01

Agatha Christie

Prevela:Sanja Petriška

TAJANSTVENIPROTIVNIK

02

Za sve one koji vode monotone

živote, u nadi da će iz druge ruke moći

osjetiti čari i opasnosti pustolovine.

03

Prolog

Bilo je dva popodne sedmog svibnja 1915. godine... Lusitaniju supogodila dva torpeda i ubrzano je tonula, dok su čamci za spašavanjespuštani u vodu što je brže bilo moguće. Žene i djeca su čekali u redovima.Neke su se još uvijek grčevito držale svojih muževa i očeva; ostale suočajnički stiskale djecu na grudi. Jedna djevojka je stajala sama, udaljena odostalih. Bila je prilično mlada, ne starija od osamnaest godina. Nije se činilauplašenom, čvrstog pogleda uperenog naprijed.

- Oprostite.Glas muškarca pored nje trgne je i natjera da se okrene. Primijetila ga je

već nekoliko puta među putnicima prve klase. Bilo je nečeg blagotajanstvenog u vezi s njim, što joj je golicalo maštu. Ni s kim nije razgovarao.Kada bi mu se netko obratio, on bi brzo obeshrabrio svaki pokušaj razgovora.Jednako tako, običavao je preko ramena bacati nervozne hitre, sumnjičavepoglede.

Sada primijeti kako je jako uznemiren. Čelo mu je bilo orošeno krupnimgrašcima znoja. Bio je očigledno oduzet od straha. A ipak, nije joj izgledaokao netko tko bi se bojao i smrti same!

- Da? - Njen ozbiljan pogled upitno sretne njegov.Stajao je, gledajući je s nekom vrstom očajničke neodlučnosti.-Tako mora biti! - mrmljao je za sebe. - Da... to je jedini način. - Tada

iznenada reče na glas:- Vi ste Amerikanka?- Da.- Domoljub?Djevojka porumeni.- Mislim da nemate pravo tako što pitati! Naravno da jesam!- Nemojte se vrijeđati. Ne biste to činili kada biste znali što je na kocki.

Ali, moram nekome vjerovati... i to mora biti žena.- Zašto?- Zbog “prvo žene i djeca”. - Bacio je pogled oko sebe i spustio glas.

Nosim dokumente... dokumente velike važnosti. Oni će stvoriti ratnu

04

prekretnicu za Saveznike. Shvaćate li? Ovi dokumenti moraju biti spašeni! Svama će imati više šanse nego sa mnom. Hoćete li ih uzeti?

Djevojka je ispružila ruku.- Čekajte... moram vas upozoriti. Moglo bi biti opasno... ako su me

pratili. Mislim da nisu, ali nikad se ne zna. Ako je tako, bit ćete u opasnosti.Mislite li da imate hrabrosti izaći na kraj s tim?

Djevojka se osmjehne.- Izaći ću na kraj s time, naravno. I zaista sam ponosna što ste me

odabrali! Što kasnije trebam s njima učiniti?- Obratite pažnju na novine! Ja ću dati osobni oglas u Timesu koji će

početi s “brodski druže”. Ako se oglas ne pojavi u roku tri dana... pa, znatćete da sam gotov. Onda odnesite paket u američko veleposlanstvo i predajtega osobno veleposlaniku. Je li to jasno?

- Potpuno.- Onda, budite spremni. Sad ću se pozdraviti s vama. - Uhvati ju za ruku.

- Doviđenja. Neka vam je sa srećom - reče glasnije.Ruka joj se spusti na paket na njegovom dlanu, omotan nepromočivim

platnom.Lusitanija se jače nagnula na desni bok. Odgovarajući na kratku naredbu,

djevojka potrča da zauzme svoje mjesto na čamcu za spašavanje.

05

1

Mladi pustolovi d.o.o.

- Tommy, stari moj!- Tuppence, stara moja!Dvoje mladih srdačno se pozdraviše i na trenutak su blokirali izlaz iz

metroa u ulici Dover. Pridjev “stari” bio je posve neprimjeren. Njih dvojezajedno nisu mogli imati više od četrdeset pet.

- Nisam te vidio stoljećima - nastavi mladić. - Kuda si krenula? Hajdemose negdje napričati. Ovdje postajemo poprilično nepopularni - mislim da smoim blokirali izlaz. Idemo se maknuti.

Djevojka se složi i oni krenuše niz ulicu Dover do Piccadillyja.- E sada - reče Tommy - kamo ćemo?Blagi nagovještaj nervoze koja je počivala u njegovom glasu nije mogao

promaknuti oštrom uhu gospođice Prudence Cowley, bliskim prijateljima iznepoznatih razloga poznatijoj kao Tuppence. Odmah se okomila na njega.

- Tommy, ti si bez love!- Ni najmanje - izjavi Tommy neuvjerljivo. - Valjam se u lovi.- Uvijek si bio grozan lažljivac - ozbiljno reče Tuppence - mada, si

jednom uvjerio sestru Greenbank da ti je liječnik propisao pivo kao terapiju,ali da je to zaboravio unijeti u karton. Sjećaš se?

Tommy zahihoće.- Naravno da da! Zar stara maca nije pobjesnila kad je to otkrila?’ Nije

ona bila tako loša. Stara majka Greenbank! Dobra stara bolnica...demobilizirana, kao i sve ostalo, pretpostavljam?

Tuppence uzdahne.- Da. I ti?Tommy klimne.- Prije dva mjeseca.- Otpremnina? - priupita Tuppence.

06

- Potrošena.- Oh, Tommy!- Ne, stara moja, nisam bez prebite pare zbog lumpovanja. Nisam te

sreće! Troškovi života - običnog, skromnog, odnosno sirotinjskog, danas suuvjeravam te, ako nisi znala...

- Drago moje dijete - prekine ga Tuppence - nema ničeg što ja ne znam otroškovima života. Evo nas u Lyons’u i svatko će platiti za sebe. Tako je! - ITuppence povede uz stube.

Mjesto je bilo puno, pa su tumarali u potrazi za slobodnim stolom, uprolazu loveći odlomke razgovora.

- I... znaš, sjela je i zaplakala kada sam joj rekao da ipak ne može dobitistan...

- Bilo je u bescjenje, draga moja! Baš poput onoga što je Mabel Lewisdonijela iz Pariza...

- Svakakve stvari čovjek čuje - promrmljao je Tommy. - danas samprošao na ulici pored dvojice frajera koji su pričali o nekome po imenu JaneFinn. Jesi li ikada čula takvo ime?

Ali u tom trenutku, dvije starije gospođe ustadoše i pokupe svoje stvari,pa se Tuppence spretno ubacila na jednu od ispražnjenih stolica.

Tommy je naručio čaj i pecivo. Tuppence je naručila čaj i tost smaslacem.

- I neka čaj bude u odvojenim čajnicima - ozbiljno je rekla.Tommy sjede nasuprot nje. Njegova gologlava glava bila je prepuna guste

riđe kose, zalizane unazad. Lice mu je bilo ugodno ružno... neupadljivo, aipak nesumnjivo lice jednog gentlemana i sportaša. Smeđe odijelo bilo jedobrog kroja, ali već na umoru.

Dok su sjedili tako, izgledali su kao posve običan, modemi par.Tuppence možda nije bila neka ljepotica, ali bilo je šarma i karaktera ucrtama njenog sitnog lica, s odlučnom bradom i krupnim, razmaknutim sivimočima koje su čvrsto gledale ispod ravnih, tamnih obrva. Nosila je mali,svijetlozeleni šešir preko svoje crne podšišane kose, a njena veoma kratka idosta ofucana suknja otkrivala je par neobično lijepih gležnjeva. Njenapojava odisala je hrabrim pokušajem da postigne eleganciju.

Čaj je napokon stigao i Tuppence ga, trgnuvši se iz misli, natoči.- A sada - reče Tommy, otkidajući veliki komad peciva - da čujemo

07

novosti. Sjeti se, nisam te vidio još od bolnice 1916. godine.- Dobro. - Tuppence se bez nećkanja poslužila svojim tostom. - Kratka

biografija gospođice Prudence Cowley, pete kćerke arhiđakona Coweleyja izLittle Missendella, Suffolk. Gospođica Cowley je napustila radosti (i patnje)svog doma na samom početku rata i došla u London, gdje se zaposlila uvojnoj bolnici. Prvi mjesec: prala šest stotina i četrdeset osam tanjura svakogdana. Drugi mjesec: unaprijeđena na sušenje gorespomenutih tanjura. Trećimjesec: unaprijeđena u gulitelja krumpira. Četvrti mjesec: unaprijeđena naposao rezanja kruha i maslaca. Peti mjesec: unaprijeđena u službu na katuiznad, na poslove čistačice odjeljenja. Šesti mjesec: unaprijeđena daposlužuje stolove. Sedmi mjesec: prijatna pojava i lijepo ponašanje do temjere izazivaju oduševljenje, da je unaprijeđena na posao služenjamedicinskih sestara! Osmi mjesec: kratki zastoj u karijeri. Sestra Bond jepojela jaje sestre Westhaven! Strašna svađa! Jasno, čistačica je kriva!Nepažnja u tako važnim stvarima ne može se samo tako ostavitinekažnjenom. Ponovo krpa i kanta! Kako moćni padoše! Deveti mjesec:unaprijeđena na čišćenje izvan odjeljenja, gdje pronalazim prijatelja izdjetinjstva, Thomasa Beresforda (pokloni se, Tommy!) koga nisam vidjela petdugih godina. Dirljiv susret! Deseti mjesec: dobila odobrenje od upravnice daodem u kino u društvu jednog od pacijenata, točnije: gore spomenutogporučnika Thomasa Beresforda. Jedanaesti i dvanaesti mjesec: uspješnovraćene dužnosti sobarice. Krajem godine, ovjenčana slavom, napustilabolnicu. Nakon toga, talentirana gospođica Cowely uspješno je vozila kombiza isporuku, kamionet i generala. Posljednji je bilo najugodniji. Bio jeprilično mlad za generala!

- Koji od tih bistrih je on bio? - raspitivao se Tommy. - Dođe mi zlo kadavidim te glavonje kako se voze od Ratnog stožera do Savoya od Savoya doRatnog stožera!

- Zaboravila sam mu ime - priznala je Tuppence. - Da zaključim, to je uodređenom smislu bio vrhunac moje karijere. Nakon toga sam stupila udržavnu službu. Imali smo nekoliko veoma ugodnih čajanki. Imala samnamjeru postati poljoprivrednicom, poštaricom i autobusnim kondukterom,kako bih zaokružila svoju karijeru, - ali umiješalo se Primirje! Grčevito samse držala službe, dugi niz mjeseci, ali, avaj, na kraju su me ipak otpustili. Odtada tražim posao. A sada... ti si na redu.

08

- Kod mene nije bilo toliko unaprjeđenja - sa žaljenjem reče Tommy - a nitoliko raznolikosti. Kao što znaš, ponovo sam otišao u Francusku. Onda sume poslali u Mezopotamiju, gdje sam ranjen drugi put i bio ondje u bolnici.Zaglavio sam u Egiptu do potpisivanja primirja, još neko vrijeme se motaoondje i, kao što sam ti rekao, onda sam razvojačen. I već deset dugih, mučnihmjeseci tragam za poslom! A od posla ni traga! A čak i da ga ima, ne bi gameni dali. U čemu sam ja dobar? Što ja znam o biznisu? Ništa.

Tuppence je sumorno klimnula glavom.- Što je s kolonijama? - predložila je.Tommy je odmahnuo glavom.- Kolonije mi se ne bi dopale... a posve sam siguran da se ni ja ne bih

dopao njima!- Bogati rođaci?Tommy je ponovo odmahnuo glavom.- Oh, Tommy, čak ni neka pratetka?- Imam starog strica koji se manje-više valja u novcima, ali to mi ništa ne

znači.- Zašto ne?- Jednom me želio usvojiti. Ja sam odbio.- Čini mi se da sam nešto čula o tome - polako reče Tuppence. - Odbio si

zbog svoje majke...Tommy pocrveni.- Da, to bi za nju bilo preteško. Kao što znaš, ja sam bio sve što je imala.

Stari momak ju je mrzio... htio me odvojiti od nje. Iz puke pakosti.- Tvoja majka je umrla, zar ne? - nježno reče Tuppence.Tommy klimne glavom.Tuppencine krupne oči se zamagle.- Ti si dobar momak, Tommy. Uvijek sam to znala.- Gluposti! - Tommy će naprasito. - Dakle, takav je moj položaj, samo što

nisam postao očajan.- I ja! Držala sam se koliko sam mogla. Svuda sam se raspitivala. Javljala

se na oglase. Pokušala sam sve što je u ljudskoj moći. Lomila se, štedjela istezala i ustezala! Ali, ništa od toga. Morat ću se vratiti kući!

- Pa, zar to ne želiš?- Naravno da ne želim! Što je dobro u sentimentalnosti? Otac je drag -

09

jako ga volim, ali ne možeš ni zamisliti koliko se brine zbog mene! On se držionog krasnog ranoviktorijanskog stajališta da su kratke suknje i pušenjenemoralni. Možeš zamisliti kakav sam mu trn u oku! Odahnuo je kada me jerat odvukao na drugu stranu. Vidiš, nas je sedmoro u kući. Užas! Samorintanje po kući i sastanci domaćica! Uvijek sam stvarala probleme. Ne želimse vratiti tamo, ali... oh, Tommy, što da drugo učinim?

Tommy je tužno odmahivao glavom. Nastupila je tišina, a onda jeTuppence naglo rekla:

- Novac, novac, novac! Razmišljam o novcu ujutro, u podne i navečer!Rekla bih da postajem pravi plaćenik, eto tako stvari stoje!

- I kod mene je isti slučaj - sućutno se složio Tommy.- Razmišljala sam o svim mogućim načinima da zaradim - nastavila je

Tuppence. - Postoje samo tri načina! Da ti ga neko ostavi, da se udaš zanjega, ili da ga sam stvoriš. Prvi način je otpisan. Nemam bogate starerođakinje. Sve koje imam su u domovima za propale stare dame! Uvijek sampomagala starim damama da pređu ulicu i nosila torbe staroj gospodi, zaslučaj da se ispostavi da su to ekscentrični milijunaši. Ali nitko od njih menikad nije pitao za ime... a većina mi čak nije rekla ni “hvala”.

Uslijedila je stanka.- Naravno - nastavila je Tuppence - udaja je moja najbolja opcija. To zna

svaka pametna cura! Nisam sentimentalna, znaš. - Zastala je. - Hajde sad, nemožeš reći da sam romantična - oštro je dodala.

- Naravno da nisi - na brzinu se složi Tommy. - Nikome ne bi pala napamet romantika kada si ti u pitanju.

- To baš nije ljubazno - odvrati Tuppence. - Ali, smatram da nisi mislioništa loše. Pa, eto tako! Ja sam spremna i željna - ali nikako da upoznam togmog bogataša! Svi momci koje poznajem u istim su teškoćama kao i ja.

- Što je s generalom? - upita Tommy.- Mislim da u vrijeme mira ima trgovinu biciklima - objasnila je

Tuppence. - Ali, eto! Ti bi se mogao oženiti bogatom djevojkom.- Ja sam kao i ti. Ne poznajem ni jednu.- To nije bitno. Uvijek možeš neku upoznati. Vidiš, kada ja ugledam

muškarca u krznenom kaputu kako izlazi iz Ritza, ne mogu mu prići i reći:“Gledaj, ti si bogat. Voljela bih te upoznati.”

- Hoćeš reći da bih ja mogao da učiniti nekoj slično obučenoj djevojci?

10

- Ne budi šašav. Možeš poći za njom, podići joj rupčić, ili slično. Akopomisli da bi je želio upoznati, to će joj laskati, pa ćeš se nekako snaći.

- Precjenjuješ moj muški šarm - promrmljao je Tommy.- S druge strane - nastavila je Tuppence - moj milijunaš bi vjerojatno

pobjegao glavom bez obzira! Ne - brak je pretrpan problemima. Ostaje mi -napraviti novac!

- To smo već pokušali i nismo uspjeli - podsjeti ju Tommy.- Isprobali smo sve uobičajene načine, da. Ali, što ako pokušamo nešto

neobično? Tommy, idemo se upustiti u pustolovinu!- Naravno - veselo je odgovorio Tommy. - Gdje da počnemo?- To je jedini problem. Ako nas ljudi budu znali, možda će nas

unajmljivati da za njih izvršavamo zločine.- Prekrasno - prokomentirao je Tommy. - Posebno kada dolazi od

svećenikove kćeri.- Moralna krivnja - istakla je Tuppence - bit će njihova - ne moja. Moraš

priznati da postoji razlika između onog kada ukradeš dijamantnu ogrlicu zasebe i kada te netko unajmi da je ukradeš.

- Nema ni najmanje razlike ako te uhvate!- Možda nema. Ali, mene neće uhvatiti. Ja sam veoma pametna.- Skromnost je uvijek bila tvoj najveći grijeh - primijetio je Tommy.- Ne prigovaraj. Gledaj, Tommy, hoćeš da probamo? Hoćeš li da

osnujemo neku vrstu poslovnog partnerstva?- Da osnujemo kompaniju za krađe dijamantnih ogrlica?- To je samo bio primjer. Idemo osnovati - kako se to ono zove u

knjigovodstvu?- Nemam pojma. Nikad se time nisam bavio.- Ja jesam, ali uvijek bih sve pomiješala i stavljala ulaze kredita na stranu

aktive i obrnuto - pa su me otpustili. Oh, znam - udruženi poduhvat! To mi jezapelo za oko kao tako romantična fraza, među svim onim pljesnivim, starimbrojevima. Ima nekog elizabetanskog šarma - tjera te da pomisliš na starejedrenjake, galije i španjolske zlatnike. Udruženi poduhvat!

- Poslovanje pod imenom “Mladi pustolovi d.o.o...”? To je tvoja ideja,Tuppence?

- Možeš se smijati koliko hoćeš, ali osjećam da bi tu moglo biti nečega.- Kako predlažeš stupiti u kontakt sa svojim budućim poslodavcima?

11

- Oglasi - spremno odgovori Tuppence. - Imaš li komadić papira iolovku? Muškarci to obično nose sa sobom. Kao što mi nosimo igle za kosu ipudrijere.

Tommy joj doda prilično ofucanu zelenu bilježnicu i Tuppence se odmahbaci na pisanje.

- Da počnemo sa: “Mladi časnik, dvaput ranjavan u ratu...”- Naravno da ne.- Oh, vrlo dobro, dragi moj dečko. Ali, uvjeravam te takve stvari mogu

dirnuti neku staru usidjelicu koja bi te mogla usvojiti, pa uopće ne bi moraobiti mladi pustolov.

- Ne želim biti usvojen.- Zaboravila sam da imaš predrasude u vezi s tim. Samo sam se šalila!

Novine su prepune takvih stvari. Slušaj sad - kako ti se sviđa? “Dvojemladih pustolova traže posao. Spremni učiniti bilo što i otići bilo gdje.Nadoknada mora biti odgovarajuća.” (Bolje da to već na početku raščistimo.)Onda bismo mogli dodati: “Nijedna razumna ponuda neće biti odbijena” -kao u onim oglasima za stanove i namještaj.

- Mislim da će bilo koja ponuda koju dobijemo na taj oglas biti priličnonerazumna!

- Tommy! Pa ti si genije! To je još elegantnije rečeno. “Nijednanerazumna ponuda neće biti odbijena... ako je plaća odgovarajuća.” Kako tise to sviđa?

- Ja ne bih ponovo spominjao plaću. Zvuči kao da smo očajni.- Sigurno ne zvuči tako očajno kao što se ja osjećam! Ali, možda si u

pravu. Sada ću ti pročitati sve. “Dvoje mladih pustolova traže posao.Spremni učiniti bilo što, otići bilo gdje. Plaća mora biti odgovarajuća.Nijedna nerazumna ponuda neće biti odbijena.” Što bi pomislio kada bipročitao ovako nešto?

- Pomislio bih, ili da je neka prijevara ili da je to napisao luđak.- Nije ni upola tako ludo kao ono što sam jutros pročitala u novinama.

Počinje s “Petunija” a u potpisu je “Najbolji dečko”. - Ona istrgne papir idoda ga Tommyju - Evo ti. Times, rekla bih. Ponude slati na poštanskisandučić taj-i-taj. Pretpostavljam da će biti oko pet šilinga. Evo ti pola krune,moj dio troškova.

Tommy je zamišljeno držao papir. Lice mu postade još crvenije.

12

- Hoćemo li to stvarno učiniti? - reče naposljetku. - Hoćemo li,Tuppence? Samo iz zabave?

- Tommy, pravi si prijatelj! Znala sam da ćeš biti! Idemo nazdravitiuspjehu. - Naspe hladne ostatke čaja u dvije šalice.

- Za naš zajednički poduhvat i neka bude uspješan!- “Mladi pustolovi d.o.o...”! - odgovorio je Tommy.Spustili su šalice i prilično nesigurno se nasmijali. Tuppence ustade.- Moram se vratiti u svoj raskošni apartman u hostelu.- Možda je i meni vrijeme da se vratim u Ritz - složio se Tommy,

nacerivši se. - Gdje ćemo se naći? I kada?- Sutra u dvanaest sati. Na stanici na Piccadillyju. Odgovara li ti to?- Gospodar sam svog vremena - dostojanstveno je odgovorio gospodin

Beresford.- Onda, vidimo se.- Zbogom, stara moja.Dvoje mladih je krenulo u suprotnim pravcima. Tuppencin hostel se

nalazio u kraju velikodušno nazvanim Južnom Belgraviom. Zbog uštede nijekrenula autobusom.

Bila je već na pola puta preko park St. James, kada ju je zaustavio glasmuškarca iza nje.

- Oprostite - rekao je - ali, bih li na trenutak mogao razgovarati s vama?

13

2

Ponuda gospodina Whittingtona

Tuppence se naglo okrenula, ali riječi koje su joj lebdjele na vrhu jezikostadoše neizrečene, jer njegova pojava, kao i ponašanje, nisu potvrđivalinjenu prvu i potpuno prirodnu pretpostavku. Oklijevala je. Kao da joj jepročitao misli, muškarac je brzo rekao:

- Uvjeravam vas da nisam imao namjeru uvrijediti vas.Tuppence mu povjerova. Mada joj se instinktivno nije dopao i nije imala

povjerenja u njega, bila je sklona osloboditi ga sumnje u motiv koji mu je uprvom trenu željela pripisati. Odmjerila ga je od glave do pete. Bio je krupanmuškarac, glatko obrijan, jake čeljusti. Oči su mu bile sitne i lukave i bježalesu od njenog direktnog pogleda.

- Onda, što je? - pitala je.Muškarac se nasmiješi.- Slučajno sam načuo dio vašeg razgovora s onim mladim gospodinom u

Lyons’u.- Pa... što s tim?- Ništa... osim što mislim da bih vam mogao biti od pomoći.Još jedna misao joj prođe umom.- Pratili ste me ovamo?- Uzeo sam si tu slobodu.- I na koji način mislite da biste mi mogli biti od pomoći?Muškarac izvadi posjetnicu iz svog džepa i pruži ju uz naklon.Tuppence ju uze i pažljivo je prouči. Nosila je natpis “gospodin Edward

Whittington”. Ispod imena nalazile su se riječi “Estonija staklo, d.d.” i adresaureda u gradu. Gospodin Whittington ponovo progovori:

- Ako biste me posjetili sutra u jedanaest sati izložio bih vam detaljemoje ponude.

- U jedanaest sati? - sumnjičavo upita Tuppence.

14

- U jedanaest sati.Tuppence odluči.- Dobro. Bit ću tamo.- Hvala vam. Laku noć. - Dotakao je šešir u znak pozdrava i otišao.

Tuppence je još nekoliko trenutak zurila za njim. Onda učini neobičan pokretramenima, poput terijera koji se stresa.

- Pustolovine su započele - promrmljala za sebe. - Pitam se što li to onželi od mene? Ima nešto u vezi s vama, gospodine Whittingtone, što mi senimalo ne sviđa. Ali s druge strane, ni najmanje vas se ne plašim, i kao štosam već rekla i kao što ću nesumnjivo reći ponovo, mala Tuppence moževoditi računa o sebi, hvala na pitanju!

I s kratkim, oštrim klimanjem glavom, živahno je krenula naprijed. Ipak,nešto drugo joj je palo na um i skrene s puta da bi ušla u poštu. Tamo jenekoliko minuta oklijevala s obrascem za telegram u ruci. Pomisao nanepotrebno trošenje pet šilinga natjeraju da se pokrene, pa je odlučila riskiratidevet penija.

Prezrevši naoštreno pero i gustu, crnu tintu koju je velikodušna državaosigurala izvadila je Tommyjevu olovku koju je bila zadržala i brzo napisa:“Nemoj stavljati u oglasnik. Objasnit ću sutra.” Adresirala je na Tommyjevuadresu u njegovom klubu, iz koga će za kratkih mjesec dana morati izaći,osim ako mu ljubazna fortuna ne omogući obnovu članarine.

- Možda stigne na vrijeme - promrmljala je. - U svakom slučaju, vrijedipokušati.

Nakon što ga predade na šalteru, brzim korakom krene kući, usput upekari kupivši peciva za tri penija.

Kasnije, sjedeći u svom sobičku na vrhu kuće jela je peciva i razmišljalao budućnosti. Što je bila “Estonija staklo d.d.” i zbog čega su im, zaboga,bile potrebne njene usluge? Ugodni trnci uzbuđenja natjeraše Tuppence daprotrne. U svakom slučaju, provincijski vikarijat je ponovo pobjegao u drugiplan. Sutrašnjica je otvarala nove mogućnosti.

Dosta je vremena prošlo prije nego je Tuppence te večeri otišla naspavanje, a onda, kada je najzad zaspala, sanjala je kako ju je gospodinWhittington poslao da opere hrpu Estonija staklarije koja je neobičnopodsjećala na bolničke tanjure!

Bilo je nekih pet minuta do jedanaest kada je Tuppence stigla do blok

15

zgrada u kojima su se nalazili uredi “Estonija stakla d.d.” Ako bi stigla prijevremena, to bi moglo izgledati kao da joj je jako stalo do tog posla. StogaTuppence odluči prošetati do kraja ulice i natrag. Tako i uradi. Kada je satotkucao jedanaest, ušla je u zgradu. “Estonija staklo d.d.” se nalazila naposljednjem katu. U zgradi je postojao lift, ali je Tuppence odlučila krenutipješice.

Pomalo bez daha, stigla je do staklenih vrata na kojima je pisalo “Estonijastaklo d.d.”.

Tuppence pokuca. Poslušavši glas koji se oglasi iznutra, otvorila je vratai ušla u mali, prilično prljavi ured.

Sredovječni službenik se spusti s visoke stolice kraj stola u bliziniprozora, pa joj priđe s ispitivačkim izrazom na licu. - Imam zakazan sastanaks gospodinom Whittingtonom - reče Tuppence.

- Pođite za mnom, molim. - Prišao je vratima na kojima je pisao“Privatno”, pokucao, a zatim i otvorio vrata, zastavši sa strane da je propusti.

Gospodin Whittington je sjedio iza velikog stola prekrivenog papirima.Tuppence potvrdi svoje prethodno mišljenje. Bilo je nečega lošeg u vezigospodina Whittingtona. Kombinacija slatkorječivosti i pogleda koji je stalnoskretao u stranu nije bila pretjerano privlačna.

Podigao je pogled i klimnuo glavom.- Znači, došli ste? Dobro. Sjedite, molim vas.Tuppence je sjela na stolicu nasuprot njemu. Jutros je izgledala je još

sitnije i sumnjičavije no inače. Sjedila je poslušno, oborenog pogleda, dok jegospodin Whittington prevrtao i slagao svoje papire. Napokon ih je odgurnuoi naslonio se na stol.

- A sada, mlada damo, prijeđimo na posao. - Njegovo široko lice serazvuklo u osmjeh. - Želite posao? Pa, ja imam jedan posao za ponuditi. Štokažete na sto funti sada, plusa svi troškovi plaćeni? - Gospodin Whittingtonse zavali u svoj stolac i prekriži ruke, zabivši palce pod pazuha.

Tuppence ga je pažljivo gledala.- Kakva je priroda tog posla? - zanimalo ju je.- Sitnica... prava sitnica. Jedno ugodno putovanje i to je sve.- Gdje to?Gospodin Whittington se ponovo osmjehne.- U Pariz.

16

- Oh! - zamišljeno reče Tuppence. U sebi je pomislila:- Naravno, kada bi otac čuo za ovo, dobio bi živčani napad! Ali, nekako

ne vidim gospodina Whittingtona u ulozi veselog preljubnika.- Da - nastavio je Whittington. - Što bi moglo biti ljepše od toga? Vratiti

sat nekoliko godina unatrag... samo nekoliko, uvjeren sam... i ponovo ući ujedan od onih šarmantnih pensionnats de jeunes filles kojima Pariz obiluje -

Tuppence ga prekine.- “A pensionnat?“- Upravo tako. “Madam Colombier” u Aveniji Neuilly.Tuppence je dobro znala to ime. Jedno od najčuvenijih. Imala je tamo

nekoliko prijatelja, Amerikanaca. Sada je bila zbunjenija no ikad.- Želite da odem kod madam Colombier? Na koliko dugo?- To ovisi. Možda na tri mjeseca.- I to je sve? Nema drugih uvjeta?- Nikakvih. Vi ćete, naravno, ići kao moja štićenica i nećete imati

kontakte s vašim prijateljima. Zahtijevam potpunu tajnost, makar za sada.Usput, vi ste Engleskinja, zar ne?

-Da.- Ipak govorite s blagim američkim naglaskom?- Moja dobra prijateljica u bolnici je bila Amerikanka. Mislim da sam to

pokupila od nje. Uskoro ću ga se riješiti.- Naprotiv, možda će biti bolje ako se predstavite kao Amerikanka.

Detalje o vašem prošlom životu u Engleskoj bilo bi daleko teže smisliti. Da,mislim da bi to bilo daleko bolje. Onda...

- Samo trenutak, gospodine Whittingtone! Čini se da vi uzimate mojpristanak zdravo za gotovo.

Whittington je izgledao iznenađen. - Niste valjda mislili odbiti?Uvjeravam vas da je ustanova koju drži madam Colombier najvišeg ugleda iklase. A uvjeti su krajnje prihvatljivi.

- Točno - reče Tuppence. - Stvar je baš u tome. Uvjeti su suviše dobri,gospodine Whittingtone. Ne vidim zašto biste mi davali tako visoku plaću.

- Ne? - tiho reče Whittington. - Pa, reći ću vam. Nesumnjivo bih mogaoangažirati nekog drugog, za daleko manje novca. Ono što sam ja spremanplatiti jest mlada djevojka s dovoljno pameti i prisebnosti da odigra svojuulogu kako treba, a također i dovoljno diskrecije da ne postavlja suvišna

17

pitanja.Tuppence se blago osmjehnula. Osjetila je da je Whittington rekao pravu

stvar.- Postoji još nešto. Do sada ništa nije rečeno o gospodinu Beresfordu.

Gdje se on uklapa?- Gospodin Beresford?- Moj partner - s ponosom reče Tuppence. - Jučer ste nas vidjeli zajedno.- Ah, da. Bojim se da mi njegove usluge nisu potrebne.- Onda sve otpada! - Tuppence je ustala. - Ili idemo zajedno, ili ne ide

nitko. Žao mi je - ali tako stvari stoje. Doviđenja, gospodine Whittingtone.- Sačekajte trenutak. Dajte da vidimo što se može učiniti. Sjedite,

gospođice... - upitno je zastao.Tuppence je osjetila blagu grižnju savjesti kada se sjetila arhiđakona.

Uhvatila se za prvo ime koje joj je palo na pamet.- Jane Finn - brzo je rekla; a onda preneraženo zastala kada je vidjela

učinak tih dviju jednostavnih riječi. Sva ljubaznost je iščezla sWhittingtonovog lica. Ono je postalo ljubičasto od bijesa i na čelu su muiskočile vene. A iza svega toga bio je izraz potpune nevjerice. Nagnuo senaprijed i divlje rekao:

- Dakle, to je vaša mala igra?Tuppence, mada potpuno zatečena, uspela je zadržati prisustvo duha.

Nije imala ni najblažu ideju što je sve to značilo, ali bila je prirodno bistra iosjetila je potrebu da “navodi vodu na svoj mlin”, kao što je imala običajgovoriti.

Whittington nastavi:- Igrate se sa mnom, zar ne, sve ovo vrijeme, kao mačke s mišem? Čitavo

vrijeme ste znali zbog čega ste mi potrebni, ali nastavili ste sa svojomkomedijom. Je li tako, a? - Polako se smirivao. Crvenilo mu se povlačilo slica. Znatiželjno je pogledao. - Tko se izbrbljao? Rita?

Tuppence je odmahnula glavom. Nije bila sigurna koliko dugo će moćiodržati iluziju, ali intuitivno je osjetila da je važno ne uvlačiti u sve ovonepoznatu Ritu.

- Ne - odgovorila je, posve iskreno. - Rita uopće ne zna za mene.Njegov pogled je i dalje bio poput svrdla zariven u nju.- Koliko toga znate? - prasnuo je.

18

- U stvari, veoma malo - odgovorila je Tuppence, sa zadovoljstvomprimijetivši da se Whittingtonova nelagoda pojačala, umjesto da se umanji.Da je rekla da zna mnogo, samo bi probudila sumnje u njemu.

- U svakom slučaju - zarežao je Whittington - znali ste dovoljno da bistedošli ovamo i izrekli to ime.

- To je možda moje ime - istakla je Tuppence.- Nije baš vjerojatno, zar ne, da postoje dvije djevojke s takvim imenom?- Ili sam možda sasvim slučajno pogodila to ime - nastavila je Tuppence,

opijena osjećajem uspjeha u istinitosti.Gospodin Whittington udari šakom o stol.- Prekinite s budalaštinama! Koliko toga znate? I koliko tražite?Posljednjih nekoliko riječi dale su snažan zamah Tuppencinoj mašti,

posebno nakon oskudnog doručka i sinoćnje večere od peciva. Uloga u kojojje sada bila više je bila uzbudljiva i pustolovna nego opasna, ali je otvaralazanimljive mogućnosti. Ponovo je sjela i osmjehnula se u maniri nekoga kojičitavu situaciju drži potpuno pod kontrolom.

- Dragi moj gospodine Whittingtone - rekla je - idemo staviti karte nastol. I molim vas, ne ljutite se. Jučer ste me čuli kako sam rekla da ću živjetiod vlastite pameti. Čini mi se da sam vam sada dokazala da mi pameti nenedostaje! Priznajem da mi je to ime poznato, ali možda moje znanje tuzavršava.

- Da, a možda i ne - reče Whittington.- Vi me uporno podcjenjujete - reče Tuppence, nježno uzdahnuvši.- Kao što sam već rekao - ljutito reče Whittington - prestanite s

budalaštinama i prijeđite na stvar. Ne izigravajte mi nevinašce. Znate punoviše od onog što ste spremni priznati.

Tuppence je za trenutak zastala, diveći se vlastitoj genijalnosti, a ondatiho reče:

- Ne bih vam željela proturječiti, gospodine Whittington.- Znači, dolazimo do onog uobičajenog pitanja... koliko?Tuppence je bila u dilemi. Do sada je u potpunosti uspijevala zavarati

Whittingtona, ali spominjanje neke nemoguće sume bi mu moglo probuditisumnju. Sinu joj ideja.

- Recimo, nešto sitno sada, a da razmatranje čitavog problema ostavimoza kasnije?

19

Whittington ju ružno pogleda.- Ucjena, a?Tuppence se ljupko osmjehnu.- Oh, ne! Nazovimo to plaćanjem usluga unaprijed.Whittington je zaroktao.- Dakle, vidite - ljupko je objasnila Tuppence - meni je novac veoma

drag!- Prevršili ste svaku mjeru, - gunđao je Whittington, s nekim nehotičnim

divljenjem. - Uhvatili ste me na prepad. Mada, izgledate baš kao krotkodijete s upravo onoliko mozga za ono što je meni potrebno.

- Život je - moralizirala je Tuppence - pun iznenađenja.- Svejedno - nastavio je Whittington - netko je progovorio. Kažete da to

nije bila Rita. Je li...? Oh, uđite! - Nakon kucanja pojavi se službenik ulazećiu sobu i polažući komad papira kraj lakta svog šefa.

-Telefonska poruka je upravo došla za vas.Whittington je zgrabi i pročita. Bora mu se urezala među obrve.- U redu je, Brown. Možete ići.Službenik se povuče, zatvarajući vrata za sobom. Whittington se okrene k

Tuppence.- Dođite sutra u isto vrijeme. Sada imam posla. Evo vam pedeset funti za

početak.Brzo je izbrojio par novčanica i gurnuo ih Tuppence preko stola, a onda

ustao, očigledno nestrpljiv da je se riješi.Djevojka je poslovno prebrojila novac, spremila ga u svoju torbicu i

ustala.- Doviđenja, gospodine Whittingtone - pristojno je rekla. - Ili bolje, au

revoir.- Baš tako. Au revoir - Whittington je ponovo izgledao gotovo srdačno i

to vraćanje na staro ponašanje na trenutak je probudilo zle slutnje uTuppence. - Au revoir, moja pametna i šarmantna mlada damo.

Tuppence je brzo sišla niz stube. Obuzelo ju je veselo raspoloženje.Obližnji sat je pokazivao pet minuta do dvanaest.

- Idemo iznenaditi Tommyja! - promrmljala je Tuppence i pozvala taksi.Taksi ju je dovezao ispred ulaza u metro. Tommy je upravo bio na ulazu.

Oči mu se razrogače dok je žurio da pomogne Tuppence iz taksija. Ona mu

20

se osmjehnula, prenemažući se i afektiranim glasom reče: - Plati čovjeku,hoćeš li, stari moj? Ja nemam ništa sitnije od pet funti!

21

3

Zastoj

Taj trenutak nije bio onako trijumfalan kakav je trebao biti. Za početak,količina novca u Tommyjevim džepovima bila je ponešto ograničena. Nakraju je vožnja plaćena, dama je izvukla sirotinjskih dva penija, a vozač je,još uvijek držeći u ruci različit asortiman kovanica, morao krenuti, što je iučinio nakon što je i posljednji put jauknuo, zahtijevajući da mu se razjasnina što je gospodin mislio kada ga je obasuo svim ovim?

- Mislim da si mu previše dao, Tommy - nevino reče Tuppence. -Pretpostavljam da ti želi vratiti ostatak.

Moguće je da je baš ova primjedba natjerala vozača da se udalji.- Pa - reče gospodin Beresford, napokon dajući oduška svojim emocijama

- što - za ime svijeta, zašto si uzimala taksi?- Bojala sam se da ću zakasniti i da ćeš me morati čekati - blago reče

Tuppence.- Plašila - da ćeš - zakasniti! Oh, bože, predajem se! - reče gospodin

Beresford.- I najiskrenije - nastavila je Tuppence, šireći oči - nemam ništa sitnije od

novčanice od pet funti.- Dobro si to odigrala, stara moja, ali to ti kod onog momka nije upalilo...

ni za tren!- Ne - zamišljeno reče Tuppence - on nije povjerovao. Ima ta čudna stvar

kada govoriš istinu. Nitko ti ne vjeruje. To sam jutros otkrila. A sada, idemona ručak. Što kažeš na Savoy?

Tommy se nasmije.- Što kažeš na Ritz?- Kada malo bolje razmislim, više mi se sviđa Piccadilly. Bliže je. Ne

moramo uzimati još jedan taksi. Hajdemo.- Je li to neka nova vrsta humora? Ili ti je mozak konačno otkazao? -

22

pitao je Tommy.- Tvoja posljednja pretpostavka je točna. Nabasala sam na neki novac i

šok toga je bio previše za mene! I upravo je za taj oblik mentalnog rastrojstvapoznati liječnik preporučio neograničenu količinu Hors d’oeuvre, jastogaal’americane, piletine Newberg i Peche Melba. Idemo po njih!

- Tuppence, stara moja, što te je spopalo?- Oh, nevjerniče! - Tuppence je otvorila svoju torbicu. - Vidi ovo, i ovo, i

ovo!- Dobri kralju Jehosafatu! Draga djevojko, nemoj se tako razmahivati tim

lažnim funtama!- To nisu lažne funte. Ove su pet puta bolje, a ova ovdje je deset puta

bolja!Tommy jaukne.- Mora da sam se napio, a da toga nisam svjestan! Jel’ja to sanjam,

Tuppence, ili mi pred očima zaista treperi veća količina novčanica od petfunti kojima tako opasno mašeš?

- Kako god, o kralju! A sad, hoćemo li već jednom krenuti na taj ručak?- Krenut ću bilo gdje. Ali, što si to uradila? Opljačkala banku?- Sve u svoje vrijeme. Kakvo je užasno mjesto taj trg Piccadilly. Onaj

autobus ide pravo na nas. Bilo bi zaista strašno da ubiju ove novčanice odpet funti!

- Roštilj? - pitao je Tommy, kada su sigurno stigli na suprotnu stranuulice.

- Ono drugo, skuplje - dvoumila se Tuppence.- To je samo opako rasipništvo. Hajdemo ovamo.- Jesi li siguran da ću tu dobiti sve što sam htjela?- Onaj potpuno nezdravi meni koji si maloprije spomenula? Naravno da

možeš... ili barem onoliko koliko je dobro za tebe.- A sada mi reci - reče Tommy, ne mogavši više susprezati svoju

radoznalost, dok su sjedili uz hors d’oeuvr Tuppencinih snova.Gospođica Cowley mu ispriča.- A ono najčudnije u svemu tome - završila je - je da sam ja stvarno

izmislila ime Jane Finn! Nisam mu željela reći svoje ime, zbog mog jadnogoca - u slučaju da se upletem u nešto sumnjivo.

- Možda je tako - lagano reče Tommy. - Ali, nisi ga ti izmislila.

23

- Što?- Ne. Ja sam ti spomenuo to ime. Zar se ne sjećaš, jučer sam ti rekao da

sam načuo dvojicu kako pričaju o djevojci po imenu Jane Finn? Zato ti je toime palo na pamet.

- U pravu si. Sada se sjećam. Kako neobično - Tuppence je utonula utišinu. Odjednom se trgnula. - Tommy!

- Da?- Kako su izgledala ta dvojica koju si čuo?Tommy se namrštio u pokušaju da se sjeti.- Jedan je bio visok i debeo tip. Glatko izbrijan. Čini mi se - tamniji.- To je taj - podvrisnula je Tuppence. - To je Whittington! Kako je

izgledao drugi čovjek?- Ne mogu se sjetiti. Nisam obraćao posebnu pozornost na njega. Zapravo

je neobično ime bilo ono što mi je privuklo pažnju.- A ljudi kažu da se slučajnosti ne događaju! - Tuppence je radosno

napala svoj Peche Melba.Ali Tommy se uozbiljio.- Gledaj, Tuppence, stara moja, kuda sve to vodi?- Do još više novca - odgovorila je.-To znam. Ti samo misliš na jedno. Ono što hoću reći je, koji je sljedeći

korak? Kako ćeš nastaviti igrati tu igru?- Oh! - Tuppence odloži žlicu. - U pravu si, Tommy, to će biti problem.- Ipak, znaš i sama da ga ne možeš zauvijek zavaravati. Učinit ćeš grešku

prije ili kasnije. A, u svakom slučaju, nisam siguran da to nije i kažnjivo...ucjena, znaš.

- Gluposti. Ucjena je kada nekome kažeš da ćeš reći nešto ako ne dobiješnovac. Pa, ne postoji ništa što bih ja mogla reći, ionako ništa ne znam.

- Hmm - sumnjičavo reče Tommy. - Ipak, što ćemo? Whittingtonu sejutros žurilo da te se riješi, ali sljedeći put će željeti dobiti nešto prije nego serastane od svog novca. Htjet će znati koliko toga znaš i od koga si to saznalai još gomilu drugih stvari s kojima se nećeš moći nositi. Što ćeš učiniti s tim?- Tuppence se ozbiljno namrštila.

- Moramo razmisliti. Naruči tursku kavu, Tommy. Stimulira mozak. Oh,bože, kako sam se prejela!

- Baš si se usvinjila! I ja sam, kad smo kod toga, ali laskam sebi da je

24

moj izbor jela bio razboritiji od tvog. Dvije kave. - (Ovo je bilo upućenokonobaru.) - Jednu tursku i jednu francusku.

Tuppence je duboko zamišljena pijuckala svoju kavu i kada joj seTommy obratio, ona se otrese na njega.

- Budi tiho. Razmišljam.- Sjena mu pelmanzijanskih! - reče Tommy, utonuvši u tišinu.- Eto! - konačno reče Tuppence. - Imam plan. Očito je što moramo prvo

učiniti; saznati što više o čitavoj stvari.Tommy zaplješće.- Ne rugaj se. Jedino kako možemo saznati je preko Whittingtona.

Moramo otkriti gdje živi, što radi - zapravo ga moramo uhoditi! Sad, ja to nemogu, jer me on poznaje, ali tebe je vidio samo na minutu-dvije u Lyonsu. Nevjerujem da će te prepoznati. Naposljetku, svi mladići ionako liče jedan nadrugog.

- S prezirom pobijam tu primjedbu. Siguran sam da me moje prijatne crtelica i dostojanstveno držanje izdvajaju iz gomile.

- Moj plan je sljedeći - mimo je nastavila Tuppence. - Sutra ću otićisama. Okolišat ću s odgovorima kao danas. Nije bitno ako mi ne bude daojoš novca. Pedeset funti će nam potrajati nekoliko dana.

- Ili još više!- Ti budi vani. Kada budem izašla, neću ti se obratiti za slučaj da on

gleda. Ali, ostat ću negdje u blizini, pa kada bude izašao iz zgrade ispustit ćurupčić ili tako što, i ti onda kreni!

- Gdje da krenem?- Pratiti ga, naravno, budalice! Što misliš o toj ideji?- Nalikuje na ono što čitaš po knjigama. Nekako mislim da bi se u

stvarnom životu čovjek osjećao bedasto da satima stoji na ulici i ništa neradi. Ljudi će se pitati što sam naumio.

- U gradu neće. Svi su u takvoj žurbi. Vjerojatno te nitko neće niprimijetiti.

- Već drugi put izgovaraš tu primjedbu. Nema veze, opraštam ti. Usvakom slučaju, bit će zabavno. Što radiš danas popodne?

- Pa - sanjivo će Tuppence. - Razmišljala sam o šeširima! Ili možda osvilenim čarapama! Ili, možda...

- Stani malo! - opomenuo ju je Tommy. - Pedeset funti ne traje vječno!

25

Ali, hajdemo ipak na večeru i predstavu.- Dogovoreno.Dan je prošao ugodno. Večer još više. Dvije novčanice od pet funti bile

su nepovratno mrtve.Sastali su se sljedećeg jutra, kako je bilo dogovoreno, i nastavili prema

centru grada. Tommy je ostao na suprotnoj strani ulice kad je Tuppence ušlau zgradu. Polako je odšetao do kraja ulice, a onda se ponovo vratio. Tek štose ponovo našao preko puta zgrade, Tuppence izleti na ulicu.

- Tommy!- Da, što je?- Ono mjesto je zatvoreno. Nitko mi ne odgovora.- Čudno.- Zar ne? Pođi sa mnom gore, probajmo zajedno.Tommy ju je pratio. Dok su prolazili treći kat, mladi službenik izađe iz

ureda. Na trenutak je oklijevao, a onda se obrati Tuppence.- Tražite “Estonija staklo”?- Da, molim.- Zatvoreno je. Od jučer popodne. Poduzeće je likvidirano, kažu. Iskreno,

ja do sada nisam ni čuo za njih. Ali, u svakom slučaju, ured se iznajmljuje.- H... hvala vam - promucala je Tuppence. - Znate li možda adresu

gospodina Whittingtona?- Bojim se da ne znam. Otišli su prilično iznenada.- Puno vam hvala - reče Tommy. - Hajde, Tuppence.Ponovo su sišli na ulicu, gdje se tupo zagledaju jedno u drugo.- To je propalo - najzad reče Tommy.-A nisam ni posumnjala - zavapi Tuppence.- Razvedri se, stara moja, tu više nema pomoći.- Ipak, ne mogu! - Tuppence je odlučno podigla svoju malu bradu. - Zar

misliš da je ovo kraj? Ako je tako, griješiš. Ovo je tek početak!- Početak čega?- Naše pustolovine! Tommy, zar ne razumiješ, ako su se oni ovoliko

uplašili da ovako pobjegnu, to samo dokazuje da ima još puno toga u čitavojgužvi oko Jane Finn! Pa, mi ćemo to istražiti do kraja. Uhvatit ćemo ih! Bitćemo pravi detektivi!

- Da, samo što nije ostalo ničega za detektirati.

26

- Ne, i baš zato moramo krenuti od početka. Dodaj mi za trenutak tvojuolovku. Hvala. Pričekaj malo - nemoj mi smetati. Eto! - Tuppence mu vratiolovku i zadovoljno pređe pogledom preko papira po kome je pisala.

- Što je to?- Oglas.- Nećeš valjda ponovo slati onaj oglas?- Ne, ovaj je drugačiji. - Pružila mu je list papira.Tommy je na glas pročitao:- TRAŽI SE bilo kakva informacija u vezi s Jane Finn: Odgovoriti na

adresu Y. A.

27

4

Tko je Jane Finn?

Sljedeći dan je sporo prolazio. Morali su ograničiti svoje troškove. Akose pažljivo troši, četrdeset funti može potrajati dugo vremena. Srećom,vrijeme je bilo lijepo, a “šetnja jeftina”, rekla je Tuppence. Zabačeno kinopružilo im je zabavu te večeri.

Srijeda je bio dan otrežnjenja. U četvrtak je, po planu, izašao oglas. Upetak se moglo očekivati da pisma stignu na Tommyjevu adresu. Bio seobvezao časnom riječju da nijedno pismo, ako stigne, neće otvoriti, već da ćeih donijeti u Nacionalnu galeriju, gdje će se sresti u deset sati. Tuppence jeprva stigla na sastanak. Smjestila se na crveno sjedište presvučeno baršunomi praznog pogleda zurila negdje kroz Tunersa sve dok nije ugledala poznatilik kako ulazi u prostoriju.

- Dakle?- Dakle - uzvratio je gospodin Beresford, provocirajući je. - Koja ti je

najdraža slika?- Ne budi tako pokvaren. Je li bilo ikakvih odgovora?Tommy je odmahnuo glavom, duboko i pomalo dramatično ožalošćen.- Nisam te želio razočarati, stara moja, odmah donoseći loše vijesti. Loše

je. Uzalud bačen novac. - Uzdahnuo je. - Ipak, što je, tu je. Oglas se pojavio i- dobili smo samo dva odgovora!

- Tommy, vraže jedan! - gotovo je vrisnula Tuppence. - Daj mi ih. Kakomožeš biti tako zao!

- Pazi na rječnik, Tuppence, rječnik! Jako su strogi u Nacionalnoj galeriji.Državna izložba, znaš. Sjeti se, već sam te ranije opomenuo, da bi kaosvećenikova kćer-

- Trebala bih se baviti kazalištem! - oštro dovrši Tuppence.- Nisam to želio reći. Ali, ako si sigurna da si do kraja iscrpila užitak koji

si osjetila nakon očaja u koji sam te ljubazno bacio, i to posve besplatno,

28

bacimo se na našu poštu, kao što poslovica kaže.Tuppence mu je bez oklijevanja istrgnula dvije dragocjene kuverte iz

ruku i pažljivo ih proučila.- Debeli papir, ovaj ovdje. Izgleda bogato. Ostavit ćemo ga za kraj, i

otvorit ćemo ovaj drugi prvo.- U pravu si. Jedan, dva, tri, kreći!Tuppencin mali palac razdere kuvertu i izvuče papir.

“Poštovani gospodine,Javljam se u vezi s vašim oglasom u jutarnjim novinama i

vjerujem da bih vam mogao biti od pomoći. Možda biste me mogliposjetiti na gore navedenoj adresi u jedanaest sati sutra ujutro. Spoštovanjem, A. Carter”

- Carshalton Gardens 27 - reče Tuppence, gledajući adresu.- To je kod ulice Gloucester. Ako krenemo podzemnom, imat ćemo

dovoljno vremena.- A sada nam treba - reče Tommy - plan. Na meni je red da preuzmem

inicijativu. Našavši se u društvu gospodina Cartera, on i ja ćemo poželjetidobro jutro jedan drugom, kako je to već i red. Onda će on reći: “Molim,sjedite, gospodine... mmm?!” - Na što ću ja odmah značajno odgovoriti:“Edward Whittington!” da bi u tom trenu lice gospodina Cartera postaloljubičasto i na što će dahnuti: “Koliko?” Ubacivši uobičajenu nadoknadu odpedeset funti u džep, pridružujem ti se vani i nastavljamo k sljedećoj adresi sliste, gdje ponavljamo čitavu predstavu.

- Ne budi apsurdan, Tommy. A sada, drugo pismo. Oh, poslano je izRitza.

- Sto funti umjesto pedeset!- Pročitat ću ti ga:

“Poštovani gospodine, u vezi s vašim oglasom, volio bih da meposjetite negdje u vrijeme ručka. S poštovanjem, Julius P.

29

Hersheimmer”

- Ha! - reče Tommy. - Jesam li ja to namirisao Švabu? Ili samo nekogameričkog milijunaša nesretnog porijekla? U svakom slučaju, svratit ćemo uvrijeme ručka. To je baš dobro vrijeme - često vodi do besplatnog obroka zadvoje.

Tuppence je s odobravanjem klimnula glavom.- A sada do Cartera. Morat ćemo požuriti.Pokazalo se da je Carshalton Terrace bio besprijekoran niz onoga što je

Tuppence nazivala “damskim kućama”. Pozvonili su na broju 27 i vrata im jeotvorila jedna veoma uredna sluškinja. Odisala je takvom otmjenošću, da jeTuppence srce klonulo. Kada je Tommy zatražio gospodina Cartera, uvela ihje u malu radnu sobu u prizemlju, gdje ih je ostavila. Ali jedva da je i minutaprošla, kada su se vrata otvorila i visoki muškarac, suhonjavog, sokolastoglica i ponešto umornog držanja uđe u sobu.

- Gospodin Y. A.? - reče i nasmiješi se. Imao je privlačan osmjeh. -Sjedite, molim vas, oboje.

Poslušali su. On sam se smjesti u stolac nasuprot Tuppence i ohrabrujućejoj se osmjehne. Bilo je nečega u njegovom osmjehu što je razoružavalouobičajenu djevojčinu borbenost.

Kako nije pokazivao namjeru započeti razgovor, Tuppence bi prinuđenada započne prva.

-Željeli smo znati - odnosno, biste li bili ljubazni da nam kažete što znateo Jane Finn.

- Jane Finn? Ah! - Gospodin Carter se činio kao da razmišlja. - Pravopitanje je, što vi znate o njoj?

Tuppence se uspravila u svojoj stolici.- Ne vidim kakve to ima veze.- Ne? Ali ima, znate, doista ima. - Ponovo se osmjehnuo na svoj umorni

način i zamišljeno nastavio. - Što nas ponovo vraća na stvar. Što vi znate oJane Finn?

- Dajte - nastavio je, kada je Tuppence ostala tiha. - Morate nešto znati,obzirom da ste dali oglas? - Blago se nagnuo naprijed, dok mu se u umornomglasu pojavio nagovještaj nagovaranja. - Pretpostavimo da mi ispričate...

30

Bilo je nečega veoma privlačnog u pojavi gospodina Cartera. Tuppencese uz napor pokušala otresti tog dojma, dok je govorila:

- Ne bismo to mogli, zar ne, Tommy?Ali, na njeno iznenađenje, njen partner je nije podržao. Pogled mu je bio

prikovan za gospodina Cartera i kada je progovorio, u glasu mu se osjećalaneuobičajena doza poštovanja.

- Rekao bih da vam neće puno pomoći ono malo što znamo, gospodine.Ali, ako je tako, možete to saznati.

- Tommy! - poviče zapanjena Tuppence.Gospodin Carter se zavali dublje u stolac. U očima mu je bilo neizrečeno

pitanje.Tommy klimne glavom.- Da, gospodine, odmah sam vas prepoznao. Vidio sam vas u Francuskoj

dok sam radio za Obavještajnu. Čim ste ušli u sobu, znao sam...Gospodin Carter podigne ruku.- Bez imena, molim vas. Ovdje me poznaju kao gospodina Cartera.

Uzgred, ovo je kuća moje rođakinje. Ona mi je ponekad ustupa kada radimna neslužbenim slučajevima. A sada... - prešao je pogledom od jednog dodrugog - tko će mi ispričati cijelu priču?

- Samo daj, Tuppence - izjavi Tommy. - Ovo je tvoja stvar.- Da, mlada damo, da čujemo.Tuppence poslušno ispriča čitavu priču, od trenutka kada su odlučili

osnovati “Mlade pustolove d.o.o.” pa nadalje.Gospodin Carter je slušao u tišini, s nepomičnim, umornim izrazom lica.

Zatim je rukom prekrio usne, kao da pokušava prikriti osmjeh. Kada jezavršila, ozbiljno je klimnuo glavom.

- Nije puno. Ali bitno. Prilično bitno. Oprostit ćete mi na izrazu, ali vi steneobičan mladi par. Ne znam - možda uspijete tamo gdje su drugi podbacili...Znate, ja vjerujem u sreću - uvijek sam vjerovao...

Zastao je za trenutak, a onda nastavio.- Onda, što kažete na to? Vi ste u potrazi za pustolovinom. Kako bi vam

se svidjelo raditi za mene? Potpuno neslužbeno, razumijete. Svi troškoviplaćeni plus pristojna plaća?

Tuppence je zurila u njega, otvorenih usta, dok su joj oči postajale sveveće i veće.

31

- Što bismo morali učiniti? - izustila je.Gospodin Carter se osmjehnuo.- Samo ono što sada radite. Pronađite Jane Finn.- Da, ali, - tko je Jane Finn?Gospodin Carter je ozbiljno klimnuo glavom.- Da, mislim da imate pravo znati.Zavalio se natrag u svoj stolac, prebacio nogu preko noge, spojio vrhove

prstiju i počeo tihim, monotonim glasom:- Tajna diplomacija (koja je, uzgred budi rečeno, gotovo uvijek krene

lošim putem!) vas ne treba zanimati. Bit će dovoljno ako kažem da jepočetkom 1915. godine određeni dokument skoro izašao u javnost. Bio je tonacrt tajnog dogovora - primirja - nazovite to kako želite. Bio je to gotovnacrt, spreman da ga potpišu razni predstavnici, i sastavljen je u Americi -neutralnoj državi u tom trenutku. Bio je poslan u Englesku preko glasnika,odabranog posebno za taj zadatak, preko mladića po imenu Danvers. Nadalose da je čitava stvar u najstrožoj tajnosti i da ništa neće procuriti. Običnotakve nade donesu samo razočarenje. Netko uvijek progovori.

- Danvers je isplovio za Englesku na Lusitaniji. Nosio je dragocjenepapire u paketu od nepromočivog platna koji je stalno imao uz sebe. Upravona toj plovidbi, Lusitanija je bila pogođena torpedom i potonula. Danvers jezavršio na spisku nestalih. Na kraju je njegovo tijelo voda izbacila na obalu,gdje su ga, izvan svake sumnje, identificirali. Ali, nepromočivi paket jenestao!

- Postavilo se pitanje, je li paket uzet od njega, ili ga je on sam nekomedao na čuvanje? Bilo je nekoliko naznaka koje su upućivale na ovu druguteoriju. Nakon što je torpedo pogodio brod, u onih nekoliko minuta koliko jetrajalo spuštanje čamaca za spašavanje, Danvers je viđen kako razgovara smladom Amerikankom. Nitko zapravo nije vidio da joj je on išta dao, alimogao je to učiniti. Meni se čini vjerojatnim da je on papire povjeriodjevojci, uvjeren da će ona, kao žena, imati veće šanse da ih sigurno donesedo obale.

- Ali ako je tako, gdje je onda ta djevojka i što je učinila s papirima?Prema kasnijim izvještajima iz Amerike, sasvim je sigurno da je Danverspomno praćen tijekom čitavog puta. Je li ta djevojka bila u dosluhu snjegovim neprijateljima? Ili je ona sama bila praćena i prevarena, ili možda

32

natjerana da preda dragocjeni paket?- Odmah smo se bacili na posao da je pronađemo. To se pokazalo

neočekivano teškim. Njeno ime je bilo Jane Finn i uredno se pojavilo naspisku preživjelih, ali sama djevojka je izgleda nestala bez traga. Istraživanjenjenog porijekla nije nam puno pomoglo. Bila je siroče i radila je kao, kakobismo mi ovdje rekli, učiteljica u maloj školi na zapadu. U njenoj putovnicije pisalo da putuje u Pariz, gdje se trebala pridružiti osoblju jedne bolnice.Prijavila se kao dobrovoljac i primljena je nakon kraćeg dopisivanja. Nakonšto su vidjeli njeno ime na spisku preživjelih s Lusitanije, bolničko osoblje je,naravno, bilo posve iznenađeno kada ona nije došla u stan koji su jojosigurali.

- Dakle, poduzeti su svi napori da se mladoj dami uđe u trag - ali uzalud.Tragali smo za njom po Irskoj, ali nakon što je stupila na tlo Engleske, ništase više o njoj ne zna. Nacrt mirovnog sporazuma nije bio iskorišten - a što seveoma lako moglo učiniti - tako da smo došli do zaključka da ga je Danversipak uništio. Rat je ušao u drugu fazu, pa su se u skladu s tim i diplomatskinapori promijenili, tako da nije načinjen nov nacrt mirovnog sporazuma.Nestanak Jane Finn je bio zaboravljen i čitava stvar je pala u zaborav.

