Michael Coward

BRODOVI SA SERGANA

Nexus br. 5

1S mjesta pored prozora na kojem je stajao Elgha Zupreniz mogao je vidjeti valovitu povrinu

malog svijeta kojim je vladao. Bio je to goli, beivotni, bezrani komad kamena koji je rotirao okoumirueg sunca ija je svjetlost obojila okrugla brda jarko crvenom, a zasjenjene doline rubinskicrvenom bojom. Dug pedeset pet kilometara, irok esnaest i isto toliko dubok. Neplodan,beskoristan ostatak planeta koji se raspao na komadie prije poetka biljeenja vremena. Njegovsvijet. Njegovo kraljevstvo. Njegovo vlasnitvo.

Namrtio se, velike ralje su se rairile, plavi onjaci pokazali su se ispod njegovih iskeenihusana. Oi, zle poput zmijskih, poivale su nisko ispod obrva od masivne kosti.

Njegova kresta, otra zbog mladosti, bila je jarko naranasta kao odraz njegovog bijesa. Ruke sumu se zgrile, stisnuo je ake, pustio pande, kad je okusio gorinu oevog humora.

Starac je bio mrtav, inae bi mu pljunuo u lice. Pljunuo je kad ga je vidio na odru, njegovosedmoro brae utke je odavalo poast. Njima je stara budala dala planet, bogat i plodan svijetObraca. Elghi je dao proraunatu uvredu. Asteroid na kome nita nije moglo rasti. Mali svijet bezzraka, bez vode, na njemu nije bilo niega osim kamenja, minerala i prerijetkih dragulja za koje sejedino mogla postii visoka cijena. Dragulji do kojih je bilo nemogue doi bez strojeva i rada.

Pomisao je jo raspalila bijes koji je obojio njegovu krestu. Koliba, rudnik koji je jedva radio,oprema koja je jedva mogla davati zrak koji je udisao u ugavom zaklonu. Neto ogranienih zaliha,primitivan alat, neispravni strojevi, i nedostatak uloaka s gorivom koji bi ih pokrenuli ak i da suispravni. Njegovo naslijee!

Prokleta stara budala!"Moj gospodaru!" Glas je bio njeno predenje, inilo se kao da gladi prozor."Neobraen dragulj je runa stvar, ali kad se izree i polira sadri dragocjenu ljepotu. Tako je i s

vaim vlasnitvom. Obinom promatrau ono je nita, neukusna ala, ak i uvreda nekome poput vastko je odrastao naviknut na prava i privilegije njegovog poloaja. Ali stanite na trenutak i razmislite,moj gospodaru. Va otac nije bio budala. Kakve bi anse vi, najmlai, imali protiv sebine pohlepevae brae? Da vam je ostavio Obrac koliko bi prolo prije izazova?"

Elgha je grleno zareao. "Bojim li se ja izazova?""Naravno da ne, moj gospodaru. Jesam li to rekao? Ali bi li borba bila potena? Jedan bi pao,

moda i vie, ali svih sedam?"Elgha se okrenuo od prozora i zareao na spomen slabosti. "Sedam i dva puta sedam", zagrmio je.

"Sve bi ih rastrgao. Moju brau i sve one koje bi poslali na mene."Sina Lahari se naklonio i sakrio podsmjeh u oima. Neka velika budala rei i urla; nijedno

stvorenje guterskog podrijetla ne moe se nadati kako e nadmaiti inteligenciju ovjeka. A Sina jebio ovjek, unato divljim mutacijama koje su mu zailjile ui i lubanju i lice prekrile pjegavimkrznom.

Tiho je rekao: "A ubojice, moj gospodaru? Oni koji bi ubacili otrov u vau hranu i vino?

Vidio sam kako vas vaa braa potajno gledaju. Da ste naslijedili oev svijet bili bi mrtvi zatjedan dana. Ne u ringu potenom borbom, nego potajno i podlo. Va vas otac nije mrzio, mojgospodaru. elio je sauvati va ivot. Znao je, kao to ja znam i vaa braa sigurno pretpostavljaju,kako e vam vae vjetine i inteligencija omoguiti iskoritavanje onog to vam je dao kako bi moglikupiti desetak svjetova koji su svi dobri poput Obraca."

Lai, pomislio je. Starac je iz dna due mrzio svog razmetljivog, sebinog potomka.Vie je nego jednom prokleo jaje iz kog se izlegao, ali radilo se o stvarima vrjednijima od

njegovog ivota kako bi spomenuo istinu. Umjesto toga morat e se osloniti na lukavstvo, laskanje,elju za veim bogatstvom. A kad budala padne i plod dozrije, bogata etva bit e njegova.

"Ubojice", uzdahnuo je Elgha. "Usudili bi se?""Da, moj gospodaru.""Protivno svim obiajima i tradicijama Obraca. Moja su braa zla, ali - ubojice?"Pomisao ga je malo okirala i njegova se kresta malo spustila, plamenonaranasta boja postala je

mutnocrvena. Potena borba bila je jedno, panda protiv pande, onjak protiv onjaka, trganje iparanje, podizanje nogu kako bi rasporio protivnika, palci u oi. U areni je bio netko i neto,protivnik kome se nitko nije usudio suprotstaviti, ali potajna prijetnja ubojicama bilo je neto protivega nije imao obrane.

"To bi bilo samo pitanje vremena, moj gospodaru", rekao je Lahari u pokuaju da naglasi eljeno."Ali va vas je otac spasio od opasnosti dajui vam ovaj svijet."

Elgha je zareao, kresta se opet zaarila kad je pogledao kroz prozor."Razmislite o onom to to kamenje sadri. Skupocjene dragulje koji e vam kupiti sve to moete

poeljeti.Bolji svijet za vae uivanje, podatne ene, ljude koji e ispunjavati svaku vau zapovijed."Reanje je otkrilo jo plavih onjaka. "Ruga se, makoliki. Moda si zaboravio na bijes

Ghazena. Mi nismo rasa koju je lako iskoristiti. Jesam li budala ako ne vjerujem vlastitim oima?Pria o bogatstvu i lagodnom ivotu, a eli da gledam goli kamen. U njemu ima dragulja, istina, alikako doi do njih? S ovime?" Podigao je ruke i ispruio pande. "Jesam li ja sluga da kopam kamen?Zar ja, plemi Obraca, nemam ponosa?"

"Imate ponosa na bacanje, moj gospodaru", brzo je rekao Lahari."Bolje ti je da to nikad ne zaboravi.""Kako bi ikad mogao zaboraviti?"Elgha je zareao, bio je malo smireniji kad se okrenuo od prozora. Unato njegovoj odvratnoj

pojavi makoliki je bio mudar i do sada je dokazao svoje prijateljstvo. Doputovali su njegovimbrodom, koji je sada stajao iza kolibe i s tronom graevinom bio spojen sa zrakom ispunjenomcijevi. I on je prvi uputio smirujue rijei kad su vijesti o nasljedstvu Elghu natjerale na divljanjehodnicima palae.

Rijei, vino i proaputani plan, nikad do kraja otkriven, ali s naznakom velikih obeanja. Modaprevelikih obeanja. ovjek je bio trgovac, kretao se na rubovima dvora, mijenjao je stvari za

usluge, dragulje izvaene iz mora i planina Obraca. Nekoliko dragulja, jer Ghazeni nisu voljelifiziki rad. Puno su se vie voljeli izleavati na suncu, piti, boriti u areni, slijediti ratniku tradiciju.To, i baviti starim zavadama i potivati utogljene formalnosti.

Stvari u kojima je uivao sada su nestale jer nije posjedovao nikakvu zemlju, nikakve farme, nitato bi mu omoguilo udobnosti na koje je navikao. Mogao je zamisliti frktanje kad njegovo ime budespomenuto u palai, cerenje i slijeganje ramenima. Elgha Zupreniz - vlasnik kamena.

Pomisao mu je obojila krestu grimiznim plamenom."Moj gospodaru", rekao je tiho Lahari, "obeshrabreni ste. Nema potrebe. ala je namijenjena

drugima, ne vama.""Objasni.""Hou, moj gospodaru. Ako ete mi podariti zadovoljstvo vae cijenjene panje?"ekao je dok se Elgha opet okrenuo od prozora i tekim korakom preao prostoriju.Nosio je blistavu verinjau koja je prekrivala njegove prirodne krljuti, metal je padao u dugim

trakama s kojih su visjeli bode, ma, vreasta masa projektilskog oruja ija je drka bilaoblikovana prema njegovoj ruci s pandama. Trake su bile ukraene sloenim dizajnom perlica ikamenia, i predstavljale su oznaku njegovog poloaja i vidljiv dokaz njegove neustraivosti. Nizpandi koje su visjele na ogrlici nisko na njegovim prsima bile su trofeji osvojeni u areni kad sunjegovi pobijeeni suparnici radije odluili izgubiti pandu nego ivot. Dvanaest obojenih krestiprikazivale su sudbinu onih koji su neko imali puno vie hrabrosti nego zdravog razuma.

Barbarin, pomislio je Sina Lahari. Stvorenje radije posveeno snazi ruku i miia, negosuperiornijoj moi koja je obitavala u ljudskom umu. Proizvod zaostalog svijeta na koji jo uvijeknisu utjecali puls i plima prave civilizacije. Pripadnik statine kulture koja se dobro odmjerenimudarcem moe razbiti poput stakla. Razbit e se, s vremenom.

Ali prije no to se to dogodi on je namjeravao uloviti svoj plijen.Srea, pomislio je. Nita osim iste, puke sree. Godinama je visio na dvoru i ekao ukazivanje

prigode. Vrijeme kad e krenuti i naplatiti sve podsmjehe i maltretiranje koje je utke trpio kako biostao iv. Pa, to je sada bilo gotovo. Prigoda je sada bila ovdje. Samo jo malo muljaj ovu budalu,zaslijepi ga pohlepom, navedi ga neka se sloi i stvar se moe smatrati gotovom.

Elgha je zastao pred klupom na kojoj je sjedio. Okrnjeni produetak jeftine plastike na kojoj jestajalo nekoliko instrumenata, nekoliko grafikona, skala i spektroskop, dva prljava tanjura i do polapuna boca vina. Podigao je bocu, ispraznio ju i spustio ju dolje dovoljnom snagom da razbije staklo.

"Govori", zagrmio je. "Moje strpljenje blii se kraju.""Pogledajmo kako stojimo", rekao je Lahari tiho. "Stupit u u savez s vama, moj gospodaru, jer su

nai ciljevi isti. Slaete li se?""Pogodba?""Da, moj gospodaru." Kresta je, na Laharijevo olakanje, ostala u neutralnom poloaju.Jo uvijek nema bijesa, ali ni zadovoljstva. Brzo je nastavio: "Va je svijet pusto i nema neku

oitu vrijednost kao to obojica moemo vidjeti, moj gospodaru, ali tako ne mora ostati.

Postoje ureaji koji mogu izgraditi ono to elimo, drugi koji e omoguiti zrak i stvoritigravitaciju. Voda se moe dobiti iz kamena, i prostorije za obitavanje mogu se konstruirati ispodpovrine. Te su stvari esto bile izvodljive. Mnoga drutva imaju ekonomiju baziranu na svijetuistovjetnom vaemu."

Elgha se namrtio. "Nastavi.""To trai samo planetarne inenjere. Takvi se ljudi mogu angairati. Strojevi koje e trebati mogu

se kupiti.Ubrzo ete brojati dragulje i uivati u onome to vam njihova vrijednost moe donijeti.Razmislite o tome, moj gospodaru. Vae e nasljedstvo procvjetati poput cvijeta u pustinji.Braa koja vas sada preziru razbijat e glave od zavisti."Primamljiva budunost, budunost u kojoj bi mogao uivati, ali okrutna stvarnost smanjila je

uitak iekivanja. Elgha je ispruio pande."A novac, ti crve? Novac kojim emo platiti inenjere? Kupiti strojeve?""To se moe srediti, moj gospodaru. Imam prijatelje. One koji e biti voljni investirati ako su

okolnosti povoljne. A moda i vi poznajete nekoga na Obracu tko nee imati nita protiv stjecanjalaganog bogatstva."

Svaka kultura, svugdje, imala je vie nego dovoljno takvih ljudi."Malo ovdje, malo ondje, i skupi se, moj gospodaru", rekao je Lahari znaajno. "I, kao to sam

rekao, imam prijatelje."Pljakae poput tebe, pomislio je Elgha. Trgovce i one koji trae trite za sumnjivu robu,

plaanje u gotovini, bez postavljanja pitanja. Ali on nije imao novca.Lahari je slegnuo ramenima kad je to spomenuo."Moji prijatelji mogu biti strpljivi, moj gospodaru. Zbog visokog profita bit e voljni produiti

kredit. To moete prepustiti meni. Sve to mi uistinu treba je vaa potpisana punomo tako da moguraditi u vae ime. Vi ste vlasnik ovog svijeta, moj gospodaru. Imate mo da inite to god elite.Dopustite mi da radim u vae ime i to nikad neete poaliti."

Elgha se okrenuo i otiao do prozora. Njegova kresta imala je plavkasti ton zadovoljstva, to jezadovoljniji to e biti plavija. Kroz prozor nije vidio nita to nije vidio i prije ali je, poddjelovanjem mate, mogao zamisliti kue, okna, kupole koje e zadrati zrak, pumpe za vodu, gomilekra, duboke tunele, i dragulje, planine dragulja.

Radnici e ih pronai. Stvorenja koja e kopati i rovati i vaditi ih s mjesta gdje se nalaze.Radnici!Ljudi se mogu angairati za kratke poslove. Strojevi mogu biti kupljeni kreditom koji e vratiti

kad zaradi. Ali ljudi koji e raditi trebat e redovne plae i rekreaciju. Hranu, vodu, kupanje,lijenika, transport.

