nevidljivi neprijatelj

BORIS PRIKRIL / SABRANA DJELA

Prvo kolo, svezak 5,

NEVIDLJIVI NEPRIJATELJ NA ATLANTIKU

D rugi dio

Prijetee katastrofe

www. kalka) idownloacl. org

SABRANA DJELA BORISA PRIKRILA

Urednik

V L A D IM IR JAKOLI, prof.

B o ris F rik ri l ; N e v id ljiv i n e p r ija te lj n a A tla n tik u

D ru g i d io

P ri je te e k a ta s tro fe

C opyright (Q) au to r, 1958.

N a k la d n i zavod Z n a n je , Z a g re b

Za izdavaa: D ra g u tin B ren u n

O tokar K ero v an i* , O p a tija

Za izdavaa: T o m is la v P ile p i

Recenzenti: M ila n S e lak o v i i V lad im ir Jak o li Lektor: M ila n S elakov i

Korektor: M is la v L uka evi Likovna oprema : N e n a d M a r ti Tehniki urednik: S reko Jo li

F o to s lo g : G R O L ib u rn ija* , R ije k a , 1985-

T is a k i u v e z : G ra fi k i za v o d H rv a tsk e , Z a g r e b

N a k la d a : 1 0 0 0 0 p rim je ra k a

BORIS PRIKRIL

NEVIDLJIVI NEPRIJATELJ

NA ATLANTIKU

DRUGI DIO

Prijetee katastrofe

N A K LA D NI ZAVOD ZNANJE, ZAGREB OTOKAR KEROVANI, OPATIJA

OSVAJANJE N O R V E K E

Njemaka mijenja ratni plan

Kad je udna igra sluaja spasila Francusku od zimske ofanzive i kad je Hitler odustao od napada 17. sijenja 1940, odloeno je osvajanje zapadne Evrope do proljea. Pripreme su tekle dalje. No veliki njemaki plan bio je iznenada promijenjen. Prije udarca na Zapad trebalo je da doe do vratolomnog pothvata s osvajanjem sjeverne Evrope. To nije bilo u prvobitnim njemakim planovima ratnih operacija. Njemaka je smatrala da je za nju Skandinavija vana, ali je dominacija nad tim krajevima bila sastavni dio opih njemakih namjera da zavlada Evropom. Te su se namjere odnosile na mnoge drave, i to je bio openiti program. Nisu spremane direktne operacije za napad na njih, pa tako ni na Norveku. Ipak, razvoj dogaaja brzo je doveo do promjene toga stava i do odluke da se prije napada na Francusku osvoji Norveku.

Skandinavija je za Njemaku bila od velike vanosti iz vie razloga. Jedan od tih bilo je snabdijevanje eljeznom rudom bez koje njemaka teka industrija ne bi mogla izraivati tolike koliine ratnog materijala. Njemaka je velik dio eljezne rude morala uvoziti iz inozemstva. Samo manji dio dobivala je vlastitom proizvodnjom. U god. 1940. bilo je izraunato da treba uvesti 15 milijuna tona eljezne rude. Od toga iz vedske oko 10 milijuna, a iz Norveke oko milijun i 200 tisua tona. Osim toga trebalo je da Norveka isporui 350 tisua tona drugih metala. Dio vedske rude takoer je trebalo da se transportira preko Norveke za vrijeme kad je Baltiko more zaleeno i kad nije mogu direktni transport. Vanost eljezne rude iz Skandinavije bila je uto-

5

liko vea, to je Njemakoj snabdijevanje bilo presjeeno iz nekih drugih krajeva.

God. 1938. Njemaka je uvezla 22 milijuna tona eljezne rude, od toga 9 milijuna tona iz podruja s kojima je sada saobraaj presjeen. Ostala je sada Skandinavija kao jedini veliki dobavlja. Glavni dio dolazio je Baltikim morem iz vedske luke Lulea, ali je velik dio dolazio i iz norveke luke Narvik. Prekid toga saobraaja bila bi katastrofa za njemaku proizvodnju ratnog materijala i moglo bi prouzrokovati ak i poraz u ratu. U V. Britaniji su vie puta razmatrali mogunost da prekinu transport rude za Njemaku. To je ostalo bez rezultata, jer u Baltiko more britanska flota nije mogla prodrijeti, a transport iz Norveke obavljao se uz samu obalu, kroz teritorijalne vode Norveke koja je bila neutralna. V. Britanija je zahtijevala od Norveke da zabrani taj saobraaj, ali Norveka je to odbila.

Meutim, zbio se dogaaj koji je prijetio da posve izmijeni tok dogaaja i izazove velike posljedice u Skandinaviji. Kao to je ve opisano, 30. studenog 1939. sovjetske su trupe napale Finsku. To je imalo velikog odjeka. Britanska i francuska tampa napale su ovu akciju, a i slubeni krugovi razmatrali su mogunost da se pomogne Finskoj. Kapitalistiki Zapad u to je vrijeme smatrao SSSR gotovo isto takvim neprijateljem, kao to je bila Njemaka. No sada su se zabrinuli u Njemakoj. Za njemaku komandu nije ostalo nepoznato da na Zapadu poinju spremati pomo Finskoj. Ne samo ratni materijal, nego su bila u razmatranju i prikupljanja trupa za pomo Finskoj. Njemaka se zabrinula da bi V. Britanija mogla poduzeti osvajanje Norveke da pomogne Finskoj, a, s druge strane, zatititi Norveku od napada Sovjetskog Saveza o emu se u to vrijeme dosta govorilo.

To bi za Njemaku bio teak udarac, ne samo zato to bi ostala bez rude, nego bi time bio definitivno zatvoren jedini njemaki put na iroku puinu Atlantika. Osim toga, osvajanje Norveke sigurno bi pridonijelo izmjeni dranja vedske, koje bi postalo neprijateljsko prema Njemakoj. Jedini izlaz iz toga vidjela je Njemaka u tome, da zauzme Norveku. To bi, dodue, vezalo znatne njemake snage u borbi i oslabilo pritisak nje

6

Skica n jem ake lake k rs ta rice K l n . Istog su tipa: K - n i g s b e r g i K a r l s r u h e . Sve su uestovale u b o rbam a za N orveku. Im ale su 6 650 t, odnosno 8 130 t u punom op tereenju. N aoruanje: 9 topova po 150 m m i p ro tuav ionske cijevi 6 po 88 mm , 8 po 37 m m 1 12 po 20 mm . P osada 850 ljudi.

makih podmornica na britanski saobraaj. S druge strane, to bi omoguilo Britancima da napadaju njemake brodove koji bi prevozili rudu kroz norveke teritorijalne vode, jer one vie ne bi bile neutralne. No sve je to Njemaka smatrala manjim zlom, nego da izgubi cjelokupnu isporuku eljezne rude iz Skandinavije. Osim toga, Njemaka bi u Norvekoj dobila dragocjene baze za pomorske operacije.

Njemaka je poela poduzimati mjere da dobije Norveku. Njezin je plan bio da to, po mogunosti, postigne mirnim putem. Zato je boravio u Norvekoj jo u zimi jedan od najistaknutijih nacionalsocijalista, ideolog i filozof Rosenberg. On se tamo povezao sa efovima lokalne pronjemake grupe Quislingom i Hageli- nom. Kad je stvar uznapredovala, vodili su se tajni pregovori u Oslu izmeu navedenih norvekih i njemakih predstavnika kojima se pridruio i admiral Otto Schniewind (Snivind). Vidkun Quisling je bio istaknuti norveki oficir, a dvije godine bio je i ministar vojske. God. 1939. dao je ostavku i osnovao je norveku nacistiku partiju. U to vrijeme imao je 15 tisua lanova, a tvrdio je da ima jo 200 tisua sljedbenika. Pomou njih se pripremalo zauzimanje vlasti u Norvekoj. O tome je izraen detaljan plan akcije. Trebalo je da Njemaka postepeno uputi znatan broj svojih agenata u Norveku. Uz njihovu bi pomo norveki nacisti iznenada zauzeli

7

vlast i formirali vladu koja bi, onda, pozvala njemake oruane snage da dou u obranu.

Detaljan dogovor o tome uinjen je u Berlinu 11. prosinca 1939, kamo su stigli Quisling i Hagelin. Tvrdili su da ima znakova po kojima V. Britanija ne misli potovati norveku neutralnost, da je norveka vlada i parlament i cijela politika pod kontrolom poznatog idova Hambra, velikog prijatelja britanskog ministra vanjskih poslova Samuela Hoarea. Pod istom kontrolom je i sva norveka tampa. Taj Hambro, navodno, priprema, pomou britanskih agenata, prevlast V. Britanije nad Norvekom, to bi imalo dalekosene posljedice na dranje vedske, Danske i Finske. U Norvekoj je za to poloaj povoljan, jer je svakog dana sve vea zabrinutost zbog sovjetskog napredovanja u Finskoj.

U vezi s tom situacijom u Norvekoj zahtijevao je admiral Rder da Njemaka vodi jasniju politiku o Sovjet- sko-finskom ratu. Zahtijevao je da se ne alje nikakvo oruje radi podrke Finskoj, jer je put preko vedske nepouzdan. Naprotiv, komandant mornarice smatra da su za Njemaku vanije trgovake usluge koje joj prua SSSR s kojim odnosi, dodue, nisu prijateljski, ali koji se dri svojih ugovornih obaveza prema Njemakoj. Kao dokaz komandant mornarice istaknuo je da Sovjeti daju gorivo za podmornice i da su Sovjeti, da bi olakali prolaz velikog njemakog putnikog broda Bremen, sve strane brodove u Murmansku zadrali tri dana, da ne bi mogli obavijestiti Britance koji bi spremili stupicu. Isto tako uredno djeluje posebna pomorska baza u blizini Murmanska, koju je SSSR ustupio Njemakoj jo u kolovozu prole godine, tj. prije poetka rata.

Na temelju razmatranja svih okolnosti Hitler je poslije sastanka s Quislingom u Berlinu 12. prosinca 1939. odluio da zaponu pripreme za osvajanje Norveke, ali, po mogunosti, mirnim putem. Samo ako se politike mjere izjalove, bit e upotrebljena sila. Njemaka je komanda smatrala da je osnovno da Norveka ne padne u britanske ruke. U Njemakoj su se bojali da ne bi V. Britanija postepeno ubacivala svoje ljude, preobuene u turiste, koji bi se u Norvekoj postepeno grupirali i iznutra proveli zauzimanje, naravno uz pomo norve-

8

lim ) m m 4n - Ofi**

wrtMNNcm? *v >jao

A X6CA|M

*< 5f h. 9oo?***9 * 2 0 OO*

I rm twCAM * r tV A V * * *?*(>*

POETAK NAPADA NA NORVEKU

7 -9 4 1940.

kih vlasti. Tome su pridonosili glasovi koji su se irili po Norvekoj, da je ve izvrena podjela Norveke izmeu SSSR-a i Njemake, i da svakog trenutka treba oekivati sovjetsku okupaciju Tromsea.

Meutim, brzo se pokazalo da se Norveku ne moe zauzeti mirnim putem. Zato je Hitler 1. oujka 1940. potpisao naredbu za vojni napad na Norveku. Ta je operacija dobila ime Weserbung (Vezeribung). Pismeno nareenje za ovu operaciju predvialo je okupaciju Danske i Norveke. U tom nareenju je, osim ostalog, stajalo da e njemake snage, upotrebljene u operaciji Weserbung, biti to je mogue manje. Ovu brojanu slabost, po toj direktivi, treba nadoknaditi drskim akcijama i iznenaenjem. Isto tako treba nastojati da se da vanjska forma mirne okupacije ovih drava. Za komandanta ofanzive na sjeveru odreen je general Falken- horst koji je stavljen direktno pod komandu Hitlera.

Njemaki tabovi razradili su detaljne i solidne planove i pripreme. Bilo je potrebno da u napadu sudjeluje gotovo itava njemaka ratna mornarica, ukljuivo i starije i manje brodove. Osim toga, odreeno je i 6 divizija vojske i oko 1 000 aviona, od kojih 250 transportnih aviona. Planiranje i priprema napada za Norveku obavljala se istovremeno s nastavkom priprema za napad na zapadu. Njemaki tabovi radili su odlino i ini se da je u ovo vrijeme njemaka mainerija vojnih tabova radila savrenije, nego ikada kasnije u ratu. Usprkos tome, operacija na Norveku bila je velika improvizacija. No, na drugoj strani, bilo je jo gore, jer je kod zapadnih saveznika vladala sudbonosna neodlunost.