Gospodin Carter je napravio stanku i Tuppence je nestrpljivo ubacila:- Ali, kako je sve ponovo isplivalo na površinu? Rat je završen.U ponašanju gospodina Cartera se pojavio nagovještaj opreza.- Zato što izgleda da ti papiri ipak nisu uništeni i da danas mogu uskrsnuti

s novim i smrtonosnim značajem.Tuppence je zurila u njega. Gospodin Carter je klimnuo glavom.- Da, prije pet godina, taj nacrt mirovnog sporazuma je predstavljao

oružje u našim rukama; danas je to oružje protiv nas. To je bila ogromnagreška. Da se uvjeti sporazuma objave u javnosti, došlo bi do katastrofe... tobi čak moglo izazvati novi rat... ali ovog puta, ne s Njemačkom! To je samoona krajnja opcija i ja ne vjerujem da će do toga doći, ali taj dokumentnesumnjivo uvlači određeni broj državnika, za koje u ovom trenutku nesmijemo dozvoliti da budu diskreditirani. Laburistima bi to išlo na ruku dadođu na vlast, ali laburistička vlada bi u ovom trenutku, po mom mišljenju,predstavljala ozbiljnu prepreku britanskoj trgovini, ali to sve nije ništa uusporedbi s pravom opasnošću.

Zastao je, a onda tiho rekao:

33

- Možda ste čuli ili pročitali nešto o tome da se iza sadašnjih laburističkihpreviranja krije boljševički utjecaj?

Tuppence je klimnula glavom.- To je točno. Boljševičko zlato se slijeva u ovu zemlju s jedinim ciljem

da pokrene revoluciju. I tu postoji određeni muškarac, muškarac čije nam jepravo ime nepoznato, koji u mraku radi na ostvarivanju svojih ciljeva.Boljševici stoje iza laburističkih previranja - ali ovaj muškarac stoji izaboljševika. Tko je on? Ne znamo. Uvijek se spominje pod sasvim običnimimenom “gospodin Brown”. Ali, jedno je sigurno, on je najveći kriminalni umdanašnjice. On kontrolira veličanstvenu organizaciju. Organizirao je ifinancirao najveći dio antiratne propagande tijekom rata. Njegovi špijuni senalaze posvuda.

- Naturalizirani Nijemac? - upita Tommy.- Naprotiv, imam razloga vjerovati da je Englez. Bio je pronjemački

nastrojen, kao što je ranije bio proburski. Nije nam poznato što pokušavapostići - vjerojatno vrhovnu vlast za sebe, na način koji još nije viđen upovijesti. Nemamo traga o njegovom pravom identitetu. Izvještaji govore dačak i njegovim vlastitim pristašama njegov identitet nije poznat. Tamo gdjesmo naišli na njegove tragove, on je uvijek igrao neku drugorazrednu ulogu.Netko drugi preuzima ulogu šefa. Ali kasnije uvijek otkrijemo da se upozadini krio neki neidentificirani lik, sluga ili službenik, koji je neprimijećenostao u drugom planu i da nam je neuhvatljivi gospodin Brown ponovoizmakao iz ruku.

- Oh - poskočila je Tuppence. - Pitam se...- Da?- Sjetila sam se ureda gospodina Whittingtona. Službenik - on ga je

nazvao Brown. Ne mislite da -Carter je zamišljeno klimnuo glavom.- Vrlo vjerojatno. Ono što je neobično je da se to ime obično spomene.

Idiosinkrazija genijalca. Možete li ga uopće opisati?- Zaista ga nisam primijetila. Bio je sasvim običan - kao bilo tko drugi.Gospodin Carter uzdahne na svoj umorni način.- To je uobičajeni opis gospodina Browna! Donio je telefonsku poruku

Whittingtonu, zar ne? Da li ste primijetili telefon u uredu ispred?Tuppence je razmislila.

34

- Ne, mislim da nisam.- Upravo tako. Ta “poruka” je način na koji gospodin Brown izdaje

naređenja svojim podređenima. On je, naravno, čuo čitav vaš razgovor. Da livam je poslije toga Whittington predao novac i rekao vam da dođete sutra?

Tuppence je klimnula glavom.- Da, bez sumnje su tu bili prsti gospodina Browna! - Gospodin Carter je

zastao. - Onda, eto, sada razumjete s čime se borite? S možda najvećimkriminalnim umom današnjice. Znate, meni se to nimalo ne dopada. Vi ste jošdjeca, oboje, i ne bih volio da vam se nešto dogodi.

- Neće - odlučnim glasom ga je razuvjeravala Tuppence.- Pazit ću na nju, gospodine - reče Tommy.- A ja ću paziti na tebe - brzo je uzvratila Tuppence, uvrijeđena takvim

muževnim izjavama.- Onda, pazite jedno na drugo - reče gospodin Carter, smiješeći se. - A

sada da se vratimo na posao. Postoji nešto čudno u vezi s onim dokumentom,što još nismo uspeli dokučiti. Prijetili su nam njime - na najotvoreniji način.Revolucionari su gotovo priznali da se dokument nalazi u njihovim rukama ida će ga iznijeti u javnost u određenom trenutku. S druge strane, jasno je dagriješe u vezi s većinom njegovih odredbi. Vlada smatra da blefiraju i, bezobzira jesu li u pravu ili ne, drže se politike potpunog poricanja. Ja nisamtako siguran. Postoje nagovještaji, indiskretne aluzije, koji upozoravaju na toda je opasnost stvarna. Čitava situacija djeluje kao da oni zaista imajudokument, ali da ga ne mogu pročitati jer je šifriran - samo što mi znamo danacrt nije bio šifriran - zbog svoje prirode nije mogao biti, što znači da jenešto drugo u pitanju. Ali, postoji nešto. Naravno, koliko znamo, Jane Finn jemožda mrtva - mada ja ne vjerujem u to. Ono što je neobično je to što onipokušavaju doći do informacija o toj djevojci preko nas.

- Što?- Da. Jedna ili dvije stvari su se pojavile. I vaša priča, mlada damo, samo

potvrđuje moju ideju. Oni znaju da mi tragamo za Jane Finn. Dakle, stvorit ćesvoju Jane Finn... recimo, u onom internatu u Parizu.

Tuppence je ispustila kratak uzdah iznenađenja i gospodin Carter senasmiješio. - Nitko nema pojma kako ona izgleda, tako da je s te strane sve uredu. Ona je oboružana lažnom pričom i zadatak joj je da iz nas izvuče sveinformacije koje može. Razumijete plan?

35

- Onda, vi mislite... - Tuppence je zastala kako bi u potpunosti shvatilapretpostavku - da su me oni mislili poslati u Pariz kao Jane Finn?

Gospodin Carter se smiješio umornije nego ikada.- Znate, ja vjerujem u slučajnosti - rekao je.

36

5

Gospodin Julius P. Hersheimmer

- Pa - reče Tuppence, pribravši se - stvarno izgleda kao da je sudbinaumiješala svoje prste.

Carter je klimnuo glavom.- Znam što želite reći. I ja sam praznovjeran. Sreća i tako te stvari.

Izgleda da je sudbina vas odabrala uplesti u ovo.Tommy se zasmijulji.- Časna riječ! Nije ni čudno što je Whittington pukao kada je Tuppence

izlanula to ime! I ja bih, da sam na njegovom mjestu. Ali, čujte, gospodine, mismo vam već oduzeli previše vremena. Imate li bilo kakav savjet koji nammožete dati prije nego odemo?

- Mislim da nemam. Moji su stručnjaci, služeći se uobičajenim,isprobanim metodama, podbacili. Vi ćete ovom zadatku prići otvorenog uma imaštovito. Ne budite obeshrabreni ako ne uspijete od prve. Gotovo jesigurno da će se stvari od sada malo ubrzati.

Tuppence se namrštila s nerazumijevanjem.- Kada ste bili na razgovoru kod Whittingtona, oni su imali puno vremena

pred sobom. Imam informaciju da je za početak nove godine bio planiranveliki puč. Ali, vlada razmišlja o zakonskim mjerama kojima će stati na putprijetnjama štrajka. A ovi će uskoro nešto nanjušiti, ako to već nisu, pa jemoguće da će to dovesti do krize. I sam se tome nadam. Što manje vremenaza razvijanje svojih planova budu imali, to bolje. Samo vas upozoravam danemate puno vremena i da vas eventualni neuspjeh ne treba obeshrabriti. Ovoionako nije lak zadatak. To je sve.

Tuppence ustane.- Mislim da bismo morali biti malo poslovniji. Na što bismo konkretno

mogli računati od vas, gospodine Cartere? - Usne gospodina Cartera se blagozgrče, ali je kratko odgovorio.

37

- Na sredstva u razumnim okvirima, detaljnim informacijama po svimpitanjima, ali nikakvu službenu potvrdu. Želim reći, ako upadnete u kakvunevolju s policijom, službeno vam ne mogu pomoći. Prepušteni ste sami sebi.

Tuppence je značajno klimnula glavom.- Posve mi je jasno. Napisat ću vam spisak stvari koje želim znati kada

budem imala vremena razmisliti o svemu. Sada - što se tiče novca -- Da, gospođice Tuppence. Želite reći koliko?- Ne baš. Za sada imamo dovoljno, ali kada nam bude bilo potrebno još...- Čekat će vas.- Da, ali - ne bih htjela loše pričati o vladi ako već radite za njih, ali

poznato vam je da se čovjek mora vraški namučiti da bilo što izvuče! Akobudemo morali popunjavati plavi obrazac i slati ga, samo da bi nam, trimjeseca kasnije, poslali zeleni i tako dalje - pa, od toga neće biti punokoristi, zar ne?

Gospodin Carter se od srca nasmije.- Ne brinite, gospođice Tuppence. Poslat ćete zahtjev osobno meni i

novac će vam, u novčanicama, biti poslan poštom. A što se plaće tiče, dakažemo, tristo funti godišnje? I isto toliko za gospodina Beresforda, razumijese.

Tuppence se ozari.- Divno. Veoma ste ljubazni. Stvarno volim novac! Vodit ću na najljepši

način račune naših troškova, svih dugovanja i potraživanja, kao i saldo nadesnoj strani, koso podvučeno crvenom crtom s neto rezultatom na dnu. Kadmalo bolje razmislim, ja to stvarno znam raditi.

- Siguran sam da znate. Onda, doviđenja i neka vam je sa srećom.Rukovao se s njima i oni su već sljedeće minute ošamućeni silazili

stubama Carshalton Terrace 27.-Tommy! Odmah mi reci, tko je “gospodin Carter”?Tommy je promrmljao jedno ime u njeno uho.- Oh! - reče Tuppence, impresionirana. - I mogu ti reći, stara moja, on je

taj!- Oh! - ponovo reče Tuppence. A onda zamišljeno doda: - Sviđa mi se, a

tebi? Izgleda tako umorno i iscrpljeno, a ipak osjetiš kako je ispod površinesav od čelika, oštar i sjajan. Oh! - Ona poskoči. - Štipni me, Tommy, štipnime. Ne mogu vjerovati da je ovo stvarno!

38

Gospodin Beresford je posluša.- Ej! To je dovoljno! Da, ne sanjamo. Dobili smo posao!- I to kakav posao! Naš udruženi poduhvat je zaista započeo.- Pošteniji je nego što sam mislila - zamišljeno reče Tuppence.- Na svu sreću, ja ne žudim toliko za zločinom. Koliko je sati? Hajdemo

na ručak - oh!Ista stvar im oboma prozuji kroz um. Tommy je prvi izustio.- Julius P. Hersheimmer!- Nismo uopće spomenuli gospodinu Carteru da je kontaktirao s nama.- Pa, i nije bilo mnogo za reći - dok se ne sretnemo s njim. Hajde, bolje

da uzmemo taksi.- Tko je sada ekstravagantan?- Svi troškovi su plaćeni, sjeti se. Upadaj.-U svakom slučaju, ostavit ćemo bolji dojam ako stignemo ovako. - reče

Tuppence, udobno se zavalivši u sjedalo. - Sigurna sam da ucjenjivači nikadane idu autobusima!

- Nismo više ucjenjivači - napomene Tommy.- Nisam sigurna da se to odnosi na mene - mračno reče Tuppence.Čim su pitali za gospodina Hersheimmera, odmah su bili odvedeni do

njegovog apartmana. Nestrpljiv glas je povikao “Uđite” odgovarajući nakucanje hotelskog pomoćnika, koji stade u stranu i pusti ih da uđu.

Gospodin Julius P. Hersheimmer je bio mlađi nego što su ga Tommy iTuppence zamišljali. Djevojka ga smjesti negdje oko trideset pet godina. Bioje srednje visine, snažne građe i čeljusti. Lice mu je bilo ratoborno, aliugodno. Nitko ga ne bi držao za bilo kog drugog osim za Amerikanca, iako jegovorio s jedva primjetnim naglaskom.

- Dobili ste moju poruku? Sjedite i odmah mi recite sve što znate o mojojrođakinji.

- Vašoj rođakinji?- Naravno. Jane Finn.- Ona je vaša rođakinja?- Moj otac i njena majka bili su brat i sestra - podrobnije je objasnio

gospodin Hersheimmer.- Oh! - uskliknula je Tuppence. - Znači, vi znate gdje je ona?- Ne! - gospodin Hersheimmer je snažno udario šakom o stol. - Neka sam

39

proklet ako znam! Zar vi ne znate?- Mi smo u oglasu tražili informaciju, nismo nudili - ozbiljno reče

Tuppence.- Mislim, to mi je jasno. Znam čitati. Ali, pomislio sam da vas možda

zanima njena prošlost i da vam je poznato gdje se ona sada nalazi.- Pa, ne bi škodilo da čujemo o njenoj prošlosti - s rezervom reče

Tuppence.Ali, gospodin Hersheimmer odjednom postade vrlo sumnjičav.- Slušajte - odlučno reče. - Ovo nije Sicilija! Nema zahtjeva za otkupom

ili prijetnji da ćete mi poslati njene uši ako odbijem. Ovo je Britansko otočjei zato se ostavite gluposti ili ću odmah pozvati onog finog, ogromnogbritanskog policajca koga vidim vani na Piccadillyju.

Tommy požuri objasniti.- Mi nismo oteli vašu rođakinju. Upravo suprotno, mi <ju pokušavamo

pronaći. Unajmili su nas da to učinimo.Gospodin Hersheimmer se zavalio dublje u svojoj fotelji.- Pojasnite - kratko reče.Tommy odgovori na njegov zahtjev i ispriča mu kratku verziju priče o

nestanku Jane Finn, kao i o mogućnosti da se nehotice uplela u “nekakvupolitičku igru”. O sebi i Tuppence je govorio kao o “privatnim detektivima”koji su unajmljeni da je pronađu i da bi stoga bili veoma zahvalni na svimdetaljima koje bi im gospodin Hersheimmer mogao podastrijeti.

Gospodin je s odobravanjem klimnuo glavom.- Tako mi i treba. Malo sam prenaglio. Ali, London mi ide na živce! Ja

poznajem samo mali, stari New York. Pucajte pitanja i ja ću odgovarati.Ovo u trenu paralizira Mlade pustolove, ali se Tuppence odmah pribrala i

bacila na ispitivanje, prizivajući u sjećanje omiljene detektivske likove.- Kada ste posljednji put vidjeli preminu- hoću da kažem, vašu rođakinju?- Nikada je nisam vidio - odgovorio je gospodin Hersheimmer.- Što? - zapanji se Tommy.Hersheimmer se okrenuo k njemu.- Nisam, gospodine. Kao što sam vam već rekao, moj otac i njena majka

bili su brat i sestra, kao možda i vas dvoje... - Tommy mu nije ispraviopretpostavku po pitanju prirode njihove veze - ali oni se nisu uvijek slagali. Ikada je moja tetka odlučila udati se za Amosa Finna, koji je bio siromašni

40

učitelj na zapadu, moj otac je pobjesnio! Rekao je da ako ikada bude stekaoneko bogatstvo, što je namjeravao, ona od toga neće vidjeti ni prebijene pare.Pa, rezultat je bio taj da se teta Jane odselila na zapad i mi više ništa nismočuli o njoj.

- Moj stari se doista obogatio. Ušao je u posao s naftom, s čelikom, malose poigravao sa željeznicama i mogu vam reći da je digao Wall Street nanoge! - Zastao je. - A onda je umro - prošle jeseni - a ja sam naslijedionovac. Pa, nećete vjerovati, ali proradila mi je savjest! Što je s tvojom tetkomJane tamo na zapadu, to ju je brinulo. Vidite, znao sam da Amos Finn nikadaneće uspjeti u životu. On jednostavno nije bio takav tip. Da skratim priču,unajmio sam čovjeka da je nađe. Amos Finn je bio mrtav, ali ostavili sukćerku - Jane - koja je torpedirana na Lusitaniji na putu za Pariz. Bila jespašena, ali ovdje prijeko kao da nitko nije čuo za nju. Pretpostavljam da senitko ovdje nije previše trudio da je pronađe, pa sam zato mislio da osobnodođem i malo ubrzam stvari. Čim sam stigao, telefonirao sam Scotland Yardui Admiralitetu. U Admiralitetu su me se odmah otresli, ali u Scotland Yardusu bili jako ljubazni - rekli su da će se raspitati, pa su mi jutros čak poslalisvog čovjeka po njenu fotografiju. Sutra putujem za Pariz, da vidim dokle suu njihovoj Prefekturi stigli. Pretpostavljam da će se, ako ovako nastavim ićiod jednih do drugih, morati baciti na posao!

Energija kojom je gospodin Hersheimmer zračio bila je ogromna. Dubokoih je impresionirala.

- Ali, slušajte - završio je - vi je ne tražite zbog nečega? Nepoštovanjasuda, ili nečeg vašeg, britanskog? Ponosnu, mladu Amerikanku bi možda vašizakoni i pravila u ratno vrijeme mogli živcirati, pa bi se pobunila. Ako je toslučaj, a u ovoj zemlji postoji nešto kao mito, ja ću dati novac za nju.

Tuppence ga je razuvjerila.- Dobro. Onda možemo zajedno raditi. Što kažete na ručak? Da nam ga

donesu ovdje ili biste da siđemo u restoran?Tuppence je preferirala ovo drugo i Julius se prikloni njenim željama.Tek što su oštrige ustupile mjesto listu na Colbert, Hersheimmeru je

donesena posjetnica.- Inspektor Japp, odsjek za kriminalne istrage, Scotland Yard, ponovno.

Sada su poslali nekog drugog. Što očekuje da mu kažem, a da već nisamrekao njegovom kolegi? Nadam se da nisu izgubili fotografiju. Ta fotografska

41

radnja je izgorjela i svi negativi su uništeni - to je jedina njena fotografijakoja postoji. Dobio sam je od dekana tamošnjeg fakulteta.

Tuppence je prožela neka nejasna strepnja.- Da... da slučajno ne znate ime čovjeka koji je vas je jutros posjetio?- Da, znam. Ne, ne znam. Čekajte trenutak. Bilo je na njegovoj posjetnici.

Oh, znam! Inspektor Brown. Tih, skroman tip.

42

6

Plan akcije

Nećemo preduboko ulaziti u događaje koji su uslijedili u sljedećih polasata. Dovoljno je reći da osoba po imenu “inspektor Brown” nije bila poznataScotland Yardu. Fotografija Jane Finn, koja bi policiji bila od iznimnevažnosti, nestala je bez traga. “Gospodin Brown” je ponovo pobijedio.

Neposredni rezultat ovog zastoja bilo je poboljšanje odnosa izmeđuJuliusa Hersheimmera i Mladih pustolova. Sve zapreke bile su srušene, aTommy i Tuppence su osjećali kao da poznaju mladog Amerikanca cijelogsvog života. Prestali su s diskretnom uzdržanošću “privatnih detektiva” iotkrili mu čitavu povijest svog poduhvata, na što je mladić izjavio da je “nasmrt oduševljen”.

Na kraju pripovijesti okrene se prema Tuppence:- Uvijek sam mislio da su engleske djevojke malčice mahovinaste.

Staromodne i slatke, znate, ali previše uplašene da bi išle uokolo bezpomoćnika ili tetke usidjelice. Pretpostavljam da sam pomalo zaostao uvremenu!

Ova novostvorena prisnost u odnosima rezultirala je preseljenjemTommyja i Tuppence u “Ritz”’ s ciljem, kako je to Tuppence objasnila, daostanu u kontaktu s jedinom živućom rodbinom Jane Finn. - Kad se stvaritako postave - dodala je Tommyju u povjerenju - nitko se neće buniti zbogtroškova.

Nitko se i nije bunio, što je bila izvrsna stvar.- A sada - rekla je mlada dama nakon useljenja - na posao!Gospodin Beresford je spustio Daily Mail kojeg je čitao i zapljeskao s

ponešto prenaglašenim žarom. Bio je ljubazno zamoljen od strane svojekolegice da se ne ponaša kao budala.

- Zaboga, Tommy, moramo učiniti nešto za novac koji dobivamo.Tommy je uzdahnuo.

43

- Da, bojim se da nas ni dobra stara vlada neće zauvijek besposleneizdržavati u Ritzu.

- Zato, kao što već rekoh, moramo nešto učiniti.- Pa - reče Tommy, ponovo otvarajući Daily Mail - učini. Neću te

sprječavati.- Vidiš - nastavila je Tuppence - razmišljala sam...Bila je prekinuta novim pljeskom.- Lako je sjediti tako i glupirati se, Tommy. Ne bi škodilo da zaposliš i

svoj mozak.- Moj sindikat, Tuppence, moj sindikat! Ne dozvoljava mi da radim prije

jedanaest ujutro.- Tommy, zar te moram gađati nečim? Nužno je bez odlaganja osmisliti

naš plan akcije.- Slažemo se!- Dakle, prijeđimo na posao.Tommy je naposljetku odložio novine. - U tebi se skriva jedan mali

genije, Tuppence. Ispali. Slušam te.- Za početak - reče Tuppence - od čega da krenemo?- Od apsolutno ničeg - veselo reče Tommy.- Pogrešno! - Tuppence je energično zamahnula prstom.- Imamo dva jasna traga.- Koja to?- Prvi trag, znamo jednog iz bande.- Whittingtona?- Da. Svuda bih ga prepoznala.- Hm - sumnjičavo reče Tommy. - Ne bih to nazvao nekim tragom. Ne

znaš gdje ga tražiti, a izgledi su jedan prema tisuću da ćeš slučajno naletjetina njega.

- Nisam baš tako sigurna - zamišljeno je odgovorila Tuppence. - Čestosam primjećivala da kada se slučajnosti jednom počnu događati, onda senastave odigravati na najčudniji način. Rekla bih da je to neki prirodan zakonkojeg još nismo uspjeli ustanoviti. Ipak, kako si primijetio, ne smijemo seoslanjati na to. Ali, postoje mjesta u Londonu na kojima se prije ili kasnije,svatko pojavi. Trg Piccadilly, na primjer. Jedna od mojih ideja je da svakogdana odem tamo sa stalkom sa zastavicama.

44

- A što je s jelom? - upitao je uvijek praktični Tommy.- Tipično za muškarca! Kakve veze ima hrana?- Sve je to krasno. Tek što si završila s obilnim doručkom. Nitko nema

bolji apetit od tebe, Tuppence, i do popodneva ćeš jesti zastavice skupa spribadačama. Ali, iskreno, ta ideja mi se ne sviđa. Whittington možda uopćenije u Londonu.

- To je istina. U svakom slučaju, mislim da trag broj dva više obećava.- Da čujemo.-Nema mnogo toga. Samo jedno ime - Rita. Whittington ju je spomenuo

onog dana.- I ti predlažeš treći oglas: Traži se ženski prevarant, odaziva se na ime

Rita?- Ne. Predlažem da razmišljamo logično. Tog čovjeka, Danversa, su

pratili, zar ne? I vjerojatnije je da je u pitanju bila žena nego muškarac.- Ne vidim zašto.- Ja sam sasvim sigurna da je to bila žena i to žena koja dobro izgleda -

mirno je odvratila Tuppence.- Na osnovi ovakvih tehnikalija ja se klanjam tvojoj odlučnosti -

promrmljao je gospodin Beresford.- E sada, očigledno je da je ova žena, tko god da je, bila spašena.- Kako si to uspela zaključiti?- Da nije, kako bi inače znali da su dokumenti kod Jane Finn.- Točno. Nastavi, o, Sherlocku!- Sad postoji šansa, priznajem da je samo šansa, da je ova žena možda

“Rita”.- I ako je tako?- Ako je tako, onda ćemo tragati medu preživjelima s Lusitanije sve dok

je ne pronađemo.- Onda se prvo moramo dokopati popis preživjelih.- Već ga imam. Sastavila sam dugačak spisak stvari koje sam htjela

saznati i poslala sam ga gospodinu Carteru. Jutros mi je odgovorio i izmeđuostalih stvari, ubacio je i službene izjave onih koji su spašeni s Lusitanije.Kako ti se sada čini pametna mala Tuppence?

- Desetka za posao, nula za skromnost. Ali, glavni problem je, postoji li“Rita” na tom spisku?

45

- To je upravo ono što ne znam - priznala je Tuppence.- Ne znaš?- Da, vidi ovdje - Nagnuli su se nad spiskom. - Vidiš, jako malo osobnih

imena je napisano. Gotovo sve su gospođe ili gospođice.Tommy je klimnuo glavom.- To komplicira stvari - zamišljeno je promrmljao.Tuppence se, sebi svojstveno, strese kao terijer.- Pa, morat ćemo se baciti na to, nema druge. Počet ćemo s Londonom.

Zapiši adrese svih ženskih osoba koje žive u Londonu ili okolini, dok jastavim šešir.

Pet minuta kasnije, mladi par je stigao na Piccadilly, a nekoliko sekundikasnije, taksi ih je već vozio k The Laurels, u ulici Glendower broj 7,prebivalištu gospođe Edgara Keitha, čije je ime bilo prvo od njih sedam napopisu ubačenom u Tommyjevu bilježnicu.

The Laurels je bila trošna kuća, uvučena dalje od ulice, s nekolikozapuštenih grmova koji su izigravali prednji vrt. Tommy je platio taksi ikrenuo s Tuppence do ulaznih vrata. Tek što je krenula pozvoniti, zaustaviojoj je ruku.

- Što ćeš reći?- Što ću reći? Oh, pa reći ću - Bože, ne znam. To je baš nezgodno.- Kao što sam i mislio - zadovoljno reče Tommy. - Baš tipično za žene!

Ne razmišljate unaprijed! Samo ti stani sa strane i gledaj kako se jedanmuškarac nosi sa situacijom. - Pritisnuo je zvono. Tuppence se malo povuklaunazad.

Neuredna sluškinja, izuzetno prljavog lica i s parom nejednakih očiju,otvorila je vrata. Tommy je izvadio bilježnicu i olovku.

- Dobro jutro - rekao je veselo i odsječno. - Općinsko vijećeHampsteada. Nov birački spisak. Gospođa Edgara Keitha stanuje ovdje, zarne?

- Da - reče sluškinja. - Osobno ime? - upita Tommy, pripremivši olovku.- Gospojino? Eleanor Jane.- Eleanor - zapisao je Tommy. - Ima li sinove ili kćeri starije od dvadeset

jedne godine?- Jok.- Hvala vam - Tommy je brzim pokretom spremio bilježnicu. - Doviđenja.

46

Sluškinja je izustila svoju jedinu primjedbu: - Mislila sam da ste tu zbogplina - tajanstveno je rekla i zatvorila vrata.

Tommy se pridruži svojoj partnerici.- Vidiš, Tuppence - primijetio je. - Dječja igra za muški um.- Priznajem da si i ti jedanput bio sjajan. Toga se nikad ne bih dosjetila.- Božića mu, zar ne? I to možemo ponavljati ad lib.U vrijeme ručka mladi je par sa žarom napao pečene krumpire i odrezak,

u jednom mračnom, jeftinom restoranu. Pronašli su Gladys Mary i Marjorie,potom zatečeni jednom promjenom adrese bili su prisiljeni slušati dugačkopredavanje o univerzalnom pravu glasa od jedne poletne američke dame, čijeje ime bilo Sadie.

- Ah! - reče Tommy, potegavši dobar gutljaj piva. - Osjećam se bolje.Tko je sljedeći?

Bilježnica je ležala na stolu između njih. Tuppence ju je uzela u ruke.- Gospođa Vandemeyer - pročitala je - Južni apartmani Audley broj 20.

Miss Wheeler, ulica Clapington 43, Battersea. Ako se dobro sjećam, ona jesobarica, pa vjerojatno neće biti ondje, ali ona ionako nije mogući kandidat.

- Onda je dama s Mayfaira naša prva postaja.- Tommy, lagano se obeshrabrujem.- Glavu gore, stara moja. Znali smo da ovaj plan ne obećava previše. U

svakom slučaju, ionako smo tek na početku. Ako ništa ne postignemo uLondonu, ostaje nam lijepi obilazak Engleske, Irske i Škotske.

- Istina - reče Tuppence, kojoj se raspoloženje podiglo. -I svi troškovi suplaćeni! Ali, oh, Tommy, voljela bih da se stvari događaju brže. Do sada sepustolovina vezala na pustolovinu, ali ovo jutro je bilo beskrajno dosadno.

- Morala bi kontrolirati tu svoju žudnju za jeftinim uzbuđenjima,Tuppence. Sjeti se, ako je gospodin Brown zaista onakav kakav kažu, čudoda nas već nije odveo u smrt. Divno sam ovo sročio, baš onako pjesnički.

- Ti si stvarno još umišljeniji od mene - i to s manjim razlozima. Hm! Ali,stvarno je neobično što gospodin Brown još uvijek nije svoju osvetničku rukuspustio na nas. (Vidiš da i ja to mogu.) Nepobijeđeni i dalje gazimo svojimputem.

- Možda ne misli da smo vrijedni pažnje - jednostavno je objasnio mladić.Tuppence dočeka tu izjavu s krajnjim negodovanjem.- Užasan si, Tommy. Ispada da se mi i ne računamo.

47

- Oprosti, Tuppence. Hoću reći, mi radimo kao krtice u mraku i on nesluti naše tajne planove. Ha ha!

- Ha ha! - s odobravanjem je ponovila Tuppence dok je ustajala.Južni apartmani Audley bili su blok stanova impozantnog izgleda, u

blizini Park Lanea. Broj 20 se nalazio na drugom katu.Tommy je do sada usavršio svoj slatkorječivi pristup. Izrecitirao je, čim

mu je otvorila vrata, svoj tekst vremešnoj ženi, koja je izgledala više kaokuharica, nego kao sobarica. - Osobno ime?

- Margaret. - Tommy poče slovkati, ali ga ona prekine.- Ne, g-u-e.- Oh, Marguerite; kao što Francuzi pišu, vidim - Zastao je, a onda naglo

rekao - Kod nas se ona vodi pod imenom Rita Vandemeyer, alipretpostavljam da to nije točno?

- Tako je obično zovu, ali njeno je ime Marguerite.- Hvala vam. To bi bilo sve. Doviđenja.Jedva kontrolirajući svoje uzbuđenje, Tommy je potrčao niz stepenice.

Tuppence ga je čekala na uglu stepenica.- Čula si?- Jesam. Oh, Tommy.Tommy joj je s razumijevanjem stisnuo ruku.- Znam, stara moja. I ja se tako osjećam.- Tako je - tako je krasno kada pomisliš na nešto - a onda se to i desi! -

oduševljeno je uskliknula Tuppence.Njena ruka je još uvijek bila u Tommyjevoj. Stigli su do predvorja. Na

stubama iznad njih začuli su se koraci, a onda i glasovi.Iznenada, na Tommyjevo potpuno iznenađenje, Tuppence ga povuče u

mali prostor pored lifta, gdje je sjena bila najgušća.- Što...- Tiho!Dvojica muškaraca su sišla niz stube i prošla kroz predvorje. Tuppencina

ruka je još jače stegnula Tommyjevu.- Brzo... prati ih. Ja ne smijem. Možda me prepozna. Ne znam tko je ovaj

drugi, ali onaj veći je Whittington.

48

7

Kuća u Sohou

Whittington i njegov pratitelj su išli brzim korakom. Tommy je odmahkrenuo za njima, baš na vrijeme da ih vidi kako zamiču za ugao. Žustrimkorakom brzo ih je sustigao i dok je došao do ugla, udaljenost među njima seznatno smanjila. Male ulice Mayfaira bile su prilično prazne i procijenio jekako je najpametnije držati ih na oku.

Ovo je bilo novo za njega. Mada kroz knjige upoznat s tehničkimdetaljima, nikada do sada nije pokušao “pratiti” koga i odjednom jeprimijetio kako u stvarnosti praćenje slijede mnogi problemi. Što ako, naprimjer, budu pozvali taksi? U knjigama, ti jednostavno uskočiš u sljedećitaksi, obećaš vozaču zlatnu funtu - ili moderniju varijantu istog - i gotovo. Ustvarnosti, Tommy je shvatio da je posve sigurno da drugog taksija neće biti.Zato bi morao trčati. Što se u stvarnosti događa mladiću koji bjesomučno ibez odmora trči londonskim ulicama? Na glavnoj ulici mogao bi se nadati daće svi misliti da juri za autobusom. Ali u ovim mračnim, aristokratskim,sporednim ulicama, nije se mogao otrgnuti ideji da bi ga neki pretjeranosavjesni policajac mogao zaustaviti i tražiti objašnjenje.

Usred tih njegovih razmišljanja na uglu ulice ispred njih pojavi se taksi spodignutom zastavicom. Tommy je zaustavio dah. Hoće li ga pozvati?

Odahnuo je s olakšanjem kada je vidio da su ga pustili da prođe.Krivudali su ulicama, s namjerom da prečicama stignu do ulice Oxford. Kadasu najzad skrenuli u nju i nastavili k istoku, Tommy blago ubrza korak. Malo-pomalo, primicao im se. Na pločniku prepunom ljudi, nije bilo vjerojatno daće privući njihovu pažnju, a želio je da, ako bude bilo moguće, uhvati riječ-dvije njihovog razgovora. No to mu nije uspjelo: govorili su tiho, a bukaprometa je potpuno prigušila njihove glasove.

Nešto prije stanice metroa u ulici Bond, prešli su ulicu s neprimijećenimTommyjem za petama i ušli u kafić Big Lyons. Popeli su se na prvi kat i sjeli

49

za mali stol kraj prozora. Bilo je kasno i kafić se polako praznio. Tommy jeizabrao mjesto blizu njih i sjeo iza Whittingtona, da ga ovaj ne prepozna. Sdruge strane, imao je savršen pogled na drugog muškarca i s pažnjom ga jeproučavao. Imao je svijetlu kosu i slabunjavo, neprijatno lice i Tommyju jesličio na Rusa ili Poljaka. Imao je negdje oko pedeset godina i ramena su muse blago grčila kada je govorio, dok su mu se oči, male i podmukle,neprekidno kretale.

Pošto se već dobrano naručao, Tommy naruči krišku welškog prženogsira i šalicu kave. Whittington je naručio obilan ručak za sebe i svogpratitelja; a zatim, čim se konobarica povukla, privukao je svoju stolicu bližestolu i tihim glasom počeo ozbiljno razgovarati. Drugi se muškarac uključio urazgovor. Osluškujući koliko je mogao, Tommy je jedva uspio tu i tamouloviti po koju riječ; ali suština je bila da je krupni muškarac izdavao nekenaredbe ili upute svom pratitelju, a s njima se ovaj drugi s vremena navrijeme nije slagao. Whittington mu se obraćao s Boris.

Tommy je nekoliko puta uspio da uhvatiti riječ “Irska”, kao i“propaganda”, ali nije bilo ni spomena Jane Finn. Iznenada, kada je u dvoranina trenutak utihnuo razgovor, čuo je čitavu rečenicu. Whittington je govorio:“Ah, ne znaš ti Flossie. Ona je fantastična. Nadbiskup bi se zakleo da mu jeto rođena majka. Ona svaki put pogodi boju glasa, a to je ono najhitnije.”

Tommy nije čuo Borisov odgovor, ali odgovarajući na to, Whittington jerekao nešto što je zazvučalo kao: “Naravno... ali samo u krajnjem slučaju.”

Onda je ponovo izgubio nit. Ali uskoro su rečenice ponovo postalerazgovijetne, zato što su ova dvojica lagano podigla ton, ili zato što seTommyjevo uho izvježbalo, nije mogao reći. Ali, zato su dvije riječi ostavileveoma upečatljiv utisak na slušatelja. Izgovorio ih je Boris, i one su glasile:“Gospodin Brown”.

Izgledalo je kao da mu se Whittington žali, ali ovaj se samo nasmijao.- Zašto da ne, prijatelju moj? To je cijenjeno ime - posve obično. Zar ga

nije odabrao baš iz tog razloga? Ah, volio bih ga upoznati - gospodinaBrowna.

Whittingtonov glas je metalno odjeknuo dok je odgovarao:- Tko zna? Možda ste ga već upoznali.- Eh! - brzo je odvratio drugi. - To su priče za malu djecu - bajka za

policiju. Znate li što ponekad sebi kažem? Da je to bajka koju je izmislio

50

Unutrašnji krug, bauka kojim nas plaše. Moguće da je tako.- A možda i nije.- Pitam se... ili je možda zaista točno da je on s nama i među nama, a da

je nepoznat svima osim nekolicini odabranih? Ako je tako, onda on dobročuva svoju tajnu. A sama ideja je dobra, da. Nikada ne znamo. Gledamojedni druge - jedan od nas je gospodin Brown - tko? On naređuje - alitakođer i služi. Među nama - usred nas. A nitko ne zna tko je...

Rus s naporom obuzda svoju razuzdanu maštu. Pogledao je na sat.- Da - reče Whittington. - Mogli bismo krenuti.Pozvao je konobaricu i zatražio račun. I Tommy je učinio isto i nekoliko

trenutaka kasnije pratio je dvojicu muškaraca niz stube.Whittington je vani pozvao taksi i rekao vozaču da vozi do stanice

Waterloo.Ovdje je bila gomila taksija i prije nego što je Whittingtonov krenuo,

drugi taksi se zaustavio uz rub kolnik odgovarajući na Tommyjevu dignuturuku.

- Pratite onaj taksi - naredio je mladić. - Nemojte ga izgubiti.Postariji vozač nije pokazao zanimanje. Samo je progunđao i spustio

zastavicu. Tijekom vožnje ništa se bitno nije desilo. Tommyjev taksi je stigaona odmorište odlaznog perona odmah poslije Whittingtonovog. Tommy senašao iza njega na šalteru za prodaju karata. Whittington je uzeo jednu kartuprvog razreda za Boumemouth, pa Tommy učini isto. Kada se vratio, Borisprimijeti, bacivši pogled na svoj sat: - Uranili ste. Imate još skoro pola sata.

Borisove riječi su potakle novu lavinu misli u Tommyjevom umu.Whittington je očigledno sam išao na put, dok je drugi ostajao u Londonu.Zato je morao odlučiti koga će pratiti. Očigledno da nije mogao obojicu, osimako... Kao i Boris, bacio je pogled na sat, a onda k ploči s voznim redomvlakova. Vlak za Boumemouth je kretao u 3.30. Ostalo je još dvadesetminuta. Whittington i Boris su hodali između kioska. Dobacio im je još jedannesiguran pogled, a onda požurio u telefonsku govornicu. Nije se usudiogubiti na vremenu u pokušaju da dobije Tuppence. Velike su šanse bile da jeona i dalje u okolini južnog Audleya. Ali, preostao je još jedan saveznik.Pozvao je Ritz i zatražio Juliusa Hersheimmera. Čulo se škljocanje i zvono.Oh, samo da je mladi Amerikanac u svojoj sobi! Ponovo se začuo škljocaj, aonda je preko žice prepoznatljivim akcentom stiglo jedno “Halo”.

51

- Jeste li to vi, Hersheimmere? Ovdje Beresford. Ja sam na staniciWaterloo. Pratio sam Whittingtona i još jednog muškarca ovamo. Nemamvremena za objašnjenja. Whittington u 3.30 kreće za Boumemouth. Možete lido tada stići ovamo?

Odgovor je bio utješan.- Svakako. Požurit ću.Veza se prekinula. Tommy je uz uzdah olakšanja spustio slušalicu. Imao

je visoko mišljenje o Juliusovoj sposobnosti da požuri. Instinktivno jeosjećao da će Amerikanac stići na vrijeme.

Whittington i Boris su i dalje bili tamo gdje ih je ostavio. Ako je Borisostao ispratiti svog prijatelja, sve je u redu. Tommy je onda zamišljenoprešao prstima preko svog džepa. Usprkos otvorenom računu koji mu jeobećan, još nije stekao naviku sa sobom nositi veću svotu novca. Kupovinakarte prvog razreda ostavila ga je tek s nekoliko šilinga u džepu. Nadao se daće Julius stići bolje pripremljen.

U međuvremenu, minute su se sporo vukle: 3.15. 3.20, 3.25, 3.27. Štoako Julius ne stigne na vrijeme? 3.29... Vrata su se zatresla. Tommy jeosjetio kako mu se ledeni trnci očaja penju uz kičmu. Onda nečija ruka padena njegovo rame.

- Evo me, sinko. Vaš britanski promet se ne da opisati! Pokažite mi tenaše bitange.

- Ono je Whittington - ondje, onaj što upravo ulazi, krupni, tamni tip.Ovaj s kim priča je stranac.

- Imam ih. Koji je moja ptičica?Tommy je već razmislio o tome.- Imate li novca kod sebe?Julius odmahne glavom i Tommy se snuždi.- Mislim da trenutno nemam više od tristo, četiristo dolara kod sebe -

objasnio je Amerikanac.Tommy je ispustio tihi uzdah olakšanja. - Oh, bože, vi milijunaši! Ne

govorimo istim jezikom! Uđite unutra. Evo vam karta. Whittington je vaščovjek.

- Ja idem za Whittingtonom! - mračno je rekao Julius. Vlak je upravokretao kada je on uskočio. - Doviđenja, Tommy. - Vlak je isklizao iz stanice.

Tommy je duboko uzdahnuo. Muškarac po imenu Boris mu se približavao

52

preko perona. Tommy ga je propustio, a onda se bacio u novu potjeru. Borisje od Waterlooa metroom krenuo do Piccadillyja. Onda je krenuo avenijomShaftesbury, da bi najzad skrenuo u labirint uskih uličica oko Sohoa. Tommyga je pratio na pristojnoj udaljenosti.

Na kraju su stigli do malog, oronulog trga. Okolne kuće su zračile nečimzlokobnim, uronjene u vlastitu prljavštinu i raspadanje. Boris se obazreo okosebe i Tommy se odmah povukao u zaklon obližnjeg trijema. Mjesto jeizgledalo gotovo napušteno. Bila je to slijepa ulica, pa nije bilo prometa.Tajni pogledi koje je Boris bacao oko sebe uzbuđivali su Tommyjevu maštu.Zaklonjen trijemom, gledao ga je kako se penje uz stube jedne kuće priličnozloslutnog izgleda i snažno kuca na vrata, u nekom neobičnom ritmu. Vrata suse odmah otvorila, izgovorio je riječ -dvije čuvaru, a onda je ušao unutra.Vrata su se za njim ponovo zatvorila.

To je bio trenutak u kome je Tommy izgubio glavu. Ono što je trebalouraditi, ono što bi bilo koji razuman čovjek učinio, bilo bi da strpljivo ostanetu gdje je i da sačeka da muškarac ponovo izađe. A ono što je on učinio biloje da potpuno zaboravi na zdrav razum, koji je inače predstavljao osnovnucrtu njegovog karaktera. Nešto, kako je objasnio, kao da mu je puklo u glavi.Ni trenutak zastavši da promisli i on se popeo uz stepenice i koliko je tomogao ponovi neobično kucanje na vrata. Vrata su se širom otvorila, istombrzinom kao i prije. Muškarac opakog izgleda i kratko podšišane kose stajaoje u dovratku.

- Dakle? - promumljao je. U tom trenutku je Tommy shvatio svu glupostsvoje odluke. Ali nije se usudio oklijevati. Uhvatio se za prvu riječ koja muje pala na pamet.

- Gospodin Brown?Na njegovo iznenađenje, muškarac se pomakne u stranu.- Na katu - rekao je, palcem pokazavši preko ramena - druga vrata na

lijevo.

53

8

Tommyjeve pustolovine

Iako zapanjen čovjekovim riječima, Tommy nije oklijevao. Ako ga jedrskost već dovela ovamo, bilo je za očekivati da će ga odvesti još dalje.Tiho je ušao u kuću i popeo se rasklimanim stubama. U kući je sve biloneopisivo prljavo. Uprljane tapete, sada neprepoznatljivog uzorka, visjele suu mlohavim trakama sa zida. U svakom uglu mogle su se vidjeti sive hrpepaučine. Tommy je ležerno nastavio. Do trenutka kada je stigao do odmorištastubišta, čuo je kako muškarac odozdo nestaje u zadnjoj sobi. Očigledno jošnikome nije bio sumnjiv. Da uđe u kuću i pita za “gospodina Browna”, činilose sasvim razumnim i prirodnim.

Na vrhu stubišta, Tommy je zastao da razmisli o svom sljedećem potezu.Ispred njega se pružao uzak hodnik, s vratima s obje strane. Iz onih najbližihnjemu s lijeve strane, dopirao je tihi žamor glasova. To je bila prostorija ukoju mu je rečeno da uđe. Ali ono što mu je prikovalo pogled, bilo je maloudubljenje odmah s njegove desne strane, napola skriveno poderanimbaršunastim zastorom. Nalazio se odmah preko puta lijevih vrata izahvaljujući uglu pod kojim je stajao, imao je dobar pogled na gornji diostubišta. Kao skrovište za jednog, ili u krajnjem slučaju dvoje ljudi, bilo jeidealno, jer je bilo duboko oko pola metra, a široko oko metar. Tommyju sedopalo. Promislio je o svemu na svoj uobičajeno spor i pouzdan način,došavši do zaključka da spominjanje “gospodina Browna” nije protumačenokao zahtjev da vidi određenu ličnost, već je najvjerojatnije lozinka kojom sebanda služila. To što je on, na sreću, iskoristio lozinku, osiguralo mu jeulazak. Do sada nije pobudio nikakvu sumnju. Ali mora brzo smisliti sljedećikorak.

Recimo da hrabro uđe u prostoriju s lijeve strane hodnika. Bi li samačinjenica da je primljen u kuću bila dovoljna? Možda bi trebala neka dodatnalozinka ili, u krajnjem slučaju, neki dokaz identiteta. Čuvar na vratima

54

očigledno nije poznavao sve članove bande, ali bi situacija ovdje, na katu,mogla biti drugačija. Sve u svemu, izgledalo je da ga je sreća do sada sasvimdobro poslužila, ali postoji nešto što se zove izazivanje sudbine. Ulazak u tuprostoriju značio je i ogroman rizik. Nije sigurno da će do unedogled moćiigrati svoju ulogu; bilo je sasvim jasno da bi se prije ili kasnije odao, što biznačilo da je iz puke gluposti prokockao sjajnu šansu. Na vratima uprizemlju se začuo ponovljeni signal i Tommy je donijevši odluku, brzoskliznuo u udubljenje, oprezno navukavši zastor do kraja, tako da ga je upotpunosti skrivao. Bilo je nekoliko poderotina i rupa u prastarom materijalu,koje su mu omogućile dobar pogled. Promatrat će razvoj situacije i u bilokoje vrijeme, ako odluči, može se priključiti ostatku grupe, prilagođavajućisvoje ponašanje onom što bude vidio kod posljednjeg pridošlice.

Muškarac koji se popeo stubama prigušenim, mekim korakom, Tommyjuje bio posve nepoznat. Očigledno je pripadao samom dnu društva. Čupaveobrve koje su mu se nisko nadvijale nad očima, zločinačka čeljust,bestijalnost čitave njegove pojave, bili su novina za Tommyja, iako bi gaScotland Yard vjerojatno već na prvi pogled prepoznao.

Muškarac je prošao udubljenje, teško dišući. Zastao je ispred vrata sasuprotne strane i pokucao u određenom ritmu. Glas iznutra je nešto doviknuoi muškarac je otvorio vrata i ušao, omogućivši Tommyju kratak pogled naunutrašnjost prostorije. Pomislio je da je unutra moralo biti nekih četvoro -petoro ljudi koji su sjedili oko dugačkog stola, što je zauzimao najveći dioprostora, ali mu je pažnju privukao i zadržao visoki muškarac s kratkopodšišanom kosom i kratkom, zašiljenom mornarskom bradom, koji je sjediona čelu stola, s papirima ispred sebe. Podigao je pogled kada je pridošlicaušao i s dobrim, ali neuobičajeno ispravnim izgovorom koji je privukaoTommyjevu pažnju, upitao je:

- Tvoj broj, druže?- Četrn’es, gazda - promuklo je odgovorio ovaj.- Točno.Vrata se ponovno zatvore.- Ako ovo nije Švaba, ja sam Nizozemac! - reče Tommy sam sebi. - A

čitavu predstavu vodi krajnje sistematično - po njihovom običaju. Sva srećašto nisam ušao. Dao bih pogrešan broj, a onda bi vrag došao po svoje. Ne,ovo je pravo mjesto za mene. Hej, netko ponovo kuca.

55

Kako se ispostavilo, ovaj posjetitelj se posve razlikovao od prethodnog.Tommy ga je prepoznao, to je bio Irac, pripadnik Sinn Feina. Organizacijagospodina Browna je zaista bila široko raširen poduhvat. Običan kriminalac,dobro odgojeni irski gospodin, blijedi Rus i efikasni njemački majstorceremonije! Zaista neobično i zlokobno društvo! Tko je bio taj muškarac kojije u svojim rukama držao ove neobično šarolike karike nepoznatog lanca?

Procedura je i u ovom slučaju bila jednaka. Otkucan dogovoreni signal,zahtjev za brojem i odgovor - Točno.

Još dva puta se čulo kucanje na vratima u prizemlju. Prvi muškarac jebio Tommyju nepoznat i za njega je pomislio da je neki službenik. Bezazlenmuškarac, inteligentnog izgleda, u prilično ofucanoj odjeći. Drugi je biopripadnik radničke klase i njegovo je lice Tommyju bilo maglovito poznato.

Tri minute kasnije stigao je još jedan muškarac zapovjednog držanja,izvrsno odjeven, očigledno dobrog porijekla.

Njegovo lice također nije bilo nepoznato promatraču, iako se ni za živuglavu nije mogao sjetiti imena.

Nakon njegovog dolaska, uslijedila je dugačka stanka. U stvari, Tommyje zaključio da je okupljanje bilo gotovo i već je krenuo da se iskrade iz svogskrovišta, kada ga je novo kucanje natjeralo da se naglo povuče natrag uzaklon.

Posljednji pridošlica se posve nečujno popeo uz stube, te se našao ispredTommyja prije no što je mladić uopće postao svjestan njegovog prisustva.

Bio je to nizak muškarac, veoma blijed, nekako blagog, gotovoženstvenog držanja. Ugao njegovih jagodica govorio je o slavenskomporijeklu, ali osim toga nije postojalo ništa što bi nagovještavalo njegovupripadnost. Dok je prolazio pored udubljenja, polako je okrenuo glavu.Neobično svijetle oči kao da su progorjele zastor; Tommyju je bilo teškopovjerovati da taj muškarac nije znao da je on tu i nehotice je zadrhtao. Nijeimao ništa bujniju maštu od većine mladih Engleza, ali se nije mogao otrestiutiska da je pridošlica zračio neobičnom snagom. Njegova prilika ga jepodsjetila na otrovnu zmiju.

Trenutak kasnije, shvatio je da ga dojam nije prevario. Pridošlica je, kao injegovi prethodnici, pokucao na vrata, ali prijem je bio posve različit. Bradatimuškarac se podigao na noge što su i ostali učinili. Nijemac mu je prišao irukovao se, salutirajući mu.

56

- Počašćeni smo - rekao je. - Izuzetno smo počašćeni. Jako sam se bojaoda to neće moći biti izvedeno.

Ovaj mu je odgovorio glasom u kome se osjećalo nekakvo prigušenosiktanje: - Bilo je teškoća. Plašim se da više neće biti izvodivo. Ali jedansastanak je od najveće važnosti - kako bih objasnio svoju politiku. Ne moguništa učiniti bez gospodina Browna. Je li on tu?

U Nijemčevom držanju se jasno osjetila promjena, dok je neznatnooklijevajući odgovorio: - Primili smo poruku. Nije moguće da on budeosobno prisutan. - Zastao je, odajući čudan utisak kao da je rečenicu ostavionedovršenom.

Veoma polako, osmjeh se razlio došljakovim licem. Pogledao je oko sebepo krugu uznemirenih lica.

-Ah! Shvaćam. Čitao sam o njegovim metodama. On radi u mraku i nevjeruje nikome. Ali, ipak, moguće je da je on baš sad među nama, kao nekodrugo lice u ovoj grupi.

Svatko je kriomice bacao podozrive poglede na svog susjeda. Rus sekucnuo po svom obrazu.

- Neka je tako. Hajde, nastavimo.Izgledalo je da se Nijemac pribrao. Pokazao je na mjesto na kome je

sjedio, za čelom stola. Rus je prosvjedovao, ali ovaj je bio uporan.-To je jedino moguće mjesto - rekao je - za - Broja Jedan. Možda bi Broj

Četrnaest htio zatvoriti vrata!Sljedećeg trenutka Tommy je ponovo gledao u golu drvenu oplatu i opet

su glasovi potonuli u nerazumljiv žamor. Tommy postade nestrpljiv. Razgovorkoji je čuo probudio mu je radoznalost. Osjetio je da, milom ili silom, moračuti još toga. Odozdo se nije ništa čulo, a nije se činilo vjerojatnim da će sevratar popeti gore. Poslije minute dvije napetog osluškivanja, provirio je krozzastor. Hodnik je bio prazan. Tommy se sagnuo i skinuo cipele, a onda je,sklonivši ih iza zastora, oprezno krenuo u čarapama, i kleknuvši ispredzatvorenih vrata pažljivo prislonio uho. Na njegovu nesreću nije čuo ništabolje nego maloprije; tek poneka glasnija riječ, što mu je samo bilopodjarivalo radoznalost. Napeto je promatrao vrata. Bi li mogao odškrinuti ihsasvim blago i nečujno, tako da nitko u prostoriji ništa ne primijeti? Došao jedo zaključka da bi to, uz veliki oprez, bilo izvedivo. Veoma polako, milimetarpo milimetar, zadržavajući dah, pritisnuo je kvaku. Još malo - još samo malo

57

- zar se nikako neće otvoriti? Ah! Napokon je kvaka popustila.Na trenutak je zastao, a onda duboko uzdahnuo i veoma nježno gurnuo

vrata. Nisu popuštala. Tommy je bio nervozan. Ako bude trebalo upotrijebitijoš veću snagu, vrata će sigurno zaškripati. Polako je povećao pritisak. Da seprokleta stvar nije zaglavila? Na kraju je, u očaju, gurnuo svom snagom. Ali,vrata su ostala čvrsto zatvorena i njemu je konačno sinulo. Bila su zaključanaiznutra.

Na trenutak, Tommyja je preplavio bijes.- Neka sam proklet! - rekao je. - Kakav prljav trik!Kada muje bijes malo splasnuo, spremio se suočiti sa situacijom.

Očigledno, prvo što mora je vratiti kvaku u prvobitni položaj. Ako je naglopusti, ljudi će unutra sigurno primijetiti, tako da je uz iste beskrajne mukeponovio prethodne korake. Sve je dobro prošlo i mladić se uz uzdaholakšanja podigao na noge. U Tommyju je bilo nekakve upornosti, nalik nabuldoga, koja mu nije dozvoljavala da brzo prihvati poraz. Matiran zatrenutak, bio je daleko od toga da se povuče iz borbe. I dalje je namjeravaočuti što se događa u zaključanoj prostoriji. Kako mu se jedan plan izjalovio,morao je smisliti sljedeći.

Pogledao je oko sebe. Malo dalje niz hodnik s lijeve strane, nalazila su sedruga vrata. Nečujno je kliznuo do njih. Trenutak-dva je osluškivao, a ondaje isprobao kvaku. Vrata su popustila i on je kliznuo unutra.

Prostorija, u kojoj nije bilo nikog, bila je namještena kao spavaća soba.Kao i sve drugo u kući, namještaj se raspadao, a prljavštine je bilo još više.

Ali, ono što je zanimalo Tommyja bila je stvar za koju se nadao da će jepronaći, zajednička vrata koja su spajala dvije sobe, s lijeve strane prozora.Pažljivo zatvarajući za sobom vrata koja su vodila u hodnik, zakoračio je dodrugih vrata i pažljivo ih proučio. Preko njih je bio navučen zasun. Bio jehrđav i očigledno ga već duže vrijeme nitko nije upotrebljavao. Nježno gapomičući naprijed-nazad, Tommy ga je, bez previše buke, uspio povući dokraja. Zatim je pritisnuo kvaku. Vrata su se odmah otvorila - odškrinula tekmalo, ali dovoljno da Tommy čuje što se događa unutra. Sa suprotne stranevrata nalazio se baršunasti zastor koji ga je sprečavao da vidi, ali je spriličnom preciznošću mogao raspoznati glasove.

Govorio je pripadnik Sinn Feina. Njegov bogat, irski glas nije mogao neprepoznati:

58

-Toje sve u redu. Ali potrebno je više novca. Nema novca - nemarezultata!

Drugi glas, za koji je Tommy pomislio da pripada Borisu, odgovorio je:- Jamčite li da će biti rezultata?- Za mjesec dana od sada - prije ili kasnije, kako vam odgovara - ja vam

jamčim takvu vladavinu terora u Irskoj, da će se temelji britanskoga carstvazatresti.

Nastupila je stanka, a onda se začuo tih, piskav glas Broja Jedan:- Dobro! Dobit ćete novac. Borise, vi ćete se pobrinuti za to.Boris upita:- Preko američkih Iraca i gospodina Pottera, kao i obično?- Mislim da će to biti u redu! - rekao je novi glas, s prekooceanskim

naglaskom - mada bih želio naglasiti da, tu i tamo, stvari postaju malčiceteške. Nema više simpatije kao nekada, a raste raspoloženje da se Irci pusteda rješavaju svoje probleme bez uplitanja iz Amerike.

Tommy je primijetio da je Boris slegnuo ramenima dok je odgovarao.- Ima li veze, pošto novac samo nominalno stiže iz Amerike?- Glavna poteškoća je iskrcavanje naoružanja - reče pripadnik Sinn Feina

- Novac je lako otpremljen - zahvaljujući našem kolegi ovdje.Začu se glas, za koji je Tommy pomislio da pripada onom visokom

muškarcu zapovjedničkoga držanja, čije mu je lice bilo neodređeno poznato,a koji reče:

- Pomislite na osjećanja ljudi u Belfastu, kada bi vas samo mogli čuti!- To je onda riješeno - začuo se piskav glas. - A sada, što se tiče posudbe

engleskim novinama, uredili ste detalje na zadovoljavajući način. Borise?- Vjerujem da jesam.- To je dobro. Ako bude potrebno, iz Moskve će uslijediti službeni

demanti.Uslijedila je stanka, a onda je zvonak glas Nijemca razbio tišinu:- Naredio mi je - gospodin Brown, da stavim sažete izvještaje različitih

sindikata ispred vas. Ovaj rudarski je posve zadovoljavajući. Moramozadržati željeznicu. Moglo bi biti problema s Udruženjem sindikata.

Tišina je potrajala dugo vremena i bila je narušavana samo šuškanjempapira i ponekom riječi objašnjenja od strane Nijemca. Onda je Tommyzačuo lagano bubnjanje prstiju po stolu.

59

- A - datum, prijatelju moj? - reče Broj Jedan.- Dvadeset deveti.Činilo se da Rus razmišlja.- To je prilično brzo.- Znam. Ali, dogovorile su ga vođe laburističke stranke, a mi se ne

možemo previše javno miješati. Oni moraju vjerovati kako je to isključivonjihovo djelo.

Rus se tiho nasmijao, kao da ga to zabavlja.- Da, da - rekao je. - To je točno. Oni ne smiju nanjušiti da ih koristimo

za naše ciljeve. To su pošteni ljudi, a upravo su zato nama i vrijedni. Čudno -ali ne možeš dignuti revoluciju bez poštenih ljudi. Narod ima nepogrešivinstinkt. - Zastao je, a onda ponovio, kao da je uživao u toj frazi: - svakarevolucija imala je svoje poštene ljude. Oni nakon svega brzo bivajuuklonjeni.

Nijemac je nastavio: - Clymes mora ići. On previše toga naslućuje. BrojČetrnaest će se pobrinuti za to.

Začulo se promuklo mrmljanje.- Kako kažeš, gazda. - A onda, poslije nekoliko trenutaka: - Što ako me

drotovi hapaju?- Imat ćeš najbolje odvjetnike da te brane - tiho mu je odgovorio

Nijemac. - Ali, u svakom slučaju, nosit ćeš rukavice s utisnutim otiscimaprstiju jednog poznatog provalnika. Nemaš se čega bojati.

- Oh, ne bojim se ja, gazda. Sve za naš cilj. Ulicama će teći krv, kakokažu. - Govorio je s mračnim užitkom. - Ja sanjam o tome, ponekad, bomeda. A biseri i dijamanti će se valjati po ulici, svako će ih moći pokupiti!

Tommy je čuo struganje stolca. Zatim je Broj Jedan progovorio:- Onda je sve odlučeno. Jesmo li osigurali uspjeh?- Ja - mislim da jesmo. - Ali, Nijemac nije govorio sa svojom

uobičajenom samouvjerenošću.Glas Broja Jedan je iznenada dobio neku opasnu notu:- Što je pošlo po zlu?- Ništa, ali...- Ali što?- Laburističke vođe. Kao što ste rekli, bez njih ništa ne možemo učiniti

ako oni ne objave generalni štrajk dvadeset devetog...