Uzdahnuo je.San je zavrio, umro je prije no to je oivio. Osim ...?

"Nemate se zbog ega brinuti, moj gospodaru", rekao je Lahari tiho. inilo se kao da mu jeproitao misli. "Sve se moe srediti."

"Sve?""Naravno, sve, moj gospodaru."Elgha Zupreniz elio je vjerovati u to. elio je biti bogat, da mu zavide, da se naslauje nad

onima koji su se izleavali na suncu na njegovom matinom svijetu. Svojoj brai, njihovimprijateljima, onima koji su ga sada smatrali propalicom. A ako trgovac to uspije - zato ne?

to moe izgubiti?"Treba moju potpisanu punomo, kae?""Da, tako je, moj gospodaru." Lahari se naklonio kako bi sakrio trijumfu oima. Riba je zagrizla,

mamac je progutan, sada samo treba osigurati etvu. "Izjavu po kojoj postajem va opunomoenik imogu trgovati i dogovarati poslove u vae ime. Moji prijatelji -" Zastao je, slegnuo ramenima irairio ruke. "Ja sam samo trgovac, moj gospodaru. Moja rije vrijedi, ali u poslu je potrebno vie.Mo kralja. Zatita vladara svijeta. Elgha Zupreniz, gospodar -"

Oklijevao je. "Sergana? Svia li vam se ime, moj gospodaru?"Sergan. Dobro je zvualo, tajanstveno, ime koje se moglo povezati s moi. Elgha Zupreniz se

malo uspravio, kresta mu je bila blistavo plava. Gospodar Sergana! Titula vrijedna ponosnogovjeka. I tko e znati ako je njegov svijet samo komad kamena koji krui oko umirueg sunca? I kaddragulji jednog dana donesu bogatstvo koje je prieljkivao tko e mariti?

Podigao je ruku, svjetlost se reflektirala s ispruenih pandi, i Lahari je zadrhtao kad su krenuleprema njegovom licu. Ali u gesti nije bilo zlobe. Osjetio je dodir pandi, otri vrhovi dodirnuli sunjegovo krzno, i uo gromki Elghin glas dok je iznosio svoju odluku.

"Neka bude kao to si obeao. Od ovog trenutka pa nadalje ti si moj izaslanik, moja ruka i mojglas, moja ruka i moje oi. Sada ustani, Sina Lahari, barune Sergana. Ima puno posla."

Pogodak, pomislio je Lahari dok je izvodio ritualnu gestu poslunosti koju su zahtijevali gazenskiformalni obiaji. Stvarni autoritet pod postojeim vladarom postojeeg svijeta. Za dvije godine,najvie tri, bit e bogat.

2Kapetanu Meeresha bilo je ao to odlazi."Bilo je zabavno, Kap. Ne dogaa se esto da u ovom dijelu galaksije imam dobro drutvo.

Previe rutinskih poslova i muke sa sitnim detaljima. Siguran si kako ne eli potpisati kao izvrniasnik?"

Kennedy se nasmijeio i zatresao glavom."Dio zarade i garantirana plaa? Ne?" Kapetan je pruio ruku. "Pa, pretpostavljam kako zna to

eli, ali, ako se predomisli, ponuda e jo uvijek vaiti. U meuvremenu, puno, puno sree.""Puni tovarni prostori i brz povratak." Kennedy se rukovao s kapetanom dok je izgovarao

tradicionalan pozdrav onih koji trguju meu zvijezdama."Oprezno na ulicama", upozorio ga je kapetan na odlasku. "Turgol je opasan svijet."U ovom dijelu svemira veina svjetova bila je opasna, s gradovima poput dungli i zatvorenim

kuama pred nadolazeom noi. Kennedy je napustio svemirsku luku, duge noge nosile su ga poredograde, lutajuih promatraa, proaptanih poziva propalica.

"Dug put, gospodine? Jeste li za malo zabave?""Dobra hrana, udobni kreveti, drutvo ako elite.""Udvostruite svoju plau za potenim stolom.""Navratite u Dvostruki mjesec na brzu zabavu i uzbudljivu akciju. elite li vodia?""Ne.""Sigurni ste, gospodine?" Propalica se pribliio, poloio je ruku na Kennedyjevu."Nemojte propustiti prigodu dok ju jo imate."Kennedy je spustio pogled na usko lice, zakrvavljene oi i tanke usne. Hladno je rekao:"Dat u ti jednu priliku. Skini apu s moje ruke ili u ti slomiti vrat."Propalitet je na trenutak gledao odluno lice, hladne oi, a onda hitro spustio ruku i cvilei

ustuknuo."Nisam vas elio uvrijediti, gospodine. Samo sam htio pomoi. Nema potrebe za grubostima."Kennedy je nastavio dalje, pored osvijetljenog podruja koje se nalazilo uz luku, okupljenih

besposliara, prema labirintu uskih ulica i uliica. To je navodno bila ludost, nijedan obian ovjekne bi nou lutao uljivim ulicama Tulgola, ali Kennedyju se urilo i on nije bio obian ovjek.

ak je i tijekom hoda instinktivno napeto oslukivao oko sebe, pogledom je arao lijevo-desno,primijetio je svjetiljku objeenu iznad crnog otvora prolaza, vrata koja su se zatvorila kad je priao,sjenu koja je kliznula ispred njega i prividno isparila.

Na ovakvom se mjestu mogao oekivati noni ivot. Poput mnogih svjetova slinih njemu, Tulgolse sa zalaskom sunca mijenjao. Onda su poteni ljudi ostajali kod kue ili su se drali jarko

osvijetljenih glavnih ulica, i za kretanje koristili vozila, ponekad s oruanom pratnjom. ak su se ionda klonili uliica i slabo, ili nikako, osvijetljenih prolaza, gdje su zvijezde blistale izmeu vrhovazgrada koji su se gotovo dodirivali jer su bili nagnuti pod nevjerojatnim kutovima. Samo je sektorposveen sintetskoj zabavi bio jarko osvijetljen i pun ivota, dio pun taverni i mjesta za zabavu zaone kojima je bilo dosadno nakon dugih letova kroz mranu prazninu svemira, ili druge, kojima jebilo manje dosadno, ali s veim apetitima.

Bogatim trgovcima, putnicima, ili mladim sinovima i kerima uglednih trgovaca koji su bjeali izzatienog ivota kako bi okusili zabranjeno voe.

Na takvom bi mjestu Kennedy bio siguran - ako izuzmemo razbojnike koji bi ga na razne nainepokuali opljakati. Ali ovdje, u ovim mranim i krivudavim uliicama, vrebao je ivotnekarakteristian za civilizirane svjetove. Ljudi koji su izlazili s tamom, inteligentne zvijeri okrutnijeod bilo kog grabeljivca u prirodi. Neki od njih su bili oajni, prisiljeni uzeti to im se prui kako bipreivjeli. Drugi, manje oajni, bavili su se ubijanjem zbog lake zarade ili su jednostavno iskazivalisvoje drogom prouzroene udnje.

Opak svijet, ovdje na rubu civiliziranog dijela galaksije, gdje su se samo snani mogli nadatipreivljavanju i gdje nije bilo mjesta za slabe i njene.

Kennedy je ve bio na takvim mjestima i bio je navikao na njih. Ispod crne boje njegove tunike ihlaa, obrubljenih zlatnom bojom, miii puni energije su se napinjali i oputali.

Iznad irokih ramena uzdizao se snaan vrat, njegova iroka brada, i oi ispod ravnih obrva.Uha su mu bila mala, priljubljena uz glavu, a usne, sada naborane od smijeka, mogle su postati

okrutne.uo je blagi um pokreta, grebanje izme po betonu, brz izdisaj negdje iza sebe. Bez mijenjanja

brzine kretanja krenuo je prema prolazu ispunjenom blagom svjetlou. Svjetlost je dolazila odsvjetiljaka objeenih iza obojenih kristala, ispunjavala je tminu arenilom, crvenom, zelenom,plavom, vatrenojantarnom i tamnosmeom, a iza svjetlosti sjene su bile crne.

Opet se uo zvuk potajnog kretanja, tranja, izama omotanih krpama, ubrzanog disanja. Kennedyse nije okrenuo, vjerovao je kako e njegova osjetila locirati zvuk. Iza, naravno, oko dvadeset petmetara u desno. Ako ovjek jurne bit e sasvim dovoljno vremena da se okrene i sredi ga. Vea jeopasnost leala ispred njega gdje je blaga svjetlost nestajala i ustupala mjesto mrklom mraku.

Uliica je onda izala na mali trg s kojeg je vodilo jo uliica, od kojih e jednom krenuti.Kad je stigao do kraja uliice s njegove desne strane uo je zviduk. Bio je tih, treperav,

muzikalan kao da ga je proizvela nona ptica. Ponovio se sprijeda, iz uliice kojom je namjeravaokrenuti. Oprezan ovjek, nervozan, pomalo prestraen, instinktivno bi krenuo lijevo kako bi se udaljiood zagonetnih zvukova. To je bio plan onih koji su vrebali u tami.

Nisu znali koga vrebaju.Kennedy je nastavio planiranim putom, napeto je oslukivao; koncentrirano je zurio u tamu. Imao

je dobar noni vid. Vidio je siluetu pored zida, ruku koja se podie, toljaga koju je drala bila je navrhu oteana olovom. Prije no to je stigla udariti jurnuo je naprijed, stisnuo je lijevu aku izamahnuo, desnu ruku je podigao kako bi zgrabio oruje. Osjetio je mekou trbuha gdje je akaudarila, i izdisaj smrdljivog zraka kad se ovjek zgrio; onda se toljaga nala u njegovoj ruci,

podigao ju je i spustio kako bi smrskao lubanju.Dok je ovjek padao Kennedy se okrenuo i pojurio prema siluetama koje su navirale iz tmine.Primijetio je lice na svjetlosti uliice, podignutu ruku, bljesak metala pitolja. Toljaga je

zazvidala kad ju je bacio, pogodila je blijedo lice uz tupi zvuk i pretvorila nos i usta u krvavumasku.

ovjek je povikao: "Karne!"Drugi, dublji glas, je zareao: "Zaboravi na njega, budalo! Sredi metu!"Najmanje dvojica. Ako doda onog koji ga je pratio, i onog koji je zvidao, Kennedy je znao kako

se suprotstavlja najmanje etvorici ljudi. Zvida e biti iza njega, onaj koji ga je pratio s lijeva.Moda su naoruani projektilima i laserima, toljagama i noevima sigurno.

Ako bude ekao grupirat e se, slono krenuti, jurnuti da ga ubiju, sada jo ee kad im je sredionekoliko kolega.

Kennedy im nije dao prigodu.Dok je jo bacao toljagu jurnuo je naprijed i njegov hitri um procjenjivao je situaciju.ovjek koji je drao pitolj bio je zgren, ruke je drao na smrskanom licu, kaljao je i vritao od

prodornog bola. On moe ekati. Druga dvojica, u blizini tame, nisu mogla ekati. Prije no to supostali svjesni toga, Kennedy se naao izmeu njih, napeo je miie, vrsti rubovi njegovih dlanovapostali su smrtonosno oruje.

Zamahnuo je, osjetio lomljenje grkljana, udario jo jednom kako bi do kraja smrskao grlo i vrat.Odskoio je od ovjeka, mrtvog, ali jo uvijek na nogama, i primijetio odbljesak elika kad je otricanoa krenula prema njegovom trbuhu. Vrh mu je dotaknuo koulju, onda je zgrabio ruku s noem isnano udario desnom nogom. Dok je ovjek vritao i padao Kennedy mu je zavrnuo ruku u kojoj jedrao no, osjetio lomljenje kosti, i odskoio unatrag kad je toljaga prozvidala mjestom gdje se prijesekunde nalazila njegova glava.

ovjek koji ga je pratio uliicama, gotovo neujan u svojim krpama omotanim izmama, razjapioje usta dok je pokuavao uhvatiti ravnoteu. Blaga svjetlost iz osvijetljenog prolaza otkrila je nadutolice prepuno oiljaka, zamrenu kosu, oi blistave od luake mrnje. Njihova svjetlost nestala jenakon Kennedyjevog udarca bridom dlana u grlo.

Tri mrtva i dva povrijeena, ali ovjek sa smrskanim licem drao je pitolj i jo ga je uvijekmogao upotrijebiti. Kennedy se nastavio kretati, plesao je na vrhovima prstiju, oi su pretraivaletamu. Ugledao je pitolj, ruku koja je posezala za njim, okrvavljeno lice i prodoran pogled. Kad seoruje podiglo, skoio je naprijed, zgrabio ruku s orujem, i uspravio se kad je desnom rukom udariovitalnu toku. Odnekud straga uo je zvuk tranja, zvuk krajnjeg naprezanja nogu i plua.

Posljednji ovjek bjei, prestravljen cijenom koju su njegovi prijatelji platili za ovu nonupustolovinu.

Kennedy je hladno pogledao mrtvace. Nije osjeao aljenje, samilost, ili tugu zbog onoga to jeuinio. Ovi bi ga ljudi ubili, razodjenuli ga i moda ga osakatili i unakazili, ak i oslijepili, ostavilibi ga da nemono lei i jeca u agoniji. I prije je vidio ovakve stvari, bespomone rtve lutajuihbandi koje su bile stravini podsjetnik na njihov uspjean lov.

