezi mjera za očuvanje poduzetih na područjima mreže Natura 2000 te ocjenu utjecaja tih mjera.

U sklopu novog formata za izvješćivanje82 na temelju članka 17. (prihvaćenog za izvješćivanje o razdoblju 2007. – 2012.) zahtijevaju se podaci iz kojih će se moći ocijeniti doprinos mreže Natura 2000 stanju očuvanosti staništa i vrsta te ukupna djelotvornost mreže.

Taj novi format izvješćivanja uključuje i uvjet da se izvješćuje o provedbi planova upravljanja ili ostalih instrumenata koje države članice primjenjuju za upravljanje svojim mrežama, o područjima na koje su utjecali projekti/planovi i za koje su bile potrebne kompenzacijske mjere te o glavnim mjerama poduzetima za osiguravanje koherentnosti mreže Natura 2000 na temelju članka 10.

(P) Uzimajući u obzir obvezu država članica da izvješćuju o provedbi mjera za očuvanje i o utjecaju tih mjera na stanje očuvanosti, preporučuje se mehanizam praćenja mjera za očuvanje na razini pojedinog područja. Takav mehanizam obično uključuje mjerljive i jasno provjerljive kriterije i pokazatelje koji olakšavaju praćenje i ocjenu rezultata.

Nadležna tijela obično su odgovorna za praćenje u mreži Natura 2000. Kada je riječ o šumskim staništima i vrstama te mjerama provedenima u šumama, preporučuje se bliska

82 http://bd.eionet.europa.eu/activities/Reporting/Article_17/reference_portal

http://bd.eionet.europa.eu/activities/Reporting/Article_17/reference_portal


suradnja tijela za očuvanje šuma i prirode te vlasnika šuma i upravitelja šuma.

Praćenje i ocjena rezultata nužni su kako bi se moglo prilagoditi ciljeve i mjere očuvanja bilo kakvim značajnim prirodnim ili ostalim promjenama koje bi mogle utjecati na očuvanost staništa i vrsta od interesa Zajednice koji su prisutni na nekom području.

4.10. Komuniciranje, suradnja i aktivno sudjelovanje dionika

Pitanja: 65. Koju ulogu mogu imati vlasnici šuma ili upravitelji u provedbi mreže Natura 2000? 66. Zašto je važno uključiti različite skupine dionika u određivanje ciljeva očuvanja prirode i

planove upravljanja područjima mreže Natura 2000? 67. Od kojih bi se koraka trebao sastojati participativni proces? 68. Kakve bi informacije trebale biti javno dostupne? 69. Vlasnici šuma često imaju niz pitanja u vezi mreže Natura 2000. Kako im najbolje

pomoći?

65. Koju ulogu mogu imati vlasnici šuma ili upravitelji u provedbi mreže Natura 2000?


Povezane studije slučaja (br.): 2, 3, 4, 5, 6, 8, 9, 10, 12, 14, 15, 17, 18, 19, 20, 21, 22, 23, 24

Za provedbu mreže Natura 2000 odgovorne su države članice, no ona ima važne implikacije za vlasnike zemljišta i upravitelje zemljišta. Od ključne je važnosti da vlasnici šuma i upravitelji šuma sudjeluju u tom procesu. Uključivanje vlasnika i upravitelja šuma od samog početka potrebno je i korisno. Vlasnici šuma poznaju svoj posjed, imaju vlastite ciljeve upravljanja i imaju ključnu ulogu u utvrđivanju i provedbi mjera za upravljanje u svojim šumama. Oni su stoga ključni partneri za razvoj i uspješnu provedbu mreže Natura 2000.

Svakako se preporučuje da se pripreme i razviju planovi upravljanja koji se odnose na ciljeve očuvanja karakteristične za pojedino područje i koji uključuju mjere za očuvanje na području mreže Natura 2000. Važno je uključiti sve relevantne dionike kako bi se na najbolji mogući način istražile sve mogućnosti kojima se mogu ispuniti različita očekivanja, kako bi se uzeli u obzir i izbjegli svi mogući sukobi i kako bi se našla rješenja za nadoknadu ekonomskih gubitaka (dodatni troškovi i izgubljeni prihodi) koje mogu uzrokovati određene mjere za očuvanje koje prelaze okvire uobičajene prakse u sklopu održivog upravljanja šumama.


66. Zašto je važno uključiti različite skupine dionika u određivanje ciljeva očuvanja prirode i planove upravljanja područjima mreže Natura 2000?

Preporuka Ciljna skupina: šira javnost, upravitelji šuma / vlasnici šuma, nadležna tijela


2, 3, 4, 5, 6, 8, 9, 10, 12, 14, 15, 17, 18, 19, 20, 21, 22, 23, 24

Budući da se mrežom Natura 2000 nastoji pridonijeti osiguravanju bioraznolikosti uzimajući u obzir društveno-gospodarske i kulturne zahtjeve, svakako se preporučuje da se unaprijed prepoznaju svi relevantni dionici i da ih se uključi u pripremu i razvoj mjera koje se odnose na očuvanje šuma na područjima mreže Natura 2000.

Različiti dionici mogu biti više ili manje izravno zainteresirani za upravljanje područjima mreže Natura 2000. Nadležna tijela, vlasnici šuma i upravitelji najrelevantniji su sudionici procesa donošenja odluka, no trebaju se uzeti u obzir i stajališta ostalih dionika, osobito lokalnih zajednica i drugih korisnika zemljišta, nevladinih organizacija, lovaca, ribolovaca itd. koji bi mogli pridonijeti tom procesu svojim znanjem i iskustvom.

Kroz sudjelovanje javnosti u planiranju i pripremi ciljeva i mjera očuvanja karakterističnih za pojedino područje mreže Natura 2000 omogućava se da se uzmu u obzir stajališta ljudi koji žive i rade na tom području ili ga koriste. To pruža odličnu mogućnost da se stvori društvena atmosfera koja je naklonjenija očuvanju okoliša. Vjerojatnost uspjeha znatno će se povećati ako se različite dionike obavještava i konzultira se s njima o upravljanju područjem. To može biti i prilika za razvoj višedisciplinarnog i profesionalnog pristupa, uz razvoj suradnje i mogućih sinergija između različitih subjekata.

Znanje i iskustvo subjekata i izvan šumarskog sektora može biti vrlo korisno, a njihovo uključivanje može pomoći u sprečavanju ili rješavanju mogućih sukoba (npr. problema zbog prekobrojne divljači). Uzimajući u obzir činjenicu da na stanje očuvanosti zaštićenih stanišnih tipova i vrsta često utječu aktivnosti niza dionika (šumari, lovci, turistički sektor itd.), komunikacija s njima, ali i njihova međusobna komunikacija, bitna je za postizanje integriranog upravljanja i ostvarenje ciljeva očuvanja i ostalih ciljeva na uravnotežen način.

67. Od kojih bi se koraka trebao sastojati participativni proces?

Preporuka Ciljna skupina: šira javnost, upravitelji šuma / vlasnici šuma, nadležna tijela


2, 3, 6, 8, 10, 18, 22, 24

Postoji nekoliko metoda za pokretanje participativnog procesa83. Participativni proces u upravljanju šumskim područjima mreže Natura 2000 mogao bi uključivati sljedeće korake:

- imenovanje svih relevantnih dionika - osnivanje radne skupine ili odbora koji bi uključivali više dionika - mapiranje vrijednosti, prava, resursa, zemljišta i teritorija te procjena utjecaja - participativna procjena utjecaja – određivanje pozitivnih i negativnih utjecaja - detaljne i javne informacije o ciljevima očuvanja i rasprava o planiranim mjerama. Ciljane informacije za sve dionike kojih se one izravno tiču. - rasprava i utvrđivanje najboljih načina i mehanizama provedbe potrebnih mjera s

83 Vidjeti npr. paket instrumenata za javno sudjelovanje pri planiranju u pitanjima šuma i šumskih područja koji je objavila Komisija za šumarstvo Ujedinjene Kraljevine: http://www.forestry.gov.uk/forestry/INFD-5XMDS8

http://www.forestry.gov.uk/forestry/INFD-5XMDS8


obzirom na financijska sredstva, odštete i podjelu koristi - posredovanje ako postoje sukobljeni zahtjevi s pomoću odgovarajućih postupaka za rješavanje sukoba - uspostavljanje participativnog modela kontrole koji bi od početka uključivao sve dionike: što se prati, kako, kada, gdje, i tko to radi - pružanje savjetodavnih usluga

68. Kakve bi informacije trebale biti javno dostupne?



2, 3, 8, 10, 17

Javni i otvoren pristup informacijama iznimno je važan, osobito kad je riječ o informacijama o ciljevima očuvanja, obvezama, preporukama, sporazumima – bilo to na razini područja ili na nacionalnoj/regionalnoj razini. Uz potrebna savjetovanja, vlasnici i upravitelji šuma trebali bi biti kvalitetno informirani o razlozima i važnosti ciljeva i mjera očuvanja njihovih šuma u mreži Natura 2000. Stoga se preporučuje da se objavi detaljan opis ciljeva i mjera očuvanja, zatim odgovarajući podaci o lokacijama ključnih prirodnih obilježja koja treba očuvati, te opis mjera za njihovo očuvanje. Za razliku od nekih planova upravljanja šumama (koji mogu sadržavati privatne i osjetljive podatke), plan upravljanja područjem mreže Natura 2000 obično je dokument koji je javno dostupan (vidjeti i pitanje 33.).

Komuniciranje relevantnih i razumljivih informacija od izvanredne je važnosti kako bi se poboljšalo međusobno razumijevanje i omogućio dijalog među dionicima. Ono je i preduvjet za plodonosne rasprave o ciljevima očuvanja i mjerama za očuvanje. Kvalitetan plan komuniciranja uključuje prikladne strategije obavješćivanja o općim ciljevima mreže Natura 2000, ciljevima i mjerama očuvanja pojedinih područja itd. To može uključivati, po mogućnosti, osnivanje radne skupine ili odbora u kojima su prisutni različiti dionici, te uspostavljanje transparentnog procesa koji podrazumijeva sastanke i savjetovanja (okrugli stolovi, brošure itd.). Važno je da se dionike na pravi način obavijesti ne samo o ograničenjima, već i o mogućnostima koje nudi mreža Natura 2000.

69. Vlasnici šuma često imaju niz pitanja u vezi mreže Natura 2000. Kako im najbolje pomoći?



3, 8, 10

Iako u Direktivi o staništima nisu navedene nikakve izričite obveze komuniciranja, Komisija je naglasila važnost i potrebu komuniciranja i objašnjavanja ciljeva mreže Natura 2000 široj javnosti, a osobito dionicima izravno povezanima s područjima kojima se upravlja. Komisija je sastavila korisne smjernice o općim odredbama Direktive o staništima i Direktive o pticama te smjernice koje se posebno odnose na određene gospodarske sektore (vidjeti: http://ec.europa.eu/environment/nature/natura2000/management/guidance_en.htm).