60

- Zašto ne bi?- Kao što ste rekli, oni su pošteni. A usprkos svemu što smo učinili kako

bismo u njihovim očima diskreditirali vladu, nisam siguran da i dalje ne gajeneku prikrivenu nadu i vjeru u njih.

- Znam. Neprekidno ih psuju. Ali u cjelini javno mnijenje je naklonjenovladi.

Rus je ponovo prstima bubnjao po stolu.- Prijeđite na stvar, prijatelju. Rečeno mi je da postoji određeni dokument

koji će nam osigurati uspjeh.- Tako je. Ako bi se taj dokument stavio pred vođe rezultati bi odmah bili

vidljivi. Oni bi ga iznijeli u javnost i objavili širom Engleske i bez odlaganjaobjavili revoluciju. Vlada bi konačno i potpuno bila slomljena.

- Pa što još želite?- Sam dokument - otvoreno reče Nijemac.- Ah! Zar nije u vašem posjedu? Ali vi znate gdje se nalazi?- Ne.- Zna li itko gdje se nalazi?- Jedna osoba - možda. A mi čak ni u to nismo sigurni.- Tko je ta osoba?- Jedna djevojka.Tommy je zadržao dah.- Djevojka? - Rus je prezrivo povisio ton. - I niste je natjerali da

progovori? Mi u Rusiji imamo načina da natjeramo djevojke da govore.- Ovo je drugačiji slučaj - sumorno reče Nijemac.- Kako - drugačiji? - Za trenutak je zastao, a onda nastavio: - Gdje je

djevojka sada?- Djevojka?-Da.- Ona je...Ali Tommy više ništa nije čuo. Zaglušujući udarac mu pade na glavu i

sve potone u mrak.

61

9

Tuppence počinje služiti u kući

Kada se Tommy dao na praćenje dvojice muškaraca, Tuppence je moralaprikupiti svaku trunku samokontrole da ne bi krenula s njim. Ipak, suzdržalase koliko je mogla, utješena mišlju da je to ipak najpametnije. Dvojicamuškaraca su sasvim sigurno izašla iz stana na drugom katu i ona slaba nitpo imenu Rita ponovo je vratila Mlade pustolove na trag otmičara Jane Finn.

Pitanje je bilo, što činiti dalje? Tuppence je mrzila neaktivnost. Tommy jeimao pune ruke posla i lišena mogućnosti da mu se pridruži u potjeri,djevojka nije znala što će sa sobom. Vratila se do ulaza u zgradu. Tu je sadastajao mladi portir, koji je čistio mesingane ukrase, fućkajući, s velikimžarom i uglavnom prihvatljivom točnošću, neku popularnu melodiju.

Bacio je pogled na Tuppence dok je ulazila. U djevojci je čučala malakoketa; u svakom slučaju, uvijek se dobro snalazila s mladićima. Istog trenase stvorila simpatija. Pomislila je da saveznik u neprijateljskom kampu, da setako izrazi, nije za odbacivanje.

- Onda, Williame - veselo je primijetila, u briljantnom stilu izvježbanogbolničkog tona kojim se izgovara dobro jutro - dobro ćemo ih izglancati?

Mladić se odmah osmjehnuo.- Albert, gospođice - ispravio je.- Onda neka bude Albert - reče Tuppence. Bacila je tajanstven pogled po

predvorju. Trudila se da bude dovoljno upadljiv, da Albertu ne bi promaklo.Nagnula se k mladiću i spustila ton:

- Voljela bih razgovarati s tobom, Alberte.Albert je prestao s poliranjem i lagano otvorio usta.- Vidi! Znaš što je ovo? - Teatralnim pokretom trgnula je značku s revera.

Nije bilo vjerojatno da Albert zna što je to - zapravo, to bi bilo pogubno zaTuppencine planove, jer je spomenutu značku izdala lokalna skupina zaobuku koju je arhiđakon osnovao u ranim danima rata. Na Tuppencinom

62

kaputu se našla samo zahvaljujući tome što se prije nekoliko dana poslužilanjome da pričvrsti cvijeće na rever. Ali Tuppence je imala oštro oko iprimijetila je vrh jeftinog izdanja detektivskog romana kako izviruje izAlbertovog džepa, a trenutno širenje Albertovih očiju potvrdilo je da joj jetaktika dobra i da je riba zagrizla mamac.

- Američka detektivska služba! - prošaputala je. Albert je nasjeo.- Gospode! - uzbuđeno je promrmljao. Tuppence je klimnula glavom s

izrazom nekoga tko je uspio razjasniti stvari.- Znaš koga slijedim? - nježno je upitala.Albert, još uvijek razrogačenih očiju, prošaputa:- Nekog iz stanova?Tuppence je klimnula glavom i prstom pokazala na kat.- Broj 20. Tu je pod imenom Vandemeyer. Vandemeyer! Ha! Ha!Albertova ruka je kliznula k njegovom džepu.- Kriminalac? - uzbuđeno je pitao.- Kriminalac? Rekla bih. U Americi je zovu Brza Rita.- Brza Rita - ponovio je Albert, izvan sebe. - Oh, zar to nije baš kao na

filmu!Bilo je, Tuppence je bila redovni posjetilac kina. - Annie je uvijek

govorila da je ona od loše sorte - nastavio je mladić.- Tko je Annie? - onako uzgred je upitala Tuppence.- Sluškinja. Odlazi danas. Puno puta mi je Annie rekla: “Pazi što ti

kažem, Alberte, ne bi me čudilo da policija jednog dana bane.” Samo tako.Ali ona je jako zgodna, zar ne?

- Krasna je - složi se Tuppence oprezno - To joj dobro dođe, možeš sekladiti. Usput, je li nosila neke smaragde?

- Smaragde? To je ono zeleno kamenje, zar ne?Tuppence je klimnula glavom.- Zato je tražimo. Znaš li starca po imenu Rysdal?Albert je odmahnuo glavom.- Peter B. Rysdal, kralj nafte?- Poznato mi je.- Dragulji su pripadali njemu. Najljepša kolekcija smaragda na svijetu.

Vrijedna milijun dolara!- Svega mu! - izleti uzbuđenom Albertu. - Ovo sve više sliči na film.

63

Tuppence se osmjehnula, zadovoljna svojim uspjehom. - Mi to jošzapravo nismo uspjeli dokazati. Ali, na tragu smo joj. I mislim - značajnomuje namignula - da se ovog puta neće izvući.

Albert je ispustio dugačak uzvik oduševljenja.- Pamet u glavu, sinko i ni riječi o ovom - odjednom je rekla Tuppence. -

Možda ti nisam trebala pričati sve ovo, ali mi u Americi znamo prepoznatipametnog momka kad ga vidimo.

- Neću pisnuti ni riječ - uzbuđeno je prosvjedovao Albert. - Je l' mogu janešto učiniti? Da nekog pratim, ili tako nešto?

Tuppence se pravila da razmišlja, a onda je odmahnula glavom.- Za sada ne, ali imat ću te u vidu, sinko. Što je s onom djevojkom za

koju si rekao da odlazi?- Annie? Obična izmjena osoblja, rekoše. Kao što Annie reče, posluga je

danas netko i nešto i ne može se tek tako s njima i čim ona naokolo pustipriču, ova neće više moći tako lako nekog naći.

- Neće? - zamišljeno reče Tuppence. - Pitam se...U glavi joj se počela rađati ideja. Minutu-dvije je razmislila, a onda je

pljesnula Alberta po ramenu.- Pazi ovamo, sinko, nešto mi je palo na um. Kako bi bilo kad bi

spomenuo da imaš mladu rođakinju ili prijateljicu, koja bi mogla tu raditi?Shvaćaš li što želim?

- Naravno - odmah reče Albert. - Prepustite sve meni, gospođice, i ja ćusrediti stvar dok pucneš prstima.

- Pravi dečko! - rekla je Tuppence, s odobravanjem klimnuvši glavom. -Možeš reći da bi mlada dama odmah mogla početi raditi. Ti me obavijesti, iako sve bude u redu, doći ću sutra oko jedanaest ujutro.

- A gdje da vas obavijestim?- Ritz - bez oklijevanja reče Tuppence. - Na ime Cowley.Albert joj je uputio pogled pun zavisti.- To mora biti dobro plaćeno, taj detektivski posao.- Vjeruj mi da je - otegnutim naglaskom reče Tuppence, - pogotovo kada

stari Rysdale plaća. Ali, ne brini se, sine. Ako sve bude kako treba, i ti ćešimati koristi.

S tim obećanjem napustila je svog novog saveznika i brzim korakomnapustila naselje južnog Audleyja, jako zadovoljna poslom koji je tog jutra

64

obavila.Ali nije bilo vremena za gubljenje. Otišla je ravno u Ritz i napisala kratko

pismo gospodinu Carteru. Nakon što ga je poslala, a Tommy se još nijevratio - što je nije iznenadilo - krenula je u ekspediciju po trgovinama, kojaju je, sa stankom za čaj i tortu, okupirala do poslije šest sati, da bi se nakraju vratila u hotel iscrpljena, ali zadovoljna obavljenom kupnjom. Počela jes jeftinom trgovinom odjeće i prošavši nekoliko trgovina rabljenih stvari,završila je dan kod poznatog frizera. Sada, u osamljenosti svoje sobe,odmotavalaje posljednji paket. Pet minuta kasnije, zadovoljno se smješkalasvom odrazu u ogledalu. Olovkom za oči blago je izmijenila izgled svojihobrva, što je, zajedno s novom haljinom i frizurom, tako promijenilo njenizgled da je osjetila kako bi se mogla naći oči u oči sa samim Whittingtonomi da je on ne bi prepoznao. Nosit će umetke u cipelama, koji će, s kapicom ipregačom, predstavljati sjajno prerušavanje. Iz bolničkog iskustva je znala dapacijenti rijetko prepoznaju sestre kada su bez uniforme.

- Da - naglas reče Tuppence, klimnuvši glavom odrazu u zrcalu - tiprolaziš. - A onda se ponovo preobukla u svoju odjeću.

Za večerom je bila sama. Tuppence je bila prilično iznenađena što seTommy još nije vratio. Julius je također bio odsutan - što je, po njoj, bilolakše objasniti. Njegove “energične” aktivnosti nisu bile ograničene samo naLondon i Mladi pustolovi su na njegove iznenadne dolaske i odlaske gledalikao na nešto sasvim prirodno. Bilo je sasvim vjerojatno da je gospodin JuliusP. Hersheimmer naglo otputovao za Istanbul, samo ako je pomislio da ćetamo pronaći neki trag svoje nestale rođakinje. Ovaj energični mladi čovjekuspio je zagorčati život nekolicini detektiva Scotland Yarda, a i telefonisticeu Admiralitetu počele su ga prepoznavati i strepiti od poznatog “halo”.Proveo je tri dana u Parizu, maltretirajući Prefekturu i odatle se vratiozaražen idejom, vjerojatno rođenom u glavi nekog iscrpljenog francuskogpolicajca, da se ključ misterije nalazi u Irskoj.

- Rekla bih da je on sada tamo odjurio - pomislila je Tuppence. - Sve jeto u redu, ali je za mene smrtno dosadno! Sjedim ovdje i eksplodirat ću odnovosti koje imam, a nemam ih kome ispričati! Tommy je mogao poslatitelegram ili tako nešto. Pitam se gdje je. U svakom slučaju, nije mogao“izgubiti trag”, kako kažu. To me je podsjetilo... - I gospođica Cowley seprene iz svojih misli i zovne hotelskog pomoćnika.

65

Deset minuta kasnije, dama je bila udobno zavaljena na svom krevetu,pušeći cigaretu i zadubljena u knjigu Gamabyja Williamsa, “Dječak detektiv”koju je, zajedno s drugim trivijalnim djelima srceparateljske književnosti,naredila da joj kupe. Osjećala je, i to s pravom, da prije nego okolnosti daljepovuku Alberta, ne bi bilo zgorega da utvrdi gradivo iz detektivskog kolorita.

Sljedeće jutro dobila je poruku gospodina Cartera:

Draga gospođice Tuppence,Krasno ste započeli i ja vam od srca čestitam. Ipak, želio bih

vam još jednom skrenuti pažnju na rizike koje ste poduzeli,posebno ako nastavite u tom pravcu. Ti ljudi su potpuno očajni inisu u stanju osjetiti milost ili sažaljenje. Osjećam da vjerojatnopodcjenjujete opasnost, te bih vas želio podsjetiti na to da vam jane mogu pružiti nikakvu zaštitu. Dali ste nam vrijedne informacijei ako biste se sada odlučili povući, nitko vas za to ne bi krivio.

U svakom slučaju, razmislite još malo prije nego što doneseteodluku. Ukoliko, usprkos mojim upozorenjima, odlučite nastaviti,vidjet ćete da smo sve već uredili. Živjeli ste dvije godine sgospođom Daferin, u pansionu Llanelly, i gospođa Vandemeyer jojse može obrati u vezi preporuka.

Biste li mi dozvolili da vam dam savjet? Držite se istine što višemožete - to smanjuje rizik da se “izbrbljate”. Predlažem vam da sepredstavite kao ono što zaista jeste, bivša pripadnica Dobrovoljnepomoći, koja je izabrala službu u privatnim domaćinstvima. Danasje to uobičajena pojava. To bi objasnilo nekarakterističnoizražavanje ili ponašanje za jednu sobaricu, što bi inače moglopobuditi sumnju.

Što god odlučili, neka vam je sa srećom. Vaš iskreni prijatelj,gospodin Carter

Tuppence se popravilo raspoloženje. Upozorenja gospodina Carteraprošla su nezapaženo. Mlada dama je imala suviše samopouzdanja da bi impoklanjala ikakvu pažnju.

66

Pomalo nevoljno je napustila intrigantnu ulogu koju je sebi namijenila.Iako nije sumnjala u vlastitu sposobnost da odigra ulogu do kraja, imala jedovoljno zdravog razuma da shvati vrijednost argumenata gospodina Cartera.

Od Tommyja i dalje nije bilo nikakve poruke, ali jutarnja pošta jedonijela pomalo prljavu razglednicu, s nažvrljanim redovima: - Sve je O. K.

U pola jedanaest Tuppence je ponosno pregledala malo oštećen metalnikofer u kojem su se nalazile njene nove osobne stvari. Bio je vješto uvezankonopcem. Pomalo se zacrvenivši, pozvala je nosača da ga odnese do taksija.Odvezla se do stanice Paddington i ostavila ga u garderobi. Zatim je otišla uženski toalet. Deset minuta kasnije, preobražena Tuppence čedno je izašla izstanice i ušla u autobus.

Bilo je nekoliko minuta iza jedanaest kada je Tuppence ponovo ušla upredvorje zgrade u apartmanima južnog Audleya. Albert je bio na straži,pomalo nervozno zauzet svojim uobičajenim poslovima. Nije odmahprepoznao Tuppence. Kada ju je prepoznao, njegovom divljenju nije bilokraja.

- Blagoslovljena bila, nisam vas poznao! To je vrhunska krinka.- Drago mi je da ti se dopada - skromno je odvratila Tuppence. - Usput,

ja sam tvoja rođakinja, ne?- I vaš glas - uskliknuo je oduševljeni mladić. - Pravi britanski! Ne, rekao

sam da jedan moj prijatelj zna neku curu. Annie nije bila oduševljena.Navratila je danas - jer joj je to dužnost, rekla je, ali u stvari da vas okreneprotiv njih.

- Krasna cura - reče Tuppence.Albert nije shvatio ironiju.- Ima ona stila i dobro se nosi - ali vjerujte, ima lošu narav. Hoćete sada

ići gore, gospođice? Uđite u lift. Broj 20, kažete? - On joj namigne.Tuppence ga je smirila strogim pogledom i ušla u lift.Kada je pozvonila na vrata broja 20, Albertov pogled se prikovao za pod.

Uređena mlada žena je otvorila vrata.- Došla sam u vezi posla - reče Tuppence.- Posao je grozan - bez oklijevanja reče mlada žena. - Prava gadura -

uvijek u sve gura nos. Optužila me da sam joj dirala pisma. Ja! Kuverta jeionako bila napola otvorena. U košu za smeće nikad ne možeš ništa naći -sve spaljuje. Pokvarena do srži, takva je. Krasna odjeća, ali bez ukusa.

67

Kuharica zna nešto o njoj - ali neće reći - na smrt je se boji. A tek kako jesumnjičava! U trenutku ti je za vratom, progovori jednu riječ s nekimmladićem. Mogu ti reći...

Ali, što je sve još Annie mogla reći, Tuppence nije bilo suđeno saznati,jer se u tom trenutku oglasio zvonak glas čeličnog prizvuka:

-Annie!Dotjerana mlada žena se trgne kao da ju je neko uboo.- Da, gospođo?- S kime to pričaš?- To je mlada žena u vezi s poslom, gospođo.- Uvedi je, onda. Odmah.- Da, gospođo.Tuppence je hitno uvedena u sobu s desne strane hodnika. Pored kamina

je stajala žena. Nije više bila u cvijetu mladosti, a ljepota koju je nesumnjivoposjedovala sada je otvrdnula i ogrubjela. Kosa joj je bila skupljena nisko navratu, a njene oči prodorno plave boje izgledale su kao da mogu probiti putdo same duše onoga u koga gledaju. Njena izuzetna figura bila je istaknutaprelijepom satenskom haljinom indigo boje. A ipak, usprkos njenoj uočljivojeleganciji i gotovo eteričnoj ljepoti njenog lica, čovjek bi instinktivno osjetioprisutnost nečeg krutog i prijetećeg, nalik na metalnu snagu koja je svoj izraznašla u boji njenog glasa i prodornosti u njenim očima.

Po prvi put, Tuppence je osjetila strah. Nije se plašila Whittingtona, aliova žena je bila nešto drugo. Kao opčinjena, proučavala je crvene linijeusana i ponovo osjetila kako je preplavljuje panika. Njeno uobičajenosamopouzdanje ju je napustilo. Maglovito je osjetila da bi laganje ovoj ženibilo sasvim drugačije od laganja Whittingtonu. Sjetila se upozorenjagospodina Cartera. Zaista, ovdje nije mogla očekivati milost.

Boreći se s osjećajem panike koji ju je tjerao da podvije rep i bježiglavom bez obzira, Tuppence je čvrsto i dostojanstveno uzvratila daminpogled.

Kao da je prvi pregled zadovoljavajuće prošao, gospođa Vandemeyer jepokazala na stolicu.

- Možete sjesti. Kako ste čuli da mi je potrebna sobarica?- Preko prijatelja koji poznaje portira ovdje. On je pomislio da bi mi ovaj

posao mogao odgovarati.

68

Ponovo taj zmijski pogled koji je sijevao kroz Tuppence.- Govorite kao obrazovana osoba.Tuppence je uz dovoljnu količinu neiskrenosti ispričala svoju izmišljenu

karijeru, držeći se smjernica koje joj je gospodin Carter dao. Dok je govorila,učinilo joj se da napetost gospođe Vandemeyer popušta.

- Razumijem - najzad je rekla. - Postoji li netko kome bih se moglaobratiti za vaše preporuke?

- Posljednje zaposlenje mi je bilo kod gospođe Dufferin, u Llanellyju. Snjom sam bila dvije godine.

- A onda ste, pretpostavljam, pomislili kako ćete zaraditi više novcadolaskom u London? Dakle, to doista nije bitno. Ja ću vam davati pedeset,šezdeset funti - koliko god hoćete. Možete odmah početi?

- Da, gospodo. Danas, ako želite. Moje stvari su na stanici Paddington.- Idite onda taksijem i pokupite ih. Ovo nije težak posao. Ja dosta

vremena provodim vani. Usput, kako se zovete?- Prudence Cooper, gospođo.- Dobro, Prudence. Idi i donesi svoje stvari. Ja izlazim na ručak. Kuharica

će ti pokazati gdje što stoji.- Hvala vam, gospođo.Tuppence se povukla. Od Annie nije bilo ni traga. U predvorju zgrade

veličanstveni portir je zauzeo Albertovo mjesto. Tuppence ga nije nipogledala dok je mirnim korakom izlazila van.

Pustolovina je započela, ali je ona osjećala manje ushićenje nego ranijetog jutra. Prošlo joj je kroz glavu ideja da ako je nepoznata Jane Finn pala uruke gospođe Vandemeyer, onda se sigurno nije dobro provela.

69

10

Pojavljuje se sir James Peel Edgerton

Tuppence njen novi posao nije bio ništa novo. Kćerke arhiđakona bile sudobro naučene na kućanske poslove. Također su bile i stručnjaci uobučavanju “neiskusnih djevojaka”, što bi neumitno dovelo do toga da bineiskusna djevojka, jednom obučena, svoje novostečeno znanje odnijeti namjesto koje donosi daleko veću plaću kojoj arhiđakonov mršavi novčaniknije mogao konkurirati.

Tuppence se zato nije bojala hoće li biti uspješna. Kuharica gospođeVandemeyer ju je, međutim, intrigirala. Živjela je očigledno u smrtnom strahuod svoje gospodarice. Tuppence je mislila da ju vjerojatno gospođaVandemeyer iz nekog razloga drži u šaci. Što se ostalog tiče, kuhala jemajstorski, u što se Tuppence imala te večeri priliku uvjeriti. GospođaVandemeyer je očekivala gosta na večeri i Tuppence je zato postavila lijepouređeni stol za dvoje. U sebi je bila uzbuđena zbog posjetitelja. Bilo jemoguće da je to Whittington. Mada je bila prilično uvjerena da je on ne biprepoznao, ipak bi joj bilo draže ako se pokaže da je gost neki stranac. Kakogod, nije joj preostalo ništa drugo nego da se nada najboljem.

Malo poslije osam, zazvonilo je na vratima i Tuppence je sa strepnjomotišla otvoriti. S olakšanjem je shvatila da je posjetitelj onaj drugi muškarackoga je Tommy pratio.

Predstavio se kao grof Stepanov. Tuppence ga je najavila i gospođaVandemeyer je ustala s niskog kauča, uz kratki izraz zadovoljstva.

- Divno je vidjeti vas, Borise Ivanoviču - rekla je.- Kao i vas, madam! - Duboko se naklonio preko njene ruke.Tuppence se vratila u kuhinju.- Grof Stepanov, ili tako nešto - rekla je, izražavajući iskrenu, a ne

odglumljenu radoznalost. - Tko je on?- Ruski gospodin, vjerujem.

70

- Često dolazi ovdje?- Ponekad. Zašto to tebe zanima?- Pomislila sam da se možda udvara gospođi, to je sve - objasnila je

djevojka i dodala, glumeći uvrijeđenost: - Što se odmah vrijeđaš!- Bojim se da suffle nije dobro ispao, - objasni ova.- Ti nešto znaš - pomislila je Tuppence, a naglas rekla: - Sada ćeš

poslužiti? U redu.Dok je posluživala, Tuppence je pažljivo slušala sve što se govorilo.

Sjetila se da je ovo jedan od dvojice muškaraca koje je Tommy pratio kadaga je posljednji put vidjela. Već ju je počela, mada to nikad ne bi priznala,obuzimati nelagoda zbog njenog partnera. Gdje je on? Zašto se već nijejavio? Prije nego što je otišla iz hotela, sredila je da joj sva pošta prekoposebnog glasonoše bude dostavljana u malu trgovinicu uredskog materijala,u koju je Albert trebao redovno odlaziti. Istina, tek se jučer ujutro rastala odTommyja i rekla je sebi da bi svaka zabrinutost za njega bila apsurdna. Paipak, bilo je čudno da se on uopće nije javio.

Ali, koliko god da je slušala, razgovor joj nije otkrio ništa. Boris igospođa Vandemeyer su pričali isključivo o trivijalnim stvarima:predstavama koje su gledali, novim plesovima i posljednjim tračevima.Nakon večere, povukli su se u mali budoar gdje je gospođa Vandemeyer,ispružena na divanu, izgledala zlokobno ljepša nego ikad. Tuppence je unijelakavu i likere i nevoljno se udaljila. Dok je odlazila, čula je kako Boris kaže:

- Nova, zar ne?- Danas je stigla. Ona druga je bila zlotvor. Ova djevojka izgleda u redu.

Dobro poslužuje.Tuppence se za trenutak duže zadržala na vratima koje je oprezno

zaboravila zatvoriti i pri tom ga čula kako kaže:- Ona je sigurna, pretpostavljani?- Zaista. Borise, ti si apsurdno sumnjičav. Vjerujem da je ona portirova

rođakinja ili nešto slično. A nitko i ne sanja da ja imam veze s našim -zajedničkim prijateljem, gospodinom Brownom.

- Za ime svijeta, Rita, budi oprezna. Ta vrata nisu zatvorena.- Pa, zatvori ih - nasmijala se žena.Tuppence se brzo udalji.Nije se usuđivala dugo zadržati u stražnjim prostorijama, ali se očistila i

71

umila fantastičnom brzinom stečenom u bolnici. Zatim se nečujno vratila dovrata budoara. Kuharica je, sada opuštenija, i dalje bila zauzeta u kuhinji, paako ne bude vidjela Tuppence, samo će pretpostaviti da je ova otišla naspavanje ranije.

Avaj! Razgovor se unutra vodio pretiho da bi se išta čulo. Nije seusuđivala ponovo otvoriti vrata, koliko god nježno. Gospođa Vandemeyer jesjedila gledajući gotovo ravno u vrata, a Tuppence je znala cijenitinevjerojatnu moć opažanja svoje gazdarice.

Ali ipak, osjetila je da bi dala sve na svijetu samo da može čuti što seunutra događa. Možda bi mogla čuti novosti o Tommyju. Nekoliko trenutakaje grozničavo razmišljala, a onda joj se lice razvedrilo. Brzo je krenulahodnikom do spavaće sobe gospođe Vandemeyer, s nizom francuskih prozorakoji su izlazili na balkon koji se prostirao oko čitavog stana. Tuppence sebrzo iskrala kroz prozor i nečujno se šunjala sve dok nije stigla do prozorabudoara. Kao što je i očekivala, bio je odškrinut i glasovi su se ondje jasnočuli.

Tuppence je pažljivo slušala, ali nije bilo spomena ničeg što bi se mogloprotumačiti kao da ima veze s Tommyjem. Izgledalo je da se gospođaVandemeyer i Rus ne slažu oko neke stvari i na kraju je on ogorčenouzviknuo:

- Sa svojim upornim izlaganjem opasnosti, na kraju ćeš nas uništiti!- Pih! - nasmijala se žena. - Prava vrsta ozloglašenosti je izvrstan način da

se otkloni sumnja. Uskoro ćeš to shvatiti - brže nego što misliš!- U međuvremenu, ti se ne odvajaš od Peela Edgertona. Ne samo da je on

najslavniji odvjetnik u Engleskoj, već je i kriminologija njegov hobi! To jeludilo!

- Znam da je njegova rječitost spasila nebrojene ljude vješala - jednogdana će ti možda biti potrebna njegova pomoć na tom području. Ako je tako,onda je sretna okolnost imati jednog takvog prijatelja na dvoru - ili bi moždapreciznije trebalo reći - na sudu.

Boris je ustao i počeo hodati po sobi. Bio je veoma uzbuđen.- Ti si pametna žena. Rita, ali si i budala! Poslušaj me i ostavi se Peela

Edgertona.Gospođa Vandemeyer je ljupko odmahnula glavom.- Mislim da neću.

72

- Odbijaš? - U Rusovom glasu se pojavio ružan ton.- Da.- Onda, tako mi Neba - zarežao je Rus - vidjet ćemo. - Ali, gospođa

Vandemeyer je također ustala, zažarenih očiju.- Zaboravljaš, Borise — rekla je. - Ja nikom ne polažem račune. Ja

dobivam naređenja isključivo od gospodina Browna.Ovaj je u očaju podigao ruke.- Ti si nemoguća - promrmljao je. - Nemoguća! Možda je već prekasno.

Kažu da Peel Edgerton može namirisati kriminalca! Kako da znamo koji sunjegovi pravi motivi za naglo zanimanje za tebe? On možda već sada neštosumnja. On pretpostavlja -

Gospođa Vandemeyer ga je prezrivo pogledala.- Umiri se, dragi moj Borise. On ne sumnja ništa. Bez obzira što si

trenutno zaboravio na svoje manire, čini se da si smetnuo s uma kako mesmatraju lijepom ženom. Uvjeravam te da je to sve što zanima PeelaEdgertona.

Boris je sumnjičavo odmahnuo glavom.- On je proučavao zločine kao što ih nitko u ovom kraljevstvu nije

proučavao. Misliš li zaista da ga možeš prevariti?Oči gospođe Vandemeyer su se suzile.- Ako je on stvarno ono što tvrdiš - bit će mi zabavno probati!- Nebesa, Rita -- Osim toga - dodala je gospođa Vandemeyer - on je izuzetno bogat. Ja

nisam od onih koji preziru novac. “Novac je oslonac rata”, znaš, Borise!- Novac... novac! To je uvijek opasno kod tebe, Rita. Vjerujem da bi

prodala vlastitu dušu za novac. Vjerujem - Zastao je, a onda tihim, zlokobnimglasom polako rekao: - Ponekad vjerujem da bi ti prodala i - nas!

Gospođa Vandemeyer se osmjehnula i slegnula ramenima.- U svakom slučaju, cijena bi morala biti ogromna - lakonski je rekla. -

To nitko osim milijunaša ne bi mogao platiti.- Ah! - zarežao je Rus. - Vidiš, bio sam u pravu!- Dragi moj Borise, zar ne shvaćaš šalu?- To je bila šala?- Naravno da je.- Onda samo mogu reći da imaš čudan smisao za humor, draga moja Rita.

73

Gospođa Vandemeyer se nasmiješila.- Nemojmo se svađati, Borise. Pozvoni. Popit ćemo nešto.Tuppence se brzo povukla. Zastala je za trenutak da se pogleda ispred

velikog ogledala gospođe Vandemeyer kako bi bila sigurna da je s njenimizgledom sve u redu. A onda je nevino odgovorila na zvono.

Razgovor koji je načula, mada je bio zanimljiv u smislu da je dokazao,izvan svake sumnje, umiješanost i Borisa i Rite, bacao je posve malo svjetlana trenutne probleme. Ime Jane Finn nije bilo čak ni spomenuto.

Sljedećeg jutra nekoliko kratkih riječi s Albertom uvjerilo ju je da juništa nije čekalo u trgovinici uredskog materijala. Činilo se nevjerojatnim dajoj Tommy ne bi, ako je sve u redu s njim, poslao poruku. Hladna ruka kaoda joj se stezala oko srca... Što ako... Hrabro je potisnula svoje strahove.Nije vrijedilo brinuti se. Ali, objeručke je zgrabila priliku koju joj jeVandemeyerova ponudila.

- Koji ti je obično slobodan dan, Prudence?- Obično je to petak, gospođo.Gospođa Vandemeyer je podigla obrve.-A danas je petak! Ali, ne vjerujem da bi htjela izaći danas, kad si tek

jučer stigla.- Baš sam vas namjeravala zamoliti ako mogu, gospođo. Gospođa

Vandemeyer je još neko vrijeme zurila u Tuppence, a onda se osmjehnula.- Voljela bih da te grof Stepanov može čuti. On je sinoć rekao nešto u

vezi s tobom. - Osmjeh joj se proširio, nalik mačjem. - Tvoj zahtjev je veoma- tipičan. Zadovoljna sam. Ti ne razumiješ sve ovo - ali možeš danas izaći.Meni je svejedno, pošto ionako neću večerati kod kuće.

- Hvala vam, gospođo.Tuppence je osjetila olakšanje istog trena kada se više nije nalazila u

njenoj prisutnosti. Još jednom je sebi priznala da je uplašena, strahovitouplašena, od te prekrasne žene okrutnih očiju.

Usred završnog poliranja srebmine, Tuppence je trgnulo zvono na vratimai ona ode otvoriti. Ovog puta posjetilac nije bio ni Whittington, ni Boris, većmuškarac vrlo upadljivog lika.

Mada tek nešto viši od prosjeka, ipak je odavao dojam krupnogmuškarca. Njegovo lice, glatko obrijano i veoma pokretno, nosilo je pečatmoći i snage daleko iznad uobičajenog. Iz njega je zračio magnetizam.

74

Tuppence za trenutak nije znala gdje ga smjestiti, u glumce ili odvjetnike,ali neizvjesnost je brzo bila riješena kada joj je rekao ime: sir James PeelEdgerton.

Pogledala ga je s novim zanimanjem. Dakle, ovo je taj poznati odvjetnik,čije je ime poznato širom Engleske. Čula je da se govorka kako bi on jednogdana mogao postati premijer. Bio je poznat po tome što je zbog svojeprofesije odbio funkciju, odabravši da ostane samo član Parlamenta škotskeizborne jedinice.

Tuppence se zamišljeno vratila u svoju ostavu. Poznati muškarac ju jeimpresionirao. Shvaćala je Borisovu zabrinutost. Peela Edgertona nije bilolako prevariti.

Kroz nekih pola sata čulo se zvonce i Tuppence se uputila u predvorje iugledala posjetitelja. Ranije ju je prodorno pogledao. Sada, dok mu jedodavala šešir i štap, nije se mogla otresti osjećaja da njegov pogled prodiredo srži. Kad je otvorila vrata i pomakla se da ga propusti, on je zastao udovratku.

- Niste ovdje dugo, mm?Tuppence je podigla oči, zapanjena. U njegovom pogledu se očitavala

ljubaznost, ali i nešto što se nije moglo tako lako protumačiti.Klimnuo je glavom kao da mu je odgovorila.- Dobrovoljna pomoć i novčana oskudica, pretpostavljam?- Je li vam gospođa Vandemeyer to ispričala? - sumnjičavo upita

Tuppence.- Nije, dijete. Vaš izgled mi je to ispričao. Ovdje vam je dobro?- Vrlo dobro, hvala na pitanju, gospodine.- Ah, ali danas na svakom koraku ima dobrih poslova. A i promjena je

ponekad dobra.- Hoćete reći - počela je Tuppence.Ali sir James je već bio na vrhu stubišta. Pogledao je nazad svojim

ljubaznim, pronicljivim pogledom. - Samo sugestija - rekao je. - To je sve.Tuppence se vratila u ostavu zamišljenija nego ikad.

75

11

Julius priča priču

Odgovarajuće odjevena, Tuppence je uskoro krenula na svoje “slobodnopopodne”. Albert je trenutno bio zauzet, pa je Tuppence sama krenula dotrgovine uredskim materijalom da se uvjeri kako zaista za nju nije ništastiglo. Udovoljene radoznalosti, uputila se u Ritz. Kada se raspitala, saznalaje da se Tommy još uvijek nije vratio. Bio je to odgovor koji je očekivala, alii još jedan čavao u lijesu u kome leže njene nade. Odlučila je obratiti segospodinu Carteru, ispričati mu kada je i kako Tommy započeo svoju potjerui zamoliti ga da učini nešto ne bi li mu ušao u trag. Očekivanje njegovepomoći oživjelo je njen nestalni duh i ona je zatim pitala za gospodina JuliusaHersheimmera. Odgovor je glasio da se on vratio prije nekih pola sata, ali daje odmah ponovno izašao.

Tuppence je još više živnula duhom. Ako ništa drugo, vidjet će makarJuliusa. Možda će on smisliti kako da otkriju što se dogodilo Tommyju.Napisala je poruku za gospodina Cartera u Juliusovoj radnoj sobi i tek što jeadresirala kuvertu, vrata su se naglo otvorila.

- Što, do đavola... - počeo je Julius, ali brzo se pribrao. - Oprostite,gospođice Tuppence. One budale u uredu tvrde da Beresford nije više ovdje- da od srijede nije ovdje. Je li to istina?

Tuppence je klimnula glavom.-Vi ne znate gdje je on? - jedva je pisnula.- Ja? Kako bih ja to znao? Ni riječi nisam čuo od njega, mada sam mu

jučer ujutro poslao telegram.-Vjerojatno je vaš telegram još na recepciji neotvoren.- Ali gdje je on?- Kažem vam da ni riječi nisam čuo od njega otkako smo se u srijedu

rastali na peronu.- Kakvom peronu?

76

- Stanice Waterloo. Londonske i jugozapadne ceste.- Waterloo. - namrštila se Tuppence.- Pa, da. Zar vam nije rekao?- Ni ja ga nisam vidjela - nestrpljivo je odvratila Tuppence. -Nastavite,

što je s Waterloom? Što ste radili ondje?- Nazvao me. Telefonom. Rekao mi je da krenem i to smjesta. Rekao je

da prati dva kriminalca.- Oh! - reče Tuppence, dok su joj se oči raširile. - Razumijem. Nastavite.- Odmah sam požurio. Beresford je bio tamo. Pokazao mi je kriminalce.

Moj zadatak je bio onaj veliki tip, koga ste vi prevarili. Tommy mi je tutnuokartu u ruku i rekao da se ukrcam u vlak. On je krenuo pratiti onog drugog. -Julius je zastao. - Bio sam siguran da znate sve to.

- Juliuse - čvrsto reče Tuppence - prestanite šetati gore-dolje. Od vas mise vrti u glavi. Sjedite u tu fotelju i ispričajte mi čitavu priču sa što manjedigresija.

Gospodin Hersheimmer je poslušao.- Naravno - rekao je. - Odakle da počnem?- Tamo gdje ste stali. Na Waterloou.- Dakle - počeo je Julius - ukrcao sam se ujedan od onih vaših divnih

staromodnih vagona prvog razreda. Vlak je upravo kretao. Prvo čega sesjećam je kondukter koji je prišao i ljubazno me obavijestio da nisam upušačkom kupeu. Pružio sam mu pola dolara i to je sredilo stvar. Malo samistražio teren duž hodnika do sljedećeg vagona. Whittington je bio tu. Kadsam vidio tog lopova, s onim njegovim velikim, glatkim, debelim licem ipomislio na jadnu malu Jane u njegovim šakama, bio sam tako bijesan štonemam pištolj kod sebe. Rado bih se uhvatio u koštac s njim.

- Stigli smo do Boumemoutha. Whittington je sjeo u taksi i dao imehotela. I ja sam napravio isto, pa smo stigli odmah jedan za drugim. Iznajmioje sobu, pa sam i ja tako učinio. Do tada je sve glatko išlo. On nije imaopojma da sam mu za petama. I tako, sjedio je u hotelskom predvorju, čitaonovine i tako dalje, sve dok nije došlo vrijeme za večeru. On se ni tada niježurio.

- Počeo sam vjerovati da se ništa neće desiti i da je on samo zbogzdravlja krenuo na ovaj put, ali sam se sjetio da se nije presvlačio za večeru,iako je to bio prvoklasni hotel, pa sam pomislio da se on ipak sprema kasnije

77

obaviti neki posao.-Tako je i bilo, negdje oko devet sati. Uzeo je taksi i odvezao se preko

čitavog grada - uzgred, jako lijepo mjesto, mislim da ću odvesti Jane tamokada se sve ovo završi - i tamo je platio vozaču i zaputio se duž borove šumena litici. I ja sam bio tamo. Hodali smo možda nekih pola sata. Ondje je bilomnogo vila, ali polako su se počele rijediti, dok nismo stigli do posljednje unizu. To je bila baš velika kuća, s borovima svuda unaokolo.

- Te noći je bilo prilično mračno, a na putu koji je vodio do ulaza u kućubio je mrkli mrak. Mogao sam ga čuti pred sobom, mada ga nisam mogaovidjeti. Morao sam hodati jako pažljivo, da ne bi posumnjao da ga netkoprati. Zamaknuo sam za ugao staze baš na vrijeme da ga vidim kako zvoni ibiva pušten u kuću. Ja sam ostao na mjestu. Počelo je kišiti i ubrzo sam biomokar do gole kože. A bilo je i jezivo hladno.

- Whittington nije izlazio i ja sam postao nestrpljiv i počeo sam šetatiokolo. Svi prozori u prizemlju bili su čvrsto zatvoreni, ali gore na prvom katu(kuća je imala dva kata), primijetio sam prozor.

- Sad, točno nasuprot prozora raslo je drvo. Bilo je možda nekih desetakmetara udaljeno od kuće i ja sam umislio da ću, ako se popnem gorenajvjerojatnije moći baciti pogled u tu sobu. Normalno, znao sam da nemarazloga da Whittington bude baš u toj sobi, a ne u nekoj drugoj - u stvari,mogao sam se kladiti da je u nekoj od soba u prizemlju. Ali, valjda sam seumorio od stajanja na kiši i sve mi je izgledalo bolje nego da i dalje ne činimništa. Tako sam se popeo.

- Ni najmanje nije bilo lako! Grane su od kiše bile strašno klizave i jedvasam održavao ravnotežu, ali malo-pomalo popeo sam se do nivoa onogprozora.

- Tu me čekalo razočaranje. Otišao sam previše lijevo. Vidio sam u sobusamo sa strane. Nešto zastora i komad tapete bilo je sve što sam mogaovidjeti. To mi nije nikako pomagalo, ali tek što sam odlučio odustati iporažen sići s drveta, kad se nešto unutra pokrenulo i bacilo sjenku na onajdio zida koji sam mogao vidjeti - i, svega mu, bio je to Whittington!

- Poslije toga, krv mi je uzavrela. Morao sam po svaku cijenu vidjeti štoje u toj sobi. Trebalo je samo smisliti kako. Primijetio sam da se jednadebela grana račva nadesno. Kad bih samo mogao dopuzati na pola granestvar bi bila riješena. Ali, nisam bio siguran da bi grana izdržala moju težinu.

78

Ipak sam odlučio riskirati i krenuti. Oprezno sam počeo puzati, centimetar pocentimetar. Grana je pucketala i opasno se počela savijati i nisam baš uživaokada bih pomislio na visinu, ali naposljetku sam stigao na ono mjesto nakome sam želio biti.

- Soba je bila srednje veličine, opremljena samo najnužnijim stvarima.Bio je tu stol s lampom na sredini sobe, a za tim stolom, okrenut k meni,sjedio je glavom i bradom Whittington. Razgovarao je s bolničarkomokrenutom leđima meni, pa joj nisam vidio lice. Mada su žaluzine bileotvorene, sam prozor je bio zatvoren, tako da riječi nisam mogao čuti. Činilose da samo Whittington priča, a bolničarka je slušala. Tu i tamo bi klimnula,a ponekad odmahnula glavom, kao da odgovara na pitanja. On je izgledaoveoma odlučno - nekoliko puta je lupio šakom po stolu. Kiša je sada prestalapadati i nebo se, kako to obično i biva, odmah razvedrilo.

- Uskoro je izgleda završio sa svojom pričom. Ustao je, kao i ona.Pogledao je kroz prozor i pitao nešto - mislim da je pitao pada li još uvijekkiša. U svakom slučaju, ona je došla do prozora i pogledala van. Baš tada jeMjesec izašao iza oblaka. Prepao sam se da će me vidjeti, jer sam bio posveobasjan mjesečinom. Pokušao sam se malo pomaknuti. Ali taj pokret jcizgleda bio previše za tu trulu staru granu. S užasnim treskom ona pade, a snjom i Julius P. Hersheimmer!

- Oh, Juliuse - bez daha je izustila Tuppence - kako uzbudljivo!Nastavite.

- Pa, srećom za mene, pao sam se na meki humak zemlje - ali me je to naneko vrijeme zaustavilo, budite sigurni. Slijedeće čega se sjećam bilo je dasam ležao u krevetu, dok je bolničarka (ne ona Whittingtonova) stajala sjednestrane, a mali, cmobradi muškarac s naočalama sa zlatnim okvirom, očiglednoliječnik, s druge. Protrljao je ruke i podigao obrve kada je vidio kako zurim unjega. “Ah!” rekao je. “Dakle, naš mladi prijatelj se povratio. Sjajno. Sjajno.”

- Izveo sam uobičajenu predstavu. Rekao sam: “Što se dogodilo?” i“Gdje sam to ja?” Ali znao sam odgovor na ovo posljednje pitanje. Nije mise po mozgu uhvatila mahovina. “Mislim da će to biti sve za sada, sestro”,rekao je čovječuljak, na što je bolničarka uvježbano brzo napustila sobu. Aliulovio sam je, dok je prolazila kroz vrata, kako baca prema meni zamišljenipogled.

- Taj njen pogled mi je dao ideju. “Dakle, doktore.” rekao sam i pokušao

79

sjesti u krevetu, ali me je desna noga grdo presjekla. “Blago istegnuće,”objasnio je liječnik. “Ništa strašno. Za nekoliko dana ponovo ćete biti nanogama.”

- Opazila sam da šepate - upala je Tuppence.Julius je klimnuo glavom i nastavio:- “Kako se to desilo?” ponovo sam pitao. On je suho odgovorio. “Pali

ste, s dobrim komadom jednog mog stabla, u moj svježe posađeni cvjetnjak.”- Čovjek mi se sviđao. Izgledalo je da ima smisla za humor. Bio sam

siguran, ako ništa, da je iskren. “Naravno, doktore,” rekao sam. “I žao mi jezbog drveta i pretpostavljam da će nove sadnice ići na moj račun. Ali, moždabi vas zanimalo znati što sam radio u vašem vrtu?” “Mislim da bi objašnjenjebilo u redu,” odgovorio je. “Pa, za početak, nisam vam došao ukrastisrebrninu.”

- On se nasmijao. “To mi je bila prva ideja. Ali ubrzo sam promijeniomišljenje. Uzgred, vi ste Amerikanac, zar ne?” Rekao sam mu kako sezovem. “A vi?” “Ja sam dr. Hali. a ovo je, kao što nesumnjivo znate, mojprivatni sanatorij.”

-Nisam znao. ali to mu nisam želio reći. Bio sam zahvalan na informaciji.Čovjek mi se dopao i osjetio sam da je u redu, ali nisam želio ispričati mucijelu priču. Prije svega on mi zasigurno ne bi vjerovao.

- Odlučio sam u trenu. “Vidite, doktore,” rekao sam. “osjećam se kaopotpuna budala, ali želim da znate da nisam nikakav lopov.” Onda samnastavio da pričati nešto o djevojci. Napričao sam priču o strogimstarateljima, živčanom slomu i na kraju objasnio kako mi se učinilo da sam jevidio među njegovim pacijentima, i tako je došlo do moje noćne pustolovine- Pretpostavljam da je očekivao tako nešto. “Prava romanca,” ljubazno jerekao kada sam završio. “A sada, doktore” nastavio sam, “hoćete li bitiiskreni sa mnom? Da li je kod vas sada, ili je u bilo kom razdoblju bilamlada djevojka po imenu Jane Finn?” On je zamišljeno ponovio ime. “JaneFinn?” rekao je. “Ne.”

- Oneraspoložio sam se i pretpostavljam to se vidjelo. “Sigurni ste?”“Potpuno sigurni, gospodine Hersheimmere. To je neobično ime i sigurno bihga zapamtio.”

- Dakle, to je bilo to. Dobio sam udarac po nosu. Nekako sam se nadaoda sam potragu priveo kraju. “To je to.” konačno sam rekao. “A sada, ima

80

još jedna stvar. Kada sam visio s one proklete grane, učinilo mi se da samprepoznao jednog starog prijatelja kako razgovara s jednom od bolničarki.”Namjerno nisam naveo ime, pošto bi se Whittington ovdje mogao služitinekim drugim imenom, ali liječnik je odmah odgovorio. “GospodinWhittington, možda?” “To je on,” odgovorio sam. “Što on traži ovdje?Nemojte mi samo reći da s njegovim živcima nešto nije u redu?”

- Dr. Hali se nasmijao. “Ne. On je došao posjetiti jednu od mojihbolničarki, sestru Edith, koja je njegova nećakinja.” “Zamisli ti to!” uzviknuosam. “Je li on još ovdje?” “Nije. gotovo odmah se vratio u grad.” “Baššteta!” uskliknuo sam. “Ali, možda bih mogao razgovarati s njegovomrođakinjom... sestrom Edith, tako ste rekli da se zove?”

- Ali liječnik je odmahnuo glavom. “Bojim se da ni to nije moguće. SestraEdith je sinoć otišla s jednim pacijentom.” “Izgleda da nemam sreće,”primijetio sam. “Imate li adresu gospodina Whittingtona u gradu? Potražio bihga kada se vratim.” “Ne znam njegovu adresu. Mogu pisati sestri Edith, akoželite.” Zahvalio sam mu se. “Nemojte mu reći tko ga traži. Htio bih gaiznenaditi.”

- To je bilo sve što sam u tom trenutku mogao učiniti. Naravno, ako je tadjevojka doista bila Whittingtonova nećakinja, vjerojatno je bila dovoljnopametna da ne bi upala u zamku, ali vrijedilo je pokušati. Sljedeće što samučinio bilo je da pošaljem telegram Beresfordu i da mu kažem gdje sam,odnosno da ležim s istegnutim zglobom i da, ako nije previše zauzet, dođe domene. Morao sam pažljivo birati riječi koje ću mu napisati. Ipak, od njeganisam dobio nikakav odgovor, a noga mi je ubrzo ozdravila. Bilo je to sasvimblago, nikakvo ozbiljno uganuće, tako da sam danas malom doktoru rekaodoviđenja, zamolio ga da mi javi ako se bude čuo sa sestrom Edith i odmahse vratio u grad. Dakle, gospođice Tuppence, izgledate veoma blijedi?

- Zbog Tommyja - reče Tuppence. - Što se moglo desiti?- Glavu gore, mislim da je s njim sve u redu. Zašto ne bi bilo? Gledajte,

on je pratio onog tipa što sliči na stranca. Možda su otišli u inozemstvo - uPoljsku ili tako negdje?

Tuppence je odmahnula glavom.- Ne bi mogao otputovati bez putovnice i stvari. Osim toga, ja sam od

tada već vidjela tog čovjeka. Boris kako-se-već-preziva. Sinoć je večerao sgospođom Vandemeyer.

81

- Kojom gospođom?- Zaboravila sam. Naravno, ne znate.- Slušam - rekao je Julius i dodao svoju omiljenu frazu. -Uputite me u

stvar.Tuppence mu je zatim ispričala o svim događajima u prethodna dva dana.

Julius je izrazio neskriveno divljenje i zaprepaštenje.- Svaka čast! Zamisli samo to, vi kao sluškinja. Umrijet ću od smijeha! -

Onda je, ozbiljno, dodao: - Ali, iskreno, gospođice Tuppence, to mi se uopćene sviđa. Vi si najodvažnija osoba koju sam upoznao, ali stvarno bih viševolio da se držite podalje od svega toga. Ovi lopovi bi bez problema ubilidjevojku, kao i muškarca.

- Mislite da se bojim? - prezrivo je frknula Tuppence, hrabro podižućibradu.

- Već sam rekao da ste vraški odvažni. Ali to ne mijenja činjenice.- Oh, ne brinite o meni - nestrpljivo reče Tuppence. - Idemo vidjeti što se

moglo dogoditi Tommyju. Pisala sam o tome gospodinu Carteru - dodala je iukratko prepričala sadržaj pisma.

Julius je sumorno klimnuo glavom.- Sve je to krasno. Ali, na nama je da se bacimo na posao i učinimo

nešto.- Što bismo mogli učiniti? - upita Tuppence, osjećajući kako joj

uzbuđenje raste.- Mislim da će biti najbolje da pronađemo Borisa. Rekli ste da je bio

tamo gdje radite. Je li moguće da će opet doći?- Mogao bi. Zaista ne znam.- Razumijem. Dakle, pretpostavljam da će onda biti najbolje da kupim

auto, možda neki malo skuplji, da se obučem u vozača i da visim ispredzgrade. Onda, ako Boris dođe, možete mi dati neki signal i ja ću ga početipratiti. Kako vam se to čini?

- Odlično, ali možda se on tjednima ne pojavi.- Morat ćemo riskirati. Drago mi je da vam se plan dopada. - Ustao je.- Kuda idete?- Kupiti automobil, naravno - iznenađeno reče Julius. - Koju vrstu volite?

Pretpostavljam da ćete se provozati u njemu, prije nego što se sve ovo završi.- Oh - tiho reče Tuppence. - Obožavam Rolls-Royce. Ali...

82

- Naravno - složio se Julius. - Kako želite. Nabavit ću ga.- Ali, nećete moći odmah - uskliknula je Tuppence. - Ljudi čekaju čitavu

vječnost na to.- Ne i mali Julius - ustvrdio je gospodin Hersheimmer. - Nemojte se

brinuti. Vraćam se s automobilom za pola sata.Tuppence je ustala.- Doista ste krasni, Juliuse. Ali ne mogu, a da ne pomislim kako je sve

ovo uzalud. Ja sve nade polažem u gospodina Cartera.- Onda ja neću.- Zašto?- To je samo neka moja ideja.- Oh, ali on mora moći učiniti nešto. Nema nikoga drugog. Usput,

zaboravila sam vam ispričati jednu čudnu stvar koja mi se jutros dogodila. -Ispričala muje susret sa sir Jamesom Peelom Edgertonom. Julius je biointrigiran.

- Što mislite, što je želio reći? - pitao je.- Ne znam točno - zamišljeno reče Tuppence. - Ali mislim da me je na

svoj dvosmisleni, zakonodavni, odvjetničko prosudbeni način pokušaoupozoriti.

- Zašto bi to uradio?- Ne znam - priznala je Tuppence. - Ali izgledao je ljubazno i jednostavno

strašno pametno. Ne bih imala ništa protiv otići kod njega i sve mu ispričati.Na njeno iznenađenje, Julius se oštro usprotivi toj ideji.- Gledajte - rekao je - nećemo u ovo uplitati još i odvjetnike. Taj tip nam

ništa ne bi mogao pomoći.- Pa, ja vjerujem da bi mogao - tvrdoglavo reče Tuppence.- Nemojte tako razmišljati. Do skorog viđenja. Vraćam se za pola sata.Prošlo je trideset i pet minuta kada se Julius vratio. Uhvatio je Tuppence

pod ruku i odveo je do prozora.- Evo ga.- Oh! - reče Tuppence, s divljenjem u glasu, dok je zurila u ogromni

automobil.- Prava jurilica, mogu vam reći - samozadovoljno reče Julius.- Kako ste ga nabavili? - dahne Tuppence.- Upravo su ga slali nekom tajkunu.

83

- Dobro?- Otišao sam do njegove kuće - reče Julius. - Rekao sam mu da je takav

auto vrijedan svih dvadeset tisuća dolara. A onda sam mu rekao da je menivrijedan čitavih pedeset tisuća, ako izađe iz auta i prepusti ga meni.

- I? - reče Tuppence, opijeno.- I - uzvratio je Julius - on je izašao, to je sve.

84

12

Prijatelj u nevolji

Petak i subota su prošli bez bitnijih događaja. Tuppence je primila kratakodgovor na svoju molbu od gospodina Cartera. U njoj je on istakao da suMladi pustolovi na vlastiti rizik preuzeli ovaj posao i da su bili u potpunostiupozoreni na opasnost. Ako se bilo što desilo Tommyju, njemu je najiskreniježao, ali on tu ništa ne može učiniti.

Bila je to prazna utjeha. Nekako je, bez Tommyja, sva draž iščezla izpustolovine i po prvi put Tuppence je posumnjala u uspjeh. Dok su bilizajedno, u to ni na trenutak nije sumnjala. Iako je navikla voditi i bila jeponosna na sebe i svoju domišljatost, u stvarnosti se mnogo više oslanjala naTommyja nego što je toga bila svjesna. Bilo je nečega u njegovoj trezvenostii bistrini uma: zdrav razum i jasnoća s kojom je sagledavao stvari bili su takopostojani, da se bez njega Tuppence osjećala kao brod bez kormilara. Bilo ječudno to što joj Julius, nesporno mnogo lukaviji od Tommyja, nije u njojbudio isti osjećaj sigurnosti. Navikla je da je Tommy pesimist i da uvijekvidi mane i teškoće koje bi ona u svom optimizmu previdjela, ali ipak sedobrim djelom oslanjala na njegovu prosudbu. On je možda bio spor, ali jezato bio siguran.

Djevojci se učinilo da je po prvi put postala svjesna zlokobnog karakteramisije u koju su se tako olako upustili. Počelo je kao u romanu. A sada,ogoljena svog glamura, misija se pokazala u sumornoj stvarnosti. Tommy - toje bilo sve što ju je zanimalo. Tuppence je mnogo puta tijekom dana odlučnootirala suze koje su joj navirale. - Glupačo - govorila bi sama sebi - nemojcmoljiti. Naravno da ti je drag. Znaš ga čitavog svog života. Ali ne morašsada postati sentimentalna.

U međuvremenu, Boris se nije pojavio. Nije dolazio u stan i Juliusovautomobil je uzaludno čekao. Tuppence se prepustila novim razmišljanjima,lako je prihvatila istinitost Juliusovih primjedbi, ipak nije u potpunosti

85

odbacila ideju da razgovara sa sir Jamesom Peelom Edgertonom. U stvari,otišla je tako daleko da je potražila njegovu adresu u imeniku. Da li ju jeonoga dana želio upozoriti? Ako je, zašto? Ona je svakako bila posljednjakoja bi mogla tražiti objašnjenje. Tako ju je ljubazno pogledao. Možda bi imon mogao reći nešto o gospođi Vandemeyer što bi ih uputilo na Tommyjevtrag.

U svakom slučaju, odlučila je Tuppence, na karakterističan načinstresavši ramenima, vrijedilo bi pokušati i ona će upravo to učiniti. Unedjelju je imala slobodno popodne. Sastat će se s Juliusom, natjerati ga dastvari sagleda iz njenog ugla.

Kada je taj dan stigao, Juliusa je bilo potrebno podosta uvjeravati, aliTuppence je ostala postojana. - Ne može štetiti - stalno je naglašavala. Juliusje na kraju popustio i krenuli su automobilom u Carlton House Terrace.

Vrata im je otvorio batler besprijekornog izgleda. Tuppence je osjetilalaganu nervozu. Na kraju, možda to doista i je bila ogromna drskost s njenestrane. Odlučila je ne pitati da li je sir James kod kuće. - Pitajte, molim vas,sir Jamesa bi li bio ljubazan vidjeti nas na kratko? Imam važnu poruku zanjega.

Batler se vratio poslije nekoliko trenutaka.- Sir James će vas primiti. Pođite za mnom, molim.Uveo ih je u sobu u zadnjem dijelu kuće, uređenu kao knjižnica.

Kolekcija knjiga bila je veličanstvena i Tuppence je primijetila da je čitavjedan zid bio prekriven knjigama iz područja kriminala i kriminologije. Biloje nekoliko tapeciranih kožnih fotelja i jedan starinski, otvoreni kamin. Kodprozora se nalazio jedan veliki pisaći stol, prekriven papirima, i za njim jesjedio gospodar kuće.

Ustao je kada su ušli.- Imate poruku za mene? Ah... - uz osmjeh je prepoznao Tuppence - to ste

vi, zar ne? Nosite mi poruku od gospođe Vandemeyer, pretpostavljam?- Ne baš - reče Tuppence. - U stvari, bojim se da sam to rekla samo da

nas primite. Oh, uzgred, ovo je gospodin Hersheimmer. Ovo je sir James PeelEdgerton.

- Drago mi je što sam vas upoznao - reče Amerikanac, pružajući ruku.- Želite sjesti? - pitao je sir James. Privukao je dvije stolice.- Sir Jamese - odvažno je započela Tuppence - mislit ćete da sam

86

strahovito drska zato što dolazim ovako. Zato što, naravno, ovo nemanikakve veze s vama i vi ste jako važna osoba, dok smo, naravno, Tommy ija krajnje nebitni. - Zastala je da udahne.

-Tommy? - pitao je sir James, pogledavši u Amerikanca.-Ne, ovo je Julius - objasnila je Tuppence. - Prilično sam nervozna i zato

tako loše pričam. Ono što bih zapravo htjela znati je, što ste mislili reći onogdana? Da li ste me željeli upozoriti na gospođu Vandemeyer? Jeste, zar ne?

- Draga moja mlada damo, koliko se sjećam je to da sam vam rekao dapostoje dobri poslovi i na drugim mjestima.

- Da, znam. Ali, to je bila aluzija, zar ne?- Pa, možda i je - ozbiljno je rekao sir James.- Pa, želim znati više. Hoću znati zašto ste aludirali.Sir James se nasmiješi njenoj iskrenosti.- Što ako me dama bude tužila zbog širenja kleveta o njenom karakteru?- Naravno - reče Tuppence. - Znam da su odvjetnici uvijek tako užasno

oprezni. Ali, možemo li prvo reći “bez predrasuda” i onda reći ono štoželimo.

- Pa - reče sir James, još uvijek se osmjehujući - onda bez predrasuda,kad bih imao mlađu sestru koja je primorana raditi za život, ne bih je voliovidjeti u službi gospođe Vandemeyer. Osjetio sam da mi je dužnost upozoritivas. To nije mjesto za mladu i neiskusnu djevojku. To je sve što ću vam reći.

- Razumijem - zamišljeno reče Tuppence. - Puno vam hvala. Ali ja nisamdoista neiskusna, znate. Savršeno sam dobro znala kojoj vrsti ona pripada jošprije nego što sam se zaposlila tamo... zapravo, to i je razlog zašto sam sezaposlila tamo - Zastala je i ugledala zbunjenost na odvjetnikovom licu, aonda je nastavila: - Mislim da bi bilo najbolje da vam ispričam čitavu priču,sir James. Imam osjećaj da biste vi istog trena znali kad vam ne bih govorilaistinu i zato bi bilo najbolje da znate čitavu priču, od početka. Što vi mislite,Juliuse?

- Kad ste već tako odlučili, ja bih krenuo s činjenicama - odgovorio jeAmerikanac, koji je do sada sjedio u tišini.

