Novi Kairo

NAGIB MAHFUZ

NOVI KAIROS arapskog jezika preveo MEHMED KICO

ahinpai

Naslov originala Autor Biblioteka Urednik biblioteke Izdava Za izdavaa Prijevod sa arapskog jezika Lektura i korektura Tehniko ureenje Dizajn naslovne strane tampa Tira

Novi Kairo Nagib Mahfuz Depna knjiga Zoran Muti TKD ahinpai Tajili ahinpai Mehmed Kico Lejla Tuce Dragan Toiomanoski Nerina Corbadi Adnan Suljkanovi Bemust Sarajevo 500J.ULJUS ajj-fl^J 1(JL3'Sa

Iz ianje je objavljeno uz finansijsku pomo ondacije za izdavatvo I nakladnitvo Sarajevo, april/travanj 2005. CIP - Katalogizacija u publikaciji icionalna i univerzitetska biblioteka Bosne i Hercegovine, Sarajevo 821.412-31 MAHFUZ, Najib Novi Kairo / Nagib Mahfuz ; s arapskog jezika preveo Mehmed Kico. - Sarajevo : "ahinpai", 2005. -180 str. 20 cm. (Depna knjiga / "ahinpai") Izv. stv. nasl. na arap. jeziku ISBN 9958-41-124-5 I. Mahfuz, Nagib vidi Mahfuz, Najib COBISS.BH-ID 14144262 Na osnovu lana 14. stav 3. Zakona o sistemu indirektnog oporezivanja ("Slubeni glasnik BiH" br. 44/03 i 52/04) i lana 13. stav 1. taka 13. Zakona o porezu na promet proizvoda i usluga ("Slubeni glasnik BiH" br. 62/04), postupajui po zahtjevu TKD "AHINPAI" d.o.o. iz Sarajeva, a na prijedlog Federalnog ministarstva kulture i sporta broj: 03-15-450/05 od 24.02.2005. godine, Upravni odbor Uprave za indirektno oporezivanje daje miljenje br. UO 15-03-05-78/05 da je knjiga "NOVI KAIRO", koju je preveo Mehmed Kico, proizvod na iji se promet ne plaa porez na promet proizvoda.

IJJbs^ilJp-l^j 1976 IJ^e UljJg; 1945

1.Sunce je daleko od zenita. Posmatrana sa zemlje, njegova lopta zateena iznad velike damijske kupole, unosi zabunu s kojom se posmatra pita, da li to ona iz kupole odlazi u nebo, ili se nakon kruenja nebom u kupolu vraa. Svojim blagim zracima sunce grli kronje stabala, ozelenjelu zemlju, srebrenaste zidove zgrada i dugaki put koji se prua kroz park Uruman. Dok svojom blagou upija januarsku studen, sunce po svemu postojeem razastire oprost i milost. Uzdiui se iznad dvaju redova palminih stabala pruenih du puta, kupola se ini kao kakvo boanstvo pred kojim skrueni vjernici klee popodne, kad je nebo vedro, tek mjestimino proarano paperjastim oblacima. Vjetar svjeinom iba drvee, a lie mu odgovara podrhtavanjem i utanjem. Dok neumorni jastreb nebom krui, zemljom koraaju grupe studenata. Zauzeti oputenim razgovorom, studenti izlaze iz dvorita fakulteta. Meu njima se vidi grupa od ukupno pet studentica. One idu postrance i gotovo apatom razgovaraju. Vidjeti djevojke na fakultetu jo uvijek je neobina pojava koja privlai panju svih, a posebno brucoa. Jedna grupa brucoa se poinje saaptavati. Glasovi im odzvanjaju tako da ih vjerovatno mogu uti starije kolege. Jedan kae: - Medu njima nema nijedna da vjeruje u jednog Boga!? Glasom proetim porugom, drugi odgovara: - One su znakovi znanja a ne ljubavi i vjerovanja. Uoivi kako su djevojke njene, trei se podrugljivo ukljuuje: - Ali, Bog ih je stvorio da budu znakovi ljubavi. Prvi se glasno nasmija. Podstaknut eljom da se ruga i prigovara, ree: - Napominjem da smo mi na fakultetu, a fakultet je mjesto na kojem nije poeljno spominjanje ni Boga ni ljubavi!? - Logino je da se ne spominje Bog, a to se tie ljubavi ...!? Novi KAIRO 1

Glasom profesora poznatog po strogosti neutemeljenoj u stvarnom znanju, neko odsjeno dometnu: - Fakultet se kosi s vjerovanjem u Boga, a ne sa zakonima prirode. - Istinu govori. Drskost ovih djevojaka nam jo nita ne moe nakoditi. One su samo prethodnica skore prave najezde ljepeg spola. Za njima e doi mnogobrojne nove djevojke. Fakultet je moda koja e se brzo iriti, a sve to se eka blizu je. - Misli li da e nae djevojke pohrliti na fakultet kao to su, recimo, pohrlile na film? -1 vie. Stii e i djevojke koje nisu ovako drske. - Nemilosrdno e pritijesniti momke. - Nee biti mjesta ni za kakvu milost. - Djevojke se vie nee iscrpljivati problemima porodice. Umiljenost ne zna za stid! - Moda se izmeu dvaju spolova raspali poar! - To bi ba bilo lijepo! - Gledaj to drvee i bunje! U njihovom hladu se ljubav zainje i sama od sebe, kao to se gljivice vrenja zainju u loncu sirutke. - Boe, hoemo li doekati to sretno vrijeme!? - Doekat e ga ako ba hoe!? - Na poetku smo puta, a budunost je blistava. Nakon to okonae kratak uvod, zajedljivo, s porugom i ironijom poee raspravljati o svakoj pojedinoj djevojci.

etiri zrelija mladia polahko idu i razgovaraju. Moda su panju bili obratili naklapanju brucoa. To su apsolventi, zali u dvadest i etvrtu. Pored zrelosti, u izrazima lica im se prepoznaje i naitanost. Znaaj svog poloaja ne skrivaju. Prije bi se reklo da su ga svjesni, moda i vie nego to treba. Me'mun Ridvan kritiki ree: - Ako ne razgovaraju o djevojkama, momci gotovo i nemaju o emu razgovarati! 2 NAGIB MAHFUZ