Informiranje, pružanje savjeta i izgradnja lokalnih kapaciteta za upravljanje područjem mreže Natura 2000 te za razvoj participativnog procesa mogu se poboljšati na više načina (vidjeti i pitanje 25.).

http://ec.europa.eu/environment/nature/natura2000/management/guidance_en.htm


4.11. Zaštita vrsta i staništa od značaja za EU u njihovu cijelom arealu izvan područja mreže Natura 2000

Pitanja:

70. Imaju li šume koje nisu u mreži Natura 2000 ulogu u očuvanju vrsta i staništa od značaja za EU?

71. Kojim se zakonskim obvezama štite vrste s popisa ako su izvan mreže Natura 2000?

70. Imaju li šume koje nisu u mreži Natura 2000 ulogu u očuvanju vrsta i staništa od značaja za EU?

Informacije / Preporuka Ciljna skupina: upravitelji šuma / vlasnici šuma, nadležna tijela


12, 16, 22

(I) Da, šume koje nisu u mreži Natura 2000 imaju značajnu ulogu u očuvanju staništa i vrsta od značaja za EU, osobito onih koji su u opasnosti zbog fragmentacije ili izoliranosti. Takve šume mogu pridonijeti znatnom poboljšanju ekološke koherentnosti mreže i funkcionalnoj povezanosti područja mreže Natura 2000.

Područja izvan mreže Natura 2000 mogu biti dodatna utočišta vrstama i staništima. To je osobito važno za vrste koje zahtijevaju velik teritorij (npr. medvjedi i risovi) ili za vrste i staništa koja su raspršena duž većeg područja (npr. šume uz riječne obale) jer je samo dio njih uključen u mrežu Natura 2000 (ponekad manje od 50 %). Ta područja izvan mreže Natura 2000 potrebna su za postizanje povoljnog stanja očuvanosti.

(P) Člankom 10. Direktive o staništima potiču se države članice da upravljaju obilježjima krajobraza koja imaju izniman značaj za migraciju, širenje i genetsku razmjenu divljih vrsta faune i flore. Takve mjere mogu obuhvaćati i šume i šumsko zemljište izvan područja mreže Natura 2000. Članak 10. ima praktične implikacije za vlasnike i upravitelje šuma samo ako su države članice poduzele posebne mjere povezane s tim pitanjem. Neke su zemlje uključile ovo pitanje u svoje nacionalne ili regionalne strategije (npr. Eko-šume u Latviji, „Schémas Régionaux de Cohérence Ecologique” u Francuskoj). U okviru inicijative Europske komisije „Zelena infrastruktura” i dalje će se poticati države članice u provedbi takvih mjera.

Važnost područja izvan mreže Natura 2000 za ptice navedena je u članku 3. točki (b) i članku 4. Direktive o pticama, kojima se uvjetuje da države članice poduzimaju mjere za održavanje staništa u zaštićenim zonama i izvan njih, upravljanje tim staništima u skladu s ekološkim potrebama te sprečavanje njihova zagađenja ili pogoršanja.

71. Koje zakonske obveze postoje za zaštitu vrsta izvan mreže Natura 2000?



12, 16

Dvjema direktivama EU-a propisuje se i zaštita određenih vrsta u cijelom EU-u, na područjima mreže Natura 2000 i izvan njih, kako bi se osiguralo očuvanje tih vrsta širom njihova prirodnog areala u EU-u. To se odnosi na sve vrste divljih ptica koje prirodno obitavaju u EU-u te na ostale vrste navedene u Prilozima IV. i V. Direktive o staništima koje su povezane i sa šumskim staništima.


Osim toga, države članice obvezne su očuvati, održati ili ponovno uspostaviti dovoljnu raznolikost i veličinu staništa svih vrsta divljih ptica na europskom državnom području (članak 3. Direktive o pticama). Taj uvjet može podrazumijevati mjere za zaštitu staništa izvan mreže Natura 2000.

Kada je riječ o odredbama o zaštiti vrsta na njihovu cijelom arealu, na temelju dviju Direktiva84 od država članica zahtijeva se da zabrane: - namjerno ubijanje ili hvatanje zaštićenih vrsta na bilo koji način; - namjerno uništavanje ili uklanjanje njihovih gnijezda i jaja ili branje, skupljanje, rezanje,

vađenje s korijenom ili uništavanje zaštićenih biljaka; - oštećivanje ili uništavanje lokaliteta za razmnožavanje ili odmor; - namjerno uznemiravanje, posebno u vrijeme razmnožavanja, podizanja mladih,

hibernacije i migracije; - držanje, prijevoz i prodaju primjeraka takvih vrsta uzetih iz divljine. Te zabrane moraju poštovati svi vlasnici šuma, korisnici i upravitelji u onom obliku u kojemu su prenesene u nacionalno zakonodavstvo.

Odstupanja od tih odredbi dopuštena su u nekim okolnostima (npr. radi sprečavanja ozbiljnih šteta na usjevima, stoci, šumama, ribnjacima i vodama) ako ne postoji nijedno drugo zadovoljavajuće rješenje i ako se posljedice tih odstupanja ne protive ukupnim ciljevima Direktiva. Uvjeti odstupanja utvrđeni su člankom 9. Direktive o pticama i člankom 16. Direktive o staništima.

Daljnje smjernice o odredbama o zaštiti vrsta u okviru Direktive o staništima dostupne su na: http://ec.europa.eu/environment/nature/conservation/species/guidance/index_en.htm.

84 Točne odredbe iznesene su u članku 5. Direktive o pticama (za ptice) i člancima 12. (za životinje) i 13. (za biljke) Direktive o staništima.

http://ec.europa.eu/environment/nature/conservation/species/guidance/index_en.htm


PRILOZI

PRILOG 1.: POJMOVNIK I SKRAĆENICE

POJMOVNIK

Drevne šume / drevna šumska područja: vidjeti „prašume”.

Pošumljavanje: stvaranje šume sadnjom i/ili namjernim sijanjem na zemljištu koje se do tada nije klasificiralo kao šuma. Podrazumijeva promjenu namjene zemljišta iz nešumske u šumsku (Pojmovi i definicije iz FRA 2015.: Forest Resources Assessment (Procjena globalnih šumskih resursa (FRA), FAO 201285).

U Prilogu I. Direktivi o staništima navedeni su prirodni stanišni tipovi od interesa Zajednice za čije je očuvanje potrebno odrediti posebna područja očuvanja.

U Prilogu II. Direktivi o staništima navedene su životinjske i biljne vrste od interesa Zajednice za čije je očuvanje potrebno odrediti posebna područja očuvanja. Većina vrsta navedenih u ovom Prilogu navedena je i u Prilogu IV.

U Prilogu III. Direktivi o staništima navedeni su kriteriji za odabir područja od značaja za Zajednicu i za njihovo proglašavanje posebnim područjima očuvanja.

U Prilogu IV. Direktivi o staništima navedene su životinjske i biljne vrste od značaja za Zajednicu kojima je potrebna stroga zaštita.

U Prilogu V. Direktivi o staništima navedene su životinjske i biljne vrste od interesa za Zajednicu čije uzimanje iz divljine i iskorištavanje može biti podložno mjerama gospodarenja.

Biogeografske regije: staništa i vrste koji se najčešće pojavljuju zajedno povezane su s regijama koje su slične po klimi, nadmorskoj visini i geološkim osobinama. Europa se iz ekološke perspektive može podijeliti u devet kopnenih i četiri morske biogeografske regije. Kada država članica provodi procjenu stanja očuvanosti vrste ili staništa, referentno područje za procjenu nije državno područje te države članice, već dijelovi pojedinih biogeografskih regija u toj državi članici (EK, 2009.86).

Stanje očuvanosti: u članku 1. Direktive o staništima definira se pojam „stanje očuvanosti”

koji se odnosi na staništa i vrste. Stanje očuvanosti prirodnog staništa znači zbroj utjecaja koji

djeluju na prirodno stanište i njegove tipične vrste koji bi mogli ugroziti njegovu dugoročnu

prirodnu rasprostranjenost, strukturu i funkcije kao i dugoročni opstanak njegovih tipičnih

vrsta unutar državnog područja država članica na koje se odnosi Ugovor o EU-u. Stanje

očuvanosti vrste znači zbroj utjecaja koji djeluju na tu vrstu, a koji bi mogli ugroziti njezinu

dugoročnu rasprostranjenost i brojnost populacija unutar državnog područja država članica

na koje se odnosi Ugovor o EU-u. Stanje očuvanosti ocjenjuje se kao „povoljno”, „nepovoljno-

neodgovarajuće” i „nepovoljno-loše”, na temelju četiriju mjerila određenih u članku 1.

Direktive o staništima. Mjerila za staništa jesu areal, područje, struktura i funkcije te procjena

za budućnost, dok su mjerila za vrste areal, veličina populacije, stanište vrste i procjene za

budućnost.

85 http://www.fao.org/docrep/017/ap862e/ap862e00.pdf 86 EK, 2009. Izvješće Komisije Vijeću i Europskom parlamentu. Skupno izvješće o stanju očuvanosti stanišnih tipova i vrsta predviđeno člankom 17. Direktive o staništima. COM(2009) 358 final http://eur-lex.europa.eu/LexUriServ/LexUriServ.do?uri=COM:2009:0358:FIN:EN:PDF

http://www.fao.org/docrep/017/ap862e/ap862e00.pdf

http://eur-lex.europa.eu/LexUriServ/LexUriServ.do?uri=COM:2009:0358:FIN:EN:PDF

http://eur-lex.europa.eu/LexUriServ/LexUriServ.do?uri=COM:2009:0358:FIN:EN:PDF


Mrtvo drvo: sva neživa drvna biomasa koja nije suho lišće, bilo da se nalazi u uspravnom

položaju, leži na tlu ili je u zemlji. Mrtvo drvo uključuje drvo koje leži na tlu, mrtvo korijenje i

panjeve promjera 10 cm ili većeg, ili bilo kojeg drugog promjera relevantnog u državi članici

(Pojmovi i definicije FRA 2015., FAO 2012). Količina mrtvog drva u šumama Europe važan je

prediktor šumske bioraznolikosti. Količina stojećeg mrtvog drveća (sušaca) i srušenog drveća

(debala u raspadanju) u šumama jedan je od paneuropskih indikatora bioraznolikosti (SEBI

018) i jedan od indikatora koje je za potrebe procjena trenutačnog stanja bioraznolikosti šuma

odredila Ministarska konferencija o zaštiti europskih šuma. Količina mrtvog drva prema tipu

šume obično se izražava s obzirom na stojeća i položena mrtva stabla najmanje duljine od

2 m i najmanjeg promjera od 10 cm (MCPFE, EGP87).

Krčenje šuma (deforestacija): preobrazba šume u neki drugi oblik namjene zemljišta ili

trajno smanjenje zastora krošnje ispod granične razine od najmanje 10 %. Krčenje

podrazumijeva dugoročni ili trajni gubitak šumskog pokrova te podrazumijeva preobrazbu u

drugu vrstu namjene zemljišta. Uključuje šumska područja pretvorena u poljoprivredna i

urbana područja, pašnjake i spremnike vode (Pojmovi i definicije FRA 2015., FAO 2012.).