- Da, ispričajte mi sve - reče sir James. - Želim znati tko je Tommy.Ovo je ohrabrilo Tuppence da se baci na priču, dok je odvjetnik pažljivo

slušao.- Jako zanimljivo - rekao je kada je završila. - Veliki dio toga što ste mi

87

ispričali, dijete, od ranije mi je bilo poznato. I sam imam nekoliko teorija otoj Jane Finn. Bili ste izuzetno dobri do sada, ali nije baš lijepo od - podkojim imenom ga ono znate - gospodina Cartera da vas, dvoje mladih, miješau jednu ovakvu aferu. Uzgred, od kuda tu gospodin Hersheimmer? Niste mito razjasnili.

Julius je na ovo sam odgovorio.- Ja sam Janein najbliži rođak - objasnio je, uzvraćajući na oštar

odvjetnikov pogled.-Ah!- Oh, sir James - izletjelo je iz Tuppence - što mislite da se dogodilo

Tommyju?- Hm. - Odvjetnik je ustao i lagano počeo šetati po sobi. - Kada ste stigli,

mlada damo, ja sam upravo pakirao svoje udice. Večernjim vlakom putujemza Škotsku na nekoliko dana, na pecanje. Ali, postoje različite vrste pecanja.Volio bih ostati i vidjeti možemo li ući u trag tom mladiću.

- Oh! - Tuppence je oduševljeno zapljeskala rukama.- Ali ipak, kao što sam već rekao, šteta što je - gospodin Carter uposlio

vas dvoje klinaca na ovakvom zadatku. Nemojte se uvrijediti, gospođice...- Cowley. Prudence Cowley. Ali prijatelji me zovu Tuppence.- Pa, onda gospođica Tuppence, pošto ću vam sigurno biti prijatelj.

Nemojte se uvrijediti što mislim da ste mladi. Mladost je nedostatak koji se,nažalost, previše brzo izgubi. A sada što se tiče tog vašeg mladog Tommyja...

- Da. - Tuppence sklopi ruke.- Iskreno, stvari ne izgledaju dobro za njega. Gurao je nos tamo gdje nije

trebao. Tu nema sumnje. Ali, ne gubite nadu.- Znači, pomoći ćete nam? Eto, Juliuse! A on nije htio da dođem - dodala

je kao objašnjenje.- Hm - reče odvjetnik, dobacivši Juliusu još jedan pronicljiv pogled. - A

zašto?- Mislio sam da nema smisla da vasa zamaramo našim sitnim poslovima.- Razumijem. - Na trenutak je zastao. - Ovaj sitan posao, kako ste ga

nazvali, u izravnoj je vezi s veoma krupnim poslom, krupnijim nego što vi igospođica Tuppence slutite. Ako je taj mladić živ, on će nam donijeti veomavrijedne informacije. Zato ga moramo pokušati naći.

- Da, ali kako? - uskliknula je Tuppence. - Sve smo pokušali.

88

Sir Jamesa se osmjehnuo.- Ipak, postoji jedna osoba koja vam je pri ruci i koja najvjerojatnije zna

gdje je on, ili gdje bi se mogao nalaziti.- Tko je to? - pitala je Tuppence, šireći oči.- Gospođa Vandemeyer.- Da, ali ona nam to nikad ne bi rekla.- Ah, tu ja stupam na scenu. Mislim da je sasvim moguće da ću ja biti u

stanju natjerati gospođu Vandemeyer da mi kaže ono što želim.- Kako? - pitala je Tuppence, razrogačivši oči.- Oh, samo postavljanjem pitanja - lakonski je odgovorio sir James. -

Tako mi radimo, znate.Lupnuo je prstom po stolu i Tuppence je ponovo osjetila snagu kojom je

ovaj čovjek zračio.- A ako ne bude htjela reći? - odjednom je pitao Julius.- Mislim da hoće. Imam nekoliko jakih argumenata. Ipak, ako se desi ono

manje vjerojatno, uvijek nam ostaje mogućnost podmićivanja.- Sigurno. A tu ja stupam na scenu! - uzviknuo je Julius, udarivši šakom o

sto. - Možete računati, ako je potrebno, i na milijun dolara. Da, gospodine, namilijun dolara!

Sir James je sjedio i pažljivo proučavao Juliusa.- Gospodine Hersheimmere - najzad je rekao - to je veoma velika suma.- Pretpostavljam da će morati biti. Ovo nisu tipovi kojima nudite siću.- Po trenutnom tečaju, to je znatno preko dvjesto pedeset tisuća funti.- Tako je. Možda mislite da izmišljam, ali ja to mogu platiti, a da mi

ostane dovoljno i za vaš honorar.Sir James je blago pocrvenio.- Nema govora o mom honoraru, gospodine Hersheimmere. Ja nisam

privatni detektiv.- Oprostite. Čini mi se da sam malo prenaglio, ali neugodna mi je čitava

ova priča o novcu. Želio sam prije nekoliko dana ponuditi veliku nagradu zainformaciju o Jane, ali su me oni vaši iz Scotland Yarda savjetovali da to nečinim. Kažu da nije preporučljivo.

- Vjerojatno su bili u pravu - suho reče sir James.- Ali Juliusu to nije problem - ubacila je Tuppence. - On vas ne vuče za

nos. On stvarno ima gomilu novca.

89

- Zahvaljujući mom starom - objasnio je Julius. - A sada, da se vratimona posao. Kakav je vaš prijedlog?

Sir James je nekoliko trenutak razmišljao.- Nemamo vremena za gubljenje. Što prije udarimo, to bolje. - Okrenuo

se Tuppence. - Znate li izlazi li gospođa Vandemeyer večeras na večeru?- Da, izlazi, ali mislim da se neće dugo zadržati. Inače bi ponijela svoj

ključ.- Dobro. Posjetit ću je oko deset sati. Kada biste se trebala vratiti?- Oko pola deset, deset, ali mogla bih se i ranije vratiti.- To nipošto nemojte učiniti. Moglo bi biti sumnjivo ako se neobično rano

vratite. Vratite se do pola deset. Ja ću doći oko deset. GospodinHersheimmer bi mogao čekati dolje u taksiju.

- On ima novog Rolls-Roycea - ponosno reče Tuppence.- Još bolje. Ako budem uspio dobiti adresu od gospođe Vandemeyer,

možemo odmah poći onamo, pa i povesti i nju, ako bude potrebno.Razumijete?

- Da. - Tuppence s oduševljenjem poskoči na noge. - Oh, osjećam sepuno bolje!

- Nemojte se previše veseliti, gospođice Tuppence. Polako.Julius se okrenuo odvjetniku.- Dogovorimo se onda. Svratit ću automobilom po vas oko pola deset. Je

li to u redu?- Možda je tako najbolje. Bilo bi previše da idemo s dva automobila. A

sada, gospođice Tuppence, moj savjet vam je da idete i dobro večerate,naglašavam dobro večerajte, i ne razbijajte glavu previše planiranjemunaprijed.

Rukovao se s oboma i za nekoliko trenutaka su bili vani.- Zar nije krasan? - zaneseno je pitala Tuppence, dok je skakućući silazila

niz stepenice. - Oh, Juliuse, nije li doista krasan?- Pa, priznajem da nije tako loš. I nisam bio u pravu kada sam rekao da

ne treba ići do njega. Recite, hoćete li da se odmah vratimo u Ritz?- Moram malo prošetati. Previše sam uzbuđena. Ostavite me kod parka,

hoćete li? Osim ako i vi ne želite sa mnom?- Moram kupiti benzin - objasnio je. - I poslati nekoliko telegrama.- U redu. Vidimo se u sedam u Ritzu. Večerat ćemo u sobi. Ne mogu se

90

ondje pokazivati u ovim krpama.- Naravno. Zamolit ću Felixa da nam sastavi jelovnik. On je prvoklasan

glavni konobar. Vidimo se.Tuppence je, bacivši pogled na sat, žustrim korakom krenula k

Serpentineu. Bilo je skoro šest sati. Sjetila se da nije ništa jela, ali bila jesuviše uzbuđena da bi osjećala glad. Stigla je do Kensingtona, a onda sepolako vratila istim putem, osjetivši se puno bolje nakon ove šetnje počistom zraku. Nije bilo lako poslušati savjet sir Jamesa i ne razmišljati odogađajima koji su bili pred njima. Kako se približavala Hyde parku,iskušenje da se vrati u apartmane Audley postalo je neizdrživo.

U svakom slučaju, zaključila je nema ničeg lošeg u tome da samo ode ipogleda zgradu. Onda će, vjerojatno, strpljivije čekati do deset sati.

Zgrada u Audleyu je izgledala isto kao i prije. Što je Tuppence očekivalada vidi, nije znala reći, ali sam pogled na crvene cigle koje su ravnodušnostajale, pomalo je ublažio rastuću i potpuno nerazumnu zabrinutost koja ju jeobuzela. Upravo se spremala krenuti, kada je začula prodoran zvižduk iugledala vjernog Alberta kako istrčava iz zgrade prema njoj.

Tuppence se namršti. Nije imala namjeru skretati pažnju na svojeprisustvo, ali Albert je bio crven od potisnutog uzbuđenja.

- Slušajte, gospođice, ona odlazi!- Tko odlazi? - oštro će Tuppence.- Ona prevarantica. Brza Rita. Gospođa Vandemeyer. Pakira se i baš me

je sada poslala po taksi.- Što? - Tuppence je stisnula šake.- Istina je, gospođice. Mislio sam da biste željeli znati.- Alberte - viknula je Tuppence - ti si sjajan! Da nije tebe, opet bi nam

pobjegla.Albert je pocrvenio od zadovoljstva zbog ove pohvale.- Nemamo vremena za gubljenje - reče Tuppence, prelazeći ulicu. -

Moram je zaustaviti. Po svaku cijenu je moram ovdje zadržati do... - Zastalaje. - Alberte, ovdje postoji telefon, zar ne?

Momak je odmahnuo glavom.- Stanovi uglavnom imaju svoje. Ali, govornica je odmah tu, iza ugla.- Onda odmah kreni i pozovi Ritz. Traži gospodina Hersheimmera i kada

ga dobiješ, reci mu da odmah ode po sir Jamesa, jer gospođa Vandemeyer

91

pokušava pobjeći. Ako ga ne uspiješ dobiti, pozovi sir Jamesa PeelaEdgertona, naći ćeš njegov telefon u imeniku, i reci mu što se dešava. Nećešzaboraviti imena?

Albert ih je brzo ponovio. - Imajte povjerenja u mene, gospođice. Ali, štoje s vama? Zar se ne bojite ostati sami s njom?

- Ne, ne, bit će sve u redu. Idi telefonirati. Budi brz.Duboko uzdahnuvši, Tuppence je ušla u zgradu i potrčala do broja 20.

Kako će zadržati gospođu Vandemeyer dok ona dvojica ne dođu, nije znala,ali nekako će već to učiniti, i to bez ičije pomoći. Što je uzrokovalo ovajnagli odlazak? Da li je gospođa Vandemeyer sumnjala u nju?

Bilo je beskorisno sada o tome razmišljati. Tuppence je odlučnopritisnula zvono. Možda će nešto saznati od kuharice.

Ništa se ne desi i, nakon što je sačekala nekoliko minuta, Tuppencezačuje korake iznutra i trenutak kasnije, vrata joj otvori sama gospođaVandemeyer. Vidjevši djevojku, trgne obrvama.

- Ti?- Lagano me počeo boljeti zub, gospođo - neiskreno reče Tuppence. -

Pomislila sam da je bolje da se vratim i počinem.Gospođa Vandemeyer nije rekla ništa, samo se povukla i propustila

Tuppence u hodnik.- Baš mi je žao zbog tebe - ledeno je rekla. - Najbolje da odeš u krevet.- Oh, bit će mi dobro i u kuhinji, gospođo. Kuharica će...- Kuharica je vani - reče gospođa Vandemeyer, prilično svadljivo. -

Poslala sam je van. Kao što vidiš, zato će biti bolje da odeš u krevet.Tuppence odjednom osjeti strah. U glasu gospođe Vandemeyer odjeknuo

je neki ton koji joj se nimalo nije svidio. Također, veoma polako počela ju jegurati niz hodnik. Tuppence je predosjetila nevolju.

- Ne želim...A onda joj je, u trenutku, hladan čelik dotakao sljepoočnicu i glas

gospođe Vandemeyer se digao, leden i zloslutan.- Ti prokleta, mala budalo! Zar si mislila da ne znam? Ne, nemoj

odgovoriti. Ako se budeš otimala ili vrisneš, ubit ću te kao psa.Oštri rub čelika još jače se ureže u djevojčinu sljepoočnicu.- A sada, naprijed - nastavila je gospođa Vandemeyer. - Ovuda... u moju

sobu. Kad završim s tobom, otići ćeš u krevet, kao što sam ti i rekla, i spavat

92

ćeš. Oh, da mali moj špijunu, kako ćeš samo spavati!U njenim posljednjim riječima bilo je neke jezive ljubaznosti, koja se

Tuppence uopće nije svidjela. Trenutno ništa nije mogla učiniti, pa jeposlušno krenula u sobu gospođe Vandemeyer. Pištolj je neprestano bionaslonjen na njenu sljepoočnicu. U sobi odjeća je bila razbacana lijevo idesno, a kofer i kutija za šešire, napola spakirani, stajali su nasred sobe.

Tuppence se s naporom pribrala. Glas joj je blago drhtao, ali odvažno jeprogovorila.

- M... dajte - rekla je. - Ovo je glupost. Ne možete me ubiti. Pa, čitavazgrada će čuti!

- Riskirat ću - razdragano reče gospođa Vandemeyer. - Ali, dok god nepovičeš u pomoć, bit će sve u redu - a meni se čini da nećeš vikati. Ti sipametna djevojka. Uspjela si i mene prevariti. Uopće nisam sumnjala u tebe!Zato znam da savršeno razumiješ da sam ja sada glavna. Hajde... sjedi nakrevet. Podigni ruke iznad glave i ne miči ih, ako ti je život mio.

Tuppence je pasivno poslušala. Zdrav razum joj je govorio da ne moženišta učiniti, osim da prihvati situaciju. Ako bude zvala u pomoć, izgledi daje netko čuje bili su mali, a, s druge strane, šansa da je gospođa Vandemeyerupuca velika. U međuvremenu, bio je dragocjen svaki trenutak dobivenodugovlačenjem.

Gospođa Vandemeyer je položila revolver na rub umivaonika, gdje joj jebio nadohvat ruke, i kao ris ljutitim pogledom fiksirala djevojku, za slučaj dase pomakne, te uzela malu zatvorenu bočicu s mramorne police i usula diosadržaja u čašu koju je napunila vodom.

- Što je to - oštro je upitala Tuppence.- Nešto od čega ćeš mimo spavati.Tuppence je malo poblijedila.- Mislite me otrovati? - šapatom je upitala.- Možda - reče gospođa Vandemeyer ljubazno se osmjehnuvši.- Onda neću popiti - čvrsto reče Tuppence. - Radije bih da pucate u

mene. U svakom slučaju, napravit ćete buku i netko će čuti. Ali, nećete meubiti krotku kao janje.

Gospođa Vandermeyer lupi nogom.- Ne budi glupa! Misliš li stvarno da želim da me traže zbog ubojstva?

Ako imaš i malo mozga, shvatit ćeš da mi uopće ne bi odgovaralo da te

93

otrujem. Ovo je napitak za spavanje, to je sve. Probudit ćeš se sutra ujutro ineće ti biti ništa. Jednostavno se ne želim zamarati time da te vezujem. To jedruga mogućnost - i vjeruj mi, ne bi ti se dopalo! Mogu biti jako gruba ako topoželim. Zato popij ovo kao dobra djevojčica i neće ti ništa biti.

U dubini duše, Tuppence joj je vjerovala. Njeni argumenti su zvučaliistinito. Bio je to jednostavan i efikasan način da je se riješi na određenovrijeme. Ali ipak, djevojci se nije previše svidjela ideja da je tako mirnu, beznajmanjeg pokušaja borbe, pošalje na spavanje. Osjećala je da će u trenutkukada im gospođa Vandemeyer pobjegne nestati i posljednja nada da ćepronaći Tommyja.

Tuppence je brzo razmišljala. Sve misli joj u trenu prostruje umom i onaugleda svoju šansu, doduše, veoma slabu, no odluči riskirati sve kroz tajjedan napor.

Odlučivši, odjednom se baci s kreveta i pade na koljena pred gospođomVandemeyer, grčevito se držeći za krajeve njene haljine.

- Ne vjerujem - jecala je. - To je otrov... znam da je to otrov. Oh, nemojteme tjerati da ga popijem... - glas joj se podigao do vriska - nemojte me tjeratida ga popijem!

Gospođa Vandemeyer je iskrivljenih usana, s čašom u ruci, gledala ovajiznenadni slom.

- Diži se, ti mali idiote! Ne baljezgaj. Kako li si samo imala petljeodigrati svoju ulogu, nije mi jasno. - Lupnula je nogom o pod. - Ustaj, kadkažem.

Ali Tuppence je nastavila držati se i plakati, prekidajući jecaje molbamaza milost. Svaka ukradena minuta bila je dragocjena. Štoviše, dok je puzalasve se više približavala predmetu svog interesa.

Gospođa Vandemeyer ispusti oštar uzvik nestrpljenja i povuče djevojkuna koljena.

- Odmah da si popila! - Zapovjednički je pritisnula čašu na djevojčinausta.

Tuppence je ispustila posljednji jecaj.- Zakunite se da me nećete povrijediti? - odugovlačila je.- Naravno da neću. Ne budi glupa.- Kunete se?- Da, da - nestrpljivo je rekla ova. - Kunem se.

94

Tuppence je podigla drhtavu lijevu ruku k čaši.- U redu. - Usta su joj se nevoljno otvorila.Gospođa Vandemeyer je ispustila uzdah olakšanja i za trenutak joj je

popustila pažnja. A onda je, u trenu, Tuppence iz sve snage trgnula čašomuvis. Tekućina poleti ravno u lice gospođe Vandemeyer i kad je ona zamoment ustuknula, Tuppence je desnom rukom zgrabila revolver s rubaumivaonika. Već sljedećeg trenutk se bacila unazad i uperila revolver ravno usrce gospođe Vandemeyer, rukom koja nije pokazivala ni traga prijašnjegdrhtanja.

U trenutku pobjede, Tuppence je ispustila pomalo nesportski trijumfalnipoklič.

- Tko je sada gore, a tko dolje? - likovala je.Ovoj drugoj lice se zgrčilo od bijesa. Tuppence je na trenutak pomislila

da će se baciti na nju, što je djevojku stavljalo pred neugodnu dilemu, poštonije namjeravala stvarno pucati iz revolvera. Međutim, gospođa Vandemeyerje uz ogroman napor uspjela vratiti samokontrolu, da bi joj se na kraju zliosmjeh polako razvukao licem.

- Dakle, ipak nisi glupa! Dobro si to izvela, djevojko. Ali, platit ćeš za to.Oh, da, platit ćeš! Ja dugo pamtim!

- Iznenađena sam da vas je tako lako prevariti. - prezrivo reče Tuppence.- Zar ste stvarno mislili da sam ja tip djevojke koja bi se valjala po podu imolila za milost?

- Možda i budeš - jednog dana! - značajno reče ova.Ledena zloća njenog stava posla hladne trnce duž Tuppencine kičme, ali

ona nije to namjeravala pokazati.- Idemo sjesti - ljubazno je rekla. - Ovaj razgovor je počeo biti

melodramatičan. Ne - ne na krevet. Privucite stolicu do stola, tako je. Ja ćusada sjesti nasuprot vama, s revolverom ispred sebe - za slučaj nezgode.Izvrsno. A sada, razgovarajmo.

- O čemu? - mrzovoljno reče gospođa Vandemeyer.Tuppence je nekoliko minuta zamišljeno gledala. Sjetila se nekoliko

stvari. Borisovih riječi, “Ponekad vjerujem da bi ti prodala i... nas!” i njenogodgovora “Cijena bi morala biti ogromna” dano u šali, ali nije li u tome bilonaznaka istine? Zar nije još davno čula Whittingtona da pita: - “Tko seizbrbljao? Rita?” - Da li će se Rita Vandemeyer pokazati kao slaba točka u

95

oklopu gospodina Browna?Ne skidajući pogled s njenog lica, Tuppence je tiho odgovorila:- O novcu...Gospođa Vandemeyer je zurila. Očigledno, odgovor ju je iznenadio.- Kako to misliš?- Reći ću vam. Malo prije ste rekli da imate fantastično pamćenje.

Fantastično pamćenje ni izdaleka nije tako korisno kao fantastični račun ubanci! Znam da bi vam planiranje svih mogućih grozomornih stvari koje bistemi uradili dalo oduška, ali je li to praktično? Osveta nikada ne zadovoljava.Svi to kažu. Ali novac... - Tuppence je zaneseno prešla na svoju omiljenutemu - pa nema ničeg nezadovoljavajućeg u novcu, zar ne?

- Zar ti misliš - prezrivo reče gospođa Vandemeyer - da sam ja tip ženekoja proda je svoje prijatelje?

- Da - reče Tuppence bez oklijevanja. - Ako je cijena dovoljno visoka.- Beznačajnih stotinjak funti, ili nešto slično!- Ne - reče Tuppence. - Pretpostavljam... sto tisuća!Njen štedljivi duh nije dozvolio spominjanje čitavog milijuna dolara kojeg

je Julius predložio.Rumenilo se razlilo licem gospođe Vandemeyer.- Što si rekla? - pitala je, nervozno se poigravajući brošem na grudima. U

tom trenutku Tuppence je znala da je riba progutala mamac i po prvi put jeosjetila užas zbog vlastite ljubavi prema novcu. To joj je dalo zastrašujućiosjećaj bliskosti sa ženom koja je sjedila preko puta nje.

- Sto tisuća funti - ponovila je Tuppence.Svjetlost je zgasnula u očima gospođe Vandemeyer. Ona se ponovo

zavalila u stolici.- Pih! - rekla je. - Ti nemaš toliko.- Ne - priznala je Tuppence - nemam... ali znam nekog tko ga ima.-Tko?- Jedan moj prijatelj.- Mora biti da je milijunaš - s nevjericom je rekla gospođa Vandemeyer.-Zapravo, i je. On je Amerikanac. Platit će, a da ne trepne. Dajem vam

riječ da je ovo istinita ponuda.Gospođa Vandemeyer se ponovo uspravila.- Sklona sam ti povjerovati - polako je rekla.

96

Neko vrijeme je vladala tišina, a onda je gospođa Vandemeyer podiglapogled.

- Što želi znati taj tvoj prijatelj?Tuppence se za trenutak dvoumila, ali bio je to Juliusov novac, pa

njegovi interesi moraju biti na prvom mjestu.- Želi znati gdje je Jane Finn - odvažno je rekla.Gospođa Vandemeyer nije pokazala iznenađenje.- Nisam sigurna gdje se ona trenutno nalazi - odgovorila je.- Ali mogli biste saznati?- Oh, da - bezbrižno je uzvratila gospođa Vandemeyer. - To nije problem.- Zatim... - Tuppencin glas je blago zadrhtao - tu je jedan mladić, moj

prijatelj. Plašim se da mu se nešto dogodilo, zahvaljujući vašem prijateljuBorisu.

- Kako se zove?- Tommy Beresford.- Nikad čula za njega. Ali, pitat ću Borisa. On će mi reći sve što zna.- Hvala. - Tuppence je osjetila kako joj raspoloženje raste. To ju je

natjeralo na još odvažniji korak. Postoji još jedna stvar.- Dakle?Tuppence se nagnula naprijed i spustila glas.- Tko je gospodin Brown?Njen brzi pogled je uhvatio iznenadno bljedilo lijepog lica. Gospođa

Vandemeyer se s mukom pribrala i pokušala povratiti svoje prijašnje držanje.Ali, taj pokušaj je bio puka parodija.

Slegnula je ramenima.- Nisi mnogo naučila o nama kada ne znaš da nitko ne zna tko je gospodin

Brown...- Vi znate - tiho je rekla Tuppence.Boja je ponovo nestala s lica gospođe Vandemeyer.- Zašto to misliš?- Ne znam - iskreno je rekla djevojka. - Ali. sigurna sam.Gospođa Vandemeyer je dugo vremena zurila pred sebe.- Da - naposljetku je rekla, promuklim glasom - ja znam. Bila sam

lijepa... znaš... vrlo lijepa...- Još uvijek ste - s divljenjem reče Tuppence.

97

Gospođa Vandemeyer je odmahnula glavom. Njene iskričave plave očibljesnule su neobičnim sjajem.

- Ne dovoljno - rekla je tihim, opasnim glasom. - Nisam - dovoljno -lijepa! A ponekad, u posljednje vrijeme, bojim se... opasno je znati previše! -Nagnula se preko stola. - Zakuni se da moje ime nikada neće biti upleteno -da nitko, nikad neće saznati.

- Kunem se. A kada ga uhvate, bit ćete izvan opasnosti.Izraz užasa je prešao licem gospođe Vandemeyer.- Hoću li? Hoću li ikada biti? - zgrabila je Tuppencinu ruku. - Jesi li

sigurna za novac?- Potpuno sigurna.- Kada ću ga moći dobiti? Ne smije biti odugovlačenja.- Moj prijatelj će uskoro biti ovdje. Vjerojatno će morati poslati nekoliko

telegrama, ili slično. Ali, neće biti odlaganja - on je veoma učinkovit.Lice gospođe Vandemeyer zadobi odlučan izgled.- Učinit ću to. To je velika suma novca, a pored toga... - tajanstveno se

nasmiješila - nije pametno... odbaciti ženu kao što sam ja!Nekoliko trenutak šutke se smješkala, lagano bubnjajući prstima po stolu.

Odjednom se trgnula, problijedjevši u licu.- Što je to bilo?- Ništa nisam čula.Gospođa Vandemeyer je uplašeno pogledala oko sebe. - Ako je netko

prisluškivao...- Gluposti. Tko bi mogao biti ovdje?- Čak i zidovi mogu imati uši - prošaputala je ova druga.- Kažem ti da se bojim. Ti ga ne znaš!- Pomisli na sto tisuća funti - umirujuće reče Tuppence. Gospođa

Vandemeyer je prešla jezikom preko svojih suhih usana.- Ti ga ne znaš - promuklo je ponovila. - On je... ah!Uz stravičan vrisak je skočila na noge. Njena ispružena ruka je

pokazivala negdje iza Tuppencine glave. Zatim se zaljuljala i u dubokojnesvijesti pala na pod.

Tuppence je pogledala oko sebe da vidi što ju je to uplašilo. U dovratkusu stajali sir James Peel Edgerton i Julius Hersheimmer.

98

13

Bdjenje

Sir James je projurio pored Juliusa i brzo se sagnuo preko žene koja jeležala.

- Srce - oštro je rekao. - Kada nas je tako iznenada ugledala, sigurno jedoživjela šok. Brendi - i to brzo, ili ćemo je izgubiti.

Julius je požurio k umivaoniku.- Nije ondje - dobacila mu je Tuppence preko ramena.- U ormaru u blagovaonici. Druga vrata niz hodnik.Sir James i Tuppence su podigli gospođu Vandemeyer i položili je na

krevet. Lice su joj poprskali vodom, ali bez rezultata. Odvjetnik joj opipapuls.

- Za malo - promrmljao je. - Volio bih da taj mladić požuri s brendijem.Julius je tog trenutka ušao u sobu, noseći dopola punu čašu. Odvjetnik je

pokušao uliti malo pića među njene zatvorene usne. Žena je naposljetkuslabašno otvorila oči. Tuppence joj približi čašu usnama.

- Popijte ovo.Gospođa Vandemeyer posluša. Brendi je vratio boju u njene blijede

obraze i na čudesan način je oživio. Pokušala se uspraviti - a onda zastenjalai mlitavo pala nazad.

- Moje srce - prošaptala je. - Ne smijem pričati.Legla je nazad, zatvorenih očiju. Sir James je još neko vrijeme držao prst

na njenom zapešću, a onda se povukao, klimajući glavom.- Bit će u redu.Sve troje su se povukli i stajali tiho razgovarajući. Svi su bili svjesni

osjećaja nekakvog antiklimaksa. Bilo je jasno da bilo kakav plan ispitivanjaone dame trenutno nije dolazio u obzir. Za sada su samo zbunjeno stajali iništa nisu mogli učiniti.

Tuppence je ispričala kako je gospođa Vandemeyer izjavila da je spremna

99

objaviti identitet gospodina Browna i kako im je pristala otkriti gdje se nalaziJane Finn. Julius joj je čestitao.

- To je sjajno, Tuppence. Divno! Pretpostavljam da će sto tisuća funtidami ujutro izgledati isto tako dobro kao i večeras. Nema razloga za brigu.Ona ionako neće pričati dok ne dobije novac, možete se kladiti u to!

U njegovim riječima bilo je logike i Tuppence je to malo utješilo.- Istina je ono što ste rekli - zamišljeno reče sir James- Mada, moram priznati, ne mogu a da ne žalim što smo vas prekinuli baš

u tom trenutku. Ipak, tu nema pomoći, i preostaje nam samo da sačekamo dojutra.

Sa strane se zagledao u nepomičnu priliku na krevetu. GospođaVandemeyer je bila mirna, zatvorenih očiju. Odmahnuo je glavom.

- Pa - reče Tuppence, pokušavajući zvučati veselo - morat ćemo sačekatijutro, i to je sve. Ali, mislim da ne bismo smjeli napuštati stan.

- Kako bi bilo da ostavimo onog vašeg pametnog dečka na straži?- Alberta? A što ako se ona probudi i pobjegne? Albert je neće moći

zaustaviti.- Ne vjerujem da bi ona pobjegla od dolara.- Mogla bi. Izgledala je jako uplašeno zbog gospodina Browna.- Što? Doista uplašena?- Da. Gledala je oko sebe i rekla da i zidovi imaju uši.- Možda je mislila na prisluškivače - zainteresirano reče Julius.- Gospođica Tuppence je u pravu - tiho reče sir James. - Ne smijemo

napustiti stan - ako ništa drugo, onda zbog sigurnosti gospođe Vandemeyer.Julius se zagleda u njega.- Mislite da će krenuti za njom? Od sada pa do sutra ujutro. Pa kako bi

mogao znati?- Zaboravili ste na vašu vlastitu ideju o prisluškivačima - suho reče sir

James. - Mi imamo opasnog neprijatelja. Ako budemo jako pažljivi, vjerujemda postoji velika šansa da nam on padne u ruke. Ali, ne smijemo zanemaritiosnovne mjere predostrožnosti. Imamo važnog svjedoka, ali ona mora bitizaštićena. Predložio bih da gospođica Tuppence ode u krevet, a vi i ja ćemo,gospodine Hersheimmere, bdjeti na smjenu.

Tuppence je otvorila usta u nijemom prosvjedu, ali je bacila pogled nakrevet i vidjela je gospođu Vandemeyer, koja je ležala poluotvorenih očiju, s

100

takvom mješavinom straha i mržnje na svom licu, da joj je to zamrznulo riječina usnama. Za trenutak se upitala jesu li nesvjestica i srčani napad biliobična predstava, ali odbacila je tu pretpostavku. Dok ju je gledala, taj izrazje kao magijom nestao s lica gospođe Vandemeyer i ona je ležala nepomičnokao i prije. Na trenutak, djevojka je pomislila kako je sve umislila. Aliodlučila je ipak ostati na oprezu.

- Dakle - reče Julius - mislim da bismo se u svakom slučaju moralimaknuti odavde.

Drugo dvoje se složilo s prijedlogom. Sir James je ponovo opipao pulsgospođe Vandemeyer.

- Potpuno zadovoljavajuće - tiho je rekao Tuppence. - S njom će biti sveu redu kada se bude lijepo naspavala.

Djevojka je na trenutak oklijevala kod kreveta. Intenzitet izraza lica kojije nenadano ugledala, ostavio je snažan utisak na nju. Gospođa Vandemeyerje otvorila kapke. Borila se da progovori. Tuppence se nagnula nad njom.

- Nemoj... ostaviti... - činila se nesposobnom nastaviti, mrmljajući neštošto je zvučalo kao “spavanje”. Onda je ponovo pokušala.

Tuppence se još dublje nadvila nad nju. Čulo se tek nešto jače od daha.- Gospodin... Brown... - Glas je umuknuo.Ali poluotvorene oči kao da su slale očajničku poruku. Povedena

iznenadnim impulsom, djevojka reče:- Neću napuštati stan. Ostat ću ovdje čitave noći.Bljesak olakšanja je bilo posljednje što se vidjelo prije nego što su se

kapci ponovo zaklopili. Činilo se da je gospođa Vandemeyer zaspala. Ali,njene riječi su uzburkale neku novu uznemirenost u Tuppence. Što je željelareći kada je tiho promrmljala: - Gospodin Brown? - Tuppence je uhvatilasamu sebe da baca nervozne poglede preko ramena. Velika je garderobapočela poprimati zloslutan izgled. Sasvim dovoljno mjesta da se netkosakrije. Napola posramljena same sebe otvorila je vrata garderobe ipogledala unutra. Nikoga... naravno! Sagnula se i pogledala pod krevet. Usobi više nije bilo drugog mjesta za skrivanje.

Tuppence je na sebi svojstven način stresla ramenima. To je bilo glupo,da joj tako popuste živci! Polako je izašla iz sobe. Julius i sir Jamesa surazgovarali tihim glasom. Sir James se okrenuo prema njoj,,

- Zaključajte vrata s vanjske strane, gospođice Tuppence, i ponesite ključ

101

sa sobom. Ne smijemo nikome dozvoliti da uđe u tu sobu.Impresionirana ozbiljnošću njegovog ponašanja, Tuppence se sada manje

stidjela svog “živčanog sloma”.- Čujte - odjednom je primijetio Julius - eno Tuppencinog pametnog

dečka. Mislim da ću sići do njega i umiriti njegovu mladu dušu. Dobar je tomomak, Tuppence.

- Uzgred, kako ste vi uopće ušli? - odjednom upita Tuppence. -Zaboravila sam vas pitati.

- Pa, Albert mi je telefonirao. Ja sam otišao do sir Jamesa, i odmah smodošli ovamo. Dečko nas je čekao, pomalo zabrinut da vam se nešto moglodesiti. Osluškivao je s druge strane vrata, ali ništa nije mogao čuti. U svakomslučaju, poslao nas je servisnim liftom za ugljen, da ne bi pozvonio na vrata.Lift nas je dovezao do kuhinjske perionice i odmah smo požurili da vasnađemo. Albert je ostao dolje i do sada je vjerojatno od brige skrenuo umom.- Uz te riječi, Julius je naglo izašao.

- A sad, gospođice Tuppence - reče sir James - vi poznajete ovo mjestobolje nego ja. Gdje biste predložili da se smjestimo?

Tuppence je na trenutak-dva razmišljala.- Mislim da će budoar gospođe Vandemeyer sasvim odgovarati -

naposljetku je rekla i povela ga tamo.Sir James je s odobravanjem pogledao oko sebe. - Ovdje će biti odlično,

a sada, mlada damo, idite u krevet i naspavajte se.Tuppence je odlučno odmahnula glavom.- Ne bih mogla, hvala vam, sir Jamese. Čitavu noć bih sanjala gospodina

Browna!- Ali bit ćete tako umorni, dijete.- Ne, neću. Radije bih ostala budna... doista.Odvjetnik je odustao.Julius se pojavio poslije nekoliko minuta, pošto je utješio Alberta i

bogato ga nagradio za sve što je učinio. Nakon što je i on doživio neuspjehprilikom uvjeravanja Tuppence da ode u krevet, odlučno je rekao.

- U svakom slučaju, morate odmah nešto pojesti. Gdje je ostava?Tuppence ga je uputila i on se vratio poslije nekoliko minuta s hladnom

pitom i tri tanjura.Nakon obilnog obroka, djevojka je bila spremna baciti u vjetar svoje

102

strahove od prije pola sata. Snaga novca nije mogla biti neuspješna.- A sada, gospođice Tuppence - reče sir James - da čujemo vaše

doživljaje.- Tako je - složio se Julius.Tuppence je sa zadovoljstvom prepričala što joj se sve desilo. Julius ju

je povremeno prekidao zadivljenim “Strašno!” - sir James nije rekao ništa svedok nije završila, kada ju je njegovo tiho “svaka čast, gospođice Tuppence”,natjeralo da pocrveni od zadovoljstva.

- Nešto mi nije najjasnije - reče Julius. - Što ju je nagnalo da se počnepakirati?

- Ne znam - priznala je Tuppence.Sir James je zamišljeno gladio svoju bradu.- Soba je u velikom neredu. Izgleda da njen bijeg nije unaprijed smišljen.

Gotovo kao da je od nekoga dobila iznenadno upozorenje.- Gospodina Browna, pretpostavljam - podrugne se Julius.Odvjetnik se zagleda u njega minutu ili dvije.- Zašto da ne? - rekao je. - Sjetite se, jednom vas je osobno nasamario.Julius je pocrvenio od nelagode.- I sada poludim kada se sjetim kako sam mu glupo dao Janeinu

fotografiju. Bože, ako je se ikada ponovo dočepam, neću je pustiti iz ruku -ni samom đavolu!

- Takva mogućnost nije previše vjerojatna - suho reče ovaj drugi.- Mislim da ste u pravu - iskreno reče Julius. - U svakom slučaju, ja

ionako želim original. Gdje mislite da se ona nalazi, sir Jamese?Odvjetnik je odmahnuo glavom.- Nemoguće je reći. Ali. imam ideju gdje se mogla ranije nalaziti.- Doista? Gdje?Sir Jamesa se osmjehnuo.- Na mjestu vaše noćne pustolovine, sanatoriju Boumemouth.- Tamo? Nemoguće. Pitao sam.- Ne, moj dragi gospodine, vi ste pitali je li tamo bio netko pod imenom

Jane Finn. Vidite, da je djevojka ostavljena ondje gotovo je sigurno da bi bilapod lažnim imenom.

- Svaka vam čast! - uzviknuo je Julius. - To mi nikada ne bi palo napamet!

103

- Bilo je prilično očigledno - reče ovaj dragi.- Možda je i liječnik u tome - predloži Tuppence.Julius odmahne glavom.- Mislim da ne. Odmah mi se svidio. Ne, siguran sam da je dr. Hali u

redu.- Hali, kažete? - pitao je sir James. - To je čudno... zaista, baš čudno.- Zašto? - pitala je Tuppence.- Zato što sam ga slučajno baš jutrosa sreo. Poznajem ga iz viđenja već

godinama, i jutros sam na ulici naletio na njega. Rekao mi je da je odsjeo uMetropolu. - Okrenuo se Juliusu. - Zar vam nije rekao da će doći u grad?

Julius je odmahnuo glavom.- Baš čudno - razmišljao je sir James. - Vi niste danas popodne spomenuli

njegovo ime, jer bih vam ja inače predložio da ga posjetite i zatražite jošinformacija, s mojom vizitkom kao referencom.

- Baš sam pravo pseto - reče Julius, neuobičajeno skromno. - Trebao samse sjetiti tog trika s lažnim imenima.

- Kako biste se mogli bilo čega sjetiti poslije onog pada s drveta? -uskliknula je Tuppence. - Sigurna sam da bi netko drugi na vašem mjestuodmah poginuo.

- Pa, mislim da to sada ionako više nema veze - reče Julius. - Imamogospođu Vandemeyer, i to je sve što nam treba.

- Da - reče Tuppence, mada se u njenom glasu osjetio manjak sigurnosti.U malo društvance se spustila tišina. Malo-pomalo, obuzimala ih je

magija noći. Čula su se iznenadna krckanja namještaja, prigušena šuškanja uzastorima. Iznenada Tuppence poskočila uz vrisak.

- Ovo je jače od mene. Znam da je gospodin Brown negdje u ovom stanu!Mogu ga osjetiti.

- Ma dajte, Tuppence, kako možete? S druge strane ovih vrata je hodnik.Nitko nije mogao proći ovuda, a da ga ne čujemo ili ne vidimo.

- Ovo je jače od mene. Osjećam da je ovdje!Molećivo je pogledala u sir Jamesa, koji je ozbiljno odgovorio:- Uz dužno poštovanje vaših osjećaja, gospođice Tuppence (i mojih, kad

smo već kod toga), ne vidim kako bi uopće bilo moguće da netko bude uovom stanu, a da mi ne znamo.

Djevojku je utješio njegov zaštitnički ton.

104

- Noćno bdjenje je prilično uznemiravajuće - priznala je.- Da - reče sir James. - Mi smo kao oni ljudi koji održavaju seanse.

Možda bismo, da je prisutan medij, postigli sjajne rezultate.- Vjerujete li u spiritizam? - pitala je Tuppence, razrogačivši oči.Odvjetnik je slegnuo ramenima.- Tu nesumnjivo ima neke istine. Ali, većina svjedočenja nikad ne bi

prošla na sudu.Sati su se sporo vukli. S prvim blijedim zracima zore sir James je

razgmuo zastore. Promatrali su ono što malo Londonaca vidi, laganopodizanje sunca nad usnulim gradom. Nekako su, s dolaskom svjetla,strahovi i uobrazilje protekle noći postajali apsurdni. Tuppencin duh se vratiou normalu.

- Hura! - rekla je - Ovo će biti prekrasan dan! I naći ćemo Tommyja. IJane Finn. I sve će biti divno. Pitat ću gospodina Cartera hoće li mi datiplemićku titulu!

U sedam sati Tuppence se ponudila da napravi čaj. Vratila se s tacom nakome je stajao čajnik i četiri šalice.

- Za koga je četvrta šalica? - pitao je Julius.- Za našu zatvorenicu, naravno. Pretpostavljam da bismo je mogli tako

zvati.- Odnošenje čaja za nju predstavlja nekakav antiklimaks u odnosu na

prošlu večer - zamišljeno reče Julius.- Da, tako je - priznala je Tuppence. - Ipak, što je tu je. Možda biste i vi

krenuli sa mnom, u slučaju da me zaskoči, ili tako što. Vidite, ne znamo ukakvom će raspoloženju biti kada se probudi.

Sir James i Julius su je dopratili do vrata.- Gdje je ključ? Oh, naravno, kod mene je.Stavila je ključ u bravu i okrenula ga, a onda je zastala.- A što ako je pobjegla? - prošaptala je.- Nema teorije - razuvjeravao je Julius.Ali sir James nije rekao ništa.Tuppence je duboko uzdahnula i ušla. Ispustila je uzdah olakšanja kada

je vidjela da gospođa Vandemeyer leži na krevetu.- Dobro jutro - radosno je rekla. - Donijela sam vam malo čaja.Gospođa Vandemeyer nije odgovorila. Tuppence je spustila šalicu na stol

105

pored kreveta i otišla razgrnuti zastore. Kada se vratila, gospođa Vandemeyerje i dalje nepomično ležala. S iznenadnim strahom koji joj je stegnuo srce,Tuppence je pojurila do kreveta. Ruka koju je podigla bila je hladna kaoled... Gospođa Vandemeyer više nikada neće progovoriti...

Njen krik prizvao je onu dvojicu. Bilo je dovoljno samo nekoliko minuta.Gospođa Vandemeyer je bila mrtva... bila je mrtva već nekoliko sati.Očigledno je umrla u snu.

- Zar to nije najokrutnija sreća - viknuo je Julius u očajanju. Odvjetnik jebio smireniji, ali u očima muje iskrio čudan sjaj-

- Ako je to sreća - odvratio je.- Ne mislite valjda... ali, čujte, to je vraški nemoguće... nitko nije mogao

ući.- Ne - priznao je odvjetnik. - Ne vidim kako bi mogao. A opet... ona se

spremala izdati gospodina Browna i - umrla je. Da li je to puka slučajnost?- Ali, kako...- Da, kako. To je ono što moramo otkriti. - Stajao je tako u tišini, lagano

gladeći svoju bradu. - Moramo otkriti - tiho je rekao i Tuppence je osjetila dakad bi ona bila gospodin Brown, ne bi joj se svidio ton tih jednostavnih riječi.

Juliusov pogled je prešao po prozoru.- Prozor je otvoren - primijetio je. - Da li mislite... Tuppence je

odmahnula glavom.- Balkon ide samo do budoara. Mi smo bili ondje. - Mogao je pobjeći... -

predloži Julius.Ali sir James ga je prekinuo.- Metode gospodina Browna nisu tako jednostavne. U međuvremenu,

moramo poslati po liječnika, ali prije nego što to učinimo, ima li u ovoj sobiičega što bi moglo biti od značaja?

Sve troje se na brzinu, bace na pretragu. Pougljenjena hrpica u ognjištupotvrđivala je da je gospođa Vandemeyer spaljivala papire uoči bijega. Ništaod važnosti nije ostalo, mada su pretražili i ostale prostorije.

- To je to - odjednom reče Tuppence, upirući prstom u mali, starinski sefu zidu. - To je za nakit, čini mi se, ali možda je još nešto unutra.

Ključ je bio u bravi i Julius otvori vrata i pretraži unutrašnjost. Nekovrijeme je bio zauzet tim poslom.

- Dakle? - nestrpljivo je rekla Tuppence. Uslijedila je stanka prije nego je

106

Julius odgovorio, a onda je izvukao glavu iz sefa i zatvorio vrata.- Ništa - rekao je.Pet minuta kasnije, na brzinu pozvan, stigao je žustri mladi liječnik. Bio je

pun poštovanja prema sir Jamesu, koga je prepoznao.- Otkazalo je srce, ili je možda u pitanju prevelika doza nekog sredstva za

spavanje. - Omirisao je zrak. - U zraku se osjeća miris klora.Tuppence se sjeti čaše koju je bacila. Nova misao odvede ju do

umivaonika. Pronašla je bočicu iz koje je gospođa Vandemeyer nasulanekoliko kapi.

Onda je bila dvije trećine puna. Sada - bila je prazna.

107

14

Konzultacije

Tuppence ništa nije više iznenadilo i zapanjilo od lakoće i jednostavnostis kojom je sve bilo završeno, zahvaljujući vještoj sir Jamesovoj organizaciji.Liječnik je spremno prihvatio teoriju da se gospođa Vandemeyer slučajnootrovala prevelikom dozom klora. Sumnjao je da će biti potrebna istraga.Ako je bude bilo, obavijestit će sir Jamesa. Shvaćao je da je gospođaVandemeyer trebala ujutro otputovati u inozemstvo, i sva posluga je većotišla, zar ne? Sir James i njegovi mladi prijatelji su joj došli u posjetu, pakada joj je odjednom pozlilo, ostali su provesti noć s njom u stanu, poštonisu željeli ostaviti je samu. Da li su znali je imala neke rođake? Nisu, ali gaje sir James uputio na njenog odvjetnika.

Nedugo potom, stigla je medicinska sestra i preuzela stvari u svoje ruke,a malo društvo je napustilo zlosretnu zgradu.

- I što sada? - pitao je Julius, u očaju. - Čini mi se da smo potpunopropali.

Sir James je zamišljeno gladio svoju bradu.- Nismo - tiho je rekao. - Još uvijek postoji šansa da bi dr. Hali mogao

nešto reći.- Bože! Potpuno sam zaboravio na njega.- Šansa je mala, ali je ne smijemo zanemariti. Mislim da sam vam rekao

da je odsjeo u Metropolu. Predložio bih da ga što prije posjetimo. Što kažeteda odemo posle tuširanja i doručka?

Dogovorili su se da se Tuppence i Julius vrate u Ritz i poslije dođuautomobilom po sir Jamesa. Tako su i učinili, i nešto posle jedanaest satidovezli su se ispred Metropola. Zatražili su da se vide s dr. Hallom i hotelskimomak je otišao pozvati ga. Poslije nekoliko trenutaka, mali liječnik dojuri knjima.

- Da li biste mogli odvojiti nekoliko minuta za nas, dr. Halle? - ljubazno

108

reče sir James. - Da vas upoznam, ovo je gospođica Cowley. Mislim da stegospodina Hersheimmera već upoznali.

Zbunjeni sjaj se pojavio u liječnikovim očima dok se rukovao s Juliusom.- Ah, da, moj mladi prijatelj iz one epizode s drvetom! Gležanj je u redu,

zar ne?- Mislim da je, zahvaljujući vašoj vještini potpuno je izliječen, doktore.- A problemi srca? Ha, ha!- Još uvijek je tražim - kratko je rekao Julius.- Da pređemo na stvar, bismo li mogli porazgovarati nasamo? - pitao je

sir James.- Svakako. Mislim da je ovdje jedna prostorija u kojoj nas nitko neće

uznemirivati.Krenuo je, a ostali su ga pratili. Sjeli su, i liječnik je ispitivački pogledao

sir Jamesa.- Dr. Halle, jako mi je stalo da pronađem određenu mladu damu kako bih

od nje dobio izjavu. Imam razloga vjerovati kako je ona, u jednom razdoblju,boravila u vašoj ustanovi u Bournemouthu. Nadam se da ne ugrožavam vašuprofesionalnu etiku postavljajući vam to pitanje?

- Pretpostavljam da je riječ o svjedočenju?Sir James je na trenutak oklijevao, a onda odgovorio:- Da.- Bit će mi zadovoljstvo pružiti vam sve informacije kojima raspolažem.

Kako je damino ime? Gospodin Hersheimmer me je pitao, sjećam se... -Okrenuo se k Juliusu.

- Ime - prekinuo ga je sir James - zapravo i nije važno. Ona je gotovosigurno tamo boravila pod lažnim imenom. Ali, želio bih vas upitati poznajeteli gospođu Vandemeyer.

- Gospođu Vandemeyer iz Južnih apartmana Audley 20? Poznajem je izviđenja.

- Niste upoznati s onim što joj se desilo?- Kako to mislite?- Vi ne znate da je gospođa Vandemeyer mrtva?- Oh, bože, nisam imao pojma! Kada se to dogodilo?- Prošle noći je uzela preveliku dozu klora.- Namjerno?

109

- Vjeruje se da je slučajno. Ja ne bih želio ništa reći. U svakom slučaju,pronađena je jutros.

- Baš tužno. Bila je izuzetno lijepa žena. Pretpostavljam da je bila vašprijatelj, budući da ste upoznati s detaljima.

- Upoznat sam s detaljima zato... pa, ja sam bio taj koji ju je našao mrtvu.- Zaista? - reče liječnik, trgnuvši se.- Da - reče sir James, zamišljeno gladeći svoju bradu.- To su tužne vijesti, ali oprostit ćete mi ako kažem da ne vidim vezu

između toga i osobe za kojom tragate?- Veza je sljedeća; je li istina da vam je gospođa Vandemeyer predala

svoju mladu rođakinju na brigu?Julius se sa zanimanjem nagnuo naprijed.- Tako je - tiho reče liječnik.- Pod imenom... ?- Annette Vandemeyer. Mislio sam da je to nećakinja gospođe

Vandemeyer.- Kad je došla kod vas?- Koliko se sjećam u lipnju ili srpnju 1915. godine.- Je li imala mentalnih problema?- Bila je savršeno zdrava, ako na to mislite. Ako sam dobro razumio

gospođu Vandermeyer djevojka je bila s njom na Lusitaniji kada je tajzlosretni brod pogođen.

- Na dobrom smo tragu, zar ne? - sir James je pogledao oko sebe.- Kao što sam već rekao, baš sam pseto! - uzvratio je Julius.Liječnik ih je zainteresirano promatrao. - Spomenuli ste uzimanje izjave

od nje - rekao je. - Što ako ona nije u stanju da je da?- Što? Pa sada ste rekli da je potpuno zdrava.- I je. Ipak, ako želite od nje dobiti izjavu o događajima koji su prethodili

sedmom svibnju 1915. godine, ona vam neće moći pomoći.Pogledali su malenog muškarca, sasvim zbunjeni. On je energično

klimnuo glavom.- Šteta - rekao je. - Velika šteta, sir Jamese, jer ako sam vas dobro

shvatio, u pitanju je važna stvar. Ali, tako stvari stoje, ona vam ništa ne možereći.

- Ali, zašto, čovječe? Prokletstvo, zašto?

110

Čovječuljak je sada pogledao mladog uzbuđenog Amerikanca.- Zato što Annette Vandemeyer pati od potpunog gubitka sjećanja.- Što?- Upravo tako. Zanimljiv slučaj, veoma zanimljiv slučaj. Zapravo, i nije

tako neuobičajeno kao što mislite. Postoji nekolicina veoma poznatihprimjera. To je prvi slučaj te vrste koji je bio pod mojim vlastitim nadzorom,i moram priznati da je bio izuzetno interesantan. - U čovječuljkovom glasu seosjetilo neko jezovito zadovoljstvo.

- I ničega se ne sjeća - polako je rekao sir James.- Ništa prije 7. svibnja 1915. godine. Poslije tog datuma, njeno pamćenje

je dobro kao vaše ili moje.- Što je prvo čega se sjeća?- Iskrcavanje s preživjelima. Sve prije toga je prazno. Nije znala ni svoje

vlastito ime, ni od kuda dolazi, ni gdje se nalazi. Čak nije mogla ni govoritivlastitim jezikom.

- Ali, zasigurno je to veoma neuobičajeno? - ubacio je Julius.- Ne, drago moje dijete. Sasvim normalno pod ovim okolnostima.

Ozbiljan šok živčanog sustava. Gubitak pamćenja ide gotovo uvijek u istompravcu. Ja sam ju predložio specijalistu, naravno. Postoji jedan veoma dobarstručnjak u Parizu... proučava takve slučajeve... ali gospođa Vandemeyer sesuprotstavila ideji zbog publiciteta koji bi se mogao privući tim putem.

- Vjerujem da se suprotstavila - mračno reče sir James.- Složio sam se s njenim mišljenjem. Postoji određena ozloglašenost koja

se pripisuje takvim slučajevima. A djevojka je bila veoma mlada...devetnaest godina, mislim. Činilo se da bi bila šteta dozvoliti da se o njenojnemoći razvlači priča... to bi moglo ugroziti njezine šanse za oporavak. Poredtoga, ne postoji nikakav posebni tretman koji se primjenjuje za takveslučajeve. U stvari, to je samo pitanje vremena.

- Vremena?- Da, prije ili kasnije, pamćenje se vraća... isto tako iznenada kao što je i

otišlo. Ali, velika je vjerojatnost da će djevojka zaboraviti ovaj period inastaviti sa svojim životom tamo gdje je stala... kod potapanja Lusitanije.

- I kada očekujete da bi se to moglo dogoditi?Liječnik je slegnuo ramenima.-Ah, to ne mogu reći. Ponekad su u pitanju mjeseci, ponekad bude i po

111

dvadeset godina! Ponekad, novi šok učini svoje. Jedan šok vrati - sve što jeovaj drugi izbrisao.

- Drugi šok? - zamišljeno je pitao Julius.- Upravo tako. Postoji jedan slučaj u Coloradu... - Čovječuljak je

nastavio, rječito, lagano oduševljen.Julius kao da ga nije slušao. Izgubio se u svojim mislima, mršteći se.

Odjednom se trgnuo iz razmišljanja, i udario po stolu tako jako da su sviposkočili, a mali liječnik ponajviše.

- Sjetio sam se! Čini mi se, doktore, da bi mi trebalo vaše medicinskomišljenje o planu koji bih vam sada izložio. Recimo da Jane krene prekojezera, i dogodi joj se ista stvar.

Podmornica, brod koji tone, svi u čamce za spašavanje... i tako dalje. Zarto ne bi bila prava stvar? Zar to ne bi snažno poguralo njeno nesvjesno “ja”,ili kako se već to stručno zove, i odmah ga ponovo potaklo da normalnofunkcionira?

- Jako zanimljiva pretpostavka, gospodine Hersheimmere. Po mommišljenju, moglo bi uspjeti. Šteta što se takvi uvjeti, koje ste predložili, nemogu ponoviti.

- Možda ne u stvarnosti, doktore. Ali, ja govorim o umjetnosti.- Umjetnosti?- Pa, da. U čemu je problem? Unajmi se putnički brod...- Putnički brod! - slabašno je promrmljao dr. Hali. - Unajmi se nekolicina

putnika, unajmi se podmornica... pretpostavljam da bi to bila jedina teškoća.Vlasti su obično vrlo tajnovite kada je riječ o njihovom ratnom oružju. Nećega prodati prvom tko naiđe. Ipak, mislim da bi se to moglo riješiti. Znate štoje mito, gospodine? Pa, mito uvijek pomaže! Mislim da nam neće, zapravo,biti potrebno da ispalimo torpeda. Ako svi počnu juriti uokolo i vikati dabrod tone, to bi trebalo biti dovoljno za naivnu djevojku kao što je Jane.Kada joj stave pojas za spašavanje i uguraju je u čamac, s istreniranimglumcima koji glume histeriju, pa... to bi je trebalo vrati u svibanj 1915.

- Kako vam se sviđa plan, u grubim crtama?Dr. Hali je gledao Juliusa. To je sve što je u tom trenutku mogao.- Ne - odvrati Julius - Nisam lud. Ta stvar je posve moguća. U Americi

to rade svaki dan u filmovima. Zar nikada niste vidjeli sudare na filmu?Kakva je razlika između kupnje vlaka i putničkog broda? Nabavite rekvizite i

112

krenete!Dr. Hali je napokon uspio progovoriti.- Ali, troškovi, dragi moj gospodine. - Podigao je glas. - Troškovi! Bit će

ogromni!- Novac me ne brine ni najmanje - jednostavno je objasnio Julius.Dr. Hali je okrenuo svoje molećivo lice k sir Jamesu, koji se blago

smješkao.- Gospodin Hersheimmer je imućan... veoma imućan.Liječnikov pogled se vratio na Juliusa, s primjesom nekog novog

osjećaja. Ovo više nije bio ekscentričan mladi čovjek, koji je imao običajpadati s drveća. Liječnikove oči se promijeniše dok je gledao bogataša.

- Izuzetan plan. Doista, izuzetan - mrmljao je. - Filmovi... pa naravno!Tako vi Amerikanci zovete pokretne slike. Veoma zanimljivo. Plašim se dasmo mi ovdje malo zaostali u metodama. I vi stvarno namjeravate ostvaritiovu vašu ideju.

- Možete se kladiti u to.Liječnik mu je vjerovao... zahvaljujući mladićevoj nacionalnosti. Da mu

je Englez predložio tako nešto, liječnik bi počeo gajiti velike sumnje unjegovu zdravu pamet.

- Ne mogu jamčiti izlječenje - istakao je. - Možda bi to trebali razjasniti.- Naravno, to se podrazumijeva - reče Julius. - Vi se samo pobrinite da

Jane bude tamo, a ostalo prepustite meni.- Jane?- Onda, gospođica Annette Vandemeyer. Možemo li telefonirati vašem

sanatoriju i reći da je odmah pošalju ovamo; ili da ja odem i dovezem je usvom automobilu?

Liječnik je buljio u njega.- Oprostit ćete mi, gospodine Hersheimmere. Mislio sam da ste shvatili.- Što da sam shvatio?- Da gospođica Vandemeyer više nije pod mojim nadzorom.

113

15

Tuppence dobiva ponudu

Julius je skočio.- Što?- Mislio sam da to znate.- Kada je otišla?- Da vidimo. Danas je ponedjeljak, zar ne? To je sigurno bilo prošlog

četvrtka... pa naravno... da, bilo je to one iste večeri kada ste... ovaj, pali smog drveta.

- Te večeri? Prije, ili kasnije?- Da vidimo... oh, da, kasnije. Od gospođe Vandemeyer je stigla hitna

poruka. Mlada dama i bolničarka koja se o njoj brinula otputovale suvečernjim vlakom.

Julius je ponovo potonuo u svom stolicu.- Sestra Edith - otišla je s pacijentom - sjećam se - mrmljao je. - Moj

bože, bio sam tako blizu!Dr. Hali je izgledao zbunjeno.- Ne shvaćam. Zar mlada dama ipak nije sa svojom tetkom?Tuppence je odmahnula glavom. Tek što je otvorila usta da nešto kaže,

kada ju je upozoravajući pogled sir Jamesa natjerao da se ugrize za jezik.Odvjetnik je ustao.

- Doktore Hali, ostajem vaš dužnik. Jako smo vam zahvalni zainformacije koje su nam pomogle da se uključimo u potragu za gospođicomVandemeyer. Što je s bolničarkom koja je bila u njenoj pratnji, pretpostavljamda ne znate gdje je?

Liječnik je odmahnuo glavom.- Izgleda da nismo ništa čuli od nje. Mislio sam da je određeno vrijeme

trebala ostati s gospođicom Vandemeyer. Ali što se moglo dogoditi? Valjdadjevojka nije oteta?

114

- To nam ostaje vidjeti - ozbiljno reče sir James.Ovaj drugi je oklijevao.- Mislite li da bi trebalo otići na policiju?- Ne, ne. Velik je vjerojatnost da je djevojka s nekim drugim rođacima.Liječnik nije bio u potpunosti zadovoljan, ali je vidio odlučnost sir

Jamesa da ništa više ne kaže, i shvatio je da bi svaki pokušaj izvlačenja jošneke informacije od poznatog odvjetnika bilo čisto gubljenje vremena. Zatose samo oprostio s njima i oni su izašli iz hotela. Nekoliko minuta su stajalipored automobila i razgovarali.

- Kakvo ludilo - uskliknula je Tuppence. - Kad samo pomislim da jeJulius nekoliko sati proveo pod istim krovom s njom.

- Ispao sam potpuni idiot - turobno je mrmljao Julius.- Niste mogli znati - tješila ga je Tuppence. - Zar je mogao? - molećivo je

pogledala u sir Jamesa.- Ja bih vam preporučio da ne brinete - ljubazno reče ovaj. - Nema smisla

plakati za prolivenim mlijekom, znate.- Najvažnije je pitanje što ćemo sada? - dodala je praktična Tuppence.Sir James je slegnuo ramenima.- Mogli biste dati oglas u kome tražite bolničarku koja je bila u

djevojčinoj pratnji. To je jedino što bih vam mogao predložiti, mada morampriznati da ne očekujem neke rezultate. Osim toga, ništa se više ne moženapraviti.

- Moramo se nadati najboljem - reče sir James. - Oh, da, moramo senastaviti nadati.