Nadovezujui se na koleginu kritiku, Ali Taha ree: - to im to treba? Momak i djevojka su dvije polovine koje se od iskona uzajamno trae. Na to e Mahdub Abdudaim: - Me'mune, ne udi im se! Danas je etvrtak, a to je studentima dan rezervisan za ene. Ahmed Bedir, student i novinar, blago se osmjehnu. Obrati im se manirom samouvjerenoga govornka: - Prijatelji, pozivam vas da sa samo nekoliko jasnih rijei iznesete svako svoj stav o eni. ta ima ti rei, Me'mune? Momak se malo zbuni. Zatim se osmjehnu i ree: - eli li me uvui u razgovor u kojem u druge nemilosrdno kritikovati? - Ne izvrdavaj! Kai samo nekoliko rijei. Ja sam novinar, a novinar nikad ne odustaje od odgovora. Me'mun dobro zna kako je Ahmed lukav i uporan. Poputajui, odgovara: - Rei u otprilike ono to je moj Gospodar rekao. Ako eli znati, to je i moj lini stav. ena je sigurnost na ovom svijetu i utaban put do sree na buduem svijetu. Ahmed se okrenu Aliju. Uporno ga gleda. Izrazom lica trai da odgovori. Ali ree: - Obino kau da je ena mukarcu ivotni saputnik. Meutim, ona je temelj drutva. Po svemu kako se meni ini, potrebna joj je apsolutna ravnopravnost u pravima i obavezama. Tad se Amed okrenu Mahdubu Abdudaimu. Nasmijavi se, upita: - A ta misli na dragi vragolan? Naglaavajui, Mahdub odgovara: - ena!? To je sigurnosni ventil na parnom kotlu. Smiju mu se kao to su i navikli s njim. Nakon toga, u jedan glas pitaju Ahmeda: - A ta ti misli? Ahmed aljivo odgovara: - Novinarevo je da slua a ne da govori, pogotovo u ovo nae vrijeme. Novi KAIRO 3

2.Skreu prvim putem idui iz pravca fakulteta. Idu prema studentskom domu. Me'mun je rastom najvii. Mahdub je visok priblino kao i on. Ali je, pak, srednjeg rasta i lijepo graen, a Ahmed niskog rasta i nesrazmjerno velike glave. Prije nego to doeka dan odmora, Me'mun eli da radne sate to je mogue ljepe zavri. Podrhtavajuim glasom iz dubine srca ree: - Razgovor o eni nas je odvratio od onog to smo htjeli. Kakav je va komentar predavanja koje smo uli? Radi se o raspravi voenoj oko "principa" i toga, jesu li oni neophodni ili ne. Obraajui se Me'munu, Ali ree: - Nas dvojica se slaemo da su principi ovjeku neophodni. Oni su kompas po kojem se brod upravlja dok plovi. Mirno i staloeno Mahdub se ubacuje: - Gnjavaa. Meutim, Ali tome ne obrati panju. Nastavlja obraajui se Me'munu: - Razilazimo se samo oko vrste principa. Slegnuvi ramenima, Ahmed primjeuje: - Kao i uvijek! Sa sjajem u oima proisteklim iz vanosti predmeta rasprave, Me'mun ree: - Dovoljni su nam principi koje je uspostavio Dragi i Uzvieni Bog. Kao da se udi, Mahdub se uplie. Okrenuvi se Aliju, ree: - Ne mogu se nauditi da ozbiljan ovjek kao ti vjeruje u mitove. Ali nastavlja govorei: - Ja vjerujem u drutvo, u ivu eliju humanizma. uvajmo njegove principe, ali pod uslovom da od njih ne napravimo svetinje. Generacije se jedna za drugom trebaju obnavljati voene umijeem uenjaka, prosvjetitelja. Ahmed ga upita: - Koji principi su potrebni naoj generaciji? 4 NAGIB MAIJFUZ

Ali zanosno odgovara: - Vjera u nauku umjesto u nevidljivi svijet, u drutvo umjesto u dennet, te u socijalizam umjesto u rivalstvo. Mahdub to prokomentarisa rijeima: - Gnjavaa! Gnjavaa i opet gnjavaa! Tad Ahmed njega upita: - A ta je s tobom, Mahdube? ta ti misli o predavanju? Mirno mu odgovori: - Gnjavaa! - Jesu li principi nuni? - Gnjavaa! - Dakle, nisu nuni? - Gnjavaa! - Vjera, ili nauka? - Gnjavaa! - U emu od toga dvoga? - Gnjavaa! - Zar ti nema nikakav stav? - Gnjavaa! - Je li gnjavaa princip koji dominira? - Ona je krajnji ideal. Tad se Me'mun okrenu Aliju. S neodoljivom eljom da nekog pridobije za sebe, ree: - Bog je na nebesima, a islam na zemlji. To su vam svi principi. Ali se osmjehnu. Sa svoje strane ree ono ta je Mahdub maloas njemu rekao: - Ne mogu se nauditi da ozbiljan ovjek kao ti vjeruje u mitove. Mahdub se grohotom nasmija i ree: - Sve sama gnjavaa! Zatim ih pogleda i u hodu im ree: - Kakvog li uda!? Kako nas je jedna kua objedinila? U mojoj glavi je promaha, Me'mun je vra ogrezao u drevnim mitovima, a Ali pobornik modernih mitova. Ne obraaju mu naroitu panju, jer ih esto u zabunu dovodi ono to on, as ozbiljno iznese a as kae u ali. Novi KAIRO 5

Osim toga, njegov nain raspravljanja je pomalo zamoran, jer s uopavanjima i alama esto i pretjeruje Kad su bili nadomak doma, na uglu Read-paine ulice, Ahmed se s njima rastade. Ode u novinsku redakciju gdje radi u veernjim satima. Ostala trojica idu u dom da se pripreme za slobodne sate etvrtkom.