Stupanj očuvanosti: za potrebe ovog dokumenta taj pojam označava stanje očuvanosti

stanišnog tipa ili vrste od interesa Zajednice na području mreže Natura 2000 kako je

definirano u Standardnom obrascu (SDF, vidjeti niže). U Standardnom obrascu

upotrebljavaju se tri kriterija (reprezentativnost, relativna površina i stupanj očuvanosti za

stanišne tipove, odnosno populacija, stupanj očuvanosti i izolacija za vrste) pri globalnoj

procjeni svake vrste i svakog stanišnog tipa koji su prisutni na nekom određenom području.88

Ekološki zahtjevi stanišnih tipova i vrsta: za potrebe ovog dokumenta ti se zahtjevi

definiraju kao ukupnost ekoloških potreba, uključujući abiotičke i biotičke čimbenike, koje se

smatraju nužnima za osiguravanje očuvanja stanišnih tipova (tj. karakteristična struktura

staništa i funkcije potrebne za njegovo dugoročno održavanje, tipične vrste u tom staništu

itd.) i vrsta prisutnih na određenom području, uključujući njihove odnose s fizičkom okolinom

(zrak, voda, tlo, vegetacija itd.).

Jednakovrijedni instrument (planu upravljanja šumom): znači podaci prikupljeni o šumskom području, na razini šumskog gospodarstva ili razini zbirne jedinice za upravljanje šumom (skupine šuma, poljoprivredna gospodarstva, poduzeća, slivna područja, općine ili veće jedinice) i podaci o strategijama/upravljačkim aktivnostima kojima se planiraju postići ciljevi gospodarenja ili razvoja (Forest Europe, MCPFE 2002.).

Povoljno stanje očuvanosti: pojam „povoljnog stanja očuvanosti” označava ukupni cilj koji bi trebali postići svi stanišni tipovi i sve vrste od interesa zajednice. Jednostavno rečeno, može ga se opisati kao situaciju u kojoj stanišni tip ili vrsta prosperira (u smislu kvalitete i rasprostranjenosti/populacije) te da je vjerojatno da će tako ostati i u budućnosti. Sama činjenica da stanište ili vrsta nisu ugroženi (tj. ne prijeti im izravna opasnost od izumiranja) ne znači da su u povoljnom stanju očuvanosti.

Prema članku 1. Direktive o staništima, stanje očuvanosti prirodnog staništa smatra se „povoljnim” kad:

- su njegov prirodni areal i područja koja pokriva u tom arealu stabilni ili u porastu, i

- postoje specifična struktura i funkcije potrebne za njegovo dugoročno održavanje i vjerojatno će postojati u predvidivoj budućnosti, i

- stanje očuvanosti njegovih tipičnih vrsta je povoljno.

87 Vidjeti: http://www.eea.europa.eu/data-and-maps/indicators/forest-deadwood 88 http://bd.eionet.europa.eu/activities/Natura_2000/reference_portal

http://www.eea.europa.eu/data-and-maps/indicators/forest-deadwood

http://bd.eionet.europa.eu/activities/Natura_2000/reference_portal


Stanje očuvanosti vrste smatra se „povoljnim” kad:

- podaci o dinamici populacije određene vrste ukazuju da će se ona dugoročno održati kao vijabilna sastavnica svojeg prirodnog staništa, i

- prirodan areal vrste ne smanjuje se niti je vjerojatno da će se smanjiti u predvidivoj budućnosti, i

- postoji, a vjerojatno će i dalje postojati, dovoljno veliko stanište na kojemu će se populacije vrste dugoročno održati.

Šuma: zemljište površine veće od 0,5 hektara, obraslo drvećem višim od 5 metara i sa zastorom krošnje koji prekriva više od 10 % površine, ili drvećem koje može doseći te vrijednosti in situ. Ovaj pojam ne obuhvaća zemljište koje ima prvenstveno poljoprivrednu ili urbanu namjenu (Pojmovi i definicije FRA 2015., FAO 2012.).

Plan upravljanja šumom: instrument za upravljanje čija je svrha postizanje postavljenih ciljeva upravljanja, i koji se periodički pregledava i mijenja. Plan upravljanja mora sadržavati dovoljno detalja o radnjama koje se planiraju za pojedinačne operativne jedinice (sastojine ili odjeli), no u njemu mogu biti navedene i opće strategije i aktivnosti koje se planiraju u svrhu postizanja ciljeva upravljanja. Definicijom su obuhvaćene i šumske površine na zaštićenim područjima za koje postoji plan upravljanja. (Pojmovi i definicije FRA 2015., FAO 2012.). U okviru procesa Forest Europe plan upravljanja šumom definira se kao informacije (u obliku teksta, zemljovida, tablica i grafikona) prikupljene tijekom (periodičkih) popisivanja šuma na razini operativnih šumskih jedinica (sastojine, odjeli) i djelatnosti koje se planiraju za pojedinačnu sastojinu ili pojedinačne odjele kako bi se ostvarili ciljevi upravljanja (MCPFE 2002.).

Plan upravljanja šumom u koji su integrirani ciljevi i/ili mjere očuvanja mreže Natura 2000: za potrebe ovog dokumenta ovaj pojam definira se kao plan upravljanja šumom koji uključuje i informacije o ciljevima očuvanja koji su određeni za područje mreže Natura 2000 kojemu pripada šuma na koju se plan odnosi. Sve radnje iz tog plana osmišljavaju se na takav način da su usklađene s tim ciljevima očuvanja. Osim toga, plan može uključivati i šumsko-uzgojne ili ostale radnje kojima se aktivno pridonosi ostvarivanju ciljeva očuvanja predmetnog područja. Na određenom području mreže Natura 2000 plan – ili planovi – upravljanja šumom u koje su integrirani ciljevi očuvanja mreže Natura 2000 mogu postojati istodobno s posebnim planom upravljanja za to područje mreže Natura 2000.

Plan upravljanja šumom u potpunosti integriran s planom upravljanja područjem mreže Natura 2000: za potrebe ovog dokumenta taj se pojam definira kao plan upravljanja u koji su uključene detaljne informacije o šumarstvu i kontekst mreže Natura 2000 (podaci iz popisa šuma, ciljevi upravljanja šumama, stanišni tipovi i vrste od interesa Zajednice, ciljevi očuvanja...) te o planiranim šumarskim radnjama i mjerama za očuvanje mreže Natura 2000, koje mogu uključivati i posebne šumsko-uzgojne radnje. Sve radnje i mjere obuhvaćene u potpunosti integriranim planom upravljanja osmišljavaju se na takav način da su usklađene s ciljevima očuvanja predmetnog područja. Plan upravljanja šumom u potpunosti integriran s planom upravljanja područjem mreže Natura 2000 predstavlja jedinstven instrument za upravljanje pojedinim šumskim područjem kojemu je vlasnik pojedinac ili skupina pojedinaca i koje je u svojoj cijelosti određeno kao područje mreže Natura 2000. Takav plan za takvo područje ima ulogu klasičnog plana upravljanja šumom i plana upravljanja područjem mreže Natura 2000.

Šumsko područje s planom upravljanja: šumsko područje za koje postoji dokumentirani dugoročni plan upravljanja. Pojam šumskog područja s planom upravljanja može se odnositi na razinu šumskog gospodarstva ili na razinu zbirne jedinice za upravljanje šumom (skupine šuma, poljoprivredna gospodarstva, poduzeća, slivna područja, općine ili veće jedinice).


Vlasništvo nad šumom: općenito se odnosi na zakonsko pravo slobodne i isključive

upotrebe, kontrole, iznajmljivanja ili prodaje ili bilo koje druge koristi od šume. Vlasništvo se

može steći prijenosom u obliku prodaje, donacije ili nasljedstva. Pojam vlasništva nad šumom

odnosi se na vlasništvo nad drvećem koje raste na zemljištu koje se klasificira kao šuma, bez

obzira na činjenicu podudara li se vlasništvo nad tim drvećem s vlasništvom nad samim

zemljištem ili ne (Pojmovi i definicije FRA 2015., FAO 2012.).

Šumarstvo: struka koja obuhvaća znanost, metode i praksu stvaranja, upotrebe i očuvanja šuma i upravljanja njima te s tim povezane resurse koji koriste ljudima i koji se upotrebljavaju na održiv način radi ostvarenja željenih ciljeva, potreba i vrijednosti. (SAF 2008)…..

Stanište vrste: okolina određena posebnim abiotičkim i biotičkim čimbenicima u kojoj vrsta živi u bilo kojem stadiju svojeg biološkog ciklusa.

Stanišni tipovi od interesa Zajednice: jesu ona staništa unutar europskog državnog područja države članice: kojima prijeti nestanak unutar njihova prirodnog areala; ili imaju mali prirodan areal zbog regresije ili im je područje u prirodi samo po sebi ograničeno; ili su izvanredni primjeri staništa s tipičnim karakteristikama jedne ili više biogeografskih regija. Takvi stanišni tipovi navedeni su u Prilogu I. Direktivi o staništima.

Unesena vrsta: vrsta, podvrsta ili niža taksonomska kategorija koja se pojavljuje izvan

svojeg prirodnog areala (prošlog ili sadašnjeg) i područja mogućeg prirodnog širenja (tj. izvan

područja na kojem je prirodno prisutna ili na kojemu bi mogla biti prisutna bez izravnog ili

neizravnog unošenja ili brige čovjeka) (Pojmovi i definicije FRA 2015., FAO 2012.).

Invazivne vrste: vrste koje nisu autohtone u određenom ekosustavu, a njihovo unošenje i

širenje uzrokuje, ili bi mogli uzrokovati, društveno-kulturnu ili gospodarsku štetu, ili štetu za

okoliš ili ljudsko zdravlje (Pojmovi i definicije FRA 2015., FAO 2012.).

Šuma višestruke namjene: šumsko područje koje ima više od jedne prvenstvene namjene,

s time da se nijedna od tih namjena ili funkcija ne smatra prevladavajućom. To uključuje bilo

koju kombinaciju sljedećih namjena: proizvodnja dobara, zaštita tla i vode, očuvanje

bioraznolikosti i osiguravanje usluga ekosustava za zajednicu, s time da se nijedna od tih

namjena sama po sebi ne smatra dominantnom (Pojmovi i definicije FRA 2015., FAO 2012.).

Šuma u mreži Natura 2000: za potrebe ovog dokumenta „šuma u mreži Natura 2000”

definira se kao šuma ili dio šume koji se nalaze na području koje je određeno kao područje

mreže Natura 2000. Šuma u mreži Natura 2000 može obuhvaćati stanišne tipove koji

odgovaraju stanišnim tipovima navedenima u Prilogu I. Direktive o staništima i staništa koja

nisu od interesa Zajednice, ali koja su donekle važna u svojstvu staništa vrste od interesa

Zajednice ili jednostavno za opću cjelovitost područja ili mreže Natura 2000 (povezanost).

Prirodna šuma: šuma koja se sastoji od autohtonog drveća i koja se ne klasificira kao

šumski nasad (Pojmovi i definicije FAO, FRA 2000.).