"Gospodine!" Glas je bio proet agonijom. "Za ime Boje, gospodine!"Povrijeeni ovjek sada je stajao, cijelu je ruku drao na trbuhu. Kennedy se namrtio.ovjek se nije trebao dignuti; udarac kojeg mu je zadao sigurno je promaio cilj za centimetar. To

ili je ovjek nosio zatitu."Molim vas, gospodine!" Glas je jae zacvilio kad je Kennedy krenuo naprijed. "Nisam znao.

Rekli su mi kako je to samo otmica. Udarac po glavi i to je sve. To je sve to smo namjeravali.Kunem se!"

Kennedy je podigao ruku. ovjek je bio gamad, i gamad je trebalo istrijebiti."Za ime Boje!" Vrisnuo je. "Nemojte me tako gledati! Kaem vam da vas nismo namjeravali

ozbiljno povrijediti. Ja - molim vas, gospodine. Nemojte me ubiti! Nemojte!"Preklinjanje stvorenja koje eli ivjeti. Koje je eljelo hodati na suncu, mirisati zrak i gledati

predivne boje zore i sutona. Koje je sada oekivalo smrt, hladnu, uinkovitu i zasluenu.Na koljenima, ovjek je rekao: "Skapavao sam od gladi. Nisam imao novca, nisam imao posao,

nita emu bi se nadao. Samo otmica, rekli su. Nita vie. Nikakve tee povrede.Dugovali ste novac i ef je rekao kako vas eli vidjeti. To je sve. Molim vas, gospodine.Nisam znao da nose pitolje. Karn je rekao -""Karn?""Onaj tamo. Onaj s pitoljem. On je bio ef. Ja sam trebao dobiti deset creltena za pomo.""to su rekli, tko me je elio vidjeti?""Ne znam.""Ne lai!" Kennedy se nadnio nad kleknutog ovjeka, lice mu je bilo kao od kamena dok je

dijelom osjetila oslukivao u potrazi za nekim znakom nove opasnosti. "Nisi mogao znati kako Karnnee biti povrijeen. to se onda trebalo dogoditi?"

"Ne znam", ponovio je ovjek. "Kunem se, gospodine, jednostavno ne znam. Bili su drugi -"Bacio je pogled na leeve, zgrene gomile na kamenu. "Moda su oni znali, ali ja nisam. Ja sam biosamo par ruku."

Par ruku i no koji je bio voljan upotrijebiti. Pokuao upotrijebiti.ovjek je vrisnuo kad je ugledao lice, prodoran pogled, okrutna usta. Gledao je porotu, suca i

krvnika i to je znao. U tom trenutku Kennedy je bio neto vie od ovjeka. Bio je stvorenje koje jemrzilo bespotrebno nasilje, koje je posvetilo ivot zatiti slabijih i stvaranju pristojnog ivota za sve.Za njega je kleee stvorenje bilo odvratan smrad, stvor kojeg je trebalo unititi bez razmiljanja iligrinje savjesti.

Postojao je samo jedan nain na koji je ovjek mogao spasiti vlastiti ivot."Priaj", zareao je Kennedy. "Reci mi zato ste me lovili i zato ste me traili. elim znati tko te

angairao i zato. Kamo ste me trebali odvesti ako me svladate. Govori, proklet bio! Govori!"Prije je osjetio nego uo tihi udarac sputanja izme na kamen. U trenu se pokrenuo, odskoio

unatrag i u zraku okrenuo prema zvuku. Vatra je sijevnula iz mrane uliice, plameno koplje koje jepoput munje krenulo, ne prema njemu nego prema kleeem ovjeku.

Prsa su mu planula, eksplozija mu je razorila prsa i spalila plua, odbacila ga je unatrag gdje jeostao nepomino leati tupog pogleda i razjapljenih usta koja, iako otvorena, vie nikad nee ispustitinikakav glas.

Prije no to su odjeci zamrli Kennedy se pokrenuo, jurnuo je s mjesta gdje je stajao, sagnuo se,zgrabio pitolj s mjesta gdje je leao pored ovjeka koji ga je pokuao upotrijebiti, i poginuopokuavajui. Priljubio se uz zatitu zida, ekao je, pogledom je istraivao tamu, prsta spremnog naokidau.

uo je odjek izama, grebanje kao da je neto metalno dodirnulo kamen. Opalio je, zakotrljao se,opet opalio. Plamen je buknuo na dva mjesta u uliici. uo je krik, uzdah bola, a onda zvuk tranja.

Ustao je, ekao, oslukivao, ali vie nije bilo niega. Osim blage svjetlosti arenih prozora kojaje osvjetljavala no poput duge. I blistanja udaljenih zvijezda na nebu. Mrtvi su leali tamo gdje supali, utljivi pokazatelji okrutne uinkovitosti ovjeka kojeg su pokuali srediti.

3Vrata su bila postavljena duboko u kamen, debelo drvo ojaano eljezom, mali prozori bio je

prekriven debelim reetkama. Kennedy je pokucao po drvu cijevi pitolja koji je uzeo, priekao iponovio signal. Prozori se otvorio i pojavilo se svjetlo, ugledao je ogledalo i u njemu odraz lica.

Agent Westcliffe bio je oprezan ovjek. "Kap!" Izgledao je zapanjeno. "to -" "Otvori!"Kennedyju se nije sviala svjetlost, meta koju je predstavljao. "Brzo!"Svjetlo se ugasilo, vrata su se otvorila i on je uao u polumrani hodnik. arke su zakripale i

Westcliffe je stao ispred svog gosta. Bio je punaan, tijelo mu je bilo bucmasto ispod ukraenogogrtaa, na bosim nogama imao je kone papue. Imao je dugu kosu, obojenu u blistavoazurnu, sasrebrnim pramenovima. Na rukama je imao dragulje, nokti su bili dugi i obojani purpurnom. Izgledaoje upravo onako kako se predstavljao, bogati trgovac koji radi s rijetkim zainima. Samo je pitolj unjegovoj ruci odudarao od lika koji je glumio.

Rekao je: "Nisam te oekivao tako skoro, Kap. Upravo sam se spremao na spavanje.""Jesi li sam?""Imam dvoje slugu - oboje ve odavno spavaju.""Siguran si u to?""Siguran." Westcliffe se namrtio. "ive u vlastitom dijelu kue iza zakljuanih vrata.Ne elim da znaju vie od neophodnog." Glas mu je postao vedriji, nasmijeio se i ispruio ruku.

"K vragu, Kap, lijepo je vidjeti te."Kennedy je pogledao pitolj."Oprosti." Westcliffe ga je ubacio u dep ogrtaa i ispruio ruku. Njegovi prsti su, kao i ostatak

tijela, bili salasti, ali ispod sala nalazili su se miii. "Definitivno nisi gubio vrijeme.""Rekao si da je hitno", podsjetio ga je Kennedy. "Barem su mi tako rekli. Ulovio sam prvi

raspoloivi brod, dobio posao kao pomoni strojar, i nedavno stigao. Gdje moemo razgovarati?"Westcliffe ga je poveo u sobu, veliku prostoriju ispunjenu knjigama, radnim stolom u sredini,

mekim sagovima na podu, stolovima s vazama, kipovima, vrijednim predmetima.Uzeo je vr koji je stajao pored kristalnih pehara, nalio vino i dao jedan pehar svom gostu.Razrogaio je oi kad je ugledao neto to je u tmini hodnika bilo nevidljivo, poderotinu na

koulji i mrlje krvi."Problemi, Kap?""Neki su me ljudi pokuali zaskoiti na putu iz luke." Kennedy je dodirnuo jednu mrlju i ugledao

crvenilo krvi. Od ovjeka kome je razbio glavu, pretpostavio je, ili onog s pitoljem.Poloio ga je na stol i kuao vino."Naoruani ljudi?" Westcliffe je pogledao oruje. Izvadio je okvir i pogledao streljivo.

Tanka zrna sivkaste supstance. Projektili koji su pri udaru koristili svu svoju kinetiku energiju."Jeftino", prokomentirao je. "Cijev je skomirana, okida je istroen. Moe pogoditi nekoga izblizine, ali beskoristan je na veim udaljenostima. Dat u ti bolji prije no to ode."

Kennedy je otpio vino. Bilo je blijedozeleno i imalo je miris travnjaka, okus mente."Hoe li mi trebati?""Na Tulgolu se ludo kretati nenaoruan." Westcliffe je bio odrjeit. "Nosi pitolj i neka znaju

kako ga ima. Upotrijebi ga ako mora. K vragu, Kap, pa zna to."Kennedy je to znao, ali pomoni strojari ne nose oruje, i on je elio biti u skladu s ulogom.

Putnik koji luta svjetovima bezakonja. ovjek koji je sluajno stigao na Tulgol i kome e trebativremena za privikavanje na lokalne obiaje.

Zamiljeno je rekao: "Ljudi koji su me napali eljeli su me zarobiti, ne ubiti. Barem mi je takojedan od njih rekao. Moda je govorio istinu. Nisam imao vremena kako bi saznao."

Otpio je jo malo vina. "S druge strane, moda su me oekivali. Mogli su me vidjeti kad samsletio i pratili me kako bi me ubili. U tom sluaju kod tebe negdje curi."

"Ne.""Kako moe biti siguran? Na Tulgolu nema pijuna?""Ima ih previe, ali pobrinuo sam se za sve i nitko nije mogao znati da dolazi. K vragu, Kap, ak

ni ja nisam znao. Da sam znao poslao bi ljude u luku."Zbog ega je Kennedy i putovao na navedeni nain. Agenti, ak i iskusni poput Westcliffea

ponekad su previdjeli oito. Kennedy ga je gledao dok si je nalijevao jo vina. Na sigurnom, okruenudobnou, i vrlo bogat za ovaj svijet. Ambiciozan ovjek mogao bi zaboraviti kome treba biti odan idoi u iskuenje kako bi svoj poloaj iskoristio u vlastite svrhe. To se ve dogaalo, i vrlo se lakomoe ponoviti. Ljudi, bez obzira koliko bili odani na poetku svoje slube, mogu biti korumpirani iiskvareni samim okruenjem u kome su radili.

Takvi ljudi nisu dugo ivjeli.Je li Westcliffe jedan od njih? Kennedy je sumnjao u to, iako je uvijek postojala mogunost. Ve

su radili zajedno i dobro je znao elinu odlunost koja se krila ispod fasade bucmastog ovjeka. Alinapad u uliici ipak se mora razjasniti.

"Dogaa se", rekao je Westcliffe mrko, kad je Kennedy nastavio razgovor o tome."Vraki preesto. Ubijaju ljude, sakate, ostavljaju u kanalima. Razlog je veinom pohlepa.Neoprezan ovjek, hitar napad, i gol je i opljakan. Ako je sretan to je sve to je izgubio."Opet je napunio svoj pehar, a kad ga je sputao primijetio je Kennedyjev pogled. "Navika",

objasnio je. "U krugovima u kojima se moram kretati pijenje je drutveni obiaj. Najvie poslova sesklapa uz pie. Trik je napiti drugog ovjeka, a da ti ostane trijezan." Potapao se po okruglomtrbuhu. "Imam vraki kapacitet, barem tako ja mislim. Salo pomae, naravno, to i vjeba."

"Dobro je za zimu", rekao je Kennedy suho."Dou i prou."

"A ti?""Ja radim za Zemlju", rekao je Westcliffe ravnoduno. "Kao i ti, Kap. I to nikad nisam

zaboravio."Kennedy je dovrio vino. Spustio je pehar i rekao: "Ispitivao sam jednog od ljudi koji su me

napali kad ga je ubio netko tko je vrebao iz tame. Uzvratio sam vatru i moda sam ga ranio. To nijevano. Vaan je razlog zbog kojeg je taj ovjek morao biti ubijen. Netko mu je elio zatvoriti usta.Zato?"

Westcliffe je slegnuo ramenima. "Nemam pojma.""Moe pretpostaviti. Bi li uobiajena nona banda bila tako organizirana?""Ne.""Tako sam si i mislio. Znai, to nije mogla biti obina pljaka. Uvijek postoji mogunost da me

netko prepoznao kad sam naputao luku, ali ako su me samo eljeli ubiti, emu napad? Mogli su meustrijeliti s desetak mjesta. Jedan ovjek s pitoljem mogao se pobrinuti za to." Kennedy je baciopogled na pitolj na stolu. "Taj pitolj. Znai moemo eliminirati pokuaj ubojstva. Napad neodgovara uobiajenoj pljaki. Znai oni su bili skupina narkia u potrazi za uzbuenjem ili neimdrugim." Zastao je, a onda dodao: "A narkii ne bi imali ovjeka koji vreba u mraku kako bilikvidirao nekoga tko eli progovoriti. I, to nam ostaje?"

Pitanje je bilo retoriko; znao je odgovor prije no to je Westcliffe izgovorio rije."Ropstvo.""Na Tulgolu?""Na Tulgolu i drugim svjetovima." Westcliffe je sjeo za stol, odjednom je ostario, izgledalo je

kao da su mu oi potonule u duplje. "Previe je ljudi nestalo, Kap, ovdje i na drugim planetima. Ljudiuvijek nestaju, to znam. Odlaze, umiru, nestaju kako bi se ponekad opet pojavili, ali ee se vienikada za njih ne uje. Ali u posljednje vrijeme bilo ih je previe, i uvijek isti tip. Mladii,uglavnom, zdravi, snani, svemirski letai, radnici, ak i sluge. Jednostavno nestanu. A ima joneto."

Otvorio je ladicu stola i posegnuo rukom. Kad ju je izvukao, drao je gomilu ive vatre."Gledaj!" Na stol je bacio desetak dragulja.Kennedy se nagnuo naprijed, udahnuo je, i zakiljio dok je promatrao dragulje. Bili su okrugli,

blistavi, svjetlost se s povrine reflektirala u mnotvu boja poput duge. Uzeo je jednog, okrenuo gaprema svjetlu i vrcima prstiju opipao povrinu. Podigao je pitolj sa stola i s cijevi kucnuo popovrini dragulja.