Napad na Norveku bio je opasna i teka operacija. Bilo je mogue izvriti je samo preko mora, a to je more uvala britanska flota. Slanje brodova u tako udaljene luke, kao to je Bergen ili Trondheim, a naroito Narvik, bila je krajnja drskost i pustolovnost. Komandant njemake mornarice admiral Rder, koji je bio, inae, glavni pobornik da se osvoji Norveka, nije se zanosio nikakvim iluzijama. On je otvoreno iznio Hitleru okolnosti pod kojima e se izvriti ovaj napad. Ova operacija, razlagao je admiral Rder, protivi se

svima teoretskim principima pomorskog ratovanja Prema iskustvu i teoriji ratovanja na moru, Njemaka

10

bi mogla ovu operaciju izvriti jedino u sluaju nadmo- i na moru. Ali te nadmoi nije bilo, nego je, ba naprotiv, trebalo napad izvriti uz znatno nadmoniju britansku flotu. No komandant mornarice ipak se zalagao za taj napad, istiui da vjeruje da e njemake trupe potpunim iznenaenjem postii uspjeh. Isticao je da ima primjera u povijesti ratova, da su bile uspjene takve odlune operacije protiv uobiajenih principa ratovanja, kada je postignuto iznenaenje. Zbog toga je i ovdje vano da se postigne iznenaenje i da se napad izvri velikom brzinom. Od najvee je vanosti da operacija tee tono po predvienom planu i da bude usklaeno vrijeme kretanja i stizanja svih trupa, i onih prevezenih morem i avionskim transportima.

S obzirom na veliku opasnost kojoj e biti izloeni transporti za vrijeme kretanja do Norveke, odreeno je da se prevozi najbrim brodovima. Odvojeni su veliki i brzi putniki brodovi, tako da bi brzina bila oko 20 vorova. Dodani su i pomoni brodovi ratne flote, na primjer brodovi-radionice i slini, koji su takoer imali brzinu oko 20 vorova. Tako je bila vea vjerojatnost iznenaenja, a osim toga i manja opasnost da e ovi brodovi s trupama biti potopljeni. Transporte s materijalom moglo se onda dopremati i sporijim brodovima.

Najopasnije je bilo zauzimanje Narvika. Zbog velike vanosti ove luke na krajnjem sjeveru Norveke za dovoz eljezne rude, htjela je Njemaka da je zauzme prvog dana. To je bila takva vratolomija, da ni brzi brodovi nisu mogli osigurati dovoljnu brzinu. Zato je trupe za zauzimanje Narvika trebalo prevesti na deset njemakih razaraa. Moralo se punom brzinom proi du itave norveke obale. Svakoga tko je neto znao o pomorskom ratovanju, ovaj je vratolomni plan zbunjivao. Oficiri njemake mornarice, odreeni za ovo osvajanje, znali su da su izgledi za uspjeh samo 1 : 10, dakle 10% vjerovatnosti da e izai itavi. Razumljivo je u kakvom su raspoloenju mogli biti, jer se to nije mnogo razlikovalo od samoubojstva.

U meuvremenu se na Zapadu ozbiljno pripremalo za pomo Finskoj. Do tada je Finska dobila samo neto malo materijala, uglavnom iz vedske, i nekoliko tisua dobrovoljaca iz skandinavskih drava. No sada se pri

11

premalo poslati jae snage francuskih i britanskih trupa u Finsku, za rat protiv SSSR-a. Kapitalistiki magnati Zapada ve su davno eljeli da vojnom snagom zaustave napredovanje socijalizma. Zapravo, pomo Finskoj bio je samo dobrodoao i vrlo popularan izgovor. Radilo se o tome, da se zauzmu bogata skandinavska leita eljezne rude. V. Britaniji su bila isto toliko potrebna, koliko i Njemakoj, jer je i britanska ratna industrija ovisila o uvozu eljezne rude. Vojnom okupacijom osigurala bi V. Britanija potrebne zalihe rude, a istovremeno bi prekinula snabdijevanje Njemake.

V. Britanija se urila da osigura ovaj vani uspjeh. Sve je bilo spremno i l i . oujka 1940. predsjednik britanske vlade izjavio je da su saveznici odluili poslati vojnu pomo Finskoj. To je za SSSR bio opasan signal. Sovjeti ni u kbjem sluaju nisu imali rauna da se zarate s V. Britanijom i Francuskom, nego, naprotiv, da izvuku to vie koristi od sukoba tih drava i Njemake. Zato je odmah idueg dana, tj. 12. oujka 1940, zavren Sovjetsko-finski rat i potpisan mir u Moskvi. Sovjeti su dobili od Finske vane baze, a naroito pomorsku bazu Hanko, odakle je njihova flota mogla gospodariti finskim zaljevom.

Ovaj nagli zavretak sovjetsko-finskog rata bio je neugodan dogaaj za zapadne saveznike. Oruane snage, koje su bile spremne da pod vidom pomoi Finskoj krenu u osvajanje skandinavskih eljeznih rudnika, nisu smjele vie isploviti. Dogaaji su opet ili u prilog Njemakoj. vedska eljezna ruda ostala je netaknuta, a sudbonosni udar, koji je imao odluiti ishod rata, nije zadan. Naprotiv, Njemakoj je ostalo slobodno da sada provede svoj plan za osvajanje Norveke.

No u Njemakoj su se ozbiljno zabrinuli. Stizale su vijesti da V. Britanija sprema okupaciju Norveke. Te vijesti su se oslanjale na pripreme koje su stvarno bile u toku. Primijeeno je da je veliki broj britanskih podmornica koncentriran u tjesnacima oko Skagerraka. Jedna vijest javljala je da je 14. oujka 1940. odreen za poetak britanskih napada na Norveku. Idueg dana dola je vijest da su stigli u Bergen brojni francuski oficiri. Sve je ovo stvorilo prilino uzbuenje i uznemire- nost u Njemakoj. Stanje je postajalo iz dana u dan sve

12

napetije. Tome je mnogo pridonio jo jedan dogaaj, koji se u meuvremenu odigrao, a koji je izazvao veliku viku zbog britanske povrede meunarodnog prava. To je pokazalo Njemakoj da su Britanci vrlo osjetljivi na Norveku. Bio je to napad britanskih ratnih brodova na njemaki tanker Altmark.

Sluaj A l t m a r k

Zarobljavanje njemakog broda Altmark bio je ovdje ve ukratko spomenuto. Ipak, zbog povezanosti sa zbivanjima oko Norveke, evo detaljniji opis toga dogaaja. Dulje vremena tragali su britanski ratni brodovi za njemakim brodom Altmark od 12 000 tona. Ovaj je brod bio ureen kao snabdjeva za njemaki depni bojni brod Graf Spee, i nakon bitke kod La Plate, nestao je. Britanci su smatrali da Altmark nosi 300 zarobljenih mornara s potopljenih trgovakih brodova. Oni su bili prekrcani s Grafa Spee prije sukoba s britanskim krstaricama i sada je trebalo da se dopreme u Njemaku. Neko vrijeme skrivao se Altmark na zabaenim dijelovima puine Atlantika, ali se 14. veljae 1940. probio kroz britansku patrolnu liniju i dokopao se norvekih teritorijalnih voda oko Trondheima. Produio je vonju uz samu norveku obalu.

Admiral Forbes primio je obavijest 15. veljae naveer, da je Altmark proao Bergen toga dana oko podne. Norveka torpiljarka primijetila je Altmark i zaustavila ga je, ali je komandant Altmarka odbio Norvea- nima pregled broda. S obzirom na to da je brod pripadao njemakoj ratnoj mornarici, Norveani su ga propustili. Britanci su odmah poslali izviake avione u potragu. Idueg dana opazili su ga i javili su njegov poloaj. Najveom brzinom britanski razarai i krstarice isplovili su ve na prvu vijest o pojavi broda, i sada su bili u raznim krajevima puine. Tri razaraa, koja su bila najblie javljenoj poziciji Altmarka, stigla su poslije podne na dogled broda. On je vozio u neposrednoj

13

blizini obale, praen norvekom torpiljarkom koja ga nije putala iz vida. Neto dalje na puini bila je britanska krstarica Arethuse (Eritjuz) na kojoj je bio komandant ove grupe, kapetan bojnog broda Vian (Vajen).

Na njemakom brodu bili su neugodno iznenaeni, jer je poloaj postao vrlo ozbiljan. S norvekim brodovima lako su izali na kraj, ali su se sada pojavili britanski ratni brodovi, i tu nije bilo vie ale. Britanski razarai Ivanhoe (Ajvanho) i Intrepid pribliili su se Alt- marku i dali mu signalom nareenje da stane. Njemaki je brod odbio i nastavio je vonju. Britanski razarai pokuali su da ga prisile stati, ali su u tom trenutku nastupile norveke torpiljarke koje su zabranile britanskim razaraima upotrebu sile u norvekim teritorijalnim vodama.

Britanci su bili bijesni, ali nisu mogli nita uiniti. Nalazili su se u vodama suverene neutralne drave. Ali njemaki brod nisu isputali iz vida, bili su mu stalno za petama, ekajui povoljan trenutak. Na Altmarku je bilo jasno da se ova igra ne moe nastavljati u nedogled i da treba nai neki izlaz. Poslije podne na nedalekoj norvekoj obali pokazao se ulaz u zaljev Joringfjord. To je bio oko milju i pol dugaak fjord s brojnim zavojima i strmim obalama. Altmark je naglo skrenuo u ovaj zaljev i uplovio posve do kraja, gdje se onda usidrio. Tu je bio prilino zatien i mislio je da doeka potpun mrak, pa da pobjegne. Ova namjera bila je posve jasna komandantu britanske grupe Vianu.

Kapetan Vian uplovio je s razaraima iza 4 sata poslije podne u zaljev gdje je ve bio norveki brod Kjel. Zatraio je od norveke torpiljarke da naredi njemakom brodu da preda britanske zarobljenike. Ali Norveani su odgovorili da je Altmark pregledan i nalo se da je nenaoruan, a dobio je dozvolu za upotrebu teritorijalnih voda. Bilo je oito da je ovdje meunarodno pravo protiv Britanaca i kapetan Vian je poslao radio- depeu admiralitetu, kojom je zatraio daljne upute. Vianova depea stavila je admiralitet u teak poloaj: ako naredi Vianu da povrijedi meunarodno pravo, a zarobljenici se na Altmarku ne pronau, nastat e velika bruka. Ali trebalo je riskirati. U deset sati naveer

14

N jem aki b rod A l t m a r k , sk lonjen u norvekom fjordu s 303 zarobljen ika.

Vian je svojim brodovima preao u akciju. Norveke torpiljarke odbile su suradnju, ali su se drale postrani.

Dogaao se rijetko vien prizor. Razara Cossack plovio je prema Altmarku i prislonio se uz njegov trup. Naoruani britanski mornari preli su na Altmark, kao to je to bilo za osvajanja brodova prije nekoliko stoljea, za vrijeme gusarskih jedrenjaka. Razvila se kratka borba, jer su njemaki mornari pruili otpor. Ali sve je vrlo brzo i za kratko vrijeme njemaki je brod bio osvojen. U njegovoj unutranjosti bilo je 299 zarobljenih Britanaca. Oko ponoi britanski zarobljenici bili su prekrcani na razara koji je odmah isplovio i idueg dana stigao u britanske luke. Ususret su mu poslane jake snage britanske flote radi zatite. Njemake radio-stani- ce digle su strahovitu galamu zbog ove povrede meunarodnog prava, to je imalo prilian propagandni odjek. Bili su bijesni to im je toliki broj zarobljenika otet ispred nosa, a osim toga je Altmark ostao oteen u norvekom fjordu.

Slijedeeg dana, kada su britanski ratni brodovi poslije uspjene operacije ve boravili u svojim bazama, stigla je vijest od jednog izviakog aviona, da su jaki njemaki ratni brodovi zapeli u ledu pred svojim bazama. Bila je to vana vijest i odmah je sve stavljeno u po

15

kret. Stvarno su tu bile najjae jedinice njemake flote, bojni krstai Gneisenau i Scharnhorst, i teka krstarica Admiral Hipper sa dva razaraa. Oni su dan prije isplovili radi napada na britanske trgovake brodove izmeu Norveke i Shetlandskih otoka. Jaka zima sprijeila je njemakim izviakim hidroavionima da ispitaju povrinu mora i upute njemake brodove prema konvojima. Zbog toga njemaka eskadra nije pronala nijedan trgovaki brod i vraala se neobavljenog posla u Wilhelmshaven. Meutim, zbog jake zime zaledile su se u meuvremenu plitke vode na prilazima njemakim bazama. To je bila izvanredna prilika da se njemaki brodovi napadnu avionima, kad nisu pod zatitom baterija svojih baza.

Odmah su dana nareenja svim aerodromima. Ali, nije se moglo mnogo uiniti. Velika hladnoa pokrila je snijegom i ledom britanske aerodrome, a osim toga veina podruja bila je pokrivena gustim maglama. Avioni nisu mogli uzletjeti. Izvanredna prilika nije bila iskoritena.