Prirodno širenje šume: širenje šume prirodnom sukcesijom na zemljištu koje je donedavno

imalo drugu namjenu (npr. sukcesija šume na zemljištu koje se prije upotrebljavalo za

poljoprivredu) (Pojmovi i definicije FRA 2015., FAO 2012.).

Upravljanje bez intervencija u ekosustav: oblik upravljanja kojim se nastoje dopustiti

prirodni procesi, gdje je to potrebno, tako da se spriječe uznemiravanja uzrokovana ljudskim

aktivnostima koja bi mogla imati značajne utjecaje na bioraznolikost (Smjernice o divljini).

Nedrvni proizvodi: dobra koja potječu iz šuma i opipljivi su i fizički predmeti biološkog

podrijetla, uz izuzetak drva. Općenito uključuju nedrvne proizvode biljaka i životinja koji se

prikupljaju na područjima koja se određuju kao šume. To posebno uključuje sljedeće


proizvode bez obzira na to potječu li iz prirodnih šuma ili nasada: guma arabika,

kaučuk/lateks i smola; božićna drvca, pluto, bambus i ratan (Pojmovi i definicije FRA 2015.,

FAO 2012.).

Prašuma: prašumske sastojine jesu sastojine u primarnim i sekundarnim šumama u kojima

su se razvile strukture i vrste koje su obično povezane s primarnim šumama tog tipa.

Ostalo šumsko područje (OWL): područje površine veće od 0,5 ha koje se ne klasificira kao šuma. Zastor krošnje tog područja iznosi 5 % do 10 %, a sastoji se od drveća koja u odrasloj dobi mogu dosegnuti visinu od 5 metara in situ; ili kojemu se krošnja sastoji od kombinacije grmlja, šiblja i drveća. Ne obuhvaća zemljište koje se pretežno upotrebljava u poljoprivredne ili urbane svrhe (Radni dokument FAO-a 144/E: Procjena globalnih šumskih resursa 2015. – termini i definicije; Rim 2012.).

Najezda kukaca: znatno pogoršanje zdravlja šume uzrokovano naglim povećanjem broja

štetnih kukaca (Pojmovi i definicije FRA 2015., FAO 2012.).

Sađena šuma: šuma koja se uglavnom sastoji od drveća koje je posađeno ili je nastala

namjernim sijanjem. (Pojmovi i definicije FRA 2015., FAO 2012.)

Primarna šuma: prirodno rastuća šuma autohtonih vrsta u kojoj ne postoje očigledni

znakovi djelovanja čovjeka ni značajnijeg narušavanja ekoloških procesa. Neke od ključnih

osobina primarnih šuma:

• u njima je prisutna prirodna dinamika šume, npr. prirodni sastav vrsta drveća, prisutnost

mrtvog drva, prirodna dobna struktura i prirodni procesi obnavljanja;

• područje je dovoljno veliko za održavanje svojih prirodnih osobina;

• nije bilo značajnog djelovanja čovjeka, odnosno posljednje zabilježeno djelovanje čovjeka

dogodilo se dovoljno davno te su se prirodni sastav vrsta i procesi ponovno uspostavili

(Pojmovi i definicije FRA 2015., FAO 2012.).

Prioritetni stanišni tipovi: prirodni stanišni tipovi kojima prijeti opasnost nestajanja, a koji su prisutni na europskom području država članica i za čije je očuvanje posebno odgovorna Zajednica s obzirom na dio njihova prirodnog areala koji se nalazi na europskom području država članica. Takvi stanišni tipovi označeni su zvjezdicom u Prilogu I. Direktivi o staništima.

Prioritetne vrste: vrste za čije je očuvanje posebno odgovorna Zajednica s obzirom na dio njihova prirodnog areala koji se nalazi na europskom području država članica. Takve vrste označene su zvjezdicom u Prilogu II. Direktivi o staništima.

Pošumljavanje: ponovna uspostava šume sadnjom i/ili namjernim sijanjem na zemljištu koje

se klasificira kao šuma. Ne podrazumijeva bilo kakvu promjenu namjene zemljišta (Pojmovi i

definicije FRA 2015., FAO 2012.).

Poluprirodna šuma: šuma / ostalo šumsko područje autohtonih vrsta koja je uspostavljena

sadnjom, sijanjem ili potpomognutim prirodnim obnavljanjem. Uključuje područja kojima se

intenzivno gospodari i u kojima se upotrebljavaju autohtone vrste te se poduzimaju napori

kako bi se povećao ili optimizirao udio poželjnih vrsta, što dovodi do promjene strukture i

sastava šume; može biti prisutno prirodno obnovljeno drveće vrsta koje nisu izvorno

posađene/posijane; može obuhvaćati područja s prirodno obnovljenim drvećem unesenih

vrsta; uključuje područja kojima se intenzivno gospodari i u kojima se namjerno poduzimaju

radnje kao što su prorjeđivanje ili gnojidba kojima se poboljšavaju ili optimiziraju poželjne

funkcije šume. Te radnje mogu dovesti do promjena strukture i sastava šume (Pojmovi i

definicije FRA 2005., FAO 2000.).

Područje od značaja za Zajednicu (SCI): područje koje, u biogeografskoj regiji ili regijama kojima pripada, znatno pridonosi održavanju ili povratu u povoljno stanje očuvanosti


prirodnog stanišnog tipa navedenog u Prilogu I. Direktivi o staništima ili neke od vrsta navedenih u Prilogu II., a može i znatno pridonijeti koherentnosti mreže Natura 2000 i/ili znatno pridonosi održavanju bioraznolikosti unutar relevantne biogeografske regije ili regija. Popisi područja od značaja za Zajednicu određuju se odlukama Komisije. Može ih se provjeriti na sljedećoj poveznici: http://ec.europa.eu/environment/nature/natura2000/sites_hab/biogeog_regions/index_en.htm

Posebno područje očuvanja (SAC): područje od značaja za Zajednicu koje su države članice odredile zakonskim, administrativnim i/ili ugovornim aktom, gdje se potrebne mjere za očuvanje primjenjuju radi održavanja ili povrata u povoljno stanje očuvanosti prirodnih staništa i/ili populacija vrsta za koje je to područje određeno.

Područje posebne zaštite (SPA): područje koje je klasificirala država članica na temelju članka 4. stavka 1. Direktive o pticama i koje spada u područja koja su najprikladnija, s obzirom na broj i veličinu, za očuvanje vrsta navedenih u Prilogu I. te Direktive i migratornih vrsta koje se redovito pojavljuju, a nisu navedene u tom prilogu.

Vrste od interesa Zajednice: vrste koje su, unutar europskog državnog područja države članice: ugrožene, osim onih vrsta kojima je prirodni areal rubni na tom području i koje nisu ugrožene ili osjetljive u zapadnoj palearktičkoj regiji; ili osjetljive, odnosno smatra se vjerojatnim da će u skoroj budućnosti prijeći u kategoriju ugroženih vrsta ako uzročni čimbenici nastave djelovati; ili rijetke, odnosno s malim populacijama koje trenutačno nisu ugrožene ili osjetljive, ali rizik za to postoji. Vrste se nalaze u ograničenim geografskim područjima ili su u manjem broju raspršene na širem području; ili su endemske i zahtijevaju posebnu pozornost zbog posebne prirode njihovih staništa i/ili mogućeg utjecaja njihova iskorištavanja na njihovo stanište i/ili mogućeg utjecaja njihova iskorištavanja na njihovo stanje očuvanosti. Takve vrste navedene su u Prilogu II. i/ili Prilogu IV. ili V. Direktivi o staništima.

Vrste od europskog značaja: za potrebe ovog dokumenta takve vrste obuhvaćaju vrste od interesa Zajednice (vidjeti prethodni tekst) i ptičje vrste navedene u Prilogu I. Direktive o pticama te ostale migratorne vrste koje su redovito prisutne na području EU-a, a za koje je potrebno odrediti područje posebne zaštite u skladu s tom direktivom.

Održivo upravljanje šumama: „čuvanje i korištenje šuma i šumskih zemljišta na način i u mjeri kojima se održava njihova bioraznolikost, produktivnost, regenerativni kapacitet, vitalnost i njihov sadašnji i budući potencijal za ispunjavanje relevantnih ekoloških, gospodarskih i socijalnih funkcija na lokalnoj, nacionalnoj i globalnoj razini te kojima se ne uzrokuje šteta drugim ekosustavima” (Ministarska konferencija o zaštiti šuma u Europi, Helsinki 1993.).

http://ec.europa.eu/environment/nature/natura2000/sites_hab/biogeog_regions/index_en.htm


SKRAĆENICE

EPFRR: Europski poljoprivredni fond za ruralni razvoj

EK: Europska komisija

EEA: Europska agencija za okoliš (European Environment Agency)

EFFIS: Europski informacijski sustav za šumske požare

EIA: procjena utjecaja na okoliš (Environmental Impact Assessment)

EFRR: Europski fond za regionalni razvoj

ESF: Europski socijalni fond

FAO: Organizacija za hranu i poljoprivredu Ujedinjenih naroda.

FRA: Program FAO-a za procjenu šumskih resursa

FSC: Vijeće za upravljanje šumama (Forest Stewardship Council)

GIS: Geografski informacijski sustav

LIFE: Program EU-a za zaštitu okoliša i klimatsku politiku

MCPFE: Ministarska konferencija o zaštiti šuma u Europi, poznata i kao Forest Europe.

MS: država članica Europske unije

NVO: nevladina organizacija

OWL: ostalo šumsko područje

PEFC: Program za promicanje certifikacije šuma

RDP: Program ruralnog razvoja (Rural Development Programme)

SAF: Društvo šumara Amerike (Society of American Foresters)

SEA: Strateška procjena učinaka na okoliš (Strategic Environmental Assessment)

SFM: Održivo upravljanje šumama (Sustainable Forest Management)

SDF: Standardni obrazac, format za prenošenje informacija o područjima mreže Natura 2000


PRILOG 2.

Popis šumskih stanišnih tipova i vrsta od interesa Zajednice koje je potrebno proglasiti posebnim područjima očuvanja i/ili kojima je potrebna stroga zaštita u skladu s Direktivom o staništima, i popis vrsta ptica koje su predmet posebnih mjera za očuvanje u skladu s Direktivom o pticama

Šumski stanišni tipovi i njihovo stanje očuvanosti prema biogeografskoj regiji

Legenda: FV Povoljno; XX Nepoznato; U1 Nepovoljno-neodgovarajuće; U2 Nepovoljno-loše * Prioritetno stanište

Tip staništa

Stanje očuvanosti u pojedinoj biogeografskoj regiji (2007. – 2012.)