3.Studentski dom se nalazi na uglu Read-paine ulice. To je jedan veliki internat s prostranim okruglim dvoritem, uokvirenim nizom trospratnih zgrada, sa sobama ija vrata se otvaraju prema uzdunoj verandi koja vodi u dvorite. Tri prijatelja stanuju u sobama jednoj do druge drugom spratu. Me'mun je ve stigao u sobu i presvlai se. U sobi je nizak krevet a naspram njega ormar. Izmeu njih, ispod malog prozora, stoji sto srednje veliine na kojem su poredane knjige i prirunici. Momak istinski voli knjigu. Kad mu pogled pade na jedan leksikon, na usnama mu zablista blag osmijeh koji jasno odaje ushienje. On ne proputa nijednu dnevnu molitvu. Uzima abdest i klanja ikindiju. Nakon toga oblai prigodnu odjeu i izlazi iz sobe. Pokretima i hodom odaje vojniki odmjereno dranje. Vitak je, ali ne i sasvim mrav. Lice mu je bijelo, ali proarano rumenilom. Najljepe su mu krupne crne oi iz kojih blista bistar pogled, zraei sjajem, ljepotom i otroumnu. Ni na ta se ne osvrui, odmie putem. Ide vrstim korakom. Pred sobom ima jasan cilj. To je kua zarunice u Novom Egiptu. Potrebama srca Me'mun udovoljava razboritou i stamenou kao i svemu ostalom. Zaruio je djevojku, kerku jednog roaka, visokog oficira, nakon to ju je zaprosio od oca. Dogovorili su se oko enidbe nakon to on zavri studije. Kui joj odlazi svakog etvrtka i sjedi s njom u krugu porodice. Po nekoliko sati provodi u ugodnom druenju i razgovoru. Njemu ni ne naumpada da djevojku pozove u bioskop, ili joj postavi stupicu u kojoj bi se sami zatekli. Dakako, to je 6 NAGIB MAHFUZ

1 oe toga to on ne voli moderne izume i one koji se, kako sam voli rei "za njih zalau". Djevojina porodica, u kojoj se jo uvijek cijeni privrenost tradiciji, njegovo ponaanje je prihvatila s uvaavanjem i zadovoljstvom. Uprkos svemu, nije poteen uzbuenja dok ide izabranim putem. Nakon nekoliko minuta je stigao na put za trg Giza gdje je sjeo na tramvaj. Po odmjerenom sjedenju, bistrom pogledu i visokom stasu, doima se kao osoba koju krase privlanost i dostojanstvo. Kad bi htio biti Omer ibn Ebi Rebi'a 1, polo bi mu za rukom. Meutim, njega krase neporonost, ednost i vrstina, kakve zajedno ne krase nijednog mladia. Savjest mu je ista, a dua blista. Iskrenim srcem oituje istinsku vjeru, vrsto vjerovanje i stabilan odgoj. Djetinjstvo je proveo u Tanti. Otac mu je profesor na Vioj koli islamskih nauka, poboan i ovjek strogih moralnih nazora. Kad se tie irokogrudnosti, vjere, odgoja i fizike snage, moglo bi se rei da je rastao u okruenju slinom nomadskom ivotu. Tokom djetinjstva se suoio s potekoom koja mu je u ivot urezala duboke tragove. Naime, bio je pogoen boleu koja ga je sve do etrnaeste godine spreavala da se upie u kolu. Okusio je gorinu osamljenosti, iskusio patnju i kalio se na okrutnim iskuenjima. Meutim, imao je mogunost da pred ocem prouava vjeru i pred njim, jo kao djeak u pubertetu, naui razborito rasuivati. Kad je krenuo u osnovnu kolu, bio je mladi velikog srca, ivog duha, prodorno bistar. Poto se jo nije bio sasvim oslobodio sklonosti osamljivanju, povremeni nailasci srdbe bi mu upropastili plodove duha - kao plameni jezik bi sprio sve na ta naie i spaljivao sve to dohvati. Zato se odluio da snagom samokontrolisanja dvostruko vie radi kad radi, da dvostruko vie vremena poklanja pobonosti, da vie otrine unosi u raspravljanje kad raspravlja i vie odlunosti da nadvlada potitenost kad se nade u osami. U jednolinosti svakodnevice momak nije naao drugog

Kodonaelnik arapske ljubavne poezije, ivio za vrijeme vladavine Umejida.

Novi KAIRO 7

puta za ostvarenje svojih zamisli koje se tiu rada i dodira s drugovima. Po nekoliko sati je provodio u predanosti Bogu. Tokom posljednjih dana kolske godine, znao je uiti i po dvadeset sati dnevno. Bio je prvi ko je maturirao u srednjoj koli, a sad se oekuje i da bude prvi koji e diplomirati na fakultetu. Do visoke razine je doveo svoje ideale zasnovane na islamu, arapskoj nacionalnoj svijesti i ljudskim vrednotama, nemajui takmaca u tome. Meutim, kad se tie natjecateljske pobude, zahvaljujui neupitnoj snazi, velikom povjerenju u sebe i vrstoj vjeri u Boga, ona kod njega nikad nije poprimila runi okus. Humanizmom se uzdigao do najvie razine. Zato on od vjerovanja nije nainio put u sterilni asketizam niti u samoizgubljenost. Zna esto rei: "Vjerovanje je akumuliranje due boanskom snagom radi ostvarenja uzvienih Boijih principa na Zemlji." Izvrstan je momak, premda se sa sigurnou ne moe rei i da je omiljen, budui da njegovo ponaanje izaziva zavist. Ponaanje mu je svojevrsno negiranje naina ivota drugih. Osim toga, on se nije sasvim oslobodio osamljenosti koju je prihvatio za vrijeme duge nervne bolesti. Moda ne poznaje ni naela konvencionalnog bontona i ne voli alu. Neobino je otvoren. Rijei su mu vrlo esto bi koji kanjava. Kritiari su ga znali nazvati nekad "fakultetlijom sa sela", a drugi put "neoekivanim Mehdijem".2 Jedan student je jednom prilikom za njega rekao: "Me'mun Ridvan je predvodnik islama naeg vremena. Nekad je islam u Egipat uveo Amr As3 svojom domiljatou, a izvest e ga Me'mun Ridvan svojim bezgraninim zanosom." Dakako, on pazi da se ne uzoholi zbog napredovanja i od Boga trai zaklona pred takvim zlom. Nije sposoban