"Chombite?""Da", rekao je Westcliffe.Kennedy je opet kucnuo po dragulju, posluao zvuk i znao kako meu prstima jedne ruke dri

malo bogatstvo. Dragulj je bio prekrasan, ali bio je puno vie od ukrasa za bogatu enu ilidokazivanje bogatstva debelog trgovca. Kristalna struktura bila je sposobna primiti beskonanukoliinu podataka. Ovaj koji je drao u rukama mogao je zamijeniti konvencionalnu memoriju

kompjutora, djelovati kao napajanje i relejni mehanizam najsofisticiranije opreme."Pojavljuju se na tritu", mrko je rekao Westcliffe. "U slobodnoj prodaji. Kupio sam koliko sam

mogao u granicama mog tobonjeg bogatstva, vie bi bilo sumnjivo, ali vrajim stvarima nema kraja."Kennedy je tiho pitao: "Sintetski?""Prirodni." Westcliffe je rukom pokrio dragulje. "Testirao sam ih na desetke naina i nema

sumnje. Savreno su rezani i polirani kako bi svi bili identini." Podigao je dragulje i isputao ih izruke u ruku. arena svjetlost reflektirala mu se u oima i na glatkim obrazima.

"Chombite, Kap. Nevolja."Vie od nevolje, mrko je pomislio Kennedy. ena bi prodala duu kako bi imala par naunica,

mukarac bi radio desetljee kako bi jednog nosio na prstenu, ali takva su razmiljanja bilabezopasna. Problemi e doi s potlaenih svjetova, vladara eljnih moi, kultura posveenih ruenjudonesenih zakona. Chombite e im dati stvari koje nemaju, svemirske brodove s kompjutoriziranimsustavima, relejne postaje, prislune ureaje koji e otvoriti vrata uspjeha. I vie.

Komadi chombitea u sustavu za navoenje nuklearnog projektila vodio bi ga kroz pusto svemirado bilo kojeg prethodno odreenog cilja. Energija dragulja hranila bi strojeve koji bi pogonilibrodove bre od svjetlosti. Mo. Prava mo. Mo koja bi natjerala svjetove da sluaju svaki hirvladara poludjelog od paranoje. Sluaju ili budu uniteni.

Kennedy je vratio dragulj na stol i pitao: "Izvor?""Nepoznat." Westcliffe je rairio ruke. "Pokuao sam, Kap. Moji ljudi su se raspitivali i plaali

za glasine. Mito, ucjena, to god eli, sve sam pokuao. Bezuspjeno. Ako itko zna izvor, ne pria.Zemlja je provjerila sve poznate izvore, ali ovi dragulji nisu doli od njih.

Zna kakvo je osiguranje na tim mjestima: ne moe izai ni sa zrncem praine, a kamoli s ovakovelikim draguljima. A ja ih imam desetak. Netko drugi mogao bi imati vie. Svaki bogati trgovac elipo jednog za suprugu i ker. Za ono to ovi vrijede ovdje, u ovom gradu, mogao bih u mirovinu ikupiti imanje na jednom od Unutarnjih Svjetova." Zastao je i tiho dodao: "Bog zna koliko bi donijelina svijetu poput Zada. Dvostruko, moda? Trostruko? Tko zna?"

"Na Zadu bi dobio obeanja, lai, oduzeli bi ti dragulje i umjesto novca dobio bi sprave zamuenje. Rekao bi im gdje ih mogu jo pronai ili bi umro vritei u agoniji." Kennedy gaje mrkogledao ravno u oi. "eli li pokuati?"

Westcliffe je zatresao glavom. "Ja ne, ali drugi? Toga se bojim, Kap. Onog ega se i Zemlja boji.Jednom kad luak poput princa od Zada sazna to je dostupno nastat e pakao.

Prodat e svoj svijet za brodove, ljudstvo i projektile, a onda e unitavati svojim dijelomgalaksije. A on nije jedini. Mogu se sjetiti jo barem desetak, bijedni vladari malih svjetova sidejama iznad njihovih mogunosti. Daj im chombite i dao si im mo da ponu rat. Obojica znamo toe se onda dogoditi."

Krhka saveznitva e puknuti. Krv i smrt ogrnut e zvijezde. Pod prijetnjom rata nastat e sumnjai nepovjerenje. Majmun je relativno bezopasan kad je naoruan samo toljagom. Daj mu puku ipostao je opasan. Daj mu atomsku bombu i ovjek ima razloga za strah. Strah kojeg se moe rijeitijedino unitenjem majmuna.

A ... ako majmun ima prijatelje?Jo vie razaranja.Moda i razaranje bez kraja.Kennedy je pomislio na parkove i mjesta za rekreaciju, napuene gradove, srce i sredite

zemaljske sfere koje je dio galaksije dralo u uzdama civilizacije. Na Unutarnjim Svjetovima ljudinisu morali nositi oruje. ene su bile sigurne. Djeca su mogla rasti bezbrino i veselo. Dug, teakuspon iz krvavog blata napokon je zavrio i novi su ciljevi zamijenili stare. Ali Zemlja nije bila starisvijet koji je sanjario na suncu. Mir je izboren uz stravinu cijenu, i lekciju koja e se tekozaboraviti.

Neprestana budnost cijena je slobode.A Zemlja je imala namjeru ostati slobodna.to je bio i razlog zato su agenti poput Westcliffea ivjeli na svjetovima ratrkanima galaksijom,

a drugi agenti, neovisni zemaljski izaslanici poput Kennedyja, radili ono to su ovi prvi nisu mogli.Rekao je: "Nestali ljudi i chombite iz nepoznatog izvora. Ima li jo neto?""Dva su broda nestala u sektoru Tormas." Westcliffe je iz svog stola izvadio karte, izvjea i

gomilu grafikona."U tom se podruju nalaze mali, zaostali planeti, tradicionalne kulture, nasljedna vlast, takve

stvari. Ima neto malo rudnika i slabe industrije. Slobodni trgovci zarauju za ivot radei za raznekulture, prevozei zalihe, kao distributeri specijaliziranih strojeva, uobiajene stvari. Nestala sunajmanje dva broda. Krenuli su i nikad nisu stigli na odredita." Slegnuo je ramenima. "To samo posebi nije jako neobino. Tamonji brodovi nisu nita posebno, veina je u stvari spremna za otpad.Ipak, oni koji su nestali nosili su rudarsku opremu."

"Piratstvo?""Nije neuobiajeno u Tormasu. Vrijedan teret poziv je nevolji. Ali tko bi elio ukrasti rudarsku

opremu?""Puno ljudi", rekao je Kennedy. "Ako znaju gdje ju prodati.""To sam i ja pomislio." Westcliffe je zurio u svoje papire. "Poslao sam ovjeka kako bi to vie

saznao. Ardena Hensacka. Zna ga?"Kennedy je zatresao glavom."Bio je moj pomonik. Poslan je na uvjebavanje i kao mogua zamjena. Simpatian mladi,

ambiciozan. Nisam imao sina, Kap, i -" Westcliffe je zastao, i zatresao glavom. "Pa, to sada nijebitno. Nestao je."

"Otet?""Nadam se. Ne svia mi se alternativa. Moda je postavio jedno pitanje previe, ili se moda

izbrbljao. Ako je tako, sigurno je mrtav. Tada sam zatraio pomo. Ta je stvar prevelika za mene,Kap."

A to nije ni bio njegov posao. Westcliffe je bio oi, ui i pomonik. Ve je uinio previe

slanjem svog pomonika, riskiranjem razotkrivanja vlastitog identiteta zbog znatielje, moda.Kennedy se nadao kako nije nita vie od toga. Dobri su agenti bili rijetki, a Westcliffe je bio jedanod najboljih. Ali dobar agent zna kad djelovati, a kad ekati.

"Chombite", rekao je Westcliffe itajui Kennedyjeve misli. "Morao sam pokuati, Kap.""I pokuao si", rekao je Kennedy. "I izgubio ovjeka. Nadajmo se kako je to sve to si izgubio.""I to je dovoljno. Vie nego dovoljno.""Moda.""Misli da je progovorio? Rekao im za tebe?" Westcliffe je zatresao glavom. "Ne. Ne bi.Progovorio, mislim. Uz dobro uvjeravanje svatko moe progovoriti. Ali on te ne zna. Nije te

mogao opisati. Ne moe biti nikakve veze meu onima koji su te napali i onim to sam ga poslao daotkrije."

"Nisi u pravu", otro je rekao Kennedy. "I to zna. Prestani braniti Ardena Hensacka. Ne krivimga, pa nema potrebe. Ali netko me pokuao oteti i to je bila dobro voena operacija s ubojicom kojije skriven ekao u sluaju nude. To znai organizaciju. Negdje postoji trite za jeftinu radnu snagu inetko tko ga opskrbljuje. To je broj jedan. Nestali su brodovi s rudarskom opremom. To je broj dva.Chombite je dragulj koji se mora iskopavati i na trite dolazi iz nepoznatog izvora. To je broj tri.Trebam li ti objanjavati?"

"Ve mi je jasno", rekao je s gorinom Westcliffe. "to misli, zato sam traio pomo?Jasno je kad posloi sve djelie. Robovi. Rudarska oprema. Chombite. Bogatstvo za nekoga i

vraki puno problema za ostale. To se mora zaustaviti, Kap, i to obojica znamo."Zaustaviti prije no to izbjegne kontroli. Ako ve nije. Kennedy je prouavao karte, izvjea i

grafikone dok si je Westcliffe dolio vina. Nestanci brodova bili su relativno nedavni. Tajanstveninestanci ljudi malo davniji. Dragulji?

"Ve su neko vrijeme prisutni", priznao je Westcliffe. "Bilo je govora, naznaka, savjeta o dobrojinvesticiji. Nekoliko ljudi koje poznam spomenuli su mi ih i kupio sam im je bilo mogue. Kad samvidio to su poeo sam kopati."

Kennedy se naslonio, pogled mu je bio zamiljen. Zamislio se u poziciji nekoga tko je naletio nanovi izvor chombitea. to bi on uinio? Kako bi postupio?

Poten ovjek prodao bi nalazite vlastima. Manje poten ovjek, ili matovitiji, bi uinio to?Radio za sebe zbog velike zarade? Rudarenje je skupo i jedan ovjek teko da je mogao voditipoteni posao. I, to onda? Uzeti nekoliko dragulja, iskoristiti ih za dobivanje novca koji eupotrijebiti kao mito. Gotovine kako bi angairao tehniare koji e iskopati jo dragulja kako bidobio jo gotovine za poveanje proizvodnje? Imalo je smisla i odgovaralo je navedenimdogaajima.

Opet je pogledao karte i grafikone. Ako su ljudi otimani na Tulgolu i ostalim okolnim svjetovimaonda je izvor sigurno blizu. Prstom je prelazio po karti i zaustavio se na jednom dijelu svemira.Brodovi su nestali u blizini tog podruja. Ljudi su moda odvedeni tamo.

Tehniari se mogu nai samo na planetima s dovoljno razvijenom tehnologijom koja ih moe

uzdravati. Ovaj svijet, moda? Ovaj? Provjerio je spisak; Westcliffe je dobro obavio svojpreliminarni posao. Kennedyjev je um poput kompjutora provjeravao vjerojatnosti, instinktivnozakljuivao logian slijed dogaaja.

Znai ovo podruje. Ali podruje je ogromno; sadravalo je desetke svjetova.Rekao je: "Ako na Tulgolu elim angairati nekoga kako bi mi pronaao radnike, plaam

gotovinom i ne postavljam pitanja, kome se najbolje obratiti?""Macauu Grimbachu", rekao je bez oklijevanja Westcliffe. "Lukav je, pametan, i vrlo, vrlo

opasan. Ipak, nije jeftin.""Chombite nije jeftin. Kad bi imao dragulje kojima bi mu platio?""Onda bi on bio tvoj ovjek." Westcliffe je pogledao Kennedyja dok je ustajao. "Misli da je on

iza ovoga, Kap?""Ne znam", mrko je rekao Kennedy. "Ali moram otkriti.""Ti, Kap? Sam?""Sam." Nije bilo vremena za ekanje ostalih. "Sada mi reci gdje mogu pronai Grimbacha."

4Kad je napustio kuu prola je pono, i nitko tko je vidio ovjeka koji tetura uliicom ne bi u

njemu mogao prepoznati spretnog, snanog ovjeka koji je nedavno stigao svemirskim brodom.Zamrljana koa prekrivala mu je gornji dio tijela, lice mu je bilo masno, kosa slijepljena. Na boku jenosio pitolj izlizane drke koja je odgovarala masnom remenu i futroli. Izgledao je odsutno, spremanza kavgu, i vie nego pripit. Lutalica, brodski radnik, ovjek s malo novca i s jo manje strpljenja.

Uloga u koju se Kennedy mogao savreno uivjeti.Tumarao je ulicama i trepui zastao na jarkim svjetlima sektora uivanja. Izuzetno vesela

djevojka cerila se i nudila punu au, blistava tekuina nestala je kad ju je podigla prema rastvorenimusnama. Druga, koja je vjeno plesala, pozivala ga je prema vratima ukraenima vijencima. Trea,manja, igrala se s kockama, blistavi etoni klizili su joj izmeu prstiju. Frule i bubnjevi odjekivali suzrakom, priguivali uzvike, smijeh i vrisku koja je odjekivala posvuda uokolo. Mjesto buke,svjetlosti, neopisivog metea.