U oujku su Britanci zavrili opremanje glavne flotne baze Scapa Flow. Prilo se prebacivanju glavnih snaga flote u ovu bazu koja je imala najpovoljniji poloaj za kontrolu njemakih plovnih putova. Najprije su upuena dva lana bojna broda, da bi se, riskirajui samo, ove makete ispitalo kako e Nijemci reagirati. Nakon toga postepeno su dolazili pravi ratni brodovi, meu ostalima i pet najteih jedinica. Sada vie nije bilo velike opasnosti. Na obalama Scapa Flowa sada su stajale mnogobrojne protuavionske baterije, a prema nebu strilo je 39 tekih protuavionskih topova, dok je daljnih16 bilo na putu. Na oblinjem aerodromu bile su u pripremi tri eskadrile lovaca Hurricane. Ova je obrana imala brzo prilike da se provjeri. Ve za nekoliko dana njemaki bombarderi napali su Scapa Flow. Tom je prilikom oteena krstarica Norfolk. Ali je obrana dokazala da se ova, dobro locirana baza, moe dalje upotrebljavati. To je imalo veliku vanost za daljnje britans"ko voenje pomorskog rata.

U meuvremenu su Britanci odluili poduzeti mjere protiv transporta eljezne rude za Njemaku kroz norveke teritorijalne vode. Radi toga su namjeravali polo

16

B ritansk i razara i koji su im ali vanu ulogu u bo rb am a za Atlantik. Gore K e m p e n f e l t s i 900 t, a dolje C o s s a c k , jedan od 12 jed in ica tipa T r i b a l , koji je Izvrio napad na Al t - m ark .

iti minsko polje na prilazima Narviku. To je trebalo izvriti s 4 brza razaraa koje bi titila jaka eskadra britanske flote. Prema planu trebalo je poloiti 3 minska polja. Britanci su ili jo i dalje. Spremane su jake oruane snage, s namjerom da se iskrcaju u norvekim lukama ako se potvrde vijesti da Njemaka misli napasti Norveku. To Britanci nisu smjeli ni u kom sluaju dopustiti. Bilo je jasno da e brzina biti glavni preduvjet ove operacije.

Zato su trupe, odreene za prvi udar, ve ukrcane na 4 teke krstarice. Druge su ukrcavane na grupu teretnih brodova koje je trebalo da prate krstarica Aurora i 6 razaraa. I drugi ratni brodovi bili su ve odreeni za ovu operaciju, izmeu ostalih i 16 podmornica. itavu operaciju, koja je imala ifru Wilfred, trebalo je izvr

2 - Nevidljivi n ep rija te lj na A tlan tiku II 17

iti izmeu 5 i 8. travnja 1940. U vezi s tim predana je norvekoj i vedskoj vladi 5. travnja 1940. nota s upozorenjima, da e francusko-britanske snage, radi zatite, provesti operacije u norvekim vodama. Norveka je odmah uloila energian protest, ali bez uspjeha. Nekoliko sati nakon toga britanske jedinice za polaganje mina i za zatitu isplovile su iz Scapa Flowa. Prema planu je trebalo da u zoru 8. travnja poloe mine. Do tada je jo trebalo da prou dva dana. Razarai s minama vozili su prema Narviku, praeni jo jednom flotilom najmodernijih razaraa, radi zatite.

U to su vrijeme u britanski admiralitet poele pristizati vane vijesti. Jo 4. travnja 1940. javila je obavjetajna sluba iz Kopenhagena, koja je bila njezin vaan centar, da se sprema njemaki napad na Norveku. No London nije toj vijesti poklanjao panju. Slijedeeg dana primljene su vijesti da su norveki ratni brodovi u podruju Narvika. Druga vijest javila je da su danski tjesnaci slobodni od leda i da nema tekoa da njemaki brodovi prodru prema sjeveru. U toku 6. travnja 1940. stizale su sve novije vijesti o znacima da opasnost za Norveku raste. Sve je vie njemakih brodova primijeeno u raznim predjelima Baltika i oko otoka Hel- goland. S britanskih aerodroma odaslan je znatan broj izviakih aviona i budnost je pojaana. O svim depeama obavjeten je i admiral Forbes, komandant domovinske flote, ali nikakve mjere nisu poduzete. Britanci su se primirili kad su izviaki avioni donijeli fotografije Wilhelmshavena, na kojima se vidjelo da su tamo usidreni najjai njemaki brodovi Scharnhorst i Gnei- senau.

Ali tek to se spustila no, ovi su brodovi isplovili. Britanski avion javio je u toku noi da je primijetio teku krstaricu Admiral Hipper 20 milja sjeverno od Hel- golanda, kako plovi prema sjeveru. im je svanulo, poslani su novi britanski avioni u potragu za ovom krstaricom. Oni je nisu pronali, ali su opazili grupu razaraa, a onda su ih otjerali njemaki lovci koji su pratili razarae. Iza podneva grupa od 12 bombardera Brlstol Blenhelm napala je njemake brodove, ali su sve bombe promaile. No mnogo vaniji od toga bili su izvjetaji koje su dostavili ovi bombarderi. Oni su javili o jakoj

18

N jem aka k rs ta rica N r n b e r g , jed ina n jem aka laka k rs ta rica ko ja je preivjela drugi svjetski ra t 1, na kraju , iz ruena Sovje tskom Savezu.

njemakoj eskadri u kojoj je primijeen jedan bojni brod, zatim jedan bojni krsta i tri krstarice s brojnom pratnjom razaraa. Poslije podne Britanci su poslali dvije eskadrile tekih bombardera Wellington, radi napada. Maglovito vrijeme i slaba vidljivost onemoguili su taj zadatak.

Britanci nisu ni slutili da su njihovi avioni toga dana napadali njemake oruane snage koje su ile napasti Trondheim i Narvik.

Britanska obavjetajna sluba radila je prilino dobro. U toku noi opet je javio Kopenhagen, da je Hitler dao nareenje da jedna divizija s 10 brodova krene te noi na osvajanje Narvika. U nekoliko posljednjih dana obavjetajna je sluba dostavila dragocjena upozorenja, ali to nije nita koristilo, jer je britanski admiralitet pokazao izvanrednu nebrigu i sporost. ini se da su u Njemakoj tono raunali, da e, s obzirom na tradiciju, u subotu i nedjelju, glavni efovi biti odsutni. Tako je i bilo, a vijesti, koje su tokom 6. i 7. travnja stizale, ekale su njihov povratak. U meuvremenu su se britanski brodovi, odreeni za polaganje mina, pribliili uveer 7.

19

travnja 1940. podruju Vestfjorda. U toku noi zauzeli su odreene poloaje i u praskozorje slijedeeg dana poloili su, prema planu, minska polja. No sve je to bilo malo i kasno. Jake snage njemake ratne mornarice bile su ve na putu prema Norvekoj i trenutak napada pribliavao se velikom brzinom.

Glavne snage britanske flote bile su u to vrijeme jo uvijek u svojoj bazi Scapa Flow. Za pojaanje je upravo stigla i jedna francuska krstarica s dva razaraa. U ostalim lukama sjeveroistone obale Britanije bile su prikupljene daljnje znatne snage s nekoliko krstarica i velikim brojem razaraa. Na puini je bilo malo brodova. Osim grupe, koja je polagala mine, bila su jo 4 razaraa koja su pratila konvoj HN 24, a i bojni krsta Renown s 14 razaraa koji su trebali da tite minopolaga- e. Isplovile su jo 2 krstarice s 5 razaraa radi zatite konvoja ON 25, koji je isplovio s praznim brodovima prema Norvekoj. Oko podne poeli su admiralu For- besu stizati podaci o kretanju njemakih brodova. Sve nove i nove vijesti o jakim njemakim snagama koje su plovile prema sjeveru. Primijeene su i grupe to plove Skagerrakom. Meutim, nita nije poduzeto. Tek kasno poslije podne, u 5 sati i 27 minuta, dano je nareenje da se flota spremi za pokret. Istovremeno je nareeno konvoju, koji je isplovio prema Norvekoj, da se odmah vrati.

Trebalo je puna tri sata da brodovi britanske flote budu parospremni, a tek u 8 sati i 15 minuta naveer flota je isplovila. No i to isplovljenje bilo je u pogrenom pravcu. Umjesto da presijee put njemakim brodovima prema Norvekoj, britanska je eskadra plovila prema sjeveroistoku, gotovo usporedo s norvekom obalom, i time je posve otvarala put njemakim sastavima koji su ve plovili prema odreditima za iskrcavanje. Ponovno se potvrdilo ono to je dokazano toliko puta prije i poslije u raznim pomorskim okrajima, a to je, da je nedovoljno izvianje i nedostatak podataka o protivniku redovito jedan od glavnih uzroka neuspjeha. Tako je bilo i sada. Britanci ne samo to nisu imali dovoljno izvianje, nego nisu s odgovarajuom panjom ni postupali s primljenim izvjetajima.

20

Skice n jem akih lakih k rs ta rica L e i p z i g i, dolje, N r n b e r g , sa 6 550 t. S trojevi, sa 60 000 KS, om oguili su brzinu 32 vora. C rtkano su oznaena m jesta na glavnom jarbo lu , gdje su poslije ugraene antene radara .

^ISve se to jako osvetilo. Oni su bili slijepi i uope nisu znali ta se dogaa. Tek u toku dana 8. travnja 1940. poela se situacija razjanjavati. Admiral Forbes naredio je bojnom krstau Repulse s jednom krstaricom i etiri razaraa, da skrenu prema norvekoj obali gdje bi, vjerojatno, naili na grupu koja je trebala da zauzme Trondheim. Isto tako na dalekom sjeveru, gdje se kod Lofota nalazio bojni krsta Renown s jakom pratnjom razaraa, admiral Forbes je odredio da se priblii ulazu u Vestfjord i prihvati one razarae koji su polagali mine. Time bi ovdje raspolagao s oko 20 razaraa. To je moglo svriti katastrofom njemakih razaraa koji su plovili za Narvik. Ovih 10 jedinica, pretovarenih trupama i ratnim materijalom, moglo je s mnogo vjerojatnos- ti biti uniteno, da nije admiralitet promijenio tu dispoziciju i naredio da se Renown s pratnjom zadri na puini izvan Lofota, a da se 8 razaraa iz Vestfjorda pridrue toj grupi. Tako je put za Narvik ostao njemakim brodovima posve otvoren. Ova brzopleta odluka britanskog admiraliteta bila je sudbonosna za itav daljnji tok dogaaja.

Britanci su poslali brojne izviake avione. Veliki etvoromotorni hidroplani tipa Sunderland letjeli su

21

H rab ri nap ad b ritan skog raza raa G l o w w o r m , sn im ljen s m osta n jem ake k rs ta rice A d m i r a l H l p p e r , nekoliko trenu taka p rije potopljenja .

sve do norveke obale. Ali vrijeme je bilo sklono Njemakoj. Vidljivost je bila vrlo slaba, tako da se na jednu do dvije milje horizont gubio u sivoj maglici neprestane kie, dok je nebo bilo posve zastrto gustim oblacima na visini od jedva 250 m. Oajne okolnosti za izviake avione! Ipak, jedan hidroavin opazio je grupu njemakih brodova. Oko podne 8. travnja 1940. tu je primijeena grupa koja je plovila prema Trondheimu.

udna igra sluaja! Gotovo sva britanska izvianja za- paala su gotovo uvijek istu grupu. Ostale njemake grupe plovile su nezapaeno. Na taj nain britanska komanda dobivala je krive podatke: kao da plovi samo jedna grupa bojnih krstaa, a to je davalo utisak kao da Nijemci spremaju novi prodor u Atlantik. To se jo pogoralo time, to je spomenuti hidroavin, teko oteen protuavionskom vatrom s njemakih brodova, uspio, dodue, javiti svoje zapaanje, ali je krivo procijenio pravac plovidbe i oznaio ga vie prema sjeveroza

22

padu, dakle ba prema Atlantiku. To je admirala Forbe- sa uvrstilo u uvjerenju da glavne snage britanske flote plove dobrim pravcem da presretnu pokuaj prodora u Atlantik, a time je ba uporno ostao u svojoj pogreci da otvara njemakim brodovima slobodan put prema Norvekoj.

U toku poslijepodneva 8. travnja 1940. ponovno je javio Kopenhagen da su opaene jake njemake snage kako kroz danske tjesnace plove prema Kattegatu, i to znatnom brzinom. Stigla je i vijest od jedne britanske izviake podmornice koja je javila o drugim njemakim brodovima da voze uz zapadnu obalu Danske, opet prema sjeveru. Sada je ve i britanskom admiralitetu trebalo biti jasno da su brojne grupe njemakih brodova u pokretu i da je to neto vie od pokuaja prodora u Atlantik. Meutim, slaba vidljivost jo je uvijek toliko smetala izviakim avionima, da nije bilo nikakvih sigurnih cjelovitih izvjetaja, a mnoge njemake grupe prole su i nezapaene. Britanski tabovi jo su uvijek bili u oekivanju tonijih podataka. No vijesti koje su ubrzale bile su sve gore i gore. Jedna depea za drugom stizale su o novoopaenim grupama njemakih brodova. More je vrvjelo od jedinica u pokretu. Konano je postalo jasno, da je Njemaka pokrenula jake snage i da je poeo napad na Norveku. Ali bilo je ve kasno ...