potcjenjivanje, kao to ni konvencionalne vrednote ne osmatra s istinskim divljenjem. Onog dana kad je kralj tvorio Univerzitet u svojoj otvorenosti je jasno oitovao rezir prema predstavnicima vlasti koji su prisustvovali sveanosti. Prezrivo je ramenima slijegao kad je gledao studente kako hrle za prvacima. Prezire sve stranke i odbija priznati da postoji "egipatsko pitanje".4 S dobroznanim zanosom tvrdi da postoji samo jedno pitanje, a to je "pitanje islama" uope i pitanje arapske nacionalne svijesti posebno". Daleko je bio od toga da pretrpi uticaje ateizma kao mode koja se u njegovo vrijeme irila na univerzitetu. Odgovor moe biti to to se na fakultet upisao u dvadeset i treoj godini, kad je ve vrsto vjerovao u troje, od ega ni kasnije cijelog ivota nikad nije zanijekao: Bog, ljudske vrednote i pitanje islama. Njega nije opinio novi bljesak Univerziteta. Stijena njegovog vjerovanja je ostala vrsta tako da su se o nju razbijali talasi psihologije, sociologije i metafizike. Po svom vjerovanju je zajedno usvajao nauku i filozofiju, koristei ih kao svoja uporita i isprike. Neizmjerno bi se obradovao kad bi naiao na filozofe koji su slavili Boga (Platon, Dekart, Paskal i Bergson), kao to je punim srcem pozdravio i saglasnost izmeu nauke, vjere i filozofije, kojom je dvateseto stoljee obradovalo svijet. Danas se materija podvrgava punjenju elektrinom energijom koja je slinija nemateriji nego materiji. Danas dua vraa svoje oduzeto prijestolje. Danas se uenjaci bave razmiljanjem o vjeri, a teolozi staju pod jedra nauke i filozofije. Blago mladiu filozofu i vjerniku! Premda je sada momak iz Gize izmijenio podosta od onog to se zateklo kod oboljelog djeaka iz Tante, postavi sirokogrudniji, s vie razumijevanja i uvaavanja, budui daZ

2

3

Mehdi je ovjek koji je, prema islamskom uenju, po Boijem odreenju, pred propast svijeta upuivati u pravu vjeru. Amr ibn al-As, vojskovoa pod ijim zapovjednitvom su Arapi osvojili Egipat.

Egipatsko pitanje je naziv praktikovan u publicistici za borbu egipana za nacionalna i kulturnopovijesna prava i oslobaanje od strane dominacije.

8 NAGIB MAHFTJZ

Novi KAIRO 9

cinizam Mahduba moe s osmijehom sasluati, raspravljati s Alijem o vrednotama vjere i obiljejima ateizma, strpljivo doekivati strijele kritiara i podrugljivaca, ponekad mu se ipak pogled zaari, a taj neumoljivi trenutak ga razotkrije. Tad mu misli odlutaju i jasno pokau da je ipak ranjiv. Momak je meu kolegama naao i iskrene vjernike. Ali, iako se kao vjernik ne osjea usamljen, jo nijednog nije pridobio da ga podri u zanosnom pozivanju u borbu za islam i panarabizam. Umovi su u to vrijeme bili zaokupljeni drugim problemima, kao to su "egipatsko pitanje", Ustav iz 1923. godine i embargo.5 Uprkos svemu, momak u svojoj usamljenosti nije oajavao jer, nije ni bilo mogue da oajanje zagospodari srcem kao to je njegovo. ivi obuzet velikim nadanjima, premda mu je srce otvoreno i za strujanja ivota, spremno da se prepusti njegovim radostima. Najednom, pomalo nestrpljivo poinje gledati kroz prozor tramvaja. eli da tramvaj za samo tren stigne u Novi Egipat.

4.Ali Taha je ostao u sobi sve dok sunce nije klonulo ka zapadu. Sjedi uz prozor pogleda upravljenog na verandu kuice koja se nalazi na uglu gdje se put za poljoprivredni kraj Duki odvaja od Read-paine ulice, naspram studentskog doma, uz iji ulaz je mali duan za cigarete. Obukao je sve osim fesa. Dotjerao se lijepo kao i obino. S tako irokim ramenima izgleda kao da se bavi gimnastikom. Momak je zbilja naoit. Zelene oi i zlatnouta kosa, na neki nain govore o plemenotosti porijekla. Netremice gleda prema tronoj kuici. Oi odaju nestrpljiv, enjiv pogled, a sasvim se zaarie kad 5

Radi se o ekonomskim sankcijama koje je Engleska uvela Egiptu a koje su rezultirale posebno tekom ekonomskom krizom u razdoblju 19301934. godine.