Kennedy se pognutih ramena gurao prepunim plonikom, oi su mu blistale dok je pregledavaoblistave znakove. Macau Grimbach, rekao mu je Westcliffe, posjedovao je mjesto znano kaoWilma's, i ako je na Tulgolu, bit e tamo. To je bilo ogromno mjesto, krov je bio fantazija tornjeva ilukova s kojih su visjeli svjetlucavi baloni neobinih i bludnih oblika. Vrata su bila luk omeenogromnim bakljama, otvoreni prolaz uvao je par phenova odjevenih u tradicionalne kostime.

Bili su visoki dva i pol metra, zastraujui u koi i metalnim oklopima, a u rukama s pandamadrali su koplja. Jedan se pognuo, pogledao Kennedyja ispod iljastog vizira, a nozdrve su mu seirile dok je provjeravao potencijalnu muteriju.

Njegov kolega je prosiktao: "Doputeno?""Postoji sumnja. Neto -""Gubi se od mene!" zareao je Kennedy. Phenovi su bili rasa telepata, prilino slabih, zaposleni

kako bi vani zadrali potencijalne problematine muterije. "Gubi se, rekao sam", ponovio je dok jegroteskno stvorenje oklijevalo. "Mii se ili u ti iupati brkove s njuke.

Zar ovjek ne moe popiti pie i malo se zabaviti bez da ga nakaze maltretiraju?"Namrteno je proao pored straara i uao u zgradu.Bila je ista kao i tisue mjesta koja je prije vidio. Stolovi, pia, mukarci i ene histerini od

euforije izazvane drogom ili su sjedili tupih pogleda, zurili u kugle, ili razne ureaje za koje su senadali kako e im donijeti bogatstvo.

Priao mu je ef sale, u istom sivom i smeem, mrkog pogleda dok je promatrao zamrljanu koui pitolj koji je nisko visio.

"Jedno upozorenje, gospodine. Ponite neto i mi emo to dovriti. Moda bi vam bilo bolje daodete nekamo drugamo."

"Preporueni ste", rekao je Kennedy. "Idi na Tulgol, rekli su mi. Idi u Wilma's.Grimbach e se pobrinuti za tebe. Je li tu?"

"Tko?""Grimbach. Macau Grimbach. Tvoj ef.""Vlasnica ovog mjesta je Wilma", prasnuo je ef sale. "Ona ne voli probleme. Popijte pie,

odigrajte neto, ali ne zaboravite to sam vam rekao. Jedna pogreka i zgazit emo vas."Udario je nogom po podu. "Poput bube."Kennedy je grubo rekao: "Je li to prijetnja?""Vraki ste u pravu da je to prijetnja, ali ako e vam biti lake zovite to obeanjem." ef sale je

duboko udahnuo. "Samo se pazite. to god poeli mi emo dovriti."Udaljio se, a Kennedy je priao stolu na kome su obojene lopte lebdjele u oblaku svjetlucavog

plina. Nakon desetak sekundi gibanja jedna je lopta izbaena i onima koji su se kladili na njuisplaen je dobitak u skladu s omjerom. Za utu se dobivalo najvie, onda plavu, zelenu, naranastu icrvenu. Za crvenu se dobivalo uloeno; poklon kui jer je samo svaka trea kugla bila crvena.

Krenuo je dalje i stao kod stola s kockama, u mislima je izraunavao anse. Kua je opet imalaolakicu, ali zaigrao je, vjeto, dobivao je malo, ali stalno, a onda, kao da je bio nestrpljiv, uloio jepolovicu dobitka na nemoguu kombinaciju.

Izgubio je, kao to je i oekivao i krenuo do nove igre.Konobar je proao s posluavnikom pia. Kennedy je zgrabio jedno, iskapio ga i zgrabio drugo.

Konobar se namrtio, a iza njega Kennedy je mogao vidjeti kako ga ef sale gleda. Zadovoljan, vratiose igri.

Sat vremena, pomislio je. Dovoljno vremena da ga primijete, da njegovi postupci buduzamijeeni. Phenovi su bili nervozni, ef sale zamalo ga je izbacio van; sprijeila ga je samoinjenica to je bio siguran kako e zbog toga nastati guva. Sada e se jo vie uivjeti u svojuulogu, ulogu opakog ovjeka koji ne mari za opasnost, vjetog, nemilosrdnog i nestrpljivog. Ako jeMacau Grimbach u blizini znat e za Kennedyjeve postupke. Ako nije, onda e moda saznati.

Uloio je novac, izgubio, opet uloio. Mladi je ustuknuo i stao mu na nogu, a on ga je reeioamario. Nagnuo se naprijed, zgrabio kocke, bacio ih i gledao kako se kotrljaju.

"Namjetene su!" Nagnuo se preko stola i zgrabio krupijea. "Proklete stvari su namjetene! elimnatrag svoj novac!"

"Molim vas, gospodine!" Krupije je poblijedio, oi su mu bile razrogaene od strave."Uvjeravam vas kako su -""Problemi?" ef sale se vratio. Glas mu je podsjeao na maje predenje."Ovaj ovjek, gospodine!" Krupije se oslobodio iz Kennedyjevog zahvata. "Misli kako su kocke

namjetene. eli natrag svoj novac.""Dajte mu ga." ef sale nasmijeio promatraima. "U Wilma'su nema namjetenih stolova. Ako

ovaj ovjek misli da je prevaren onda mu vratite to je izgubio. Hoe li vas to zadovoljiti,gospodine?"

Kennedy je bio razoaran. "Trebao sam dobiti. Uloio sam novac, i da stolovi nisu namjeteni

trebao sam dobiti tri puta vie od uloenog.""Samo ulog", rekao je ef sale. Prsti njegove desne ruke vrsto su zgrabili Kennedyjev lijevi

biceps. Bili su vrsti poput elika. "Dajte mu ga." Mirno je stajao dok su mu vraali novac. "Jeste li upotpunosti zadovoljni, gospodine? Jeste? Tako sam i mislio. A mogu li vas sada ispratiti do izlaza?"

Sve je prolo glatko. Oni koji su gledali vidjeli su samo polupijanu lutalicu koju su smirili iispratili van. Nikad ne bi ni pretpostavili kako e vani, gdje su ostali ekali, problematinog ovjekapretui, opljakati, uzeti mu odjeu, a moda i ubiti. Ili su moda, mrko je pomislio Kennedy, za njegaimali druge planove. Moda i on postane jedan od nestalih. Na trenutak je pomislio prepustiti setijeku dogaaja, poi putom kojim su drugi sigurno ve proli, ali rizik je bio prevelik. A ipak, jouvijek nije imao dokaza kako je Macau Grimbach umijean u otmice.

Kad su se pribliili irokim vratima rekao je: "Maknite ruku s mene, gospodine.""Zaepi gubicu, gade!""elim vidjeti Grimbacha.""Poljubit e prainu", obeao je ef sale. "Sve to e vidjeti bit e zvijezde."Kennedy se okrenuo, njegova desna ruka, ukruenih prstiju, poput koplja pogodila je efa sale u

pleksus. Posrnuo je, prodahtao i uspravio se kad je Kennedy podigao ruku kako bi ga pogodio podbradu. Nosei njegovo onesvijeteno tijelo Kennedy je pogledao oko sebe. S

jedne strane velikih vrata nalazila se barunasta zavjesa. Posegnuo je prema njoj, strgnuo ju ikrenuo stubitem koje je ugledao kad se iz sobe iza njega zauo glas.

Ispustivi onesvijetenog ovjeka Kennedy je potrao stepenicama, pronaao prolaz prepun vratai potrao njime dok je stubite iza njega odjekivalo koracima.

"Gene? K vragu, Malepo, onesvijeten je!""Zaboravi na njega." Glas je bio dublji, podsjeao je na reanje zvijeri. "opi tog tipa prije no

to stigne do ostalih.""Ali ... Gene?""Proklet bio, uini kako sam ti rekao!"Najmanje dvojica, a bit e ih jo. Kennedy je stigao na kraj prolaza, ugledao jo stepenica,

potrao njima s pitoljem u ruci, pogledom je traio bilo kakav znak opasnosti. Snjegove desne strane nalazila su se odkrinuta vrata. Zaustavio se, otvorio ih i bacio pogled u

prostoriju ispunjenu tapiserijama i mirisom parfema. ena je sjedila ispred ogledala i raeljavalakosu.

Bila je velika, ne debela, nego krupne grae, njeno tijelo prepuno oblina prekrivala je svilenkastakoa. Nosila je haljinu od nekakvog svjetlucavog materijala koji je reflektirao svjetlost i okruivao jetreperavom oreolom. Lice joj je bilo okruglo, oi duboko usaene i nevjerojatno plave; usne su jojbile napuene, a sa svakog uha visjela je naunica od blistavih dragulja.

utke je sjedila i gledala u ogledalo. "Tko si ti?""Stranac", rekao je Kennedy. "Sam Dulain. Prijatelj mi je rekao da potraim Macaua Grimbacha

ako ikad doem na Tulgol. Jesi li ti njegova ena?""Ja sam Wilma.""Njegova ena?""Njegova poslovna suradnica. Namjerava li me ubiti?"Kennedy je bacio pogled na pitolj koji je drao u ruci. Spremio ga je u futrolu i zatresao glavom."Ispriavam se", rekao je. "Dolje sam imao malih problema. ini se kako nije lako doi do

Grimbacha. Mislim da sam stvorio nekoliko neprijatelja na putu gore. Pitolj je za osiguranje.""Shvaam." Bila je nevjerojatno smirena. Spustila je lak za kosu i rekla: "Ili si nevjerojatno

hrabar ili neopisivo glup. Hrabar ovjek moe mi posluiti; glup je bolji mrtav.Zato eli vidjeti Macaua?""elim posao?""Kakav?"Nije imao priliku odgovoriti. Vrata iza njega s treskom su se otvorila i dva su mukarca uletjela u

sobu. Bili su naoruani, podigli su pitolje im su ugledali Kennedyja. Vidio je refleksiju svjetlostina cijevima, oi, pune opasnih namjera; onda se bacio na pod, odskoio, a njegove snane rukeudarile su po koljenima i glenjevima.

Osjetio je pucanje kostiju, urlik koji je prerastao u jecaj, a onda mu je netko skoio na lea iosjetio je otar udarac iznad uha. Osjetio je bol, ugledao odsjaj metala i zatresao glavom kako biuklonio krv koja mu je tekla u oko. Cijev pitolja oderala mu je kou sa sljepooice i napola gaomamila silinom udarca.

Zakotrljao se, zamahnuo nogama, svinuo ih u koljenima i doekao se na noge, jednom je rukomuhvatio zglob drugog ovjeka kako bi udaljio cijev pitolja od lica. Na trenutak je u oi gledaokrupnog ovjeka izboene brade, izvio se kako bi izbjegao koljeno upueno prema genitalijama,glavom je trznuo unatrag kako bi izbjegao prste upuene prema oima. Onda je podigao lijevu ruku iukruenim prstima udario ovjeka u grlo pogodivi ivce u vratu.

Paraliziran, ovjek je pao."Lijepo." Wilma je stajala na drugom kraju sobe. Njena zlatna kosa, zamamne obline ispod

raskone haljine, dragulji koji su joj blistali na uima davali su joj otmjeni, kraljevski izgled. Efektkoji je naglaen pitoljem u njenoj ruci. Bio je mali, cijev je bila pozlaena, drka ispunjenadraguljima. Bio je uperen u njegovo srce.

"Moram te upozoriti", rekla je tiho. "Izvrstan sam strijelac. Ako se pomakne ili posegne zasvojim pitoljem ubit u te." Bacila je pogled na ljude na podu. "Zgodno", prokomentirala je. "Volimpogledati dobru borbu. Uope te nisu trebali napasti istovremeno.

Jedan je trebao ekati dok drugi napada. Ali pretpostavljam kako su me eljeli impresionirati.Budale. Ponekad pomislim kako sam okruena budalama. teta to im se mora pridruiti.""Moram li?" Kennedy je slegnuo ramenima, paljivo ju je promotrio. Bilo je jedva mogue da e

uspjeti izbjei njen prvi hitac. Bez obzira koliko osoba bila koncentrirana, koliko spremna, za

izvoenje svake akcije trebalo je vremena. Vidjet e njegov pokret, odluit e pucati, poslat ementalnu poruku prstu da pritisne okida. Djeli sekunde, moda, ali sigurno e doi do odreenogkanjenja. Ako bude dovoljno brz, ako se bude kretao u raznim pravcima, mogao bi, vjerojatno,izbjei njene pucnjeve.

"Nemoj pokuavati", rekla je. "to god namjeravao, nemoj pokuavati. Ovo je automatik. Kadpritisnem okida pitolj e zasuti tvoj kraj sobe s projektilima. Okvir sadri dvanaest metaka.Dvanaest metaka na mali prostor. Ti si kockar - koliko bi novca uloio na to da nee biti pogoen?"

"Nita.""Drago mi je to si to rekao. Nazvala sam te budalom - zadovoljna sam to si me razuvjerio."Kennedy je rekao: "Ako ne mogu vidjeti Macaua Grimbacha, mogu li dobiti pie?""Zar si ovisan o njemu?""Mogu ga podnijeti", rekao je, "a mogu i bez njega. Veinom mogu bez njega." uo je prezir u

njenom glasu. "Ja sam svemirski leta. To jest, kad ne rudarim. Takoer sam radio druge stvari. elida se pobrinem za nekoga? Samo mi daj njegovo ime i cijenu. Nikad te vie nee uznemirivati. elinekog novog tko bi radio dolje? Kako bi bilo da meni da dio?

