Nema vise zbunjenosti za duhovne tragaoce - Ramesh S. Balsekar.pdf

7/24/2019 Nema vise zbunjenosti za duhovne tragaoce - Ramesh S. Balsekar.pdf

1/67

NEMA VIE ZBUNJENOSTI ZA DUHOVNE TRAGAOCENEMA VIE ZBUNJENOSTI ZA DUHOVNE TRAGAOCENEMA VIE ZBUNJENOSTI ZA DUHOVNE TRAGAOCENEMA VIE ZBUNJENOSTI ZA DUHOVNE TRAGAOCERamesh S. Balsekar

Dogaaji se zbivaju, djela se ine. Ne postoji osoba koja djeluje.Prosvjetljenje predstavlja prestanak patnje.Ne postoji dua.Stoga nema ni seljenja dua.

BUDDHA


2/67

O AUTORUO AUTORUO AUTORUO AUTORU

Ramesh S. Balsekar ( 25. svibnja, 1917 27. rujna, 2009) bio je uenik Sri NisargadatteMaharaja, uglednog hinduistikog uitelja nedvojnosti (advaita). Ve od najranijemladosti Balsekara je privlailo to uenje, posebno uenja Ramane Maharshija i Wei WuWeija. Napisao je vie od dvadesetak knjiga, bio je predsjednik banke "Bank of India", azadnjih je godina ivota, u mirovini, svakodnevno primao sve zainteresirane u svomdomu u Bombayu.

Ramesh Balsekar stekao je dobro obrazovanje u Engleskoj, na londonskom sveuilitugdje je diplomirao ekonomiju. Oenio se 1940. godine i zatim poeo graditi karijeru koja

je zavrila mjestom generalnog rukovoditelja u banci "Bank of Indija" u Bombaju. Umirovinu je otiao u 60. godini i od tada se jednakim arom posvetio svom duhovnomputu jer je odmah potom sreo svog gurua Sri Nisargadattu Maharaja (1897 1981).Sljedee tri godine, od 1978 1981., bio je jedan od njegovih najodanijih sljedbenika i

prevodioca.

Tijekom cijelog svog ivota Ramesh se stalno osjeao kao da igra ulogu u nekoj predstavikoja e se uskoro zavriti. Duboko u sebi znao je da je ivot vie od onoga to se ini napovrini, da on nije samo borba za opstanak ili ostvarenje osobnih ciljeva. Odgovor nasva njegova pitanja doao je kroz susret s Maharajom. Shvatio je da ne postoji osobnodjelovanje, odnosno da nitko nita ne ini. Potpuno razumijevanje da nema osobe kojadjeluje dogodilo se Rameshu 1979. godine, a od 1982. poeo je prenositi uenje.Zapovijed da govori drugima dobio je od svog gurua. Razgovore je zapoeo u malimgrupama, a postepeno je broj posjetitelja poeo rasti. Odravao je takoer seminare u

Europi i Americi.

Ramesh Balsekar dotaknuo ivote mnogih generacija duhovnih traitelja, onih traiteljakoji su bili privueni dubljem preispitivanju iskustva samog ivljenja. Bio je energian,matovit, nepredvidljiv uitelj. Uenici su voljeli njegovu suut, smisao za humor,

jasnou, znatieljni duh i sposobnost da donese poticaj i ohrabrenje svima oko sebe.Njegova ljudskost i bezuvjetno prihvaanje ostavili su duboki trag u svima ije je ivotedotaknuo.


3/67

UVODUVODUVODUVOD

Zbunjenost u duhovnom traganjuZbunjenost u duhovnom traganjuZbunjenost u duhovnom traganjuZbunjenost u duhovnom traganju

O emu je zapravo rije u duhovnom traganju? Tko je u potrazi? to trai? Oigledno jeda o kakvoj god potrazi bila rije, tragalac mora biti ja, ego. to to ego eli nai, to je ciljnjegove duhovne potrage? Oit odgovor bi bio: osloboenje. Ego predstavljapoistovjeivanje s odreenim oblikom i imenom kao zasebnim biem, koje smatra damoe upravljati svojim ivotom. Osloboenje koje ego trai nije, kao to se obino misli,osloboenje od njega smoga. To se nikad nee dogoditi. ak i nakon potpunograzumijevanja (prosvjetljenja, samorealizacije, ili kako god to zvali) ego mora proivjetiostatak svog ivota kao odreeno zasebno bie: mudrac se odaziva na svoje ime i nakonprosvjetljenja.

Zamisao da ego trai osloboenje od smoga sebe(!) uzrok je ogromne zbunjenosti.Dakle, kakvo to zapravo osloboenje trai ego? To bi sigurno moralo biti osloboenje oddrugih!Pa ipak, osloboenje od drugihdoima se jednako zbunjujue kao i osloboenjeod smoga sebe: odnos s drugim ja i drugi- osnovni je temelj ivota i postojanja. Tajdrugimoe biti netko toliko blizak kao to su otac i majka, supruga, sin ili kerka, ili netkotoliko dalek kao potpuni stranac.

To je kljuna zagonetka enigma s kojom se prije ili kasnije suoava svaki duhovnitragalac. Pa ipak ovom se aspektu duhovne potrage ne poklanja pozornost kakvu onzasluuje. To to se trai nije, dakle, ni osloboenje od drugih jer ono je jednakonemogue kao i osloboenje odja, od smoga sebe ve je to osloboenje od problema

koje uzrokuju odnosi u koje se uputamo. A, to svakako moramo naglasiti, problemipostoje i u najbliskijem odnosu, moda su ak intenzivnije prisutni nego u odnosu sastranom osobom: to je bliskiji neki odnos, to je intenzivniji bol uzrokovan tekoama unjemu.

Tako se sr problema u duhovnom traganju poinje usmjeravati na temeljni uzrok loih,nesavrenih odnosa izmeu menei drugog. Moe li se pronai temeljni uzrok potekoakoji vrijedi za skoro sve odnose? Ako analizirate velik broj loih odnosa, zapanjit e vasspoznaja, kako u veini sluajeva ispada da je uzrok problema neto poput:a) Zato je ona to trebala rei?

b) Zato mi on to nije mogao napraviti?


4/67

Izgleda da se temeljni uzrok patnje u svim loim odnosima svodi na to to je netkonapravio da bi drugog povrijedio, odnosno to netko nije napravio da bi drugompomogao, ili drugim rijeima uzrok patnje je osjeaj pojedinca da je on taj koji neto ini.

A odnos moe tei glatko, jedino ako postoji potpuno prihvaanje koncepta oneosobnom djelovanju, izraenog Buddhinim rijeima, "dogaaji se zbivaju, djela se

ine, ali ne postoji osoba koja djeluje".

injenica jest, iako ego u stvarnosti ne postoji, upravo je on nadlean za sve praktinepotrebe i upravo je on taj kojeg se treba uvjeriti da je njegovo postojanje samoposljedica boanske opsjene te da je njegovo poimanje slobodne volje ili htijenjautemeljeno na programiranju tijelo-um organizma geni plus uvjetovanje okoline koje je u potpunosti van njegova nadzora.

Tek kad ego sam doe do zakljuka, na temelju preispitivanja vlastitog osobnog iskustva,da je svaki njegov pojedinani in utemeljen na nekom prethodnom dogaaju nad kojim

on nije imao nadzor, ego je konano prisiljen odrei se svog osjeaja da je on taj kojidjeluje i prihvatiti da niti jedna pojedinana osoba nije initelj odreenog djela niti onsam, niti bilo tko drugi te da je sve to se zbiva u bilo kojem trenutku, kroz bilo kojitijelo-um organizam, izazvano prvobitnom energijom koja djeluje kroz sve tijelo-umorganizme, u skladu s Bojom voljom ili Zakonom univerzuma.

Tek potpunim prihvaanjem injenice da pojedinana osoba nije ta koja djeluje, egoprestaje ikoga za ita optuivati ne okrivljuje vie ni sebe ni druge te stoga odnosizmeu njega i drugihmoe nesmetano tei. Ono to u svakodnevnom ivotu uzrokujerazdore u bilo kojem meuljudskom odnosu jest teak teret to ga nosi skoro svaki

pojedinac, teret krivnje i srama zbog svojih djela, i teret mrnje i zlobe prema drugimazbog njihovih djela.

U naoj svakodnevnici postoji golema zamrenost i sloenost koja gotovo neprestanodovodi do porasta psihikog pritiska i napetosti. Dananji je nain ivota izgubio svusvoju jednostavnost i mi smo se zatekli zbunjeni sloenou i mnogobrojnou izbora ugotovo svemu to radimo. A ipak, dok pokuavamo smisleno oblikovati svoj svakodnevniivot, duboko u nutrini svako ljudsko bie ima to iskustvo, uistinu se zbiva to da sedogaaji niu na neki svoj jedinstveni nain, potpuno neobjanjiv naem zdravomrazumu. I onda, u nekom udesnom trenutku, izroni misao: Zato se toliko muim? Zatose jednostavno ne prepustim tijeku ivota umjesto da se borim protiv struje?

Nesumnjivo je da svatko ima iskustvo kako je jedino to moe uiniti samo napravitiizbor, a nakon toga, usprkos svih nastojanja, ono to se uistinu dogodi ili se ne dogodi-nikad nije pod njegovom kontrolom. Doista, to se ozbiljnije promilja o tim postavkama,ne moe se ne doi do zakljuka kako je konana granica slobodne volje donoenjeodluke i ulaganje najveeg mogueg napora da bi se ta odluka provela u djelo. No hoeli uloeni napor uroditi uspjehom ili ne, nikada nije pod kontrolom pojedinca. Dakle,prilino je oito, kako napetost i psihiki pritisak u ivotu pojedinca nastaju kaoposljedica njegovih oekivanja da e mu uloeni napor osigurati uspjeh. Zato onda nebismo, radi vlastite dobrobiti, dali od sebe sve to moemo i zatim ostavili sve kako jest?

Oekivanje rezultata dovodi do razoarenja.


5/67

Postoji jo jedan stalno prisutni podsvjesni osjeaj posljedica suvremenog grozniavognaina ivljenja a to je osjeaj neizvjesnosti. On neprestano proganja sve one koji poprirodi nisu lijeni: jesam li trebao jo neto obaviti? Iz vlastitog iskustva znam kako uistinupomae njegovanje navike da se odmah napravi sve to se istog asa moe napraviti,umjesto da se to odgaa za neko drugo vrijeme u budunosti. Sjeam se jednog veoma

dragog prijatelja koji mi je priao kako mu je otac stalno bio za petama dok je bio mlad,cijelo ga vrijeme zasipajui raznoraznim savjetima i kako je on uspijevao zaboraviti

veinu tih savjeta, ime je dakako inio ivot svog oca lakim. Ali jedan od oevih savjetanikada nije zaboravio, naprotiv, vrlo savjesno ga je slijedio od kad pamti: uini to sada!Tko od nas ne pamti koliko smo puta tjeskobno izjavili: "Da sam to bar napravio im mi

je palo na pamet!" ili "Zato to nisam napravio ranije"? Ne bi li u naoj svakodnevnicizavladalo daleko vie mira i sklada, kad bi takve izjave oajanja postale iznimka, a nepravilo?

Uobiajeno je iskustvo da pojedinac donosi odluku na odgovoran nain, ali da se

naknadno pojavljuje sumnja: jesam li donio ispravnu odluku? U takvim je situacijamanajvanije imati na umu da se ne moe uvijekispravnoodluiti. Pretpostavljena slobodnavoljaodnosi se jedino na donoenje odluke. U stvarnosti, svaki pojedinac ima iskustvoda nakon to je donio odluku i uloio odgovarajui napor, ono to se dogodilo poslijenikada nije bilo pod njegovom kontrolom. U postojeim okolnostima javljaju se drugiinitelji koji preuzimaju utjecaj, initelji nad kojima pojedinac nije u mogunosti preuzetibilo kakav nadzor. I, to je jo udnije, posljedice nekog djela, u stvarnosti, ne utjeusamo na onog tko ga to djelo prividno poinio, ve i na mnoge druge ljude koji nisu bilineposredno ukljueni. A to je ivotna injenica koja izaziva poprilinu zbrku i nesigurnost,

vodei u stalni osjeaj nemira i tjeskobe u svakodnevnom ivotu.

Jedini je odgovor na tu situaciju pokuati zadrati svjesnost o sadanjem trenutku iuvidjeti injenicu da poloaj bilo kojeg pojedinca u tvornici svekolikog postojanja nikadanije bio pod njegovom kontrolom. Znaenje i svrha tog uvida, u biti, jest da u trenutku, usvakom pojedinom trenutku "sva iva bia na Zemlji irom otvore oi i upru pogled uMene". To je jednostavna spoznaja da je sve ono to se dogaa u nekom trenutkuupravo takvo kakvo treba biti, u potpunom skladu sa Zakonom univerzuma koji uvijeknadilazi poimanje ljudskog intelekta.