ugledae djevojku na verandi. Ali tad ustade i mahnu joj rukom. Djevojka mu se osmjehnu i pokaza na put. On odmah stavi fes na glavu i krenu iz sobe. Istrava na ulicu. Polahko seta dugakom alejom ija stabla zaklanjaju vile i palae. Nestrpljivo se osvre sve dok na blagoj svjetlosti suneva zalaska ne ugleda djevojku s verande kako mu se odmjerenim korakom pribliava. Okree joj se na petama, a srce mu od sree lupa. Zarumenjelog lica joj prilazi. Ruke im se sklapaju. Lijeva ruka mu se splie s njenom desnom a desna s njenom lijevom rukom. Momak izgovara: - Dobro dola! Lica ozarenog osmijehom, uzvraa mu: - Dobro te nala! Blago oslobodivi ruke, uzima ga ispod ruke. Laganim besciljnim korakom idu ulicom prema Gizi. Ona je osamnaestogodinja djevojka. Ljupkost joj dodatno naglaava koa boje slonovae i crne oi arobno krupnih zjenica i dugakih trepavica. Zagasitost neopisivo crne kose jo jae joj istie bjelinu lica i ivost pogleda. Sivi mantil joj omotava puteno i zarudjelo tijelo u kojem se nastanila arolija i rasko. Polahko koraaju, a iz oiju im blista radost. Ali Taha poinje oprezno naokolo zagledati kao da trai gdje bi se sklonio. Djevojka ga pogledom kriom prati iekujui trenutke uitaka i radosti. Kad se uvjerio da ih niko ne gleda, momak joj prstom dotae vrh brade. Lice joj okree k sebi i usne priljubljuje uz njene. Ne odvaja ih sve dok se nisu ovlaile. Nakon toga, momak licem izranja iz dubina i utke nastavljaju koraati. Ona ga hvata kako je ispitivaki zagleda. Na osnovu naina zagledanja, povezuje da se radi o njenom pohabanom mantilu. Najednom joj radost malaksava. Moda i ne htijui, pita: - Titi li te to to na meni stalno gleda ovaj stari mantil? Momak to izrazom lica negira. Nakon toga, ukorivi je uzvraa: - Kako moe zamarati se takvim besmislicama? U mantilu je riznica koju je meni podarila srea! Novi KAIRO 11

10 NAGIB MAHFUZ

Ona ne prihvata da je mantil "besmislica", ve tvrdoglavo pomisli: "Sretan ivot ine mladost i odjea." Nakon to osmotri njegovo elegantno vuneno odijelo, ne obuzda se da mu ne predbaci: - Ti si prava varalica!? Odjeu ubraja medu "besmislice", a ti se moderno odijeva. Momku se lice zarumeni od postienosti. Zbunjen je kao dijete. Izvinjavajui se, ree: - Ovo odijelo je novo. Ne prodaju se stara odijela. U svakom sluaju, odjea je neto sasvim sporedno. Draga moja, nije li tako? Tako ona izbjee dalju raspravu, kao neto to on voli. U slinim prilikama, on se ponaa kao uitelj, a ona se pritom neugodno osjea. On ima neke svoje slatke protivrjenosti: na rijeima prezire znaaj odjee, jela i stalekog poretka, a elegantno i moderno se odijeva, do sitosti jede ukusna jela i ima dovoljno novca. A ona, Ihsana Sehata, ima li ita od toga sa im on u izobilju raspolae!? Ne vodei rauna o tome koliko mu je stalo do odgovora, sa eljom da otkloni zbunjenost, ona blagim tonom nastavlja: - Gotovo dokraja sam proitala knjigu koju si mi dao. Izrazom lica on pokazuje zainteresovanost. Njen nain razmiljanja nastoji zavoljeti jednako kao to i nju voli. Pita

ie:- ta misli o njoj? - Vrlo malo sam razumjela. Na osnovu malog dijela koji sam razumjela, ostalo nisam ni uspjela povezati. Osjetivi razoarenje, pita je: - Zato? Da koliko-toliko ublai teinu poruke rijei, osmjehnu mu se i dodade: - Sr knjige, koju ti naziva romanom, jesu duboke misli i stavovi, a ja volim knjige o ivotu i ljubavi. - Ali, ni ljubav ni ivot ne mogu bez razmiljanja. Izgubivi i zadnji traak opreza, odgovara mu: - Ne okivaj me svojom logikom. Moda ja i ne uspijem odbraniti se, ali ta knjiga zbilja ne moe promijeniti moj ukus. Po mome miljenju, muzika je prava mjera umjetnosti. 12 NAGIH MAHFUZ

Sve to se u nekoj knjizi ne moe izjednaiti sa stavkom u muzici, ne treba ni smatrati umjetnou. Njen stav ga malo zbunjuje. Ovla se nasmijeivi, sjetno ree: - Ti se odrie najslaeg ploda prave umjetnosti. Glasno se nasmijavi, uzvraa: - Magdalena, Jadi Mladog Vertera, Rafaelove muke, primjeri su umjetnosti koju ja volim. Izgovorila je to tonom nekog ko se naao u situaciji da kae: Vama vaa vjera, a meni moja vjera.6 Momak uti. Pita se, moe li ikako promijeniti njen stav!? On iskreno eli da se vole i umom i srcem, da im zajedniki ivot bude sasvim usklaen. eli u njoj stei voljenu enu, drugaricu i uvaenog partnera. Ljubav mu je obuzela i srce i duu, ali eli da od nje za budunost naini i suprugu kakvu ne zna orijentalna porodica. Ve su stigli na kraj ulice za Gizu. Skreu ulijevo. Momak s olakanjem uzdahnu. Ulica je mrana. Vlada potpuna tama. Ruku joj prinosi usnama i enjivo je ljubi. Zatim se sagnu. Na punake i sone usne joj stavlja vreo poljubac. Gleda kako je zatvorila oi dok je ljubi. Snano tijelo mu drhti. U dui mu se ari plamen ushienja. Progutavi pljuvaku, ree joj: - Jako si lijepa i umiljata! Prolazi stanovito vrijeme slatkoga, maginog mirovanja, nakon kojeg opet uzdie. Gotovo sjetno dodaje: - Meni je do diplomskog ispita ostalo jo samo nekoliko mjeseci, a ta je s tobom!? Odgovara mu: - Matura je u junu. ta e mi izabrati? Momak s oduevljenjem odgovara: - Svoj fakultet. Premda je njoj, u svakom sluaju, najpree da zavri kolu, bilo bi joj mnogo drae da joj je rekao neto kao: "Dosta ti je uenja. Doi i svij se u naem gnijezdu." Osjetivi se malo potitena, pita ga: 6

Kur'an, 109., 6.