Napad na Norveku

Oluja, koja se oprezno i jedva primjetno pripremala, sada je iznenada provalila punom estinom njemakog napada. Odluka koju je Hitler donio 1. travnja 1940, a njemaki je tabovi razradili u detaljnim planovima, poela se kao lavina pretvarati u stvarnost. Mjere koje je Norveka poduzela nisu mnogo pomogle. Protuavionske jedinice oko norvekih baza dobile su nalog da po potrebi otvore vatru bez prethodnog pitanja komande u Oslu. Slina odobrenja dobile su i posade obalskih utvrenja. Stav Norveke bio je sve odluniji. Vlada je do

23

nijela odluku da pone djelominu mobilizaciju. No usprkos svemu tomu i brojnim znacima da se neto sprema, ipak je njemakim brodovima uspjelo da se iznenada pojave pred norvekim lukama.

Dok su se grupe njemakih brodova pribliavale norvekoj obali, poeo je i napad na Dansku. To je bio sastavni dio iste operacije da se osigura zatita puta prema Norvekoj. Zato su 9. travnja 1940. u praskozorje jake njemake motorizirane kolone iznenada prele dansku granicu. Istovremeno su mornarike jedinice provele neoekivano iskrcavanje na otok Sjaelland, glavno sredite Danske, dok su se padobranske jedinice spustile oko aerodroma i naglo ih zauzele. Iznenaenje u Danskoj bilo je ogromno. Nigdje nije bilo gotovo nikakvog otpora. Jo istog dana zauzet je i Kopenhagen. Samo jedan dan bio je dovoljan da se zauzeme Danska. Mala zemlja sa slabim oruanim snagama nije mogla ostvariti uspjenu obranu, utoliko manje to njene ravnice nisu pruale nikakav zaklon. Ve su slijedeeg dana njemake snage drale u rukama sve prometnice, luke i aerodrome. To je bilo od najvee vanosti za odvijanje operacije u Norvekoj. Sada se transport za Norveku mogao odvijati iz danskih luka, a transportni avioni polazili su s danskog aerodroma Aalborg, na krajnjem sjeveru Danske, i time su udaljenosti do odredita u Norvekoj smanjene gotovo na polovicu. Iz ovih baza mogli su i njemaki bombarderi napadati ciljeve direktno u Norvekoj i tititi svoje brodove na puini. Poloaj se naglo promijenio i u prvih 48 sati Njemaka je dobila ogromne prednosti.

Osvajanje Danske bio je vaan, ali ipak samo sporedan manevar da se osigura put prema sjeveru. On nije donio nikakvih tekoa, kao to se i oekivalo. No glavni je napad bio usmjeren na Norveku. To je bila ne samo drsko smjela operacija, nego i nadasve riskantan pothvat koji je po nevjerojatnosti uspjeha iao u red najvratolomnijih akcija vojne povijesti. Planovi za invaziju Norveke bili su zavreni 1. travnja 1940. Napad je trebalo poeti 9. travnja 1940. u 5 sati i 15 minuta.

Jo prvog travnja, tek to je bio zavren plan, sazvao je Hitler u Berlinu sastanak svih glavnih oficira koji e rukovoditi operacijama u Norvekoj. Na zidu su visjele

24

N jem aka k rs ta rica N r n b e r g , u trenu tku ukrcavan ja svog Izviakog aviona. Poslije ra ta izruena je Sovjetskom Savezu, gdje je pod im enom A d m i r a l M a k a r o v djelovala jo 1S godina u B altikoj floti.

ogromne karte s detaljno ucrtanim zadacima. Od 11 sati ujutro do 7 sati naveer govorio je o provoenju toga plana i o zadacima svake pojedine grupe. Kompleksi iz mladosti pjeadijskog podoficira sada su se mogli iivjeti. Sva ozbiljnost ovog pothvata bila je jasna i nije se tajila pred rukovodeim oficirima. Mornarica je trebala da prui zatitu desanta u podrujima u kojima je V. Britanija sa svojim premonim pomorskim snagama imala prevlast na moru. Meutim, oficirima je istaknuto da iskustvo pokazuje da su srea i uspjeh uvijek na strani onoga koji je odluniji u izvrenju svoje dunosti - drsko, odluno i vjeto. Ponovno i ponovno je oficirima naglaeno da su uvjeti uspjeha ove operacije prvenstveno iznenaenje i brzina djelovanja. Bilo je objanjeno i zato je za napad izabran ba 9. travnja 1940. To je bila posljedica itave studije. Osim ostalog, toga dana prestaje period polarnih noi na geografskoj irini Narvika, a meteoroloka ispitivanja takoer su potvrdila ovaj izbor kao najpovoljniji.

Prilo se izvrenju tekog zadatka. Ve sutradan, 2. travnja 1940, dok je jo mrak pokrivao morsku puinu,

25

u 3 sata ujutro isplovili su iz njemakih luka prvi brodovi za Narvik. Slijedeih dana isplovile su i ostale grupe u takvim razmacima da su kasnije izale one koje su imale krai put. Tako su svi brodovi trebalo priblino u isto vrijeme da stignu pred svoja odredita. U njemakoj komandi bili su uzbueni. Pomno su pratili britansko izvianje, bojei se da prijevremeno otkrivanje ne poremeti glavni element uspjeha - iznenaenje. Kad su stigli izvjetaji o zapaenim britanskim podmornicama i o nadletanju britanskih aviona, bili su u njemakoj komandi vrlo potiteni. Smatrali su da je tajnost tog pokreta otkrivena. Ali nevjerojatna srea i dalje je sluila Hitlera, kao to se esto dogaa avanturistima. Usprkos primljenim obavijestima o pojedinanim njemakim brodovima, britanski tabovi nisu shvatili ozbiljnost dogaaja i nisu na vrijeme poduzeli potrebne mjere.

/ Pod zatitom mraka, grupe njemakih brodova neprimjetno su ule u norveke teritorijalne vode. Bila je to u pokretu itava njemaka ratna mornarica, osim dvije teke i dvije lake krstarice koje su zbog oteenja bile na popravku. Sve ostalo, to je bilo sposobno za plovidbu, bilo je u pokretu. Na transportnim brodovima bilo je ukrcano est divizija u punoj spremi, s oklopnim snagama i artiljerijom. Avijacija je stavila na raspolaganje oko 800 borbenih aviona i u poetku 200 transportnih aviona, ali je taj broj kasnije jako povean. Zrani transport je u provoenju operacija za Norveku poeo imati sve veu i sudbonosniju ulogu.

U poetku je trebalo istovremenim iznenadnim prepadom zauzeti luke Oslo, Kristiansand, Bergen, Trond- heim i Narvik. Njemaki ratni i transportni brodovi bili su podijeljeni u est grupa. Prva grupa se sastojala od bojnih krstaa Gneisenau i Schamhorst, s 10 razara- a. Ova eskadra, pod komandom viceadmirala Liitjen- sa, imala je zadatak da s puine zaklanja i titi sve ostale grupe od napada britanske flote. Zato su tu i bili dodijeljeni najjai brodovi. Razarai ove grupe trebalo je da izvre prepad na Narvik, i zato su imali 2 000 ukrcanih vojnika i potrebnu opremu. U vezi s napadom na Norveku poslano je 28 njemakih podmornica u razna podruja na otvorenu puinu, zapadno od norveke

26

obale, sa zadatkom da javljaju o kretanju britanskih brodova i da ih napadaju gdje stignu.

Najvanija od est njemakih napadnih grupa bila je ona, koja je trebalo da zauzme Oslo. Od njenog uspjenog prepada zavisila je umnogome brzina zauzimanja Norveke. Ako bi se glavni grad uspio braniti nekoliko dana, dobila bi vlada vremena da pojaa otpor i pozove u pomo Britance. Zato su u taj pravac odreene znatne jedinice inae relativno malobrojnih njemakih snaga upuenih na Norveku.

Grupa odreena da napadne Oslo sastojala se od teke krstarice Blticher (Bliher), depnog bojnog broda Liitzow (Licov), lake krstarice Emden, 3 razaraa i vie manjih ratnih brodova. Imala je svega 2 000 vojnika odreenih za napad na Oslo. Iznenauju ovako male kopnene snage za ovaj napad. Stvarno je to bila vratolomija i vea budnost, energinost i jai otpor Norveke, uz pravovremeni ulaz britanskih oruanih snaga, mogli su dovesti do katastrofe napadaa.

Ali Njemaka je preuzela taj ogroman rizik. U Oslu jo nisu slutili ta im se sprema. Ponovilo se staro iskustvo. Iako je bilo dosta uzbuenja u posljednje vrijeme, a meunarodna zategnutost bila velika, ipak se nije oekivalo najgore. No je pokrivala glavni grad Norveke i inilo se da je sve mimo. Ali tako je samo izgledalo. Te noi velik broj ljudi je nije spavao. Njemaki agenti u Norvekoj zauzimali su odreena mjesta, obavljajui posljednje pripreme za napad. Trebalo je da prihvate iskrcane trupe i slue im kao putovoe. Trebalo je presjei brojne telefonske linije, pogrenim signalima zbuniti obranu i mnogo to drugo. Njemaki pomorski atae ambasade u Oslu, porunik bojnog broda Kempf, s malim brodom izaao je u susret, da poslui pri uvoenju njemakih brodova u dugaki krivudavi zaljev. Bilo je sve predvieno da se svakom brodu rasporedi mjesto, da bi iskrcavanje bilo to bre.

Poelo je svitati, ali je jo uvijek sve bilo mimo. U 4 sata i 45 minuta ujutro njemaki ambasador doao je u Ministarstvo vanjskih poslova i predao notu sa zahtjevom da Norveka smjesta kapitulira. Stanje je naglo postajalo kritino. U dvoritu britanske ambasade, uz pomo vatrogasaca, spaljuje se arhiv. Osoblje ambasade

27

V. Britanije, Francuske i Poljske naglo naputa Oslo. Iznenada, iz velike daljine, zaula se potmula grmljavina topova. Na ulazu u Oslofjord pojavili su se njemaki brodovi.

Dugaki zaljev Osloljorda protee se oko 55 milja. Dosta je irok, ali krivudav i pun otoia, a na dva mjesta jako se suava. Na tim tjesnacima postavljene su obalne baterije. Vanjsku bateriju Horten, koja topovima kalibra 305 mm brani prilaz s puine, proli su njemaki brodovi neopazice, prouljavi se u sumraku praskozorja. Ali drugi put ih srea nije posluila. Kada su se pribliili tjesnacu Drobak, primijetili su ih s obalne baterije koja je topovima od 280 mm uvala ulaz u unutarnji dio zaljeva. Baterija je otvorila vatru i teke granate poele su padati oko njemakih brodova. Brzo su se pridruili i norveki mali ratni brodovi koji su bili u tom podruju. Najilavije se u borbu upustio minopolaga Olaf Trigvason od 1 600 tona. Ovaj dosta nov brod, dobro naoruan sa 4 topa od 120 mm, otvorio je estoku vatru.

Do Osla je bilo samo jo 18 milja. Ali otpor je bio vrlo jak. Na njemakim brodovima su se zabrinuli, jer se nije smjelo gubiti vrijeme. Eskadra je pola naprijed, usprkos vatri. To je bilo kobno. Teka krstarica Bliic- her, koja je bila na elu, poela je da dobiva pogotke. Granate od 280 mm poele su da razaraju njeno nad- grae. To je postalo vrlo opasno, jer je krstarica bila puna trupa i velikih zaliha avionske municije, to je trebalo u oslu iskrcati. Eksplozije su prouzrokovale teke gubitke. Poar je zahvatio avionsku municiju i teka je krstarica eksplodirala. Dobila je jo dva torpedna pogotka s obalnih lansirnih postaja, i ovaj izvanredno lijep i novi brod brzo je potonuo. Povukao je sa sobom brojne lanove posade i veliki broj vojnika.

Komandu je odmah preuzeo zapovjednik depnog bojnog broda Liitzow. Za kratko vrijeme i njegov je brod dobio teka oteenja, a tako i laka krstarica Em- den. Njemaki topovi nisu mogli uutkati obranu koja je bila ilava. Potvrdilo se iskustvo da su obalne baterije jae od brodova. Njemaka se eskadra nije mogla probiti. Preostalo je da se njemaki brodovi okrenu i povuku se. Plovili su jo 10 milja niz zaljev, da izau iz do

28

meta obalnih baterija, a onda su pristali uz obalu i iskrcali trupe. U meuvremenu su pozvani u pomo njemaki avioni. Ve oko 8 sati ujutro prvi avioni pojavili su se nad Oslom. Ni sat i pola kasnije aerodrom Forne- bo kod Osla zauzeli su padobranci. Njemaki plan bio je prilino poremeen, ali je na kraju uspio. Padobranci su odmah, nakon zauzimanja aerodroma, poeli osvajati grad. Ipak, zakanjenje od nekoliko sati omoguilo je mnogim glavama Norveke da pobjegnu iz Osla. ak je uspjelo evakuirati zlatne rezerve norveke banke.