Bez varanja, bez albi, bez ikakvih problema. I ja neu raditi kao Gene. On je bio glup.Moda je do sada shvatio koliko glup. Reci mu neka ti kae - kad bude mogao govoriti."Na podu se ovjek izboene brade pomaknuo i zastenjao."Moj vrat!" Sjeo je i protrljao grlo."Zaboravi svoj vrat." Wilma ga nije ni pogledala. "Vidi to je s Tonyjem.""Slomljeno mu je koljeno", rekao je Malepo nakon nekoliko trenutaka. "Vilica takoer, sudei po

izgledu." Ustao je i namrtio se. "Da se pobrinem za ovog tipa, Wilma?""Moe li?""Samo mi daj priliku." Duboko je udahnuo. "Prije me uhvatio nespremnog. Tony mi je zasmetao.

Idui put -""e te najvjerojatnije ubiti", prasnula je, prekinuvi ga. "Nisi u njegovoj ligi. Pokuaj opet i

zasluuje sve to e ti uiniti. Reci Sincetu da ga trebam.""Da te ostavim samu?" Malepo je izbacio bradu. "Sluaj me, Wilma -""Uini kako sam ti rekla!" Nije podigla glas jer nije bilo potrebe za to - ton je bio dovoljan.

"Pozovi Sinceta." Kad je ovjek otiao rekla je Kennedyju: "eli posao, tono?"Kimnuo je."I sva ona predstava dolje bila je samo kako bi doao do audijencije s Grimbachom?""Da." Pogledom je preao sobu. "Mogu li ga vidjeti?""Vidjet e ga, ali ne ovdje. Ti si svemirski leta, kae?""Tako je. Mogu odravati pogon i biti navigator ako treba."

Brzo je rekla: "Na kursu si prema unutarnjem svijetu i pogon eksplodira. Ima samo pogon zanudu, nita vie. Sunce se pribliava. to e uiniti?"

"Iskoristiti sav pogon koji imam kako bi u tangenti krenuo prema suncu. Njegova gravitacijskasila dat e mi dovoljno brzine kako bi se izvukao u eliptinoj orbiti." Tiho je dodao: "Zar sioekivala kako u rei da bi iskoristio pogon za borbu protiv gravitacijske sile sunca?"

"Neki bi.""Neki su tako najvjerojatnije i uinili", sloio se. "Ali to nikad neemo saznati. Oni koji su to

pokuali sada su mrtvi. Ni jedan pogon za nudu ne moe izdrati direktnu gravitacijsku silu sunca.Ima neto na umu za mene?"

Wilma je pogledala pitolj u ruci a onda ga je, kao da djeluje instinktivno, bacila na noniormari. Spustio se uz zveket boica i posudica i podigao oblak pudera kad je udario u njenu minku.

"Imam posao za tebe", priznala je. "Ili ti barem mogu dati priliku za posao. Nije lak, ali plaa ebiti dobra. Trebat e ti otporan eludac i puno ivaca. Ako eli odustati, okreni se i smjesta otii.Dajem ti toliko jer mislim kako si to zasluio. Ali to je posljednja prilika koju e dobiti. Kadpristane na posao, u njemu si do kraja."

"Kakav je to posao?""To e ti Macau rei. To jest, ako te odlui uzeti. Zanima te?"Doao je predaleko da bi sada odustao i ako je ovo jedini nain da vidi Grimbacha morao je

pristati."Da", rekao je. "Zanima me."Opustila se i nasmijeila. "Odlino. Drago mi je to si to rekao. Dobre je ljude teko nai.

Sincete! Odvedi ga na brod."Stajao je na vratima, ekao, s pitoljem u ruci. Lakonogo stvorenje blagog glasa.Mutirani ovjek sa iljastim uima i krznom na glavi i licu. Spremio je pitolj, naklonio se i

rekao: "Kako elite, gospodarice." A onda Kennedyju: "A sada, prijatelju moj, idemo!"

5Brod se nalazio u dubokoj sjeni luke. Duga, tanka, zlokobna letjelica vie je bila prikladna

praznini svemira nego poivanju u ugaenoj praini. Glavna komora bila je otvorena, ljudi su sekretali na svjetlosti. Mogli su proi kao normalna posada eljna da udahne jo malo svjeeg zrakaprije polaska, ali Kennedy je sumnjao u to. Ovo nije bila normalna posada i bilo ih je uistinu previeza brod Quellove veliine.

Doasnik, namrten ovjek slomljena nosa mrko je pogledao Kennedyja. "Tko je to?""Novi", milozvuno je rekao Sincet. "Odvedi ga Macauu, Karne. Ako proe ii e s tobom, zato

budi njean s njim."U milozvunom glasu bilo je neto neodreeno to je Kennedy primijetio, ali nije shvatio.

Prikrivena poruka, moda, ili neka privatna ala. Zapamtio je to dok je za Karnom kroz komoru ulaziou brod. Bio je dobro odravan, oplate su bile iste, zidovi polirani, ak je i pod bio neuobiajeno isti ouvan od ogrebotina i oteenja uobiajenih za svaki brod koji je dugo u upotrebi. Karn je zastaopred vratima, pokucao, i otvorio ih na poziv iz unutranjosti.

"Novi", rekao je i gurnuo Kennedyja unutra.Znai, oekivali su ga. Kennedy je bacio pogled uokolo dok su se vrata iza njega zatvarala.

Kabina je bila uredna, namjetaj raskoan. Dva mukarca sjedila su za stolom prekrivenim kartama,jedan je oito bio kapetan. Bio je visok, krupan, lice mu je bilo rupiasto, u kutu oka imao je oiljakod stare ozljede. Nosio je uobiajeno kono odijelo, na ramenima i laktovima izlizano od stalnognoenja.

Drugi ovjek sigurno je Macau Grimbach.Bio je nizak, elegantan, na rukavima i kragni imao je ipku. Odjea mu je bila blistava, metalni

umetci reflektirali su svjetlost, dragulji su treperili u raznim bojama, konci koji su izgledali iviuvijali su se u svim moguim pravcima. Izgledao je otmjeno, nalickano, ali oi su mu bile zmijske.Hladne, bezosjeajne, ispunjene skrivenim proraunima.

Rekao je: "Prljav si. Treba tuiranje."Kennedy se uvrijedio. "Sluajte malo -""Ti sluaj!" Glas je bio prodoran, poput praska bia. "Na neki si nain impresionirao moju

suradnicu i ja sam se sloio s time da ti dam posao. Ali shvati jednu stvar. Na ovom brodu kapetanWei je glavni. Ako on kae 'skoi' onda skoi. Je li to jasno?"

"Ve sam radio na brodovima", rekao je Kennedy uvrijeeno. "Ne treba mi objanjavati."Wei je otro rekao: "Koji je tvoj zadnji brod?""Athone." Westcliffe je pripremio Kennedyja i spomenuo je brod koji je napustio prije dva dana.

"Imao sam male probleme pa nisam opet potpisao." Zastao je a onda dodao:"Gospodine.""Radno mjesto?"

"Utovariva, gospodine. Samo se to i dogaalo. Ali mogu se brinuti za pogon i -""Da, da", nestrpljivo je prasnuo Macau. "Na ovom putovanju takve vjetine nee ti biti potrebne.

Budi vrijedan, radi dobro, budi odan i bit e dobro plaen. Kapetane?"Vlasnik je bio profinjen. Mogao je izdati zapovijed, ali nijedan kapetan nije volio da netko drugi

izdaje zapovijedi na njegovom brodu, a osobito ne pred lanom posade. Wei se pravio kao darazmilja.

"U stvari, i ne treba nam jo jedan lan posade", rekao je. "Ali dobro, uzet u ga.""Hvala vam, kapetane. Wilma e, siguran sam, biti zadovoljna vaom odlukom." Macau je

usnama dodirnuo komadi tkanine i miris parfema proirio se kabinom. "A moemo li sada zavritina razgovor?"

Karn ga je ekao vani. Dok je vodio Kennedyja prema kabini rekao je: "Kako se zove?Sam Dulain? Dobro, Same. Ja sam Karn. Zapovijedi e primati od mene. Ne zaboravi to i dobro

emo se slagati."Kennedy je pitao: "Kad kreemo?""Uskoro.""Kamo?"Osjetio je pljusku, jak udarac dlanom po obrazu, pognuo se i zareao. Mogao se izmaknuti udarcu,

mogao je zgrabiti ruku i poslati asnika na pod uz vrisak bola, ali on je navodno bio nervoznilutalica, oajnik u potrazi za poslom. Mrko ga je pogledao, prsti su mu zaplesali oko pitolja zapojasom.

"Ovo je tvoja prva lekcija", prasnuo je Karn. "Ne elim ju ponavljati. Ako to uinim razbit u tizube. Nema pitanja. Ne zaboravi to. Jednostavno nemoj postavljati pitanja i nemoj biti znatieljan.Samo radi to ti se kae. Postani znatieljan i zavrit e u svemiru, ali bez odijela." Pokazao jeprema vratima. "Ulazi unutra. Pronai si leaj i ekaj."

U kabini se nalazio tipian namjetaj prostorija za posadu. Leajevi, umivaonik, tu i nekolikostolaca oko stola. Ljudi su sjedili oko stola i kartali pilom masnih karata. Drugi su leali nakrevetima. Zrak je bio ustajao, smrdljiv i prilino vlaan.

Kad je Kennedy uao, igra je stala i bio je u centru panje. Jedan od ljudi je pitao:"Ime?"Kennedy se predstavio."eli1 li se pridruiti, Same?""S ime? vorc sam.""Nismo li svi?" Drugi se ovjek kratko nasmijao. "Igramo na kredu. Ako se eli pridruiti

poinje sa stotkom. Karn e ti potpisati priznanicu.""Naravno", rekao je drugi. "Potpisat e priznanicu na sto i dati ti osamdeset. Dobar, prijateljski

tip, na Karn." Pogled mu se suzio kad je primijetio crvenu mrlju na Kennedyjevom obrazu. "Vidimda si otkrio koliko prijateljski tip moe biti."

Kennedy se namrtio. Meu ovakvim ljudima najbolja je obrana biti uvrijeen, utljiv.Pronaao je prazan krevet, ispruio se i poeo razmiljati.Na brodu je oito bilo previe posade. Svi ljudi oko njega bili su isti: lutalice, propaliteti eljni

lake zarade. Ali ako se brod sprema otii trebali bi biti na svojim poloajima, ne sjediti, ljenariti,kartati se, ili spavati kao veina. Znai ima i drugih, prava posada moda - u kojem sluaju sepostavlja pitanje, zato su ovi ljudi uope ovdje?

Vrijeme e, pomislio je, rei.Zatreptao je oima, svjestan iznenadnog umora. Za stolom jedan je ovjek zijevnuo, protegnuo se

i opet zijevnuo."K vragu", poalio se. "Umoran sam.""Ja isto", rekao je drugi. "Joe?"Joe je ve spavao, leao je ispruen na stolu, njegovo disanje pomicalo je karte. Dok je Kennedy

gledao jo mu se jedan pridruio, pa onda jo dvojica. U zraku se osjeao otar, kiselkast smrad.To moe biti samo plin. Kennedy je duboko udahnuo i zadrao dah. Ustao je, priao vratima i

pokuao ih otvoriti. Bila su zakljuana. Zamiljeno je pogledao kabinu. Ako je Macau pametan kakoje njegova reputacija govorila, sigurno postoje ureaji za nadgledanje.

ak bi i sada neki asnik, moda i sam Wei, mogao promatrati. Ako Kennedy ostane pri svijestiodmah e postati sumnjiv.

Zateturao je, uhvatio se za rub stola kako bi zadrao ravnoteu, a onda stigao do svog leaja.Bacio se na njega, okrenuo i namjerno izdahnuo. Duboko je udahnuo i osjetio plin, kiselkasti okus, iosjetio kako gubi svijest. Jo dva daha i utonuo je u san.

Probudio se i ugledao Karnov slomljeni nos."Ustajte!" prasnuo je asnik. "Diite se. Odmorili ste se, sada je vrijeme za posao.Mrdajte se!"Kennedy je zakiljio. "to se dogaa?""Ustajte, vrag vas odnio!"Kennedy se otkotrljao s kreveta i izbjegao udarac toljage koju je asnik nosio sa sobom.Usta su mu bila suha, i grlo ga je peklo, trebala mu je voda. Njegov remen i pitolj su nestali, a

primijetio je kako su i ostali razoruani."Moj pitolj?""Dobit e ga kasnije." Karn je poeo urlati. "Svi me posluajte. ekaju vas voda i hrana. Najest

ete se, a onda na posao. Pokret! Diite se! Idemo, budite se!"Hrana je bila dobra, gusti gula pun proteina i obogaen vitaminima. S njim je dolo kiselkasto

vino koje je imalo okus po lijekovima. Kennedy je jeo i pitao se koliko su bili u nesvijesti. Sigurnosatima, moda i danima, moda ak tjedan dana ili vie. Dovoljno vremena da brod napusti Tulgol istigne na odredite. Naslonio se i poloio uho na metal zida. Nije bilo zvuka pogona, niti najmanjeg

osjeaja vibracije. Ako se brod i kretao sada je stajao.ovjek pored njega pojeo je posljednji zalogaj gulaa."To je bilo dobro." Uzdahnuo je. "to e se sada dogoditi?"Karn ga nije dugo ostavio u neizvjesnosti. Stajao je na vratima, u rukama je drao toljagu, dok mu

je lice prepuno oiljaka izgledalo sablasno na svjetlosti lampi."Rei u vam otvoreno", prasnuo je. "eljeli ste posao i sada ga imate. Ako vam se ne svidi tko

vam je kriv. Vani je puno stvari koje treba utovariti na brod. Vi ete to uiniti. Ako se netko eli alitiobratit e se meni. Ako se netko eli svaati vrijedi isto." Ogromnom je rukom prijetei, zlokobno,podigao toljagu. "Samo uinite kako vam je reeno i sve e biti u redu. Dobit ete dobru plau imoda ansu za jo posla. Pobunite se i zaradit ete razbijenu glavu."