Novi KAIRO 13

- Zato da odaberem ba tvoj fakultet? - Da isto razmiljamo. Da budemo u istoj struci i istom zanimanju. - Istom zanimanju? Jednako ushien, odgovara: - Da, draga moja. Sluba ene je mnogo vanija od poslova domaice. Ja ne bih mogao prekriti svoje principe. Ne bih mogao drutvu uskratiti lijepog i korisnog lana kao to si ti! Ona ga je sasvim drugaije razumjela. Razumjela je da e je potrebe jednog dana natjerati da prihvati neki posao. Premda ni sama ne zna zato, malo ju je zabrinulo njegovo oduevljenje. Zato otvoreno eli da ga trgne iz oduevljenja. Nastavljaju zamraenim putem. Povremeno ga prekidajui poljupcima, nastavljaju razgovor o zajednikim planovima. Htjela to ona ili ne, Ihsana ehata je svjesna dviju stvari: ljepote i siromatva. Veoma je privlana. Ve je osvojila stanare studentskog doma. S prozora su joj otvoreno pokazivali svoju naklonjenost, a ona je to registrovala posmatrajui ih s verande kuice. Pred noge su joj otvoreno bacali svoj ponos. U kui nije bilo ogedala koje bi istinski odrazilo njenu istinsku ljepotu. Meutim, siromatvo je nesumnjivo vidljivo. Svjest o siromatvu podgrijava joj je sedmero male brae i mali duani za cigarete povrine samo metar kvadratni, ije su muterije iskljuivo studenti. Koliko se plai za ljepotu, boji se siromatva i slabe ishrane. injenica je da bez majinih uputstava - a majka je, prije nego to ju je oeno Turin ehata, bila nadniarka u ulici Muhameda Alija - ne bi bila ni primijeena njena bedra o kojima je jedan anonimni pjesnik s medicinskog fakulteta spjevao rjeitu pjesmu. Kad je upoznala Alija, njeno srce mu je dalo prednost pred svim stanarima doma. Privukla ju je njegova mladost, ljepota, velikodunost i budunost. Meutim, dvije vane stvari su u njenoj dui od samog poetka dole u sukob: voljeni i porodica. Drugaije kazano, 14 NAGIB MAHFUZ

Ali i sedmero male brae. Prije Alija je bila upoznala jednog bogatog studenta prava. Iz ponaanja je shvatila da mu je privlana zbog mladalake pohote. Zato je bila veoma oprezna. Roditelji su nastojali proniknuti u tajne njenog ivota. Oprez joj je podsticalo upravo majino uljepavanje i oeva pohlepa za mladievom imovinom. Tako je postajala svjesna nevolja iz svoga tegobnog ivota i njegovih opasnih zamki. injenica je i da joj roditelji nisu naroit znaaj pridavali moralnim naelima. Ljubavno iskustvo su imali i prije braka. Njen otac se armom i meetarenjem na enskoj berzi razmetao sve dok se njena majka nije za njeg udala i svoju skromnu uteevinu mu predala da otpone trgovinu. Uteevinu je spiskao u drogiranje i kockanje. Ostao mu je samo duani za prodaju cigareta. Samog sebe tjeei, esto ponavlja: "Moj ivot je uistinu izgubljen, ali u Ihsani je izobilje." Meutim, Ihsana u njemu, kao i u majci, vidi samo pomagaa u avoljim rabotama i propasti. Ali, ona ne srlja u propast. Ve se suoila s ponienjem iz kojeg ju je, mada toga nije svjesna, izbavio vlastiti ponos. Bilo je to kad je jednog dana zatekla mladia, svog druga, kako s njenim ocem sjedi u duanu. Odmah joj je bilo jasno da se pogaaju oko njenog izruenja. To ju je razbjesnilo. S gaenjem je mladia otro odbila, slomila mu svaku nadu. Iz toga je izala kao pobjednik. Iako je bila svjesna da ivi u rupi, tako je u dubini due osjetila da se neoekivano oslobodila kontrole i postala slobodna. Postala je svjesna da bez polaganja rauna moe raditi ta hoe. Sloboda ju je preobrazila. Deavalo se da se due vani zadri bez razloga i svrhe. Meutim, neobjanjiv oprez ju je u svemu upozoravao i inio je suzdranom, ali i prkosnom. Premda su joj plua i u sparnom okruenju slobodno disala, vidljivi znaci su govorili da je neizbjean tuan kraj. alei za izgubljenim bogatim momkom, raspusni otac joj je rekao: "Ti si odgovorna za sve nas, posebno za sedmero brae." Boe, moe li ona svoju vrstu rijeenost ouvati pred tim Novi KAIRO 15

okrutnim pobudama? Zar se otac ne moe strpiti makar dok kerka ne zavri pedagoku akademiju i nae pristojan posao s kojim e i njih opskrbljivati? Kad se pojavio Ali, s donekle poljuljanim povjerenjem u sebe i izgubljenom vjerom u sve to moe podrati nejnu odlunost, prepustila se sudbini. U Aliju je nala iskrenu ljubav, neskrivenu privrenost i plemenite namjere. On joj je vratio poljuljanu volju. Izbavio ju je iz muka kolebanja i straha, vratio joj osjeaj ponosa i samopotovanja. Zavoljela ga je upravivi u njega sva svoja nadanja. Kad je ade Sehata vidio novog momka, zajedljivo je rekao: "On je momak siromah. Ni ne pui!" Djevojci je jednom podrugljivo rekao: "Na zdravlje ti lijepi momak kojeg ti je Bog poslao da nas izgladnjuje!" Uprkos tome, ona se prepustila njemu veui uz njega sva oekivanja. On joj garantuje da e se osposobiti za pristojno zanimanje i ostvariti elje svog srca. Alija odista krase mnogobrojne vrline. Dobar je primjer istinskog pobornika kolektivnog duha. U ranijim razdobljima kolovanja je bio istaknut lan specijalnog odjela kolskog turistikog udruenja, a kasnije lan oratorske i novinarske sekcije. Veoma je rjeit, dobro kuha i lijepo pjeva. Zadivljujua mu je elja da stie znanje i usvaja kulturne vrijednosti. Privren je humanizmu. Kad se upisao na fakultet, suzio je podruje aktivnosti, ali ih je produbio i digao na viu razinu. Mladi "gospodin" Ali je postao predsjednik debatnoga kluba. Meu drugovima se odlikuje snagom rijei, opom kulturom i pronicljivou. Opsjednut je idealima. Sa zanosom i vrstom vjerom govori o idealnom drutvu. Za one koji ga istinski poznaju, on je iskren, a za one koji poto-poto kritikuju, on je dahija bez premca, koji koristi sva sredstva, pa i ljudske vrednote. Dok "u ime nauke i ljudskih vrednota zagovara materijalne vrijednosti, on o moralu govori kao to provodadika govori o nevjesti koju nije ni vidjela, ve su je drugi s pretjerivanjem hvalili." injenica je, meutim, da je iskren i povjerljiv momak. Ako voli ljepotu, voli je edno i iskreno. 16 NAGIB MAHFUZ