Tek kad je njemaka avijacija uutkala obalne baterije, uspjeli su njemaki brodovi prodrijeti kroz tjesnac i iskrcati trupe u luci. U to su vrijeme padobranci osvojili i drugi aerodrom Osla. Tromotorni transportni avioni ve su se sputali i donosili nove trupe i pojaanja. Pokazalo se koliko je transportna avijacija vana za osvajanje Norveke, pa je Njemaka brzo poveala broj transportnih aviona u toj operaciji na 600 jedinica. Jo istog dana poeli su Nijemci upotrebljavati ne samo oba aerodroma Osla, nego i aerodrom Sola kod Stavan- gera. Sve je ilo takvom brzinom, da su se prvi avioni spustili na aerodrom Fornebo jo prije nego to je bio osvojen. Padobranci su jo lebdjeli u zraku, izbaeni iz desantnih aviona, a ve su na uzletnu stazu aerodroma aterirali prvi transportni avioni. itav dan nakon toga dolazila je rijeka njemakih aviona. Ne samo transportni avioni, nego i bombarderi, izviai, lovci i sve ostalo potrebno za hitnu uspostavu baza, stizalo je. Kad se spustilo vee, okolica sa svim vanijim aerodromima i stratekim objektima bila je u njemakim rukama. Velikom brzinom formirale su se kolone i iskrcavalo se ratni materijal s topovima, kamionima i tenkovima, da se spremi prodor u unutranjost.

U meuvremenu su, neto jugozapadnije od Osla, tekli drugi dogaaji oko grada Kristiansand. Grupa za osvajanje ovog grada sastojala se od lake krstarice Karlsruhe, tri razaraa, flotile torpednih amaca i transportnog broda Tsingtau. Oprezno se pribliavala obali. Jo nije bila opaena, jer je nad puinom lebdjela lagana jutarnja maglica. Iznenada su s obalnih baterija opazili da iz te maglice izlaze sjene ratnih brodova. Odmah je dana uzbuna. Za nekoliko trenutaka obalne su

29

baterije otvorile estoku vatru. Gaanje je bilo tono i njemaki su se brodovi morali brzo povui natrag u maglicu.

Odmah su obavijeteni avioni. No dok su oni jo bili na putu da uutkaju norveke baterije, posluili su se Nijemci lukavstvom. Raunali su s napetom psihozom i s vijestima koje su se, u posljednje vrijeme, irile da e Norvekoj doi u pomo zapadni saveznici. Njemaki razarai izvjesili su francuske zastave i s druge strane pojavili su se iz magle. Slaba vidljivost u jutarnjem sumraku i slinost konstrukcija njemakih i francuskih razaraa, kao i velika izvjeena francuska zastava, zbunilo je obalnu obranu. Topovi su prestali s gaanjem.

Ovu kratku zabunu iskoristili su njemaki razarai koji su brzo uplovili u luku i poeli iskrcavati trupe. Malo kasnije stigli su i avioni i poeli napad na baterije. Za kratko vrijeme zbunjena obrana bila je svladana i grad je bio u njemakim rukama. Kad je krstarica Karlsruhe iskrcala trupe, odmah se otisnula da krene punom brzinom prema Njemakoj. Svi znaajniji ratni brodovi imali su takvo nareenje. No tek to je odmakla nekoliko milja od obale, na njezinom boku odjeknula je velika eksplozija. Dobila je torpedni pogodak s britanske podmornice Trident (Trajdent). Za kratko vrijeme krstarica je potonula.

Pored ove dvije grupe, koje su zauzele Oslo i Kris- tiansand, bila je vana i trea grupa, odreena da zauzme luku i grad Bergen. U toj grupi bile su lake krstarice Kln i Knigsberg, kolska krstarica Bremse, dva razaraa, grupa torpednih amaca, transportni brodovi s 900 vojnika i nekoliko manjih pomonih brodova. Jo za vrijeme puta ovu je grupu napala biva poljska podmornica Orzel, koja se sada borila na strani Britanaca. Podmornica je torpedirala i potopila putniki brod Rio de Janeiro juno od Kristiansanda. Velik broj njemakih vojnika spasili su iz mora norveki razarai i ribarski brodovi. Spaeni su vojnici izjavili da su na putu za Bergen, da ga zatite od napada zapadnih saveznika. Ovo je odmah javljeno u Oslo gdje tada jo nisu poeli njemaki napadi, ali nije moglo nita pomoi, jer tamo toj vijesti nisu vjerovali.

30

Skica n jem ake k rs ta rice A d m i r a l H i p p e r , jedna od 4 sline jed in ice po 14 000 t. N aoruane s po 8 topova po 203 mm, brzine 32,5 vora, im ale su znaajan nedosta tak p rem alog akcionog rad ijusa.

Njemaka eskadra je usprkos ovom dogaaju nastavila put. Kad su njemaki brodovi u mraku noi prolazili u blizini obalske baterije Karven, s obale su zasjali reflektori, a odmah zatim topovi su otvorili vatru. Krstarica Knigsberg bila je teko oteena, ali su usprkos tome njemaki brodovi prodrli u luku. U to vrijeme bilo je u luci usidreno nekoliko njemakih teretnih brodova. Oni su stigli dan prije i deklarirali se da su samo na prolazu. Izgledali su posve mirno i bezazleno, a vijali su njemaku trgovaku zastavu. Sada, kada su njemaki ratni brodovi uplovili u luku i poeli iskrcavati njemake trupe, iznenada se slika promijenila. Na do sada bezazlenim brodovima dignute su zastave s kukastim kriem. Skladita su otvorena i iz njih su poele iskrcavati se trupe i ratni materijal za osvajanje grada. nJ Oteena krstarica Knigsberg uspjela je takoer da iskrca svoje trupe. Isto tako i oteena kolska krstarica Bremse. Krstarica Knigsberg bila je tako teko oteena, da nije mogla krenuti natrag u Njemaku. To su iskoristili slijedeih dana britanski bombarderi koji su je napali u luci Bergen i potopili. Nakon kratke borbe bio je zauzet i Bergen, a njemake trupe spremale su se da brzo opreme kolone s iskrcanim materijalom za prodor u unutranjost. Ukupno je iskrcano 3 700 vojnika s brojnim vozilima, artiljerijom i snabdijevanjem iz 15 brodova.

Time su najvanije toke Norveke bile u njemakim rukama ve prvog dana. Iz osvojenih luka iskrcane trupe i motorizirane kolone prodirale su brzo cestama u unutranjost, da bi to prije dobile u ruke itavu junu Norveku. Operacija se razvijala munjevito i priblino

31

tono prema planu. Pobjeda je bila odluena ve prvog dana. Usprkos tome ekale su Njemaku jo teke borbe oko Norveke, koje e joj zadati velike udarce i znatne gubitke.

U meuvremenu su se odvijali i ostali dijelovi napada. Njemaka je htjela da u jednom naletu osvoji cijelu Norveku, da onemogui britanski protunapad i osigura eljeznu rudu koja je bila na krajnjem sjeveru. To su morale ostvariti grupe odreene za Trondheim i Nar- vik. Ove dvije grupe prole su, zatiene eskadrom podrke u kojoj su bili bojni krstai Schamhorst i Gnei- senau, u toku noi najopasniju zonu koja se protee izmeu Shetlandskih otoka i Norveke. inilo se da sve ide dobro. Izviaki avioni, koji su prethodnog dana smetali eskadri, toga se dana nisu pojavljivali. Bilo je oito da su Britanci izgubili trag ove eskadre.

No sluaj se i ovaj puta poigrao s jednom i drugom stranom. Grupa odreena za Trondheim, u kojoj je bila teka krstarica Hipper sa etiri razaraa natovarena s 1 700 vojnika, u toku noi gotovo je naletjela na jaku britansku eskadru. Pukim sluajem obje su se grupe u mraku mimoile, a da nisu jedna drugu ni primijetile. Kada je svitalo toga dana, 8. travnja 1940 obje eskadre su ve bile daleko izvan svojih vidokruga. No sluaj se igrao dalje. Britanski razara Glowworn (Glauvorn) bio je upuen da trai mornara koji je u noi pao u more. Iznenada se u praskozorje ovaj razara naao okom u oko s njemakom eskadrom. Teka krstarica Hipper odmah je otvorila vatru. Ali britanskim razaraem rukovodio je vrlo energian, hrabar i snalaljiv oficir, porunik bojnog broda Roope (Rup). On je punom brzinom okrenuo razara i nastojao je da pobjegne. Tako je barem izgledalo. Za sobom je putao gustu dimnu zavjesu.

Na njemakoj krstarici, uvjereni u svoju premo i brzinu, htjeli su potopiti britanski brod ve i zato, da prijee da ih on otkrije. No u to je vrijeme njegova radio- -stanica ve odailjala podatke o njemakoj eskadri. Bila je to dragocjena obavijest za admirala Forbesa. Za kratko vrijeme radio-veza je prekinuta. ta se dogodilo?

Njemaka krstarica izala je velikom brzinom iz dimne zavjese. Oekivali su da e opaziti britanski razara

32

da bjei. Ali bili su gorko iznenaeni, jer nisu raunali s varkom porunika Roopea. U tome je trenutku britanski razara pove blizu, jurio punom brzinom prema boku njemake krstarice. Bila je to lukava varka britanskog komandanta. Nije bilo vie vremena da se sprijei sudar. U punoj brzini naletio je jedan na drugi brod. Sa strahovitim treskom pramac britanskog razaraa zabio se u trupinu njemake krstarice. Udarac je bio tako snaan, da je i teko oklopljeni bok dobio ogromnu rupu, veliku preko 40 metara. Eksplozija i poar zahvatili su britanski razara. Za nekoliko trenutaka potonuo je s posadom. Ovo izvanredno hrabro samoubojstvo zadivilo je i njemake mornare i sve koji su o tome neto uli. Komandant je posmrtno odlikovan najviim britanskim odlikovanjem Viktorijinim kriem.

Izvanredna hrabrost britanskog razaraa nije uspjela sprijeiti njemako osvajanje Trondheima. Teka krstarica Hipper, usprkos velikom oteenju i nagnuta na bok, ula je s etiri razaraa u fjord Trondheima. Uplovila je tako velikom brzinom, da su obalne baterije uspjele ispaliti samo nekoliko plotuna. Za kratko vrijeme razvila se borba u gradu. Nije dugo trajala, jer su neto kasnije poeli stizati i njemaki transportni avioni s po- jaanjima. Osim toga su se mirne i glatke povrine norvekih fjordova pokazale kao izvanredna mjesta za pristajanje hidroplana. Svi su veliki hidroplani, kojima je Njemaka raspolagala, najveom brzinom preudeeni za potrebe transporta. To je dalo dragocjenu pomo. Nevjerojatnom brzinom ovi su avioni stizali u razna podruja, donosei u najkritinijim trenucima pojaanja, oruje i raznovrsnu opremu. Otpor je posve prestao i jedine smetnje, koje su Nijemci imali, bilo je povremeno loe vrijeme.

Grupa odreena za osvajanje Narvika isto je tako obavljala svoj zadatak prema planu. Njemaki su se brodovi pojavili pred ulazom u Vestfjord uvee 8. travnja 1940. Deset sati prije toga napustila je ovo podruje britanska eskadra koja je polagala mine i koju je admiralitet pozvao na puinu. Tako je njemakim brodovima bio put otvoren. Dok je osam britanskih razaraa vozilo puinom, da se pridrue eskadri bojnog krstaa, dotle je deset njemakih razaraa plovilo prema Narviku. U

3 - N evidljivi n ep rija te lj na A tlan tiku II 33

dugakom zaljevu su bile dvije norveke obalne oklop- njae Norge i Eidsvold. Ova dva stara broda od 3 600 tona, iako iznenaena, pruila su ogoreni otpor. Ali to nije koristilo. Njemaki razarai, moderne i nove jedinice od 2 000 tona, s glavnim naoruanjem po 5 topova kalibra 127 mm, brzo su potopili oba protivnika.

Iskrcavanje i osvajanje grada teklo je brzo, jer je komandant Narvika bio pristaa Ouislinga i spremio je sve da preda grad. Osim toga, znatan broj pripadnika pete kolone uinio je svoje. Vrlo brzo i bez tekoa Narvik je bio u njemakim rukama. No nakon toga su nastupile tekoe. Oekivani transportni brodovi s materijalom za iskrcane trupe nisu stigli. Zbog toga su razarai, umjesto da odmah krenu za Njemaku, ostali u zaljevu. To je kasnije imalo velike posljedice na odvijanje dogaaja.

Kada se sputalo vee 9. travnja 1940, njemake oruane snage imale su vrsto u svojim rukama sve glavne norveke luke. Time su drali klju za brzo slanje daljnjih pojaanja i snabdijevanja jedinicama koje su iskrcane. Njemake trupe, koje su toga dana bile na norvekom tlu, brojile su oko 11 000 ljudi. Vrlo mali broj za osvajanje prilino velike drave. Iz toga se vidi kolika je bila smjelost toga pothvata i kakav je rizik nosila Njemaka. Ovaj mali broj jedinica brzo se uvrstio oko gradova i postavljao protuavionske topove, koristei se okolnim brdima za dobre poloaje. Istovremeno su spremane kolone za brzi prodor u unutranjost.