Ali ispod pognute glave, pogled mu se sreo s Juliusovim, i gotovoneprimjetno je odmahnuo glavom. Julius je shvatio. Odvjetnik je smatrao daje to izgubljen slučaj. Lice mladog Amerikanca se smračilo. Sir James jeuzeo Tuppence za ruku.

- Obavijestite me ako se nešto desi. Vaša pisma će uvijek bitiprosljeđivana.

Tuppence ga je zbunjeno pogledala.- Vi putujete?- Rekao sam vam. Zar se ne sjećate? Za Škotsku.- Da, ali, mislila sam... - djevojka je oklijevala. Sir James je slegnuo

ramenima.

115

- Moja draga mlada damo, bojim se da više ništa neću moći učiniti. Svinaši tragovi su se raspršili. Možete me držati za riječ da više ništa nemožemo učiniti. Ako se bilo što bude desilo, bit će mi drago da vampomognem.

Njegove riječi su jako rastužile Tuppence.- Pretpostavljam da ste u pravu - rekla je. - U svakom slučaju, puno vam

hvala što ste nam pokušali pomoći. Doviđenja.Julius se sagnuo k automobilu. Trenutačno sažaljenje se pojavio u oštrim

sir Jamesovim očima, dok je gledao djevojčino utučeno lice. - Nemojte bititako tužni, gospođice Tuppence - tiho je rekao. - Sjetite se, vrijeme odmoranije samo vrijeme razonode. Čovjeku ponekad pomogne da obavi malo posla.

Nešto u njegovom tonu natjeralo je Tuppence da ga oštro pogleda. On jeuz osmjeh odmaknuo glavom.

- Ne, neću više ništa reći. Velika je greška reći previše. Zapamtite to.Nikada nemojte reći sve što znate - čak ni osobi koju dobro poznate.Shvaćate? Doviđenja.

Otišao je krupnim koracima. Tuppence je zurila za njim. Počela jeshvaćati sir Jamesove metode. I ranije bi joj nagovijestio nešto, istimbezbrižnim stilom. Da li je ovo bio nagovještaj? Što je točno ležalo iza ovihkratkih, posljednjih riječi? Da li je mislio da ipak nije odustao od ovogslučaja; da će tajno i dalje raditi na njemu dok...

U razmišljanju je prekinu Julius koji ju je molio da odmah uđe unutra.- Izgledate zamišljeno - primijetio je, kada su krenuli. - Je li stari rekao

još nešto?Tuppence je nagonski otvorila usta da nešto kaže, ali ih je ponovo

zatvorila. U ušima su joj odzvanjale sir Jamesove riječi: - “Nikada nemojtereći sve što znate... čak ni osobi koju najbolje poznajete.”- U sjećanju joj jebljesnula još jedna slika. Julius ispred sefa u stanu, njeno pitanje i stankaprije nego što je odgovorio, “Ništa”. - Zar zaista nije bilo ničeg? Ili je neštopronašao i poželio to zadržati za sebe? Ako je on mogao nešto kriti, mogla jei ona.

- Ništa naročito - odgovorila je.Osjetilaje više nego vidjela Juliusov pogled koji je sa strane bacio prema

njoj.- Recite, želite li da napravimo krug po parku?

116

- Kako hoćete.Neko vrijeme su u tišini prolazili ispod drveća. Danje bio divan. Nalet

vjetra je u Tuppence unio neko novo uzbuđenje.- Recite mi, Tuppence, vjerujete li da ćemo ikada pronaći Jane?Julius je govorio obeshrabrenim glasom. To raspoloženje mu do te mjere

nije pristajalo, da se Tuppence okrenula i zapanjeno zagledala u njega. On jeklimnuo glavom.

- Tako je. Počinjem vjerovati da je sve gotovo. Sir James se više ničemune nada, danas se to jasno vidjelo. I on mi se ne sviđa - nekako si neodgovaramo - ali je prilično bistar i pretpostavljam da ne bi odustao dapostoji ikakva šansa za uspjehom - sad, bi li?

Tuppence je bilo neugodno, ali držeći se uvjerenja da je Julius neštosakrio od nje ostala je tiho.

- On je predložio da damo oglas za bolničarku - podsjetila ga je.- Da, s “uzalud se nadate” tonom! Ne - meni je svega dosta. Već sam

napola odlučio da se odmah vratim u Ameriku.- Oh, ne! - viknula je Tuppence. - Moramo pronaći Tommyja!- Ja sam potpuno zaboravio na Beresforda - skrušeno reče Julius. - Tako

je. Moramo ga pronaći. Ali poslije - pa, ja maštam otkako sam započeo sovim - a od tog maštanja ionako nema koristi. Završio sam s tim. Nego,Tuppence, nešto bih vas želio upitati.

- Da.- Vi i Beresford. Što je s tim?- Ne razumijem - dostojanstveno je odgovorila Tuppence, dodavši usput:

- U svakom slučaju, niste u pravu!- Ne gajite neka nježne osjećaje jedno prema drugom?- Svakako da ne - žustro je rekla Tuppence. - Tommy i ja smo prijatelji...

i ništa više.- Pretpostavljam da je svaki par to nekada izjavio - primijetio je Julius.- Gluposti! - prasnula je Tuppence. - Zar vam ja sličim na djevojku koja

se zaljubljuje u svakog muškarca koga vidi?- Ne. Vi mi sličite na djevojku u koju se često zaljubljuju!- Oh! - reče Tuppence, prilično zatečena. - To je kompliment,

pretpostavljam?- Naravno. A sada, da nastavimo. Što ako nikada ne pronađemo

117

Beresforda i...- U redu - slobodno recite! Ja mogu pogledati činjenicama u oči. Što ako

je on... mrtav! Onda?- I čitava ova stvar propadne. Što ćete onda?- Ne znam, - reče Tuppence napušteno.- Bit ćete vraški usamljeni, jadno dijete.- Bit ću u redu - prasnula je Tuppence, sa svojom uobičajenom

netrpeljivošću prema bilo kakvom sažaljenju.- Što je s brakom? - pitao je Julius. - Imate li neki stav po tom pitanju?- Naravno, namjeravam se udati - odgovorila je Tuppence. - To jest,

ako... - zastala je, poželjevši da ništa nije rekla, a onda je odvažno nastavilapo svome - nađem nekog tko je dovoljno bogat da mi se to isplati. To jeiskreno, zar ne? Rekla bih da me sada prezirete zbog toga.

- Ja nikada ne prezirem poslovni instinkt - reče Julius. - O kojoj visinigovorimo?

- Visini? - pitala je Tuppence, zbunjena. - Mislite, da li treba biti visok ilinizak?

- Ne. Visina prihoda - novca.- Ah ja - ja nisam o tome podrobno razmišljala.- Što je sa mnom?- S vama?- Naravno.- Oh, to ne bih mogla!- Zašto ne?- Kažem vam, ne bih mogla.- Ponovo, zašto ne?- To ne bi bilo pošteno.- Ne vidim ništa nepošteno. Odgovaram na vaš izazov, i neizmjerno vam

se divim, Tuppence, više nego svim djevojkama koje sam poznavao. Želiobih vam pružiti sve što poželite. Samo recite, i odmah idemo do najskupljegzlatara da završimo posao oko prstena.

- Ne mogu - prošapta Tuppence.- Zbog Beresforda?- Ne, ne, ne!- Onda, zašto?

118

Tuppence je samo žestoko odmahivala glavom.- Nemoguće je da želite više dolara nego što ja imam.- Oh, nije u tome stvar - jedva reče Tuppence, gotovo se histerično

smijući. - Ali, hvala vam na ponudi i svemu tome, ali mislim da bi bilonajbolje da odbijem.

- Bio bih vam zahvalan ako biste mi učinili uslugu i razmislili o ovome dosutra ujutro.

- Nema potrebe.- Ipak, volio bih da bude tako.- U redu - blago reče Tuppence.Nijedno od njih nije progovorilo dok nisu stigli do Ritza.Tuppence se popela u svoju sobu. Osjećala je emotivnu iscrpljenost zbog

sukoba s Juliusovom energičnom ličnošću. Sjedeći ispred ogledala, zurila jenekoliko minuta u svoj odraz.

- Budalo - promrmljala je Tuppence na kraju, napravivši grimasu. -Ludice. Sve što si željela - sve čemu si se ikada nadala, a ti si samo znalakao idiotska ovca reći “ne”. Ovo je tvoja jedina šansa. Zašto je ne prihvatiš?Ne zgrabiš? Skočiš na nju? Što još želiš?

Umjesto odgovora na vlastito pitanje, pogled joj se spustio na maluTommyjevu fotografiju koja je u otrcanom okviru stajala na njenom stolčiću.Za trenutak, borila se da sačuva samokontrolu. Ali onda se u njoj neštoprelomilo, i prinijela je fotografiju svojim usnama, briznuvši u nezadrživ plač.

- Oh, Tommy, Tommy - plakala je - tako te volim - a možda te višenikada neću vidjeti...

Poslije pet minuta Tuppence se uspravila, obrisala svoj nos i popravilašminku.

- To je to - čvrsto je rekla. - Pogledajmo istini u oči. Izgleda da sam sezaljubila - u idiota od mladića koji vjerojatno ni najmanje ne mari za mene. -Ovdje je zastala. - U svakom slučaju - nastavila je kao da raspravlja snevidljivim sugovornikom - ja ne znam je li tako. On se nikad nije usudioreći. Ja sam se uvijek rugala sentimentalnosti - a evo me sada,najsentimentalnija na svijetu. Kako su djevojke glupe! Uvijek sam to mislila.Pretpostavljam da ću zaspati s njegovom fotografijom pod jastukom i da ćuga sanjati čitave noći. Strašno je kada znaš da nisi ostao vjeran svojimprincipima.

119

Tuppence je tužno odmahnula glavom, dok je razmatrala svoje emotivnoodmetništvo.

- Nemam pojma što da kažem Juliusu. Oh, osjećam se kao takva budala!Morat ću mu reći nešto... on je Amerikanac do srži i inzistirat će na razlogu.Pitam se je li našao nešto u tom sefu...

Tuppencine misli su skrenule na drugi kolosijek. Pažljivo i metodično jerazmišljala o događajima od prethodne noći. Nekako su joj se činili povezanisa sir Jamesovim zagonetnim riječima...

Odjednom se trgnula - boja joj je nestala s lica. Njene oči su se raširile ušoku, ukočeno zureći pred sobom.

- Nemoguće - mrmljala je. - Nemoguće! Mora da sam poludjela ako mitakvo što pada na um...

Čudovišno... a opet, to bi sve objasnilo...Poslije nekoliko trenutaka razmišljanja, sjela je i napisala pismo,

odmjeravajući pritom svaku riječ. Napokon je zadovoljno klimnula glavom iubacila ga u kuvertu koju je adresirala na Juliusa. Sišla je hodnikom donjegove sobe i pokucala na vrata. Kao što je i očekivala, soba je bila prazna.Ostavila je pismo na stolu.

Kada se vratila, mladi portir je čekao ispred vrata njene sobe.- Telegram za vas, gospođice.Tuppence ga je uzela s poslužavnik i nemamo ga otvorila. Zatim zavapi.

Telegram je bio Tommyjev!

120

16

Nove Tommyjeve pustolovine

Iz tame, povremeno prekidane sijevanjem vatrenih noževa, Tommyjevasvijest se polako vraćala u život. Kada je konačno otvorio oči, nije biosvjestan ničeg osim razarajućeg bola u sljepoočnicama. Bio je maglovitosvjestan nepoznatog okruženja. Gdje se nalazi? Što se desilo? Nemoćno jezatreptao. Nije bio u svojoj sobi u Ritzu. I što se, k vragu, desilo s njegovomglavom?

- Prokletstvo! - rekao je Tommy i pokušao se uspraviti. Sjetio se. Bio jeu onoj zlokobnoj kući u Sohou. Jauknuo je i pao natrag. Kroz svoje gotovozatvorene kapke pokušao je što bolje promotriti oko sebe.

- Dolazi k svijesti - primijetio je glas veoma blizu Tommyjevog uha.Odmah je prepoznao bradatog, efikasnog Nijemca, i ostao je nepokretnoležati. Pomislio je da bi bila šteta da prerano dođe k svijesti; sve dok bol unjegovoj glavi ne postane manje oštar, osjetio se nesposobnim ostatipriseban. Uz bol je pokušavao odgonetnuti što se desilo. Netko mu seočigledno, dok je prisluškivao, prikrao iza leđa i udario ga po glavi. Sada suznali da je špijun i vjerojatno će završiti s njim po kratkom postupku.Nesumnjivo da se našao u slijepoj ulici. Nitko nije znao gdje je, pa nije nimogao očekivati pomoć izvana i morat će se osloniti isključivo na svojupamet.

- Pa, idemo onda - promrmljao je Tommy za sebe, a onda je ponoviosvoje posljednje riječi.

- Prokletstvo! - primijetio je i ovog puta uspio sjesti.U trenu Nijemac mu priđe i pruži mu čašu uz kratku naredbu “ispijte”.

Tommy je poslušao. Jačina alkohola natjerala ga je da se zagrcne, ali mu jena izvanredan način pročistila um.

Ležao je na kauču u sobi u kojoj je održan sastanak. S jedne strane kaučastajao je čovjek koji ga je pustio u kuću. Ostali su, nešto udaljeni, stajali

121

zajedno. Ali, Tommy je primijetio da netko nedostaje. Čovjeka po imenuBroj Jedan više nije bilo.

- Osjećate se bolje? - pitao je Nijemac, kada je uzeo praznu čašu.- Da, hvala - vedro je odvratio Tommy.- Ah, prijatelju moj, sreća da je vaša glava tako tvrda. Naš dobri Conrad

snažno udara. - Klimnuo je glavom u pravcu vratara zločinačkog lica.Muškarac se iscerio.

Tommy je s naporom okrenuo glavu.- Oh - rekao je - dakle, vi ste Conrad, zar ne? Čini mi se da je tvrdoća

moje lubanje i za vas bila sreća. Kada vas pogledam, jednostavno mi je žaošto sam vam omogućio izbjegavanje vješala.

Muškarac je zarežao, ali bradati je tiho rekao:- Kod njega ne postoji takav rizik.- Kako vam drago - odgovorio je Tommy. - Znam da je omalovažavanje

policije u modi. Ja vam prilično vjerujem u njih.Njegovo ponašanje je bilo bezbrižno do krajnjih granica. Tommy

Beresford je pripadao onoj vrsti mladih Engleza koji nisu bili obdareni nekimposebnim intelektualnim sposobnostima, ali koji su nedvosmisleno u svomnajboljem izdanju kada se nađu u onome što je poznato kao “škripac”.Njihovo prirodno snebivanje i oprez kliznuli bi s njih kao rukavica. Tommy jesavršeno shvaćao da u njegovoj snalažljivosti leži jedina šansa za bijeg iispod ovog nehajnog ponašanja njegov mozak je radio punom parom.

Hladni glas Nijemca poveo je razgovor:- Imate li što dodati prije nego što vas ubijemo kao špijuna?- Mnogo toga - reče Tommy, s istom uglađenošću kao i ranije.- Niječete da ste prisluškivali na vratima?- Ne. Zaista bih se morao ispričati - ali vaš razgovor je bio tako zanimljiv

da sam zaboravio na pravila lijepog ponašanja.- Kako ste ušli?- Preko dobrog starog Conrada - Tommy mu se prijekorno nasmiješio. -

Ne bih vam želio predložiti da tog vjernog slugu pošaljete u mirovinu, alizaista biste morali razmisliti o angažiranju boljeg čuvara.

Conrad je nemoćno zarežao kada se muškarac s bradom okrenuo k njemu,i mrzovoljno rekao:

- Rekao je lozinku. Kako sam mogao znati?

122

- Da - upao Tommy muje u riječ. - Kako je mogao znati? Nemojte krivitijadnika. Njegov ishitreni postupak omogućio mi je to zadovoljstvo da vassve osobno vidim.

Učinilo mu se da su njegove riječi uzbunile prisutne, ali uvijek oprezniNijemac ih je smirio jednim pokretom ruke.

- Mrtvaci ne govore - staloženo je rekao.-Ah! - reče Tommy - ali ja još nisam mrtav!- Uskoro ćete biti, moj mladi prijatelju - reče Nijemac. Odobravajući

žamor se razlijegao među prisutnima.- Mislim da neću - čvrsto je rekao. - Veoma se protivim umiranju.Zbunio ih je, vidio je to po licu svog tamničara.- Možete li mi dati neki razlog zašto da vas ne ubijemo? - pitao je

Nijemac.- Nekoliko - odvratio je Tommy. - Gledajte, vi ste mi postavili mnoštvo

pitanja. Dozvolite mi da ja vama, za promjenu, postavim jedno. Zašto meniste odmah ubili, prije nego što sam došao svijesti?

Nijemac je oklijevao i Tommy je ugrabio svoju priliku.- Zato što niste znali koliko toga znam - i kako sam stekao to znanje.Ali, u tom trenutku su proključale Borisove emocije. On je prišao,

mlatarajući rukama.-Ti, prokleti špijune - vrisnuo je. - Mi ćemo tebe po kratkom postupku.

Ubij ga! Ubij ga!Prolomio se pljesak.- Čujete ovo? - pitao je Nijemac, ne skidajući pogleda s Tommyja. - Što

imate za reći na ovo?- Reći? - Tommy je slegnuo ramenima. - Gomila budala. Neka si postave

nekoliko pitanja. Kako sam došao ovamo? Sjetite se što je dobri stari Conradrekao - s vašom lozinkom, zar ne? Kako sam je saznao? Ne mislite valjda dasam slučajno nabasao ovamo i rekao prvu stvar koja mi je pala na um?

Tommy je bio zadovoljan svojim završnim riječima. Jedino je žalio štoTuppence nije tu da uživa u njihovom punom sjaju.

- To je istina - rekao je muškarac koji je izgledao kao radnik. - Prijatelji,mi smo izdani!

Među prisutnima se razlijegao ružni žamor. Tommy im se ohrabrujućeosmjehnuo.

123

- To je već bolje. Kako se možete nadati uspjehu u bilo kom poslu, akone koristite mozak?

- Vi ćete nam reći tko nas je odao - reče Nijemac. - Ali, to vas nećespasiti - oh, ne! Ispričat ćete nam sve što znate. Boris, ovdje, on poznajemnogo načina kako natjerati ljude da progovore!

- Pih! - prezrivo reče Tommy, boreći se s neprijatnim osjećanjem u dubinisvog želudca. - Vi me nećete ni mučiti, niti ubiti.

- A zašto ne? - pitao je Boris.- Zato što ne biste ubili gusku koja nosi zlatna jaja - tiho je odgovorio

Tommy.Za trenutak je nastala tišina. Činilo se da je Tommyjeva upornost

napokon počela davati rezultate. Nisu više bili tako sigurni u sebe.- On blefira - tiho je rekao Boris.Tommy ga je mrzio. Je li ga pročitao?Nijemac se s naporom grubo okrenuo k Tommyju.- Na što mislite?- Što vi mislite da ja mislim? - odugovlačio je Tommy, očajnički tražeći

odgovor.Boris je odjednom prišao i zamahnuo šakom ispred Tommyjevog lica.- Govori, ti engleska svinjo... govori!- Ne uzbuđujte se, dragi moj - mimo je rekao Tommy. - To je najgore kod

vas stranaca. Ne možete ostati smireni. Sada mi recite, izgledam li ja kaonetko tko misli da postoji i najmanja šansa da bude ubijen?

Samouvjereno je pogledao oko sebe, i bilo muje drago što nitko nijemogao čuti izdajničke udarce njegovog srca.

- Ne - mrzovoljno reče Boris na kraju - ne izgledate. “Hvala bogu, ne značitati misli” - pomislio je Tommy. Na glas je nastavio koristiti prednost kojuje stekao.

- A zašto sam tako siguran? Zato što znam nešto što me stavlja u položajda vam predložim zamjenu.

- Zamjenu? - bradonja ga je oštro pogledao.- Da... zamjenu. Moj život i sloboda u zamjenu za... - zastao je.- Zamjenu za što? - Svi prisutni su se skupili oko njega. Mogla se čuti i

igla kako pada.Tommy je polako progovorio.

124

- Papire koje je Danvers nosio iz Amerike na Lusitaniji. Učinak koji suproizvele njegove riječi bio je sličan udaru groma. Nijemac ih je zadržaopokretom ruke. Nagnuo se nad Tommyja.

- Himmel! Znači, imate ih?Čudesno miran, Tommy je odmahnuo glavom.- Znate gdje se nalaze? - bio je uporan Nijemac.Tommy je ponovo odmahnuo glavom. - Nemam blage.- Pa, onda... onda... - zbunjenog i bijesnog izdao ga je glas.Tommy je pogledao oko sebe. Vidio je bijes i nevjericu na svakom licu,

ali njegova staložena samouvjerenost je učinila svoje... nitko više nijesumnjao u to da se iza njegovih riječi nešto krije.

- Ne znam gdje su papiri - ali vjerujem da ih mogu pronaći. Imamteoriju...

- Pih!Tommy je podigao ruku i utišao bučne izraze prezira.- Ja je nazivam teorijom - mada sam prilično siguran u činjenice -

činjenice koje nikom nisu poznate, osim meni. U svakom slučaju, što možeteizgubiti? Ako vam pronađem dokument - vi ćete mi u zamjenu dati moj životi slobodu. Jesmo li se dogovorili?

- A ako odbijemo? - tiho je upitao Nijemac.Tommy se zavalio natrag na kauč.- Dvadeset deveti je - zamišljeno je rekao - za manje od dva tjedna...Nijemac je za trenutak oklijevao. Zatim je dao znak Conradu.- Odvedi ga u drugu prostoriju.Tommy je proveo sljedećih pet minuta sjedeći na prljavom krevetu

susjedne sobe. Srce mu je luđački tuklo. Sve je riskirao ovim potezom. Štoće odlučiti? Čitavo vrijeme dok su mu se po mislima motale ove očajničkemisli, bezbrižno je pričao Conradu, dovodeći naprasitog vratara na rububilačkog ludila.

Naposljetku vrata su se otvorila i Nijemac je zapovjednički pozvaoConrada.

- Nadajmo se da sudac nije stavio svoju crnu kapu - bezbrižno rečeTommy. - Tako je, Conrade, utjeraj me unutra. Zatvorenik je na klupi zaokrivljene, gospodo.

Nijemac je ponovo bio za stolom. Mahnuo je Tommyju da sjedne preko

125

puta.- Prihvaćamo - strogo je rekao - vaše uvjete. Dokument nam mora biti

isporučen prije nego što vas pustimo na slobodu.- Idioti! - ljubazno reče Tommy. - Kako mislite da ga tražim ako me držite

ovdje, vezanih nogu?- Što onda očekujete?- Moram imati slobodu posao završiti na svoj način.Nijemac se nasmijao.- Da li mislite da smo mi dječica koja će vas pustiti da odete odavde i

ostavite nas s lijepom pričicom punom obećanja?- Ne - zamišljeno reče Tommy. - Premda je to puno jednostavnije za mene

nisam očekivao da biste se složili s time. Vrlo dobro, onda moramo naćikompromis. Kako bi bilo da mi pridružite malog Conrada? On je odanmomak i jako lak na šakama.

- Mi bismo više voljeli - hladno reče Nijemac - da vi ostanete ovdje.Jedan od naših članova će postupati točno po vašim instrukcijama. Ako dođedo komplikacija, on će se vratiti i podnijeti vam izvještaj, pa ćete mu ondadati daljnje upute.

- Vezujete mi ruke - požalio se Tommy. - Ovo je veoma delikatan posao ikada taj koga pošaljete zabrlja, što će onda biti sa mnom? Ne vjerujem da ijedan od vas posjeduje i gram takta.

Nijemac je bubnjao prstima po stolu.- To su naši uvjeti. Inače, smrt!Tommy se umorno zavali nazad.- Sviđa mi se vaš stil. Drzak, ali dopadljiv. Onda, neka bude tako. Ali,

moram vidjeti djevojku.- Koju djevojku?- Jane Finn, naravno.Nijemac ga je nekoliko minuta radoznalo promatrao, a onda je polako

rekao, kao da pažljivo bira riječi:- Zar ne znate da vam ona ne može reći ništa?Tommyjevo srce je ubrzalo ritam. Hoće li se uspjeti naći licem u lice s

djevojkom za kojom je tragao?- Neću je pitati da mi bilo što kaže - tiho je rekao. - To jest, neću

inzistirati.

126

- Pa čemu je onda želite vidjeti?Tommy je zastao.-Da joj vidim lice kada joj budem postavio jedno pitanje - najzad je

odgovorio.U Nijemčevim očima se ponovo pojavio onaj izraz koji Tommy nije u

potpunosti shvaćao.- Neće biti u stanju odgovoriti na vaša pitanja.- To nije važno. Vidjet ću njeno lice kada je upitam.- I mislite da će vam to nešto reći? - kratko i neugodno se nasmijao. Više

nego ikad, Tommy je bio siguran da se u pozadini nalazi nešto što nijerazumio. Nijemac ga je ispitivački pogledao.

- Pitam se, znate li doista onoliko koliko mi mislimo? - blago je rekao.Tommy je osjetio da manje gospodari situacijom nego prije nekoliko

trenutaka. Negdje je pogriješio. Ali bio je zbunjen. Što je to krivo rekao?Instinktivno je odgovorio.

- Možda postoje stvari koje znate, a ja ne. Ne pretvaram se da samupoznat sa svim detaljima vašeg pothvata. Ali isto tako, i ja u rukavu imamkarte o kojima vi ne znate ništa. I zbog toga sam vam vrijedan. Danvers jebio vraški pametan momak... - prekinuo se, kao da razmišlja. Ali, Nijemčevolice se malo razvedrilo.

- Danvers - promrmljao je. - Razumijem... - Na trenutak je zastao, a ondamahnuo Conradu. - Odvedi ga. Gore... znaš.

- Čekajte trenutak - reče Tommy. - Što je s djevojkom?- Možda će se nešto moći srediti.- Mora.- Vidjet ćemo u vezi s tim. Samo jedna osoba to može odlučiti.- Tko? - pitao je Tommy. Ali, znao je odgovor.- Gospodin Brown.- Hoću li ga vidjeti?- Možda.- Hajde - grubo reče Conrad.Tommy je poslušno ustao. Kada su izašli, njegov tamničar mu je dao znak

rukom da se popne uz stube. On ga je sam pratio u stopu. Na katu iznad,Conrad je otvorio vrata i Tommyje ušao u malu sobu. Conrad je upaliopišteću plinsku svjetiljku i izašao van. Tommy je čuo zvuk ključa kako se

127

okreće u bravi.Krenuo je na istraživanje svog zatvora. Ovo je bila manja soba od one na

katu ispod i zrak je bio neobično zagušljiv. Onda je shvatio da ovdje nemaprozora. Krenuo je po sobi. Zidovi su bili nevjerojatno prljavi, kao uostalom iu čitavoj kući. Četiri slike koje su nakrivljene visjele sa zida, predstavljalesu scene iz Fausta. Margueritta sa svojom kutijom dragulja, scena iz crkve.Siebel i njegovo cvijeće i Faust i Mefisto. Ovaj posljednji je vratioTommyjeve misli na gospodina Browna. U ovoj zatvorenoj i zaključanojodaji, s njenim teškim, čvrstim vratima, osjetio se odsječenim od svijeta izločinačka moć velikog kriminalca izgledala je još opipljivije. Mogao bivikati iz sve snage, i nitko ga ne bi čuo. Ovo je bila grobnica za žive...

Tommy se s naporom pribrao. Utonuo je u krevet i predao se svojimmislima. Glava ga je strašno boljela, a bio je i gladan. Tišina mjesta bila jeposve obeshrabrujuća.

- U svakom slučaju - reče Tommy, pokušavajući podići vlastitoraspoloženje - upoznat ću šefa - tajanstvenog gospodina Browna i uz malosreće u blefiranju, vidjet ću i tajanstvenu Jane Finn. A poslije toga...

A poslije toga, Tommy je morao priznati da su mu izgledi bili priličnomračni.

128

17

Annette

Budući problemi ipak su ubrzo izblijedjeli pred onim sadašnjim. A odnjih najgora i najhitnija bila je glad. Tommy je imao zdrav i dobar apetit.Krumpiri i odrezak koje je pojeo za ručak, sada su izgledali kao da pripadajudalekoj prošlosti. Sa žaljenjem je konstatirao činjenicu da neće imati punouspjeha ako ikada bude morao štrajkati glađu.

Besciljno je hodao svojim zatvorom. Jedanput ili dvaput je odlučioodbaciti ponos i zakucao je na vrata. Ali nitko nije odgovorio na poziv.

- K vragu! - ogorčeno je rekao Tommy. - Ne misle me valjda umoritiglađu. - Novi strah muje prošao kroz glavu, da je ovo, možda, jedan od onih“finih načina” da se zarobljenik prisili da progovori, za koje je Boris biostručnjak. Ali poslije kraćeg razmišljanja, odbacio je tu ideju.

- To je onaj kiseli zločinac, Conrad - zaključio je. - To je tip s kojim ćuse jednog dana s uživanjem obračunati. To je samo njegova pakost. Siguransam u to.

Daljnja razmišljanja izazvala su u njemu osjećaj kako bi bilo izuzetnozadovoljavajuće tresnuti nešto svom snagom o jajoliku Conradovu glavu.Tommy je nježno trljao vlastitu glavu i prepustio se uživanju u mašti.Napokon mu sine sjajna ideja. Zašto ne bi pretvorio maštanje u stvarnost?Conrad nesumnjivo živi u kući. Ostali su, možda s izuzetkom Nijemca, kućukoristili samo kao mjesto za sastanke. Stoga, zašto ne bi sačekao Conrada uzasjedi iza vrata; kada ovaj uđe, da mu o glavu razbije stolicu, ili možda nekuod onih prastarih slika. Morao bi, naravno, voditi računa o tome da ga neudari prejako. A onda - a onda bi jednostavno izašao van! Ako ikoga budesreo dok silazi, pa - Tommy se ozario pri pomisli na susret tog nekog snjegovim šakama. Takav pristup mu je daleko više odgovarao od maloprijašnjeg verbalnog sučeljavanja. Opijen svojim planom, Tommy je opreznoskinuo sliku Đavola i Fausta, i zauzeo položaj. Puno je očekivao od ovoga.

129

Plan je bio jednostavan, ali učinkovit.Vrijeme je prolazilo, ali Conrad se nije pojavljivao. U ovoj zatvorskoj

sobi nije bilo razlike između noći i dana, ali Tommyjev ručni sat, koji je bioizuzetno točan, obavijestio ga je da je devet sati uvečer. Tommy mračnopomisli da ako uskoro ne donesu večeru, bit će vrijeme za doručak. U desetsati napustila ga je nada i on se bacio na krevet da potraži utjehu u snu. Zapet minuta, sve njegove odluke bile su zaboravljene.

Iz sna ga je trgnuo zvuk otključavanja brave. Kako nije pripadao onojvrsti junaka koji su odmah po buđenju u potpunosti bili prisebni Tommy jesamo zaškiljio prema stropu i nejasno se pitao gdje se nalazi. Onda se sjetio ipogledao na sat. Bilo je osam sati.

- Ili je rani jutarnji čaj ili doručak - zaključio je mladić - i molim Boga daje ovo drugo!

Vrata su se otvorila. Prekasno, Tommy se sjetio svog zaboravljenog planao mlaćenju mrskog Conrada. Trenutak kasnije bio je sretan zbog toga, jer jeumjesto Conrada u sobu ušla djevojka. Nosila je poslužavnik koji je stavilana stol.

Kroz slabo svjetlo plinske lampe, Tommy ju je trepćući promatrao. Istogčas je zaključio kako je ona jedna od najljepših djevojaka koje je ikad vidio.Njena kosa je bila bogate smeđe boje, s neobičnim zlatnim odsjajem koji jeostavljao dojam sunčevih zraka zarobljenih u njenim dubinama. Lice joj jeimalo svježinu cvijeta divlje ruže. Njene oči, blago razmaknute, imale su bojulješnjaka, zlatnog lješnjaka koji je također podsjećao na sunčeve zrake.

Pomahnitala misao proleti kroz Tommyjevu glavu.- Jeste li vi Jane Finn? - bez daha je pitao.Djevojka je začuđeno odmahnula glavom.- Zovem se Annette, monsieur.Govorila je mekim, lošim engleskim.- Oh! - reče Tommy, prilično zatečen. - Francuskinja?- Oni, monsieur. Monsieur parle francais?- Ni za sto godina - reče Tommy. - Što je to? Doručak?Djevojka je klimnula glavom. Tommy je iskočio iz kreveta i prišao da

provjeri sadržaj poslužavnika. Na njemu se nalazio kruh, margarin i džezva skavom.

- Ovdje život nije na nivou Ritza - primijetio je uz uzdah. - Ali, Gospod

130

me je naučio da budem zahvalan za hranu. Amen.Privukao je stolac i djevojka je krenula prema vratima.- Sačekaj trenutak - viknuo je Tommy. - Postoji mnogo toga što bih te

želio pitati, Annette. Što radiš u ovoj kući? Nemoj mi samo reći da siConradova nećakinja, ili kćerka, ili bilo što, jer ti neću vjerovati.

- Ja sam sluškinja, monsieur. Nisam u rodu ni s kim.- Razumijem - reče Tommy. - Sjećaš li se što sam te maloprije pitao. Znaš

li Jane Finn.- Mislim da sam čula ljude da pričaju o Jane Finn.- Ne znaš gdje je ona?Annette je odmahnula glavom.- Na primjer, nije u kući?- Oh ne, monsieur. Moram krenuti sada... čekat će me.Požurila je van. Ključ se okrenuo u bravi.- Pitam se tko su “oni” - mozgao je Tommy, nastavljajući kidati kruh. - Uz

malo sreće, ta djevojka bi mi mogla pomoći pobjeći odavde. Ona ne izgledakao netko iz bande.

Oko jedan sat Annette se ponovo pojavila s drugim poslužavnikom, aliovog puta u Conradovoj pratnji.

- Dobro jutro - ljubazno reče Tommy. - Vidim da niste koristili Pearovsapun.

Conrad je prijeteći zarežao.- Nema brzog, duhovitog odgovora, staro momče? Ne brini se, ne

možemo uvijek imati i pamet i ljepotu. Što imamo za ručak? Paprikaš? Kakosam znao? Elementarno, dragi moj Watsone - miris luka ne može prevariti.

- Samo ti pričaj - progunđao je muškarac. - Možda nećeš još dugo.Primjedba je nosila veoma neugodan prizvuk, ali ga je Tommy ignorirao.

Sjeo je za stol.- Slobodni ste, poslugo - rekao je, nehajno odmahnuvši rukom. - Ne

odgovarajte boljima od sebe.Te večeri Tommy je sjedio na krevetu i duboko razmišljao. Da li će

Conrad ponovo dopratiti djevojku? Ako ne, da pokuša načiniti od nje svogsaveznika? Odlučio je pokušati učiniti sve što je u njegovoj moći. Nalazio seu bezizlaznom položaju.

U osam sati, poznati zvuk okretanja ključa natjerao ga je da skoči na

131

noge. Djevojka je bila sama. Zatvori vrata - naredi on. - Želim razgovarati stobom. - Poslušala ga je.

- Gledaj, Annette, želio bih da mi pomogneš da se izbavim odavde. - Onaje odmahnula glavom.

- Nemoguće. Njih troje nalaze se kat ispod.- Oh! - Tommy je u sebi bio zahvalan na informaciji. - Bi li mi pomogla,

kada bi mogla?- Ne, monsieur.- Zašto ne?Djevojka je oklijevala.- Mislim - oni su moji ljudi. Vi ste ih špijunirali. Potpuno su u pravu što

vas ovdje drže.- Oni su loši tipovi, Annette. Ako mi pomogneš, odvest ću te od njih. A

najvjerojatnije ćeš dobiti i priličnu svotu novca.Ali djevojka je samo odmahnula glavom.- Ne usuđujem se, monsieur. Ja se njih bojim.Okrenula se.- Zar ne bi ništa napravila da pomogneš drugoj djevojci? - viknuo je

Tommy. - Ona je tvojih godina. Zar joj nećeš pomoći da se spase iz njihovihkandži?

- Mislite na Jane Finn?- Da.- Nju ste došli ovamo tražiti? Da?- Tako je.Djevojka ga je gledala, a onda rukom prešla preko čela.- Jane Finn. Stalno slušam to ime. Zvuči poznato.Tommy joj je uzbuđeno prišao.- Sigurno znaš nešto o njoj?Ali, djevojka se naglo okrenula.- Ne znam ništa... samo ime.Krenula je prema vratima. Odjednom krikne. Tommy se trgne. Ugledala

je sliku koju je prošle noći položio uza zid. U trenu uspio je uloviti izraz užasu njenim očima. Isto tako neobjašnjivo, izraz se pretvorio u olakšanje. Zatimje naglo izašla iz sobe. Tommyju ništa nije bilo jasno. Je li pomislila da će jenapasti slikom? Sigurno da nije. Zamišljeno je sliku vratio na zid.

132

Još su tri dana prošla u sumornoj dokolici. Tommy je osjećao kako muživci postaju sve napetiji. Nije vidio nikoga osim Conrada i Annette, adjevojka je postala nijema. Odgovarala je samo jednosložnim riječima.Nekakva mračna sumnja tinjala je u njenim očima. Tommy je osjećao da ćepoludjeti ako ovo usamljeničko zarobljeništvo potraje još duže. Od Conradaje saznao da čekaju naredbe “gospodina Browna”. Možda je, pomislio jeTommy, otputovao ili otišao u inozemstvo, pa su morali čekati njegovpovratak.

Ali večer trećeg dana donese ružno otrežnjenje.Jedva da je bilo sedam sati kada je začuo korake u hodniku. Sljedećeg

trenutka, vrata su se otvorila. Ušao je Conrad. S njim je bio zloslutni BrojČetrnaest. Kada ih je vidio, Tommyju se srce smrzne.

- ‘Bra veče’, šefe - iskesio se muškarac. - Prijatelju, imaš onaj konopac?Tihi Conrad je izvadio dugi komad čvrstog užeta. Sljedećih nekoliko

minuta, zastrašujući spretne ruke Broja Četrnaest vezale su uže Tommyju okoruku i nogu, dok ga je Conrad čvrsto držao.

- Što, do vraga...? - počeo je Tommy.Ali lagan, nijemi osmjeh tihog Conrada zaledi mu riječi na usnama.Broj Četrnaest je spretno nastavio sa svojim poslom. Već sljedeće minute,

Tommy se pretvorio u bespomoćni zavežljaj. Tada naposljetku Conradprogovori.

- Mislio si da si nas prešao, jel’ da? S onim što si znao i s onim što nisiznao. Cjenkati se s nama! A sve to vrijeme si blefirao! Blefirao! Ne znaš tiviše nego bi mače znalo. Ali, vrijeme ti je isteklo, ti... svinjo.

Tommy je ležao u tišini. Nije bilo ničeg što bi mogao reći. Propao je.Svemoćni gospodin Brown ga je nekako prozreo. Odjednom muje nešto palona um.

- Jako dobar govor, Conrade - odobravajuće je rekao. - Ali, čemu ondaovi okovi i lanci? Zašto ne pustiš ovog ljubaznog gospodina da mi odmahprereže grlo?

- Vraga - neočekivano progovori Broj Četrnaest. - Misliš da smo tol’kotulavi da te mrknemo u kući, pa da nam se drotovi počnu ovuda prešetavat’?Je, baš. Za tvoje smo gospodstvo za sutra ujutro naručili kočiju, ali nećemoriskirati do tada, vidiš!

- Ništa - reče Tommy - nije jednostavnije od tvojih riječi - ako ne

133

računamo tvoje lice.- Zaveži - reče Broj Četrnaest.- Sa zadovoljstvom - odvratio je Tommy. - Pravite žalosnu grešku - ali vi

ste na gubitku.- Nećeš nas više tako prevariti - reče Broj Četrnaest. - Pričaš i dalje k’o

da si u vražjem Ritzu, a?Tommy nije odgovorio. Bio je zauzet razmišljanjem o tome kako je

gospodin Brown uspio otkriti njegov identitet. Zaključio je da je Tuppence upanici otišla u policiju i, čim je objavljen njegov nestanak, bandi nije dugotrebalo da zbroje dva i dva.

Dvojica muškaraca su izašla i vrata su se zalupila. Tommy je ostaoprepušten svojim mislima. Nisu bile nimalo lijepe. Udovi su mu se većzgrčili i utrnuli. Bio je potpuno bespomoćan, a izlaz nije vidio nigdje.

Prošlo je otprilike sat vremena kada je čuo kako se ključ tiho okreće ubravi. Annette je tiho ušla. Potpuno je zaboravio na djevojku. Je li mogućeda mu je došla pomoći?

Odjednom je začuo Conradov glas.- Izađi odatle, Annette. Njemu večeras ne treba večera.- Oui, oui, je sais bien. Ali, moram uzeti onaj drugi poslužavnik. Trebaju

nam stvari koje su na njemu.- Onda, požuri - zarežao je Conrad.Ne gledajući u Tommyja, djevojka je prišla stolu i dohvatila poslužavnik.

Podigla je ruku i ugasila svjetiljku.- Prokleta bila - Conrad je prišao vratima - zašto si to učinila?- Ja uvijek ugasim svetio. Trebali ste mi reći. Da ga ponovo upalim,

monsieur Conrade?- Ne, samo izađi.- Le beau petit monsieur - uskliknula je Annette, zastavši u mraku pored

kreveta. - Dobro ste ga vezali, mm? Sada sliči na vezano pile! - Iskrenozabavljanje u njenom glasu pogodilo je Tommyja, ali na svoje zaprepaštenje,osjetio je kako njena ruka lagano prelazi preko konopca, i nešto malo ihladno bilo mu je utisnuto u dlan.

- Hajde, Annette.- Mais me voila.Vrata su se zatvorila. Tommy je čuo Conrada kako govori:

134

- Zaključaj i daj mi ključ.Koraci su zamrli. Tommy je ležao skamenjen od iznenađenja. Predmet

koji mu je Annette stavila u ruku bio je zapravo mali džepni nož, otvoreneoštrice. Iz načina na koji je ona uporno izbjegavala pogledati ga, a i zbogonoga sa svjetlom, zaključio je da sobu nadziru. Mora postojati neka rupanegdje u zidovima. Prisjetivši se kako se ona uvijek držala na oprezu, shvatioje kako je vjerojatno sve vrijeme bio nadgledan. Je li rekao nešto što ga jeodalo? Teško. Otkrio je jedino nekakav trag o svom identitetu. Istina, njegovapitanja Annetti potvrdila su da on osobno ne poznaje Jane Finn, ali se nikadai nije pretvarao da je zna. Sada se postavljalo pitanje je li Annetta zaistaznala više nego što je rekla? Jesu li njena poricanja prvenstveno bilanamijenjena onima koji su slušali? Tu nije mogao doći ni do kakvogzaključka.

Ali, postojalo je jedno pitanje koje je potisnulo sva ostala. Bi li on, ovakovezan, mogao prerezati konopac? Pokušao je oprezno povlačiti otvorenomoštricom gore-dolje po konopcu koji mu je vezivao ručne zglobove. Bio je tonaporan posao koji je urodio jednim bolnim - Joj! - kada mu se nož zario uruku. Ali, polako i uporno, nastavio je rezati. Gadno se porezao, ali jenaposljetku osjetio da konopac popušta. Jednom kada su mu ruke bileslobodne, ostatak je bio lagan. Pet minuta kasnije, uspravio se, s određenimteškoćama zbog ukočenosti u udovima. Prva briga mu je bila povezati svojepovrijeđeno zapešće. Onda je sjeo na rub kreveta da razmisli. Conrad jeodnio ključ od vrata, tako da više nije mogao očekivati Annetteinu pomoć.Jedini izlaz iz sobe bila su vrata, zbog čega je bio natjeran čekati da onadvojica dođu po njega. A kada budu došli... Tommy se nasmijao! Krećući ses velikim oprezom po mračnoj sobi, pronašao je i skinuo poznatu sliku.Osjetio je malo zadovoljstvo što mu prvobitni plan neće ostati neiskorišten.Nije bilo druge nego čekati. Čekao je.

Noć je sporo promicala. Tommy je proživljavao sate duge kao vječnost,ali napokon začuje korake. Uspravio se, duboko udahnuo i čvrsto zgrabiosliku.

Vrata su se otvorila. Slaba svjetlost je dopirala izvana. Conrad je krenuoravno prema svjetiljci da je upali. Tommy je duboko žalio što je Conrad biotaj koji je ušao prvi. Bilo bi pravo zadovoljstvo obračunati se s njim. BrojČetrnaest je išao za njim. Kada je zakoračio preko praga, Tommy svom

135

snagom tresne sliku o njegovu glavu. Broj Četrnaest se složi u hrpuslomljenog stakla. Istog trena Tommy klizne van i povuče vrata. Ključ je biou bravi. Okrenuo ga je u trenutku kada se Conrad bacio na vrata, ispaljujućičitave plotune psovki.

Tommy je na trenutak oklijevao. Čuo je neko komešanje na donjem katu.Onda Nijemčev glas odjekne stubama.

- Gott in Himmel! Conrade, što je bilo?Tommy je osjetio nečiju malu ruku u svojoj. Pored njega je stajala

Annette. Prstom je pokazala na klimave ljestve koje su očigledno vodile naneki tavan.

- Brzo... ovamo gore! - Povukla ga je za sobom uz ljestve. Već sljedećegtrenutka, stajali su u prašnjavom potkrovlju, pretrpanom drvenom građom.Tommy je pogledao oko sebe.

- Ovo nije dobro. Ovo je prava zamka. Nema izlaza.- Tiho! Čekajte. - djevojka je stavila prst na usta. Došuljala se do

ljestava i osluškivala.Udaranje i treskanje po vratima bilo je strašno. Nijemac i još netko

pokušavali su provaliti kroz vrata. Annette je šapatom objasnila: - Mislit ćeda ste još uvijek unutra. Ne mogu čuti što im Conrad govori. Vrata supredebela.

- Mislio sam da možeš čuti što se događa u sobi?- U susjednoj prostoriji postoji rupa kroz koju se sve vidi. Pametno ste to

otkrili. Ali njima to neće pasti na pamet... suviše su zauzeti pokušajima dauđu.

- Da... ali, gledaj...- Prepustite sve meni. - Sagnula se. Na svoje iznenađenje, Tommy je

vidio da ona veže jedan kraj dugog užeta za ručku velikog, napuklog vrča.Pažljivo je sve namjestila, a onda se okrenula Tommyju: - Imate li ključ odvrata?

- Da.- Dajte mi ga.On ga pruži.- Ja silazim dolje. Mislite da bi mogli sići do pola puta, a onda se

prebaciti iza ljestvi, tako da vas oni ne vide?Tommy je klimnuo glavom.

136

- Na dnu ljestava, u sjeni, nalazi se veliki ormar. Stanite iza njega. Uzmiovaj kraj užeta. Kada ih pustim van ... povucite!

Prije nego što je imao vremena da je još nešto upita, ona se lakimkorakom spusti niz ljestve i nađe se usred gužve, glasno vrišteći:

- Mori Dieul Mon Dieu! Qu ’est—ce qu ’il y a?'Nijemac se psujući okrenuo k njoj.- Gubi se odavde. Idi u svoju sobu!Veoma pažljivo, Tommy se zanjihao i prebacio s druge strane ljestava.

Sve dok se ne okrenu... bit će dobro. Čučnuo je iza ormara. Oni su i daljestajali između njega i stubišta.

- Ah! - Annette je glumila da se spotakla o nešto. Zastala je - Mon Dieu,voila la clef!

Nijemac joj je istrgao ključ iz ruke. Otključao je vrata. Conrad je psujućiisteturao napolje.

- Gdje je on? Jeste li ga uhvatili?- Nikog nismo vidjeli - oštro reče Nijemac. Lice mu je problijedjelo. - Što

hoćeš reći?Conrad si je dao oduška još jednom psovkom.- Pobjegao je.- Nemoguće. Prošao bi pored nas.U tom trenutku, s oduševljenim osmjehom, Tommy je povukao uže. S

tavana se začula lomljava lonaca. Istog trena, muškarci su jedan drugoggurali uz klimave ljestve i nestali u mraku potkrovlja.

Brzo kao munja, Tommy je iskočio iz svog skrovišta i jurnuo nizstepenice, povlačeći djevojku sa sobom. U predvorju nije bilo nikog. Petljaoje oko lanca i brave. Napokon su popustili i vrata su se širom otvorila.Okrenuo se. Annette je nestala.

Tommy je zapanjeno zastao. Da li se ponovo popela uz stepenice? Kakvoju je ludilo spopalo! Proključao je od nestrpljenja, ali se nije pomakao. Nećebježati bez nje. Iznenada se odozgo začula galama, uzvici Nijemca i na krajuAnnettein glas, visok i čist:

- Mu foi, on je pobjegao! Brzo! Tko bi to pomislio!Tommy je i dalje stajao ukopan u mjestu. Da li je to poruka njemu neka

krene? Pomislio je da je.A onda, još glasnije, riječi su doplovile do njega:

137

- Ovo je užasna kuća. Hoću se vratiti kod Margueritte. Margueritte.MARGUERITTE!

Tommy je potrčao natrag k stubištu. Ona je željela da on ode i ostavi je?Ali zašto? Moraju po svaku cijenu nagovoriti da pobjegne s njim. A onda muse srce smrzlo. Conrad je skakao niz stepenice, ispustivši divlji krik kada gaje ugledao. Za njim su trčali ostali.

Tommy je zaustavio Conradov trk direktnim udarcem šake. Udario ga jeravno u bradu i ovaj se sruši kao klada. Drugi muškarac se sapleo o njegovonepomično tijelo i pao. S gornjeg dijela stubišta vidio se bljesak i metak jeprozujao tik pokraj Tommyjevog uha. Shvatio je da bi bilo jako zdravo zanjega što prije izjuriti iz ove kuće. Što se tiče Annette, tu ništa nije mogaonapraviti. Jedina utjeha je bila ta što je barem Conradu vratio što ga je išlo.Udarac je bio sjajan.

Iskočio je kroz vrata i zalupio ih za sobom. Trg je bio napušten. Ispredkuće stajao je parkiran pekarski kombi. Očigledno su ga u tom kombijunamjeravali izvesti iz Londona, da bi mu tijelo kasnije pronašli kilometrimadaleko. Vozač je zakoračio na kolnik i pokušao prepriječiti Tommyju put.Tommyjeva šaka je ponovo izletjela i vozač se rasuo po pločniku.

Tommy dade petama vjetra i pojuri - ni trenutak prerano. Prednja vrata suse otvorila i pljusak metaka se sručio za njim. Srećom, nijedan ga nijepogodio. Zamakao je za ugao.

- Jedno je sigurno - pomislio je - ne mogu nastaviti pucati. Navući će sipoliciju na vrat. Pitam se kako su se i tamo usudili.

Čuo je korake svojih progonitelja iza sebe i ubrzao trk. Jednom kadabude izašao iz ovih sporednih uličica, sve će biti u redu. Negdje u blizinisigurno će se naći i neki policajac - mada on nije želio tražiti pomoć policije,ako je to ikako mogao izbjeći. To bi značilo objašnjavanje i neugodnosti. Usljedećem trenutku, imao je razloga zahvaljivati se svojoj sretnoj zvijezdi.Pao je preko nekog ispruženog lika, koji je poskočio i uz viku počeo bježatiniz ulicu. Tommy se povuče u dvorište. Slijedeće minute imao je tozadovoljstvo da promatra dvojicu svojih progonitelja, od kojih je jedan bioNijemac, kako revnosno jure za lažnim mamcem!

Tommy je tiho sjeo na prag i dozvolio sebi kratku stanku, tek da dođe dodaha. A zatim se lakim korakom uputio u suprotnom pravcu. Bacio je pogledna sat. Bilo je malo iza pola pet. Brzo je svitalo. Na sljedećem uglu, prošao

138

je pored jednog policajca. Policajac ga je sumnjičavo pogledao. Tommy seosjetio blago uvrijeđenim. A onda se, prešavši rukom preko svog lica,nasmijao. Tri dana se nije ni umivao, niti brijao! Sigurno krasno izgleda.

Bez mnogo oklijevanja, otišao je u tursku kupelj za koju je znao da jeotvorena cijele noći. Izašao je nazad na dnevno svjetlo ponovno se osjećajućidobro u svojoj koži, sasvim spreman za nove poduhvate.

Prije svega, mora sebi priuštiti obilan obrok. Od jučer u podne nije ništaozbiljno jeo. Otišao je u zalogajnicu i naručio jaja i slaninu i kavu. Jedući,čitao je jutarnje novine koje su stajale u držaču na stolu. Odjednom seukočio. Bio je tu dugačak članak o Kramenjinu, koji je opisan kao “čovjekiza boljševizma” u Rusiji, i koji je upravo doputovao u London - kaoneslužbeni izaslanik, smatraju neki. Njegova karijera je bila dana u kratkimcrtama i jasno je navedeno da je on, a ne poznati lideri, idejni tvoracsovjetske revolucije.

Nasred lista bila je njegova slika.- Dakle, to je Broj Jedan - reče Tommy, ustiju punih jaja i slanine. - Nema

druge, moram nastaviti s ovim.Platio je doručak i krenuo k Whitehallu. Tamo je rekao svoje ime i

poručio da je hitno. Nekoliko minuta kasnije, našao se u društvu muškarcakoga ovdje nisu poznavali pod imenom “gospodin Carter”. Lice mu je bionamršteno.

- Slušajte, niste smjeli dolaziti i tražiti me ovdje. Mislio sam da smo sejasno dogovorili?

- Jesmo, gospodine. Ali, procijenio sam da je suviše važno da bismogubili vrijeme.

Kratko i jezgrovito ispričao je svoje dogodovštine od prije nekoliko dana.U pola priče, gospodin Carter ga je prekinuo kako bi dao nekoliko

kodiranih naređenja preko telefona. Svi tragovi nezadovoljstva sada sunestali s njegovog lica. Energično je klimao glavom kada je Tommy završiosvoju priču.

- Upravo tako. Svaki trenutak je dragocjen. Bojim se da ćemo ionakozakasniti. Oni neće čekati. Odmah će nestati odatle. Ipak, možda buduostavili nešto za sobom što će nam poslužiti kao trag. Kažete da steprepoznali Kramenjina kao Broja Jedan? To je važno. Nama je očajničkipotrebno nešto što bi spriječilo pad Kabineta. Što je s ostalima? Kažete da su

139

vam dva lika bila poznata? Mislite li da je jedan laburist? Pogledajte samoove fotografije i vidite prepoznajete li nekog. - Sljedeće minute, Tommy jeizdvojio jednu fotografiju. Gospodin - Carter je pokazao blago iznenađenje.

- Ah, Westway! Ne bih na njega pomislio. Predstavlja se kao umjerenipolitičar. A što se onog drugog tipa tiče, vjerujem da znam tko bi to mogaobiti. - Pružio je Tommyju drugu fotografiju i osmjehnuo se kada je ovajuskliknuo. - Dakle, u pravu sam. Tko je on? Irac. Istaknuti član Parlamenta.Naravno, sve je to samo farsa. Sumnjali smo na njega - ali nismo imalinikakvog dokaza. Da, dobro ste učinili, mladiću. Kažete da je ugovorenidatum 29. To nam ostavlja jako malo vremena... doista, jako malo vremena.

- Ali... - Tommy je oklijevao.Gospodin Carter mu je pročitao misli.- Mislim da se možemo nositi s prijetnjom općeg štrajka. To je kocka...

ali imamo dobre izglede. Ali, ako onaj nacrt mirovnog sporazuma ispliva napovršinu - gotovi smo. Engleska će biti bačena u anarhiju. Ah, što je to?Auto? Hajdemo, Beresforde, otići ćemo i pogledati tu vašu kuću.

Dva policajca su već stajala ispred kuće u Sohou. Inspektor je tihimglasom gospodinu Carteru podnio izvještaj. Ovaj se okrenuo k Tommyju.

- Ptičice su odletjele... kao što smo i mislili. Ali, svejedno bismo moglipretražiti kuću.

Pretraživanje napuštene kuće na Tommyja je djelovalo kao da sanja. Sveje bilo kao i prije. Njegova tamnica s nakrivljenim slikama, slomljeni vrč natavanu, soba za sastanke s dugačkim stolom. Ali, nigdje traga bilo kakvimdokumentima. Sve je ili uništeno ili odneseno. Ni od Annette nije bilo nitraga.

- Zaintrigiralo me ono što ste mi ispričali o djevojci - reče gospodinCarter. - Mislite li da se ona namjerno vratila?

-Tako izgleda, gospodine. Otrčala je uz stepenice.- Hmm, onda je sigurno bila član bande; a kako je bila žena, nije mogla

stajati po strani i gledati kako ubijaju privlačnog mladog čovjeka. Ali, ona jeočigledno u ovome s njima, inače se ne bi vratila.

- Ne vjerujem da je ona zaista član bande, gospodine. Izgledala je... takodrugačije...

- Zgodna djevojka, pretpostavljam? - reče gospodin Carter, s osmjehomkoji je natjerao Tommyja da pocrveni do korijena svoje kose. Posramljeno je

140

priznao Annetteinu ljepotu.- Uzgred - primijetio je gospodin Carter - jeste se već javili gospođici

Tuppence? Ona me bombardirala pismima u vezi s vama.- Tuppence? Bojao sam se da se ponešto uznemirila. Je li otišla na

policiju?Gospodin Carter je odmahnuo glavom.- Onda mi nije jasno kako su me provalili.Gospodin Carter ga je ispitivački pogledao i Tommy mu je sve objasnio.

Ovaj je zamišljeno klimao glavom.- Istina, to je veoma neobično. Osim ako spominjanje Ritza nije bilo samo

slučajna primjedba.- Mogla je biti, gospodine. Ali oni su odjednom nekako saznali tko sam

ja.- Pa - reče gospodin Carter, gledajući oko sebe - ovdje nema više što za

učiniti. Hoćete li na ručak sa mnom?- Najljepše vam hvala, gospodine. Ali mislim da bi bilo bolje da se

vratim i nađem s Tuppence.- Naravno. Prenesite joj moje pozdrave i recite da sljedeći put tako brzo

ne povjeruje da ste mrtvi.Tommy se iscerio.- Nije lako mene ubiti, gospodine.- Tako i ja mislim - suho reče gospodin Carter. - Onda, doviđenja. Imajte

na umu da ste sada obilježen čovjek i pazite se.- Hvala vam, gospodine.Tommy je pozvao taksi, hitrim korakom ušao unutra, a brzu vožnju do

Ritza proveo je unaprijed uživajući u zadovoljstvu što će iznenaditiTuppence.

- Pitam se što je radila. Pratila “Ritu” u stopu, najvjerojatnije. Nego,pretpostavljam da je na nju mislila Annette kada je spomenula Marguerittu.Tada mi to nije palo na pamet. - Ta misao ga je pomalo rastužila, jer jeostavljala utisak da su djevojka i gospođa Vandemeyer veoma bliske. Taksije stao ispred Ritza. Tommy je proletio kroz čuveni hotelski portal, ali mu seentuzijazam brzo ohladio. Rekli su mu da je gospođica Cowley izašla prijepetnaest minuta.

141

18

Telegram

Na trenutak zatečen, Tommy je ušetao u restoran i naručio obilan obrok.Četiri dana zatvoreništva naučili su ga da cijeni dobru hranu.

Zastade dok je prinosio izvanredno ukusan komad lista ustima kada jeugledao Juliusa kako ulazi u salu. Tommy veselo mahne da mu privučepažnju. Kada ga je ugledao Julius priđe, protrese Tommyjevu ruku s kako seTommyju činilo, potpuno nepotrebnim žarom.

- Bokca mu! - uzviknuo je. - Zar ste to stvarno vi!- Valjda jesam. Zašto ne bih bio? Zašto ne bih bio? Slušajte, čovječe, zar

ne znate da su vas svi otpisali kao mrtvog? Čini mi se kao da smo prije pardana imali tihu misu za vas.

-Tko je mislio da sam mrtav? - pitao je Tommy.- Tuppence.- Sjetila se one izreke da najbolji umiru mladi, pretpostavljam. U meni

vjerojatno postoji dovoljna količina prvobitnog grijeha što mi omogućava dapreživim. Kad smo kod toga, gdje je Tuppence?

- Zar nije ovdje?- Ne, onaj tip na recepciji je rekao da je izašla.- U kupovinu, pretpostavljam. Ostavio sam je ovdje prije nekih sat

vremena. Ali čujte, zar ne bi mogli malo zaboraviti na tu vašu britanskusmirenost i prijeći na stvar? Što ste, za ime Boga, radili sve ovo vrijeme?

- Ako namjeravate ručati ovdje - odgovorio je Tommy - naručite odmah.Bit će to dugačka priča.

Julius je privukao stolicu i sjeo nasuprot Tommyja, mahnuo konobaru iizdiktirao narudžbu. Onda se okrenuo k Tommyju.

- Pucajte. Čini mi se da ste doživjeli popriličnu pustolovinu.- Jednu ili dvije - skromno je odgovorio Tommy i krenuo sa svojom

pričom.

142

Julius je opčinjeno slušao. Zaboravio je na jelo koje su donijeli prednjega. Na kraju, otegnuto uzdahne.

- Svaka čast. Sliči na neki krimić!- A sada, prijeđimo na ovdašnje pustolovine - reče Tommy, pružajući

ruku prema breskvi.- Pa... - razvlačio je Julius - nije mi teško priznati da smo i mi doživjeli

poneku pustolovinu.Sada je on uskočio u ulogu naratora. Počeo je sa svojim neuspješnim

izviđanjem neprijateljskog kretanja u Bournemouthu, nastavio opisujućipovratak u London, kupovinu automobila, rastuću Tuppencinu zabrinutost,posjetu sir Jamesu i završio sa senzacionalnim događajima.