Ovaj radikalno realistian i empirijski pristup Stvarnosti nije bio nepoznat velikimmisticima i originalnim kreativnim umjetnicima diljem svijeta, iako vie prevladava na

Istoku posebno u Indiji. Vrhunsko poimanje svijesti i svjesnosti ne moe biti razliito naIstoku i na Zapadu. Irski mistik iz 9. stoljea, John Scotus Erigena, imao je sljedeuspoznaju: "Svako vidljivo i nevidljivo stvorenje jedna je pojava Boja." I Meister Eckhart

je izjavio, u 13. stoljeu, u Europi: "Oko kojim ja gledam Boga, isto je ono oko kojim Boggleda mene". Eckhartovo oko ono je isto oko koje na Istoku nazivaju Buddhinim okomio kojem Upaniade govore: "Uistinu, svatko je Oko, beskonano Oko". To oko nepripada malom ja, ve "Bogu roenom u ljudskoj dui", istinskom sebstvu. Naime, tonije oko kojim jedno ljudsko bie vidi drugo, to nije oko koje je u funkciji u odnosuizmeu subjekta i objekta u svijetu relativne pojavnosti.


6/67

U jednoj svojoj abhangi1svetac Tukaram2pjeva:

Onamo gdje Bog prebiva pohitajmo,spokojno utoite ondje potraimo,sve dobro i zlo Njemu predajmo.

Ovi stihovi, koje je svetac izrekao s toliko povjerenja, pobuuju prekrasna oekivanja usrcu i umu obinog ljudskog bia, oivljavajui njegovu svakodnevnicu, koja je najeeispunjena natjecanjima i sukobima. No u isto vrijeme, pojam predanost nije ba lakoprihvatljiv u odgoju i obrazovanju suvremenog ovjeka koji odrasta na uobiajeni nain.Iz tog razloga, u njegovu umu se pojavljuje odreena zbunjenost. to bi zapravo ovjektrebao predati? Treba li predati poistovjeivanje sa svojim tijelo-um organizmom kaozasebnim subjektom? Treba li predati ego? Sve je to teko zamisliti, zato to ni mudrac nebi mogao proivjeti ostatak svog ivota, a da se ne poistovjeuje sa zasebnimpojedincem, koju god ulogu trebao odigrati u svom ivotu. Sve dok netko ivi u

drutvenoj zajednici, nuno mora biti prisutno poistovjeivanje sa zasebnim pojedincem.Zato se poistovjeivanje sa zasebnom jedinkom mora predati? Vjerojatno zato to onopredstavlja zaguljiv izvor osjeaja odvojenosti, a on je pak uzrok optereenja kojeljudsko bie pritiska u njegovu svakodnevnom ivotu. Vano je paljivo razmotriti gdjetono lei to optereenje, jer e tada postati jasno da nije rije samo o poistovjeivanju sazasebnim pojedincem. Uzrok optereenja lei u osjeaju osobnog djelovanja koji seredovito pojavljuje s poistovjeivanjem. Optereenje koje pojedinac nosi jest zapravobreme odgovornosti za svoja djela.

Istinsko pitanje koje bi se trebalo razmotriti, stoga, jest: U kojoj zapravo mjeri ljudsko bie

posjeduje slobodnu volju i kolika je njezina mo? Je li djelo koje ono smatra svojimuistinu njegovo? Svatko ima ivotno iskustvo da slobodna volja zapravo znai slobodanizbor, slobodno donoenje odluke. No koliko je takvih odluka zaista provedeno u djelo?

A koliko je od tih provedenih odluka imalo tono one posljedice, koje su se oekivalekad je odluka donesena? Odgovori na oba ova pitanja, bez svake sumnje, pokazali bi da

je slobodna volja, koju ljudska bia tako visoko cijene i koja uzrokuje toliko mnogokrivnje i srama, mrnje i zlonamjernosti zapravo samo jedna iluzija. Jedino to ona ini

jest da stvara optereenje, koje bi se istoga trena uklonilo, kad bi bilo mogue da egoiskreno odrekne svoje volje ili osjeaja da je on taj koji djeluje.

Takva predanost znaila bi potpuno prihvaanje injenice da jedino Boja volja u

skladu sa Zakonom univerzuma prevladava sve vrijeme. Drugim rijeima, istinskoodricanje pojedinca od koncepta postojanja slobodne volje i osjeaja osobnogdjelovanja, predstavlja zapravo nedvojbeno prihvaanje Buddhine objave: "Dogaaji sezbivaju, djela se ine, ali ne postoji osoba koja djeluje".

Svetac nam je dao naslutiti da bismo trebali odustati od konceptualnog razmiljanja,koje je temelj sve nae tjeskobe "u Njemu bismo trebali nai odmor od svojih briga istrahova" te da bismo trebali predati svoju volju Njemu, iz jednostavnog i oiglednog

1

oblik bogotovne pjesme u hinduizmu2veliki indijski svetac i pjesnik na prijelazu iz 16. u 17. stoljee


7/67

razloga: naa je volja kratkovidna, nae su elje kratkovidne. Mi vjerujemo da netoelimo u neposrednoj budunosti, ali to ne mora biti dobro za nas na duge staze. Modabi se odlian primjer za to to je svetac mislio, mogao nai u injenici da na odreenojrazini poveanja i rasta nekog organizma, stanice tog organizma izgledaju kao da suukljuene u bjesomunu i nemilosrdnu bitku za opstanak svake od njih. Ali, ako se taj

organizam promotri u cijelosti, na razliitim razinama njegova poveanja i rasta izdrukijeg kuta jasno e se vidjeti da je ono to se na nioj razini doima kao sukob, ustvari sklad, na razini cjelokupnog organizma.

iva, prikazan u svom svemirskom plesu u obliku kipa s etiri ruke od kojih svakapokazuje odreenu gestu, tako je snano u pokretu, a ipak savreno uravnoteen, veomalijepo izraava ritam i jedinstvo ivota kao takvog. On utjelovljuje neprekidni tijekprvobitne energije koja prolazi kroz beskonano mnogo razliitih uzoraka, stapajui se sasveukupnim pojavnim djelovanjem neoitovanog brhmaa, kroz njegova vjenopromjenjiva bezbrojna oitovanja u pojavnom svijetu. Jo je dojmljiviji prikaz Majke Kl

u pokretu, napravljen na slian nain u obliku kipa, a jednako tako predstavljautjelovljenje prvobitne energije.

Kad svetac kae: "U Njemu bismo trebali nai odmor od svojih briga i strahova", on namzapravo eli prenijeti zamisao da je to to se dogaa u svakom pojedinom trenutkuupravo to to se i treba dogaati u skladu sa Zakonom univerzuma. Prihvatiti taj stavznai odmoriti se od svojih briga i strahova u Njemu, koji je ocean blaenstva i radosti.Moda nam se ne sviaju patkine kratke noge, ali one se ne mogu produiti ak i kadbismo znatno namuili patku. To vrijedi i za vranine duge, rune noge koje nam takoernisu po volji. Slino tome, i vlastite nesavrenosti moramo prihvatiti kao prikladne i nama

svojstvene, iako ih moda ba ne doivljavamo kao takve.Jedan predivni vid tako proirene vizije jest taj to ona zaustavlja nau sklonost daneprestano konceptualno pojmimo i preslagujemo i prosuujemo to - to jest usadanjem trenutku, i na taj nain pridonosi naoj predanosti sveukupnosti i njezinomprirodnom funkcioniranju. Ta predanost nije obeshrabreno odustajanje uslijed poraza,

ve uzviena predanost nae volje kao neeg to je samo budalasto prisvajanje istesubjektivnosti Izvora. Kad odnos izmeu subjekta i objekta sagledamo iz ispravnog kuta,imat emo iskustvo sadanjeg trenutka u kojem emo sebe doivjeti iskljuivo kao

jedinku kroz koju se zbiva sveope djelovanje.

Do ovog prihvaanje ne dolazi lako, zato to je ljudsko bie tisuama godina bilouvjetovano da sebe smatra zasebnim pojedincem odgovornim za svoja djela. Kodduhovnog tragaoca javlja se istinski problem, ak i nakon prihvaanja injenice da osobanije ta koja djeluje, u vidu zbunjenosti koju izaziva pitanje: Kako u ivjeti u tom svijetukao zasebni pojedinac kojeg drutvo smatra odgovornim za svoja djela? Problem sedoima veoma stvarnim sve dok se ne doe do uvida, da nakon odustajanja odkonceptualnog razmiljanja, to je posljedica razumijevanja, svaka misao i svako djeloistoga asa poprimaju prirodu noumena3. U tom sluaju, uvijek kad je nuno djelovati,

3isti bitak po Kantu, "stvar za sebe", prvobitna svijest


8/67

djelatni um4 osigurava sve potrebno razmiljanje i sve potrebne postupke za takvodjelovanje, bez ikakvog utjecaja spekulativnog uma5 koji se bavi iskljuivo ishodima iposljedicama odreenog djelovanja u budunosti. Drugim rijeima, kada serazumijevanje injenice da u svim svakodnevnim odnosima izmeu subjekta i objektazapravo nema subjekta, odnosno da su oba objekti, duboko ukorijeni u ljudsku psihu,

svako djelovanje postaje spontano i prirodno, bez ikakvog traga odvojenosti izmeumenei drugih.

Kao to kineski mudrac Huang Po kae: "Kad biste sve vrijeme vjebali odravanje svoguma nepokretnim s ciljem da ne stvarate niti jednu misao, posljedica bi bila nestajanjedvojnosti, gubitak ovisnosti o drugima i svih vezanosti. Kad biste svakog dana dopustilida stvari idu svojim tijekom kao da ste bolesni ili zbunjeni, bez ikakve posebne elje davas drugi prepoznaju, s umom nalik na veliki komad stijene bez ijedne najmanje rupice,tada bi Zakon univerzuma duboko proeo vae razumijevanje. I, veoma brzo, vi bisteotkrili koliko se duboko odvojeni od svega i kako vae reakcije na pojave vanjskoga

svijeta ubrzano gube na snazi, a va neprekidni tijek misli privodi se svome kraju."

Iz ovoga slijedi da istoa i prirodnost djelovanja nekog pojedinca moe izazvati samodobrohotan i samilostan odgovor prema drugom, ak i ako takvo djelovanje u stvari nijenuno u njegovu trenutnom interesu. Ukratko, duboko razumijevanje, djelujui na svojtajanstven, udesan nain, moglo bi ivot uiniti nevjerojatno ugodnijim i manjesloenim.

No vratimo se na zbunjenost koja se javlja u praktinom ivotu, odnosno na problem:to uiniti u odreenoj konkretnoj ivotnoj situaciji? Odgovor je izvanredno jednostavan:

Uini ono to misli da bi trebao uiniti, ne obazirui se na posljedice, koje ionako nisupod tvojim nadzorom.to god da se dogodilo ukljuujui i posljedice bit e bez imalosumnje u posvemanjem skladu sa Zakonom univerzuma. Nema zbunjenosti, nemaproblema.

Kad naelo o nepostojanju osobe koja djeluje u svijetu dvojnosti prvi puta postaneintelektualno prihvatljivo u vidu koncepta da se sva dogaanja temelje na Bojoj volji ilina Zakonu univerzuma, a ne na djelovanju bilo kojeg pojedinca pojavljuje se iodreena zbunjenost, kao i neke potekoe u svakodnevnom ivotu. Problem je u egu,kod kojeg je osjeaj da je osoba ta koja djeluje, jo uvijek jako prisutan. Ego se morasuoiti sa svojom zbunjenou, s tim problemom koji se ini veoma stvarnim: "Veoma mi

se svia koncept o nepostojanju osobe koja djeluje jer vie ne moram preuzimatiodgovornost ni za svoja djela ni za njihove posljedice. Ali drutvo u kojem moram i daljeivjeti ipak me dri odgovornim za ono to smatra mojim djelom."

4 orig. working mind, izvorni koncept R. Balsekara kojim opisuje vertikalni aspekt uma; taj je umdjelotvoran u sadanjem trenutku kad nema ega koji misli da je osoba ta koja djeluje i kad nema osobnezabrinutosti za budue posljedice; working mind koristi prosuivanje i razmatra posljedice djelovanja doodreene razine koja je potrebna za obavljanje nekog zadatka, zadravajui veoma malo ili ak nimaloosjeaja za vrijeme i mjesto, osim ako to ne iziskuje sm zadatak5orig. thinking mind, izvorni koncept R. Balsekara kojim opisuje horizontalni aspekt uma u koji je ukljuen

ego sa svojim spekulacijama i brigama glede buduih posljedica djelovanja jer misli da je on osoba kojadjeluje; taj um brine o moguoj blagotvornosti ili tetnosti nekog djela, o reakcijama drugih ljudi isl;i thinking mind i working mind prosuuju, ali samo thinking mind osuuje


9/67

Odgovor na ovu nedoumicu zapanjujue je jednostavan: Neka ego, sa svojim osjeajemda je on osoba koja djeluje, uini ono to vjeruje da bi se trebalo uiniti. Nema mjestazbunjenosti ni bilo kakvom problemu, sve dok imamo na umu temeljnu injenicu, koja jeosobno iskustvo svakog pojedinca, da nitko nema nadzor niti nad stvarnim dogaajem

(kakva god odluka bila), niti nad njegovim posljedicama. I stvarni dogaaj i njegoveposljedice, na koga god utjecali, sasvim e sigurno biti u skladu s Bojom voljom iliZakonom univerzuma, i moraju se prihvatiti kao takve. Na svakog e pojedinca odreenidogaaj i njegove posljedice utjecati tono u skladu s njegovom sudbinom, zavisno oBojoj volji i Zakonu univerzuma. Tu doista nema prostora za bilo kakvu zbunjenost.Pojedinac samo treba naprosto prihvatiti presudu drutva glede svojih djela i njihovihposljedica.