Od njemakog plana nije se ostvarilo jedino to, da se zarobi vlada i kralj. Oni su uspjeli da pobjegnu u unutranjost Norveke. Nijemci su se bojali da e oni organizirati neki otpor i dignuti narod u borbu. Zato su njemake kolone najveom brzinom prodirale cestama i dolinama dijeka, da ne bi dali vremena da se stvori otpor. Isto su se tako najveom brzinom njemaki avioni smjetali na norveke aerodrome i odavde polazili u napade na britanske ratne brodove daleko na puini. Koritenjem tih aerodroma Nijemci su i za kopnene operacije imali neposrednu podrku svojih zranih snaga.

Prvi dio njemakog osvajanja Norveke potpuno je uspio. Nijemci su iznenadili protivnika, uspjeli su iskr

34

cati se, dobili su kljune poloaje i sada su odluno nastupali da zauzmu itavu zemlju. Gubici koje su pri tome pretrpjeli ne mogu se smatrati velikim. Iako su izgubili nekoliko vanih ratnih brodova, to je posve odgovaralo riziku ove operacije, pa je ak moglo biti i znatno vee. Tako je izvijestio Hitlera i komandant mornarice admiral Rder. No to je bilo samo prvi dio ovog pothvata. Glavne tekoe trebalo je tek da dou. Najtei dio ove operacije bio je povratak ratnih brodova koji su se odmah poslije izvrenog zadatka morali najveom brzinom vratiti u baze, nastojei da ih britanska flota ne uhvati i uniti. Ta je opasnost bila velika, ali je mogla biti mnogo vea i donijeti Njemakoj velik gubitak ratnih brodova, da su Britanci bili bri i energiniji.

Britanci su dopustili da budu iznenaeni i nadmud- reni. Ne samo to nisu poduzeli odgovarajue operacije, nego su nekim nepromiljenim postupcima britanske komande ak i ve pripremljene mogunosti proputene. Britanci su imali razraen plan za brzo reagiranje doe li do napada na Norveku. Taj plan nosio je oznaku Plan R 4. Kada se situacija oko Norveke zaotrila, prili su pripremama za ostvarenje toga plana. etiri teke krstarice u bazi Rosyth (Rosait) bile su spremne da isplove prema Stavangeru i Bergenu, a imale su ve ukrcane i trupe odreene za osvajanje tih gradova. Poslije podne 8. travnja 1940, kada su primljene vijesti o pokretu njemake flote, ove krstarice dobile su nareenje da iskrcaju trupe. S najveom urbom vojnici su iskrcani na obalu, a krstarice su isplovile u odreenom pravcu. One su se najveom brzinom morale pridruiti glavnim snagama britanske flote na puini.

Prilino je pobrkano stanje s ostalim trupama. U lukama rijeke Clyde bili su spremni transportni brodovi na kojima su bile ukrcane trupe za osvajanje Narvika i Trondheima. No ni one nisu mogle isploviti, jer je krstarica Aurore, sa 6 razaraa koji su ih trebali pratiti, isto tako morala po nareenju admiraliteta naglo isploviti na puinu. Sami se teretni brodovi nisu mogli upustiti u tako opasnu operaciju. Britanci su tako propustili sve to su imali spremno i sa ime su mogli doi u Norveku i zauzeti vana podruja u isto vrijeme s njema

35

kim snagama. Time bi borba za Norveku dobila posve drukiji izgled, jer njemake snage nisu bile dovoljno jake da brzo svladaju britanske trupe. To je moglo dati vremena norvekoj vladi da provede mobilizaciju i organizira jai otpor, a onda bi to znailo desetostruku nadmo nad iskrcanim njemakim trupama. Norveka bi u tom sluaju mogla sakupiti najmanje 100 000 vojnika. Ali, na sreu Njemake, do toga nije dolo. Plan R4 bio je potpuno poremeen i vie ga se nije moglo ostvariti. Trebalo je izraditi posve novi plan, ali sada u mnogo teim okolnostima, jer su norveka podruja bila ve u rukama njemakih oruanih snaga. Time su Britanci doli u mnogostruko podreen poloaj. Istu se stvar sada moglo ostvariti, samo s mnogo jaim snagama i veim gubicima. To su Britanci brzo osjetili na vlastitoj koi.

Borbe za Norveku

U napadu na Norveku, osim iznenaenja, brzine i drskosti, Nijemci su imali i dosta sree. Oni su se borili samo s iznenaenim norvekim oruanim snagama, slabim i zbunjenim od agitatora pete kolone. Nespretnost Britanaca i sluajni stjecaj okolnosti potedio ih je od jaih borba. Pa ipak, na puini su bile brojne jake grupe britanske flote. Nije mnogo trebalo da doe do sukoba koji su mogli biti katastrofalni za Njemaku. Veina potencijalnih opasnosti bila je izbjegnuta. Ali ipak - do borbe je dolo.

Dok su njemaki razarai napadali Narvik, nalazila se dalje na zapadu, na puini Atlantika, nedaleko Lofotskih otoka, britanska eskadra admirala Whithwortha (Vitvort), s bojnim krstaem Renown (Rinaun) i 9 razaraa. Ova je eskadra krstarila ovuda radi zatite britanskih razaraa koji su polagali mine pred Narvikom i sada su se vraali na puinu. Prola je pono i poeo je 9. travnja 1940. Njemake trupe vodile su borbe u pojedinim norvekim lukama i zauzimale gradove. Oko 50 milja sje

36

verozapadno od ulaza u Vestfjord, gdje je 10 njemakih razaraa zauzimalo Narvik, plovila je eskadra u kojoj su bili najjai njemaki brodovi, ve spomenuti bojni krstai Gneisenau i Schamhorst. Ova dva posve nova broda bila su remek-djela njemake brodogradnje. Izvanredno brze i jake jedinice nisu imale takmaca u britanskoj floti. Svaki je bio naoruan s 9 topova, kalibra 280 mm. To je bio omiljeni njemaki kalibar jo iz prvog svjetskog rata i ratna mornarica uporno ga je drala na svojim glavnim brodovima, dok su britanski brodovi najee imali mnogo tee topove kalibra 381 mm.

Bilo je 3 sata i 37 minuta ujutro, kada su s britanskih brodova opazili njemaku eskadru. Admiral Whith- worth odluio je da odmah napadne njemake brodove. Britanski su brodovi bili u povoljnijem poloaju, jer su bili na taninom dijelu horizonta. Zbog toga ih s njemakih jedinica jo nisu ni opazili. Naprotiv, njemaki su se brodovi jasno isticali na svijetlom istonom horizontu praskozorja. Oko 30 minuta plovila je britanska eskadra neprimijeena s njemakih brodova, zauzimajui povoljan poloaj za napad. Britanski su topovi kalibra 381 mm imali domet preko 30 km, ali je Whith- worth elio doi blie, da bi poveao sigurnost pogodaka. Kad je udaljenost bila jo samo 16 km, teki topovi Renowna otvorili su vatru.

Na njemakim brodovima bili su iznenaeni. Trebalo je nekoliko minuta dok su odgovorili vatrom. Britansko gaanje bilo je mnogo tonije, jer je polagano pripremano, dok su njemaki mornari radili uurbano i uzbueno. Teke granate s Renowna padale su sve blie i za kratko vrijeme postignuti su puni pogoci na Gneisenau. Naprotiv, njemaka je vatra bila rastresena i ostala je bez uspjeha. Ponovni pogodak razorio je ureaje za centralno upravljanje paljbom na Gneisenau, tzv. artiljerijski direktor. To je bio odluujui udarac, jer je sada svaka topovska kula toga bojnog krstaa morala gaati posebno, koristei se vlastitim telemetrima i nianskim spravama. Time je vatra postala jo neto- nija.

Renown je sada mogao prebaciti svu vatru tekih topova na drugi njemaki brod. Poloaj je za Nijemce postao vrlo ozbiljan. Oni su to brzo shvatili. Iako su mogli

37

U krcavanje n jem ak ih trupa u ra tno j luci Cuxhaven, na ratne brodove za nap ad na N orveku.

po omjeru snaga prihvatiti borbu s mnogo nade u uspjeh, oni su sada bili u poloaju koji nije mnogo obeavao. Zato su se brzo okrenuli punom brzinom i nastojali su da prekinu bitku. Ali Renown ne proputa sjajnu priliku. Njegovi topovi nastavljaju gaanje. Nastoji poveati brzinu i zadrati isti razmak, da bi mogao dalje tui njemake brodove. Vremenske su prilike naglo se pogoravale. Vjetar se vrlo pojaao, a valovi su postajali tako veliki, da je bilo teko drati punu brzinu. Teko nevrijeme oteavalo je i gaanje, ali Renown ne prekida borbu. U 4 sata i 34 minute ponovni pogodak na

38

Gneisenau unitio je prednju topovsku kulu. Malo kasnije novi pogodak unitio mu je krmenu kulu. Time je6 tekih topova izbaeno iz borbe. Ali preostalih 12 njemakih topova s oba broda jo su neprekidno pucali. Uspjeli su postii dva pogotka na Renownu, ali i ti nisu nanijeli nikakve ozbiljne tete. Ovog puta srea je bila na strani Britanaca.

Njemaki su brodovi nastojali da pod svaku cijenu poveaju brzinu. To im je postepeno i uspjelo, i u 5 sati izgubili su se iz vida, u gustoj kii i maglici, u pravcu sjevera. S britanskog broda ipalili su jo nekoliko plotuna iz tekih topova. Povremeno su se jo primijetile sjene njemakih brodova, ali kada je oluja prela u snjenu vijavicu, posve su nestali na sjevernom horizontu.

Britanski razarai ve su davno zaostali, jer po tekom nevremenu nisu mogli odrati brzinu. Inae bi njihova vea brzina od njemakih brodova omoguila da samostalno izvre torpedne napade koji su mogli biti vrlo opasni. Sada je Renown bio sam na puini, progonei njemake brodove.

Britanci su nastojali izvui sve to su mogli iz svojih pogonskih strojeva. Ovaj stari bojni krsta, graen jo u prvom svjetskom ratu, plovio je povremeno ak s 29 vorova. Bila je to izvanredna brzina po takvom vremenu i s tako starim strojevima. Ali nova postrojenja njemakih brodova pokazala su svoju vrijednost. Renownu je preostalo samo da oko 6 i 30 ujutro prekine daljnji progon, nemajui vie nikakve nade da bi mogao uhvatiti njemake brodove. Nijemci su doista imali sreu. Brzina njihovih brodova kasnije je opala, zbog valova, na 23 vora. To je moglo biti kobno, ali ih je nevrijeme ve posve sakrivalo, a Renown je ve okrenuo prema jugu, prekinuvi progon. Oluja je i dalje bjesnjela prostranom puinom sjevernog Atlantika, a jaina vjetra dosegla je 10 stupnjeva po Boforovoj skali.

U Berlinu su bili jako zabrinuti za sudbinu bojnih krstaa. Preko radija su dobili obavijest o bitki i o tekom stanju Gneisenaua. Onda je veza prekinuta zbog nepovoljnih vremenskih prilika. Hitler je zahtijevao da ga izvijeste o situaciji, ali komanda mornarice i sama nije nita znala. Meutim, njemaki su bojni krstai jo itav dan plovili prema sjeveru i onda, u dalekom krugu, pre

39

ma zapadu, nastojali su da preko puste puine Atlantika zaobiu opasnu zonu i da se probiju prema Njemakoj. Slijedee noi pridruila im se i teka krstarica Hipper. urili su se prema svojim bazama. Proli su neprimijeeno sve opasne zone, ali kada su bili ve daleko na jugu, zapadno od danske obale, otkrili su ih britanski avioni. Britanski bombarderi slani su itavog dana da ih bombardiraju. Ukupno su izvrena 92 leta, ali su njemaki brodovi proli bez pogodaka. Britansko zrakoplovstvo poslalo je i 12 bombardera na Kristian- sand, da napadnu njemake brodove u luci. No oni su doivjeli katastrofu, jer su ih napali njemaki lovci koji su ve bili u Norvekoj, i sve ih poruili. Polovica osoblja pri tome je poginula.

Na sjevernom Atlantiku vladalo je jo uvijek teko nevrijeme. Admiral Whithworth uspio je sakupiti svoje jedinice. Dobio je radiogram od admiraliteta da odmah sa svim snagama krene prema Narviku, dok mu istovremeno alju u tom pravcu jaka pojaanja glavnih snaga britanske flote. Tako je i bilo. S raznih strana plovile su prema Narviku pojedine jake grupe britanskih brodova. Pored ostalih, bili su tu bojni krsta Repulse (Ri- pals), bojni brod Warspite (Vorspajt) i nosa aviona Furious (Fjuriez). Posebno su plovile 4 teke krstarice admirala Cunninghama (Kaningem). Admiral Forbes (Forbs) postepeno je prikupljao sve eskadre svoje flote. U toku 9. travnja 1940. ve mu se pridruila eskadra admirala Laytona (Leiton) s krstaricama Manchester (Menester) i Southampton (Sautempton). Kada su stigle i ostale krstarice, pa i francuska eskadra admirala Derriena, bilo je tu ve 7 krstarica i 13 razaraa.