- Ali tko ju je ubio - pitao je Tommy. - Nije mi baš najjasnije.- Doktor se zavaravao kada je rekao da je to sama napravila - suho je

odgovorio Julius.- A sir James ? Što on misli?- Pošto je on velik zvjerka među odvjetnicima, zatvoren je kao oštriga -

odgovorio je Julius. - Bolje da kažem, on se “uzdržava komentara”. -Nastavio je detaljno prepričavati događaje tog jutra.

- Izgubila pamćenje? - zainteresirano reče Tommy. - Boga mu, pa toobjašnjava zašto su me tako čudno pogledali kada sam rekao da bih jeispitao. Baš sam se tu prešao! Ali to nije nešto što bi netko mogao pogoditi!

- Nisu vam ničim nagovijestili gdje bi Jane mogla biti?Tommy je sa žaljenjem odmahnuo glavom.- Ni riječi. Ja sam pravi magarac, znate. Morao sam im nekako izvući

više informacija.- Mislim da ste sretni što ste uopće živi. Blef vam je bio odličan. Kako

ste se tako zgodno sjetili nije mi jasno!- Bio sam u takvom strahu, da sam morao nešto smisliti - jednostavno

reče Tommy.Na trenutak je zavladala tišina, a onda se Tommy vratio na smrt gospođe

Vandemeyer.- Nema sumnje da je u pitanju bio klor?- Mislim da nema. U stvari, mislim da to zovu prestankom rada srca zbog

predoziranja, ili tako nešto bombastično. Sve je u redu. Nismo htjeli istraguna vratu. Ali mislim da smo i Tuppence i ja, pa čak i prefinjeni sir James,

143

došli do istog zaključka.- Gospodin Brown? - nagađao je Tommy.- Točno.- Svejedno - zamišljeno je rekao - gospodin Brown nema krila. Ne

razumijem kako je mogao ući i izaći iz stana.- Što mislite o nekakvom prvoklasnom prijenosnom triku? Nekakvom

jakom utjecaju koji bi natjerao gospođu Vandemeyer da se sama ubije?Tommy ga je pogledao s poštovanjem.- Bravo, Juliuse. Dobro rečeno. Pogotovo frazeologija. Ali, ostavlja me

hladnim. Žudim za pravim gospodinom Brownom, od krvi i mesa. Mislim dase nadareni mladi detektivi moraju baciti na posao, proučiti ulaze i izlaze, irazbijati glavu sve dok im ne sine rješenje. Idemo na mjesto zločina. Voliobih kada bismo mogli doći do Tuppence. Ritz bi uživao u spektakluponovnog susreta.

Raspitivanje na recepciji otkrilo im je da se Tuppence još nije vratila.- Svejedno, ipak ću provjeriti gore - reče Julius. - Možda sjedi u mojoj

sobi.Nestao je. Odjednom jedan sićušni dječak progovori negdje u visini

Tommyjevog lakta.- Mlada dama... mislim da je otputovala vlakom, gospodine - stidljivo je

promrmljao.- Što? - Tommy se okrenuo k njemu.Maleni dječak je još više pocrvenio.- Taksi, gospodine. Čuo sam je kako je vozaču rekla da krene na stanicu

Charing Cross i da požuri.Tommy je buljio u njega, od iznenađenja širom otvorenih očiju. Ohrabren,

mališan je nastavio. - Tako sam pomislio, čim je od mene zatražila vozni red iturističku brošuru.

Tommy ga je prekinuo: - Kada je to zatražila vozni red i brošuru?- Kada sam joj odnio telegram, gospodine.- Telegram?- Da, gospodine.- Kada je to bilo?- Negdje oko pola jedan, gospodine.- Ispričaj mi točno što se dogodilo.

144

- Odnio sam telegram u sobu broj 891 - dama je bila tamo. Otvorila ga jei uzviknula, a onda je rekla, onako radosno: “Donesi mi turistički vodič ivozni red i požuri, Henry.” Ja se ne zovem Henry, ali...

- Nije bitno kako se zoveš - nestrpljivo reče Tommy. - Nastavi.- Da, gospodine. Odnio sam joj to i ona mi je rekla da pričekam i nešto je

pogledala. A onda je pogledala na sat i rekla “požuri”. “Reci im da mipozovu taksi” dodala je i počela je stavljati svoj šešir ispred ogledala, i brzoje sišla dolje, skoro jednako brzo kao i ja, i vidio sam je kako silazi niz stubei ulazi u taksi, i čuo sam je da kaže ono što sam vam već rekao.

Mališan je zastao da napuni pluća. Tommy je nastavio buljiti u njega. Utom trenutku, Julius mu se približio. Držao je otvoreno pismo u ruci.

- Slušaj, Hersheimmere - Tommy se okrenuo k njemu - Tuppence je nasvoju ruku otišla njuškati.

- Prokletstvo!- Da. Je. Otišla je taksijem na Charing Cross odjurivši čim je dobila

telegram. - Pogled mu je pao na Juliusovu ruku. - Oh, ostavila ti je poruku.Dobro. Kamo se zaputila?

Gotovo nesvjesno, ispružio je ruku da uzme pismo, ali ga je Juliuspresavio i spustio u džep. Izgledao je malo posramljeno.

- Mislim, nije u vezi s tim. U vezi je s nečim drugim - nešto što sam jezamolio da mi odgovori.

- Oh! - Tommy je izgledao zbunjeno, i izgledalo je kao da čeka i saznaviše.

- Vidite - odjednom reče Julius - bolje da vam sve ispričam. Jutros sampitao Tuppence da se uda za mene.

- Oh! - mehanički reče Tommy. Osjećao se ošamućeno. Juliusove riječisu stigle potpuno neočekivano. Za trenutak su mu potpuno paraliziralemozak.

- Želio bih vam reći - nastavio je Julius - da sam, prije nego što samTuppence predložio bilo što, naglasio da se ne želim miješati između vasdvoje...

Tommy je došao sebi.- Sve je u redu - brzo je rekao. - Tuppence i ja smo prijatelji već

godinama. Ništa više. - Drhtavom rukom je zapalio cigaretu. - Sve je u redu.Tuppence je uvijek govorila da traži...

145

Naglo je zastao, pocrvenivši, ali Julius nimalo nije bio uznemiren.- Oh, mislim da su dolari ovdje presudni. Tuppence mi je to odmah rekla.

Kod nje nema okolišanja. Mislim da bismo se trebali dobro slagati.Tommy ga je radoznalo promatrao nekoliko trenutaka, kao da je želio

nešto reći pa se predomislio i prešutio. Tuppence i Julius! Pa, zašto da ne?Zar nije jadikovala nad time što ne poznaje nijednog bogataša? Zar nijeotvoreno priznala da bi se udala zbog novca istog trena kada bi joj se za topružila prilika? Susret s mladim američkim milijunašem pružio joj je tupriliku... i nije bilo jako vjerojatno da će okolišati u korištenju te prilike.

Ona je tragala za novcem. Uvijek je to govorila. Zasto je kriviti jer jeiskrena u svojim stavovima?

Ipak, Tommy ju je krivio. Preplavila ga je žestoka i potpuno nelogičnaozlojeđenost. U redu da netko kaže takve stvari - ali prava djevojka senikada ne bi udala zbog novca. Tuppence je bila potpuno sebična ihladnokrvna, i bit će mu drago ako je nikada više ne vidi! I svijet je takogrozan!

Juliusov glas ga trgne iz razmišljanja.- Da, dobro bismo se slagali. Čuo sam da te djevojke obavezno odbiju

prvi put... to je nekakav običaj.Tommy ga uhvati za ruku.- Odbiju? Rekli ste odbiju?- Naravno. Zar vam nisam rekao? Samo mi je skresala “ne”, a da nije

rekla zašto. Vječno ženstvo, kao što kažu Švabe. Ali doći će ona pameti. I jasam je malo požurio...

Ali Tommy ga je prekinuo, ne obraćajući pažnju na ponašanje.- Što je rekla u pismu? - upitao žestoko.Julius muje poslušno predao pismo.-Nema ni najmanjeg traga o tome kuda je otišla - uvjeravao je Tommyja. -

Ali pogledajte i sami, ako mi ne vjerujete.Poruka, napisana Tuppencinim školskim rukopisom, glasila je:

Drugi Juliuse,Uvijek je bolje imati stvari crno na bijelo. Ne mogu razmišljati

o udaji dok ne pronađemo Tommyja. Ostavimo stvari za sada na

146

tome. Iskreno tvoja,Tuppence

Tommy je pružio poruku natrag, dok su mu se oči sjajile. Osjećaji su muse potpuno promijenili. Sada je osjećao da je Tuppence plemenita inezainteresirana. Zar nije bez oklijevanja odbila Juliusa? Istina, poruka jeodavala znakove slabosti, ali to je mogao razumjeti. Izgledalo je gotovo kaoda podmićuje Juliusa, kako bi on nastavio pomagati joj u potrazi zaTommyjem, ali činilo se da je to Julius drugačije tumačio. Draga Tuppence,nije bilo djevojke koja bi se mogla mjeriti s njom! Kada je bude vidio -Naglo se trgnuo iz razmišljanja.

- Kao što ste rekli - primijetio je, pribravši se - ovdje nema ni traga otome što namjerava. - Hej - Henry!

Mališan je poslušno dotrčao. Tommy je izvadio pet šilinga.- Još jedna stvar. Sjećaš li se što je mlada dama učinila s telegramom?Henry je udahnuo i progovorio.- Zgužvala ga je u loptu i prebacila preko rešetke kamina i ispustila

uzvik, kao “jupi!”, gospodine.- Veoma slikovito, Henry - reče Tommy. - Evo ti tvojih pet šilinga.

Hajdemo, Juliuse. Moramo pronaći telegram.Požurili su na kat. Tuppence je ostavila ključ u bravi. Soba je bila kao

što ju je ostavila. U kaminu se nalazila narančasto-bijela zgužvana loptica.Tommy je razmotao i izravnao telegram.

“Dođi odmah, Moat House, Ebury, Yorkshire. Velike novosti... Tommy.”Zapanjeno su se pogledali. Julius je prvi progovorio:- Vi ga niste poslali?- Naravno da nisam. Što to znači?- Mislim da znači ono najgore - tiho reče Julius. - Uhvatili su je.- Što?- Sigurno. Potpisali su vaše ime i ona je upala kao janje u zamku.- Moj bože! Što ćemo učiniti?- Baciti se na posao i krenuti za njom! Odmah! Nemamo vremena za

gubljenje. Sva sreća što nije ponijela telegram sa sobom. Da je, nikada je nebismo pronašli. Ali, moramo se požuriti. Gdje je to?

147

Juliusova energija je bila zarazna. Prepušten sebi, Tommy bi vjerojatnosjeo promisliti o stvarima barem pola sata prije nego što bi smislio planakcije. Ali s Juliusom Hersheimmerom, žurba je bila neizbježna.

Nakon nekoliko promumljanih kletvi, predao je brošuru Tommyju, koji seznao snaći po engleskim misterioznim uputama iz turističkih vodiča. Tommyje odložio brošuru i primio se voznog reda.

- Evo ga. Ebury, Yorks. Od King’s Crossa. Ili stanice St. Pancrasa.(Dečko je sigurno pogriješio. Bio je to Kings Cross a ne Charing Cross.)12.50. otišla je tim vlakom. Onaj u 2.10 je otišao. Sljedeći je u 3.20... a to jeprokleto spor vlak.

- Što je s automobilom?Tommy je odmahnuo glavom.- Pošaljite ih tamo ako hoćete, ali najbolje nam se držati vlaka. Najhitnije

je da ostanemo mirni.Julius je zagunđao.- Tako je. Ali, poludim kada pomislim na tu nevinu mladu djevojku u

opasnosti!Tommy je odsutno klimao glavom. Razmišljao je. Poslije nekoliko

trenutak je rekao:- Slušajte, Juliuse, što oni uopće žele od nje?- Eh? Nisam shvatio?- Hoću reći, ne vjerujem da je namjeravaju povrijediti - objasnio je

Tommy skupivši obrve od napora izazvanog mentalnim procesima. - Ona jetalac, to je sve. Nije ni u kakvoj neposrednoj opasnosti, jer ako mi nabasamona nešto, ona će im biti od velike koristi. Sve dok je u njihovim rukama, drženas u šaci. Razumijete?

- Sigurno - zamišljeno reče Julius. - Tako je.- Osim toga - dodao je Tommy, kao zaključak - imam veliko povjerenje u

Tuppence.Putovanje je bilo iscrpljujuće, uz mnogobrojna zaustavljanja i prepune

vagone. Dva su puta morali presjedati, jednom u Doncasteru, jednom nanekom malom raskršću. Ebury je bila usamljena stanica s jednim nosačem,kome se Tommy obratio:

- Možete li mi pokazati put k Moat Houseu?- Moat House? To je poprilično udaljeno. Mislite na onu veliku kuću,

148

pored mora?Tommy je instinktivno potvrdio. Nakon što je saslušao nosačeve detaljne,

ali zbunjujuće upute pripremili su se napustiti stanicu. Počinjalo je kišiti ipodigli su okovratnike svojih kaputa dok su s mukom gacali kroz bljuzgavicuna putu. Tommy je odjednom stao.

- Čekaj malo - potrčao je nazad k stanici i ponovo potražio nosača.- Slušajte, sjećate li se mlade dame koja je stigla ranijim vlakom, onim u

12.50 iz Londona? Ona vas je vjerojatno isto pitala za put do Moat Housea.Opisao je Tuppence najbolje što je mogao, ali nosač je odmahivao

glavom. Nekoliko ljudi je sišlo s tog vlaka. Nije se mogao sjetiti nijednedame posebno. Ali bio je siguran da ga nitko nije pitao za put k MoatHouseu.

Tommy je otišao Juliusu i objasnio mu. Depresija se polako spuštala nanjega kao olovo. Bio je uvjeren da će se njihova potraga pokazati jalovom.Neprijatelj je imao tri sata prednosti. Tri sata je bilo više nego dovoljno zagospodina Browna. On ne bi ignorirao mogućnost da je telegram pronađen.

Put se činio beskonačno dugim. Jedanput su krivo skrenuli i otišli gotovopola kilometra u pogrešnom pravcu. Već je prošlo sedam sati kada im jejedan dječak usput rekao da je Moat House tu blizu.

Zahrđala željezna ograda sumorno je visjela na šarkama! Staza obraslatravom bila je prekrivena palim lišćem. Bilo je nečeg u tom mjestu što im jeobojici natjeralo hladnoću u srce. Krenuli su zapuštenom stazom. Lišće jeprigušivalo njihove korake. Dan je bio na izmaku. Sve je sličilo na šetnjukroz svijet duhova. Iznad njihovih glava grane su udarale i škripale užalosnim tonovima. Povremeno bi koji raskvašeni list tiho doplovio dolje iprepao ih svojim hladnim dodirom po obrazu.

Posljednje skretanje staze dovelo ih je do kuće. Ona je, također, izgledalaprazno i napušteno. Žaluzine su bile zatvorene, a stepenice koje su vodile ukuću obrasle mahovinom. Je li Tuppence zaista bila namamljena do ovogusamljenog mjesta? Bilo je teško povjerovati da je itko mjesecima prolazioovuda.

Julius je prodrmao zarđalu dršku zvekira. Neskladna zvonjava ružno jeodjeknula kroz prazninu kuće. Nitko nije došao. Zazvonili su ponovo, iponovo... ali nije bilo znakova života. Onda su obišli oko čitave kuće. Svudaje vladala tišina, a na svim prozorima kapci su bili čvrsto zatvoreni. Ako je

149

bilo vjerovati očima, mjesto je bilo prazno.- Ničega nema - reče Julius.Polako su se istim putem vratili do dvorišnih vrata.- U blizini mora postojati neko selo - nastavio je mladi Amerikanac. - Bit

će najbolje da se tamo raspitamo. Oni bi trebali znati nešto o ovom mjestu ije li tu netko dolazio u skorije vrijeme.

- Da, to nije loša ideja.Nastavili su se penjati uz put i uskoro su stigli u mali zaselak. Na ulazu

su sreli nekog radnika koji je vukao svoju torbu s alatom i Tommy gazaustavi s pitanjem. - Moat House? Prazna je. Već godinama je prazna.Gospođa Sweeny ima ključ, ako želite otići onamo - pored pošte.

Tommy mu se zahvalio. Uskoro su pronašli poštu, koja je istovremenobila i trgovina slatkiša i mješovite robe, i pokucali su na vrata susjednekućice. Uredna žena zdravog izgleda otvorila im je vrata. Odmah je izvadilaključ Moat Housea.

- Mada sumnjam da bi vam to mjesto odgovaralo, gospodine. U užasnomje stanju. Krov prokišnjava i sve to. Trebat će puno novca da se popravi.

- Hvala vam - radosno reče Tommy. - Rekao bih da je kuća u jako lošemstanju, ali kuće se danas teško nalaze.

- Da znate da ste u pravu - srdačno reče žena. - Moja kćerka i zet već tkozna koliko dugo traže neku kućicu za sebe. Sve je to zbog rata. Strašno jeporemetio stvari, taj rat. Ali, oprostite, gospodine, uskoro će vam biti previšemračno da biste vidjeli kuću. Zar nije bolje da dođete sutra?

-To je u redu. U svakom slučaju, ipak ćemo pogledati kuću večeras.Došli bismo i ranije, ali smo se izgubili. Znate li neko dobro mjesto gdjebismo večeras mogli odsjesti?

Gospođa Sweeny je izgledala neodlučno.- Imate “Yorkshire Arms ali to možda nije najbolje mjesto za gospodu

poput vas.- Oh, odgovara nam. Hvala vam. Uzgred, je li danas možda dolazila jedna

mlada dama pitati za ključ?Žena je odmahnula glavom.- Nitko nije dolazio na to mjesto već dugo vremena.- Puno vam hvala.Vratili su se do Moat Housea. Kada su se ulazna vrata uz prosvjed

150

otvorila, jedva viseći na svojim šarkama, Julius je upalio šibicu i pažljivoispitao pod. Onda je odmahnuo glavom.

- Zakleo bih se da ovuda nitko nije prolazio. Pogledajte prašinu. Debela.Ni traga otiscima stopala.

Neko vrijeme su tumarali napuštenom kućom. Svuda ista priča. Debelislojevi očigledno neuznemiravane prašine.

- Sada mi je dosta - reče Julius. - Ne vjerujem da je Tuppence ikada bilau ovoj kući.

- Morala je biti.Julius je bez riječi samo odmahnuo glavom.- Proći ćemo kućom ponovo sutra ujutro - reče Tommy.- Možda ćemo na dnevnom svjetlu više vidjeti.Sljedećeg jutra, ponovo su se bacili na pretraživanje, i nevoljko su bili

prisiljeni zaključiti da u kući već duže vrijeme nitko nije boravio. Možda biodmah napustili selo da nije bilo Tommyjevog sretnog otkrića. Dok su sevraćali prema ulazu na imanje, odjednom je uzviknuo i zastao, pokupivšinešto što je ležalo među lišćem i zatim ga je pružio Juliusu. Bio je to malizlatni broš.

- Ovo je Tuppencino!- Jeste li sigurni?- Apsolutno. Često sam viđao da ga nosi.Julius je duboko uzdahnuo.-To onda rješava sve. Ona je stigla ovamo. Utaborit ćemo se u pubu i

podići ćemo prašinu sve dok je ne pronađemo. Netko ju je morao vidjeti!Kampanja je odmah započela. Tommy i Julius su radili odvojeno i

zajedno, ali rezultati su bili isti. Nitko tko bi odgovarao Tuppencinom opisunije viđen u blizini. Bili su zbunjeni - ali ne i obeshrabreni. Na kraju supromijenili taktiku. Tuppence sigurno nije ostala dugo u okolini MoatHousea. To je značilo da je bila savladana i odvedena dalje automobilom.Obnovili su istragu. Je li netko vidio automobil negdje u blizini Moat Houseatog dana? Ponovo, nisu imali uspjeha.

Julius je poslao telegram da mu dovezu njegov automobil, pa suneumorno obilazili kraj. Siva limuzina, u koju su polagali velike nade, viđenaje u Harrogateu, no ispostavilo se da pripada veoma poštovanoj usidjelici!

Svaki dan ih je vodio u neku novu potragu. Julius je bio kao pas-tragač

151

na lancu. Pratio je i najmanji trag. Svaki automobil koji je prošao kroz seloonog dana, bio je pronađen. Na silu je ulazio na imanja i podvrgavao vlasnikeautomobila opsežnom ispitivanju. Njegova ispričavanja bila su isto takoiscrpna kao i njegove metode, tako da je rijetko doživljavao neuspjeh urazoružavanju ogorčenih žrtava; ali, kako su dani prolazili, oni nisu bili ništabliži tome da otkriju gdje je Tuppence. Otmica je tako savršeno isplanirana,da se činilo da je djevojka nestala bez traga.

Još jedna briga se motala Tommyju po glavi.- Znate li koliko smo već dugo ovdje? - pitao je jednog jutra dok su

sjedili jedan nasuprot drugog za doručkom. - Tjedan dana! Nismo ništa bližipronalaženju Tuppence, a sljedeće nedjelje je dvadeset i deveti!

- Prokletstvo! - zamišljeno reče Julius. - Gotovo da sam zaboravio nadvadeset deveti. Ne razmišljam ni o čemu osim o Tuppence.

- Ja također. U stvari, nisam zaboravio na dvadeset deveti, ali to mi nijebilo ni malo važno kao pronalaženje Tuppence. Ali, danas je dvadeset treći inemamo više puno vremena. Ako je namjeravamo pronaći, to moramo učinitiprije dvadeset devetog... poslije toga, njen život neće imati vrijednosti. Proćiće ih volja za držanjem talaca. Počinjem misliti da smo napravili velikugrešku što smo ovako vodili stvar. Izgubili smo vrijeme, a nismo se maknuli smjesta.

- Slažem se. Bili smo dva psa koja su zagrizla preveliki zalogaj. Od sadaprestajem s glupiranjem!

- Kako to mislite?- Reći ću vam. Napravit ću ono što smo trebali učiniti još prije tjedan

dana. Predat ćemo stvar u ruke britanske policije. Umislili smo da smodetektivi. Detektivi! Najveća glupost na svijetu! Gotovo je! Dosta mi je.Hoću Scotland Yard!

- U pravu ste - polako reče Tommy. - Najiskrenije bih volio da smoodmah otišli tamo.

- Bolje ikad nego nikad. Bili smo kao dva djeteta koja se igraju skrivača.Sada idem pravo u Scotland Yard zamoliti ih da mi pokažu što nam je sadačiniti. Pretpostavljam da profesionalci na kraju uvijek nadigraju amatere.Polazite sa mnom?

Tommy je odmahnuo glavom.- Koja je svrha? Jedan od nas je sasvim dovoljan. Ja bih mogao ostati

152

ovdje i još malo pronjuškati. Nešto će se možda pojaviti. Nikad se ne zna.- Sigurno. Onda, doviđenja. Vraćam se brzo, s nekoliko inspektora. Reći

ću im da mi daju svoje najbolje ljude.Ali razvoj događaja je krenuo drugim tijekom od onog što je Julius

planirao. Kasnije tog dana, Tommy je primio telegram:“Dođite do mene, hotel Manchester Midland. Važne vijesti... Julius”U pola osam te večeri Tommy je sišao sa sporog teretnog vlaka. Julius je

bio na peronu.- I mislio sam da ćete doći ovim vlakom, ako ste na vrijeme dobili

telegram.Tommy ga je zgrabio za ruku.- Što se desilo? Da li je Tuppence pronađena?Julius je odmahnuo glavom.- Kada sam se vratio u London, sam pronašao ovo.Dodao je telegram ovom drugom. Tommyjeve oči su se raširile dok je

čitao:“Pronađena Jane Finn. Odmah dođite u hotel Manchester Midland... Peel

Edgerton.”Julius je ponovo uzeo telegram i presavio ga.- Baš čudno - zamišljeno je rekao. - Mislio sam da je taj odvjetnik

odustao!

153

19

Jane Finn

- Moj vlak je stigao prije pola sata - objasnio je Julius, dok je vodioTommyja sa stanice. - Pomislio sam da ćete doći ovim vlakom i tako samjavio sir Jamesu. On nam je rezervirao sobe i doći će da večeramo oko osam.

- Zbog čega ste mislili da je izgubio zanimanje za ovaj slučaj? -znatiželjno je upitao Tommy.

- Zbog onoga što je rekao - suho je odvratio Julius. - Stari lisac jezatvoren kao ostriga! Kao i svi od te odvjetničke vrste, nije se htio obvezatisve dok nije bio uvjeren da će moći izgurati stvar.

- Pitam se - zamišljeno reče Tommy.Julius se okrenuo k njemu.- Što se pitate?- Je li mu to bio pravi razlog.- Naravno. Možete se kladiti u život.Tommy neuvjereno odmahne glavom.Sir James je stigao točno u osam sati i Julius ga je predstavio Tommyju.

Sir James mu je toplo stisnuo ruku.- Izuzetno mi je drago što sam vas upoznao, gospodine Beresforde. Čuo

sam toliko toga o vama od gospođice Tuppence... - nehotice se osmjehnuo -da mi se zaista čini kako vas već dobro poznajem.

- Hvala vam, gospodine - reče Tommy uz veseli osmjeh. Pažljivo jeproučavao odvjetnika. Kao i Tuppence, osjetio je magnetizam kojim jeodvjetnik zračio. Podsjetio ga je na gospodina Cartera. Dvojica muškaraca,potpuno različiti što se fizičkog izgleda tiče, ostavljali su sličan utisak. Ispodumornog držanja jednog i profesionalne uzdržanosti drugog, ležala je istakvaliteta uma, britkog kao mač.

U međuvremenu, bio je svjestan sir Jamesovog ispitivanja. Kada jeodvjetnik spustio pogled, mladić je imao dojam da ga ovaj čita kao otvorenu

154

knjigu. Nije mogao, a da se ne zapita kakva mu je bila presuda, mada sušanse bile male da će to saznati. Sir James je sve upijao, ali je odavao samoono što bi želio. Dokaz za to je dobio gotovo istog časa.

Odmah nakon upoznavanja Julius je uzbuđeno ispalio čitavu salvupitanja. Kako je sir James uspio ući djevojci u trag? Zašto im nije stavio doznanja da i dalje radi na slučaju? I tako dalje.

Sir James je gladio svoju bradu i osmjehivao se. Konačno je rekao:- Baš tako, baš tako. Pa, pronađena je. Zar to nije sjajna stvar? Mm?

Hajde, zar to nije sjajna stvar?- Naravno da je. Ali, kako ste joj uspeli ući u trag? Gospođica Tuppence

i ja smo mislili da ste odustali za sva vremena.- Ah! - Odvjetnik ga je munjevito pogledao, a onda se ponovo posvetio

svojoj bradi. - Mislili ste to, zar ne? Zaista ste mislili? Hmm, dakle.- Ali, izgleda da smo se prevarili - bio je uporan Julius.- Pa, ne bih išao tako daleko. Ali, svakako da je veoma sretna okolnost

za sve strane to što smo uspeli pronaći djevojku.- Ali, gdje je ona? - inzistirao je Julius, dok su mu se misli prebacile na

drugi kolosijek. - Bio sam uvjeren da ćete je povesti sa sobom.- To bi bilo teško izvedivo - ozbiljno reče sir James.- Zašto?- Zato što je mlada dama doživjela prometnu nesreću i pretrpjela

određene udarce u glavu. Odvezli su je u bolnicu, i kada je došla svijestipredstavila se kao Jane Finn. Kada sam... ah!... čuo za to, uredio sam da jedovedu u kuću jednog liječnika... mog prijatelja, i odmah sam vam poslaotelegram. Ona je ponovo izgubila svijest i od tada nije govorila.

- Nije ozbiljno povrijeđena?- Oh, poneka modrica i porezotina ili dvije; zaista, s medicinskog

stanovišta, apsurdno lake povrede da bi mogle uzrokovati takvo stanje.Njeno stanje se vjerojatno prije može pripisati mentalnom šoku zbogpovratka sjećanja.

- Povratila se? - uskliknuo je Julius uzbuđeno.Sir James je prilično nestrpljivo lupkao po stolu.- Bez sumnje, gospodine Hersheimmere, pošto je bila u stanju da kaže

svoje pravo ime. Mislio sam da ste to shvatili.- I vi ste se sasvim slučajno tamo zatekli - reče Tommy.

155

- Zvuči kao bajka.Ali sir James je bio suviše oprezan da bi nasjeo na to.- Slučajnost je neobična stvar - suho je rekao.Ipak, Tommy je sada bio uvjeren u ono što je do maloprije samo

sumnjao. Sir Jamesovo prisustvo u Manchesteru uopće nije bilo slučajno.Daleko je bio od toga da napusti slučaj, kao što je Julius mislio. Tommyja jebunilo koji je zapravo razlog sve ove tajnovitosti? Zaključio je da je u pitanjuprofesionalna deformacija odvjetnika.

Julius je govorio: - Poslije večere - izjavio je - idem odmah posjetiti Jane.- Bojim se da je to nemoguće - reče sir James. - Ne vjerujem da će

dozvoliti posjete u ovo doba noći. Predložio bih vam da je posjetite sutra,oko deset sati.

Julius je pocrvenio. Bilo je nečeg u sir Jamesu što je u njemu budilonetrpeljivost. Bio je to sukob dvije snažne ličnosti.

- Svejedno, mislim da ću otići tamo još večeras da vidim da li ih mogunagovoriti da zaobiđu svoja glupava pravila.

-To će biti potpuno beskorisno, gospodine Hersheimmere.Riječi su odjeknule kao pucanj iz pištolja i Tommy se iznenađeno trgnuo.

Julius je bio nervozan i uzbuđen. Ruka, kojom je prinosio času ustima, blagose tresla, ali mu je prkosni pogled ostao čvrsto prikovan za sir Jamesa. Zatrenutak, netrpeljivost između njih dvojice prijetila je da će eksplodirati, alina kraju je Julius spustio pogled, poražen.

- Rekao bih da ste za sada vi glavni.- Hvala vam - reče ovaj. - Da kažemo, onda, deset sati? - Savršeno

opuštenog ponašanja, okrenuo se Tommyju. - Moram vam priznati, gospodineBeresforde, da sam malo iznenađen što vas večeras ovdje vidim. Posljednješto sam čuo o vama bilo je da su vaši prijatelji ozbiljno zabrinuti za vas.Nekoliko dana se ništa o vama nije čulo i gospođica Tuppence je bila sklonapomisliti da ste upali u nevolje.

- I jesam, gospodine! - Tommy se iscerio, prisjećajući se. - Ne pamtim dasam ikada bio u većoj nevolji.

Potpomognut sir Jamesovim pitanjima, u kratkim crtama je prepričaosvoje pustolovine. Odvjetnik ga je, kad je priča bila privedena kraju,pogledao s obnovljenim zanimanjem.

- Zaista ste se lijepo uvalili - ozbiljno je rekao. - Čestitam vam. Pokazali

156

ste visoku dozu snalažljivosti i veoma dobro ste izveli svoju ulogu.Tommy je na ovu pohvalu pocrvenio kao rak.- Ne bih se izvukao da nije bilo djevojke, gospodine.- Ne biste - sir Jamesa se blago osmjehnuo. - Bila je sretna okolnost to

što ste joj se, ovaj - svidjeli. - Tommy je krenuo prosvjedovati, ali je sirJames nastavio. - Nema sumnje u to da je ona član bande, pretpostavljam?

- Plašim se da nema, gospodine. Mislio sam da je možda drže podprisilom, ali ono što je ona učinila nije bilo u skladu s tim. Vidite, vratila imse onda kada je imala šansu da pobjegne.

Sir James je zamišljeno klimao glavom.- Što je ono rekla? Nešto u vezi s vraćanjem Margueritti?- Da, gospodine. Vjerujem da je mislila na gospođu Vandemeyer.- Ona se uvijek potpisivala kao Rita. Svi njeni prijatelji zvali su je Rita.

Ipak pretpostavljam da je djevojka možda imala naviku zvati je punimimenom. A u trenutku kada je dozivala njeno ime gospođa Vandemeyer jebila mrtva ili je umirala! Čudno! Postoji nekoliko trenutaka koji mi se činejako neobičnim - na primjer, njena iznenadna promjena raspoloženja premavama. Inače, kuću je policija pretražila, zar ne?

- Je, gospodine, ali oni su već pobjegli.- Naravno - suho reče sir James.- A za sobom nisu ostavili niti traga.- Pitam se... - Odvjetnik je zamišljeno bubnjao prstima po stolu.Nešto u njegovom glasu natjeralo je Tommyja da ga pogleda. Jesu li oči

ovog čovjek vidjele nešto za što su oči svih ostalih bile slijepe? Impulzivnoje rekao: - Volio bih da ste bili tamo, gospodine, da pretražite kuću!

- Volio bih da jesam - tiho reče sir James. Neko vrijeme je sjedio u tišini.Onda pogleda. - A od tada? Što ste radili?

Za trenutak, Tommy je zurio u njega. Tek tada je shvatio da odvjetnik,naravno, nije znao.

- Zaboravio sam da vi ne znate za Tuppence - polako je rekao. Mučnazabrinutost, za trenutak zaboravljena zbog uzbuđenja oko pronalaženja JaneFinn, ponovo ga je obuzela.

Odvjetnik je naglo spustio svoj nož i vilicu.- Nešto se dogodilo gospođici Tuppence? - Glas mu je bio veoma oštar.- Nestala je - reče Julius.

157

- Kada?- Prije tjedan dana.- Kako?Sir James je rešetao s pitanjima. Tommy i Julius su zajedno prepričavali

događaje od prošlog tjedna i svoju uzaludnu potragu.Sir James je odmah ušao u srž stvari.- Telegram potpisan vašim imenom? Oni vas oboje dovoljno poznaju za

tako nešto. Nisu bili sigurni koliko toga ste saznali u onoj kući. Njihovaotmica gospođice Tuppence je odgovor vašem bijegu. Ako bude neophodno,zatvorit će vam usta prijetnjom da bi se njoj moglo nešto desiti.

Tommy je klimnuo glavom.- To sam i ja pomislio, gospodine.Sir James ga je zainteresirano pogledao. - Znači, shvatili ste to, zar ne?

Nije loše... uopće nije loše. Ono što je čudno u svemu tome je to što onizasigurno nisu znali ništa o vama kada su vas prvi put zarobili. Sigurni ste daim ni na koji način niste odali svoj identitet?

Tommy je odmahnuo glavom.- Tako je - reče Julius, potvrdno klimnuvši. - Zato bih rekao da ih je

netko obavijestio - ne prije nedjelje.- Da, ali tko?-Taj sveprisutni, svemogući gospodin Brown, naravno!U Amerikančevom glasu začula se blaga poruga, što je natjeralo sir

Jamesa da ga oštro pogleda.-Vi ne vjerujete u gospodina Browna, gospodine Hersheimmere?- Ne, gospodine, ne vjerujem - naglašavajući, odvrati mladi Amerikanac. -

To jest, ne u njega kao takvog. Rekao bih da je on samo figura - plašilo zamalu djecu. Pravi mozak tog posla je onaj Rus, Kramenjin. Čini mi se da jeon sasvim sposoban rukovoditi revolucijama u tri različite državeistovremeno, ako mu to padne na pamet! Onaj Whittington je vjerojatno vođaengleskog ogranka.

- Ne slažem se s vama - kratko reče sir James. - Gospodin Brown postoji.- Okrenuo se Tommyju. - Jeste li možda opazili gdje je taj telegram predan?

- Ne, gospodine, bojim se da nisam.- Hmm. Imate li ga sa sobom?- Gore je, gospodine, među mojim stvarima.

158

-Volio bih ga jednom pogledati. Nema žurbe. Izgubili ste tjedan... -Tommy je pognuo glavu - pa su dan ili dva nebitni. Prvo ćemo se pozabavitis gospođicom Jane Finn. Poslije toga, bacit ćemo se na posao da izbavimogospođicu Tuppence. Ne mislim da je ona u nekoj neposrednoj opasnosti. Tojest, sve dok ne saznaju da imamo Jane Finn i da joj se vraća pamćenje. Tomoramo po svaku cijenu držati u najstrožoj tajnosti. Razumijete?

Ova dvojica su klimnula glavom i, kada su se dogovorili oko sastanka zasutra ujutro, poznati odvjetnik ih je napustio.

U deset sati, dvojica mladića su bila na ugovorenom mjestu. Sir James imse pridružio na pragu. On jedini nije izgledao uzbuđeno. Predstavio ih jeliječniku.

- Gospodin Hersheimmer - gospodin Beresford - dr. Roylande. Kako jepacijentica?

- Dobro napreduje. Očigledno nema predodžbu koliko je vremena prošlo.Jutros je pitala koliko je ljudi spašeno s Lusitanije. Je li o tome već pisalo unovinama? To je, naravno, bilo očekivano. Ipak, čini se da ona ima nešto naumu.

- Mislim da ćemo je moći osloboditi zabrinutosti. Možemo li gore?- Svakako.Tommyjevo srce je, dok su pratili liječnika uz stepenice, brže zakucalo.

Jane Finn, napokon! Dugo tražena, tajanstvena, neuhvatljiva Jane Finn! Kakose uspjeh činio dalekim i nevjerojatnim! A ovdje u ovoj kući, s pamćenjemgotovo čudesno vraćenim, ležala je djevojka koja je sudbinu Engleske držalau svojim rukama. Tihi jauk se oteo Tommyju s usana. Da je samo Tuppencemogla biti s njim i podijeliti trijumfalnu završnicu njihovog udruženogpoduhvata! Odlučno je ostavio razmišljanja o Tuppence po strani. Njegovavjera u sir Jamesa je rasla. To je bio čovjek koji će nepogrešivo iščeprkatigdje je Tuppence. U međuvremenu, Jane Finn! A onda mu je, odjednom,ledena ruka stegnula srce. Izgledalo je tako jednostavno... Što ako je nađumrtvu... ubijenu rukom gospodina Browna?

Sljedećeg trenutka, smijao se ovim melodramatičnim mislima. Liječnik jeotvorio vrata i ušli su unutra. Na bijelom krevetu, glave umotane u zavoje,ležala je djevojka. Nekako se čitava scena činila nestvarnom. Ovo je bilo dote mjere ono što bi netko očekivao, da je odavalo dojam krasno izrežiranescene.

159

Djevojka je gledala od jednog do drugog svojim krupnim očima punimpitanja. Sir James je progovorio prvi.

- Gospođice Finn - rekao je - ovo je vaš rođak, gospodin Julius P.Hersheimmer.

Blago rumenilo se razlilo djevojčinim licem, kada je Julius prišao iprimio je za ruku.

- Kako si, rođakinjo Jane? - blago je rekao.Ali, Tommy je uhvatio drhtaj u njegovom glasu.- Jesi li ti doista sin ujaka Hirama? - začuđeno je pitala.Njen glas, s lakom toplinom zapadnjačkog naglaska, blago je podrhtavao.

Tommyju se učinio maglovito poznatim, ali odmah je odbacio taj dojam kaonevjerojatan.

- Naravno.- Čitali smo o ujaku Hiramu u novinama - nastavila je djevojka, tihim,

mekim glasom. - Ali nikada nisam mislila da ću te jednog dana upoznati.Majka je mislila da ujak Hiram nikada neće prijeći preko svoje ljutnje.

- Stari je bio takav - priznao je Julius. - Ali, mislim da je nova generacijadrugačija. Nema koristi od obiteljskih svađa. Čim se rat završio, odmah samdošao ovamo da te potražim.

Sjenka je prešla djevojčinim licem.- Rekli su mi stvari - užasne stvari - da je moje pamćenje nestalo i da

postoje godine o kojima nikada neću saznati - godine koje su nestale iz mogživota.

- Ti to nisi sama shvatila?Djevojčine oči su se širom otvorile. - Pa, ne. Meni se čini kao da nije

prošlo puno vremena otkako su nas ugurali u one čamce. Još uvijek mi je topred očima. - Zatvorila je oči i stresla se.

Julius je pogledao u sir Jamesa, koji je klimnuo glavom.- Nemoj ništa brinuti. Nije vrijedno toga. Nego, vidi, Jane, postoji nešto

što bih želio znati. Na tom brodu je bio jedan muškarac s nekim jako važnimpapirima i sve glavonje u ovoj zemlji misle da ih je predao tebi. Je li bilotako?

Djevojka je oklijevala dok joj je pogled prelazio preko druge dvojice.Julius je shvatio.

- Gospodina Beresforda je unajmila britanska vlada da vrati te papire. Sir

160

James Peel Edgerton je član engleskog Parlamenta i mogao bi postati faca uKabinetu, kada bi to htio. Zahvaljujući njemu smo te napokon pronašli. Zatomožeš krenuti i ispričati nam cijelu priču. Je li ti Danvers dao dokumente?

- Je. Rekao je da imaju veće izglede sa mnom, pošto će prvo spašavatižene i djecu.

- Kao što smo i mislili - reče sir James.- Rekao je da su veoma važni - da bi mogli biti ključni za Saveznike. Ali,

ako je to bilo tako davno i rat se završio, zašto su važni sada?- Pretpostavljam da se povijest ponavlja, Jane. Prvo se podigla ogromna

prašina oko tih papira, zatim se sve sleglo, da bi sada halabuka ponovopočela... iz drugih razloga. Onda, možeš li nam ih odmah predati?

- Ali, ne mogu.- Što?- Ja ih nemam.- Ti - ih - nemaš? - Julius je naglašavao reci kratkim stankama.- Ne - sakrila sam ih.- Sakrila si ih?- Da. Postala sam zabrinuta. Činilo mi se da me ljudi promatraju. To me

uplašilo... jako. - Stavila je ruku na glavu. - To je gotovo posljednja stvarkoje se sjećam prije nego što sam se probudila u bolnici...

- Nastavite - reče sir James tihim, prodornim glasom. - Čega se sjećate?Ona se poslušno okrene prema njemu.- Bila sam u Holyheadu. Došla sam tamo - ne sjećam se zašto...- To nije bitno. Nastavite.- U gužvi sam se iskrala s mola. Nitko me nije primijetio. Uzela sam

taksi. Rekla sam vozaču da me odveze izvan grada. Gledala sam kada smoizašli na otvoren put. Nijedan drugi auto nas nije pratio. Vidjela sam stazupokraj puta. Rekla sam vozaču da sačeka.

Zastala je, a onda nastavila. - Staza je vodila do litice, pa dolje do moraizmeđu zlatnih grmova štipavice... bili su kao zlatni plamenovi. Pogledalasam oko sebe. Nikoga nije bilo na vidiku. Ali, tik u visini mojih očiju,nalazila se rupa u stijeni. Bilo je prilično uska... jedva sam mogla uvući ruku,ali bilo je duboko. Skinula sam nepromočivi paket koji sam nosila oko vratai ugurala ga što sam dublje mogla. Onda sam otkinula malo štipavice... bože!Kako me je samo ubola... i ugurala je u rupu, tako da nitko nikada ne bi

161

mogao pogoditi da tu postoji neka rupa. Zatim sam zapamtila mjesto, tako dabih ga ponovo mogla naći. Baš na samoj stazi se nalazio neobičan kamen...nalikovao je na psa koji sjedi i moli. Onda sam se vratila na put. Taksi ječekao i odvezao me natrag. Uspjela sam uhvatiti vlak. Bilo me je pomalosramota što sam možda umišljala stvari, ali, malo-pomalo, vidjela sam kakomuškarac koji je sjedio ispred mene namiguje ženi koja je sjedila pored menei ponovo sam osjetila strah i bila sam sretna što su dokumenti na sigurnom.Izašla sam u hodnik da udahnem zraka. Pomislila sam da odem u neki drugivagon. Ali žena me je pozvala natrag i rekla da mi je nešto ispalo, i kada samse sagnuta da pogledam, nešto kao da me je udarilo... ovdje. - Stavila je rukuna svoje tjeme. - Ne sjećam se više ničeg, dok se nisam probudila u bolnici.

Uslijedila je stanka.- Hvala vam, gospođice Finn - sir James je bio taj koji je progovorio. -

Nadam se da vas nismo izmorili?- Oh. sve je u redu. Glava me malo boli, ali se inače dobro osjećam.Julius joj je prišao i ponovo je uzeo za ruku.- Doviđenja, Jane. Bit ću zauzet tražeći one papire, ali vraćam se brzo k’o

metak, i onda te vodim u London i u najbolji provod koji si ikada doživjela,prije nego što se vratimo u Ameriku! Ja to ozbiljno mislim... zato, požuri iozdravi.

162

20

Prekasno

Na ulici su održali neslužbeni ratni sastanak. Sir James je izvadio sat izsvog džepa. - Vlak koji ide na brod za Holyhead staje u Chesteru u 12.14.Ako odmah krenete, vjerujem da ćete ga uhvatiti.

Tommy ga je pogledao, zbunjen.- Je li zaista nužno tako žuriti, gospodine? Danas je tek dvadeset četvrti.- Pa mislim da nam je pametnije požuriti... - reče Julius, prije nego je

odvjetnik stigao odgovoriti. - Odmah krećemo na stanicu.Sir Jamesove obrve lagano su se namrštile.- Volio bih da mogu krenuti s vama. Moram održati govor najednom

sastanku u dva sata. Baš šteta.U glasu mu se jasno osjetilo da nerado ostaje. S druge strane, bilo je

jasno da Juliusu nije teško palo što se mora odreći odvjetnikovog društva.- Mislim da nema ničeg kompliciranog u ovom poslu - primijetio je. -

Samo ćemo se malo igrati skrivača, to je sve.- Nadam se da je tako - reče sir James.- Naravno. Što bi drugo moglo biti?- Vi ste još mladi, gospodine Hersheimmere. Kada dođete u moje godine

naučit ćete jednu lekciju. “Nikad ne podcjenjuj protivnika.”Ozbiljnost njegovog tona ostavila je snažan utisak na Tommyja, ali nimalo

na Juliusa.- Mislite da gospodin Brown može krenuti za nama i preuzme vodstvo?

Ako pokuša, bit ću spreman za njega. - Pljesnuo se po džepu. - Nosimoružje. Mali Willie svuda putuje sa mnom. - Izvadio je automatik ubojitogizgleda i nježno ga potapšao prije nego što ga je vratio na mjesto. - Ali, naovom putu mi neće biti potreban. Nema nikoga tko bi mogao obavijestitigospodina Browna.

Odvjetnik je slegnuo ramenima.

163

- Nije bilo nikoga da obavijesti gospodina Browna o tome da ga gospođaVandemeyer namjerava izdati. Ipak, gospođa Vandermeyer je umrla neprogovorivši ni riječi.

Julius je po prvi put ostao nijem, a sir James je dodao blažim tonom:- Samo želim da budete na oprezu. Doviđenja i sretno. Ne riskirajte

nepotrebno onda kada vam se papiri nađu u rukama. Ako iz bilo kog razlogapomislite da vas netko prati, odmah ih uništite. Želim vam sreću. Lopta jesada na vašem terenu. - Rukovao se s obojicom.

Deset minuta kasnije, dva mladića su sjedila u kupeu prve klase na putuza Chester.

Dugo vremena nitko nije progovorio. Kada je najzad Julius prekinuotišinu, učinio je to jednom sasvim neočekivanom opaskom.

- Recite mi - zamišljeno je počeo - jeste li nekada napravili budalu odsebe zbog djevojčinog lica?

Tommy je, kada se oporavio od zaprepaštenja, prekopao po svojimuspomenama.

- Ne bih rekao da jesam - napokon je odgovorio. - Makar se toga nesjećam. Zašto?

- Zato što sam ja, tijekom protekla dva mjeseca, pravio romantičnubudalu od sebe zbog Jane Finn! Prvi put kada sam ugledao njenu sliku mojesrce učinilo je sve one uobičajene trikove o kojima se čita u romanima.Sramota me je priznati, ali ja sam došao ovdje odlučan pronaći ju, sve sreditii odvesti je kući kao gospođu Juliusa Hersheimmera!

- Oh! - zabezeknuto reče Tommy.Julius je brzo ispravio prekrižene noge i nastavio:- To samo pokazuje kakvu strahovitu budalu čovjek može napraviti od

sebe! Jedan pogled na tu djevojku od krvi i mesa i bio sam izliječen!Osjećajući da mu je jezik još više vezan nego inače, Tommy je jedva

uspio da iscijedi jedno - Oh! - ponovo.- Ne želim Jane pokazati nikakvo nepoštovanje, razumijete - nastavio je

Julius. - Ona je stvarno krasna djevojka i neki mladić će se odmah zaljubiti unju.

- Meni je izgledala kao veoma lijepa djevojka - Tommy je najzadpronašao riječi.

- Naravno da je. Ali uopće ne sliči na sebe s fotografije. Mada

164

pretpostavljam da malo i sliči - mora sličiti - jer sam je odmah prepoznao. Dasam je vidio na ulici, odmah bih rekao “to je djevojka čije mi je licepoznato”, bez oklijevanja. Ali, bilo je nečeg u toj fotografiji... - Julius jeodmahnuo glavom i duboko uzdahnuo - Mislim da je romanca baš čudnastvar!

- Mora da je tako - hladno reče Tommy - ako ste mogli doći ovamozaljubljeni u jednu i onda preko noći zaprositi drugu.

Julius je bio dovoljno pristojan da izgleda potreseno.- Pa, vidite, nekako sam se umorio od pomisli da nikada neću pronaći

Jane - a sve to je ionako bila glupost. A onda... pa na primjer, Francuzi, punorazumnije gledaju na te stvari. Oni odvajaju romancu i brak...

Tommy se zacrvenio,- Neka sam proklet! Ako je to...- Slušajte, ne ljutite se. Nisam želio reći to što ste mislili. Pretpostavljam

da Amerikanci imaju čvršće moralne standarde čak i od vas. Ono što samželio reći jest da Francuzi braku pristupaju kao poslu - nađu se dvije osobekoje odgovaraju jedna drugoj, brinu se o novcu i čitavoj stvari pristupajukrajnje praktično, u poslovnom duhu.

- Ako mene pitate - reče Tommy - danas smo svi previše obuzeti timprokletim poslovnim duhom. Uvijek kažemo “Isplati li se to?” Muškarci sugrozni, ali žene su još gore!

- Smirite se, sinko. Nemojte bijesniti.- Ja i jesam bijesan - reče Tommy.Julius ga je pogledao i ocijenio da bi bilo pametno da ne kaže više ništa.

Ipak, Tommy je imao dovoljno vremena da se ohladi dok nisu stigli doHolyheada i veseli osmjeh mu se vratio na lice kada su se iskrcali na svomodredištu.

Nakon konzultacija, uz pomoć karte, uglavnom su se složili oko pravca,te su bez odgađanja mogli unajmiti taksi i uputiti se na put koji vodi dozaljeva Treaddur. Naredili su vozaču da vozi polako i pažljivo su promatralida im staza ne bi promakla. Stigli su do nje nedugo pošto su izašli iz grada iTommy je odmah zaustavio taksi. Nehajno su upitali vodi li ta staza do mora.Dobivši potvrdan odgovor, izdašno su nagradili vozača.

Trenutak kasnije, taksi je otruckao natrag k Holyheadu. Tommy i Juliussu gledali za njim dok nije nestao s vidika, a onda su krenuli uskom stazom.

165

- To je prava staza, pretpostavljam - sumnjičavo reče Tommy. - Ovdje ihima na stotine.

- Naravno da je. Pogledajte štipavicu. Sjećate se što je Jane rekla?Tommy je pogledao nabubrjele grane u zlatnom cvatu, koje su oivičavale

stazu s obje strane, i bio je uvjeren.Krenuli su jedan za drugim. Julius je išao prvi. Tommy je dva puta bacao

nervozne poglede oko sebe. Julius se okrenuo.- Što je bilo?- Ne znam. Neugodno se osjećam. Sve vrijeme mi se čini kao da nas

netko prati.- Nemoguće - samouvjereno reče Julius. - Vidjeli bismo ga.Tommy je morao priznati da je to točno. Ipak, neugodni osjećaj se

pojačao. Usprkos samom sebi, vjerovao je u svemoć svog protivnika.- Baš bih volio da se taj tip pojavi - reče Julius. Potapšao se po džepu. -

Mali William se baš zaželio malo vježbe!- Nosite li uvijek - to - sa sobom? - pitao je Tommy, goreći od

radoznalosti.- Gotovo uvijek. Rekao bih da čovjek nikad ne zna što mu se može desiti.Tommy je šutio s poštovanjem. Bio je impresioniran malim Williamom.

Činilo se da mu je on uspio potisnuti u drugi plan prijetnju po imenugospodin Brown.

Staza je sada vodila duž litice, paralelno s morem. Julius se odjednomtako naglo ukopao u mjestu, da je Tommy naletio na njega.

- Što je bilo? - pitao je.- Pogledajte onamo. Zar to nije fantastično!Tommy je pogledao. Gotovo prepriječivši stazu, stajao je veliki kamen

koji je nevjerojatno podsjećao na terijera koji moli.- Pa - reče Tommy, odbijajući podijeliti Juliusovo oduševljenje - to je ono

što smo i očekivali vidjeti, zar ne?Julius ga je tužno pogledao i zavrtio glavom.- Britanska flegmatičnost! Naravno da smo to očekivali vidjeti... ali ipak

sam nekako zatečen što ga vidim da stoji baš tamo gdje treba biti.Tommy, čija je smirenost prije bila odglumljena no prirodna, nestrpljivo

požuri.- Nastavimo. Što je s rupom?

166

Pažljivo su ispitivali rub litice. Tommy je čuo sebe kako glupavo kaže:- Tamo neće biti štipavice, poslije svih ovih godina.Ali Julius je ozbiljno odgovorio:- Mislim da ste u pravu.Tommy je odjednom pokazao drhtavom rukom.- Što je s onom pukotinom, tamo?Julius je odgovorio, glasom punim strahopoštovanja:- To je to... sigurno.Pogledali su jedan drugoga.- Kada sam bio u Francuskoj - reče Tommy prisjećajući se - kad god bi

me posilni propustio pozvati, uvijek bi rekao da je to zato što je imao nekiružan predosjećaj. Nikada mu nisam vjerovao. Ali bez obzira je li on toosjećao ili ne, takav predosjećaj zaista postoji! Ja ga upravo sadadoživljavam! I to jako!

Očajničkim pogledom je prešao preko stijene.- K vragu! - uskliknuo je. - Nemoguće je. Pet godina! Pomisli samo.

Ptičja gnijezda, dječaci, izletnici, tisuće ljudi je prošlo ovuda. Ne može bitiondje! Stotinu naprama jedan protiv toga da je ondje! Nije logično!

Zaista, osjećao je da je nemoguće... možda najviše zbog toga što nijemogao vjerovati u vlastiti uspjeh tamo gdje su mnogi prije njega podbacili.Stvar je bila suviše laka, dakle, nije mogla biti istinita. Rupa će biti prazna.

Julius ga je pogledao, široko se osmjehujući.- Mislim da ste i vi sada zatečeni - otegnuto je rekao, uživajući. - Pa,

dakle, što je, tu je! - Gurnuo je ruku u rupu i napravio blagu grimasu. -Tijesno je. Janeina ruka je za nekoliko brojeva manja od moje. Ništa neosjećam - ne - čekaj, što je to? Bože dragi! - A zatim je oduševljeno zamahaomalim, izblijedjelim paketom. - To su papiri. Ušiveni u nepromočivo platno.Pridržite, dok dohvatim svoj nožić.

Nemoguće se ipak dogodilo. Tommy je nježno držao dragocjeni paket urukama. Uspeli su!

- Baš čudno - neobavezno je promrmljao - čovjek bi pomislio da bišavovi poslije toliko godina istrulili. Izgledaju kao novi.

Pažljivo su ih presjekli i razderali nepromočivo platno. Unutra je biomali, presavinuti list papira. Drhtavim prstima su ga polako odmotali.Stranica je bila prazna! Zapanjeno su se pogledali.

167

- Lažnjak? - nagađao je Julius. - Je li Danvers bio samo mamac?Tommy je odmahnuo glavom. To mu nije izgledalo previše vjerojatnim.

Lice mu se odjednom razvedrilo.- Sjetio sam se! Nevidljiva tinta.- Mislite?- Isplati se probati. Toplina obično pomaže. Donesite neke grančice.

Zapalit ćemo vatru.Kroz nekoliko minuta, mala vatra od lišća i grančica veselo je pucketala.

Tommy je držao list papira iznad plamena. Papir se samo blago savio odtopline. Ništa više.

Julius ga je odjednom zgrabio za ruku i pokazao na slova koja su sepočela pokazivati u svijetlosmeđoj boji.

- Boga mu! U pravu ste! Čujte, odlična vam je bila ideja. Ja se nikada nebih sjetio.

Tommy je držao papir u istom položaju još neko vrijeme, sve dok nijeprocijenio da je toplina odradila svoj posao. Onda ga je povukao. Trenutakakasnije, ispustio je krik.

Preko lista papira, urednim slovima smeđe boje, bilo je ispisano:

POZDRAV OD GOSPODINA BROWNA

168

21

Tommy otkriva

Trenutak ili dva, njih dvojica su samo stajali kao ukopani i glupo zurilijedan u drugog, ošamućeni od šoka. Nekako neobjašnjivo, gospodin Brown ihje preduhitrio. Tommy je tiho priznao poraz. Ali ne i Julius.

- Kako je, k vragu, mogao stići prije nas? To mi nije jasno! - ušutio je.Tommy je odmahivao glavom i poslije nekog vremena je rekao: - To

objašnjava zašto su šavovi bili novi. Mogli smo pogoditi...- Pustite sada te proklete šavove. Kako je stigao prije nas? Krenuli smo

istog časa. Potpuno je nemoguće da bilo tko stigne ovdje brže od nas. A,inače, otkud bi znao? Misliš da je bio neki prisluškivač u Janeinoj sobi?Pretpostavljam da je tako bilo.

Ali, Tommy je logično odmah primijetio:- Nitko unaprijed nije mogao znati da će ona biti u toj kući - a još manje,

u toj sobi.- Tako je - priznao je Julius. - Onda je jedna od bolničarki član bande i

prisluškivala je na vratima. Kako vam se to čini?- Ne vidim kakve to sada ima veze - umorno reče Tommy.- On je možda saznao još prije nekoliko mjeseci i tada uzeo dokument...

Ne, Jupitera mu, nemoguće da je tako! Oni bi ih istog trena objavili.- Naravno da bi! Ne, netko nas je danas preduhitrio, za sat-dva. Ali, kako

su uspjeli, ne mogu shvatiti.- Volio bih da je onaj Peel Edgerton bio s nama - zamišljeno reče Tommy.- Zašto? - Julius je zurio u njega. - Krađa je već bila gotova kada smo mi

stigli.- Da... - Tommy je oklijevao. Nije mogao objasniti svoje osjećaje...

nelogičnu ideju da bi prisutnost poznatog odvjetnika nekako uspjela spriječitikatastrofu. Vratio se svom prethodnom stavu. - Sada ne vrijedi prepirati seoko toga kako je to napravljeno. Igra je završena. Mi smo izgubili. Sad

169

postoji samo jedna stvar koja mi preostaje.- Koja?- Vratiti se u London što prije mogu. Gospodin Carter mora biti upozoren.

Ostalo je još samo nekoliko sati prije završnog udarca. Ali on, u svakomslučaju, mora saznati kako stvari stoje.

Bila je to neugodna dužnost, ali Tommy je nije želio izbjeći. Moraobavijestiti gospodina Cartera o svom neuspjehu. Poslije toga, njegov posaoje bio završen. Ukrcao se na ponoćni vlak za London. Julius je ostaoprenoćiti u Holyheadu.

Pola sata nakon dolaska, ispijen i blijed, Tommy je stajao pred šefom.- Došao sam podnijeti izvještaj, gospodine. Doživio sam neuspjeh. Veliki

neuspjeh.Gospodin Carter ga je oštro gledao.- Hoćete da kažete da je nacrt sporazuma...- U rukama gospodina Browna, gospodine.-Ah! - tiho reče gospodin Carter. Izraz na njegovom licu nije se

promijenio, ali Tommy je uhvatio titraj očajanja u njegovim očima. To ga jeviše nego išta drugo uvjerilo u beznadnost situacije.

- Dakle - reče gospodin Carter posle minutu ili dvije - ne smijemopokleknuti. Drago mi je što napokon znam. Moramo učiniti ono što budemomogli.

Tommyju je kroz glavu samo bljesnulo: - Beznadno je i on zna da jebeznadno!

Ovaj ga pogleda.- Nemojte to primati previše srcu, momče - ljubazno reče i doda - dali ste

sve od sebe. Borili ste se protiv jednog od najvećih umova stoljeća. I gotovoste uspjeli. Zapamtite to.

- Hvala vam, gospodine. To je jako lijepo od vas.- Ja krivim sebe. Krivim sebe otkako sam čuo onu drugu vijest.Nešto je u njegovom tonu privuklo Tommyjevu pažnju. Novi strah mu je

zgrabio srce.- Da li - postoji još nešto, gospodine?- Bojim se da je tako - ozbiljno reče gospodin Carter. Ispružio je ruku do

komada papira na svom stolu.- Tuppence...? - dahne Tommy.

170

- Pročitajte sami.Natipkane riječi su mu plesale pred očima. Opis zelenog šeširića i kaputa

s maramicom u džepu, označenog s P. L. C. U očaju je pogledao gospodinaCartera. Ovaj je odgovorio na neizrečeno pitanje:

- More je izbacilo tijelo na jorkširskoj obali - u blizini Eburyja. Bojimse... izgleda da je ubojstvo.

- Moj Bože! - jeknuo je Tommy. - Tuppence! Ti vragovi - neću se smiritidok mi ne plate! Ulovit ću ih! Ja ću...