Zbunjenost se zapravo odnosi na koncept o pojedinevoj odgovornosti za vlastita djela.Ako ipak moram prihvatiti odgovornost za svoja djela u drutvu u kojem ivim, zato bi

mi trebalo biti toliko vano prihvatiti koncept o nepostojanju osobe koja djeluje? Kakvubih to stvarnu dobrobit trebao imati, ako u potpunosti prihvatim da nema osobnogdjelovanja? Objanjenje ove nedoumice od ivotne je vanosti: odgovornost pojedincaprema drutvu nikad nee biti uklonjena, ali ono to se u potpunosti moe ukloniti jestnjegov daleko nepodnoljiviji osjeaj odgovornosti prema smome sebi. Prihvaanjekoncepta o nepostojanju osobe koja djeluje znai da pojedinac vie ne mora snositiogroman teret krivnje i srama zbog svojih djela, kao ni teret mrnje i zlobe zbog djeladrugih.

Naime, im ego napravi temeljito i poteno preispitivanje vlastitog osobnog iskustva, on

e sigurno doi do nesumnjivog zakljuka da se svaki pojedini in kojeg je smatraosvojim, na kraju pokazao kao puki odgovor na neke ranije dogaaje nad kojima on ni ukojem sluaju nije imao kontrole. Ubrzo nakon ispitivanja, i sasvim jednostavna kretnjapoput eanja nosa, ispada odgovorom mozga na svrbe nad ijim pojavljivanjem onnije imao nadzora. Na taj nain ego, koji je ranije bio izuzetno tjeskoban u strahu da euklanjanje njegova osjeaja kako je on osoba koja djeluje, dovesti u opasnost samonjegovo postojanje, veoma brzo postaje uvjeren da se njegovo postojanje kao zasebnogbia nesmetano nastavilo. I ne samo to, njegovo svakodnevno ivljenje postalo je uogromnoj mjeri jednostavnije, budui da je uklonjen teret koji stvara osjeaj da je onosoba koja djeluje: nestalo je svake krivnje i srama zbog vlastitog djelovanja, kao i svakemrnje i zlobe, ljubomore i zavisti zbog djelovanja drugih.

No jo je mnogo vanije da ego sada shvaa to treba initi, eli li biti u neposrednomsuglasju s jednotom Stvarnosti. Jedino to treba initi jest stalno se prisjeati a ak i topostaje prirodno i spontano da postoji iskljuivo jedna Stvarnost koja se izraava prekosvakog pojedinog tijelo-um organizma, dok istovremeno svaki tijelo-um organizam u

vidu zasebnog bia nastavlja samostalno djelovati kao prijeko potreban dio te jedneCjeline. Provokativni perzijski filozof Omar Hajjam, u svojim je Rubaijama oslikao tostanje ljudskog bia slijedeim stihovima:


10/67

Mi nismo drugo do pokretni niznestvarnih oblika to izranjaju i nestajupod Suncem obasjanom svjetiljkomu ruci Reisera ove ponone predstave.

Bespomone figure u Njegovoj igrina kockastoj tabli dana i noi,pomie nas amo i tamo, ah mat i pogubljenje,a zatim jednu po jednu u kutiju vraa.

ivjeti sa spoznajom da je sve to postoji u pojavnom svijetu zapravo jedan beskonaniuniverzum u kojem sve definicije i podjele, i sve nedoumice nestaju znai ivjetiusidreno u luci mira i spokojstva samorealizacije.

***Prosjeni pojedinac u svojoj svakodnevnici ne moe a da ne vidi kako nekolicina ljudskihbia, openito poznatih kao suutni i mudri ljudi mudraci prividno ivi radujui seistim zadovoljstvima i trpei od istih boli i nedaa kao i svaki obian ovjek, a ipakizgleda da su, duboko u svojoj nutrini, usidreni u miru i skladu. I stoga tog prosjenogpojedinca zbunjuje kako se to moglo dogoditi. On je na neki nain bio pod dojmom dae prosvjetljenje, kod osobe koja ga dostigne, izazvati veliku promjenu, mada nije tonoznao kakva e biti ta promjena. Rije koja ga je najvie zbunila jest blaenstvo. Njegov jeutisak bio kako prosvijetljena osoba nema vie nikakvih problema u ivotu, kako Bogbrine za nju i kako se ona vjeno nalazi u blaenstvu. Meutim, sad susree mudraca koji

u svom svakodnevnom ivotu trpi od iste vrste boli kao i on sm. Prosjeni pojedinac tosmatra krajnje zbunjujuim.

Istina je da se mudrac uglavnom doima oputenim, i to ne samo u svom svakodnevnomivljenju, nego je znatno zadovoljniji i u svojim odnosima s drugim ljudima, ak i s onimas kojima ba nije lako izai na kraj. I vie od toga, ve sama prisutnost mudrog ovjeka ne uenog ovjeka koji je veoma esto ohol i uobraen donosi svima mir i sklad,usprkos injenici da on prividno reagira na vanjske dogaaje na sasvim uobiajen nain.

Ali ipak, nema nieg izuzetno neobinog kod mudraca. Javlja se nedoumica: zato jeondaprosvjetljenjetoliko vano?

Pitanje koje zapravo mui duhovnog tragaoca glede prosvijetljene osobe jest: kako sepotpuno razumijevanje odraava na djelovanje u svakodnevnom ivotu? Zato obianovjek osjea takav mir i oputenost u drutvu mudraca? Jednostavan je odgovor da jemudrac, bez ikakvog napora, neprestano svjestan svekolikog dogaanja u ivotu a ta sesvjesnost zadrava i kad se odreene misli, osjeaji i elje pojavljuju u njegovu tijelo-umorganizmu. Budui da se te misli, osjeaji i elje svaki put kad se pojave samo svjedoe izatim kreu dalje svojim tijekom, nema nikakvog uplitanja kroz reakciju ega. Ne postojiosjeaj da je osoba ta koja djeluje ni u jednom dogaanju ni kad se radi o samommudracu, ni kad se radi o drugima, stoga nema nikoga kome bi se pripisala krivica.

Istinsko razumijevanje potpuno je proeto spoznajom da misli i osjeaji plove umompoput oblaka koji lutaju nebom, bez doma i korijena. Kad se Svijest jednom poinje


11/67

shvaati kao osnova sveukupne pojavnosti (ukljuujui osjetilna bia i njihove misli idjelovanja), svako razlikovanje i prosuivanje i okrivljavanje nestaju, budui da se niti

jedna stvar vie ne percipira istinski odvojenom od druge. Tada se grijeh i vrlina vie nedoivljavaju kao obine suprotnosti, ve kao razliiti polariteti koji se meusobnonadopunjuju i ukidaju kad se nau zajedno.

Cjelokupno djelovanje postaje spontano, pretvarajui se u niz postupaka pokretakeboanske energije kao skrivene snage koja se pokazuje u udesnom zrenju biljaka, uoblikovanju oiju i uiju, u optoku krvi i u sloenoj mrei ivanog sustava. Takva jesnaga ili mo stvorena bez ikakva svjesnog usmjeravanja ona je prirodna i spontanadjelotvorna sila, dok je elektricitet (nitko ne poznaje njegovu prirodu iako znamo kako seoituje!), primjera radi, samo jedan njezin vid.

Tu udesnu prirodnu silu iji je temelj odsutnost osobne volje boansku pokretakusnagu (koja nema nikakve veze s duhovnim moima siddhi) veoma je lijepo prikazao

Lao-tse:

Vrhunska vrlina nije (namjerno) kreposna, i stoga je vrlina.Nia vrlina ne eli odustati da bude kreposna, i stoga nije vrlina.Vrhunskoj vrlini sila nije nuna, ali ona ini sve to je potrebno,nia vrlina koristi silu, ali nita ne postie.

Boanska pokretaka snaga duboko je uronjena u obinu svakodnevnicu i vrlosamozatajna, i upravo je to razlog to je prosjeni ovjek tako zbunjen i iznenaen kadnaie na nju u svom svakodnevnom ivotu. To je upravo ona sila koja iznosi na vidjelo

genijalce u razliitim poljima ivota, to se ne moe objasniti svjetovnim pojmovimaputem postepenih linearnih naina istraivanja.

Kad se neki in odigra spontano, bez imalo oklijevanja ili kolebanja, tada nema prostorarazmiljanju o budunosti. Zanimljiva je injenica da su anse za opstanak bolje akonema prekomjerno snane elje za preivljavanjem: posebna boanska pokretaka siladostupna je onima koji se ne iscrpljuju tjeskobnim nastojanjem. A smijeno je i to totjeskobi doprinosimo upravo ulaganjem odlunog napora da se prestanemo brinuti.Ustvari je lani ego pojedinca taj koji se brine. Istinsko razumijevanje prihvaa sve toivot donosi i odgovara na svako iskustvo bez otpora i povlaenja. Stoga je Chuang Tzu, govorei o smrti svog uitelja, Lao tsea, izjavio: "Uitelj je doao jer je bilo njegovo

vrijeme. Otiao je zbog prirodnog tijeka stvari."

Drugim rijeima, svim osjetilima, osjeajima i mislima moramo dopustiti da se kreu uskladu sa svojim prirodnim tijekom, zato to svaki pokuaj da ih stavimo pod nadzorsamo unosi jo vie nemira. Kao to je Gospod Ka izjavio u Bhagavadgti:

ovjek koji je jedno s Bogom i koji razumije Istinu, vjeruje u zamisao "ja uistinunita ne inim" zato to shvaa da se pri promatranju, disanju, govorenju,izluivanju, hvatanju, otvaranju i zatvaranju oiju, radi samo o osjetilima koja se

povezuju s odgovarajuim objektima.


12/67

Jedino se putem istinskog razumijevanja prihvaanjem naela da nema osobe kojadjeluje moe dogoditi promjena u mislima, emocijama i eljama. Svaki miini naporda se oni stave pod nadzor pokazat e se uzaludnim zato to je ivani sustav u svojoj bitikruenje elektrinog naboja, a ne tjelesna snaga.

Duboko i nedvojbeno krajnje razumijevanje tu nije rije o intelektualnom shvaanju napravocrtnoj razini toga- to- jest vodi do istinske poniznosti i unitava u egu pojedincaosjeaj da je on osoba koja djeluje. To u stvari znai, prirodno i spontano djelovanje kojeodraava injenicu da je ljudska inteligencija ne intelekt uma u svojoj biti uroeniaspekt cijelog organizma pojavnog univerzuma, koji odrava slubeni red i poredak udinamikoj ravnotei putem niza postupaka Svijesti kao osnove cjelokupne oitovanepojavnosti. Ta ravnotea oitovane pojavnosti u slubenom redu i poretku odrava sepreko prirodno suprotstavljenih mehanizama izmeu prividnih oprenosti ili dijelova kojise meusobno nadopunjuju. Sukob utemeljen na jakim, nespojivim suprotnostima kaoto su dobro i zlo, subjekt i objekt,jai drugijest, prema tome, iskljuivo povrne prirode,

i stoga temeljno neprihvatljiv u svojoj kulturolokoj biti. To zapravo znai da cijela ovapojavna predstava univerzuma ll ne moe imati nikakvu stvarnu svrhu te je sasvimuzaludno traiti ivotni cilj u otvorenom natjecanju sa svim protivnicima.

Veina "uspjenih" ljudi spremno e priznati duboko u dnu due, iako je njihov odgoj iobrazovanje tijekom godina tako mono da se to ne bi usudili otvoreno priznati, da jebilo potpuno uzaludno godinama traiti cilj u ivotu. Jo bi im tee bilo javno priznati daim je iskustvo pokazalo kako im postizanje zacrtanog cilja nije donijelo onaj dubokosjeaj ispunjenosti za kojim je eznulo njihovo srce. im se neki cilj ostvari, gubi sespontanost, a osjeaj pojedinca da je on osoba koja djeluje, ponovo preuzima vodstvo.