ALP ATL BLS BOR CON MAC MED PAN STE

9010 – *Zapadne tajge U1 U2 U2

9020 – *Fenoskandinavske stare širokolisne listopadne šume U2 U2

9030 – *Prirodne šume prvog nasljednog stupnja na vulkanskoj obali

U1

9040 – Nordijske subalpske/subarktičke šume s vrstom Betula pubescens subsp. czerepanovii

FV U1

9050 – Fenoskandinavske šume bogate travama s vegetacijom Picea abies

U1 U2

9060 – Šume četinjače koje se nalaze na glaciofluvijalnim eskerima ili su povezane s njima

U2

9070 – Fenoskandinavski šumoviti pašnjaci U2 U2 U2

9080 – *Fenoskandinavske listopadne močvarne šume U2 U2

9110 – Bukove šume Luzulo-Fagetum U1 U1 U2 U1 FV U1

9120 – Atlantske acidofilne bukove šume s vegetacijom Ilex U1 U1 FV U2

9130 – Bukove šume Asperulo-Fagetum U1 U1 U2 U1 FV FV

9140 – Srednjoeuropske subalpske bukove šume sa svojtama roda Acer i Rumex arifolius

U1 XX FV

9150 – Srednjoeuropske šume bukve na vapnencu U1 U1 U1 U1 U2 FV

9160 – Subatlantske i srednjoeuropske hrastove ili hrastovo-grabove šume

U2 U2 U2 U1 XX

9170 – Hrastovo-grabove šume Galio-Carpinetum U1 U2 FV U1 U2

9180 – *Šume Tilio-Acerion na obroncima, točilima i u klancima U1 U2 U1 U2 U1 U1 U1

9190 – Stare hrastove acidofilne šume s lužnjakom Quercus robur na pješčanim nizinama

U2 U2 U2 U1

91A0 – Stare šume hrasta kitnjaka sa svojtama roda Ilex i Blechnum na Britanskim otocima

U2

91AA – *Istočne šume bijelog hrasta XX U1 U2 U2 U1

91B0 – Termofilne šume vrste Fraxinus angustifolia U2 U1

91BA – Mezijske šume srebrne jele U1 U1

91C0 – *Kaledonske šume

91CA – Šume škotskog bora planinskog vijenca Balkana i Rodopa U1 U1

91D0 – *Cretne šume FV U2 U1 U1 U1 U1

91E0 – *Aluvijalne šume s vrstama Alnus glutinosa & F. excelsior U2 U2 U1 U2 U2 U1 U1

http://bd.eionet.europa.eu/article17/reports2012/habitat/summary/?region=ALP&period=3&subject=9010

http://bd.eionet.europa.eu/article17/reports2012/habitat/summary/?region=BOR&period=3&subject=9010

http://bd.eionet.europa.eu/article17/reports2012/habitat/summary/?region=CON&period=3&subject=9010















http://bd.eionet.europa.eu/article17/reports2012/habitat/summary/?region=ATL&period=3&subject=9110



http://bd.eionet.europa.eu/article17/reports2012/habitat/summary/?region=MED&period=3&subject=9110

http://bd.eionet.europa.eu/article17/reports2012/habitat/summary/?region=PAN&period=3&subject=9110
















http://bd.eionet.europa.eu/article17/reports2012/habitat/summary/?region=BLS&period=3&subject=9150

























http://bd.eionet.europa.eu/article17/reports2012/habitat/summary/?region=ATL&period=3&subject=91A0

http://bd.eionet.europa.eu/article17/reports2012/habitat/summary/?region=ALP&period=3&subject=91AA

http://bd.eionet.europa.eu/article17/reports2012/habitat/summary/?region=BLS&period=3&subject=91AA

http://bd.eionet.europa.eu/article17/reports2012/habitat/summary/?region=CON&period=3&subject=91AA

http://bd.eionet.europa.eu/article17/reports2012/habitat/summary/?region=MED&period=3&subject=91AA

http://bd.eionet.europa.eu/article17/reports2012/habitat/summary/?region=STE&period=3&subject=91AA

http://bd.eionet.europa.eu/article17/reports2012/habitat/summary/?region=CON&period=3&subject=91B0

http://bd.eionet.europa.eu/article17/reports2012/habitat/summary/?region=MED&period=3&subject=91B0

http://bd.eionet.europa.eu/article17/reports2012/habitat/summary/?region=ALP&period=3&subject=91BA

http://bd.eionet.europa.eu/article17/reports2012/habitat/summary/?region=CON&period=3&subject=91BA

http://bd.eionet.europa.eu/article17/reports2012/habitat/summary/?region=ALP&period=3&subject=91CA

http://bd.eionet.europa.eu/article17/reports2012/habitat/summary/?region=CON&period=3&subject=91CA

http://bd.eionet.europa.eu/article17/reports2012/habitat/summary/?region=ALP&period=3&subject=91D0

http://bd.eionet.europa.eu/article17/reports2012/habitat/summary/?region=ATL&period=3&subject=91D0

http://bd.eionet.europa.eu/article17/reports2012/habitat/summary/?region=BOR&period=3&subject=91D0

http://bd.eionet.europa.eu/article17/reports2012/habitat/summary/?region=CON&period=3&subject=91D0

http://bd.eionet.europa.eu/article17/reports2012/habitat/summary/?region=MAC&period=3&subject=91D0

http://bd.eionet.europa.eu/article17/reports2012/habitat/summary/?region=PAN&period=3&subject=91D0

http://bd.eionet.europa.eu/article17/reports2012/habitat/summary/?region=ALP&period=3&subject=91E0

http://bd.eionet.europa.eu/article17/reports2012/habitat/summary/?region=ATL&period=3&subject=91E0

http://bd.eionet.europa.eu/article17/reports2012/habitat/summary/?region=BLS&period=3&subject=91E0

http://bd.eionet.europa.eu/article17/reports2012/habitat/summary/?region=BOR&period=3&subject=91E0

http://bd.eionet.europa.eu/article17/reports2012/habitat/summary/?region=CON&period=3&subject=91E0

http://bd.eionet.europa.eu/article17/reports2012/habitat/summary/?region=MED&period=3&subject=91E0

http://bd.eionet.europa.eu/article17/reports2012/habitat/summary/?region=PAN&period=3&subject=91E0


Tip staništa



91F0 – Obalne miješane šume Quercus robur, Ulmus laevis… U2 U1 U1 U2 U2 U2 U1 U1

91G0 – *Panonske šume s vrstama Quercus petraea i Carpinus betulus

U1 U1 U1 U1

91H0 – *Panonske šume s vrstom Quercus pubescens U2 U2 U1 U1

91I0 – *Europsko-sibirske stepske šume sa svojtama roda Quercus spp.

FV U1 U1 U2 U2

91J0 – *Šume Taxus baccata Britanskih otoka U2

91K0 – Ilirske šume Fagus sylvatica (Aremonio-Fagion) U1 FV U1

91L0 – Ilirske hrastovo-grabove šume (Erythronio-Carpinion) U2 U1 U1 U1

91M0 – Panonsko-balkanske šume kitnjaka i sladuna U1 U1 U1 U1 U1 U1

91N0 – *Vrištine panonskih kopnenih pješčanih sipina (Junipero-Populetum albae)

U2

91P0 – Jelova šuma (Abietetum polonicum) U1

91Q0 – Kalcikolne šume Pinus sylvestris zapadnih Karpata FV

91R0 – Dinarske šume škotskog bora na dolomitu FV FV

91S0 – *Zapadnopontske bukove šume U1 U1

91T0 – Srednjoeuropske šume škotskog bora, bogate lišajevima XX U2 U1 U2 U2

91U0 – Borove šume sarmatske stepe U2

91V0 – Dacijske bukove šume (Symphyto-Fagion) FV FV

91W0 – Mezijske bukove šume U1 U1

91X0 – *Dobrudžanske bukove šume U1

91Y0 – Dacijske hrastove i grabove šume U1 U1

91Z0 – Mezijske šume srebrne lipe U1 U1 U1

9210 – *Apeninske bukove šume s tisom Taxus i božikovinom Ilex FV U1 FV

9220 – *Apeninske bukove šume s običnom jelom Abies alba i bukove šume s vrstom Abies nebrodensis

FV FV FV

9230 – Galicijsko-portugalske hrastove šume s vrstama Quercus robur i Quercus pyrenaica

XX XX

9240 – Iberijske šume vrste Quercus faginea i Quercus canariensis XX XX XX

9250 – Šume vrste Quercus trojana U1

9260 – Šume vrste Castanea sativa U1 U1 U1 U2

9270 – Grčke bukove šume s vrstom Abies borisii-regis U1 XX FV

9280 – Šume vrste Quercus frainetto FV

9290 – Šume vrsta roda Cupressus (Acero-Cupression) FV

92A0 – Galerije bijele vrbe Salix alba i bijele topole Populus alba U1 U1 U1 U2 U2 U1 U1

92B0 – Obalne sastojine na povremenim mediteranskim vodotocima s vrstom Rhododendron ponticum

U1

92C0 – Šume vrste Platanus orientalis i Liquidambar orientalis U1 U1 U1

92D0 – Južne priobalne galerije i šikare (Nerio-Tamaricetea i Securinegion tinctoriae)

U1 U1 U1 U1 U1

9310 – Egejske šume vrste Quercus brachyphylla FV

9320 – Šume masline i rogača (Olea i Ceratonia) U1 U1

http://bd.eionet.europa.eu/article17/reports2012/habitat/summary/?region=ALP&period=3&subject=91F0

http://bd.eionet.europa.eu/article17/reports2012/habitat/summary/?region=ATL&period=3&subject=91F0

http://bd.eionet.europa.eu/article17/reports2012/habitat/summary/?region=BLS&period=3&subject=91F0

http://bd.eionet.europa.eu/article17/reports2012/habitat/summary/?region=BOR&period=3&subject=91F0

http://bd.eionet.europa.eu/article17/reports2012/habitat/summary/?region=CON&period=3&subject=91F0

http://bd.eionet.europa.eu/article17/reports2012/habitat/summary/?region=MED&period=3&subject=91F0

http://bd.eionet.europa.eu/article17/reports2012/habitat/summary/?region=PAN&period=3&subject=91F0

http://bd.eionet.europa.eu/article17/reports2012/habitat/summary/?region=STE&period=3&subject=91F0

http://bd.eionet.europa.eu/article17/reports2012/habitat/summary/?region=ALP&period=3&subject=91G0

http://bd.eionet.europa.eu/article17/reports2012/habitat/summary/?region=BLS&period=3&subject=91G0

http://bd.eionet.europa.eu/article17/reports2012/habitat/summary/?region=CON&period=3&subject=91G0

http://bd.eionet.europa.eu/article17/reports2012/habitat/summary/?region=PAN&period=3&subject=91G0

http://bd.eionet.europa.eu/article17/reports2012/habitat/summary/?region=ALP&period=3&subject=91H0

http://bd.eionet.europa.eu/article17/reports2012/habitat/summary/?region=BLS&period=3&subject=91H0

http://bd.eionet.europa.eu/article17/reports2012/habitat/summary/?region=CON&period=3&subject=91H0

http://bd.eionet.europa.eu/article17/reports2012/habitat/summary/?region=PAN&period=3&subject=91H0

http://bd.eionet.europa.eu/article17/reports2012/habitat/summary/?region=ALP&period=3&subject=91I0

http://bd.eionet.europa.eu/article17/reports2012/habitat/summary/?region=BLS&period=3&subject=91I0