Zaustavilo ga je sažaljenje na licu gospodina Cartera.- Znam kako se osjećate, dragi moj dječače. Ali ne vrijedi. Samo ćete

uzalud izgubiti snagu. Ovo možda grubo zvuči, ali moj savjet vam je:Nastavite dalje. Vrijeme je milosrdno. Zaboravit ćete.

- Da zaboravim Tuppence? Nikada!Gospodin Carter je odmahnuo glavom.- Tako mislite sada. Teško je kad se pomisli - hrabra mala djevojka! Žao

mi je zbog svega - prokleto mi je žao.Tommy je trgnuvši se, došao sebi.- Već sam vam previše vremena oduzeo, gospodine - s naporom je rekao.

- Nema potrebe da sebe krivite. Rekao bih da smo nas dvoje bili par glupihmladaca za takav posao. Vi ste nas lijepo upozorili. Ali, Bog mi je svjedokda bih više volio da sam ja platio.

Vrativši se u Ritz, Tommy je mehanički spakirao svoju oskudnu prtljagudok su mu misli lutale. I dalje je bio zbunjen tragedijom koja se uvukla unjegov život. Kako su se samo zabavljali. Tuppence i on! A sada - oh, nijemogao povjerovati - to nije mogla biti istina! Tuppence - mrtva! MalaTuppence, koja je kiptjela od života! Bio je to san, samo užasan san. Ništaviše.

Donijeli su mu poruku, nekoliko ljubaznih rijeci sućuti Peela Edgertonakoji je novost pročitao u novinama. (Pojavili su se veliki naslovi:UTOPLJENA BIVŠA PRIPADNICA DOBROVOLJNE POMOĆI) Pismo sezavršavalo ponudom za posao na ranču u Argentini, gdje je sir James imaorazgranate poslove.

- Ljubazni stari vrag - mrmljao je Tommy i odbacio pismo u stranu.Vrata su se otvorila i Julius je uletio, sa svojom uobičajenom žestinom. U

rukama je držao otvorene novine.

171

- Hej, što je ovo? Oni imaju neke glupe ideje u vezi s Tuppence.- Istina je - tiho reče Tommy.- Hoćete reći da su je ubili?Tommy je klimnuo glavom.- Kada su dobili dokument, pretpostavljam da im... ona više nije bila

bitna, a da su se plašili pustiti je.- Neka sam proklet! - reče Julius. - Mala Tuppence. Ona je stvarno bila

najhrabriji djevojčurak...Ali nešto kao da je puklo u Tommyjevoj glavi. Skočio je na noge.- Oh, izlazi van! Tebe nije briga, proklet bio! Ti si je pitao da se uda za

tebe na svoj truli, hladnokrvni način, ali ja sam je volio. Dao bih dušu samoda sam je mogao spasiti. Stajao bih sa strane i ne bih ni riječ rekao, pustiobih je da se uda za tebe samo zato što bi joj ti mogao pružiti život kakavzaslužuje, pošto sam ja samo siroti vratar bez prebijene pare. Ali ne bihstajao po strani zato što mi nije stalo!

- Slušaj - umirujućim tonom je počeo Julius.- Oh, idi do vraga! Ne mogu podnijeti kada dođeš tako i pričaš o...”maloj

Tuppence”. Idi i brini se o svojoj rođakinji. Tuppence je moja djevojka! Jasam je oduvijek volio, još dok smo se igrali kao djeca. Odrasli smo zajedno iuvijek sam je volio. Nikad neću zaboraviti kad sam bio u bolnici, a ona sepojavila u onoj smiješnoj kapi i pregači! Bilo je kao u bajci, kada sam vidiodjevojku koju volim kako se pojavljuje u bolničkoj uniformi...

Ali Julius ga je prekinuo.- Bolnička uniforma! Pobogu! Mora da sam poludio! Mogao sam se

zakleti da sam i ja vidio Jane u bolničkoj uniformi. To nije moguće! Ne,prokletstvo, sjetio sam se! Ona je bila ta koja je razgovarala s Whittingtonomu onom sanatoriju u Bournemouthu. Ona tamo nije bila pacijent! Bila jebolničarka!

- Čini mi se - ljutito reče Tommy - da je ona vjerojatno od početka bila ubandi. Ne bi me čudilo da je ona i ukrala te papire od Danversa.

- Neka sam proklet ako je! - viknuo je Julius. - Ona je moja rođakinja iveliki domoljub.

- Baš me briga što je, samo se gubi odavde! - iz sveg glasa se izderaoTommy.

Mladići su bili na rubu da se potuku. Ali odjednom, kao čarobnim

172

štapićem, Juliusov bijes se stišao.- U redu, sinko - tiho je rekao. - Idem. Ne krivim te zbog onog što si

rekao. Sretan sam što si to rekao. Ispao sam najgori mogući idiot kojeg moguzamisliti. Smiri se... - Tommy je napravio nestrpljiv pokret - Odmah ćukrenuti - idem na željezničku stanicu, na sjeverozapad, ako želiš znati.

- Briga me kuda ideš - zarežao je Tommy.Kako su se vrata zatvorila za Juliusom on se vrati svojim koferima.- To je sve - promrmljao je i pozvonio.- Odnesite moju prtljagu dolje.- Da gospodine. Idete nekud, gospodine?- Idem k vragu - reče Tommy, ne vodeći računa o tome što će nosač

misliti.Ovaj službenik je, međutim, samo pristojno odgovorio: - Da, gospodine.

Da vam pozovem taksi?Tommy je klimnuo glavom.Kamo da krene? Nije imao ni najblažu ideju. Osim čvrste odlučnosti da

se osveti gospodinu Brownu nije imao drugih planova. Ponovo je pročitao sirJamesovo pismo i odmahnuo glavom. Tuppence mora biti osvećena. Ipak,ljubazno od starog momka.

- Trebao bih mu odgovoriti. - Vratio se do pisaćeg stola. U skladu suobičajenom nesređenošću hotelskog pribora za pisanje, tu su stajalenebrojene kuverte, a nijedan papir. Pozvonio je. Nitko se nije pojavio.Tommy se naljutio zato što mora čekati. Onda se sjetio da je u Juliusovojsobi bilo dovoljno papira za pisanje. Amerikanac je rekao da će odmahkrenuti, pa nema bojazni da će naletjeti na njega. Osim toga, ne bi mario akoga i sretne. Počeo se stidjeti zbog svega što je rekao. Stari Julius je tostvarno dobro prihvatio. Ako ga vidi, ispričat će mu se.

Ali soba je bila prazna. Tommy je prišao pisaćem stolu i otvorio srednjuladicu. Pogled mu je privukla fotografija, nemarno bačena, lica okrenutognagore. Za trenutak se ukopao u mjestu. Onda je izvadio fotografiju, zatvorioladicu, polako prišao fotelji i sjeo, i dalje zureći u sliku u svojoj ruci.

Što, za ime svijeta, radi fotografija one Francuskinje Annette u pisaćemstolu Juliusa Hersheimmera?

173

22

U ulici Downing

Premijer je nervoznim prstima bubnjao po stolu. Lice mu je bilo ispijeno iuznemireno. Nastavio je razgovor s gospodinom Carterom, nadovezujući sena prethodno prekinuto. - Ne razumijem - rekao je. - Zar zaista mislite dastvari nisu tako crne kao što se čine?

- Tako barem misli ovaj momak.- Hajde da ponovo pogledamo to pismo.Gospodin Carter mu je dodao pismo. Bilo je napisano širokim, dječačkim

rukopisom.

Dragi gospodine Carter,Desilo se nešto što me veoma potreslo. Naravno, postoji

mogućnost da samo pravim budalu od sebe, ali ja mislim da nijetako. Ako su moji zaključci ispravni, ona djevojka u Manchesteru jebila lažni mamac. Čitava stvar je unaprijed izrežirana, lažni paketi ostale stvari, s ciljem da nas uvjere kako je igra gotova - zatosam siguran da smo im bili za petama, na pravom tragu.

Mislim da znam tko je prava Jane Finn, i imam prilično dobruideju gdje se dokument nalazi. Ovo posljednje je, naravno, samopretpostavka, ali imam osjećaj da sam u pravu. U svakom slučaju,prilažem vam sve, koliko god da vrijedi, u zapečaćenoj kuverti.Zamolit ću vas samo da je ne otvarate do posljednjeg trenutka, ustvari, do dvadeset osmog u ponoć. Odmah će vam biti jasno zašto.Vidite, shvatio sam da su one Tuppencine stvari takođerpodmetnute i da ona nije ništa više utopljena od mene. A razlog jesljedeći: smatrali su da je jedini preostali način pustiti Jane Fin dapobjegne, nadajući se da je glumila gubitak pamćenja, i da će onaotići ravno po dokument. Naravno, za njih je to veliki rizik, zato

174

što ona zna sve o njima... ali oni se očajnički pokušavaju domoćitog dokumenta. Ali ako saznaju da smo mi pronašli dokument,životi ovih dviju djevojaka neće vrijediti ni prebijene pare. Morampokušati doći do Tuppence prije nego što Jane Finn pobjegne.

Želio bih kopiju onog telegrama koji je poslan Tuppence u Ritz.Sir James Peel Edgerton kaže da biste vi to mogli srediti. On jeužasno pametan.

Još samo jedna stvar - molim vas da onu kuću u Sohou držitepod danonoćnim nadzorom. Vaš, Tomas Beresford

Premijer je podigao pogled.- Prilog pismu?Gospodin Carter se suho osmjehnuo:- U sefu banke. Ništa ne prepuštam slučaju.- Zar ne mislite... - premijer je za trenutak oklijevao - da bi bilo bolje ako

ga sada otvorimo? Mi bismo svakako odmah morali osigurati taj dokument,to jest ako se pokaže da je taj mladić u pravu. To možemo držati u najvećojtajnosti.

- Možemo li? Nisam tako siguran. Izgleda da su špijuni svuda oko nas.Da vijest jednom procuri, ne bih dao ni ovoliko - pucnuo je prstima, - zaživote te dvije djevojke. Ne. Dečko ima povjerenja u mene i ja ga nećuiznevjeriti.

- Pa onda ćemo to ostaviti tako. Kakav je taj momak?- Izvana gledano, on je običan, zgodan, pomalo budalast mladi Englez.

Sporiji u mentalnim procesima. U drugu ruku, nemoguće ga je odvesti nakrivi put koristeći njegovu maštu. On je nema... zato ga je jako teškoprevariti. On polako rješava probleme, ali kada se jednom nečeg primi, nepušta. Mala dama je sasvim druga priča. Više intuicije, a manje zdravograzuma. Sjajni su kada rade zajedno. Brzina i izdržljivost.

- On se čini uvjerenim u ono što kaže.- Da, i to je ono što mi daje nadu. On je jedan od onih nesigurnih mladića

koji moraju biti posve sigurni prije nego se usude uopće davati svojemišljenje.

Poluosmijeh je zatitrao na usnama onog drugog.

175

- I tako je to - dječak, koji će pobijediti najvećeg kriminalca našegvremena?

- Ovaj - dječak, kako ste rekli! Ali, ponekad mi se učini da u pozadinividim sjenku.

- Na koga mislite?- Na Peela Edgertona.- Peel Edgerton? - zapanjeno reče premijer.- Da. Vidim njegovu ruku u ovome. - Kucnuo je po otvorenom pismu. -

On je tamo - radi u mraku, tiho, neuznemiravano. Uvijek sam mislio da će,ako postoji neko tko bi mogao uloviti gospodina Browna, Edgerton biti taj.Kažem vam da on sada radi na ovom slučaju, ali ne želi da se to zna. Nego,dobio sam prilično neobičan zahtjev od njega, prije neki dan.

- Da?- Poslao mi je isječak iz nekih američkih novina. Odnosio se na tijelo

nekog muškarca koje je pronađeno na dokovima New Yorka prije neka tritjedna. Zamolio me da prikupim sve informacije koje mogu o tom slučaju.

- Pa?- Nisam saznao mnogo. Mladić od nekih trideset pet... loše odjeven...

gadno unakaženog lica. Nikada nije identificiran.- I vi mislite da su te dvije stvari povezane na neki način?- Nekako mi se čini da jesu. Naravno, možda griješim.Uslijedila je stanka, a onda je gospodin Carter nastavio:- Zamolio sam ga da dođe ovamo. Mada ne vjerujem da ćemo iz njega

izvući više od onoga što nam on želi reći. Njegovi odvjetnički instinkti suvišesu jaki. Ali nema sumnje da će nam moći rasvijetliti neke nejasnoće uBeresfordovom pismu. Ah, evo ga!

Dva muškarca su ustala da pozdrave pridošlicu. Pomalo kapricioznamisao proletjela je premijeru kroz glavu. - Moj nasljednik, možda!

- Primili smo pismo od mladog Beresforda - reče gospodin Carter, odmahprelazeći na stvar. - Vidjeli ste se s njim, pretpostavljam?

- Pogrešno pretpostavljate - reče odvjetnik.- Oh! - gospodin Carter je bio pomalo zbunjen.Sir James se osmjehnuo, gladeći svoju bradu.- Pozvao me telefonom - rekao je.- Biste li imali nešto protiv da nam kažete točno o čemu ste razgovarali?

176

- Naravno da nemam. On mi je zahvalio na određenom pismu koje sammu uputio... u stvari, ponudio sam mu posao. Onda me je on podsjetio nanešto što sam mu rekao u Manchesteru, u vezi s onim telegramom koji jenamamio gospođicu Tuppence. Pitao sam ga je li u sobi otkrio nešto, a on jerekao da je. U ladici gospodina Hersheimmera je otkrio fotografiju.

- Odvjetnik je zastao, a onda nastavio. - Pitao sam ga ima li na fotografijiime i adresa fotografa. Rekao je da ima i nastavio mi je govoriti nešto štonisam znao. Na fotografiji je bila ona Francuskinja, Annette, koja mu jespasila život.

- Što?- Upravo tako. Pitao sam mladića što je učinio s tom fotografijom.

Odgovorio je da ju je vratio na isto mjesto. - Odvjetnik je ponovo zastao. -To je dobro, znate... jako dobro. On zna koristiti svoj mozak, taj mladić.Čestitao sam mu. To otkriće je bilo dar s neba. Naravno, od trenutka kada seotkrilo da je djevojka u Manchesteru bila podmetnuta, sve se izmijenilo.Mladi Beresford je to vidio i bez moje pomoći. Ali, osjetio je da se ne možepouzdati u vlastiti sud kada je gospođica Cowley u pitanju. Smatram li da jeona živa? Rekao sam mu, pošto sam izvagao sve dokaze, kako postoje velikiizgledi da je. To nas je vratilo na telegram.

- Da?- Predložio sam mu da vas zamoli za kopiju originalnog telegrama. Palo

mi je na pamet kako je sasvim moguće da su, nakon što ga je gospođicaCowley bacila na pod, određene riječi mogle biti izbrisane i izmijenjene, sizričitom namjerom da navedu tragače na pogrešan trag.

Gospodin Carter je klimnuo glavom. Uzeo je papir iz svog džepa ipročitao naglas:

“Dođi odmah, Astley Priors, Gatehouse, Kent. Velike novosti... Tommy- Vrlo jednostavno - reče sir James - i vrlo domišljato, uzeli su i izmijenili

nekoliko riječi i stvar je bila sređena. A ona dvojica su previdjela jedan bitantrag.

- Kakav trag?- Izjavu hotelskog momka da se gospođica Cowley odvezla do Charing

Crossa. Bili su toliko sigurni u sebe da su uzeli zdravo za gotovo da jepogriješio.

- Gdje je mladi Beresford sada?

177

- U Gatehouseu, u Kentu, ako se ne varam.Gospodin Carter ga je znatiželjno pogledao.- Čudi me da i vi niste tamo.- Ah, ja sam zauzet jednim slučajem.- Mislio sam da ste na odmoru?- Oh, nisam još ni počeo aktivno raditi na tom slučaju. Možda bi bilo

točnije reći da ga tek pripremam. Imate li za mene još nekih informacija oonom Amerikancu?

- Bojim se da nemam. Je li važno da saznamo tko je on bio?- Oh, ja znam tko je on bio - s lakoćom reče sir James. - Ne mogu još to

dokazati - ali ja znam.Druga dvojica nisu ništa pitala. Imali su osjećaj da bi to bilo samo

gubljenje vremena.- Ali, ono što ne razumijem - odjednom reče premijer - je kako se ta

fotografija našla u Hersheimmerovoj ladici?- Možda je nije ni napuštala - oprezno je navijestio odvjetnik.- Ali lažni inspektor? Inspektor Brown?- Ah! - zamišljeno reče sir James. Ustao je. - Ne bih vas želio zadržavati.

Nastavite sa svojim državničkim poslovima. Ja se moram vratiti - momslučaju.

Dva dana kasnije, Julius Hersheimmer se vratio iz Manchestera. Nanjegovom stolu ležala je Tommyjeva poruka:

Dragi Hersheimmere,oprosti što sam onako izgubio živce. Za slučaj ako se ponovo

ne vidimo, zbogom. Ponudili su mi posao u Argentini i ja ću gaprihvatiti. Tommy Beresford

Na Juliusovom licu je na trenutak zatitrao neobičan osmjeh. Bacio jepismo u koš za smeće.

- Prokleta budala! - mrmljao je.

178

23

Utrka s vremenom

Nakon što je telefonirao sir Jamesu, Tommyjev sljedeći korak bio jeodlazak u južne apartmane Audleyja. Pronašao je Alberta dok je ovajobavljao svoje profesionalne dužnosti, i bez mnogo okolišanja se predstaviokao Tuppencin prijatelj. Albert se odmah ohrabrio.

- U posljednje vrijeme su stvari ovdje bile jako mirne - sjetno je rekao. -Nadam se da se mlada dama dobro drži, gospodine?

- Baš je u tome stvar, Alberte. Nestala je.- Ne mislite valjda da su je kriminalci oteli?- Jesu.- U podzemlju?- Ne, pobogu, u ovom svijetu!- To se samo tako kaže, gospodine - objasnio je Albert. - U filmu

kriminalci uvijek imaju restoran koji se zove Podzemlje. Ali, je’l mislite dasu je koknuli?

- Nadam se da nisu. Nego, da ti nemaš možda neku tetku, strinu, babu, ilisličnu odgovarajuću rođakinju koja bi se mogla da predstaviti kao netko tkoće najvjerojatnije uskoro otići na onaj svijet?

Ushićeni osmjeh polako se raširio Albertovim licem.- Potpuno vas razumijem, gospodine. Moja jadna tetka koja živi na selu,

jako je bolesna već duže vrijeme i na samrtnoj je postelji.- Možeš li to prijaviti na nadležnom mjestu i sastati se sa mnom na

Charing Crossu za sat vremena?- Bit ću tamo, gospodine. Računajte na mene.Kao što je Tommy i računao, vjerni Albert se pokazao kao neprocjenjiv

saveznik. Njih dvojica su uzeli sobe u krčmi u Gatehouseu. Na Alberta jepao zadatak da prikupi informacije. Tu nije bilo nikakvih problema.

Astley Priors je bio vlasništvo dr. Adamsa. Liječnik više nije držao

179

praksu i bio je u mirovini, prema riječima krčmara, ali je imao nekolikoprivatnih pacijenata - ovdje se dobričina značajno potapšao po čelu... - “onihluckastih! Shvaćate!” - Liječnik je bio veoma popularna osoba u selu,pretplaćen na sve seoske sportove - “Veoma fin i ljubazan gospodin.” - Živi liveć dugo ovdje? Oh, nekih desetak godina, možda malo duže. Znanstvenik,tako je. Razni profesori i drugi ljudi iz grada ga često dolaze posjetiti. Usvakom slučaju, to je vesela kuća uvijek puna posjetitelja.

U svjetlu sve ove blagoglagoljivosti, Tommy je osjetio sumnju. Je limoguće da je ova ugodna, poznata osoba u stvarnosti opaki kriminalac?Njegov život je izgledao tako otvoren i iskren. Nema traga od zločinačkihaktivnosti. Što ako je sve ovo bila ogromna greška? Tommy je osjetio kakoga prožimaju ledeni žmarci na tu pomisao.

Onda se sjetio privatnih pacijenata - “onih luckastih”. Pažljivo seraspitivao o njima. Ali o pacijentima se izgleda ništa nije znalo - rijetko suviđeni izvan sanatorija. Detaljni opisi Tuppence kao i Annette nisu urodiliplodom.

Astley Priors je bila građevina od crvene cigle, okružena šumom koja jeuspješno zaklanjala kuću od pogleda.

Prve večeri Tommy je u pratnji Alberta istražio okolinu kuće.Zahvaljujući Albertovom navaljivanju, bolno su se vukli potrbuške, pravećidaleko veću buku nego da su hodali. U svakom slučaju, ova mjerapredostrožnosti se pokazala kao potpuno nepotrebna. Okolina kuće, kao ikod bilo koje druge privatne kuće kada padne mrak, bila je potpuno prazna.Tommy je mislio da možda postoji ljutiti pas-čuvar. Albertova mašta je otišlačak do pume ili makar pripitomljene kobre. Ali sasvim nepovrijeđeni su stiglido žbunja pokraj kuće.

Rolete na prozorima dnevne sobe bile su podignute. Oko stola se skupilaprilično velika grupa. Boca porta je išla od ruke do ruke. Izgledali su kaonormalno, ugodno društvo. Kroz otvorene prozore nevezani odlomcirazgovora gubili su se u noćnom zraku. Radilo se o žučnoj raspravi oseoskom kriketu!

Tommy je ponovo osjetio ledene žmarce nesigurnosti. Činilo senemogućim vjerovati da su ovi ljudi bili išta drugo do ono za što sepredstavljaju. Je li ponovo prevaren? Gospodin svijetle brade, s naočalama,koji je sjedio na čelu stola, izgledao je potpuno iskreno i normalno.

180

Tommy je te noći loše spavao. Sljedećeg jutra, neumorni Albert, nakonšto je cementirao savezništvo s lokalnim piljarskim pomoćnikom, preuzeo jemjesto ovog posljednjeg i dodvoravao se kuharici iz Malthousea. Vratio se sinformacijom da je ona nesumnjivo “jedna iz bande”, ali Tommy je ovopripisao živopisnosti njegove mašte. Upitan, Albert nije mogao navesti nijedan argument u korist svoje tvrdnje, osim svog vlastitog mišljenja da onanije običan tip. To se vidjelo već na prvi pogled.

Kada je sljedećeg dana zamjena ponovljena (što je pomoglo poboljšanjunovčanih prilika pravog piljarskog pomoćnika), Albert se vratio s prvimvijestima koje su nešto obećavale. U kući je odsjela jedna francuska dama.Tommy je ostavio svoje sumnje po strani. Ovo je potvrda njegove teorije.Ali, vremena je bilo sve manje. Kolale su glasine o razmiricama međulaburističkim vođama. Nisu jednako razmišljali. Oni dalekovidniji međunjima su shvatili da ono što predlažu može zadati smrtni udarac voljenojEngleskoj. Zazirali su od gladi i jada koje bi generalni štrajk donio, i bili suspremni naći se s vladom na pola puta. Ali, iza njih su stajale suptilne,postojane snage koje su uporno vraćale sjećanja na stare nepravde, osuđujućislabosti polovičnih mjera i potičući nesporazume.

Tommy je osjećao da, zahvaljujući gospodinu Carteru, prilično dobrorazumije situaciju. S fatalnim Brownovim dokumentom u rukama, javnomnijenje bi se moglo okrenuti na stranu laburističkih ekstremista irevolucionara, bez toga borba je imala podjednake izglede. Vlada bi, uzpomoć lojalnih vojnih i policijskih snaga, mogla pobijediti - ali cijena bi bilaprevisoka. Ali Tommy je njegovao i drugi, apsurdni san. Ispravno ili ne,vjerovao je da bi se, s demaskiranim i uhićenim gospodinom Brownom,čitava ta organizacija sramotno i trenutno raspala. Taj neobično prožimajućiutjecaj nevidljivog šefa držao ih je na okupu. Bez njega, Tommy je vjerovaoda bi istog trena nastupila panika, a pošteni ljudi koji bi bili ostavljenisamima sebi, bi vjerojatno sklopili pomirbu.

- Ove konce drži jedna osoba - reče Tommy u sebi. - Ono što trebamo jeuhvatiti tog čovjeka.

Djelomično zbog tog ambicioznog plana zahtijevao je od gospodinaCartera da ne otvara zapečaćenu kuvertu. Nacrt mirovnog sporazuma bio jemamac. Čak i sada tu i tamo sumnjao je u svoje pretpostavke. Kako seusuđuje pretpostaviti da je otkrio ono što su puno mudriji i pametniji od

181

njega previdjeli? Ipak, ostajao je pri svojoj ideji.Te večeri su Albert i on još jednom upali na posjed Astley Priors.

Tommyjev plan je bio da nekako iznude da ga prime u kuću. Dok su sepribližavali opreznim korakom, Tommyju je odjednom zastao dah.

Netko je stajao između prozora na drugom katu i svjetla u sobi,ocrtavajući siluetu na roleti. Bila je to silueta koju bi Tommy svudaprepoznao! Tuppence je bila u toj kući!

Zgrabio je Alberta za rame.- Ostani ovdje! Kada počnem pjevati pozorno gledaj taj prozor.Brzo se vratio do staze i počeo dubokim glasom, kome je pridružio i

nesiguran korak, pjevati sljedeću pjesmicu:- Ja sam vojnik, veseli britanski vojnik; Možeš vidjeti da sam vojnik po

koraku mom...Bila je to omiljena pjesma s gramofona iz Tuppencinih bolničkih dana.

Nije sumnjao da će je ona prepoznati i izvući svoje zaključke. Tommyjevglas nije bilo osobito muzikalan, ali je zato imao izvrsna pluća. Buka koju jeproizvodio bila je zastrašujuća.

Uskoro je besprijekorni batler, u pratnji jednako besprijekornogposlužitelja, izletio kroz prednja vrata. Batler je prosvjedovao. Tommy jenastavio pjevati obraćajući se batleru srdačno s “dragi Brko”. Poslužitelj gaje uhvatio ispod jedne, a batler ispod druge ruke. Odveli su ga duž staze iuredno izbacili izvan ograde. Batler mu je zaprijetio policijom samo ako ihjoš jednom bude uznemiravao. Bilo je to precizno izvedeno - uzdržano i sasavršenim manirama. Svako bi se zakleo da je to pravi batler, da jeposlužitelj pravi poslužitelj - samo je slučaj htio da je batler bio Whittington!

Tommy se vratio do krčme i sačekao Albertov povratak. Napokon se tajvrijedni junak pojavio.

- Onda? - uzbuđeno je uskliknuo Tommy.- Sve je u redu. Dok su vas oni izvodili, prozor se otvorio i nešto je

izbačeno van. - Pružio je Tommyju komad papira. - Bilo je omotano okodržača za pisma.

Na papiru su bile nažvrljane tri riječi: “Sutra, u isto vrijeme.”- Hvala ti, bože! - uzviknuo je Tommy. - Napokon smo krenuli!- Napisao sam poruku na komadu papira, omotao ga oko kamena i ubacio

kroz prozor - bez daha je nastavio Albert.

182

Tommy je zajaukao.- Tvoja revnost će nas upropastiti, Alberte. Što si rekao?- Rekao sam da smo mi u krčmi. Ako bude mogla pobjeći, neka dođe

ovamo i zakrekeće kao žaba.- Znat će da si ti - Tommy je odahnuo od olakšanja. - Tvoja mašta te drži

u šaci, Alberte. Pa ti ne bi prepoznao kreketanje žabe kada bi ga čuo.Albert je izgledao prilično pokunjeno.- Razvedri se - reče Tommy. - Ništa loše se nije dogodilo. Batler je moj

stari prijatelj - kladim se da je znao tko sam ja, mada to nije želio pokazati.Nije njihov stil da pokažu sumnju. Zato nam je ovo bio tako jednostavanzadatak. Oni me ne žele u potpunosti obeshrabriti. S druge strane, ne žele mipreviše olakšati. Ja sam pijun u njihovoj igri, eto to je ono što sam ja. Vidiš,kada bi pauk dozvolio da muha prelako uleti u mrežu, muha bi moglaposumnjati da je to klopka. Od tuda korist od tog mladog gospodinaT.Beresforda koji mnogo obećava i koji je na njih nabasao baš u pravomtrenutku. Ali, kasnije bi bilo bolje da se gospodin T. Beresford pripazi!

Tommy se povukao na spavanje u stanju nekakve ushićenosti. Pravio jeplan za sljedeću večer. Bio je siguran da se stanari Astley Priorsa doodređene granice neće miješati u njegova posla. Nakon toga im je Tommynamjeravao prirediti iznenađenje.

Negdje oko dvanaest sati, njegov spokoj je bio grubo uzdrman. Rečenomu je da ga za barom netko traži. Ispostavilo se da je posjetitelj jedanprijevoznik prilično grubog izgleda, sav umazan blatom.

- Pa, prijatelju moj, što je bilo? - pitao je Tommy.- Je l' ovo mož’ bit’, za vas? - Čovjek je ispružio veoma prljavu,

presavijenu poruku, na kojoj je pisalo: “Odnesi ovo gospodinu u krčmi poredAstley Priorsa. On će ti dati deset šilinga.”

Rukopis je bio Tuppencin. Tommy je cijenio njenu dovitljivost, jer jeshvatila da je on možda odsjeo u krčmi pod lažnim imenom. Pružio je rukuda uzme poruku.

- U redu je.Muškarac je i dalje čvrsto držao papir.- Što je s mojih deset šilinga?Tommy je brzo izvukao novčanicu i muškarac mu je prepustio papir.

Tommy je brzo odmotao pismo.

183

Drugi Tommy,znala sam da si ono bio ti, prošle noći. Ne dolazi večeras.

Čekat će te. Ovog jutra nas nekud vode. Čula sam da spominjuWales - Holyhead, čini mi se. Bacit ću ovo na cestu kad krenemo,ako budem imala prilike. Annette mi je pričala kako si pobjegao.Glavu gore! Tvoja - Prudence-Tuppence

Tommy je viknuo Albertovo ime prije nego što je uopće završio sčitanjem ovog interesantnog pisma.

- Pakiraj moje torbe! Odlazimo!- Da, gospodine. - Albertove čizme su odzvanjale dok je jurio uz stube.

Holyhead? Je li to značilo da je ipak - Tommy je bio zbunjen. Ponovno jepolako pročitao.

Albertove čizme su nastavile tutnjati po gornjem katu.Odjednom je drugi uzvik dopro odozdo.- Alberte! Ja sam prokleta budala! Raspakiraj tu torbu!- Da, gospodine.Tommy je zamišljeno ispravio presavijenu poruku.- Da, prokleta budala - tiho je rekao. - Ali i netko drugi je! A konačno

znam i tko je to!

184

24

Julius preuzima vodstvo

U svojim odajama u Claridgeu Kramenjin se opružio na kauču i siktavimglasom na ruskom je diktirao svom tajniku. Telefon kod tajnikovog laktapočeo je tiho zvoniti i ovaj je podigao slušalicu, razgovarao minutu ili dvije,a onda se okrenuo svom poslodavcu.

- Netko vas odozdo traži.-Tko je to?- Dao je ime gospodin Julius P. Hersheimmer.- Hersheimmer - zamišljeno je ponovio Kramenjin - čuo sam negdje to

ime.- Njegov otac je bio jedan od američkih kraljeva čelika - objasnio je

tajnik, čiji je posao bio znati sve. - Ovaj mladić je sigurno multimilijunaš.Oči ovoga se suze, s poštovanjem bogatstvu.- Idite i dovedite ga, Ivane. Vidite što hoće.Tajnik je poslušao, bešumno zatvarajući vrata za sobom. Poslije nekoliko

minuta se vratio.- Odbio je reći mi kojim poslom je došao - kaže da je to osobno i žurno.- Multimilijunaš - mrmljao je Kramenjin. - Uvedite ga, dragi moj Ivane.Tajnik je ponovo izašao iz sobe i vratio se, dovodeći Juliusa.- Monsieur Kramenjin? - odmah je upitao ovaj drugi. Rusa se naklonio,

pažljivo ga proučavajući svojim blijedim, otrovnim pogledom.- Drago mi je što sam vas upoznao - reče Amerikanac. - Želio bih

porazgovarati s vama u vezi s jednim veoma važnim poslom, ako bih mogaovidjeti vas nasamo. - Značajno je pogledao ovog drugog.

- Moj tajnik, monsieur Griber, pred kojim nemam nikakvih tajni.- Moguće - ali ja imam - suho reče Julius. - Zato bih vam bio zahvalan

ako biste mu rekli da se izgubi.- Ivane - nježno reče Rus - nadam se da nećete imati ništa protiv da se

185

povučete u susjednu sobu...- U susjednu sobu ne može - prekinuo ga je Julius. - Znam ove spojene

apartmane... i hoću da ovaj zatvorimo i da ostanemo samo vi i ja. Pošaljite gapo kikiriki.

Mada nije posebno uživao u Amerikančevom drskom i nonšalantnomgovoru, Kramenjin je izgarao od radoznalosti. - Koliko vremena će vam bitipotrebno?

- Možda i čitava noć, ako se bacimo na to.- Vrlo dobro, Ivane. Večeras mi više nećete biti potrebni. Idite u

kazalište... uzmite slobodnu večer.- Hvala vam, vaša ekselencijo.Tajnik se naklonio i izašao.Julius je stao kod vrata, promatrajući ga kako izlazi. Naposljetku je, uz

zadovoljni uzdah, zatvorio vrata i vratio se na svoje mjesto u sredini sobe.- A sada, gospodine Hersheimmere, možda biste bili ljubazni da prijeđete

na stvar?- Mislim da ćemo to odmah završiti - razvlačio je Julius riječi. A onda se

naglo promijenio. - Ruke uvis - ili pucam!Kramenjin je za trenutak slijepo zurio u automatik, a onda je, gotovo

komičnom brzinom, podigao ruke iznad glave. Istog trena Juliusu je bilojasno. Čovjek pred njim bio je kukavica - ostatak će biti jednostavan.

- Ovo je nečuveno - vrisnuo je Rus visokim, histeričnim glasom. -Nečuveno! Mislite li me ubiti?

- Ne, ako budete tiho. Ne hodajte kriomice prema zvonu. Tako je.- Što želite? Ne budite brzopleti. Sjetite se da je moj život od najvećeg

značaja za moju zemlju. Možda sam bio oklevetan...- Rekao bih - reče Julius - da će onaj tko vas pošalje s ovog svijeta,

učiniti veliku uslugu čovječanstvu. Ali, ne brinite. Ja vas ovog puta nenamjeravam ubiti - odnosno, ako budete razumni.

Rus je klonuo pred čvrstom prijetnjom očiju ovog drugog. Prešao jejezikom preko svojih suhih usana.

- Što hoćete? Novac?- Ne. Hoću Jane Finn.- Jane Finn? Ja - nikad nisam čuo za nju!- Vi ste prokleti lažac! Znate savršeno dobro na koga mislim.

186

- Kažem vam da nikada nisam čuo za tu djevojku.- A ja vama kažem - brzo mu je odvratio Julius - da ovaj Mali Willie

umire od želje da opali!Rus je vidljivo klonuo.- Ne biste se usudili...- Oh, usudio bih se, sinko!Kramenjin je sigurno prepoznao nešto u samouvjerenom glasu, jer je

zlovoljno rekao:- Dakle? Pretpostavimo da znam na koga mislite - što s tim?- Reći ćete mi sada - odmah sada - gdje je ona. Kramenjin je odmahnuo

glavom.- Ne smijem.- Zašto?- Ne smijem. Ono što tražite od mene je nemoguće.- Bojite se, eh? Koga? Gospodina Browna? Ah, to li vas tišti? Dakle,

postoji takva osoba? Sumnjao sam u to. A na sam spomen njegovog imenapadate u nesvijest.

- Ja sam ga vidio - polako reče Rus. - Razgovarao sam s njim, licem ulice. Saznao sam to tek kasnije. On je bio samo jedno lice u masi. Ne bih gaprepoznao da ga ponovo vidim. Tko je on zaista? Ne znam. Ali, ovo znam -on je čovjek koga se morate plašiti.

- On nikad neće saznati - reče Julius.- On sve zna... a njegova osveta je brza. Čak i ja - Kramenjin - ne bih bio

izuzetak!- Znači, nećete učiniti ono što sam vas tražio?- Tražili ste nemoguće.- Šteta za vas - veselo reče Julius. - Ali generalno, svijet će imati koristi.

- Podigao je revolver.- Stanite - vrisnuo je Rus. - Ne mislite me valjda ubiti.- Naravno da mislim. Stalno slušam o tome kako vi revolucionari mislite

da je život jeftin, ali čini mi se da stvari stoje drugačije kada je vaš vlastitiživot u pitanju. Dao sam vam jedinu šansu da spasite svoju prljavu kožu, a viste je odbili!

- Oni će me ubiti!- Pa - ljubazno reče Julius - to je na vama. Ali, reći ću ovo. Ovaj Mali

187

Willie ovdje opasno je precizan, i da sam ja na vašem mjestu, objeručke bihprihvatio kakvu-takvu šansu s gospodinom Brownom.

- Objesit će vas ako me ubijete.- Ne, stranče, tu griješite. Zaboravljate na dolare. Gomila odvjetnika će

se baciti na posao, dovest će poznate liječnike i na kraju balade će zaključitikako u trenutku ubojstva nisam bio priseban. Provesti ću nekoliko mjeseci unekom tihom sanatoriju, moje psihičko stanje će se popraviti, doktori će meponovo proglasiti mentalno zdravim, i eto ti sretan kraj za malog Juliusa.Mislim da bih mogao istrpjeti nekoliko mjeseci odmora, ako bi to značilo dasvijet oslobađam vašeg prisustva, ali nemojte se zavaravati da ću visjeti zbogtoga!

Rus mu je vjerovao. I sam korumpiran, bezrezervno je vjerovao u moćnovca. Čitao je o američkim suđenjima za ubojstva, koja su se odvijalaposve slično onome što je Julius opisao. On je i sam kupovao i prodavaopravdu. Ovaj mladi Amerikanac, snažnog, otegnutog glasa, držao ga je u šaci.

- Brojat ću do pet - nastavio je Julius - i pretpostavljam da se, ako mepustite da brojim iza četiri, više nećete brinuti oko gospodina Browna. Moždaće poslati cvijeće na sahranu, ali vi ga nećete mirisati! Spremni... Počinjem.Jedan - dva - tri - četiri - Rus ga je prekinuo vriskom:

- Ne pucajte. Učinit ću sve što želite.Julius je spustio revolver.- I mislio sam da ćete se prizvati pameti. Gdje je djevojka?- U Gatehouseu, u Kentu. Mjesto se zove Astley Priors.- Da li je ona tamo zarobljenik?- Nije joj dozvoljeno napuštati kuću - mada je tamo prilično mirno. Mala

glupača je izgubila pamćenje, prokleta bila!- To sigurno živcira vas i vaše prijatelje. Što je s onom djevojkom koju

ste namamili u zamku prošlog tjedna?- Ona je također tamo - zlovoljno reče Rus.- Odlično - reče Julius. - Zar nije sve ovo savršeno ispalo? A sada

krenimo u šetnju.- Kakvu šetnju? - ukočio se Rus.- Pa, do Gatehousea, naravno. Nadam se da volite automobile?- Kako to mislite? Odbijam ići.- Hajde, nemojte se sada ljutiti. Znate i sami da nisam glupi klinac da vas

188

ostavim ovdje. Prva stvar koju biste učinili bilo bi da pozovete svojeprijatelje! Ah! - Primijetio je kako se ovom drugom smračilo lice. - Vidite,već ste sve lijepo smislili. Ne, gospodine, krenut ćete sa mnom. Ova vratavode u vašu spavaću sobu? Uđite unutra. Mali Willie i ja ćemo krenuti zavama. Obucite neki deblji kaput, tako je. Krzneni okovratnik? I vi sebenazivate socijalistom! Sada smo spremni. Krenut ćemo niz stube, pa krozpredvorje, do mog automobila. I ne zaboravite da vas držim na nišanu. I krozkaput pucam isto tako precizno. Samo jedna riječ, ili čak pogled na nekog odonih cifranih sluga i kraljevstvo ognja i sumpora će dobiti pridošlicu!

Zajedno su sišli stepenicama i krenuli k parkiranom automobilu. Rus setresao od bijesa. Hotelska posluga je bila svuda oko njih. Krik mu je titrao nausnama, ali u posljednjem trenu bi ga hrabrost napustila. Amerikanac je biočovjek od riječi.

Kada su stigli do automobila Julius je ispustio uzdah olakšanja. Opasnazona je bila za njima. Strah kao da je hipnotizirao muškarca pored njega.

- Uđite - zapovjedio je. Onda je uhvatio Rusov kriomični pogled. - Ne,vozač vam neće pomoći. Bio je marinac. Nalazio se u mornarici u Rusijikada je izbila revolucija. Njegovog brata su ubili vaši ljudi. George!

- Da, gospodine? - Vozač je okrenuo glavu.- Ovaj gospodin je ruski boljševik. Ne želimo ga ubiti, ali ćemo na to

možda biti prisiljeni. Razumijete?- Savršeno, gospodine.- Želim ići u Gatehouse, u Kentu. Znate li put?- Da, gospodine, to je na nekih sat, sat i pol odavde.- Potrudi se da bude za sat. U žurbi sam.- Dat ću sve od sebe, gospodine. - Automobil je jurnuo kroz promet.Julius se udobno smjestio pored svog zarobljenika. Držao je ruku u

džepu kaputa, ali ponašanje mu je bilo besprijekorno.- Bio je jedan čovjeka koga sam upucao u Arizoni... - veselo je počeo.Na kraju jednosatne vožnje, siroti Kramenjin je bio više mrtav nego živ. U

nastavku anegdote o čovjeku iz Arizone, bio je tu i jedan nasilnik, kao iepizoda u Rocky Mountins. Juliusov pripovjedački talent bio je možda nebaš striktno precizan, ali zato veoma živopisan!

Usporivši, vozač je doviknuo preko ramena da upravo ulaze u Gatehouse.Julius je naredio Rusu da im pokaže put. Njegov plan je bio da se odvezu

189

ravno do kuće. Tamo će Kramenjin zatražiti da vidi one dvije djevojke. Juliusmu je objasnio da Mali Willie neće podnositi gluposti. Kramenjin je do togtrenutka već postao kao glina u Juliusovim rukama. Zastrašujuća brzinakojom su dovde došli samo ga je dodatno obeznanila. Na svakom uglu,pripremao se za smrt...

Automobil je jurnuo stazom i zaustavio se ispred kuće. Vozač je čekaodaljnje naredbe.

- Prvo okreni automobil, George. Onda pozvoni na vrata, i vrati se nasvoje mjesto. Ostavi motor neka radi i budi spreman da pojuriš kao sam vragkada ti dam znak.

- U redu, gospodine.Čim je otvorio prednja vrata, Kramenjin je osjetio vrh cijevi zabijene u

rebra.- Sad - psikne Julius. - Budite pažljivi.Rus je klimnuo glavom. Usne su mu bile bijele, a glas nije bio previše

siguran:-To sam ja... Kramenjin! Odmah dovedite one djevojke! Nemamo

vremena za gubljenje!Whittington je sišao niz stepenice. Uskliknuo je od iznenađenja pri

pogledu na Kramenjina. - Vi! Što se desilo? Sigurno znate da je plan...Kramenjin ga je prekinuo riječima koje su izazvale nepotrebnu uzbunu:- Izdani smo! Plan je propao! Moramo spašavati vlastitu kožu. Djevojka!

Odmah! To nam je jedina šansa.Whittington je oklijevao, ali samo za trenutak.- Dobili ste naredbe - od njega?- Naravno! Zar bih inače bio ovdje? Požurite! Nemamo vremena za

gubljenje. Bolje da i ona druga mala glupača dođe.Whittington se okrenuo i utrčao u kuću. Mučne minute su prolazili. A

onda... dva zakukuljena lika su se pojavila na stubama i zatim bila brzougurana u automobil. Manja od njih dvije se počela otimati i Whittington ju jebez oklijevanja gurnuo unutra. Julius se nagnuo, i kada je to učinio, svjetlostiz otvorenih vrata obasjala mu je čelo. Drugi muškarac, koji je stajao izaWhittingtona, iznenađeno je kriknuo. Više nije bilo skrivanja.

- George, kreni - viknuo je Julius. Vozač je nagazio gas i automobil je uzskok pojurio naprijed.

190

Muškarac na stubama je opsovao. Ruka mu je krenula u džep. Bljesnuloje i začuo se prasak. Metak je za dlaku promašio višu od dvije djevojke.

- Spusti se dolje, Jane - viknuo je Julius. - Lezi na pod. - Oštro ju jestisnuo prema dolje, a onda se okrenuo, pažljivo naciljao i opalio.

- Jesi li ga pogodio? - uzbuđeno je viknula Tuppence.- Naravno - odgovorio je Julius. - Mada ga nisam ubio. Bitange kao što je

on teško umiru. Jesi li u redu, Tuppence?- Naravno da jesam. Gdje je Tommy? I tko je ovo? - pokazala je na

Kramenjina koji je drhtao.- Tommy je na putu za Argentinu. Pretpostavljam da je mislio da si

gotova. Polako kroz vratnice, George! Tako. Trebat će im bar pet minuta dakrenu za nama. Koristit će telefon, pretpostavljam, pa se pazi da ne naletiš naneku zamku - i nemoj ići direktnim putem. Pitala si tko je ovo, Tuppence?Dozvoli da ti predstavim monsieur Kramenjina. Uvjerio sam ga da je radivlastitog zdravlja bolje da krene na ovaj put.

Rus je ostao tih, još uvijek obuzet užasom.- Ali, zašto su nas pustili? - sumnjičavo je rekla Tuppence.- Rekao bih da ih je monsieur Kramenjin zamolio tako ljubazno, da ga

jednostavno nisu mogli odbiti!Ovo je bilo previše za Rusa. Divljački se zaderao:- Prokleti bili - prokleti bili! Oni sada znaju da sam ih ja izdao. Moj život

više ni trenutka u ovoj zemlji neće biti siguran!- Tako je - složio se Julius. - Zato bih vam predložio da se istog trena

vratite u Rusiju.- Pustite me, onda - povikao je ovaj. - Učinio sam sve što ste od mene

tražili. Zašto me i dalje držite?- Sigurno ne zbog uživanja u vašem društvu. Pretpostavljam da možete

odmah izaći, ako želite. Ja sam mislio da biste željeli da vas odbacim doLondona.

- Možda nećete ni stići do Londona - zarežao je ovaj. - Pustite me odmahsada.

- Nema problema. Zaustavi auto, George. Gospodin neće putovati snama. Ako ikada budem došao u Rusiju, monsieur Kramenjine, očekujem dame primite s dobrodošlicom i......

Ali prije nego što je Julius uspio završiti svoj govor i prije nego što se

191

automobil zaustavio, Rus je iskočio iz auta i nestao u noći.- Malčice je nestrpljiv da nas napusti - primijetio je Julius, dok su ponovo

kretali. - I nije mu palo na pamet da se pristojno pozdravi s damama. Nego,Jane, sada se možeš vratiti na sjedalo.

Djevojka je po prvi put sada progovorila.- Kako si ga “nagovorio”? - pitala je.Julius je potapšao svoj revolver.- Mali Willie je zaslužan za to.- Fantastično! - uskliknula je djevojka. Boja joj se vratila u obraze i s

divljenjem je pogledala Juliusa.- Annette i ja nismo znale što će biti s nama - reče Tuppence. - Stari

Whittington nas je po kratkom postupku izbacio. Mislile smo da smo kaojanjad koju vode na klanje

- Annette - reče Julius. - Tako je zoveš?Kao da je pokušavao priviknuti se na to ime.- Tako se zove - reče Tuppence, širom otvorivši oči.-Vraga! - izletjelo je Juliusu. - Ona možda misli da je to njeno ime, jer je

izgubila pamćenje, jadno dijete. Ali, ona je jedna i jedina, originalna JaneFinn.

- Što? - vrisnula je Tuppence. Ali, bila je prekinuta. Sa žestokim udarom,metak se zabio u sjedalo tik pored njene glave.

- Dolje - viknuo je Julius. - To je zasjeda. Ovi tipovi su se brzo bacili naposao. Nagazi, George.

Automobil je poletio naprijed. Odjeknula su još tri hica, ali na svu sreću,predaleko. Julius se uspravio i okrenuo unazad.

- Ništa u što bi se moglo pucati - tmurno je rekao. - Ali, mislim da će nasuskoro čekati još neki mali piknik. Ah!

Digao je ruku prema svom obrazu.- Povrijeđen si? - brzo je pitala Annette.- To je samo ogrebotina.Djevojka je skočila na noge.- Pusti me da izađem. Pusti me da izađem, kad kažem! Zaustavi auto. Oni

mene love. Ja sam ta koju žele. Vi ne možete poginuti zbog mene. Pusti me. -Natezala je kvaku na vratima.

Julius ju je s obje ruke zgrabio i zagledao se u nju. Govorila je bez traga

192

stranog naglaska.- Sjedi dolje, dijete - nježno je rekao. - Mislim da je s tvojim pamćenjem

sve u redu. Lagala si ih sve vrijeme, zar ne?Djevojka ga je pogledala i klimnula glavom, a onda je odjednom briznula

u plač. Julius ju je potapšao po ramenu.- Hajde, hajde - samo mirno sjedi. Nećemo ti dozvoliti da odustaneš.Djevojka kroz jecaje nerazgovjetno reče:-Ti si moj zemljak. Čujem ti po glasu. Budiš mi nostalgiju.- Naravno da sam ti zemljak. Ja sam tvoj rođak... Julius Hersheimmer.

Došao sam u Europu da bih te pronašao... i, bogami, pošteno si me namučila.Automobil je smanjio brzinu. George je preko ramena rekao:- Raskršće, gospodine. Nisam siguran kojim putem krenuti.Automobil je usporio sve dok se nije gotovo zaustavio. U to je jedna

prilika odjednom uskočila unutra, i ubacila glavu ravno među njih.- Oprostite - reče Tommy, smještajući se.Mnoštvo oduševljenih uzvika ga je pozdravilo. On im je ozbiljno rekao:- Čekao sam vas u grmlju uz prilaz. Primio sam se odozada za auto.

Nisam vas mogao obavijestiti dok ste onako jurili. Mogao sam se samonadati da ćete usporiti. A sad djevojke, izađite van!

- Van?- Da. Ondje je stanica, odmah uz cestu. Vlak stiže za tri minute. Uhvatit

ćete ga ako požurite.- Što to, do vraga, pokušavaš? - bijesno je pitao Julius. - Misliš da ćeš ih

prevariti ako ostavimo automobil?-Ti i ja nećemo ostaviti automobil. Samo djevojke.- Poludio si, Beresforde. Potpuno si poludio! Ne možeš pustiti djevojke

da idu same. To bi im bio kraj!Tommy se okrenuo k Tuppence. - Izađi napolje istog časa, Tuppence.

Povedi je sa sobom i napravi točno ono što sam ti rekao. Ništa ti se nećedesiti. Sigurna si. Kreni vlakom za London. Idi pravo kod sir Jamesa PeelaEdgertona. Gospodin Carter živi izvan grada, ali bit ćeš sigurna i s njim.

- Proklet bio! - viknuo je Julius. - Ti si lud. Jane, ostani tu gdje si.Iznenadnim brzim pokretom, Tommy je zgrabio revolver iz Juliusove ruke

i uperio ga u njega.- Vjeruješ li mi sada da sam ozbiljan? Izlazite napolje, obje, i učinite kao

193

što sam rekao... ili pucam!Tuppence je iskočila, povukavši neodlučnu Jane za sobom.- Hajde, sve je u redu. Kada je Tommy siguran... on je siguran. Brzo.

Propustit ćemo vlak.Počele su trčati.Juliusov potisnuti bijesa sada je proključao.- Što, do vraga...Tommy ga je prekinuo.-Zaveži! Želim porazgovarati malo s tobom, Juliuse Hersheimmere.

194

25

Janeina priča

S rukom ispod Janeinog pazuha, vukući je za sobom, Tuppence je stiglado stanice. Njen oštar sluh uhvatio je zvuk nadolazećeg vlaka.

- Požuri - zadihano je rekla - ili ćemo ga propustiti. Stigle su na peron utrenutku kada se vlak zaustavljao.

Tuppence je otvorila vrata praznog kupea prve klase i dvije djevojke subez daha utonule u tapecirana sjedala.

Jedan muškarac je pogledao unutra, a onda nastavio k sljedećem kupeu.Jane se nervozno trgnula. Oči su joj bile raširene od straha. Nesigurno jepogledala u Tuppence.

- Je li on jedan od njih, što misliš? - šapnula je.Tuppence je odmahnula glavom.- Ne, ne. Sve je u redu. - Uzela je Janeinu ruku u svoju.- Tommy nam ne bi rekao da ovo učinimo, da nije bio posve uvjeren da

ćemo biti sigurne.- Ali on ih ne zna kao što ih ja znam! - djevojka je zadrhtala. - Ti to ne

možeš razumjeti. Pet godina! Pet dugih godina! Ponekad sam mislila da ćupoludjeti.

- Nema veze. Sada je sve to gotovo.- Je li?Vlak se sada kretao kroz noć postupno dobivajući na brzini. Jane Finn se

odjednom trgnula.- Što je to bilo? Učinilo mi se da sam vidjela lice... kako nas gleda kroz

prozor.- Ne, nema ničega. Gledaj. - Tuppence je otišla do prozora i povukavši

ručku, spustila okno.- Jesi li sigurna?- Potpuno sigurna.

195

Ovoj se činilo kako duguje objašnjenje.- Pretpostavljam da se ponašam kao uplašeni zec, ali tu nema pomoći.

Ako me sada uhvate, oni će... - Oči su joj se skamenile od straha.- Nemoj! - molila je Tuppence. - Zavali se i nemoj razmišljati. Budi

sigurna da Tommy ne bi rekao da je sigurno, a da to zaista i nije.- Moj rođak ne misli tako. On nije želio da napravimo ovako.- Ne - reče Tuppence, prilično posramljeno.- O čemu razmišljaš? - oštro je upitala Jane.- Zašto?- Tvoj glas je bio tako - čudan!- Ja jesam razmišljala o nečemu - priznala je Tuppence. - Ali ne bih ti

željela reći - još uvijek ne. Možda griješim, mada ne vjerujem. To je samojedna ideja koja mi je još davno pala na pamet. Tommyju je to isto palo napamet - gotovo sam sigurna. Ali ti, nemoj brinuti... za to će kasnije bitidovoljno vremena. A možda ovo i ne bude točno! Samo napravi kako sam tirekla... zavali se u sjedalo i ne razmišljaj ni o čemu.

- Pokušat ću. - Duge trepavice su pale preko očiju boje lješnjaka.Tuppence je uspravno sjela, poprimivši držanje opreznog terijera na

straži. Usprkos svemu, bila je nervozna. Pogled joj je neprekidno letio sjednog prozora na drugi. Zapamtila je točan položaj ručne kočnice. Što jezapravo bilo ono čega se plašila, nije mogla točno reći. Ali duboko u sebi,bila je daleko od one samouvjerenosti kojom su odzvanjale njene riječi. Nijebilo u pitanju to da nije vjerovala, ali povremeno bi je protresale sumnje u toda bi netko tako jednostavan i pošten ikada mogao parirati vrhunskojzločinačkoj suptilnosti.

Kada bi sigurno stigli do sir Jamesa Peela Edgertona, sve bi bilo u redu.Ali, hoće li do njega uspjeti stići? Zar se tihe snage gospodina Browna već neokupljaju protiv njih? Čak i ta posljednja slika, Tommy s revolverom u ruci,nije je uspela utješiti. Do sada je on već mogao biti savladan i onesposobljensamo zahvaljujući brojnosti neprijatelja... Tuppence je u glavi napravila svojplan akcije.

Kada je vlak najzad polako ušao u stanicu Charing Cross, Jane seuspravila, trgnuvši se.

- Jesmo li stigli? Nisam vjerovala da ćemo uspjeti!- Oh, ja sam znala da ćemo stići do Londona bez problema. Najbolje da

196

krenemo odmah, da ne upadnemo u gužvu. Brzo, izađi van. Uletjet ćemo utaksi.

U sljedećoj minuti su prošle izlaznu rampu, obavile sva potrebna plaćanjai ušle u taksi.

- King’s Cross - uputila je Tuppence. A onda je poskočila. Dok sukretali, jedan muškarac je pogledao kroz prozor njihovog taksija. Bila jegotovo sigurna da je to isti onaj muškarac koji je sjedio u susjednom kupeu.Imala je užasan osjećaj da ih polako opkoljavaju sa sviju strana.

- Vidiš - objasnila je Jane - ako misli da idemo kod Jamesa, to će ihodvratiti s traga. Sada će pomisliti kako idemo kod gospodina Cartera.Njegova kuća na selu je negdje sjeverno od Londona.

Dok su prelazili Holbom, upali su u gužvu. Taksije morao stati. To je biloono što je Tuppence čekala.

- Brzo - prošaptala je. - Otvori desna vrata!Obje djevojke su izjurile u prometnu gužvu. Dvije minute kasnije bile su

u drugom taksiju i kretale nazad, ovog puta direktno do Carlton HouseTerracea.

- Eto - reče Tuppence, s ogromnim zadovoljstvom - to bi trebalo bitidovoljno. Ne mogu a da ne pomislim kako sam užasno pametna! Kako ćesamo onaj drugi taksist psovati! Ali, uzela sam mu broj i poslat ću mu novacsutra, pa neće ništa izgubiti. Kakvo je ovo skretanje... Oh!

Začula se škripa kočnica i udarac. Drugi taksi se sudario s njima.Tuppence je u sekundi izletjela na pločnik. Približavao im se policajac.

Prije nego što je stigao do njih, Tuppence je pružila vozaču pet šilinga i ona iJane su se stopile s gomilom.

- To je na korak-dva odavde - Tuppence reče bez daha. Nesreća se desilana trgu Trafalgar.

- Misliš da je sudar bio slučajan ili je namjerno izazvan?- Ne znam. Može biti i jedno i drugo.S rukom u ruci, dvije djevojke su žurile naprijed.- Možda umišljam - odjednom reče Tuppence - ali osjećam da je neko iza

nas.- Požuri! - mrmljala je ova druga. - Oh, požuri!Sada su već stigle do ugla Carlton House Terracea i raspoloženje im je

poraslo. Odjednom im je krupni i očigledno pijani muškarac prepriječio put.

197

- Dobra večer dame - štucao je. - Gdje tako žurite?- Pustite nas da prođemo, molim - zapovjednički reče Tuppence.- Hoću malo razgovarati s tvojom lijepom prijateljicom. - Ispružio je

nestabilnu ruku i uhvatio Jane za rame. Tuppence je začula korake iza sebe.Nije zastala da se uvjeri jesu li prijateljski ili ne. Sagnuvši glavu, ponovila jepokret iz svog djetinjstva i tresnula napadača pravo u njegov široki struk.Uspjeh ove nesportske taktike je potpun. Muškarac je naglo sjeo na pločnik.Tuppence i Jane su se dale u bijeg. Kuća koju su tražile nalazila se naodređenoj udaljenosti. Nečiji tuđi koraci odzvanjali su za njima. Kada sustigle do vrata sir Jamesove kuće, jedva su došle do daha. Tuppence jezgrabila zvono, a Jane zvekir.

Čovjeka koji ih je presreo stigao je do podnožja stepenica. Na trenutak jeoklijevao, a uto se vrata otvoriše. Zajedno su pale u predvorje. Sir James sepojavi na vratima knjižnice.

- Hej! Što je ovo?Krenuo je naprijed i omotao ruke oko Jane koja je nesigurno posrtala.

Napola ju je odnio u knjižnicu i polegao na kožni kauč. Iz boce na stolunatočio joj je malo brendija i natjerao ju da ga popije. Ona se s uzdahomuspravi u sjedeći položaj, očiju divljih i uplašenih.

- Sve je u redu. Ne bojte se, dijete moje. Sigurni ste.Disanje joj je postajalo normalnije i boja joj se vratila u obraze. Sir

James upitno pogleda Tuppence.- Dakle, vi niste mrtvi, gospođice Tuppence, ništa više od onog vašeg

dečka Tommyja!- Mlade pustolove nije lako ubiti - razmetala se Tuppence.- Tako se čini - suho reče sir James. - Jesam li u pravu ako mislim da se

vaš udruženi poduhvat završio uspjehom i da je ovo - okrenuo se premadjevojci na kauču - gospođica Jane Finn?

Jane je ustala.- Da - tiho je rekla - ja sam Jane Finn. Imam vam mnogo toga za ispričati.- Kada malo ojačate...-Ne... sada! - Blago je povisila ton. - Osjećat ću se sigurnije kada sve

budem ispričala.- Kako želite - reče odvjetnik.Sjeo je u jednu od velikih fotelja, okrenut ka kauču. Tihim glasom Jane je

198

započela svoju priču.- Krenula sam Lusitanijom, kako bih preuzela službu. Bila sam veoma

uznemirena zbog rata, umirala sam od želje da pomognem na bilo koji način.Učila sam francuski i moj profesor je rekao kako u Parizu traže pomoć ubolnicama, pa sam im pisala i ponudila svoje usluge, i to je prihvaćeno.Nisam imala roditelje, pa je to olakšalo stvari.

- Kada je Lusitanija torpedirana, prišao mi je jedan muškarac. Već sam garanije primijetila - i primijetila sam da je uplašen od nekoga ili nečega. Pitaome jesam li domoljub i rekao da sa sobom nosi papire koji Saveznicimaznače život ili smrt. Zamolio me da preuzmem brigu o njima. Trebala samčekati oglas u Timesu. Ako se ne pojavi, da dokumente odnesem američkomveleposlaniku.