Od tog trenutka, vizija postaje usmjerena iskljuivo na cilj, proputajui na taj nain svedoista vrijedno u ivotu.

ivot optereen "svrhom" uistinu zanemaruje ljepotu svakodnevnog ivota: uivanjejednosti istog bitka izraenog u dvojnosti i raznolikosti pojavnog ivota. Tek kad egonedvojbeno spozna tu injenicu, tada iz djelovanja prti potpuna sloboda i pojavljuje sezasljepljujua svjetlost istinske vizije koja nita ne proputa i u svemu traje. U tom sluaju,spontano djelovanje, budui da nije u sukobu s prirodnim tijekom dogaaja, omoguujeovjeku koji razumije da se u potpunosti otvori primanju cjelokupnog univerzuma idoivljaju istinskog ispunjenja. Oputen i osloboen svake napetosti, takav pojedinacdoputa da njegov ivot ide svojim tokom, nesvjestan sebe kao osobe, bilo da se radi o

ulaganju napora, bilo da se radi o posljedicama djelovanja.

Jedna od kljunih postavki koju duhovni tragalac mora jasno razumjeti, kako bi izbjegaosve nedoumice, jest da prihvaanje toga- to- jestu svakom trenutku nikako ne iskljuujepojavni svijet kao privid, jer bi upravo tada dolo do lanog razlikovanja izmeu stvarnogi nestvarnog, izmeu sadraja i njegove preslike, izmeu noumena i fenomena. Kao tose Buddha ivopisno izrazio: "Sasra(ivot) is duhkha(patnja), nirvna(Izvor) je anti(mir) ali oni nisu dvoje, ve jedno."

Mora postojati temeljno razumijevanje da svaka pojava, svaka preslika, ne moe biti

drugo nego li odraz upravo te Stvarnosti, koja jedina postoji. Privid ne moe zasebnopostojati: noumen kao isti bitak istovremeno i nadilazi pojavnost i u njoj je sadran, tako


13/67

da je besmisleno svako vienje razlike meu njima. Zahvaljujui tom temeljnomrazumijevanju njeguje se odreena nepristranost kroz spoznaju da svako razlikovanjeizmeu privlanog i neprivlanog moe znaiti jedino uplitanje ega i, prema tome,stvaranje patnje. I privlano i neprivlano uzajamno su povezani suprotstavljeni dijelovikoji se meusobno nadopunjuju, a predstavljaju temelj izraavanja pojavnog svijeta i

njegova djelovanja, koje mi nazivamo ivotom.

Uistinu vaan vid tog temeljnog razumijevanja jest njegova primjena u svakodnevnomivotu gdje uobiajeno suparnitvo i natjecanje, sasvim iskreno, postaje sve vie igra ll umjesto da bude svaa i sukob koji vodi do krivnje i srama zbog vlastitih djela te domrnje i zlobe, ljubomore i zavisti zbog djela drugih. Drukije reeno, kao neposrednaposljedica dubokog razumijevanja jasno se pokazuje sav besmisao sukoba ja i drugi,budui da su oboje samo puki instrumenti kroz koje djeluje prvobitna energija. Gledebilo koje situacije u ivotu, je li moglo biti drukije? I je li to stvarno vano? Prividnerazlike samo unose raznolikost u nau svakodnevnicu koja bi inae bila nepodnoljivo

dosadna. Poznat je sluaj jednog glasovitog glumca iz prolih vremena, GeorgaSandersa6, koji je poinio samoubojstvo. On je ostavio oprotajnu poruku u kojoj jenapisao kako si oduzima ivot zato to je imao sve to ivot moe ponuditi dobrozdravlje, novac i slavu i stoga mu je bilo previe dosadno da bi nastavio ivjeti!ovjek koji istinski razumije ove koncepte ne povlai se i ne skriva od prirodnog svijetaljudi i dogaaja jer to bi samo po sebi znailo da osuuje ivot kao takav i razliite stiloveivljenja. On nastavlja ivjeti u drutvu, igrajui igru svakodnevnog ivota premapostojeim pravilima, ali njegov je um ispranjen od uzaludnih ambicija, mudrovanja,elja i smicalica. Takav ovjek luta stazama ivota svjedoei svim iskustvima i sudjelujuiu njima, ali se ne zaplie u njih vezivanjem. On niti eli produiti ugodna iskustva niti

prekinuti bolna. Stoga ga drugi doivljavaju kao utjelovljenje vrline i suuti za cijeli svijet"drugih", kao osobu koja se ni protiv koga ne bori. ak i neku prividnu razmiricupretvorit e u zabavu, jer njemu nije nimalo stalo da pobjedi u bilo kakvoj raspravi.

Da bismo izbjegli sve nedoumice, nuno je razjasniti jo jedno pitanje: nije tono da utijelo-um organizmu ovjeka koji razumije ne nastaju misli-osjeaji-elje jer to je njihovaprirodna bioloka funkcija. Pojavljivanje misli-osjeaja-elja u umu jednako je prirodno ispontano kao i pojavljivanje valova na velikom prostranstvu oceana. Svaki pokuaj da sezaustavi to prirodno dogaanje moe uroditi jedino neuspjehom i razoarenjem. Ali onoto se dogaa nakon to se razumijevanje probudilo jest to da te misli-osjeaje-elje kojese pojavljuju vie ne progoni ego. Razumijevanje dovodi do pukog svjedoenja

prirodnog procesa pojavljivanja i nestajanja elja bez ikakvog uplitanja ega, i stoga,budui da ne dobivaju nikakvu podrku, te elje tijekom vremena jednostavno nestaju.Naime, u nedostatku podrke ega, pojavljivanje elja vremenom se smanjuje, pojavljujuse sve rjee i sve su slabijeg intenziteta.

***Ljudski je um na neki nain navikao razmiljati o promjeni u terminima lateralnog ihorizontalnog rasta, ali nae iskustvo pokazuje da samoj prirodi promjene vieodgovaraju ciklusi ili periodi kao to su ciklus roenja i smrti, stvaranja i razaranja,

6G. Sanders (1906., Rusija 1972., panjolska), engleski glumac, skladatelj, pjesnik i pisac


14/67

uspona i padova politikih sustava i civilizacija, te neizbjeni ciklusi sree i nesree uslijedivotnih dobitaka i gubitaka kod svakog pojedinanog ljudskog bia. Pa ipak um odbijaprihvatiti neizbjenost takvih ciklusa, iako to odbijanje znai razoarenje i muku. To jeona vrsta patnje za razliku od stvarnog bola i uitka u odreenom trenutku koju jeBuddha nazvao duhkha u sasri, patnja u ivotu.

Prihvaanje postojanja ovih ciklusa naprosto znai prihvaanje neizbjenih injenicaivota, a ne zauzimanje fatalistikog stava. Takvo prihvaanje samo znai da te injenicetreba svjedoiti kao neizbjene dijelove ivota, izbjegavajui na taj nain mentalnouplitanje u njih. "I to e proi" jedno je izvanredno stajalite u ivotu koje sprjeavamnoga nepotrebna razoarenja. ak je i fizika energija svakog pojedinca podlona timciklusima. Svi iz iskustva znamo da je razina nae fizike energije kao i mentalnog poletaponekad izuzetno visoko aktivna i kreativna, dok se ponekad, bez ikakvog vidljivograzloga, osjeamo bezvoljno i mlitavo, fiziki tromo a mentalno prilino depresivno.Nemogunost prihvaanja te neizbjene injenice nemogunost kretanja s tijekom

ivota predstavlja nepotrebno razoarenje.

Kretati se s tijekom ivota ne znai biti ravnoduan prema onome to je donio sadanjitrenutak. To ne znai "nevezanost". Ovo je posebno osjetljivo podruje u kojem kodduhovnih tragaoca postoji znatna zbunjenost. Kretanje s tijekom ivota naprosto znai

potpuno uivanje u trenutanoj radosti iz pukog razloga to znamo da ona nee potrajati,i potpunopreputanje trenutanom bolu, imajui na umu da e i on proi. Kretati se stijekom ivotaznai da ne treba pretjerano juriti za uicima, ali ni pretjerano zazirati odneizbjenih boli. Zapanjujue je vidljiva injenica kako takav stav zadovoljstvu donosi jo

vie zadovoljstva, a bolima oduzima bol. Drukije reeno, kretanje s tijekom ivota

uzrokuje unutarnje stanje mira i sklada, dobrohotnosti i lakoe. Vjerojatno je to ono tose podrazumijeva u izreci: "Boji mir: to je ista radost postojanja."

Ne treba biti nedoumice oko ne pruanja otpora sadanjem trenutku. Ne pruati otpor neznai ne initi nita. Uistinu, to je sam temelj istonjakih borilakih vjetina: predaj se dabi mogao pobijediti. U taoizmu postoji pojam wu wei koji je proet mudrou. Onoznaava djelovanje bez uplitanja osobe i potpuno je razliit od nedjelovanja kojenastaje uslijed neodlunosti, straha i lijenosti. On oznaava ne- djelovanje u kojem nemauplitanja ega, odnosno oznaava istinsko prirodno djelovanje koje se dogaa usadanjem trenutku, a ne djelovanje koje je posljedica spekulativnog uma i napetogtijela. Kao to je Isus izjavio: "Pogledajte ljiljane u polju kako rastu. Niti se trude niti

predu."

Zabiljeeni su sluajevi nekih zatvorenika koji su ekali izvrenje smrtne kazne u redusmrti, koji su iznenada, sasvim neobjanjivo, spoznali najdublju radost i mir istinskepredanosti. Zabiljeeni su i sluajevi zarobljenika u Hitlerovim koncentracijskim logorima,koji su se, ekajui da budu odvedeni u plinsku komoru, za vrijeme stajanja u redu,poeli iznenada glasno i uporno smijati, zbijajui ale s naoruanim straarima. Ovi supak, naravno, smatrali kako je napetost dovela zarobljenike do ludila. No ti su ljudi ipakduboko prepoznali udo predanosti sadanjem trenutku. Nisu se vie plaili smrti jer suumrli u tom trenutku, Svijest se oslobodila trodimenzionalnih okvira ljudskog objekta.


15/67

Uvijek postoji odreena uporna znatielja, posebno prisutna kod duhovnih tragaoca,popraena znatnom zbunjenou, glede pitanja to se zapravo dogaa u svakodnevnomivotu s onim tko se probudio u Stvarnosti. Oni koji su svjedoili ivotu nekolicinemudraca, tijekom jednog dueg razdoblja, uoili su nekoliko zajednikih niti koje ih svepovezuju:

1. ini se da mudrac ivi s potpunim razumijevanjem kako se ivot odigrava kroz svaljudska i druga tijela, ukljuujui i njegovo vlastito.

2. Doima se da mudrac ivi s potpunim uvjerenjem kako su sva zasebna biaodvojena kao valovi oceana te da se zapravo samo pojavljuju i nestaju na jednom

velikom oceanu Bitka. On zna da se u mirnom umu Stvarnost doivljava bezikakvih odvojenosti. Budui da se mudrac kree u skladu s tijekom ivota,uglavnom ga viaju posve slobodnog od svih tjeskoba i razoarenja.

3.

Mudrac se odaziva kad ga zovu imenom, ali zna da je to, to se odaziva na ime, usvim sluajevima samo prvobitna Svijest koja jedina postoji. On je prilino sretankad ga svijet zaboravi i ne obraa na njega pozornost. Mudrac istinski cijenipovlasticu da bude neprimijeen.

4.

Mudrac ivi svjedoei ivot tako kako se on dogaa kroz razliita zasebna bia, sneprestanom svjesnou da su prolost i budunost samo nezbiljske tvorevine, zarazliku od sadanjeg trenutka koji je jedina zbilja. Na taj nain mudrac ivi posveispunjeno, prihvaajui sva iskustva iz trenutka u trenutak, neogranien mislimaspekulativnog uma, kao da stavlja svjee voe u koaru bez dna.

5. Mudraca doivljavaju kao nekog tko svakom pomae najbolje to moe u tomtrenutku, ali ini se da su ljudi ba nisu jako svjesni njegove prisutnosti. On doistapokazuje istou i suosjeanje prema cijelom svijetu i ne bori se ni protiv koga.

6. Mudrac ivi doputajui da se duhovna disciplina kao takva dogodi ako se trebadogoditi, potpuno svjestan da ona moe prestati u prikladno vrijeme: on nikadanije radio nikakvu duhovnu disciplinu.

Ukratko, mudrac ivi u vanjskom svijetu dobra i zla, ljepote i runoe, ali ne osuujenikoga. On je jednako ljubazan i prema dobrima i prema loima. On je jednako odan i

vjernima i nevjernima. Mudrac ivi kao stalno svjestan, ali neukljueni svjedok udesnograzotkrivanja pojavnog svijeta u svim njegovim razliitim oblicima i pravilima.


16/67

GRIJEH I KRIVNJAGRIJEH I KRIVNJAGRIJEH I KRIVNJAGRIJEH I KRIVNJA

Kota ivotaKota ivotaKota ivotaKota ivota

Zapadnjaka logika i zapadnjaki um smatraju da je tijek ivota linearan. Istok vjeruje dasu ivot i postojanje cirkularni, te da se svako kruenje uvijek vraa u poetnu toku.ivot poinje prvim udahom i zavrava zadnjim. Sasra predstavlja kota ivota,neovisno o tome je li rije o smjeni godinjih doba ili obrtanju nebeskih tijela. Zanimljivo

je a vjerojatno i znakovito da Istok ne poklanja previe pozornosti kronolokojpovijesti, ve se uglavnom usmjerava na meusobnu povezanost raznih sila i dogaaja,na njihove uzrono-posljedine odnose, koji su osnova ivljenja i postojanja.