No konfuzija, koja je zavladala u admiralitetu, imala je tekih posljedica. Ne samo to je bio poremeen Plan R 4 i to su bezglavo upuivane pojedine eskadre u raznim pravcima, nego je London, nastojei da popravi svoje propuste i sporost, pokuavao energinim nareenjima spasiti to se da. Time je unosio samo jo veu zabunu i pravio nove pogreke. Nosa aviona Furious upuen je takvom brzinom na puinu, da nije mogao ukrcati svoju eskadrilu lovakih aviona. Sam taj prenagljeni i nepromiljeni pokret onemoguio je britanskim brodovima da u borbama za Norveku imaju lovaku

40

N jem aki razara i plove u ko lon i uz sjeverni d io norveke obale, u provedbi ratnog zadatka . U b o rb i za N orveku raza ra i su im ali osob ito veliku ulogu. Ove su jed in ice upravo dobile rad are kojim a se etverouglaste an tene vide iznad svakog kom andnog m osta. R adari su pruili veliku pom o u navigaciji pod esto vrlo nepovoljnim vrem enskim prilikam a.

zatitu koja bi im bila tako dragocjena. Ali to nije bilo sve. Admiralitet je izdavao jedna nareenja za drugima, esto mijenjajui ono to je malo prije naredio, i tako je samo pridonosio poveanju zbrke. Oko 6 sati ujutro admiral Forbes zatraio je preko radija podatke o snagama njemakih brodova u Bergenu. Predloio je da s grupom britanskih brodova napadne Bergen. Admiralitet je pristao i istovremeno dao upute da se napadne i Trondheim, a onda da svi brodovi produe za Narvik.

U vezi s time, oko 11 sati i 30 minuta admiral Forbes izdvojio je 4 krstarice koje su, pod komandom admirala Laytona, imale napasti Bergen. Pratilo ih je 7 razaraa. To je bila jaka snaga koja je mogla uiniti mnogo. Admiral Layton plovio je sa svojom eskadrom ve nekoliko sati prema Bergenu, kad je dobio obavijest da su izviaki avioni otkrili u toj luci dva vea njemaka broda, vjerojatno krstarice. To je bilo dobro, jer e udarac, koji namjerava zadati, biti utoliko tei. Na britanskim brodovima ve su se spremali za napad, kad je stiglo nareenje od admiraliteta da se napad obustavi.

Bila je to nova velika pogreka. U to su vrijeme bile u luci tri njemake krstarice i znatan broj transportnih brodova. Nijemci jo nisu uspjeli osposobiti obalne baterije i ne bi mogli da se odupru britanskom napadu. Isto tako jo nisu bili stigli ni njemaki avioni na tamonji aerodrom. Po svemu sudei, to bi bila katastrofa njemakih oruanih snaga na podruju Bergena. To je moglo imati nedogledne posljedice za rat u Norvekoji kasnije omoguiti prazan prostor u koji bi se iskrcale britanske trupe. U britanskom admiralitetu nervoza je, ini se, bila takva, da su se bojali da je komandant flote, admiral Forbes, izdvojio preslabe snage za napad na Bergen. Nisu htjeli da pretrpe teke gubitke. Admirali- tet je jako kritizirao komandanta flote, ali se danas vidi, kada su poznate sve okolnosti i stanje, da je njegova odluka imala mnogo izgleda na dobar uspjeh.

Glavne snage admirala Forbesa nastavile su plovidbu prema sjeveru. Izviaki avioni javili su da aerodrom Stavanger, koji je do tada bio potpuno prazan, dobiva sve vie njemakih aviona i da je tamo ve oko 40 aviona. To su brzo osjetili i na floti. Najprije su se pojavili izviaki avioni, a onda je poelo bombardiranje. Napadi su se ponavljali i bacane su bombe uglavnom do 500 kg. Bojni brod Rodney (Rodni) dobio je pogodak, ali bez veih oteenja. Isto tako su lako oteene i dvije krstarice, dok je puni pogodak pao na razara Gurka koji je potonuo. Tu se brzo dokazalo da je protuavionska artiljerija britanskih brodova slaba i da je britanskoj floti nedostajala lovaka zatita.

Predveer su Britanci poslali sa svojih aerodroma 24 aviona koji su bombardirali Bergen. Bilo je malo tete. Rano ujutro napad je ponovljen sa sunovratnim bombarderima. To je bio vratoloman pothvat britanskih pilota, na samoj granici njihova akcionog radiusa, ali se isplatilo: 15 britanskih aviona napalo je Bergen i postignuta su tri puna pogotka na krstarici Knigsberg koja je potopljena. To je bio prvi sluaj u ratnoj povijesti da je veliki ratni brod potopljen avionima.

Glavnim snagama britanske flote pridruilo se jo nekoliko brodova. Zbog toga je admiral Forbes vratio nekoliko krstarica i razaraa u baze, radi popune gorivom. Sada je raspolagao snagom od 3 bojna broda, 1

42

Veliki n jem aki razara Z 4 2 . Ove jed in ice s ta lno su upo treb ljavane na neprek idn im ra tn im zadacim a u norvek im vodam a. S 2 600 t, odnosno 3 400 t u punom optereen ju , i s b rzinom od 36 vorova, do rasli su tekim uvjetim a ra ta na sjeveru.

nosaa aviona, 3 teke krstarice i 18 razaraa. Znatne snage bile su jo i sjevernije, na puini. Neto brodova odvojio je i za zatitu konvoja HN 25. Ovaj je konvoj proao burne dane. Jo 7. travnja 1940. bio je spreman napustiti Bergen. Imao je 37 brodova i ekao je samo da stigne konvoj iz Velike Britanije, da bi ga njegova pratnja preuzela radi zatite. Meutim, taj drugi konvoj zadran je u V. Britaniji zbog vijesti o pokretima njemakih brodova. Zato je konvoj HN 25 isplovio sam, da se probije u domovinu. Meutim, dobio je nareenje da se odmah vrati. No je proveo u Bergenu, ali je bio stalno spreman da isplovi. Obeana zatita nije stizala. Komandant konvoja primijetio je njemaki tanker koji je uao u zaljev. To ga je natjeralo da razmisli: ta e njemaki tanker, i to natovaren, u ovim predjelima? Bilo je oito da nosi gorivo za neki njemaki ratni brod ili grupu ratnih brodova.

Vijesti su posljednjih dana bile dovoljno zabrinjavajue da pobude sumnju. Neto kasnije stigla je vijest da su primijeene njemake oruane snage. Sada vie nije htio oklijevati. Primio je pun rizik. Odmah je naredio da konvoj isplovi, bez obzira na okolnosti. Tako je i bilo, i u dva sata poslije podne konvoj je isplovio. Svega dva i po sata kasnije na puini je primijeena njemaka eskadra koja je plovila prema Bergenu. Bio je to posljednji tenutak. Da ne skrene panju na sebe, konvoj se odmah raziao. Brodovi su se pojedinano probili na puinu i svi do jednoga sretno su, ispred nosa njema

43

kih brodova, stigli u britanske luke. Odlunost i razumno postupanje dobili su time zasluenu nagradu.

U meuvremenu je poloaj u Norvekoj postao jasniji. Sada je bilo lake poduzeti odgovarajue mjere. Admiral Forbes smatrao je da je najzgodnije napasti prvo Narvik. To je bila najslabija toka protivnika. Zato je komandantu druge flotile razaraa, kapetanu bojnog broda Warburton Leeu (Vorberton Li), dao slobodu manevra radi napada na Narvik. Tamo je sada bilo 10 njemakih razaraa koji su iskrcavali trupe i osvajali grad. Admiralitet je prema Narviku uputio i grupu admirala VVhithvvortha, s 1 bojnim krstaem i nekoliko razaraa, nakon uspjeno zavrene prije spomenute borbe s njemakim bojnim krstaima. To je nareenje primila britanska eskadra tek slijedeeg dana, zbog zastoja u slubi veze.

Prema britanskim obavjetenjima u Narviku je bilo svega 6 njemakih razaraa. Ta je vijest bila pogrena i imala je kobnih posljedica. Kapetan Warburton Lee imao je svega 4 razaraa, a kasnije mu se pridruio jo jedan. S ovih 5 jedinica plovio je punom brzinom prema Narviku. Iza podneva admiralitet se opet umijeao direktno u voenje operacija. Radio-depeom naredio je kapetanu Warburtonu da odmah napadne Narvik i potopi njemake transportne brodove koji su stigli u meuvremenu. U svojoj uzbuenoj gorljivosti admiralitet je naredio da se nakon toga izvri iskrcavanje i zauzeme Narvik. Zaista, toga se dana britanski admiralitet nije proslavio svojim neuspjenim rukovoenjem.

meuvremenu su britanski razarai nastavili plovidbu. U etiri sata poslije podne proli su kraj pilotske postaje na ulazu u zaljev Narvika. Tamo su jo bili norveki piloti. Od njih su prikupili podatke o stanju u dugakom zaljevu koji nisu mogli sagledati. Tu su doznali kobnu vijest da se u Narviku ne nalazi est, nego 10 velikih njemakih razaraa od kojih je svaki bio vei i mnogo jae naoruan od britanskih razaraa. Ove je podatke kapetan Warburton odmah, preko radija, proslijedio eskadrama admirala VVhithvvortha i Forbesa. Admiral Whithworth, koji je u meuvremenu primio znatna pojaanja, odmah je izdvojio laku krstaricu Pe-

44

Skica n jem ake lake k rs ta rice N r n b e r g , na tlocrtu je p rikazan usporedo 1 tlocrt sline k rs ta rice L e i p z i g . N r n b e r g je poslije ra ta p redan B altikoj floti SSSR-a pod im enom A d m i r a l M a k a r o v . Za vrijem e ra ta N jem aka je po jaala p ro tuav ionsko naoruan je , tako da je N r n b e r g , po red 9 glavnih topova sa 150 m m , im ao jo 8 s 88 m m , 10 s 37 m m i 33 s 20 m m . Posada je poveana na 896 ljudi.

nelope i 4 razaraa, poslavi ih punom brzinom u pomo Warburtonu.

Kapetan Warburton Lee sada se naao pred tekom odlukom. Proi e jo mnogo sati dok mu poslana pomo stigne. S druge strane, admiralitet mu je direktno naredio da napadne Narvik. On je sam procijenio da je sada dragocjena svaka minuta i da treba iskoristiti vrijeme kada su njemake snage jo u iskrcavanju i pripremanju obrane. U takvom su trenutku nade u uspjeh daleko vee i moe se protivniku nanijeti mnogo vea teta. Zato je donio vrlo hrabru odluku da, bez obzira na mnogostruku premo protivnika, s 5 razaraa prodre u luku i iz neposredne blizine napadne njemake brodove. Bez obzira na ogroman vlastiti rizik, nadao se da e potopiti to vie njemakih brodova.

Warburton je s razaraima priekao dok se spustila no. Bilo je gotovo 9 sati naveer, kad je poeo svoju izvanrednu akciju. Oprezno su poeli britanski razarai ulaziti u zaljev. Snjena vijavica smanjila je vidljivost, a

to je ilo u prilog napadaima. Bio je vratoloman pothvat ve samo ovo uplovljavanje u punom mraku, po nevremenu i bez ikakvih pomagala, jer su svjetionici bili iskopani. Posve zamraeni britanski brodovi polagano su se provlaili opasnim vijugavim zaljevom. Brojni otoci i sporedni zaljevi samo su oteavali plovidbu i orijentaciju. Bila je to naporna no. Oko 4 sata ujutro britanski razarai bili su na cilju.

Nijemci nita nisu slutili. Ipak, bili su oprezni. Brodove su raspodijelili po zaljevu, a to je otealo napad. Dodue, nisu pretpostavljali da bi ih mogli neprijateljski brodovi napasti, nego su taj raspored uinili bojei se napada aviona. Bilo je 4 i 30 ujutro, kad su britanski razarai Hardy (Hardi), Hunter (Hanter) i Havock (Hevok) neoekivano otvorili vatru. Nijemci su bili iznenaeni. Iz svih topova gaali su britanski razarai, a lansirali su i torpeda. U prvom naletu potopljen je komandni brod njemake eskadre, razara Z 21 Heid- kamp. Malo kasnije potonuo je i drugi razara Z 22 Anton Schmidt, a bila su znatno oteena jo tri razaraa.

Werburton je mogao biti zadovoljan svojim uspjehom. Naredio je povratak, i britanski razarai u otrom krugu okreu prema izlasku iz zaljeva. Ali fjord Narvika vrlo je dugaak. Ima mnogo sporednih zaljeva. U jednom od njih bila su tri njemaka razaraa koje Britanci nisu primijetili. Borba ih je uzbunila, a budui da nisu bili napadnuti, imali su vremena da se snau. Oni su sada napali britanske razarae koji su, u meuvremenu, potopili jo 6 njemakih transportnih brodova. U prostranom zaljevu Ofoten fjorda razvila se sada otra bitka meu razaraima.