- Većina onog što je uslijedilo nalikovalo je na noćnu moru. Još uvijek mise ponekad javlja u snovima... Preskočit ću taj dio. Gospodin Danvers mi jerekao da se pazim. Možda su ga pratili iz New Yorka, mada on u to nije biosiguran. U početku ništa nisam sumnjala, ali na brodu do Holyheada počelasam osjećati nelagodu. Bila je tu jedna žena koja je izgledala jakozainteresirano da vodi računa o meni i da se druži sa mnom - gospođaVandemeyer. U početku sam joj bila zahvalna što je tako ljubazna premameni; ali sve vrijeme sam osjećala da u njoj postoji nešto što mi se nijesviđalo, a na irskom brodu sam je vidjela kako razgovara s nekim muškarcemčudnog izgleda, a po načinu na koji su gledali, shvatila sam da govore omeni. Sjetila sam se da je ona stajala prilično blizu mene na Lusitaniji kadami je gospodin Danvers predao paket i da je prije toga nekoliko putapokušavala uvući ga u razgovor. Počela sam se bojati, ali nisam znala što daradim.

- Palo mi je na pamet da ostanem u Holyheadu i da ne otputujem zaLondon tog dana, ali ubrzo sam shvatila da bi to bila potpuna glupost. Jedinomi je preostalo da se pravim kako ništa ne primjećujem i da se nadamnajboljem. Oni mi ništa nisu mogli, dok budno pazim. Jednu stvar sam većučinila kao predostrožnost - otvorila sam paket i zamijenila dokumentpraznim papirom, a onda ga nazad sašila. Tako ako bilo kome bude pošlo zarukom opljačkati me, to neće biti bitno.

- Ono što me je najviše brinulo je što da učinim s originalom. Na krajusam ga otvorila i izravnala - to su bila samo dva lista - i položila ih između

199

dvije stranice s oglasima u časopisu. Te dvije stranice sam zalijepila po rubuuz pomoć malo ljepila s kuverte. Časopis sam nosila nemamo nabijen udžepu svog kaputa.

- U Holyheadu sam pokušala ući u kupe s ljudima koji su mi izgledalinormalno, ali na neki čudan način, uvijek je izgledalo kao da sam okruženamasom ljudi koji me stalno guraju da krenem tamo kuda ne želim ići. Bilo jenečeg neobjašnjivog i zastrašujućeg u tome. Na kraju sam se ipak našla ukupeu s gospođom Vandemeyer. Izašla sam u hodnik, ali svi kupei su bilipuni, tako da sam se morala vratiti na mjesto. Tješila sam se mišlju da ukupeu ima i drugih ljudi - tu je bio jedan veoma zgodan muškarac sa ženom,odmah preko puta mene. Bila sam gotovo sretna zbog toga sve dok nismostigli u predgrađe Londona. Zavalila sam se i zatvorila oči. Pretpostavljam dasu pomislili kako sam zaspala, ali oči mi nisu bile sasvim zatvorene iodjednom sam vidjela da onaj zgodni muškarac vadi nešto iz svoje torbe ipruža gospođi Vandemeyer, i dok je to radio, namignuo joj je...

- Ne mogu vam opisati kako me je to namigivanje sledilo. Moja jedinamisao bila je da izađem u hodnik i što brže mogu pobjegnem. Ustala sam,pokušavajući izgledati što prirodnije i opuštenije. Možda su vidjeli nešto...ne znam... ali odjednom je gospođa Vandemeyer rekla - Sada! - i nabacilanešto preko mog nosa i ustiju, dok sam pokušavala vrisnuti. Istog trenutk samosjetila strašan udarac po zatiljku...

Ona se strese. Sir James je promrmljao nešto suosjećajno. Nastavila je:- Ne znam koliko je vremena prošlo prije nego što sam došla svijesti.

Osjećala sam se jako bolesno i loše. Ležala sam na prljavom krevetu. Okonjega je bio paravan, ali mogla sam čuti dvoje ljudi kako pričaju u sobi.Gospođa Vandemeyer je bila jedna od njih. Pokušala sam slušati, ali upočetku ništa nisam mogla razumjela. Kada sam najzad počela shvaćati štose događa... bila sam potpuno užasnuta! Čudi me samo da nisam odmahvrisnula.

- Nisu pronašli dokument. Našli su paket s praznim papirom i poludjelisu! Nisu znali jesam li zamijenila papire ili je Danvers nosio lažni paket, dokje pravi bio poslat drugim putem. Govorili su o - zatvorila je oči - o tome daće me natjerati da priznam pod mukama!

- Nikada prije toga nisam znala što je strah... pravi, mučni strah! Jednomsu me došli pogledati. Zatvorila sam oči i pravila se da sam još uvijek bez

200

svesti, ali plašila sam se da će čuti kako mi srce glasno kuca. Ponovo suotišli. Počela sam luđački razmišljati. Što da učinim? Znala sam da mučenjene bih mogla dugo izdržati.

- Odjednom mi je pao na pamet gubitak pamćenja. To područje me jeuvijek jako zanimalo i puno sam čitala o tome. Imala sam čitavu stvar umalom prstu. Kada bih samo mogla uspješno odglumiti, bila bih spašena.Izgovorila sam molitvu i duboko udahnula. Onda sam otvorila oči i počelabrbljati na francuskom!

Gospođa Vandemeyer je odmah došla iza paravana. Njeno lice je bilotako zlobno, da sam skoro umrla, ali nesigurno sam joj se osmjehnula i nafrancuskom ju pitala gdje sam.

- Mogla sam vidjeti kako ju je to zbunilo. Pozvala je onog muškarca skojim je pričala. On je stajao pored paravana, a lice mu je bilo u sjenci.Obratio mi se na francuskom. Glas mu je bio potpuno običan i tih, ali neznam zašto, uplašio me je još više nego ova žena. Osjećala sam kao da moževidjeti moje misli, ali sam nastavila igrati svoju ulogu. Ponovno sam pitalagdje sam i onda sam nastavila da ima nešto čega se moram sjetiti -moramsjetiti - ali što mi je stalno izmicalo. Postajala sam sve uzrujanijom iuzrujanijom. On me pitao za ime. Rekla sam da ne znam - da se ničega nemogu sjetiti.

- Iznenada me zgrabio za ruku i zavrnuo je. Bol je bila strašna. Vrisnulasam. On je nastavio. Vrištala sam i vrištala, ali uspijevala sam vrištati nafrancuskom. Ne znam koliko dugo je to potrajalo, jer sam se srećomonesvijestila. Posljednja stvar koju sam čula bio je njegov glas kako govori:To nije pretvaranje! Uostalom, dijete njenih godina ne zna previše. Valjda jezaboravio da su američke djevojke starije od svojih godina nego su toengleske i da se više zanimaju za znanost.

- Kada sam došla k sebi, gospođa Vandermeyer je postala suštaljubaznosti prema meni. Pretpostavljam da je dobila takvo naređenje. Nafrancuskom mi je rekla da sam bila veoma bolesna. Uskoro ću ozdraviti.Pretvarala sam se da sam ošamućena - promrmljala sam nešto da mi je“doktor” povrijedio ruku. Kao da je odahnula kad sam to rekla.

- Uskoro je izašla iz sobe. Ja sam i dalje veoma mimo ležala.Naposljetku sam međutim ustala i obišla sobu, razgledajući je. Pomislila samako me netko doista promatra od nekuda, to bi se obzirom na okolnosti činilo

201

normalnim. To je bilo jadno, prljavo mjesto. Nije bilo prozora i to mi sečinilo jako čudnim. Pretpostavljala sam da su vrata zaključana, ali ih nisamisprobala. Na zidovima su bile slike, s prizorima iz Fausta.

Janeina dva slušatelja u isti glas rekoše - Ah. - Djevojka klimne glavom.- Da... bilo je to ono mjesto u Sohou gdje je gospodin Beresford bio

zarobljen. Naravno, u to vrijeme ja nisam ni znala da sam u Londonu. Jednastvar me je užasno zabrinjavala, ali srce mi je poskočilo od olakšanja kadasam vidjela svoj kaput kako leži bačen preko stolice. Časopis je još uvijekbio smotan u džepu mog kaputa!

- Kada bih samo mogla biti sigurna da me nitko ne gleda! Pažljivo sampogledala po zidovima. Izgledalo je da nema nikakvih špijunki - ipak, bilasam uvjerena da postoje. Odjednom sam sjela na rub kreveta, zagnjurilaglavu u ruke i počela jecati “Mon Dieu! Mon Dieu!” Imam veoma oštar sluh.Jasno sam čula šuškanje haljine i tiho krckanje. To mi je bilo dovoljno.Promatrali su me!

- Ponovo sam legla na krevet i ubrzo mi je gospođa Vandemeyer donijelaneko jelo. I dalje je bila slatka kao šećer. Pretpostavljam da joj je bilonaređeno da zadobije moje povjerenje. Uskoro je izvadila nepromočivi paketi pitala me prepoznajem li ga, gledajući me pri tom sve vrijeme kao divljamačka.

- Ja sam ga uzela i premetala po rukama, glumeći zbunjenost. Onda samodmahnula glavom. Rekla sam kako osjećam da bih se trebala sjetiti nečeg uvezi s tim, kao da mi čini da mi se sjećanje vraća, da bi, prije nego što bihuspela bilo što povezati, sve ponovo nestalo. Onda mi je rekla da sam janjena nećakinja i neka je zovem “teta Rita”. Ja sam je poslušala i ona mi jerekla da ne brinem - da će mi se sjećanje uskoro vratiti.

- To je bila užasna noć. Skovala sam plan dok sam je čekala da dođe.Papiri su za sada bili na sigurnom, ali nisam mogla riskirati da ih ondje iostavim. Časopis su mogli baciti svakog trenutka. Ležala sam budna i čekalado nekih, po mojoj procjeni, dva sata ujutro. Tada sam ustala što sam tišemogla i napipala lijevi zid. Skinula sam što sam tiše mogla jednu od slika sazida. Marguerittu s kutijom s nakitom. Odšuljala sam se do svog kaputa iizvadila časopis i kuvertu koju sam ubacila unutra. Onda sam prišlaumivaoniku, i navlažila smeđi papir sa zadnje strane slike. Ubrzo sam gamogla skinuti. Već sam izvadila dvije zalijepljene stranice iz časopisa, pa

202

sam ih sada ubacila s njihovim dragocjenim sadržajem između slike i smeđegpapira koji je stajao sa stražnje strane. Malo ljepila za kuverte pomoglo mi jeda sve to ponovo zalijepim. Nitko ne bi sanjao da je netko nešto petljao saslikom. Ponovo sam je objesila na zid, vratila časopis u džep i ušuljala se ukrevet. Nadala sam se da će pomisliti kako je Danvers sve vrijeme nosiolažni paket, i da će me, na kraju, ipak pustiti.

- U stvari, vjerujem da su u početku tako i mislili, što je, na neki način,bilo i najopasnije po mene. Kasnije sam saznala da su me zamalo ubili -nikada nije postojala opcija da me puste - ali prvi muškarac, koji je bio šef,više je volio da me zadrže, za slučaj da sam ja ipak sakrila papire, kako bihih kasnije, kada mi se pamćenje vrati, mogla odvesti do njih. Tjednima su meneprestano nadzirali. Ponekad bi me svakog sata ispitivali - pretpostavljamda ne postoji stupanj ispitivanja kojeg oni nisu imali u malom prstu - ali,nekako sam se uspela održati. Napor je bio ogroman, ali...

- Odveli su me natrag u Irsku, prešli ponovno svaki korak putovanja, zaslučaj da sam ih sakrila negdje uz put. Gospođa Vandemeyer i još jedna ženani sekunde me nisu ostavljale samu.

O meni su govorile kao o mladoj rođakinji gospođe Vandemeyer, koja jedoživjela šok na Lusitaniji. Nije bilo nikoga kome sam se mogla obratiti zapomoć, a da se ne otkrijem njima. Ako riskiram, a ne uspijem - a gospođaVandemeyer je izgledala tako bogato, tako divno odjevena - bila sam bilauvjerena da bi vjerovali njoj prije nego meni, jer bi mislili kako je moja“progonjenost” samo paranoja koja je sastavni dio mojih mentalnih problema- osjećala sam da bi užasi koji me očekuju ako saznaju da sam se samopretvarala, bili strahoviti.

Sir James je s razumjevanijem klimnuo glavom.- Gospođa Vandemeyer je bila veoma snažna ličnost. Zahvaljujući tome,

kao i svom socijalnom statusu, ne bi imala puno teškoća da osigura da njenariječ bude jača od vaše. Vaše senzacionalne optužbe na njen račun ne bi lakodobile kredibilitet.

- To sam i ja mislila. Završilo se time što su me poslali u sanatorij uBoumemouthu. U početku nisam bila sigurna je li to prava stvar, ili samonjihov pokušaj da me prevare. Brigu o meni je preuzela jedna bolničarka. Jasam bila posebni pacijent. Ona je izgledala tako normalno i fino, da sam nakraju odlučila da joj sve kažem. Samo Proviđenje me je spasilo da ne

203

upadnem u zamku. Moja vrata su bila odškrinuta i čula sam ju kakorazgovara s nekim u hodniku. Bila je jedna od njih! Oni su i dalje mislilikako postoji mogućnost da ja samo blefiram, pa je ona bila zadužena da se uto uvjeri! Posle toga, moji živci su potpuno propali. Nisam se usuđivalaikome vjerovati!

- Mislim da sam samu sebe gotovo hipnotizirala. Poslije nekog vremena,skoro da sam zaboravila da sam ja doista Jane Finn. Toliko sam se posvetilatome da igram ulogu Annette Vandemeyer, da su me vlastiti živci zavaravali.Postala sam doista bolesna - mjesecima sam bila potpuno utonula u nekakvuobamrlost. Bila sam uvjerena da ću uskoro umrijeti i da ništa više nije važno.Kažu, kada zatvoriš zdravu osobu u ludnicu, ona najčešće i sama poludi.Pretpostavljam da je tako i sa mnom bilo. Igranje te uloge postalo je mojadruga priroda. Na kraju čak i nisam bila nesretna - samo apatična. Ništa minije bilo važno. I tako su godine prolazile.

A onda su se stvari odjednom promijenile. Gospođa Vandemeyer je došlaiz Londona. Ona i liječnik su mi postavljali pitanja, eksperimentirali surazličitim tretmanima. Bilo je govora da će me poslati nekom specijalistu uParizu. Načula sam nešto da me izgleda neki drugi ljudi - prijatelji - traže.Kasnije sam čula da je bolničarka koja se brinula o meni otišla za Pariz ikonzultirala se sa specijalistom, predstavljajući se kao ja. On ju je proveokroz neke istraživačke testove i ustanovio je da je njen gubitak pamćenjalažan; ali ona je hvatala bilješke o njegovim metodama i primjenjivala ih nameni. Čini mi se da pravog specijalista ne bih uspela prevariti ni zatrenutak... osoba koja je svoj život posvetila izučavanju ove pojave jejedinstvena - ali ponovo sam uspjela izdržati pred njima. Činjenica da se višenisam osjećala kao Jane Finn samo mi je olakšala posao.

- Jedne noći su me, bez upozorenja, brzo otpremili za London. Vratili sume u kuću u Sohou. Jednom kada sam se našla izvan sanatorija, osjetila samse drugačije - kao da se nešto što je bilo zakopano u meni dugo vremena,opet počelo buditi.

- Poslali su me da poslužujem gospodina Beresforda. (Naravno, ja nisamznala kako se on zove). Bila sam sumnjičava - mislila sam da je to još jednazamka. Ali on je izgledao tako pošteno, da sam teško u to mogla povjerovati.Ipak, bila sam veoma oprezna u svemu što sam govorila, jer sam znala da meprisluškuju. Visoko u zidu nalazio se mali otvor.

204

- Ali, u nedjelju popodne, u kuću je stigla poruka. Svi su bili veomauznemireni. Bez njihovog znanja, prisluškivala sam. Stiglo je naređenje da gase ubije. Ne trebam vam govoriti što je dalje bilo, pošto to već znate. Mislilasam da ću imati vremena otrčati i uzeti papire iz skrovišta, ali uhvatili su me.Zato sam počela vrištati da zatočenik bježi, i da se hoću vratiti kodMargueritte. Glasno sam vikala njeno ime tri puta. Znala sam da će ostalipomisliti kako mislim na gospođu Vandemeyer, ali sam se nadala da će segospodin Beresford sjetiti slike. On je jednu skinuo već prvog dana - zbogtoga sam mu oklijevala vjerovati.

Zastala je.- Znači, papiri su - polako reče sir James - i dalje iza slike u onoj sobi.- Da. - djevojka je ponovo utonula u kauč, iscrpljena naporom zbog duge

priče.Sir James je ustao. Pogledao je na svoj sat.- Hajde - rekao je - moramo odmah krenuti.- Večeras? - iznenađeno je upitala Tuppence.- Sutra će možda biti kasno - ozbiljno je rekao sir James.- Osim toga, ako odemo večeras, imat ćemo šanse uhvatiti glavnog

čovjek i superkriminalca - gospodina Browna!Uslijedila je mrtva tišina, i sir James je nastavio:- Pratili su vas ovamo - u to nema sumnje. Kada budemo napustili kuću,

ponovo će nas pratiti, ali nas neće uznemiravati, jer je Brownov plan da gaodvedemo do papira. Ali, kuća u Sohou je pod danonoćnim nadzorompolicije. Nekoliko ljudi je stalno drži na oku. Kada budemo ušli u kuću,gospodin Brown neće ustuknuti - on će riskirati sve, samo da se dokopa iskrekojom će zapaliti svoju bombu. A on misli da rizik neće biti velik - pošto ćeući u kuću maskiran u prijatelja!

Tuppence je pocrvenila, a onda nagonski otvorila usta.- Ali. postoji nešto što ne znate - nešto što vam nismo ispričale. -

Zbunjeno je pogledala u Jane.- O čemu se radi? - oštro je upitao sir James. - Ne oklijevajte, gospođice

Tuppence. Moramo točno znati što nas čeka. - Ali Tuppence po prvi put nijeuspijevala naći riječi.

- To je tako teško - vidite, ako griješim - oh, to bi bilo strašno. - Načinilaje grimasu u pravcu Jane koja nije shvaćala.

205

- Nikada mi ne bi oprostila - zagonetno je napomenula.- Želite da vam pomognem?- Da, molim vas. Vi znate tko je gospodin Brown, zar ne?- Da - ozbiljno reče sir James. - Napokon znam.- Napokon? - nesigurno je upitala Tuppence. - Oh, ali ja sam mislila... -

zastala je.- Ispravno ste mislili, gospođice Tuppence. U sebi sam bio siguran u

njegov identitet već neko vrijeme sve od one noći kada je gospođaVandemeyer misteriozno umrla.

- Ah! - dahne Tuppence.- Zato što je to bilo protivno logici koju su činjenice nametale. Postojala

su samo dva rješenja. Ili je klor uzela vlastitom rukom, a tu teoriju sam upotpunosti odbacio, ili...

- Da?- Ili je klor bio u brendiju koji ste joj dali. Samo je troje ljudi dotaklo taj

brendi vi, gospođice Tuppence, ja, i još jedna osoba - Julius Hersheimmer!Jane Finn se promeškoljila i ustala, okrenuvši se govorniku razrogačenih

očiju.- U početku, stvar je izgledala gotovo nemoguće. Gospodin Hersheimmer,

sin čuvenog milijunaša, bio je veoma poznata osoba u Americi. Izgledalo jepotpuno nemoguće da bi on i gospodin Brown mogli biti jedna te ista osoba.Ali, ne može se pobjeći od logike činjenica. Budući da je tako mora seprihvatiti istina. Sjetite se iznenadne i neobjašnjive izbezumljenosti gospođeVandemeyer. Još jedan dokaz, ako je dokaz bio potreban.

- Nisam oklijevao da vam to natuknem. Iz nekih riječi gospodinaHersheimmera u Manchesteru, shvatio sam da ste krenuli putem koji samvam predložio. Onda sam se bacio na posao da ono što je nemogućedokažem da je moguće. Gospodin Beresford mi je telefonirao i rekao mi onou što sam već sumnjao, da fotografija gospođice Jane Finn nikada nije niotišla iz njegovih ruku.

Ali, djevojka ga prekide. Skočivši na noge, bijesno je povikala:- Što hoćete reći? Na što to pokušavate aludirati?? Da je gospodin Brown

Julius? Julius... moj vlastiti rođak?- Ne, gospođice Finn - neočekivano reče sir James. - Ne vaš rođak.

Čovjeka koji se predstavlja kao Julius Hersheimmers vama nije ni u kakvom

206

srodstvu.

207

26

Gospodin Brown

Sir Jamesove riječi su odjeknule kao bomba. Obje djevojke su izgledalejednako preneraženo. Odvjetnik je prišao svom radnom stolu i vratio se sizrezanim člankom iz novina, koji je pružio Jane. Tuppence je čitala prekonjenog ramena. Gospodin Carter bi prepoznao taj članak. On je govorio omisterioznom muškarcu koji je pronađen mrtav u New Yorku.

- Kao što sam rekao gospođici Tuppence - nastavio je odvjetnik - baciosam se na posao da nemoguće dokažem mogućim. Veliki kamen spoticanjabila je neoboriva činjenica da Julius Hersheimmer nije bilo izmišljeno ime.Kada sam naletio na ovaj članak, problem je bio riješen. Julius Hersheimmerje krenuo istražiti što se desilo s njegovom rođakinjom. Krenuo je na zapad,gdje je dobio vijesti o njoj i fotografiju da mu pomogne u traganju. Večeruoči njegovog odlaska iz New Yorka, bio je ulovljen u zamku i ubijen.Njegovo tijelo je obučeno u otrcanu odjeću i lice unakaženo, kako bi sespriječila svaka identifikacija. Gospodin Brown je zauzeo njegovo mjesto.Odmah je krenuo za Englesku. Nitko od pravih Hersheimmerovih prijatelja ilipoznanika nije ga vidio prije nego je isplovio - mada ne bi imalo veze i da suga vidjeli, jer je njegova gluma bila besprijekorna. Od tada je postao blizaksa svima onima koji su mu trebali raditi o glavi. Znao je sve njihove tajne.Samo se jedanput približio propasti. Gospođa Vandemeyer je znala njegovutajnu. On nije planirao da ogromni mito koji je nudio ikada bude ponuđengospođi Vandemeyer. Ali gospođica Tuppence je, srećom, promijenila plan,inače bi gospođa Vandemeyer već bila daleko kada bismo mi stigli onamo.Bio je suočen s time da će biti razotkriven. Poduzeo je očajnički korak,oslonivši se na svoj preuzeti lik da odvrati pažnju. Gotovo da je uspio - aline sasvim.

- Ne mogu vjerovati - mrmljala je Jane. - On je izgledao tako divan.- Pravi Julius Hersheimmer je bio divan momak! A gospodin Brown je

208

savršeni glumac. Ali, pitajte gospođicu Tuppence, zar nije i ona imala svojesumnje.

Jane se tiho okrenula k Tuppence. Ova je klimnula glavom.- Nisam ništa htjela reći, Jane - znala sam da bi te to povrijedilo. A, osim

toga, nisam mogla biti sigurna. Još uvijek mi nije jasno zašto nas je spasio,ako je on gospodin Brown.

- Julius Hersheimmer je bio taj koji vam je pomogao da pobjegnete?Tuppence je prepričala sir Jamesu posljednje uzbudljive događaje i na

kraju izgovorila: - Ali, ne razumijem zašto!- Zar ne shvaćate? Ja shvaćam. I mladi Beresford, također, sudeći po

onome što je radio. Njihova posljednja nada bila je da puste Jane dapobjegne... a bijeg je morao biti izveden tako da ona ne posumnja da je upitanju namještaljka. Nisu imali ništa protiv da mladi Beresford bude ublizini i da ako je potrebno, komunicira s vama. U odgovarajućem trenutku,oni bi ga makli s puta. Onda bi u maniri junaka gospodin Hersheimmerdoletio i spasio vas, u pravom melodramatičnom scenariju. Meci lete - alinikog ne pogađaju. Što bi se desilo potom? Vi biste bile odvezene pravo ukuću u Sohou i uzele biste dokument koji bi gospođica Fin sigurno dala svomrođaku na čuvanje. Ili bi on proveo potragu, pretvarao bi se kako je skrovištegdje se dokument nalazio, već opljačkano. Imao bi mnoštvo načina da seizbori s tom situacijom, ali rezultat bi uvijek bio isti. A meni se čini da bi seposlije toga vama objema dogodila neka nesreća. Vidite, vi previše znate. Toje, u grubim crtama, to. Priznajem da me je uhvatio na spavanju, ali nekogdrugog nije.

- Tommyja - nježno reče Tuppence.- Da. Očigledno, kada je došao pravi trenutak da ga se otarase - on se

pokazao previše pametnim za njih. Ali ipak, nisam potpuno smiren kada je onu pitanju.

- Zašto?- Zato što je Julius Hersheimmer gospodin Brown - suho reče sir James. -

A potrebno je više od jednog pištolja da bi se zadržao gospodin Brown...Tuppence je blago problijedjela.- Što možemo učiniti?- Ništa, sve dok ne odemo u kuću u Sohou. Ako Beresford još uvijek

vodi igru, nemamo se čega bojati. U protivnom, naš neprijatelj će doći da nas

209

potraži, ali neće nas zateći nepripremljene. - Iz ladice stola, izvukao je velikipištolj i stavio ga u svoj džep.

- Sada smo spremni. Dovoljno vas poznajem da se ne usuđujem predložitida krenemo bez vas, gospođice Tuppence.

- I ja bih to rekla!- Ali bih zato predložio da gospođica Finn ostane ovdje. Ona će biti

savršeno sigurna, a bojim se da su je doživljaji koje je preživjela potpunoiscrpli.

Ali, na Tuppencino iznenađenje, Jane je odmahnula glavom.- Ne. Mislim da ću i ja ići. Ti papiri su dani meni. Moram čitavu stvar

završiti. Ionako se već puno bolje osjećam.Naređeno je da dovezu sir Jamesov automobil. Tijekom kratke vožnje,

Tuppencino je srce bučno udaralo. Usprkos trenutnoj zabrinutosti zaTommyja, nije mogla a da ne likuje. Pobijedit će!

Automobil se zaustavio na uglu trga i oni iziđoše napolje. Sir James jeprišao jednom muškarcu u civilnoj odjeći, koji je već nekoliko sati bio nadužnosti, i razgovarao s njim. Zatim se pridružio djevojkama.

- Do sada nitko nije ušao u kuću. Nadziru je i sa zadnje strane, tako da suprilično sigurni u to. Svako tko bude pokušao ući poslije nas bit će uhićen nalicu mjesta. Hoćemo li ući?

Policajac je izvadio ključ. Svi su oni dobro poznavali sir Jamesa.Također su dobili naređenja u vezi s Tuppence. Samo im je treći član grupebio nepoznat. Trojka je ušla u kuću, zatvarajući vrata za sobom. Polako su sepopeli uz klimave stube. Na vrhu se nalazio odrpani zastor koji je zaklanjaoudubljenje u kojemu se Tommy skrivao onog dana. Tuppence je čula čitavupriču od Jane, koja je tada glumila “Annette”. Sa zanimanjem je pogledaladronjavi baršun zastora. Čak se i sada mogla zakleti da se pomakla - kao dase netko nalazio iza njega. Privid je bio tako jak, da je gotovo umislila kakomože nazrijeti neki obris - Što ako gospodin Brown - Julius - tu čeka...

Naravno da je nemoguće! Ipak, gotovo da se vratila povući zastor ustranu i u uvjeriti se...

Sada su već bili na ulazu u onu sobu. Tu nije bilo mjesta da se itko lakosakrije, pomislila je Tuppence uzdahnuvši od olakšanja, da bi odmah potomsamu sebe izgrdila. Ne smije da se prepusti ovoj maštariji - čudnom osjećajuda je gospodin Brown u kući... Slušaj! Što je to? Nečujni koraci na

210

stepeništu? U kući je bilo nekog! Apsurdno! Doista je histerična.Jane je otišla ravno do Marguerittine slike. Sigurnom rukom skinula ju je

sa zida. Debeli sloj prašine i tanki vjenčići paučine ležali su između slike izida. Sir James joj je dodao svoj džepni nož i ona je razrezala smeđi papir sazadnje strane... Oglasna strana časopisa je pala na pod. Jane ju je podigla.Razdvojivši dvije iskrzane stranice, izvadila je dva ispisana lista!

Ovog puta, to nije bio lažnjak. Prava stvar!- Imamo ga - reče Tuppence. - Napokon...Trenutak je bio takav da gotovo nije bilo moguće disati od emocija.

Zaboravljena su prigušena krckanja, umišljeni zvuci od prije minute. Nijednood njih troje nije imalo oči ni za što drugo osim za ono što je Jane držala usvojoj ruci.

Sir James je uzeo papire i pažljivo ih pregledao.- Da - tiho je rekao - ovo je taj nesretni nacrt mirovnog sporazuma!- Uspjeli smo - reče Tuppence. U glasu joj se osjetilo strahopoštovanje i

gotovo nevjerica.Sir James je ponovio njene riječi dok je pažljivo presavijao papir i

stavljao ga u svoj notes, a onda se sa zanimanjem prošetao po prljavoj sobi.- Ovdje je naš mladi prijatelj bio zatvoren tako dugo, zar ne - rekao je. -

Stvarno zlokobna soba. Primjećujete da nema prozora i kako su debela vrata.Što god da se dogodi u ovoj sobi, nitko izvana ne bi mogao čuti.

Tuppence je zadrhtala. Njegove riječi su uključile nekakav nejasan alarmu njoj. Što ako u kući je bio netko sakriven? Netko tko bi mogao zaključatiza njima ta vrata, i ostaviti ih da pomru kao štakori u zamci? A onda jeshvatila besmislenost svojih razmišljanja. Kuća je bila okružena policijomkoja, ako se ne budu pojavili, neće oklijevati provaliti unutra i detaljno svepretražiti. Nasmijala se vlastitoj gluposti - a onda je pogledala i trgnula sekada je vidjela kako je sir James promatra.

- Potpuno ste u pravu, gospođice Tuppence. Osjećate opasnost. Kao i ja.Kao i gospođica Finn.

- Da - priznala je Jane. - To je apsurdno - ali ne mogu si pomoći.Sir James je ponovo klimnuo glavom.- Vi osjećate - svi mi osjećamo - prisustvo gospodina Browna. Da - kada

je Tuppence napravila pokret - nema sumnje - gospodin Brown je ovdje.- U ovoj kući?

211

- U ovoj sobi... Ne shvaćate? Ja sam gospodin Brown...Preneražene, ne vjerujući, buljile su u njega. Same crte njegova lica su se

izmijenile. Ovo je bio drugi čovjek što je sada stajao pred njima. Osmjehnuose laganim, okrutnim osmjehom.

- Nijedna od vas neće živa izaći iz ove sobe! Maloprije ste rekli da smouspjeli. Ja sam uspio! Nacrt mirovnog sporazumaje moj. - Osmjeh mu se jošviše proširio dok je gledao u Tuppence. - Da vam kažem što će se desiti?Policija će prije ili kasnije provaliti ovamo i pronaći žrtve gospodina Browna,tri, ne dvije, shvaćate, ali na sreću, treća žrtva neće biti mrtva, samo ranjena, imoći će opisati napad do najsitnijih detalja. Dokument? On je u rukamagospodina Browna. Tako da nikom neće pasti na pamet pretražiti džepove sirJamesa Peela Edgertona!

Okrenuo se k Jane.- Nasamarili ste me. Skidam vam kapu. Ali to više nećete raditi.Iza njih se začuo slab zvuk, ali opijen uspjehom, on nije okrenuo glavu.Gurnuo je ruku u džep.- Šah-mat Mladim pustolovima - rekao je i polako izvukao veliki

automatik.Ali, dok je to činio, osjetio je kako ga odostraga netko grabi čeličnim

stiskom. Pištolj mu je izbijen iz ruke i začuo se otegnuti glas JuliusaHersheimmera:

- Čini mi se da ste uhvaćeni na djelu, sa svojim plijenom.Krv je jurnula u odvjetnikovo lice, ali njegova samokontrola je bila

čudesna, dok je promatrao od jednog do drugog dvojicu koja ga je uhvatila.Najduže je promatrao Tommyja.

- Ti - rekao je šapatom. - Ti! Trebao sam znati.Vidjevši da sir James nije raspoložen pružati otpor, njihov stisak je

popustio. Brzo kao munja, njegova lijeva ruka s velikim pečatnjakom sepodiže do usana...

- „Ave, Caesar, morituri te salutant“ - reče i dalje gledajući u Tommyja.Onda mu se lice promijenilo i s dugačkim, grčevitim trzajem on pade u

beživotnoj hrpi na pod, dok je u zraku lebdio miris gorkih badema.

212

27

Večernja zabava u Savoyu

Večera koju je gospodin Julius Hersheimmer priredio za nekoliko svojihprijatelja u Savoyu tridesetog uvečer, dugo će se pamtiti u ugostiteljskimkrugovima. Organizirana je u privatnoj sali i naredbe gospodinaHersheimmera bile su kratkae i jasne. Dao im je odriješene ruke... a kadamilijunaš da odriješene ruke, on obično i dobije ono što traži za svoj novac!

Poslužene su sve sezonske delikatese. Konobari su s velikom pažnjomnosili boce starih berbi. Cvjetne dekoracije prkosile su sezoni, a raznolikovoće koje rodi tijekom raznih razdoblja u godini, našlo se nekim čudom jednopored drugog. Lista gostiju bila je mala i odabrana. Američki veleposlanik,gospodin Carter, koji si je, kako je rekao, dao slobodu da dovede i svogstarog prijatelja, sir Williama Beresforda, zatim arhiđakon Cowley, dr. Hali idvoje mladih pustolova, Prudence Cowley i gospodin Thomas Beresford, i nakraju, počasni gost gospođica Jane Finn.

Julius nije štedio truda da Janeino pojavljivanje učini fantastičnim.Misteriozno kucanje dovelo je Tuppence do vrata apartmana koji je dijelila sameričkom djevojkom. Bio je Julius. U ruci je držao ček.

- Dakle, Tuppence, - započeo je - hoćeš li mi učiniti uslugu? Uzmi ovo isredi Jane od glave do pete za navečer. Svi idete sa mnom na večeru uSavoy. Vidiš? Nemoj štedjeti. Razumiješ me?

- Naravno - imitirala ga je Tuppence. - Uživat ćemo. Bit će mizadovoljstvo obući Jane. Ona je najljupkije stvorenje koje sam vidjela.

- Tako je - vatreno se složio gospodin Hersheimmer. Njegov žar jeizazvao trenutačno svjetlucanje u Tuppencenim očima.

- Nego, Juliuse - oklijevajući je primijetila - ja... ja ti nisam još dala svojodgovor.

- Odgovor? - reče Julius. Lice mu je problijedjelo.- Znaš... kada si me pitao... da se udam za tebe - mucala je Tuppence,

213

spustivši pogled u maniri ranoviktorijanske junakinje - a nisi htio pristati nanegativan odgovor. Dobro sam razmislila o tome...

- Da? - reče Julius. Graške znoja počele su mu izbijati po čelu.Tuppence je iznenada popustila.- Ti, idiote! - rekla je. - Što te je, za ime svijeta, natjeralo na to? Još tada

sam mogla vidjeti da nimalo ne mariš za mene.- Nije točno. Ja jesam - još uvijek gajim - osjećaje najvišeg poštovanja i

uvažavanja i divljenja prema tebi...- Hmm! - reče Tuppence. - Ta vrsta osjećaja vrlo brzo završi u smeću

kada se drugi osjećaji pojave na sceni! Zar nije tako, stari moj?- Ne znam na što misliš - kruto reče Julius, ali licem mu se razlila velika

crvena mrlja.- Gluposti! - brzo je odvratila Tuppence. Nasmijala se i zatvorila vrata,

dostojanstveno dodavši: - Duboko u svojoj duši uvijek ću smatrati da sambila ostavljena!

- Tko je to bio? - pitala je Jane kada je Tuppence došla do nje.- Julius.- Što je htio?- Zapravo, mislim da je želio vidjeti tebe, ali ga nisam htjela pustiti

unutra. Makar ne do večeras, kada ćeš izaći pred svijet, blistajući kao kraljSalomon u svoj svojoj slavi! Hajde! Idemo u kupovinu!

Za većinu ljudi, dvadeset deveti, dugo najavljivani Dan radnika, prošao jekao i svaki drugi dan. Održani su govori u parku i na trgu Trafalgar. Rasutepovorke, pjevajući “Crvenu zastavu”, manje-više besciljno su lutale ulicama.Novine koje su nagovještavale generalni štrajk i početak vladavine terora,bile su prisiljene spustiti svoje osramoćene glave. Oni bestidniji i lukaviji odnjih, pokušavali su dokazati kako je mir postignut na temelju njihovihsavjeta. U nedjeljnim novinama, pojavila se kratka vijest o iznenadnoj smrtisir Jamesa Peela Edgertona, poznatog odvjetnika. Novine od ponedjeljkaodavale su priznanje njegovoj karijeri. Točan izvještaj o njegovoj iznenadnojsmrti nikad nije izašao u javnost.

Tommy je bio u pravu u svojoj procjeni situacije. Sve konce držao jejedan čovjek. Kada je ostala bez svog šefa organizacija se raspala. Kramenjinse brže-bolje vratio u Rusiju, napuštajući Englesku u nedjelju rano ujutro.Banda je u panici napustila Astley Priors, u brzini ostavljajući razne

214

kompromitujuće dokumente. S dokazima zavjere u svojim rukama, uz pomoćmalog smeđeg dnevnika pronađenog u džepovima mrtvog čovjeka, koji jesadržavao opširan i optužujući opis cijele stvari, vlada je sazvala sjednicu ujedanaest sati. Laburističke vođe su natjerane da shvate da se njimapoigravalo. Određene stvari koje im je vlada ponudila prihvaćene suobjeručke. Bio je Mir, a ne Rat!

Ali Kabinet je bio svjestan koliko su za dlaku izbjegli potpunu katastrofu.A zapečaćena u Carterovom mozgu bila je čudna scena koja se desila u kućiu Sohou noć ranije.

Ušao je u prljavu sobu i pronašao tog velikog čovjeka, s kojim je bioprijatelj čitavog života, mrtvog - ubijenog vlastitom rukom. Iz mrtvačevogdžepa izvadio je bilježnicu u kojoj se nalazio zlokobni mirovni nacrt i ondjeje na licu mjesta u prisutnosti drugo troje, pretvoren u prah... Engleska je bilaspašena!

A sada, uvečer tridesetoga, u privatnoj sobi u Savoyu, gospodin Julius P.Hersheimmer je primao svoje goste.

Gospodin Carter je stigao prvi. S njim bio je kolerični stari gentleman.Tommy ga je pogledao i pocrvenio do korijena kose. Prišao im je.

- Ha! - reče vremešni gentleman, odmjeravajući ga kao da ga je pogodilamoždana kap. - Dakle, ti si, taj moj nećak. I nisi baš nešto na prvi pogled - alisi odradio dobar posao, kako se čini. Izgleda da te je majka ipak dobroodgojila. Hoćemo li ostaviti prošlost za nama? Ti si moj nasljednik, znaš, i odsada ćeš dobivati od mene znatnu svotu za podmirenje svojih troškova - imožeš smatrati Chalmers Park svojim domom.

- Hvala vam, gospodine, to je jako ljubazno od vas.- Gdje je ta mlada dama o kojoj sam toliko slušao?Tommy mu je predstavio Tuppence.- Ha! - reče sir William, poučavajući je. - Djevojke nisu ono što su bile

kada sam ja bio mlad.- Da, jesu - reče Tuppence. - Odjeća im je možda drugačija, ali one same

su ostale iste.- Pa, možda ste u pravu. Nestašne tada... nestašne sada.- Tako je - reče Tuppence. - Ja sam užasno nestašna.- Vjerujem vam - smijuljio se stari gospodin, sa simpatijom je blago

povukavši za uho. Većina djevojaka bila je užasnuta “starim medvjedom”,

215

kako su ga zvali. Tuppencina drskost oduševila je starog ženomrsca.Zatim je došao stidljivi arhiđakon, pomalo zbunjen društvom u kome se

našao, sretan što se njegova kćerka istakla svojim zaslugama, ali ipak se nijemogao suzdržati da joj, s vremena na vrijeme, ne dobaci pogled pun nervoznezebnje. Ali, Tuppence se izvrsno ponašala. Uzdržavala se prekrižiti noge,držala je jezik za zubima i odlučno odbijala pušiti.

Sljedeći je stigao dr. Hali, a za njim i američki veleposlanik.- Mogli bismo sada sjesti - reče Julius, kada je upoznao svoje goste,

jedne s drugima. - Tuppence, izvoli.Pokazao je rukom počasno mjesto za stolom.Ali, Tuppence je odmahnula glavom.- Ne - to je Janeino mjesto! Kada čovjek pomisli kako se samo držala sve

ove godine, trebali bismo ju proglasiti kraljicom večeri.Julius joj je dobacio zahvalan pogled i Jane je stidljivo prišla do

dodijeljenog joj mjesta. Koliko god da je ranije izgledala lijepo, to se nijemoglo mjeriti s ljupkošću koja ju je sada krasila. Tuppence je dobro odigralasvoju ulogu. Haljina poznatog krojača bila je zvana “žuti ljiljan”. Bila je svau zlatnim i crvenim i smeđim nijansama, iz kojih se uzdizao divan stupdjevojčinog bijelog vrata i brončani slapovi kose koji su ovjenčavalidjevojčinu ljupku glavu. Divljenje se ogledalo u očima svih prisutnih, dok jeona sjedala za stol.

Uskoro je večera bila u punom jeku, a zatim je Tommy jednoglasno biopozvan da dade puno i detaljno objašnjenje.

- Bio si tako prokleto tajanstven u vezi s čitavom ovom stvari - optužioga je Julius. - Naveo si me da povjerujem kako si otišao u Argentinu. Anajsmješnija je pomisao da ste mi oboje, i ti i Tuppence, dodijelili ulogugospodina Browna!

- Ideja nije bila njihova - ozbiljno reče gospodin Carter.- Bila im je sugerirana, a otrov je vrlo pažljivo ulio vrhunski umjetnik.

Članak u njujorškim novinama dao mu je ideju, i uz pomoć njega je satkaomrežu u koju vas je zamalo uvukao i uništio.

- Nikada mi se nije sviđao - reče Julius. - Od početka sam osjećao danešto s njim nije u redu i uvijek sam sumnjao da je on bio taj koji je takoprikladno ušutkao gospođu Vandemeyer. Ali tek kada sam čuo da jenaređenje za Tommyjevo smaknuće došlo odmah poslije našeg razgovora s

216

njim te nedjelje, počelo mi je svitati da je on naša zvjerka.- Ja uopće nisam posumnjala - jadala se Tuppence. - Uvijek sam mislila

da je on toliko pametniji od Tommyja... nema sumnje da me je baš dobroprešao.

Julius se složio.- Tommy je bio fantastičan! I umjesto da sjedi ovdje nijem kao riba neka

se prestane sramiti i neka nam ispriča cijelu priču.- Tako je! Tako je!- Nema se što pričati - reče Tommy, kojem je bilo akutno nelagodno ... -

Bio sam totalna budala... sve do trenutka dok nisam pronašao onu Annetteinufotografiju i shvatio da je to Jane Finn. Onda sam se sjetio kako je upornovikala riječ “Margueritta” - i pomislio sam na Ritu, i - pa, to je to. Onda sam,naravno, vratio film unazad, da vidim gdje sam to ispao glupan.

- Nastavite - reče gospodin Carter, kada je Tommy pokazao simptome daće se ponovo povući u šutnju.

- Kada mi je Julius ispričao za gospođu Vandemeyer, to me je zabrinulo.Na prvi pogled, izgledalo je da su ili on ili sir James bili ubojice, ali nisamznao koji od njih dvojice. Kada sam pronašao onu fotografiju u ladici, poslijeone priče kako ju je inspektor Brown uzeo, natjeralo me je da posumnjam uJuliusa. A onda sam se sjetio kako je sir James bio taj koji je otkrio lažnuJane Finn. Na kraju, se nisam mogao odlučiti - i samo sam odlučio da ništaneću riskirati. Ostavio sam poruku Juliusu, za slučaj da je on gospodinBrown, i rekao mu da idem u Argentinu, a pored stola sam ispustio sirJamesovo pismo u kome mi on nudi posao, tako da je mogao vidjeti da neizmišljam. Onda sam napisao pismo gospodinu Carteru i pozvao sir Jamesa.Odlučio sam da će biti najbolje ako mu sve ispričam, pa sam mu ispričaosve, osim da vjerujem kako znam gdje su papiri sakriveni. Način na koji mije pomogao da uđem Tuppence i Annette u trag gotovo da me je uvjerio da jeon nevin, ali ne sasvim. Držao sam oči otvorene. A onda sam dobio lažnuporuku od Tuppence... i tada sam znao!

- Ali kako?Tommy je izvadio Tuppencinu poruku iz džepa i pružio je.- To jeste njen rukopis, ali znao sam da nije njena poruka. Zbog potpisa.

Ona se nikada ne bi potpisala s “Prudence - Tuppence”, napisala bi samo“Tuppence”. Julius njen potpis je vidio... jednom mi je pokazao njenu poruku

217

- ali sir James nije! Poslije toga, sve je bilo lako. Poslao sam Alberta štosam brže mogao gospodinu Carteru. Ja sam se pravio da sam otputovao, alisam se odmah vratio. Kada je Julius upao sa svojim automobilom, znao samda to nije bio dio Brownovog plana - i da će vjerojatno sada nastati nevolje.Ukoliko sir James ne bude uhvaćen na djelu, da tako kažem, znao sam da migospodin Carter nikada ne bi vjerovao samo na riječ...

- I ne bih - sa žaljenjem je ubacio gospodin Carter.- Zato sam poslao djevojke kod sir Jamesa. Bio sam siguran da će, prije

ili kasnije, otići u kuću u Sohou. Zaprijetio sam Juliusu revolverom, jer samželio da to Tuppence ispriča sir Jamesu tako da on ne razmišlja o nama. Čimsu djevojke izašle, rekao sam Juliusu da vozi što brže može za London, i doksmo se vozili, ispričao sam mu čitavu priču. Stigli smo do kuće u Sohou vrlobrzo i sastali se ispred s gospodinom Carterom. Pošto smo sve dogovorili snjim, otišli smo i sakrili se u udubljenju iza zastora. Policajac je dobionaređenja da, ako ga pitaju, kaže da nitko nije ulazio u kuću. To je sve.

Tommy je naglo završio.Na trenutak je vladala tišina.- Uzgred - odjednom reče Julius - svi ste pogriješili u vezi s Janeinom

fotografijom. Uzeli su mi je, ali sam je ponovo pronašao.- Gdje? - uskliknula je Tuppence.- U onom malom sefu u spavaćoj sobi gospođe Vandemeyer.- Znala sam da si nešto našao - prijekorno reče Tuppence.- Da ti iskreno kažem, to je ono zbog čega sam počela sumnjati u tebe.

Zašto nisi ništa rekao?- Pretpostavljam da sam i ja bio malčice sumnjičav. Već mi je jednom

ukradena, pa sam odlučio da je ne ispuštam iz ruku, sve dok mi neki fotografne napravi desetke kopija!

- Svi smo ponešto krili - zamišljeno reče Tuppence. - Pretpostavljam date rad u tajnosti načini takvim!

U stanki koja je nastala, gospodin Carter je iz svog džepa izvadio malu,otrcanu smeđu bilježnicu.

- Beresford je maloprije rekao da ja ne bih vjerovao da je sir James kriv,osim, kako je rekao, ako ga uhvatimo na djelu. To je točno. U stvari, sve doknisam pročitao zabilješke u ovoj bilježnici, nisam u potpunosti bio sposobanpovjerovati u ovu nevjerojatnu istinu. Ova bilježnica će biti predana Scotland

218

Yardu, ali nikada neće biti izložena javnosti na uvid. Sir Jamesovadugogodišnja povezanost sa zakonom učinila bi tako nešto neprikladnim. Alivama, koji znate istinu, pročitao bih nekoliko odlomaka koji će vam bacitisvjetlo na nevjerojatan mentalitet ovog velikog čovjeka.

Otvorio je bilježnicu i okretao tanke strane.

- ...Voditi ove bilješke je ludost. Toga sam svjestan. To je dokazprotiv mene. Ali, ja nikada nisam ustuknuo pred rizicima. Aosjećam snažnu potrebu da se negdje izrazim... Ova knjižica će mibiti oduzeta samo kada budem bio mrtav...

-Već od ranih dana shvatio sam kako posjedujem izuzetnesposobnosti. Jedino budala podcjenjuje svoje mogućnosti. Mojmentalni kapacitet je bio visoko iznad prosjeka. Znao sam da samrođen za uspjeh. Jedina stvar koja je bila protiv mene, bila je mojapojava. Bio sam tih i običan... potpuno neprimjetan...

- Kada sam bio dječak, čuo sam za poznato suđenje za ubistvo.Bio sam impresioniran elokvencijom odvjetnika obrane. Po prviput sam počeo razmišljati o ideji da vlastite talente stavim na totržište... Zatim sam proučavao kriminalca na optuženičkoj klupi...Čovjek je bio budala... bio je neizrecivo, nevjerojatno glup. Čak isposobnost njegovih odvjetnika teško da ga je mogla spasiti.Osjetio sam strašni prezir prema njemu. Onda mi je palo na pametda su kriminalni standardi zapravo niski. Rasipništvo, neuspjesi,civilizacijski ološ koji je odlutao u zločin. Čudno da ljudi odinteligencije nikada nisu shvatili izuzetne mogućnosti... Poigravaosam se tom idejom. Kakvo veličanstveno polje... kakve bezgraničnemogućnosti! Zavrtjelo mi se u glavi...

- ...Pročitao sam klasična djela o kriminalu i kriminalcima. Svioni su potvrdili moje mišljenje. Degeneracija, bolest... nikada tonije bila svjesna odluka nekog dalekovidnog čovjeka da prihvatitakvu karijeru. Onda sam razmislio. Pretpostavimo da se mojeambicije ostvare... da postanem odvjetnik, da se uzdignem donajvećih visina svoje profesije u Engleskoj. Što onda? Je li to moć?Na svakom koraku bi mi podmetale vlastite kolege, bio bih

219

sputavan demokratskim sistemom čija bih bio samo marionetskafigura! Ne... ne, ja sam sanjao o apsolutnoj moći! Autokratskoj! Atakva moć mogla se dobiti samo ako se radi s druge strane zakona.Igrati na slabost ljudske prirode, a onda na slabost nacija... okupitii kontrolirati ogromnu organizaciju i najzad srušiti postojećiporedak, i vladati! Takve misli su me opijale...

-...Shvatio sam kako moram voditi dvostruki život. Čovjekpoput mene sigurno će privući pažnju. Isto tako, moram imatiuspješnu karijeru, kako bih mogao prikriti svoje prave aktivnosti...Također, moram njegovati svoju ličnost. Oblikovao sam sebe pomodelu uspješnih odvjetnika. Kopirao sam njihovo ponašanje,njihov magnetizam. Da sam odabrao postati glumac, vjerojatno bihbio najbolji od svih! Bez prerušavanja - bez masne boje - bezlažnih brada! Osobnost! Mijenjao sam osobnost bez ikakvihproblema! Kada bih sve maske skinuo, bio sam ja sam,nenametljiv, tih, čovjek, kao bilo koji drugi. Nazvao sam segospodin Brown. Postoje stotine ljudi po imenu Brown - postojestotine ljudi koji izgledaju baš kao ja...

-...Uspio sam u svojoj lažnoj karijeri. Bio sam predodređen zauspjeh. Uspet ću i u drugoj. Čovjek kao ja ne može propasti...

-...Čitao sam o Napoleonovom životu. On i ja imamo tolikotoga zajedničkog...

-...Moj posao je obrana kriminalaca. Čovjek se mora brinuti zasvoje ljude...

-...Jedanput ili dvaput sam osjetio strah. Prvi put je to bilo kadsam bio u Italiji. Bio sam na večeri na kojoj je bio prisutan čuvenipsihijatar, profesor D. Poveo se razgovor o ludilu. On je rekao:“Mnogo ljudi je ludo, a da nitko ne zna. Ni oni sami ne znaju.” Nerazumijem zašto je gledao u mene kada je to rekao. Njegov pogledje bio čudan... Nije mi se dopao...

-...Rat me je uznemirio... Mislio sam da će pomoći mojimplanovima. Nijemci su tako efikasni. Njihov sistem špijunažetakođer je izvanredan. Ulice su pune onih dječaka u kakiuniformama. Praznoglave mlade budale... Ipak, ne znam.Pobijedili su u ratu... To me uznemirava...

220

-...Moji planovi se uspješno razvijaju... djevojka se umiješala...ne mislim da ona doista nešto zna... Ali, moramo ostavitiEstoniju... neću sada riskirati...

-...Sve se odvija po planu. Gubitak sjećanja je problem. Nemože biti lažan. Nijedna djevojka ne bi mene mogla prevariti!...

-...Dvadeset deveti... To je veoma blizu... - gospodin Carter je zastao.- Neću vam čitati detalje vezane za planirani puč. Ali, postoje dva unosa

koji se odnose na vas troje. U svjetlu nedavnih događaja, mislim da će bitizanimljivi.

-...Time što sam naveo djevojku da mi sama priđe, uspio sam jupridobiti. Ali ona ima intuiciju koja može biti opasna... Moram jemaknuti s puta... S Amerikancem ništa ne mogu učiniti. On sumnjau mene i ne podnosi me. Ali on ništa ne zna. Vjerujem da je mojamaska neprozirna... Ponekad se plašim da sam podcijenio onogdrugog dečka. On nije bistar, ali teško ga je zaslijepiti predčinjenicama...

Gospodin Carter je zatvorio bilježnicu.- Velik čovjek - reče on. - Genije ili luđak, teško je reći.Nastala je tišina.Onda je gospodin Carter ustao.- Želim nazdraviti. Udruženom poduhvatu koji je svojim uspjehom u

potpunosti opravdao svoje postojanje!Svi su uz usklike nazdravili.- Postoji još nešto što bismo željeli čuti - nastavio je Carter. Pogledao je

u američkog veleposlanika. - Znam da govorim i u vaše ime. Zamolit ćemogospođicu Jane Finn da nam ispriča priču koju je proživjela. Podignimo iispijmo čaše u zdravlje jedne od najhrabrijih kćeri Amerike, kojoj su upućenečestitke i zahvalnosti dvije velike zemlje!

221

28

A kasnije

- To je bila sjajna zdravica, Jane - reče gospodin Hersheimmer, dok su seon i njegova rođakinja vozili Rolls-Royceom prema Ritzu.

- Ona o udruženom poduhvatu?- Ne... ona upućena tebi. Ne postoji nijedna djevojka na ovom svijetu

koja bi izdržala ono što si ti prošla. Bila si jednostavno divna.Jane je odmahnula glavom.- Ne osjećam se divnom. Duboko u sebi sam samo umorna i usamljena...

i nostalgična za svojom zemljom.- To me dovodi do nečeg što sam želio reći. Čuo sam veleposlanika kako

ti kaže da su se on i njegova žena nadali da ćeš odmah doći kod njih uveleposlanstvo. To je dobro, ali ja imam drugi plan. Jane... želim da se udašza mene! Nemoj se odmah uplašiti i reći ne. Znam da me ne možeš odmahvoljeti, to je nemoguće. Ali ja sam tebe zavolio još od prvog trenutka kadami je pogled pao na tvoju fotografiju... a sada kada sam te vidio, jednostavnosam poludio za tobom! Kada bi samo pristala udati se za mene, ne bih tiuopće dosađivao... imala bi sve vrijeme ovog svijeta. Možda me nikadanećeš zavoljeti i ako to bude slučaj, ja ću te pustiti da odeš. Ali želimmogućnost da se brinem i vodim računa o tebi.

- To je ono što i ja želim - čežnjivo reče djevojka. - Nekog tko će bitidobar prema meni. Oh, ti ne znaš kako se usamljeno osjećam!

- Naravno da znam. Onda, mislim da smo to riješili i posjetit ću sutraujutro nadbiskupa i zatražiti da nas vjenča.

- Oh, Juliuse!- Pa, ne želim te požurivati, Jane, ali nema smisla čekati. Nemoj se

bojati... ne očekujem da me odmah voliš.Ali mala ruka je skliznula u njegovu.- Ja te volim sada, Juliuse - reče Jane Finn. - Zavoljela sam te još od

222

onog trenutka u kolima kada ti je metak okrznuo obraz...Pet minuta kasnije, Jane je meko prošaputala:- Ne poznajem dobro London, Juliuse, ali čini mi se da je put od Savoya

do Ritza veoma dug.- Zavisi od kuda ideš - objasnio je Julius crveneći. - Mi idemo oko

Regent parka!- Oh, Juliuse... što će vozač pomisliti?- S plaćom koju mu dajem, on zna da je pametnije da se uzdrži od bilo

kakvog samostalnog razmišljanja. Pa Jane, jedini razlog zašto sam prirediovečeru u Savoyu jeste taj što sam te tako mogao odvesti kući. Nisam znaokako da inače ostanem nasamo s tobom. Ti i Tuppence ste kao sijamskiblizanci. Još jedan dan, i pretpostavljam da bismo Beresford i ja potpunopoludjeli!

- Oh. Je li on...?- Naravno da je. Do ušiju.- Tako sam i mislila - zamišljeno reče Jane.- Zašto?- Zbog svih stvari koje Tuppence nije rekla!- Tu si me zbunila - reče gospodin Hersheimmer. Ali Jane se samo

nasmijala.U međuvremenu, Mladi pustolovi su sjedili pristojno, veoma ukočeno i

osjećali su se vrlo nelagodno u taksiju, koji se bez neke originalnosti takođervraćao do Ritza preko Regent parka.

Činilo se da je među njima zavladala užasna zbunjenost. Nisu znali što setočno dogodilo, ali sve se promijenilo. Jezici su im se vezali, nijemi...paralizirani. Čitavo staro prijateljstvo je nestalo.

Tuppence nije mogla smisliti što reći.Tommy je bio u istoj nevolji.Sjedili su vrlo kruto i izbjegavali pogledati jedno u drugo.Napokon je Tuppence učinila očajnički napor.- Bilo je prilično zabavno, zar ne?- Prilično.Nova tišina.- Dopada mi se Julius - ponovo je probala Tuppence.Tommy se odjednom vratio u život.

223

- Nećeš se udati za njega, čuješ? - zapovjednički je rekao. - Zabranjujemti.

- Oh! - pokorno reče Tuppence.- Apsolutno, razumiješ.- On se ne želi oženiti sa mnom... on me je u stvari zaprosio iz

ljubaznosti.- To nije jako vjerojatno - podrugljivo reče Tommy.- Posve je istina. Zaljubljen je u Jane preko ušiju. Vjerojatno je već prosi.- Ona će mu sasvim odgovarati - snishodljivo reče Tommy.- Zar ti se ne čini da je ona najljupkija djevojka na svijetu?- Oh, ne bih rekao.- Ali pretpostavljam da ti voliš one s parama - s glumljenom ozbiljnošću

reče Tuppence.- Ja... oh, do đavola. Tuppence, znaš!- Sviđa mi se tvoj stric, Tommy - reče Tuppence, brzo skrećući s teme. -

Nego, što ćeš učiniti, prihvatit ćeš Carterovu ponudu da radiš za vladu, iliJuliusov poziv i bogato plaćeno zaposlenje na njegovom ranču u Argentini?

- Držat ću se stare dobre kuće, mada mislim da je to divno odHersheimmera. Ali, bolje mi je u Londonu.

- Ne vidim gdje se ja tu uklapam.- Ja vidim - sigurno reče Tommy. Tuppence ga iskosa pogleda.- Tu je i novac - zamišljeno je primijetila.- Kakav novac?- Oboje ćemo dobiti po ček. Gospodin Carter mi je tako rekao.- Jesi li ga pitala na koliko? - sarkastično je pitao Tommy.- Jesam - trijumfalno reče Tuppence. - Ali, neću ti reći.- Tuppence, stvarno pretjeruješ!- Bilo je zabavno, zar ne, Tommy? Zaista se nadam da ćemo imati još

mnogo pustolovina.- Nezasitna si, Tuppence. Meni je za sada dosta pustolovina.- Pa, kupovina je skoro isto tako dobra - sanjalački reče Tuppence.- Razmišljam o kupovini starog namještaja i svijetlih tepiha, i svilenih

zavjesa i poliranog stola za ručanje i kauča s mnogo jastučića...- Čekaj malo - reče Tommy. - Za što će ti sve to?- Možda za kuću... mada ja razmišljam o stanu.

224

- Čijem stanu?- Misliš da ja to ne mogu izgovoriti, ali griješiš! Našem, eto ti.- Najdraža moja - reče Tommy, čvrsto je stežući u zagrljaj. - Bio sam

odlučan da te natjeram da to izgovoriš. Duguješ mi zbog toga što si me onakonemilosrdno gazila kad god bih pokušao biti romantičan.

Tuppence je podigla svoje lice k njemu. Taksi je nastavio putem okosjeverne strane Regent parka.

- Nisi me zaprosio na pravi način - istakla je Tuppence. - Ne na načinkoji bi naše bake nazvale prosidbom. Ali, pošto sam čula kako pričaš Juliusuo meni odlučila sam pristati.

- Nećeš moći pobjeći od udaje za mene, tako da ti to ne pada na pamet.- Kako će to biti zabavno - odgovorila je Tuppence. - Brak se naziva

raznim imenima, mirna luka, sklonište, ovjekovječena ljubav, ropstvo, i jošmnogo toga. Ali znaš što ja mislim da je brak?

-Što?- Sport.- I to vraški dobar sport - reče Tommy.

225