Ciklus uvijek posjeduje vlastitu logiku, magiju, tajanstvenost, a gotovo niti jedno kretanjeu univerzumu nije linearno. Sva kretanja doimaju se cirkularnima, vraaju se naishodinu toku i ponovo zapoinju novi ciklus, ostavljajui utisak da nikad ne prestaju.To jednako vrijedi za kretanje zvijezda i planeta, ukljuujui Zemlju, kao i za razdoblja uovjekovu ivotu. Pojavni svijet prvi se puta oitovao u dogaaju koji znanstvenicinazivaju velikim praskom,a mistici buenjem svjesnosti o Svijesti, a on znai eksplozijupotencijalne energije u njezino stvaralako pokretanje koje e konano zavriti vraanjemte iste energije natrag u ishodite, nakon to bude istroena. Kad mladi mjesec dostignesvoju puninu, poinje se kretati u obrnutom smjeru.

Vjerojatno iz tog razloga mudrac Lao Tse kae: "Kad obavi posao i kad ti ime postaneslavno, mudro je povui se od javnosti." Promjena je sma osnova ivljenja i postojanja,ali ipak je osebujnost i priroda uma da u sve veoj mjeri eli imati iskustvo onoga to mu

je drago i prihvatljivo, mada pritom ne razumije pravo znaenje ciklusa. Ako netko elizadrati istaknuti poloaj na koji se probio, ako uporno zahtijeva da sve vrijeme imasigurnost, taj se njegov istaknuti poloaj nee odrati, a iskustvo nee zadrati svojusvjeinu i krepkost.

Dijete ne doivljava da su suprotnosti nespojive, kao to to doivljava odrasla osoba,zbog toga to djetetov ego nije razvijen sve do tree godine. Tek tada ono poinjerazmiljati o sebi u terminima prvog lica singulara, kao o ja. Nema temeljne razlikeizmeu sveca i djeteta. Niti jedno od njih ne vidi suprotnosti, mada, naravno, kod djeteta

je rije o neznanju, a kod sveca o mudrosti. Dakako, neznanje i znanje su meusobno

povezane suprotnosti, a mudrost nadilazi obje.


17/67

Dijete nije usvojilo pojmove mojei nije moje testoga ne moe razumjeti koncept krae.Jednako tako, dijete ne moe pojmiti razliku izmeu istine i neistine jer ne moerazlikovati san i stvarnost. Ego je taj koji pravi razliku izmeu sna i stvarnosti. Mudracshvaa da je ova stvarnost samo san. Iz tog je razloga jedno prerano sazrelo, intuitivnodijete moglo rei: "Svi mi sanjamo, a probudit emo se kad budemo mrtvi." ivot i smrt

sastavni su dijelovi tijeka dogaaja koji predstavlja oitovanje pojavnosti.

Sve dok se ne rodi ego, sve dok se Svijest ne poistovjeti s pojedinanim organizmom,dijete ne doivljava dvojnost. Kao to je to mudri Tahern izrazio: "Sav je svijet bio njegov,nebesa, zvijezde, sunce i mjesec, i on je bio jedini promatra i uivalac svega toga, bezikakvog prisvajanja ili dijeljenja, sve dok ga nisu iskvarili i dok nije usvojio prljavalukavstva ovoga svijeta." Kod djece susreemo jednu vrstu iste nevinosti, ali to jenevinost neznanja. Ista takva nevinost pojavljuje se kod sveca na kraju procesa njegoveevolucije u kojoj se ego initelj najprije razvio da bi onda bio uniten buenjem mudrostii razumijevanja. Kao to je Isus govorio: "Samo oni koji postanu poput djece, moi e ui

u Kraljevstvo nebesko."

Izmeu djeteta i sveca postoji jo jedna slinost. Promatramo li dijete u kolijevci dokspava, zapazit emoda ne die kroz prsni ko, ve kroz abdomen. Disanje odrasle osobenajee se odvija kroz prsni ko, zato to se disanje, kao to je utvreno, s postepenimnagomilavanjem napetosti u ivotu pomie od abdomena prema prsnom kou. Ovajporast napetosti dovodi do odvajanja izmeu animalnog organizma djeteta iintelektualnog organizma odrasle osobe. Sa stjecanjem mudrosti i iscjeljivanjemodvojenosti izmeujai drugi, mudrac ponovno ovladava abdominalnim disanjem.

Jasno je vidljivo da se disanje prosjene odrasle osobe u dubokom snu u veoj mjeriodvija kroz abdomen nego kroz prsni ko, ali ako je to spavanje nemirno ili ako osobasanja, javlja se pomak disanja prema gore, u pravcu prsnog koa. To jednostavno znai,to je osoba napetija, ishodite disanja smjeteno je vie.

U japanskom jeziku postoji rije za poetno ishodite disanja, koje u drugim jezicima, posvoj prilici nema, a glasi tanden. Smatra se da se tanden nalazi oko 5 cm ispod pupka.to je neka osoba vie otuena od svog prirodnog postojanja, to je ishodite njezinadisanja udaljenije od tandena. Ovo nije ni na koji nain povezano s disanjem kakvim gashvaaju atlete ili osobe koje se bave pojaanom fizikom aktivnou jer mu oni prilazeiz drugog kuta.

Taoistiko uenje smatra da postoje tri centra ljudskog organizma: a) tanden, prirodni iliduhovni centar, b) centar srca u kojem prebiva emotivno tijelo osobe ili duhovni tragalaci c) centar glave, u kojem prebiva filozof, intelektualna i racionalna osoba. Intelektualna iracionalna osoba ive na povrini, gdje je sve sreeno, logino i smisleno. Emotivnisljedbenik ivi u srcu iz kojeg ne izvire samo ljubav i elja, nego i odanost Bogu. Ali, kaoto tvrdi Lao Tse, srce ne predstavlja krajnju dubinu. Nuno je krenuti ka dubljimrazinama postojanja, prema prirodnom stanju tandena gdje se pojedinac nalazi usuglasju s cijelom oitovanom pojavnou.


18/67

Osnovne postavkeOsnovne postavkeOsnovne postavkeOsnovne postavke

Kad posjetitelji dou k meni, prvo to im kaem jest da je sve to e od mene uti samokoncept , a ni u kojem sluaju istina. I jo dodajem, da je sve to je bilo koji mudrac ubilo kojem razdoblju tijekom povijesti ikada rekao, samo koncept. I da je sve to je u bilo

kojem svetom spisu ikada napisano takoer samo koncept. Koncept je neto podlonotumaenju i stoga je nekima prihvatljiv, a nekima nije. Istina je ono to nitko ne moezanijekati.

Veina posjetitelja, kad ih pitam znaju li neto to postoji i to je istina, a ne koncept,ostaje bez odgovora. Moj je odgovor na ovo pitanje da zapravo postoji samo jednajednajednajedna istinakoju nitko ne moe zanijekati. Neki bi ateist mogao doi ovamo i izjaviti kako je prekodvadeset godina duboko istraivao temu o postojanju Boga, kako je doktorirao napodruju komparativne religije, te da sada sa sigurnou tvrdi da Bogne postoji. Ja bihmu na to rekao da ima potpuno pravo na svoje stajalite jer Bog je samo koncept. A

nakon toga bih ga upitao: "Bog moda postoji, a moda i ne postoji, ali moe li tizanijekati svoje postojanje?" Ta neosobna svijest o vlastitom bitku, o postojanju, kojunitko ne moe zanijekati, jedina je istinaistinaistinaistina. Nju nije mogue tumaiti ni na koji nain.Drugim rijeima,ja jesamjedina je istina. "Ja sam Tom, Dick ili Harry" nije istina. Istina

ja jesam zaklonjena je ili skrivena iza osobnog ega nekog pojedinca.

Taj je pojedinani ego zapravo duhovni tragalac, ego koji uistinu ne postoji. Kad minetko kae da je doao k meni kako bi unitio svoj ego i postigao samorealizaciju, ja gamolim da mi pokae taj svoj ego ne bi li ga odmah mogao zbrisati s lica zemlje, tu prednjegovim oima!

to je onda taj ego? Kad postavim to pitanje posjetiteljima, kad ih pitam topodrazumijevaju pod pojmom ego, veina ih odgovara da je ego poistovjeivanje sodreenim tijelom kao zasebnom jedinkom odvojenom od drugih ljudskih bia te da taodvojenost ini ljude nesretnima. Meutim, smo poistovjeivanje s imenom i likom(nman, rpa)ne moe uistinu initi ego, jer ak i svetac za kojeg se smatra da je svladaosvoj ego, takoer se odaziva na vlastito ime kad ga pozovu, jednako kao i obina osoba.Drugim rijeima, obina osoba jednako tako sebe doivljava kao jedinku s tijelom iimenom, odvojenu od drugih, kao to to ini i svetac! Ali to to onda razlikuje mudracaod obine osobe? to je to to ga ini mudracom? Odgovor na to jest da mudrac ima,bez imalo sumnje, potpuno razumijevanje one istine koju je Buddha izrazio rijeima:

"Dogaaji se zbivaju, djela se ine, ali ne postoji osoba koja djeluje." Naime, obinaosoba smatra da je ona ta koja djeluje te da je stoga odgovorna za svoje djelovanje.Slino tome, za svoje djelovanje odgovorna je i svaka druga osoba. Mudrac pak, sasvimsuprotno od toga, potpuno i bezuvjetno vjeruje da niti on sm, a niti itko drugi nije tajkoji ini bilo kakvo djelo, ve da je svako djelovanje boansko dogaanje kroz neki tijelo-um organizam. Ni u kom sluaju ne moe se tvrdi da itko ita ini.

Na odreenom stupnju spoznaje, pojavljuje se pitanje: "Ako nitko nita ne ini, tko ondaivi na ovome svijetu? Tko je taj tko doivljava iskustvo sree i nesree? Tko je taj tkotrai samorealizaciju ili prosvjetljenje ili neto tome slino? Izravni odgovor na sva ova

pitanja jest da mi samo vjerujemo kako ivimo, ali u stvarnosti, ivot se ivi sm od sebekroz milijarde tijelo-um organizama. Ego smatra da je on taj koji djeluje i koji prolazi kroz


19/67

iskustva sree i nesree. Dakle, glede ove teme, temeljni je koncept da ivot nije nitadrugo do stalno traganje, sve od trenutka kad se dijete rodi i instinktivno pone traitimajine grudi, a da je tragalac ego koji smatra da je on taj koji traga i ini sve potrebnokako bi traeno naao, pri emu je odgovoran za svoja djela.

Temeljni je koncept da je ljudsko bie u stvari samo jedinstveno programirani instrumentili raunalo kroz kojeg Izvor ili Prvobitna energija ili Svijest ili Bog (ili kako god oznaili iimenovali taj Izvor Jednost bez drugoga) funkcionira i dovodi do djelovanja. Na druginain reeno, Izvor koristi milijardu jedinstveno programiranih ljudskih raunala upravona isti nain na koji ovjek koristi svoje raunalo. ovjek unosi odreene informacije uprogramirano raunalo, i raunalo nema drugog izbora nego li obraditi te informacije iproizvesti uinak za koji je programirano. Naravno, ovjek moe smatrati da raunaloima pravo proizvesti taj uinak, kao to smatra da on sm ima pravo na svoj naindjelovanja!

No to je ustvari programiranje u ovjekovu tijelo-um organizmu i kako zapravo Izvorkoristi ljudsko raunalo? ovjek nema mogunost izbora prilikom odabiranja vlastitihroditelja, to znai da ne moe odabrati vlastite gene ili jedinstvenu kombinaciju DNK usvom tijelo-um organizmu. Isto tako, ovjek ne moe odabrati okolinu u kojoj e se roditii u kojoj e njegov tijelo-um organizam od svog prvoga dana stjecati iskustva odgojnih iobrazovnih utjecaja. Jedinstveni DNK i okolina u kojoj se pojedinac razvija i raste ine

programovjekova tijelo-um raunala.

Na prvi se pogled moe uiniti okantnim da je ljudsko bie, za kojeg se smatra kako jestvoreno na sliku i priliku Boju, svedeno na raunalni program. Ali ne smijemo

zaboraviti da je ljudsko bie u osnovi samo jedno stvorenje, ili vrsta stvorenja, zajedno stisuama drugih vrsta stvorenja, koje tvore sveukupnost oitovanoga svijeta. A ono tofunkcionira kroz milijarde ljudskih raunala jest Izvor, Bog ili Prvobitna energija, koja usvakom ljudskom biu proizvodi upravo takav izlaz ili djelovanje kakvo se treba dogoditiu skladu s Bojom voljom ili Izvorom, ili u skladu, moe se i tako rei, s Prirodnimzakonom ili Zakonom univerzuma. Ovo je veoma nalik injenici da elektricitet, kao jedan

vid prvobitne energije, djelujui kroz razliite elektrine ureaje stvara tono onakveuinke za koje su ti odreeni ureaji konstruirani i predvieni.