"K vragu, Karne", viknuo je netko. "Tko se buni?""Pokai nam to trebamo raditi", rekao je drugi.Jo jedan, veseo od vina, glasno je rekao: "S kim emo se boriti, Karne? Koga emo ubiti?"Nije bilo potrebe za borbom, i nije bilo namjere za ubijanjem.Kennedy je stajao na ulazu u komoru i pogledao na pusto ispred sebe. Neko je to bila mala

zajednica koliba, upa, drvenjara, kua i atora. Zgrade su ostale, ali tamo gdje je trebalo prtati odkontrolirane aktivnosti nije bilo niega doli tiine. Rudnik koji je trebao raditi bio je pust.

Toranj je bio spaljena ruevina. Velika zgrada koja je neko sadravala opremu i oruje bila jedignuta u zrak. Zemlja je bila razrovana, razorena projektilima. Na blijedoj svjetlosti azurnog suncanalazila su se ispruena tijela ljudi porazbacana meu izgaenim cvijeem i unitenim biljkama.Drugi su leali blie brodu, a jo ih je vie bilo kod ulaza rudnika.

Podruje su opkoljavale siluete s jet-packovima na leima, s plosnatim cijevima hetdyneprojektora u rukama s rukavicama.

Nisu svi ljudi na zemlji bili mrtvi. Dok je Kennedy gledao jedan se pomaknuo, okrenuo, kleknuo,jednom je rukom posegnuo prema puci pored sebe. Lik u odijelu primijetio je pokret i podigao cijevsvog oruja. Dok je ovjek pokuavao podignuti svoju puku hetdynski projektor ispustio je svojprodorni pisak. Paralizirani ovjek se sruio, njegov sredinji ivani sustav poremeen jeheterodynskim valovima.

"Zgrabite ga", zareao je Kam jednom od ostalih. "Ubacite ga u komoru sedam.Pokret!" Okrenuo se dok se ovjek trei udaljavao. "Vi ostali, za mnom u rudnik. Tamo je

oprema koju trebamo. Pourite! Nemamo cijeli dan!"Pljaka, pomislio je Kennedy dok je pratio asnika. Quell se negdje u zoru pojavio na nebu. Brod

je bez upozorenja unitio obrambene instalacije rudnika, prekrio podruje plinom, a za uspavljujuimsredstvom pojavili su se ljudi u odijelima i njihovi projektori koji su omamljivali, ali nisu ubijali.Neki rudari oito su uspjeli pruiti otpor samo da bi bili nemilosrdno uniteni topovima s broda.Drugi, bespomoni, mogli su se samo predati.

A dok se to dogaalo, on i ostali su spavali.Spavali, onesvijeteni, drani u skladitu sve dok nisu postali potrebni. Radnici koji e u brod

utovariti opljakani plijen. Nosai, kojima se nije vjerovalo s orujem, sada su trebali nositi i tegliti.Snaga bez mozga koja e biti smrskana i unitena ako se pobuni.

ovjek pored njega je rekao: "Ne kuim. Kakva korist od rabljene rudarske opreme?Tko bi ju elio?""Nemam pojma", rekao je Kennedy."Ljude takoer. Zato?"Vino mu je zamutilo mozak, ili to ili uope nije imao mate. Za Kennedyja, koji je teglio masivni

stroj, odgovor je bio jasan. Strojevi koji e se koristiti u rudniku i ljudi koji e raditi na njima.Lukav, jeftin i lagan nain za nabavu neophodnih stvari za rudarenje. Lukav, jeftin i lagan, ako nisteuraunali cijenu ljudskih ivota i bespotrebnog razaranja.

Ovo je bila uredna, potena, normalna operacija. Ljudi su zaraivali za ivot. Dungla se nalazilau blizini i iz nje se irio miris cvijea. Opasnost je sigurno izgledala jako daleka.

Proizvod je sigurno imao relativno malu vrijednost jer bi njihove obrambene instalacijedefinitivno bile bolje. A onda se Quell tiho pojavljuje iz svemira, iznenadna grmljavina njegovihtopova, nemilosrdni napad.

Plin, likovi u odijelima, snajperi na brodu. A sada leinari koji e pokupiti plijen.Ljude i strojeve koje su dobili na silu.I on je bio dio toga.Robovlasnik!Kennedy je spustio glavu kako bi prikrio plamen mrnje u oima. Jo uvijek nije mogao nita

uiniti; bilo kakav sumnjivi postupak rezultirao bi trenutnom likvidacijom, a i bilo je prekasno zaspaavanje rudnika. Ali sada je imao dokaz da je Macau Grimbach vie nego usput umijean u mrskutrgovinu robljem. Njegov brod i njegovi ljudi bili su upotrijebljeni u napadu. Jednog e dana, moda,platiti zbog toga.

"Bre!" Karn je stajao i urlao. "Miite se tamo! Utovarite tu opremu. Bre!"Kolona ljudi je teturala, omamljena, tijela su im se jo uvijek grila od uinaka hetdyne

projektora. Poput ivotinja odvedeni su u utrobu Quella. Starac je zateturao i gotovo pao.Karn je podigao toljagu, zadebljani kraj zazvidao je zrakom i spustio se na lubanju koju je

smrskao uz zvuk vlanog krckanja."Star", prasnuo je. "I vraki preslab. Ne bi bio vrijedan svoje hrane."Utovar se nastavio cijelog dana, ljudi su se znojili dok su iz rudnika teglili strojeve u brod,

rastavljali to su morali, koristili sirovu snagu kad se rastavljanje moglo izbjei.U sumrak se oglasila sirena i svi su pojurili prema komori.Karn je stajao na ulazu i brojao. Zagunao je kad je Kennedy uskoio kroz prolaz, priekao jo

dvojicu, a onda dao signal. Komora se zatvorila, oglasilo se zvono i brod se poeo dizati, strojevi suzagrmjeli kad su aktivirani.

Karn je uzdahnuo. "Nisam mogao poeljeti bolje", rekao je. "Lijep, uredan, brz posao bezneoekivanih nevolja. Bio si dobar, Same. Promatrao sam te. Primio si se posla i nisi stao.

Za razliku od ostalih. Oni ele lovu, ali ne ele ju zaraditi. Ti si bio dobar. Nastavi tako i modazaradi i bonus."

"Hvala", rekao je suho Kennedy. Pohvale od robovlasnika i ubojice bile su neto bez ega jemogao. "to sada?"

"Sjea se to sam ti rekao o postavljanju pitanja?""Sjeam se, Karne. Ali ako me jo jednom udari ubit u te. To nije prijetnja. To je obeanje."Karn ga je mrko pogledao, oi su se suzile na izboranom licu. "Misli to", rekao je tiho."Moj Boe, ti to misli. Ne moe to uiniti, ali pretpostavljam da bi umro pokuavajui. Kvragu, Same, zato sve upropastiti? Zatvorena usta u ovoj igri zarauju novac.""Ako potraje", rekao je Kennedy ravnoduno. "Nisam postavljao pitanja, Karne. Ne takvu vrstu

pitanja. Ali zanima me to e se dogoditi sa mnom. Ne svia mi da me uspavljuju plinom.""Ti zna?""Jednom sam radio na zoolokoj ekspediciji. Obiavali smo plinom uspavljivati zvijeri i

prepoznajem simptome. Znai, vi imate vlastite razloge i ne bunim se, ali mi se ne svia. Ne stovarom koji nosimo. Ti rudari bi se mogli osloboditi, i ako im to uspije, mi ne bi imali anse.

Opaki su i brojniji su od nas, i nee biti njeni. Pobili bi nas ili izbacili u svemir bez odijela.Na to sam mislio.""Zakljuani su", rekao je Karn. "I veinu su vremena uspavani. Ali u pravu si; trebamo straare i

ti bi mogao postati jedan od njih. Radit e u smjenama. Kad si na strai radi na brodu." Spustio jeteku ruku na Kennedyjevo rame. "Dobro emo se slagati", obeao je.

"Samo mi vjeruj i nee imati razloga za brigu."Kennedy je rekao: "Ovo si ve i prije radio, Karne?""Jo pitanja, Same?""elim samo biti siguran." Kennedy je zastao, a onda dodao: "I elim se obogatiti. Zar neto u

vezi toga nije u redu?""K vragu, Same, nita", zagrmio je Kam. "Ama ba nita, k vragu. Igraj po pravilima i to e i

postati. Bogat." Opet je spustio ruku, jae no ranije. "A sada idi jedi dok ima vremena. Jedi i nekovrijeme odspavaj, a onda se javi na posao. Mii se!"

6Nije bilo teorije da pomogne zatoenicima. Rad se sastojao od ienja broda, poliranja, ribanja,

izvravanja dosadnih, rutinskih zadataka koji su ga drali u blizini komora u kojima su se nalazilizatoeni rudari. Nisu mu dali nikakvo oruje, samo toljagu, i netko je uvijek bio u njegovoj blizini.Karn nije nikome vjerovao. Kapetana je vidio samo jednom dnevno tijekom rutinske inspekcije, a akoje Macau Grimbach bio na brodu drao se u potpunosti izvan vidika.

Vrijeme je prolazilo. Kennedy je kljuao od nestrpljenja, a ipak je znao kako ne moe nitauiniti. Revno je izvravao svoje rutinske zadatke, promatrao, prouavao brod. ak je i to bilofrustrirajue; regularna posada nije doputala ulaz u strojarnicu, komunikacijski odjel, kontrolnu sobui ostale vitalne dijelove broda. Bili su osorni, otresiti, jedva su skrivali prezir prema pomonicimakoji nisu, koliko je Kennedy mogao vidjeti, sluili nekoj osobitoj svrsi sad kad je brod bio punrobova i opreme.

A onda je doao plin.Kennedy ga je u trenu namirisao. Kiselkasti smrad u zraku, gotovo neprimjetan meu ostalim

zadasima i smradovima u ustajalom i vlanom zraku. Produkt reciklirajueg mehanizmapreoptereenog rudarima i dodatnom posadom. Brzo je udahnuo kao i prije, riskirao je s parom kojamu je ula u plua prije no to doe glavnina plina. Obian ovjek, uz vjebu, moe zadravati dahoko tri minute. Kennedy je mogao zadravati dah puno due koristei mentalne discipline kako biusporio metabolizam i ublaio nelagodu. Nepomino je leao i utonuo u polusvjesno stanje u kojem jebio maglovito svjestan sve dubljeg disanja ostalih, tihih zvukova koje su proizvodili dok su tonuli usan.

Putovanje je bilo predugo. Zrak je postajao lo, a sigurno nedostaje i hrane. Samo ako kapetanWei nije vie od budale putovanje uskoro mora zavriti. Plin je dokaz toga. Osnovno osiguranje zbogouvanja tajnosti jer je bolje da su i pomonici, kao i zatoenici, u nesvijesti kako ne bi moglinapraviti nekakvu tetu.

Kennedy je ekao mirno leei na svom krevetu.Svjetlost mu je poela zamagljivati vid, a eljezni obru stezati prsa. Koncentrirao se na mentalne

vjebe, upotrijebio Ghengach sustav dezorijentacije potpomognut Clume disciplinom. Svjetlost jenestala, obru je olabavio, i, lebdei u stanju samohipnoze, odvojio se od svoje trenutne situacije.Kad bi navedene discipline upotrijebio do ekstrema mogao bi biti iv sahranjen, tamo danima ostatinepomian, poput starih fakira na drevnoj Zemlji.

Za to nije bilo potrebe. Nakon nekoliko minuta oprezno je ponjuio i nije osjetio nita osimpoznatih smradova. Kiseli zadah je iezao. Izdahnuo je i udahnuo, priekao, a onda dubokimdisanjem napunio krv kisikom. Jo se uvijek nije pomaknuo, dajui promatrau, ako je itko gledao,priliku da se uvjeri kako je plin u cijelosti obavio svoj posao. Nakon petnaest minuta je ustao iprovjerio vrata. Bila su zakljuana kao i prije. Sagnuo se i prouio bravu.

Bila je to jednostavna brava sa zasunom koja se otkljuavala s druge strane, mehanizam je s ovestrane bio zatien.

Kennedy se nasmijeio.

Otvorio je svoje kono odijelo i izvadio jednu od magnetskih kopi. Pribliio ju je bravi,posluao, i pomicao mali magnet sloenom putanjom, uhvatio zasun njegovim nevidljivim poljem ipodigao s njegovog mjesta. Lagano je rukom gurnuo vrata i malo ih odkrinuo dok je ustajao, otvorioih je jo vie i zavirio u hodnik.

Skamenio se na zvuk koraka."Sve je u redu, Karne?""Kako ste i zapovijedili, kapetane. Dvostruka doza kako bi spavali dok ne odluimo o njihovoj

budunosti." asnikov je glas u sebi imao prizvuk okrutne zabave. "Dvojica bi mogli biti korisni, akovi tako odluite. Joe Mulgrave i Sam Dulain. Promatrao sam ih. Mogli bi biti pogodni zaunapreenje."

"Moda." Wei nije zvuao previe uvjereno. "Ne volim riskirati, osobito kad za to nema potrebe.Uvijek moemo pronai jo lutalica."