Ni njegov ivot nije bio poteen problema. Uvjerenja su mu se uzdrmala ve na poetku studentskog ivota. Bio je izloen iskuenjima ubitanih preobraaja, ali je bio hrabar i iskren. Novi ivot je prihvatio osnaenom voljom i razumom privrenim pravdi. Ne pretjeruje u ali. Ne skriva divljenje prema Me'munu zbog njegove iskrenosti i hrabrosti. Meutim, on se stavio pod okrilje Hegelove i Marksove materijalistike filozofije, vjerujui da se materijom moe tumaiti sav ivot. Ugodno mu je uti da je i samo postojanje materija, da su materija i duh spregnuta interakcija materije, da su osjeanja neophodna svojstva koja ne ostavljaju nikakvog traga, poput kripe kotaa koji se okree bez pomoi kripanja. Nekoliko puta mu je Me'mun isticao: "Materijalna filozofija je odista jednostavna filozofija, ali ona nijednom problemu ne moe ponuditi odgovarajue rjeenje." Meutim, Ali je drueljubiv momak koji nema strpljenja da predugo razmilja. Premda po cijelu sedmicu ui ono za ta je Me'munu dovoljno samo dva dana on, pored itanja, nalazi vremena i za sport, voenje debate, putovanja, ljubav i drugo. Od filozofije je dovoljno i to naelno tumaenje, da se kroz ivot krene vlastitim putem, ali postoji zapreka koja stalno opominje da se moe pasti u stranu provaliju. To je moral!!! Njegov moral se nekad zasnivao na pobudama vjere, a na emu se sada moe zasnivati!? Ko je taj koji, osim Boga, moe vrednotama vratiti njihovu vrijednost? Moe li ih sada porei, kao stoje gotovo sasvim porekao vjerovanje!? Logika je jasna, a kraj neizbjean. Ipak, on je neodluan. Polazi i zastajkuje. Boji se vlastite nemoi. Pita se: "Zar ne bi mogao ivjeti kao to je ivio Ebu Ala'?7 Meutim, Ebu Ala' je bio bubuljiav, hendikepiran i melanholik, a on je privlaan, jakih miica i veoma drutven. 7

Ebu el-Ala el-Meari (973-1057) slijepi filolog, mislilac i pjesnik, autor brojnih vrijednih spisa od kojih se medu najistaknutije moe uvrstiti Poslanica oprotenja.

Novi KAIRO 17

Daleko je on i od asketizma i odricanja! Naao se u nedoumici slinoj Ihsaninoj s kojom se suoila kad se oslobaala nesnosne roditeljske kontrole. Kao i ona, uspio je najzad se izbaviti. Doao je u dodir s Ogistom Kontom, ovjekom drutva. Taj mislilac mu je otkrio novog boga, to jest drutvo, te novu vjeru, to jest nauku. Sad vjeruje u drutvo i humanistiku nauku. Uvjeren je da ateista, isto kao i vjernik, ima svoje ideale ako im stremi vlastitom odlukom. Vjeruje da je dobrobit najdublja vjera koju je spoznao, ba onako kako je sebi i zamiljao. Sad za sebe kae: "Bio sam vrijedan s vjerom, ali bez razuma, a sada sam vrijedan s razumom, osloboen praznovjerja." Sad mirno i razborito stremi idealima pouzdajui se u entuzijazam, snagu i neutaivu elju za reformisanjem drutva. Sanja zemaljski dennet. Prouava socijalistike doktrine i pravce. Prikladnim mu se ini da sebe naziva socijalistom. Uspjeno su mu se okonala imaginarna putovanja od Meke do Moskve! Jednog dana je poelio da najblie prijatelje pridobije za socijalizam, ali nije uspio. Izvinuvi se, Ahmed Bedir mu je rekao: "Ja sam novinar vefdist,8 ovjek kapitalistikog usmjerenja." Me'mun ga je odbio na osnovama svoga osvjedoenog vjerovanja: "Islam ima svoj jasan socijalizam. U njemu postoji zekat koji, ukoliko se pravedno rasporeuje i ne zloupotrebljava u ostvarenju pojedinanih ciljeva, garantuje pravednost, pa ako hoe i poredak na ovom svijetu u kojem bi svi ljudi bili ravnopravna braa. Ne preostaje ti nita nego da se dri islama." Mahdub je, pak, nezainteresovano slegnuo ramenima i izgovorio: "Gnjavaa". Kako god da je sa svim tim, on je spoznao ivotni cilj koji ga je izbavio iz nedoumica, nereda i pokvarenjatva. Kako-tako zadovoljan, za sebe s pravom moe rei: "Evo vam moja legitimacija. U njoj su svi bitni podaci: siromah socijalista, astan ateista i zaljubljenik platonista!" 8