Kako Izvor (ili Bog) koristi ljudski raunalo? Prema mom konceptu, misao je ulaznainformacija koja dolazi iz Svijesti, iz Izvora. Na tu ulaznu informaciju odgovara mozak u

smislu izlazne informacije u obliku reakcije u ljudskom tijelo-um organizmu. Istraivanjasu pokazala da se misao kao ulazna informacija javlja pola sekunde prije reakcije ega. Iztoga je oito da ego pojedinca nema kontrolu nad programiranjem tijelo-um organizma.Drugim rijeima, ego nema kontrolu nad ulaznim informacijama, a sasvim sigurno nemani kontrolu nad programiranjem koje odreuje reakciju, koja je oigledno bioloke ilimehanike prirode. Pa ipak ego ovu reakciju naziva svojom! Misao je jedna od ulaznihinformacija, ostale ulazne informacije temelje se na objektima na koja reagiraju osjetila objekti su sve ono to se vidi, uje, kua, mirii ili dodiruje nad kojima ego nemanadzora. Naime, ono to se dogaa jest da mozak reagira na ulaznu informaciju u tijelo-um organizam i to tono onako kako je predvieno njegovim programiranjem, s time da

niti nad jednim od toga ego nema kontrolu. Pa ipak ego tvrdi kako je ta mehanikareakcija njegova!


20/67

Jedna vana toka koju treba istaknuti jest da su bioloka i mehanika reakcija u tijelo-um raunalu potpuno iste, bez obzirna na to radi li se o obinom ovjeku ili o svecu. Ako

je ulazna informacija ista i programiranje slino, tada je i izlazna informacijanajvjerojatnije ista. Ako te dvije osobe vide ili uju istu stvar, i izlazna informacija e biti

ista, kao na primjer ljutnja ili uenje, strah ili saaljenje. Postoji velika zabluda kakosamorealizacija ili prosvjetljenje donose tako ogromnu transformaciju da svetac postajesavreno ljudsko bie, u kojem nema bilo kakve ljutnje, razoarenja ili straha. Stogaizranja pitanje: ako je reakcija u programiranom raunalu tijelo-um organizma manje ili

vie ista, u emu je onda razlika izmeu sveca i obinog ovjeka? Odgovor lei upojanjenju onoga to se dogaa nakon pojavljivanja poetne reakcije.

U sluaju obinog ovjeka, kad se dogodi negativna reakcija na primjer, pojavi seljutnja ego preuzima vlast nad situacijom. Ego kae : Ja sam ljut.Ili: Ja ne smijem bitiljut, lijenik mi je rekao da u, ne budem li kontrolirao svoju ljutnju, imati visoki krvni

pritisak, a to bi moglo dovesti do sranog ili modanog udara. Ovo znai ukljuivanje egau horizontalno vrijeme, za razliku od reakcije tijelo-um raunala koja nastaje iskljuivo usadanjem trenutku. U sluaju mudraca, takoer se pojavi ljutnja, koja moe uzeti oblik

vikanja na osobu koja ju je izazvala. Ali nakon toga reakcija zavrava i mudrac je otvorenza sve ono to se moe dogoditi u sljedeem trenutku. Sjeam se jedne osobite zgodekoja se zbila kad sam jednom prilikom posjetio svog gurua, Nisargadattu Maharaja.Netko je postavio pitanje i pojavila se ljutnja. Maharaj je viknuo: "Ve est godina dolaziovamo i jo uvijek postavlja tako glupa pitanja?" Posjetitelj o kojem je bila rije,dovoljno je dobro poznavao Maharaja da mu je mogao dati duhoviti odgovor. Svi su senasmijali, a Maharaj se smijao najglasnije. U jednom trenutku ljutnja, u sljedeem

oputanje i zabava! U sluaju obinog ovjeka, nastalo bi poistovjeivanje ega s tomljutnjom u vidu "ja sam ljut, taj me ovjek naljutio i zato se ne smijem nasmijati njegovojdosjetki". Drukije reeno, u sluaju obinog ovjeka, do ukljuivanja ega dolo bihorizontalno u vremenu pa on ne bi bio otvoren za ono to se moe dogoditi u sljedeemtrenutku. Mudrac ivi iz trenutka u trenutak, njegov tijelo-um organizam odgovara naono to se dogaa iz trenutka u trenutak, dok ego obinog ovjeka odgovara naprirodnu, bioloku reakciju tijelo-um organizma, ukljuivanjem u horizontalno vrijeme panije otvoren za ono to se dogaa iz trenutka u trenutak. Prema tome, ego obinogovjeka samo ponekad je sretan, a veinom je nesretan zbog ukljuivanja u horizontalno

vrijeme.

KonceptKonceptKonceptKoncept karmekarmekarmekarme

Koncept karme(in ili djelo) u osnovi je koncept uzrono posljedinog djelovanja: svakidogaaj ima ishod, svako djelovanje ima uinak, svaki uzrok ima posljedicu. Lanacuzroka i posljedica znai da neki uzrok ima posljedicu, i da ta posljedica postaje uzrokomsljedee posljedice, i tako dalje. A > B, B > C, C > D, i tako dalje. Ako se tajuzrono-posljedini niz sagleda u svjetlu koncepta Boje volje, moe se uoiti da su uzroki posljedica meusobno povezani. Takoer se moe ustvrditi da je A dovelo do B ili dase, i A moralo dogoditi, kako bi se, u skladu s Bojom voljom, dogodilo B. Promatrana iz

tog ugla, sva djelovanja u vjenosti vide se kao meusobna povezana jer uzrok izazivaposljedicu, ali da bi se posljedica mogla dogoditi, i uzrok se takoer mora dogoditi!


21/67

Drugim rijeima, lanac uzroka i posljedica shvaa se kao A B C D E F, i tako dalje. Cijeli sljedovi dogaaja u vjenosti na taj se nain vide kao dugakilanac uzajamno povezanih uzroka i posljedica koji se protee u beskonanost, gotovo bezpoetka i kraja, a sve se zbiva u skladu s Bojom voljom.

KonceptKonceptKonceptKoncept karmekarmekarmekarmeutemeljen na osobnom djelovanjuutemeljen na osobnom djelovanjuutemeljen na osobnom djelovanjuutemeljen na osobnom djelovanju

Ako se koncept karme ne temelji na nekom dogaaju ili djelovanju kao takvom, ve napostupku odreenog pojedinca ne na izreci "Budi volja Tvoja", ve na slobodnoj voljiljudskog bia teorija karme dobiva jedan sasvim novi zaokret. U tom se sluaju onapoinje oslanjati na izreku "Kako si sijao, tako e i eti". ivotno iskustvo ljudske vrste u

jednom poduem razdoblju pokazalo je da taj koncept o sjetvi i etvi ba i nijedjelotvoran. ivot uvijek nanovo dokazuje da jedni siju, a drugi anju! Doista, nije rijetkoda netko anje ono to ni u kom sluaju nije posijao! Svi zloini nisu otkriveni, svi zloinci

nisu kanjeni. Zapravo, u mnogo sluajeva, nevini su ljudi proglaeni krivima i kanjeni.Meutim, teorija karme, utemeljena na osobnom djelovanju i dalje razrauje taj processjetve i etve, tvrdei ak da on nije ogranien na jedan ivot, ve da se protee iz ivotau ivot jedne te iste pojedinane due.

Dakle, teorija tvrdi, ako netko pati u ovom ivotu, to je stoga to je u svom prolomivotu inio neto loe. I ne samo to, iz ovoga proizlazi da se svatko mora truditi da mudjelovanje u ovom ivotu bude ispravno i besprijekorno, kako ne bi morao patiti usljedeem ivotu! Stvarni problem s kojim se ova teorija ne suoava jest taj koji svakipojedinac postavlja smome sebi: Tko zapravo pati u ovom ivotu i zbog ijeg djelovanja

u prolom ivotu? Ego pojedinca je taj koji pati. Na primjer, odreeni pojedinac razmiljaovako: "Ja sam Robert koji pati u ovom ivotu. Ako je u prolom ivotu neki Williaminio loa djela, zato bih ja, Robert, patio u ovom ivotu?" I jo jedna nedoumica: "Zatobih ja, Robert, morao initi dobra djela i odrei se dosta zabave u ovom ivotu, samozato da bi neki Dennis uivao u dobrim stvarima u sljedeem ivotu? Mene brine jedinoRobert u ovom ivotu, i nita ne znam niti o jednom od svojih prolih ivota."

Prema mom konceptu, u skladu s filozofijom advaite ili nedvojnosti ja bih samoponovio Buddhine rijei: "Dogaaji se zbivaju, djela se ine, ali ne postoji osoba kojadjeluje." Dogaaji i djelovanje imat e svoje posljedice, u skladu s Bojom voljom, nobudui da nema niti jedne osobe koja djeluje, a ego koji neto ini samo je lana

tvorevina boanske opsjene, nema ustvari ni Roberta koji bi trebao patiti radiWilliamovih loih djela. Koliko e neki tijelo-um organizam uivati ili patiti tijekom svogivota ovisi iskljuivo o Bojoj volji, a niti jedno ljudsko stvorenje ne moe nikadaspoznati na kojim osnovama djeluje ta Boja volja u svakodnevnom ivotu. Znanstvenicibi moda mogli stvoriti uvjete kakvi su nastali neposredno nakonnakonnakonnakon velikog praska, ali da libi ikako mogli stvoriti uvjete kakvi su bili neposredno prijeprijeprijeprije velikog praska?

Koncept grijeha i krivnjeKoncept grijeha i krivnjeKoncept grijeha i krivnjeKoncept grijeha i krivnje

Temeljni koncept svake religije na kraju se svodi na istu postavku.


22/67

Biblija kae: "Budi volja Tvoja."

Hinduski sveti spisi kau: "Samo Ti si initelj, samo Ti si uivalac, samo Ti si sluatelj,samo Ti si govornik (tvameva kart, tvameva bhokt, tvameva ruti, tvameva vakt)."Muslimanska religija kae: "Nema druge stvarnosti osim Boga, postoji jedino Bog (La'

illaha il Allahu)."

Ali usprkos tome, ve se stotinama godina vode vjerski ratovi. Sasvim je sigurno i nikakose ne moe zanijekati da se nita od onog to se dogodilo ratovi, prirodne katastrofe,bolesti nije moglo dogoditi, a da to nije bila Boja volja. No oiti je uzrok, po mommiljenju, injenica da se ovaj temeljni princip Boje volje, zajedniki svim religijama, koji

je tako jednostavan i izravan, nije trebalo tumaiti. Usprkos tome, objanjavale su gageneracije i generacije tumaa (kojim god se imenom nazivali ili kakvu god ovlast imali)na takav nain da svaka religija ima vlastitu dogmu, koja se uglavnom bavi pravilimaponaanja u svakodnevnom ivotu. I upravo su ta tumaenja ili radije pogrena

tumaenja7

- uzrokovala razmimoilaenja izmeu sljedbenika razliitih religija, a vjerskiobredi i propisi nastali na temelju odredaba o tome to se mora, a to se ne smije,utemeljeni su na posve pogrenim osnovama.

Tumaenja razliitih religija poprimaju oblik popisa s odredbama to se mora, a to se nesmije initi, s time da se od svakog pojedinca oekuje da te odredbe slijedi. Ako odreenipojedinac ne slijedi te vjerske odredbe, tada ini grijeh za koji se smatra da ima razliitestrane posljedice u ovom ivotu, a i poslije njega! I tako sve religije, kad se radi osvakodnevnoj koloteini ivota, posve zaboravljaju temeljni princip Boje volje.

Razmotrimo sada problemgrijeha. Rjenik definiragrijeh kao povredu boanskog zakonai moralnih naela, kao uvredu dobrog ukusa, pristojnosti i slino. Oigledno da je tosamo priblian opis, budui da se temelj grijeha razlikuje od kulture do kulture. Rjeniktada dalje nabraja sedam smrtnih grijeha, ukljuujui ponos, blud, zavist, ljutnju,pohlepu, lakomost i lijenost. Na temelju tih navoda moemo se samo zapitati, postoji li i

jedna jedina osoba na svijetu koja sve vrijeme ne ini neki od tih grijehova!

Jo jedan zanimljiv vid grijeha jest hrana. Ljudsko bie koje nije vegetarijanac smatrat eda je ubiti ivotinju radi vlastite prehrane njegovo prirodno pravo, dok e vegetarijanacisti taj in smatrati smrtnim grijehom. Zanimljivo je spomenuti kako e hinduski sveenik(brhmaa) sa zapadne obale Indije smatrati kako je savreno prirodno jesti ribu

povre iz oceana dok je istovremeno grijeh jesti jaja ili ivotinjsko meso. S druge pakstrane, hinduski sveenik iz Kamira, iz podruja Indije gdje vlada veoma hladna klima,smatrat e savreno ispravnim jesti kozletinu, ali e za njega upravo jedenje jaja i ribe bitigrijeh!