"Kako vi odluite, kapetane.""Najbolje bi bilo da ih se svih rijeimo. Uklonimo sve tragove, kad smo ve kod toga.to ih je manje koji mogu priati biti emo sigurniji. Ne elim da neki svemirski putnik u

budunosti pokua osvetiti brata ili prijatelja.""Prijatelja?" Kam je to izgovorio s prezirom. "Olo poput njih nema prijatelje.""Moda nema, ali oni piju, a pijani ljudi brbljaju i moda netko nauje neto. Najbolje je ne

riskirati. Neka ostanu uspavani i rijeit emo se cijelog tovara odjednom." Wei se nacerio."Dobar ulov, eh, Kame?""Najbolji do sada, kapetane.""Na kontakt bi trebao biti zadovoljan. Pa, uskoro emo stupiti u kontakt. Uobiajena procedura,

Kame. Pobrini se za to.""Jasno, kapetane."Koraci su se udaljili, i nestali sa zvukom zatvaranja vrata. Kennedy je odahnuo, lice mu je bilo

mrko dok je razmiljao o onom to je uo. Nita iznenaujue: pomonici namamljeni obeanjima odobroj plai i velikim nagradama bili su potrona roba. Jo robova koje e dodati ostalima, pridruite ih rudarima. Nije osjeao nikakvu brigu zbog onog to je saznao; bili su krivi, i na neki nain to jebila poetska pravda.

Gotovo da bi mogao uivati u njoj - da nije bio jedan od njih.Vrata su se otvorila i uao je u hodnik. Prema krmi su se nalazile komore u kojima su zatoili

rudare i na trenutak je oklijevao. Ako bi uspio doi do njih, na neki ih nain probuditi, inili bi silukoja bi lako preuzela brod. Ali sjetio se kako se na komorama nalaze brave s lancima i ljudi koji suneprestano straarili, i najvjerojatnije automatski mehanizmi za uzbunu.

Znai suprotnim putom. Naprijed prema kontrolnoj sobi, radiju i navigaciji. Kad bi mogaoodrediti Quellov poloaj i radijem poslati informaciju Westcliffeu drugi bi, ako je potrebno, moglipreuzeti.

lan posade pojavio se ispred njega prije no to je stigao do kraja hodnika.ovjek je sanjario, stajao je na rutinskoj strai, odbacio je svaku pomisao na opasnost.Zurio, razrogaio je oi i razjapio usta, polako je poeo podizati pitolj."to eli?"Kennedy se nasmijeio. "Poruka za kapetana.""Otkuda? Hej, ti nisi -"Sruio se kad ga je Kennedy rukom udario u grlo, brid dlana pogodio je ivce i u trenu ga

onesvijestio. Vrata iza njega vodila su u malu prostoriju punu opreme za nudu. Boca s kisikom,metalne zakrpe, lagana svemirska odijela, spremnici balona sa zrakom koji se isputaju u sluajuoteenja trupa. Kennedy je ubacio onesvijetenog ovjeka u prostoriju i zalupio vratima. S pitoljemu ruci Kennedy je potrao hodnikom prema sobi ispunjenoj elektronikom opremom. ovjek seokrenuo kad je uao, skamenio se kad mu je cijev pitolja dodirnula elo.

"Na poloaj", prasnuo je Kennedy. "Daj mi ga.""Ne mogu." Radio operater se znojio dok je pokuavao pogledati u lice svog ispitivaa."Ne znam ga.""Pokuaj opet." Kennedy se namrtio kad mu je jo jae pritisnuo cijev pitolja na elo."Na poloaj!""Kaem vam da ne znam!" Operaterov glas bio je piskutav od straha. Uvukao se u svoje sjedite

pokuavajui se udaljiti od boli koju mu je nanosila cijev pitolja na elu. "Tek sam stigao nadunost, ali ni to ionako nije bitno. Kapetan nikome ne govori gdje smo. Ja samo sjedim ovdje iekam poruku." Progutao je knedlu kad se na panelu upalila lampica. "To je sigurno to."

"Primi ju." Kennedy se napeo kad je ovjek posegnuo za prekidaem. "Puni video kontakt i nemojposlati neki signal kako imam pitolj uperen u tvoja lea. Reci pogrenu rije i raznijet u ti kimu."

Stao je, prividno oputen dok se ekran ispunjavao svjetlou i bojom. Lice se izotrilo i postalolice krljutavog monstruma s jarkom krestom i irokim nazubljenim raljama.

"Operativni zove Quella. Odgovorite.""Quell ovdje", rekao je radio operater. "Kod?""X1567GH4. Odgovorite.""S2139TK2."Uske, kozje oi pomalo su se podigle i zurile ravno u Kennedyja. Kresta se malo zajapurila,

svijetloruiasta postala je tamnonaranasta."Ponovite.""S2139TK2."Neto nije bilo u redu. Kennedy je to mogao naslutiti i osjeao je blagu nelagodu u elucu. Radio

operater mogao je dati krivi kod ili je mogao neto izostaviti. Bilo je nemogue to sprijeiti, i iako je

mogao ubiti ovjeka, teta je uinjena.Stvorenje na ekranu je obliznulo onjake i reklo: "Razumio. Dobro putovanje?""Odlino.""To je lijepo uti. Obavijesti svog nadreenog da se kontakt mora potvrditi. Smjesta e to

uiniti."Kennedy je osjetio kako se radio operater uznemirio. Ravnoduno je rekao: "To nee biti

potrebno. Ja sam novi kapetan ovog broda. Dajte mi trenutne koordinate za neophodno podeavanjeinstrumenata."

Bila je to riskantna igra i nije se razoarao kad je slika nestala i bila zamijenjena snijegom. Alisve nije bilo izgubljeno. Stvorenje je stanovnik Obraca, pripadnik Ghazena, i ako nita drugo, to muje olakavalo potragu. Ghazenci su imali nekoliko brodova i jo manje kapetana. Nee biti nemoguepronai onog koji je govorio.

Radio operateru je rekao: "Upozorio sam te. Rekao si mu kako neto nije u redu.""Nisam! Kunem se!""Ne lai mi! Rekao sam ti to e se dogoditi ne bude li me posluao." Kennedy je podigao

pitolj. "Prokleti robovlasnie! Pomisli na one ljude koje ste pobili u rudniku! Ostale koje odvodite uivot u paklu!"

"Za ime Boje!" ovjek je bio oajan. "Nemojte me ubiti! Sve u uiniti! Sve!""Koordinate?""Ne znam ih. Kapetan sam leti i bavi se navigacijom." Progutao je knedlu kad je pogledao

Kennedyjevo lice, elinu odlunost u oima. "Dogovorimo sastanak i ukljuimo autopilot. Molimvas, gospodine! Ne znam gdje smo. Nemojte me ubiti!"

Kennedy je spustio lijevu ruku na ovjekovo rame, pritisnuo i podigao drhtavu figuru.Hladno je rekao: "Idemo u kontrolnu sobu. Ti e ii prvi i ne zaboravi da imam pitolj uperen u

tvoja lea. Pokuaj neku glupost i pucat u."Brod je zadrhtao kad su napustili kabinu, prodorno grebanje odjeknulo je trupom i zatreslo cijeli

brod. Ponovilo se i Kennedy je zateturao, gotovo izgubivi kontrolu. Weijevo bijesno reanje zaulose iz kontrolne sobe.

"Budala! to je s njim? Zar je slijep?""Ne shvaam." Karnov gromoglasan govor bio je priguen od straha. "Ve nas je dva puta udario.

Da ne znam drugaije, rekao bi kako nas pokuava unititi.""Ako to ponovi raznijet u budalu." Kapetan je kljuao od bijesa. "Idi do radija, Karne.Stupi u kontakt. Pitaj pilota to do vraga ini."Kennedy je znao kako mu preostaju samo sekunde prije no to ga otkriju. Njegova jedina ansa

bila je ui u kontrolnu sobu i one unutra zadrati pod prijetnjom oruja dok ne sazna njihov poloaj.Kad ga sazna javit e ga i nakon toga, uz sreu, moda uspije preuzeti brod. Nije dobio tu ansu.

Karnovo masivno tijelo pojavilo se ispred njega. Zareao je kad je ugledao radio operatera."to do vraga radi ovdje? Vrati se na svoje mjesto.""Ja -""Ti!" Karn je ugledao Kennedyja. Nije mogao vidjeti pitolj. "Kako si izaao? to se dogaa?"

Bez ekanja na odgovor pojurio je hodnikom i podigao toljagu.Kennedy mu je bacio radio operatera pod noge.Sudarili su se i Karnov je urlik priguio ovjekov krik kad ga je toljaga pogodila u glavu.

Kennedyje poput jegulje kliznuo pored dvojice zapetljanih ljudi, uletio u kontrolnu sobu i podigaopitolj kad se Wei okrenuo prema njemu s mjesta gdje je stajao pored kontrola.

"Ne mii se!" prasnuo je Kennedy. "Dodirni neto i ubit u te!"Kapetan je bio sam. Kennedy je zakoraio u stranu kad se Karn pojavio iz hodnika, zastao je kad

je ugledao pitolj. Iz hodnika se ulo tiho jecanje onesvijetenog radio operatera.Wei je rekao: "Jesi li poludio? Uistinu misli da ti ovo moe proi?""Mogu pokuati." Kennedy je bacio pogled pored kapetana gdje su ekrani prikazivali mnotvo

zvijezda. Ispred njih, neugodno blizu, nalazio se mali brod. Dok je gledao poeo se pribliavati, maliplamenovi izlazili su iz pogonskih otvora.

"to eli?" Weijev je glas bio pod kontrolom, gotovo smiren, nije bilo ni traga bijesu koji mu sevidio u oima. "Novac? Unapreenje? Spusti taj pitolj i moe dobiti oboje.

Nastavi ovu farsu i kiselina e ti otopiti svaki centimetar koe. Karne!""Ne mii se!" Kennedyjev se prst zgrio na okidau kad je asnik zakoraio naprijed, njegovo

unakaeno lice bilo je ispunjeno mrnjom. "Jo bolje, lezi na pod. Na trbuh i podigni ruke iznadglave. Uini to."

"Ti si inteligentan ovjek", rekao je Wei kad je Karn posluao. "Zna da se jedan ovjek spitoljem ne moe nadati preuzeti brod. Moda me moe ubiti. Moda ak uspije ubiti i Karna iostale. Ali to onda?" Bacio je pogled na ekrane, brod se pribliavao. "I krivo si procijeniosituaciju."

Povikao je. "Zagout!"Kennedy se odjednom borio za goli ivot.

7Dolo je odozgo, treperavo stvorenje s pipcima poput ice, naikanima kukastim izraslinama i

sisaljkama. Zavjesa lelujavog ivota graena poput mree, ili komada ipke.Spustilo mu se na glavu, ruke, pipci su se stegnuli oko njegovih ruku i prstiju, vukli ih, trzali i

vrsto drali. Uspio je jednom opaliti, projektil je eksplodirao u oblaku dima na palubi, a onda mu jeoruje izbijeno iz ruke i osjetio je pulsiranje krvi u glavi kad se stisak na glavi, vratu i prsimapojaao.

Zaepljenih usta, prekrivenih oiju, u nemogunosti da die unio je svu svoju snagu u ruke,stisnuo je prste i vukao vrste pipke, otkidao naizgled delikatne dijelove koji su podsjeali narastezljivu leguru. Onda je pao, zakotrljao se i zavrio kod zida, bespomoan u ivoj ahuri.

Kroz ipku je ugledao Weijevo lice kad se kapetan pognuo nad njim."Genijalna stvarica, zar ne? Oblik ivota s Yalathena kojeg sam uvjebao. Mirno lei na stropu

sve dok mu ne zapovjedim akciju. Malo osiguranje u sluaju neoekivanog. U ovom trenutku ekadrugu zapovijed. Kad ju izdam pretvorit e te u kau." Onda je zlobno dodao:

"Ali jo ne. Najprije se moramo pozabaviti bitnijim stvarima. Kad se pobrinem za njih tvoja smrtmoe poeti. Nee biti laka. Stezanje e biti polagano. Osjetit e svaku sekundu i svaka sekundainit e ti se poput sata. Razmisli o tome dok eka."

Iza kapetana Karn je rekao: "Brod dolazi vraki preblizu da bi bilo ugodno. ini se kao da e nasopet udariti."

"Kao upozorenje, naravno." Wei se uspravio. "Nadi onu budalu od operatera. Stupi u kontakt ireci naim prijateljima kako je sve pod kontrolom. Razmjena e se odmah obaviti."

"A on?" Karn se nadnio nad bespomonu figuru. Namjerno je nogom udario Kennedyja u bradu."Kasnije. Sada uini kako sam zapovjedio."Kennedy je uo udaljavanje izama. Bol u bradi bila je poput bijelog usijanja, zagrljaj stvorenja

zatvor koji ga je vrsto drao od glave do koljena. Oprezno se pokuao pomaknuti i osjetio kako suvitki pipci pojaali stisak. Jedva je mogao disati.

Kroz trup je uo razne zvukove: udar metala po metalu, itanje zraka, grebanje izama dok jerazmjena obavljana. U mislima je stvorio sliku onog to se dogaalo. Brodovi su blizu, ljudi uodijelima idu s broda na brod dok je pilot s drugog broda doao na Quella. Lukav sustav razvijen,moda, u mozgu Macaua Grimbacha.

Ljudi zaposleni kao nosai, isti oni ljudi koji e se kasnije pridruiti robovima ijoj su nabavipomogli. Tajni susret. Nepoznati pilot koji je jedini znao njihovo konano odredite.

Preuzet e Quella i upravljati njime iz kontrolne sobe sve do sputanja. A onda, kad se teretistovari, ista procedura e se ponoviti, samo u obrnutom smjeru.

Nespretno, skupo, ali uinkovito. Nitko na Quellu nije znao gdje e robovi biti iskoriteni, izvordragocjenog chombitea.

Osjetio je miris parfema, skrenuo pogled i ugledao poznatu siluetu. Grimba