Stvar je brzo postala ozbiljna za Britance. Razara Hunter potopljen je. Ostali su nastavili povlaenjem pod otrom vatrom njemakih topova. Nijemci su gaali vrlo tono. Na komandnom brodu britanske flotile bilo je ve tekih oteenja. Nove eksplozije pruzroko- vale su nove rtve. Poginuo je komandant flotile, kapetan bojnog broda Warburton Lee. Brod je bio tako oteen, da je poeo tonuti, i zato je u posljednjem trenutku namjerno nasukan na obalu. To je bio razara Hardy. Teko je oteen i Hotspur, ali je nastavio po

46

Sastav n jem akih razaraa prilazi norvekoj obali, na krajn jem sjeveru. Poslije su iz baze u K irkenesu sudjelovali u napad im a na konvoje za SSSR.

vlaenje s ostalim jedinicama. Britanci su se drali izvanredno hrabro i odluno. Usprkos tekom poloaju, u povlaenju su napali jo i transportne brodove, usidrene u jednom odvojku zaljeva. Tu su teko otetili dva teretna broda. Neto kasnije napali su i transportni brod Rauenfels koji je bio raznesen od eksplozije vlastite municije.

Premo njemakih snaga bila je tolika, da su se preostali britanski razarai morali povui. Imali su sreu da su uspjeli izvui i teko oteenog Hotspura, tako da su tri razaraa isplovila iz zaljeva, a dva su tamo izgubljena. Prema odnosu snaga ne bi bilo nita nevjerojatno, da je bilo uniteno svih 5 britanskih razaraa. Britanci su mogli biti zadovoljni rezultatima ove akcije. Ostavili su u Narviku razbojite s dva potopljena njemaka razaraa, 7 potopljenih transportnih brodova i s vie teko oteenih jedinica. Neosporno je da bi britanski uspjeh bio jo vei, da je pravovremeno stigla u pomo krstarica Penelope s 4 razaraa. To bi za njemake snage bila prava katastrofa. No i ovako su udarci Njemakoj bili vrlo teki, to vie to je mogunost novih pojaanja bila slaba.

Drugi prodor u Narvik

Velik uspjeh, koji je postigao prodor britanskih razara- a u zaljev Narvika, i tete koje je tamo nanio njemakim snagama 10. travnja 1940, podstakli su britanski admiralitet na novi napad. Zato je London, odmah nakon primitka izvjetaja o uspjehu, dao direktan nalog grupi koja je ila u pomo, tj. krstarici Penelope i razaraima, da ponove napad koji su prolu no izvrili razarai Warburtona. To je izazvalo protest admirala Whith- vvortha, pod ijom je komandom bila i ova odvojena grupa. On je u kratko vrijeme od admiraliteta dobio tri suprotne direktive. Nareenje krstarici je stornirano, a napad ionako ne bi se moglo izvesti, jer se krstarica u meuvremenu teko nasukala i bila nesposobna za akciju. Ali London nije odustao od svoje namjere da napada na Narvik. Prema pogrenim izvjetajima koje je primio, tamo su, navodno, jo bile dvije njemake krstarice i 6 razaraa.

U meuvremenu admiral Forbes spremao je napad na Trondheim avionima sa svoga nosaa. Tamo je bila teka krstarica Admiral Hipper s 4 razaraa. Ali Nijemci su opet imali sreu. U noi prije ovog napada teka je krstarica Hipper s razaraem isplovila, da se, prema planu, vrati u Njemaku. U mraku noi prola je u neposrednoj blizini itave britanske flote, ali protivnici nisu primijetili jedan drugoga. Kada je u zoru 18 britanskih aviona napalo Trondheim, tamo su bila samo 3 razaraa. Avioni su napali torpedima, ali nisu postigli nikakav rezultat zbog plitke vode. Britancima su se osvetile pogreke prethodnih dana: i zbog njihove sporosti, i zbog pogrene procjene situacije, i zbog pogrenih pravaca kojima su slali brodove. Zato su im gotovo svi njemaki ratni brodovi promakli kroz prste.

U najpodesnijem trenutku, tj. za vrijeme iskrcavanja, nisu mogli napasti njemake snage. Sada je bilo kasno. Naprotiv, sami su ve osjeali udarce s njemakih novih poloaja. Napadi njemakih aviona, koji su prethodnog dana imali dobre uspjehe, nastavljeni su. Teko su otetili jedan britanski razara. Dosta dobar rad poka

48

zale su jedino britanske podmornice. Ve je spomenuto unitenje krstarice Karlsruhe. Jo jedna britanska podmornica postigla je veliki uspjeh: torpedirala je depni bojni brod Liitzow (Licov) na povratku iz Osla. Brod je bio teko oteen i zagrabio je mnogo vode. Veina posade prela je na pratee brodove. Ipak se brod odrao na povrini. Dobaena su ueta s drugih brodova, tako da je brod mogao biti odvuen u Kiel. Punu godinu dana trajali su radovi na popravku ove jedinice.

Glavne britanske snage usredotoene su sada na Narvik. U podne 12. travnja 1940. skupile su se britanske eskadre oko Lofotskih otoka. S nosaa Furious (Fjuriez) upueni su avioni u napad. Meutim, snjena vijavica onemoguila je uspjeh. Ponovljeni napad nije se ak mogao ni izvriti, a avioni su se vratili. Zato je admiral Forbes odluio da slijedeeg dana napadne Narvik brodovima. Odreen je bojni brod VVarspite (Vorspajt) i 9 razaraa. Bili su to najbolji britanski razarai vrlo uspjele konstrukcije tipa Tribal (Trajbl), naoruani svaki s 8 topova od 120 mm. Za podrku trebalo je da poslue teki topovi VVarspitea kalibra 381 mm. Ova eskadra, pod komandom admirala Whithwortha, ula je u zaljev Narvika 13. travnja 1940. Izviaki avioni ispitivali su situaciju, da bi eskadra imala tone podatke. Oni su primijetili njemaku podmornicu U 64 daleko u zaljevu Narvika i potopili je bombama. To je bio prvi uspjeh toga dana. Nijemci su u meuvremenu rasporedili razarae, razmjestivi ih jo vie po sporednim zaljevima. To je moglo biti vrlo opasno za Britance, jer su njemaki brodovi bili zaklonjeni, a imali su odline pozicije za lansiranje torpeda.

Britanska eskadra ula je bez tekoa u zaljev. Nije bilo poloenih minskih polja, a ni obalne baterije nisu se javile. Bilo je oko 1 sat poslije podne, kad su Nijemci bili obavijeteni o prodoru britanske eskadre. Ona je tada bila ve duboko u zaljevu, ali je do kraja dugakog vijugavog zaljeva trebala ploviti jo dva sata. Nijemci su imali jo est upotrebljivih razaraa i odmah su ih poslali u napad. U zaljevu je nastala otra bitka. No ovog je puta premo Britanaca bila velika. To poslije podne Nijemci su, osim ve potopljene podmornice, izgubili svih est razaraa, a potopljena su jo i preostala dva,

4 - N evidljivi nep rija te lj na A tlan tik u II 49

Is tovar oprem e za n jem ake trupe s teretnog b roda u luci Oslo.

koja su zbog oteenja od prvog prodora ostala onesposobljena.

Britanski razarai progonili su Nijemce do najudaljenijih sporednih zakutaka zaljeva i sve ih redom potopili. Taj je progon plaen torpednim pogotkom na britanski razara Eskimo i tekim oteenjima na razarau Cossack koji je bio prisiljen da se nasue. Velika razaranja i pustoenja inili su i teki topovi s VVarspitea. No usprkos velikom uspjeh, Britanci se nisu mogli iskrcati radi toga, to je dobre poloaje na obali dralo2 000 elitnih njemakih vojnika. Njihov ploaj bio je izvanredno teak, jer su ostali bez municije koja je eksplodirala na Rauenfelsu, a drugog je dana britanski razara zarobio transportni brod koji je nosio motorna vozila.

Nakon ove izvanredne akcije, britanska se eskadra povukla. Za njom je ostao prazan zaljev bez brodovlja i samo su brojne olupine, koje su strile iz plitke vode uz obale zaljeva, pokazivale kakva ovdje vodila teka borba. Tek nakon odlaska britanske eskadre pojavili su

se njemaki avioni. Njemaka mornarica pretrpjela je teke gubitke, ali je Narvik ipak ostao u rukama njemakih oruanih snaga. Njihov je poloaj bio kritian. Bez municije, bez motorizacije, pa ak i bez artiljerije, koju nisu uspjele da iskrcaju s potopljenih brodova, stanje je bilo oajno. Kad su u Berlin stigle obavijesti o posljednjim dogaajima kod Narvika, shvatili su kritinost situacije i odmah je zatraeno da se najhitnije vedskim eljeznicama poalje pojaanje i materijal. Isto tako uzeto je u razmatranje da se odmah poalje vie podmornica koje bi onemoguile slobodno kretanje britanskih brodova oko Narvika.

Tako je zavrila prva faza bitke za Norveku. Njemake snage zauzele su sve planom odreene pozicije i vrsto su ih odrale. Njemaka mornarica izvrila je sjajno svoj zadatak. Iskrcala je sve to joj je bilo odreeno, s dovoljnim kopnenim snagama i opremom za poetak operacije, osim potopljenog materijala. Sve vane luke bile su u rukama Nijemaca i omoguile su nastavak snabdijevanja. Jedino je Narvik ostao izvan dometa ogranienih snaga njemake flote. Daljnje snabdijevanje Narvika i Trondheima morali su sada preuzeti transportni avioni koji su u velikom broju uspostavili zrani most. Oni su pokazali izvanrednu vrijednost i njihov je broj morao biti povean. Gotovo neprekidno tromotorni transportni avioni Junkers Ju 52 stizali su, teko natovareni, u kratkim vremenskim razmacima, na aerodrom Narvik, da bi najveom brzinom istovarili svoj teret i prazni se, odmah, vraali po novu poiljku. Bilo je novo u ratnoj povijesti da se dranje vanih pozicija oslanja samo na snabdijevanje transportnim avionima Tim dragocjenim iskustvom koristile su se obje strane kasnije, mnogo puta u drugom svjetskom ratu.

U prvim danima napada na Norveku njemaka je flota imala znatne gubitke u odnosu na svoje ukupne snage. Ipak ti gubici nisu bili veliki ako se objektivno procijene odnosi snaga, i da su Britanci bili spretniji, mogli su nanijeti nekoliko puta tee udarce. Njemaka je izgubila 3 potopljene krstarice i 3 teko oteene, izgubila je 9 razaraa i 12 transportnih brodova, dok su daljnje jedinice bile oteene. Isto tako bio je teko oteen jedan bojni brod i jedan bojni krsta. Sve je to

51

jako oslabilo njemaku flotu i trebalo je dosta vremena da ona obnovi svoju snagu.

Njemaka ratna mornarica pokazala je u operacijama za Norveku visok kvalitet. Jedina iznimka su njemake podmornice koje su doivjele porazni neuspjeh. Pokazalo se da su one odline protiv trgovakih brodova, ali nisu nikakvo borbeno sredstvo u obalnim podrujima, pogotovo ako tu postoje brojni neprijateljski ratni brodovi i avioni. Njemaka je imala tako slabu flotu, a rizik Norveke bio je tako velik, da je ona bila prisiljena ubaciti u operacije sve to je moglo ploviti, pa tako i podmornice. One nisu uinile nikakve smetnje britanskim flotnim sastavima, iako ih je bio veliki broj. Nisu mogle zatititi ni Narvik. Njihova mala brzina, esta potreba zadravanja nad vodom radi punjenja akumulatora, i nedovoljna vidljivost s niskog tornja, onemoguili su vee uspjehe.

Ali to nije bilo sve. Pokazale su se jo i druge porazne stvari. U prvom redu posve su zatajila njemaka torpeda. Ve i prije alili su se komandanti podmornica na udne pojave: mnogi, oito toan, pogodak nije donio rezultata. Ostalo je nejasno i zato nije bio vei uspjeh pri prodoru u Scapa Flow. Uvijek se krivnja bacala na komandanta da nije bilo tono gaanje, ali je sada konano postalo jasno da njemaka torpeda nemaju potrebnu kvalitetu. Na njima je bila krivnja za mnogi neuspjeh njemakih podmornica. Naroito su se loe pokazali magnetski upaljai. Oni su esto eksplodirali prerano ili prekasno, ili uope nije bilo eksplozije. Osim toga, pokazalo se da torpeda esto netono dre pravac. To se naroito pokazalo u podruju sjeverne Norveke, gdje je utjecaj magnetskog pola bio vrlo jak. Pokazalo se da njemaka torpeda netono dre i dubinu, a i to je imalo loih posljed

Documents

nevidljivi neprijatelj