Dakle, posve je oigledno da ne postoji jasna definicija o tome to jegrijeh. Sasvim jejasno i to, da je skupina utjecajnih ljudi nekoga vremena donijela odluku o tome to ese smatrati grijehom, ovisno o prevladavajuim okolnostima u tom razdoblju. Na primjer,prije nekoliko godina pobaaj se smatrao grijehom i kriminalnim djelom u skoro svakoj

7neprevodiva igra rijei: interpretation (tumaenje) i misinterpretation (pogreno tumaenje)


23/67

dravi i ljudskoj zajednici na svijetu, za razliku od dananje situacije, kad gotovo svakarazvijena zemlja financijski podupire klinike u kojima ene mogu besplatno napravitipobaaj.

Zanimljivo je pogledati to Bhagavadgt kae o grijehu i krivnji u 15. stihu, 5. poglavlja:

ndatte kayacit ppam nacaiva suktam vibuajnenvtam jnamtena muhyanti jantava

"ovjek ne moe poiniti ni grijeh ni dobro djelo, a da Gospodin to nije primio naznanje. Svjetlost temeljnog znanja pokrivena je tamom zavedenog ega, i stogapojedinano bie razmilja o grijehu ili zasluzi."

Ovi stihovi pouzdano unitavaju koncept Boga koji sjedi na nekom oblaku, virei potajnona zemlju i vodei savreno knjigovodstvo o svakom grijehu i svakom dobrom djelu kojeuini neko ljudsko bie, kako bi dotini nakon nekog vremena mogao dobiti zasluenunagradu ili kaznu. Trebalo bi biti jasno da je takav koncept duboko ogrezao u neznanje.On se ne moe zadrati kod nekog tko je posve uvjeren da se niti jedan in ne moeodigrati nikako drukije, osim po Bojoj volji. Za onog tko u potpunosti prihvaa Boju

volju, ne moe istovremeno postojati i osobna volja pojedinca, te stoga ne moe bitinikakvog govora o grijehu ili zasluzi.

Prije nego li razmotrimo znaenje Boje volje u svakodnevnom ivotu pojedinca, najprije

moramo veoma podrobno objasniti to podrazumijevamo pod pojmom Bog. Bog je zamene izvor, svijest, vrhunska mo, noumen, isti bitak, jednost, a moe se upotrijebiti ibilo koji drugi naziv slinog znaenja, odnosno JEDAN izvor iz kojega je proizaao savpojavni svijet ili cijeli ovaj univerzum u kojem istovremeno postoje meusobno povezanesuprotnosti. Izvor, ili Bog, nadilazi sve meusobno povezane suprotnosti, on je taj Jedanbez drugoga, neoitovani bitak, iz kojeg proizlazi dvojnost oitovanih pojavnosti.

Neka filozofska uenje prikazuju Boga kao zasebno bie koje je povezano s oitovanimpojavnim svijetom. Prema tim uenjima, Bog je Gospodar pojavnog univerzuma ipredstavnik Dobra. Ovaj koncept u poetnoj postavci nije upitan. Ali nedoumica se javljakad se u pojavnom svijetu prihvati pojam Vraga, koji je predstavnik Zla i neizbjena

Boja suprotnost, no pri tome se i dalje tvrdi kako je Bog kao stvoritelj univerzuma sveprisutan, svemogui i sveznajui. Bog ne moe istovremeno biti, i Izvor Jedan bezdrugoga iz kojega proizlazi dvojnost pojavnog svijeta kao privid, i samo jedan polmeusobno povezanih suprotnosti Boga (dobro) i Vraga (zlo) unutar smog pojavnogsvijeta. Ovo je tema koja stvara veliku zbrku.

Nuna potreba za tumaenjem Boje volje pojavljuje se zato to ljudska inteligencija nemoe prihvatiti da se ono to smatra zlim, dogaa u skladu s Bojom voljom. Premashvaanjima ovjekova ega, Boja volja ne bi se smjela primjenjivati na to to ljudskainteligencija smatra zlimzato to zlo zastupa Vrag, kao predstavnik zlih sila.


24/67

Navest u primjer kojeg je opisao ueni kranski propovjednik. Supruga nekog lijenikaumrla je usprkos svih moguih dostignua suvremene znanosti, usprkos svih moguih

vjetina uglednih medicinskih strunjaka iz cijeloga svijeta do kojih je lijenik mogao doi.Propovjednik je pitao vjernike, nije li se moda lijenik, dajui sve od sebe da izlijeisuprugu od bolesti od koje je bolovala, zapravo borio protiv Boje volje? Nakon toga je

razmatrao ne bi li, da se ena kojim sluajem oporavila od bolesti, njezino ozdravljenjetakoer bilo pripisano Bojoj volji? Propovjednik je zakljuio kako nije mogue da su obaishoda u skladu s Bojom voljom. Meutim, je li toliko teko povjerovati da bi, to god dase dogodilo toj eni bilo da se oporavila od bolesti ili umrla bila Boja volja? Je li

jednako tako teko povjerovati da su muevljevi napori i utjecajni lijenici u odreenomtrenutku, takoer bili u skladu s Bojom voljom?

Spekulativnom umu svakog ovjeka bilo da je duhovna ili svjetovna osoba uistinupredstavlja problem pogreno shvaanje da se Bog bavi jedino onim to pojedinaovlatena osoba u odreenom trenutku i u odreenim okolnostima smatra dobromkoje

bi se trebalo dogoditi. Drugim rijeima, spekulativni um ljudskoga bia ne moe prihvatitida je sveukupno dogaanje u svakom pojedinom trenutku To to jest u sadanjemtrenutku iskljuivo Boja volja. A to je stoga to se pojam Bog ne shvaa kao Izvor, kao

Jedno bez drugoga, iz kojeg proizlazi sav pojavni svijet. Prema tome, spekulativni um,bez obzira na to je li rije o egu duhovne ili egu svjetovne osobe,ne moe prihvatiti da seBoja volja odnosi na sve to postoji u svakom pojedinom trenutku, odnosno da Boja

volja ne ovisi o tome to ljudsko bie smatra dobrim, a to zlim. Na primjer, ena iji jesin ubijen u jednom od napada na Berlin u Drugom svjetskom ratu, imala je takvorazumijevanje da je mogla prihvatiti kako je to bila Boja volja. Ali njezin sveenik sepitao kako je to uope mogla biti Boja volja. Njemu se inilo da je to prije bila volja

neprijatelja, ili Hitlera, ili zlih sila s kojima se Engleska borila.A ipak nam je reeno: "Ja sam Alfa i Omega, Prvi i Posljednji, Poetak i Svretak."8Znaili to da Janisam u sredini? Ovo me podsjea na 20. stih, 10. poglavlja Bhagavadgte:

aham tm gukeasarva bhtaya sthitaaham di ca madhyam cabhtnam anta eva ca

"Ja sam istinsko Sebstvo, tman, koje prebiva u srcima svih smrtnih bia. Ja sam

poetak, ivotni tijek i kraj svih ivih bia."

Ovo je sredinja tema Bhagavadgte, a njezino je znaenje veoma jasno.

Razmotrio bih malo koncept po kojem Boja volja prevladava sve vrijeme.Pretpostavimo da se dogodilo ubojstvo. Moje bi tumaenje tog dogaaja bilo da je tobila Boja volja, odnosno sudbina tih odreenih tijelo-um organizama. Sudbina jednogod njih bila je, prema Bojoj volji, da skona svoj ivot tako da bude ubijen, a sudbinadrugog da izvri ubojstvo. Hoe li ubojica biti otkriven i smaknut, ili nee biti otkriven pa

8Otkrivenje, 22222222,13; Lj. Rupi, Novi zavjet, Kranska sadanjost, Zg, 1988


25/67

e stoga proi nekanjeno i ostati na slobodi, isto je tako njegova sudbina. Hoe li nekineduni ovjek biti kanjen za to ubojstvo, takoer je Boja volja i sudbina tog ovjeka.Neosporna je injenica da ljudsko bie objekt u sveukupnosti oitovanog svijeta nikada nee moi razumjeti na kojoj osnovi djeluje Boja volja jer to nadilazi njegovemogunosti. Kao to je njemaki mistik Meister Eckhart izjavio, ljudska se bia mogu

jedino uditi i diviti velianstvenosti i raznolikosti Bojeg stvaranja i djelovanja. Ljudskavrsta jo nije ni poela razumijevati to udo.

Ako se koncept Boje volje koja prevladava u svakom trenutku ne prihvaa, moguaposljedica jest sasvim pogreno poimanje koje je odreenog sveenika moglo navesti daustvrdi kako:

a) nikako ne moe povezati Boju volju s mogunou da netko bude ubijen,poslan u zatvor ili smjeten u duevnu bolnicu

b)

krajnji smisao univerzuma jest jedino ljubav i zato Bog ne bi nikada nikogiznevjerio, osim onoga tko Ga se zauvijek odrekao

c)

zlo moe uiniti strane stvari i zato on, to vie ita i razmilja, sve vie vjerujeu vraga.

Ako se Bog uistinu natjee s vragom, onda, i taj Bog i taj vrag, moraju proistjecati izrazliitih Izvora. Dakle, prema stajalitu tog sveenika, Bog ne moe biti jedna stvarnost,ili Jednost ija volja prevladava u svakom trenutku u vidu Zakona univerzuma iliPrirodnog zakona.

Predanost Bojoj volji mora biti potpuna, sveobuhvatna i bezuvjetna. Ako se Boja voljauvjetno tumai, onda tu nije rije o potpunoj predanosti. Jedna himna kae:

Iako je mraan moj put i tuna mi sudbina,daj da u miru budem i da se ne alim,i da molitvu, od Boga nauenu, apuem:"Nek bude uvijek volja Tvoja."

Tu je himnu sveenik nazvao loom. On kae da se nezasluena nevolja, nesrea,razoarenje, bolan gubitak, propast, loe zdravlje i slino mogu dogoditi jedino

zahvaljujui razliitim ivotnim udarcima uzrokovanim neznanjem, glupou ili grijehom,ali nikako nisu proizvod Boje volje ili namjere. On kae da je sve zlo koje se privremenopokazuje uspjenim, na neko vrijeme pobijedilo Dobro. Taj sveenik osjea da je pravo

vrijeme za izreku "Budi volja Tvoja" jedino onda kad prevladava Dobro. A to je todobro, naravno, odreuje on, a ne njegovi neprijatelji!

Naveo sam to je jedan ugledni sveenik izjavio. S druge strane, postoji zapis o jednomkranskom misionaru po imenu Staines. On i njegova dva sina ostali su zakljuani uautomobilu kojeg je zapalila skupina ekstremnih terorista u Orissi, u Indiji, krajem prologstoljea. Istinsko razumijevanje oaloene udovice i majke bilo je vie nego oigledno

kad je izjavila, potpuno suprotno propovijedanju ranije spomenutog sveenika, da sunjezin mu i sinovi poginuli jer je ivotni vijek koji im je Bog dodijelio doao svome kraju!


26/67

To je istinska predanost Bojoj volji, a ne uvjetovana predanost koja se dogaa samo usluaju kad se Boja volja podudara s neijim sebinim ciljevima.

Osnovni koncept potpunog prihvaanja Boje volje moe znaiti jedino da je svakodjelovanje u stvari boansko dogaanje kroz odreeni ljudski objekt, a ne djelo koje je

uinio neki pojedinac. Ovaj koncept izaziva u spekulativnom umu ljudskog bia dvaglavna prigovora, a oba su proizvod onog to je openito poznato kao ego s osjeajemosobnog djelovanja:

a) Ego postavlja pitanje: "Ako nema osobnog djelovanja, to se dogaa smotivacijom, koja je tolika vana za ostvarivanje osobnih postignua?Prihvaanje koncepta da se svako djelovanje dogaa iskljuivo u skladu sBojom voljom vodi u fatalizam." Moj odgovor na ovaj prigovor jest sljedeepitanje: "to vi u biti podrazumijevate pod pojmom fatalizam?" Iznenaujue

je kako se ova rije iroko koristi kao argument. Stoga pokuavam ponuditi

neko objanjenje. Takvim pojedincima kaem da se meni ini kako oni, kadgovore o fatalizmu, u stvari misle: "Budui da ja nisam taj koji neto ini, zatobih onda ustajao svakoga jutra i nastavljao obavljati svoje svakodnevneposlove?" Oni se veoma brzo sloe sa mnom da su upravo na to mislili. Zatimnastavljam s pitanjima: "Jeste li to ikada pokuali uiniti? Je li to zapravomogue uiniti? Je li uistinu mogue da ostanete u krevetu kako nita ne bistemorali raditi? Je li mogue odustati od svakog djelovanja, i tjelesnog i umnog?Pretpostavljam da je ono to vi smatrate djelovanjem samo fiziko djelovanje,ali nee li se u vaem umu javljati cijelo jedno mnotvo pitanja koja bi vasmogla natjerati da ustanete iz kreveta?"

b) Drugi prigovor koji ego postavlja jest ovaj: "Ako je nisam taj koji djeluje i akose sve djelovanje dogaa iskljuivo u skladu s Bojom voljom, to me moesprijeiti da uzmem strojnicu i krenem uokolo ubijati ljude kako mi se svidi?"Moj je odgovor na to da normalna osoba s normalnim programiranjem tonaprosto nee biti u stanju uiniti. Jedino bi psihopatski organizam,odgovarajue programiran, mogao raditi takve stvari. Zatim se raspravljanastavlja: "U redu, mogu prihvati da ja to ne bih mogao uiniti, a da nekipsihopat bi. I zato se pitam, ako je taj in u skladu s Bojom voljom, zato bipsihopata trebalo kazniti?" I na ovo pitanje imam jednostavan odgovor: "Taj

psihopat nee biti kanjen. Sudbina njegova tijelo-um organizma bila je da

poini ubojstvo, te e stoga, takoer u skladu s Bojom voljom za taj objekt, ikazna biti u skladu s njegovom sudbinom."