http://bd.eionet.europa.eu/article17/reports2012/habitat/summary/?region=CON&period=3&subject=91I0

http://bd.eionet.europa.eu/article17/reports2012/habitat/summary/?region=PAN&period=3&subject=91I0

http://bd.eionet.europa.eu/article17/reports2012/habitat/summary/?region=STE&period=3&subject=91I0

http://bd.eionet.europa.eu/article17/reports2012/habitat/summary/?region=ATL&period=3&subject=91J0

http://bd.eionet.europa.eu/article17/reports2012/habitat/summary/?region=ALP&period=3&subject=91K0

http://bd.eionet.europa.eu/article17/reports2012/habitat/summary/?region=CON&period=3&subject=91K0

http://bd.eionet.europa.eu/article17/reports2012/habitat/summary/?region=PAN&period=3&subject=91K0

http://bd.eionet.europa.eu/article17/reports2012/habitat/summary/?region=ALP&period=3&subject=91L0

http://bd.eionet.europa.eu/article17/reports2012/habitat/summary/?region=CON&period=3&subject=91L0

http://bd.eionet.europa.eu/article17/reports2012/habitat/summary/?region=MED&period=3&subject=91L0

http://bd.eionet.europa.eu/article17/reports2012/habitat/summary/?region=PAN&period=3&subject=91L0

http://bd.eionet.europa.eu/article17/reports2012/habitat/summary/?region=ALP&period=3&subject=91M0

http://bd.eionet.europa.eu/article17/reports2012/habitat/summary/?region=BLS&period=3&subject=91M0

http://bd.eionet.europa.eu/article17/reports2012/habitat/summary/?region=CON&period=3&subject=91M0

http://bd.eionet.europa.eu/article17/reports2012/habitat/summary/?region=MED&period=3&subject=91M0

http://bd.eionet.europa.eu/article17/reports2012/habitat/summary/?region=PAN&period=3&subject=91M0

http://bd.eionet.europa.eu/article17/reports2012/habitat/summary/?region=STE&period=3&subject=91M0

http://bd.eionet.europa.eu/article17/reports2012/habitat/summary/?region=PAN&period=3&subject=91N0

http://bd.eionet.europa.eu/article17/reports2012/habitat/summary/?region=CON&period=3&subject=91P0

http://bd.eionet.europa.eu/article17/reports2012/habitat/summary/?region=ALP&period=3&subject=91Q0

http://bd.eionet.europa.eu/article17/reports2012/habitat/summary/?region=ALP&period=3&subject=91R0

http://bd.eionet.europa.eu/article17/reports2012/habitat/summary/?region=CON&period=3&subject=91R0

http://bd.eionet.europa.eu/article17/reports2012/habitat/summary/?region=BLS&period=3&subject=91S0

http://bd.eionet.europa.eu/article17/reports2012/habitat/summary/?region=CON&period=3&subject=91S0

http://bd.eionet.europa.eu/article17/reports2012/habitat/summary/?region=ALP&period=3&subject=91T0

http://bd.eionet.europa.eu/article17/reports2012/habitat/summary/?region=ATL&period=3&subject=91T0

http://bd.eionet.europa.eu/article17/reports2012/habitat/summary/?region=BOR&period=3&subject=91T0

http://bd.eionet.europa.eu/article17/reports2012/habitat/summary/?region=CON&period=3&subject=91T0

http://bd.eionet.europa.eu/article17/reports2012/habitat/summary/?region=PAN&period=3&subject=91T0

http://bd.eionet.europa.eu/article17/reports2012/habitat/summary/?region=CON&period=3&subject=91U0

http://bd.eionet.europa.eu/article17/reports2012/habitat/summary/?region=ALP&period=3&subject=91V0

http://bd.eionet.europa.eu/article17/reports2012/habitat/summary/?region=CON&period=3&subject=91V0

http://bd.eionet.europa.eu/article17/reports2012/habitat/summary/?region=ALP&period=3&subject=91W0

http://bd.eionet.europa.eu/article17/reports2012/habitat/summary/?region=CON&period=3&subject=91W0

http://bd.eionet.europa.eu/article17/reports2012/habitat/summary/?region=STE&period=3&subject=91X0

http://bd.eionet.europa.eu/article17/reports2012/habitat/summary/?region=CON&period=3&subject=91Y0

http://bd.eionet.europa.eu/article17/reports2012/habitat/summary/?region=STE&period=3&subject=91Y0

http://bd.eionet.europa.eu/article17/reports2012/habitat/summary/?region=ALP&period=3&subject=91Z0

http://bd.eionet.europa.eu/article17/reports2012/habitat/summary/?region=BLS&period=3&subject=91Z0

http://bd.eionet.europa.eu/article17/reports2012/habitat/summary/?region=CON&period=3&subject=91Z0






















http://bd.eionet.europa.eu/article17/reports2012/habitat/summary/?region=ALP&period=3&subject=92A0

http://bd.eionet.europa.eu/article17/reports2012/habitat/summary/?region=ATL&period=3&subject=92A0

http://bd.eionet.europa.eu/article17/reports2012/habitat/summary/?region=BLS&period=3&subject=92A0

http://bd.eionet.europa.eu/article17/reports2012/habitat/summary/?region=CON&period=3&subject=92A0

http://bd.eionet.europa.eu/article17/reports2012/habitat/summary/?region=MED&period=3&subject=92A0

http://bd.eionet.europa.eu/article17/reports2012/habitat/summary/?region=PAN&period=3&subject=92A0

http://bd.eionet.europa.eu/article17/reports2012/habitat/summary/?region=STE&period=3&subject=92A0

http://bd.eionet.europa.eu/article17/reports2012/habitat/summary/?region=MED&period=3&subject=92B0

http://bd.eionet.europa.eu/article17/reports2012/habitat/summary/?region=ALP&period=3&subject=92C0

http://bd.eionet.europa.eu/article17/reports2012/habitat/summary/?region=CON&period=3&subject=92C0

http://bd.eionet.europa.eu/article17/reports2012/habitat/summary/?region=MED&period=3&subject=92C0

http://bd.eionet.europa.eu/article17/reports2012/habitat/summary/?region=BLS&period=3&subject=92D0

http://bd.eionet.europa.eu/article17/reports2012/habitat/summary/?region=CON&period=3&subject=92D0

http://bd.eionet.europa.eu/article17/reports2012/habitat/summary/?region=MAC&period=3&subject=92D0

http://bd.eionet.europa.eu/article17/reports2012/habitat/summary/?region=MED&period=3&subject=92D0

http://bd.eionet.europa.eu/article17/reports2012/habitat/summary/?region=STE&period=3&subject=92D0


http://bd.eionet.europa.eu/article17/reports2012/habitat/summary/?region=MAC&period=3&subject=9320



Tip staništa



9330 – Šume vrste Quercus suber U2 U1

9340 – Šume česmine Quercus ilex i Quercus rotundifolia U1 U1 FV U1

9350 – Šume vrste Quercus macrolepis U2

9360 – *Makaronezijske lovorolisne šume (Laurus, Ocotea) U1

9370 – *Šumarci palmi iz roda Phoenix U1 FV

9380 – Šume božikovine Ilex aquifolium U1 U2

9390 – *Makija i niska šumska vegetacija s vegetacijom Quercus alnifolia

FV

93A0 – Šumovita područja s vrstom Q. infectoria (Anagyro foetidae-Q. infec.)

FV

9410 – Acidofilne šume Picea na razinama od planinskih do alpskih U1 U1 FV

9420 – Alpske šume Larix decidua i/ili Pinus cembra FV

9430 – Predplaninske i planinske šume vrste Pinus uncinata U1 FV U2

9510 – *Južnoapeninske šume vrste Abies alba U1 U1

9520 – Šume vrste Abies pinsapo U1

9530 – *(Sub-)mediteranske borove šume s endemičnim crnim borom

U1 U1 U1

9540 – Mediteranske borove šume s endemičnim primorskim borom U2 U1

9550 – Kanarske šume endemičnih borova FV

9560 – *Endemične šume sa svojtama roda Juniperus spp. U1 XX U1 U1 U2

9570 – *Šume s vrstom Tetraclinis articulata U1

9580 -*Mediteranske šume tise Taxus baccata U1 U2

9590 – *Šume Cedrus brevifolia (Cedrosetum brevifoliae) FV

95A0 – Borove šume visokog oromediteranskog područja U1 U1

6310 – Deheze sa zimzelenom vegetacijom Quercus spp. U2

6530 – *Fenoskandinavske šumovite livade U2 U2

2180 Šumom obrasle sipine atlantske, kontinentalne i borealne regije

U1 U1 U2 U1

2270 *Šumom prekrivene sipine s pinijom Pinus pinea i/ili primorskim borom Pinus pinaster

U2 FV U1








































http://bd.eionet.europa.eu/article17/reports2012/habitat/summary/?region=ALP&period=3&subject=95A0













Popis vrsta povezanih sa šumama navedenih u Prilogu II. i Prilogu IV. Direktivi o staništima89 * : Prioritetne vrste

Sisavci

Barbastella barbastellus (II, IV) *Bison bonasus (II, IV) *Canis lupus (II, IV) Capra aegagrus (II, IV) Castor fiber (II, IV) *Cervus elaphus corsicanus (II, IV) Dryomys nitedula (IV) Felis silvestris (IV) *Gulo gulo (II) Lynx lynx (II, IV) *Lynx pardinus (II, IV) Microtus tatricus (II, IV) Muscardinus avellanarius (IV) Myotis bechsteinii (II, IV) Myotis bradtii (IV) Myotis capaccinii (II, IV) Myotis daubentonii (IV) Myotis myotis (II, IV) Myotis nattereri (IV) Nyctalus azoreum (IV) Nyctalus lasiopterus (IV) Nyctalus leisleri (IV) Nyctalus noctula (IV) Ovis gmelini musimon (II, IV) Pipistrellus maderensis (IV) Pipistrellus nathusii (IV) Pipistrellus pipistrellus (IV) Pipistrellus pygmaeus (IV) Plecotus auritus (IV) Plecotus teneriffae (IV) *Pteromys volans (II, IV) Rhinolophus blasii (II, IV) Rhinolophus euryale (II, IV) Rhinolophus ferrumequinum (II, IV) Rhinolophus mehelyi (II, IV) Rousettus aegyptiacus (II, IV) *Ursus arctos (II, IV) Sciurus anomalus (IV) Sicista betulina (IV) Tadarida teniotis (IV) Vespertilio murinus (IV)

Vodozemci

Alytes cisternasii (IV) Alytes obstetricans (IV) Bombina bombina (II, IV)

89 Ovaj popis sadržava odabir najvažnijih vrsta povezanih sa šumama na temelju Izvješća o polaznim vrijednostima bioraznolikosti EU-a za 2010. – Prilog III. (Raspored vrsta po pojedinim ekosustavima). Treba napomenuti da i neke druge vrste mogu ovisiti o šumama u određenim regijama ili kao dio svojeg staništa.