Zato je neki tijelo-um organizam programiran upravo na odreeni nain jest pitanje kojepostavlja ljudski objekt jedna vrsta objekta, koji, zajedno s tisuama drugih objekatatvori sveukupnost oitovanog svijeta, proisteklog iz iste subjektivnosti Izvora. I sasvim jeoito da takvom objektu, ni u kom sluaju, nije mogue dokuiti na kojim osnovamadjeluje ista Subjektivnost!

Problemi glede Boje volje i ovjekove slobode, odnosno njegove slobodne volje,

pojavljuju se jedino onda kad pojedinac nije u stanju u potpunosti prihvatit Boju voljutakvu kakva jest. Ako je neki pojedinac u stanju prihvatiti, potpuno i bezuvjetno, da


27/67

Boja volja prevladava u svakom trenutku, tada on moe prihvatiti i da je svakodjelovanje boansko dogaanje kroz neki tijelo-um organizam, a ne osobno djelovanjeodreenog ljudskog bia u smislu grijeha ili hvalevrijednog ina. Ako neki pojedinac nijeu stanju u cijelosti prihvatiti Boju volju to je takoer Boja volja tada se javljapotreba da se Boja volja tumai tako da pretpostavljena sloboda ovjekove volje ne

bude umanjena.

Jedan takav sveenik u zabludi osjea da je Boju volju nuno razgraniiti na tri dijela:a) nakana Boje voljeb) Boja volja ovisna o okolnostimac) konana Boja volja

Taj kolovani duhovnik razmilja da ova razlikovanja postaju nuna kad se pogledaKristovo raspee. On ukazuje na to kako poetna Boja nakana nije bila da Isus zavri nakriu. Ali ipak ne kae nita na kojoj je osnovi doao do takve pretpostavke! On smatra

kako je Isus doao s namjeromda ga ljudi slijede, a ne da ga ubiju. Iz tog razloga, kaedotini sveenik, Boja volja mora biti ograniena na poetnu namjeru Boje volje, iliidealnu Boju nakanu. No samo zbog okolnosti koje su stvorili zli ljudi, Krist je bioprisiljen umrijeti i stoga je izjavio: "Ali ne to ja hou, nego kako Ti eli." Ovo, naravno,podrazumijeva da Bog nema nadzor nad okolnostima koje prevladavaju u nekoodreeno doba! Zatim dolazi trei dio: konana Boja volja. To znai da Bog u konanicine moe pretrpjeti poraz. A to je takoer ono to sveenik smatra pod pojmom Bojesvemoi on smatra da se ne moe dogoditi nita to bi u konaniciosujetilo Njegovu

volju, a ne da je sve ono to se dogaa Njegova volja.

Ovaj sveenik nita ne govori o tome kad Boja volja postaje konanom. Prema njegovushvaanju, oigledno da sadanji trenutak nije izraz konane Boje volje glede onoga tose u odreeno vrijeme zbiva, ako u danim okolnostima zlo ili Vrag, a ne Bog, imakontrolu. Drugim rijeima, kae sveenik, Boja namjera ili nakana, u sluaju Kristovaraspea na kriu, morala je biti odgoena do konane Boje volje zato to je bilaosujeena silama zla. Prema tome, Bog oigledno nema kontrolu nad zlim silama kojeuzrokuju da se Njegov plan privremeno izjalovi u razdoblju izmeu Njegove nakane ikonane volje!

Govorei o Bojoj volji koja je ovisna o okolnostima, sveenik tvrdi da postoji idealniBoji plan, namjera ili nakana, glede ivota svakoga pojedinog ljudskog bia, ali

ovjekova slobodna volja stvara nepovoljne okolnosti koje se sukobljavaju s Bojimplanom. Isusovo raspee na kriu bilo je simbol velike pobjede zla nad Bojom svetomnakanom. No u svakom sluaju, ispunjavanjem Boje volje koja je ovisna o okolnostima,otvara se put do konane Boje pobjede.

Jedina je nevolja s ispunjavanjem Boje volje ovisne o okolnostima ta, to pojedinac kojimora donijeti odluku, ne zna tono to Bog, u tim odreenim okolnostima, eli od njega.Naime, taj pojedinac kae: "Ja sam bogobojazni ovjek i volio bih znati to Bog u ovimokolnostima eli od mene, to je u ovim okolnostima Njegova volja, ali kako da tosaznam? Svi mi govore to trebam initi u skladu s vlastitim konceptom o Bojoj volji, ali

ja uistinu ne znam to u ovom sluaju Bog od mene eli." Jedino rjeenje ove nedoumiceza obinog ovjeka jest to da moe initi sve ono to smatra da je u skladu s njegovom


28/67

prirodom(koju je mogao oblikovati jedino Bog) i u tom sluaju uinit e upravo ono tobi Bog i elio da uini. Na taj nain, njegov um nee biti optereen teinom grijeha ikrivnje, kakve god bile posljedice njegova djelovanja.

Isti taj uvid glede ovjekova djelovanja, izrazio je na veoma smion nain, prije vie od

etiri stotine godina, lonar i svetac Gora, iz indijske drave Maharashtre. Navest uGorine rijei u stihovima jedne abhange na indijskom jeziku marathi koja se u momdomu svakodnevno pjeva nakon razgovora s posjetiteljima:

deha prapanchaachaa daasasuke karo kaamadehadhaari jo jo tyaachevihita nitya karmasadaachaara sanmaargaachaa na dharma

"Tijelo je podlono zakonu pojavnog svijetai neka uiva u poslu koji mu je dodijelio Bog ili Priroda.Tijelo-um organizmi rade ono to trebaju initi.Nema drugog puta ili dobrog ponaanja za instrumentosim onoga za koji je napravljen i programiran."

Sasvim se jasno vidi bezuvjetno prihvaanje koncepta budi volja Tvoja. Nema potrebe zanekim dodatnim pravilom ili naelom na temelju kojeg bi se donosile odluke osim onogato ovjek misli da bi trebao initi.

Ali sveenik posee za jo jednim primjerom, za sluajem sredovjene neudate ene kojaje gotovo prihvatila mogunost da se nikad nee udati i stoga sve vie gubi nadu.Sveenik ne moe prihvatiti sasvim vjerojatnu mogunost kako je sudbina te ene daostane neudana te da je to u potpunom skladu s Bojim planom i nakanom za tu enu.On razmilja kako boanska nakana ni za jednu enu nikako ne moe biti da ostaneneudana, budui da je tijelo svake ene njezini stvaralaki centri u mozgu i njezinmajinski nagon i seksualni instinkt, sasvim dovoljan dokaz za to. No kako god bilo,pitanje je to ta ena treba napraviti, ako ostane neudana? Ona ne moe imati seksualneodnose bez da poini grijeh. Sveenik kae da je zlo, a ne Bog, zadalo udarac koji je tuenu doveo u nezavidnu situaciju. Njegovanjem pozitivnog i kreativnog stava premasituaciji, ona treba otkriti to Bog od nje oekuje u nastalim okolnostima, te mora

doprinijeti postizanju svog unutarnjeg sklada i ostvarenju konane Boje namisli.

Dotini sveenik, naravno, nema odgovora na dva praktina pitanja, o kojima, u stvari,uope i ne razmilja! Prvo je pitanje kako e ta nesretna ena znati to je Boja volja unjezinim ivotnim okolnostima? A drugo je pitanje, to da ta nesretna ena radi, ako nijeprirodno obdarena hrabrou i odlunou da svlada svoje bioloke impulse, posveujuise nekim dobrotvornim zadaama koji bi joj mogli pruiti slino ili vee zadovoljstvo?

Zatim se dobro upueni sveenik nadovezuje na temu bolesti. On objanjava kako jekranski duhovnik, koji posjeuje svoju bolesnu pastvu, neprestano suoen s pitanjem je

li bolest koja je nekog obuzela izraz Boje volje. Sveenik na to daje vaan odgovor: "Ne,bolest nije izraz Boje volje. Bog eli da ovjek ima savreno dobro zdravlje." Je li dotini


29/67

sveenik dobio takav odgovor izravno od Boga? Postoje odreene bolesti koje suizazvane najezdom bakterija i virusa. Sveenik ne moe zanijekati da je Bog odgovoranza stvaranje bakterija i virusa koji mogu uzrokovati razne bolesti. Zato mora velikodunopriznati da ne zna zbog ega je Bog stvorio bakterije i mikrobe koji kod Njegove ljubljenedjecemogu uzrokovati bolesti. I jo dodaje kako nitko ne moe znati odgovor na takva

pitanja.

Kad bi se bar taj ueni sveenik mogao prisjetiti injenice da niti jedno ljudsko bie nemamogunosti da spozna na kojim osnovama djeluje Boja volja i kad bi se bar mogaoprisjetiti injenice da Bog nije stvorio cijeli ovaj univerzum iskljuivo radi dobrobiti svojeljubljene ljudske djece, ne bi iznosio toliko mnotvo tvrdnji s takvim uvjerenjem kao da jeBoji osobni tajnik i prisni prijatelj. Sveenikove izjave ostavljaju dojam da je zaboraviokako je Bog stvorio univerzum koji ne ukljuuje samo jednu vrstu objekta zvanu ljudskobie, ve i na tisue drugih vrsta objekata, te da oni svi zajedno tvore sveukupnostoitovanog svijeta!

Pitanje grijeha i krivnje pojavljuje se samo na temelju zamisli da je ovjekova volja takoja djeluje, a ne Boja. Ako netko u potpunosti, bez i najmanjeg uvjeta, prihvaa izreku"Budi volja Tvoja" i ini ono to u skladu sa svojim programom treba initi, bez inajmanjeg osjeaja osobnog djelovanja, ne moe se pojaviti osjeaj grijeha ili zasluge. Aupravo to je, dakle, ako je netko u stanju sudjelovati u ivotu i prihvaati sve to sedogaa kao Boju volju u danom trenutku uitak ili bol, sreu ili nesreu, uspjeh iliporaz to je onda samorealizacija. Na taj nain mudrac sudjeluje u ivotu bez ikakvatereta grijeha i krivnje u svom umu.

Jednom je neki mladi, veoma iskreno i ponizno, zapitao Ramanu Maharshija: "Kad mipogled zapne za grudi moje mlade susjede, osjeam jaku privlanost prema njoj i estodolazim u kunju da poinim preljub. to mi je initi?"

Ramana Maharshi mu je odgovorio na sljedei nain: "Ti si uvijek ist. Jedino su tvojaosjetila i tijelo ono to te dovodi u kunju, a ti ih zamjenjuje sa svojim istinskimsebstvom. Stoga najprije spoznaj tko je taj koji je na kunji. Ali ak i da se preljub dogodi,nemoj kasnije razmiljati o njemu, jer ti si sm po sebi uvijek ist. Ti nisi grenik."

Lako se moe zamisliti kakvo bi bilo zaprepatenje i zgraanje naeg sveenika, potpunonesvjesnog neposrednosti i jednostavnosti sadranih u tri rijei: budi volja Tvoja, da je

mogao uti ove mudraeve rijei. Mudrac je rekao mladiu da nije grenik jednostavnozato jer nije mogue da itko bude grenik, budui da neprestano, u svakom trenutkuprevladava Boja volja.

I upravo s tog stajalita Bhagavadgt odvano tvrdi:

"ovjek ne moe poiniti ni grijeh ni dobro djelo, a da Gospodin to nije primio naznanje. Svjetlost temeljnog znanja pokrivena je tamom zavedenog ega, i stogapojedinano bie razmilja o grijehu ili zasluzi." 5555,15

Ovi stihovi govore smi za sebe, dodatna objanjenja nisu potrebna.


30/67

Kad Ramana Maharshi govori mladiu da je on uvijek ist, on oigledno ne misli nanjegov lani ego s osjeajem osobnog djelovanja. Osjeaj osobnog djelovanja kojiposjeduje ego, upravo je, prema shvaanju Ramane Maharshija, sma sr zablude ega.Kad god se neto dogodi to drutvo nazi

Documents

Nema vise zbunjenosti za duhovne tragaoce - Ramesh S. Balsekar.pdf