Bombina variegata (II, IV) Bufo calamita (IV) Discoglossus montalentii (II, IV) Discoglossus sardus (II, IV) Pelobates cultripes (IV) Rana arvalis (IV) Raba dalmatina (IV) Rana graeca (IV) Rana latastei (II, IV) Rana lessonae (IV) Salamandra atra (IV) Salamandra lanzai (IV) Salamandrina terdigitata (II; IV) Triturus carnifex (II, IV) Triturus cristatus (II, IV) Triturus dobrogicus (II) Triturus italicus (IV) Triturus karelinii (IV) Triturus marmoratus (IV) Triturus montandoni (II, IV) Triturus vulgaris ampelensis (II, IV)

Gmazovi Algyroides fitzingeri (IV) Algyroides marchi (IV) Algyroides moreoticus (IV) Algyroides nigropunctatus (IV) Chalcides sexlineatus (IV) Chalcides viridianus (IV) Chamaeleo chamaeleon (IV) Elaphe longissima (IV) Lacerta danfordi (IV) Lacerta vivipara pannonica (IV)

Beskralježnjaci

Agathidium pulchellum (II, IV) Anthrenochernes stellae (II, IV) Apatura metis (IV) Aradus angularis (II) Arytrura musculus (II, IV) Boros schneideri (II) Buprestis splendens (II, IV) *Callimorpha quadripunctaria (II) Carabus hampei (II, IV) *Carabus menetriesi pacholei (II, IV) *Carabus olympiae (II, IV) Carabus variolosus nodolosus (II, IV) Carabus zawadszkii (II, IV) Cerambyx cerdo (II, IV) Chilostoma banaticum (II, IV) Corticaria planula (II) Cucujus cinnaberinus (II, IV) Dioszeghyana schmidtii (II, IV) Discus guerinianus (II, IV) Erannis ankeraria (II, IV) Fabriciana elisa (IV) Geomalacus maculosus (II, IV)


Graellsia isabellae (II) Hesperia comma catena (II) Hygromia kovacsi (II, IV) Hypodryas maturna (II, IV) Leptidea morsei (II, IV) Limoniscus violaceus (II) Lucanus cervus (II) Mesosa myops (II) Morimus funereus (II) *Nymphalis vaualbum (II, IV) Odontopodisma rubripes (II, IV) *Osmoderma eremita (II, IV) Oxyporus mannerheimii (II) Pholidoptera transsylvanica (II, IV) *Phryganophilus ruficollis (II, IV) Propomacrus cypriacus (II, IV) *Pseudogaurotina excellens (II, IV) Pytho kolwensis (II, IV) Rhysodes sulcatus (II) *Rosalia alpina (II, IV) Stephanopachys linearis (II) Stephanopachys substriatus (II) Xestia borealis (II) Xestia brunneopicta (II) Xyletinus tremulicola (II) *Xylomoia strix (II, IV)

Biljke

*Abies nebrodensis (II) Adenophora lilifolia (II) *Arabis kennedyae (II) Armeria neglecta (II) *Asphodelus bento-rainhae (II) Bryhnia novae-angliae (II) Buxbaumia viridis (II) Calamagrostis chalybaea (II) Calypso bulbosa (II) *Centaurea attica ssp. megarensis (II) *Cephalanthera cucullata (II) Cephalozia macounii (II) *Chionodoxa lochiae (II) Cinna latifolia (II) Culcita macrocarpa (II) *Cyclamen fatrense (II) Cynodontium suecicum (II) Cypripedium calceolus (II) Dichelyma capillaceum (II) Dicranum viride (II) Diplazium sibiricum (II) Distichophyllum carinatum (II) Dracaena draco (IV) *Dryopteris corleyi (II) Herzogiella turfacea (II) Hymenostemma pseudanthemis (II) *Laserpitium longiradium (II) Mandragora officinarum (IV) Moehringia lateriflora (II) Odontites granatensis (II)


Orthotrichum rogeri (II) Paeonia clusii ssp. rhodia (II) Paeonia officinalis ssp. banatica (II) Plagiomnium drummondii (II) Pulsatilla vulgaris ssp. gotlandica (II) *Pyrus magyarica (II) Ranunculus kykkoensis (II) Ranunculus lapponicus (II) Rhododendron luteum (II) *Scilla morrisii (II) Semele maderensis (II) Senecio jacobea ssp. gotlandicus (II) Senecio lagascanus ssp. lusitanicus (IV) *Seseli intricatum (II) Syringa josikaea (II)

Veronica micrantha (II) Popis ptičjih vrsta iz Priloga I. Direktivi o pticama koje su povezane sa šumama i šumskim područjem u kojem se obavlja ispaša Accipiter brevipes Aegolius funereus Aegypius monachus Aquila adalberti Aquila chrysaetos Aquila clanga Aquila heliaca Aquila pomarina Ardea purpurea Ardeola ralloides Bonasa bonasia Bubo bubo Caprimulgus europaeus Caprimulgus ruficollis Ciconia colonia Ciconia nigra Circaetus gallicus Columba bollii Columba junoniae Columba palumbus azoricus Columba trocaz Coracias garrulus Dendrocopos leucotos Dendrocopos medius Dendrocopos syriacus Dryocopus martius Elanus caeruleus FaIco tinnunculus Falco biarmicus Falco eleonorae Falco peregrinus Falco vespertinus Ficedula albicollis Ficedula parva Ficedula semitorquata Fringilla coelebs Fringilla teydea Glauddium passerinum


Grus grus Haliaeetus albicilla Hieraaetus fasciatus Hieraaetus pennatus Hippolais olivetorum Lanius collurio Loxia scotica Lullula arborea Milvus migrans Milvus milvus Oenanthe leucura Pandion haliaetus Pernis apivorus Picoides tridactylus Picus canus Platalea leucorodia Plegadis falcinellus Sitta krueperi Sitta whiteheadi Sylvia rueppelli Sylvia sarda Sylvia undata Tetrao tetrix Tetrao urogallus Tringa glareola

Prilagođeno iz: Tucker & Evans, 1997. Staništa ptica u Europi (Habitats for Birds in Europe). BirdLife International Informacije o navedenim ptičjim vrstama dostupne su na: http://ec.europa.eu/environment/nature/conservation/wildbirds/threatened/

http://ec.europa.eu/environment/nature/conservation/wildbirds/threatened/


PRILOG 3.: Glavne prijetnje šumama u EU-u i pritisci na njih90

U daljnjem tekstu daje se kratak sažetak glavnih aktualnih i mogućih budućih prijetnji za šume iz mreže Natura 2000 i pritisaka na njih. Kao što je vidljivo, te su prijetnje jasne za mnoge tipove šuma, bez obzira na to jesu li one u mreži Natura 2000 ili nisu.

Popis opasnosti koje prijete šumskim staništima i vrstama dugačak je. Dostupni dokazi pokazuju da bi većina prirodnih prijetnji i pritisaka koje izaziva čovjek mogli biti ozbiljniji i češći u budućnosti no što su to bili u prošlosti. To znači da bi se trebalo poticati planiranje za slučaj mogućih prijetnji. Prirodne prijetnje obuhvaćaju posebne okolišne pokretače te međusobno povezane učinke kao što su štete od oluje i suša zbog kojih se može javiti širenje nekih bolesti i nametnika (npr. potkornjaci) (FOREST EUROPE, 2011).

Glavne prirodne prijetnje europskim šumama i šumskim područjima iz mreže Natura 2000 jesu: suše, šumski požari, oluje, najezde kukaca, bolesti, invazivne strane vrste i porast temperature. Glavni pritisci koje izaziva čovjek jesu: krčenje šuma, fragmentacija šuma (na područjima mreže Natura 2000 i izvan nje), gubitak staništa, promjena kvalitete staništa u šumama, prenamjene zemljišta i promjene zemljišnog pokrova, zagađivači i ujednačavanje šumske sastojine (Hanski 2006., http://www.ncbi.nlm.nih.gov/pmc/articles/PMC1299308/). U ovom se prilogu donosi sažetak pregleda iz literature koja se odnosi na trenutačnu situaciju.

Prirodne prijetnje/prirodni poremećaji

Suša: Vjerojatno je da je u mediteranskoj regiji u razdoblju 1902. – 2010. došlo do promjene u količini zimskih padalina i da su nastupili suši uvjeti. Podaci ukazuju na povećanu učestalost suša nakon otprilike 1970. (Hoerling et al., 2011).

Šumski požari: Svake godine u pet južnih država članica EU-a izgori oko 400 000 ha (što predstavlja 85 % ukupnog izgorenog područja u EU-u). Ne postoje naznake bilo kakvog trenda (smanjivanja ili povećavanja) spaljenih površina u tim zemljama u razdoblju između 1980. i 2012. Kada je riječ o broju požara, nakon povećanja koje se dogodilo tijekom 1990-ih, koje je djelomično rezultat poboljšanja postupka bilježenja, sljedećih desetak godina broj požara bio je stabilan, dok je u posljednjem desetljeću zabilježeno smanjenje. (Europska komisija, 2013.) Ako se uzmu u obzir samo područja mreže Natura 2000, svake godine izgori oko 80 000 ha. Statistički podaci o požarima iz Europskog informacijskog sustava za šumske požare (EFFIS) pokazuju da je u razdoblju između 2000. i 2012. izgorjelo 1 044 917 ha područja mreže Natura 2000, što predstavlja otprilike 3,28 % ukupnog područja mreže Natura 2000 u zahvaćenim zemljama. (San-Miguel-Ayanz et al., 2012) U određenim šumskim staništima požar je prirodni proces s pozitivnim učincima na bioraznolikost.

Oluje: predstavljaju ozbiljnu prijetnju europskim šumama; oluje oštećuju i degradiraju šumska staništa, kvalitetu krajobraza te utječu na usluge ekosustava koje proizlaze iz šuma. Od 1950. je više od 130 oluja, ili prosječno dvije velike oluje godišnje, prouzročilo ozbiljne štete u šumama Europe. (Gardiner et al., 2010) Oluje su oštetile 1,7 % šuma u zemljama EU-a tijekom razdoblja 1990. – 2005., što ukupno iznosi oko 2,5 milijuna hektara šuma. (FOREST EUROPE, 2011) Ne postoje naznake bilo kakvog trenda (smanjivanja ili povećavanja) šteta od oluja (nakon što se uzmu u obzir društveni čimbenici), ali podaci potvrđuju da je (nominalno) povećanje štete potaknuto društvenim čimbenicima (Barredo, 2010) i povećanjem šumskih zaliha. (Gardiner et al., 2010) S druge strane, oluje mogu poboljšati uvjete za povećavanje bioraznolikosti, npr. stvaranjem više mrtvog drva u šumi.

90 Ovaj se tekst temelji na dostupnim znanstvenim dokazima o opasnostima koje prijete europskim krajobrazima te na nekoliko ciljanih studija o prijetnjama na područjima mreže Natura 2000.


Nametnici i bolesti u šumama: Najezde kukaca i patogenih organizama uzrokuju znatne štete u europskim šumama, a posljedica je slabljenje vitalnosti i zdravlja šumskih ekosustava te slabljenje usluga ekosustava koje šume osiguravaju društvu. Tijekom razdoblja 1990. – 2005. bolesti i nametnici uzrokovali su štete na 2,8 % šuma u EU-u, to jest na 4,4 milijuna hektara šuma. Regija koju su najviše zahvatile bolesti je jugozapadna Europa u kojoj je bilo zahvaćeno 13,4 % područja (1,7 milijuna hektara). (FOREST EUROPE, 2011) Širenje određenih nametnika i bolesti vjerojatnije je ako se šumom ne upravlja na odgovarajući način, npr. ako se vrši pošumljavanje šumskim vrstama koje nisu prilagođene području ili ako je gustoća šumske sastojine prevelika.

Invazivne strane vrste: Invazivne strane vrste predstavljaju jednu od glavnih prijetnji šumskim područjima mreže Natura i njihovoj bioraznolikosti. Zahvaljujući globalizaciji (povećana međunarodna trgovina, putovanja, turizam, prijevoz dobara) i globalnim promjenama okoliša ubrzalo se širenje invazivnih vrsta u Europi. Invazivne strane vrste jesu biljke, životinje, gljive i mikroorganizmi čiji unos i/ili širenje izvan njihova prirodnog staništa predstavlja rizik za bioraznolikost, ili mogu imati druge negativne utjecaje na ekosustave. Popis najgorih invazivnih stranih vrsta obuhvaća 163 vrste koje ugrožavaju ekosustave u Europi. Unatoč ograničenjima ovog pokazatelja, vidljivo je da se od 1950. svake godine u prosjeku više od jedne vrste s tog popisa udomaćilo u Europi.(EEA, 2012a)

Porast temperature i klimatske promjene: Izmjereni podaci pokazuju da je od predindustrijskog vremena do desetljeća 2003. – 2012. temperatura u Europi narasla za 1,3 °C. Znatno zatopljenje zabilježeno je u proteklih 50 godina iznad Iberskog poluotoka, srednje i sjeveroistočne Europe te u planinskim regijama. U posljednjim trima desetljećima zatopljenje je bilo najsnažnije iznad Skandinavije, osobito zimi, dok se Iberski poluotok zagrijavao uglavnom ljeti.(Haylock et al., 2008; Morice et al., 2012)

Pritisci koje izaziva čovjek

Krčenje šuma i gubitak staništa: Krčenje šuma glavni je uzrok nestajanja i smanjivanja šumskih staništa. Gubitak staništa smatra se glavnim razlogom globalnog smanjenja bioraznolikosti. Svaka bi vrsta trebala na raspolaganju imati najmanje graničnu površinu staništa koja je potrebna kako bi se održala njezina populacija; ako je područje manje od te granične vrijednosti, doći će do izumiranja vrste .

Fragmentacija šuma, nedostatak povezanosti, prenamjene zemljišta i promjene zemljišnog pokrova: Unatoč neprestanom povećanju šumskog zemljišta u zemljama EU-a od 0,4 % godišnje, što predstavlja povećanje od 11 milijuna hektara između 1990. i 2010. (FOREST EUROPE, 2011), fragmentacija šuma i nedostatak povezanosti i dalje su ključna pitanja koja treba razmotriti u cijelom EU-u. Fragmentacija utječe na ekološke procese, što pak utječe na sposobnost šume da osigura usluge ekosustava kao što je pružanje staništa (razmjena gena, širenje biljnih i životinjskih vrsta), oprašivanje, regulacija poremećaja (npr. prirodna kontrola širenja nametnika) i kontrola klime. Fragmentacija šuma (na područjima mreže Natura 2000 i izvan njih) lokalni je proces koji je potaknut ljudskom aktivnošću kao što je krčenje šume radi gradnje cesta i naselja ili intenzivne poljoprivrede, ili je uzrokovan šumskim požarima. Krajobrazi u kojima su šumska područja slabo povezana obuhvaćaju 70 % europskog područja. (Estreguil et al., 2012; Estreguil et al., 2013) 40 % europskih šumskih područja nalazi se na udaljenosti manjoj od 100 m od drugih površina, što znači da su potencijalno manje prikladna kao jezgre staništa. Rubovi šuma uglavnom se nalaze uz područja na kojima se zemlja intenzivno iskorištava. 40 % šumskih područja nalazi se unutar mozaičnog krajobraza veličine 1 km2 zajedno s ostalim prirodnim/polu-prirodnim površinama, poljoprivrednim i izgrađenim površinama. Neprekinutost šumskih staništa te prostorna i funkcionalna povezanost zaštićenih i nezaštićenih prirodnih područja bitni su za


poboljšavanje cjelovitosti šumskih prostora u mreži Natura 2000. Ako se uzmu u obzir samo krajobrazi na kojima je zabilježeno povećanje šumskih područja, vidljivo je da se novim šumskim područjima povezanost ne povećava uvijek; to upućuje na činjenicu da je potrebno planiranje krajobraza u kombinaciji s mjerama za upravljanje šumama s ciljem pošumljavanja. (Estreguil et al., 2012; Estreguil et al., 2013) Onečišćujuće tvari: Tvari koje onečišćuju zrak, poput dušika, sumporova dioksida, teških metala i ozona, kada prelaze kritične razine, imaju izravne i neizravne štetne utjecaje na zdravlje šuma. Prema izvješću FOREST EUROPE(2011), najviše razine sulfata trenutačno su zabilježene u središnjoj Europi i u nekoliko zona mediteranske regije. Najveće taloženje dušika u atmosferi zabilježeno je u središnjoj Europi između sjeverne Italije i Danske te u području Španjolske i Rumunjske. Taloženje kalcija najveće je u srednjoj i mediteranskoj Europi. Neodrživo gospodarenje šumama i zemljištem: Neodržive prakse upravljanja šumama (i zemljištem) ozbiljan su problem. Tu spadaju prije svega pretjerano uklanjanje mrtvog drva, pogoršavanje šumske strukture (npr. selektivno uklanjanje određene vrste drveta ili stabala određene starosti), napuštanje šumskih pašnjaka, promjene praksi uzgoja, neodgovarajuća gnojidba i upotreba pesticida (EEA, 2010.). Ujednačavanje šumske sastojine: Selektivno uklanjanje određenih strukturnih elemenata (vrsta drveta, stabala određene starosti itd.). Šume ujednačene starosti i jednovrsne šume ne pružaju kvalitetna staništa za specijalizirane šumske vrste.

Karta 2. Promjene povezanosti šuma u EU-u, 1990. – 2000.

Napomena: Podaci Corine Land Cover (CLC) za godine 1990. i 2000; rezultati grupirani po provincijama (Nuts 2/3) Izvor: Estreguil i Mouton, 2009.; Saura i sur. 2010.


Literatura (glavne prijetnje šumama u EU-u i pritisci na njih)

Barredo, J. I. 2010. No upward trend in normalised windstorm losses in Europe: 1970-2008, Nat. Hazard Earth Sys., 10, 97-104,

Barredo, J. I., Strona, G., de Rigo, D., Caudullo, G., Stancanelli, G., and San-Miguel-Ayanz, J. 2014. Assessing the potential distribution of insect pests under current and future climatic conditions in European forests, Proceedings of the Joint EFSA-EPPO Workshop on Data collection and information sharing in plant health Parma, Italy, 1-3 April 2014.

EEA 2012a. Invasive alien species indicators in Europe - A review of streamlining European biodiversity (SEBI) Indicator 10, European Environment Agency (EEA), Luxembourg.

EEA. 2012b. The impacts of invasive alien species in Europe, European Environment Agency (EEA), Luxembourg.

Estreguil, C., Caudullo, G., de Rigo, D., and San Miguel, J.: Forest Landscape in Europe. 2012. Pattern, Fragmentation and Connectivity - Executive report, Publications office of the European Union, Report EUR 25717 EN, Luxembourg.

Estreguil, C., Caudullo, G., and San Miguel, J. 2013. Connectivity of Natura 2000 Forest Sites - Executive report, Publications office of the European Union, Report EUR 26087 EN, Luxembourg.

European Commission. 2013. Forest Fires in Europe, Middle East and North Africa 2012, European Commission - Joint Research Centre and Directorate-General Environment, EUR 26048 EN, Publications Office of the European Union, Luxembourg.

European Commission. 2014. Climate Impacts in Europe - The JRC PESETA II Project, European Commission - Joint Research Centre, JRC Scientific and Policy Reports, Publications Office of the European Union, Luxembourg,

Feser, F., Barcikowska, M., Krueger, O., Schenk, F., Weisse, R., and Xia, L.: Storminess over the North Atlantic and Northwestern Europe - A Review, Quarterly Journal of the Royal Meteorological Society, in press, 2014.

FOREST EUROPE - UNECE - FAO. 2011. State of Europe's Forests 2011 - Status and Trends in Sustainable Forest Management in Europe., FOREST EUROPE, UNECE and FAO, Oslo.

Gardiner, B., Blennow, K., Carnus, J.-M., Fleischer, P., Ingemarson, F., Landmann, G., Lindner, M., Marzano, M., Nicoll, B., Orazio, C., Peyron, J.-L., Reviron, M.-P., Schelhaas, M.-J., Schuck, A., Spielmann, M., and Usbeck, T. 2010. Destructive Storms in European Forests: Past and Forthcoming Impacts, European Forest Institute, Atlantic European Regional Office - EFIATLANTIC, Final report to European Commission - DG Environment.

Haylock, M. R., Hofstra, N., Klein Tank, A. M. G., Klok, E. J., Jones, P. D., and New, M. 2008. A European daily high-resolution gridded data set of surface temperature and precipitation for 1950–2006, Journal of Geophysical Research: Atmospheres, 113, D20119,.

Hoerling, M., Eischeid, J., Perlwitz, J., Quan, X., Zhang, T., and Pegion, P. 2011. On the Increased Frequency of Mediterranean Drought, J. Climate, 25, 2146-2161.


Morice, C. P., Kennedy, J. J., Rayner, N. A., and Jones, P. D. 2012. Quantifying uncertainties in global and regional temperature change using an ensemble of observational estimates: The HadCRUT4 data set, Journal of Geophysical Research: Atmospheres, 117, D08101.

Netherer, S., and Schopf, A. 2010. Potential effects of climate change on insect herbivores in European forests - General aspects and the pine processionary moth as specific example, Forest Ecology and Management, 259, 831-838,

San-Miguel-Ayanz, J., Durrant, T., Boca, R., and Camia, A. 2012. Forest Fire Damage in Natura 2000 sites 2000-2012 - Executive report, European Commission - Joint Research Centre, EUR 25718 EN, Publications Office of the European Union, Luxembourg.

Vautard, R., Gobiet, A., Sobolowski, S., Kjellström, E., Stegehuis, A., Watkiss, P., Mendlik, T., Landgren, O., Nikulin, G., Teichmann, C., and Jacob, D. 2014. The European climate under a 2 °C global warming, Environmental Research Letters, 9, 034006.

KH-01-15-465-HR-C

Documents

Natura 2000 i šume - European Commission · EU-a koje se odnose na šume (osobito nove strategije EU-a za šume i Zajedničke poljoprivredne politike koja uključuje novu Uredbu