5.Mahdub u svojoj sobi takoer eka. Meutim, on se ne presvlai. Za razliku od svojih drugova, on nema posebno odijelo za etvratak. S prozora posmatra put. Gleda Me'muna kako vojnikim korakom izlazi iz doma. Vidio je i zanosni znak upuen pokretom glave s verande trone kuice. Nakon toga je posmatrao dvoje zaljubljenih kako jedno drugom nestrpljivo ure na Read-painoj ulici. Sve zajedno ih iz misli nastoji otjerati jednim ljutitim, podrugljivim i zlobnim "gnjavaa". Njegova podrugljivost uvijek sadri i neto pakosti. I on eka sastanak, samo to je njemu mrak u tome dobar zaklon. U domu sad nema vjerovatno niko osim njega. Mahdub je visok i vitak, priblino kao i Me'mun, samo to je blijed i ima kosu boje bibera. Lice mu specifinim ini blaga buljavost oiju boje meda i zavrnutost obrva prema gore, uz nemiran i prevrtljiv pogled koji istovremeno i provocira i uveseljava. Nije lijep kao prijatelji, ali po crtama lica se ne moe rei ni da je ruan. Posmatra nee pogrijeiti ako prepozna znake pakosti i bojazni da e ga zasuti kakvom porugom, neukusnom alom ili zajedljivim zadirkivanjem. ivot smatra bremenom problema, prvenstveno onih koji se tiu uvstva. Njih u promil izjednaava s iscrpljujuim pitanjem rjeenja egipatskog pitanja. Otkako je prvi put vidio Ihsanu Sehata, ona u njemu pokree poplavu strasti. Gleda je kao i svaku drugu enu: kakve su joj grudi, stranjica i noge. I jedno od toga je dovoljno da u njemu upali razornu varnicu. Meutim, djevojka je, kako sam sebi objanjava, izabrala u skladu sa svojim ukusom. Izabrala je zlatokosog momka zelenih oiju, a njegov ivot je i dalje mraan, samaki. Srce mu je u tami, a razum na stalnoj vjetrometini. Dri se filozofije koju je usvajao od razliitih umova, ali po svom nahoenju. Njegova filozofija je slobodna, onako kako je on najjednostavnije razumijeva. "Gnjavaa" je njen pravi moto, a sama filozofija znai oslobaanje od svega: od vrednota, ideala, uvjerenja i principa, od svega to ini ope drutveno naslijee. Novi KAIRO 19

Vefdist je pripadnik Vefd stranke, jedne od vodeih politikih stranaka u Egiptu s poetka 20. stoljea.

18 NAGIB MAIIFUZ

Samom sebi zna rei: "Porodica mi u amanet nema ostaviti nita ime bi me mogla usreiti. Nemam naslijediti nita od onog ta bih elio!" Jednom prilikom je rekao: "Prava formula sastava materije od koje je sainjen ovaj svijet jeste: vjera + nauka + filozofija + moral = gnjavaa." Tumaenja prua logikom cinika koji udovoljava samo svojim eljama. Dopada mu se Dekartova premisa: "Mislim, dakle postojim." S njim se slae da je dua ono najvrednije u postojeem. Duevno zadovoljstvo je sve to ga interesuje. Dopada mu se i kad socilozi kau da drutvo stvara i moralne i religijske vrednote. Zato on neznanjem i glupou smatra postavljanje principa ili vrednota poput kamena o koji se ovjek na svom putu treba spoticati. Ako je nauka ta koja mu je omoguila da se oslobodi predrasuda, to ne znai da u nju treba vjerovati i zaloiti joj ivot. Dovoljno mu je da je eksploatise i koristi. On se ne ruga samo naunicima nego i teolozima. Cilj su mu na ovom svijetu samo uitak i mo, a do njih treba stii najlakim putem i sredstvima, bez osvrtanja na moral, vjeru i ljudske vrednote. Takvu filozofiju je usvojio po mjeri svojih prohtjeva, a ta sposobnost je kod njega od poetka zajedno s njim rasla. Za svoj odgoj duguje ulici i uroenoj naravi. Roditelji su mu dobri ljudi ali neznalice, u skladu s vladajuim opim prilikama. Formirao se iskljuivo na ulicama Kanatira. Rastao je kao dijete prirodno snalaljivo, bez posebnog vaspitavanja i sputavanja. Psovao je, gaao kamenicama, napadao je i bio napadan. Stizao je na sam rub provalije. Kad se naao u novom okruenju, to jest u koli, poeo je shvatati da je vodio neuredan, ak prljav ivot, osjeajui u dui gorinu, stid, strah, nemir i revolt. Nakon toga se naao u jo zanimljivijem okruenju. Kao student koji na fakultetu traga za naukom, oko sebe gleda vaspitane momke koji streme ka zadatim neostvarenim eljama i visokim idealima. Doao je u dodir s udnim stremljenjima i stavovima koji se ne daju odrati. Susreo se s modom ateizma, tumaenjima vjere, morala i drugih drutvenih 20 NAGIB MAHFUZ

pojava, iznesenim od strane psihologa. Ta nova tumaenja su ga neoekivano vraki obradovala. Iz njihovih trica i kuina je sakupio fragmente vlastite filozofije s kojom mu se srce smirilo, a on se oslobodio osjeaja vlastite nitavnosti. Bio je izgubljen i propali jadnik, a u tren oka je postao filozof! A drutvo!? Ono je stari arobnjak koji je od nekih pojava nainio vrednote a od drugih niskosti. Kao izum vlastitog umijea, Mahdub je sebi od vrednota nainio niskosti, a od niskosti vrednote. Zadovoljno trlja rukama. Prolosti se prisjea s osjeajem istinske ugodnosti, a budunost zamilja s bljeskom radosti u oima. Sa sebe stresa osjeaj nitavnosti. Od samog poetka shvata da je prava filozofija tajna filozofija. Sasvim je normalno to Me'mun u islam poziva javno, a Ali otkriva kako je prigrlio socijalistiku slobodu misli. Meutim, kad se radi o filozofiji, ona mora ostati tajna. Ne iz bojazni od javnog mijenja, budui da se ona zasniva na naelu negiranja svega, ve zato to e uroditi plodovima samo ako je drugi ne budu svjesni i jedino on u nju vjeruje. Nije li samo po sebi oigledno da bi, ukoliko bi svi ljudi vjerovali u niskosti, preostajalo samo da se svi uzdignu? Zato e on niskosti pridrati samo za sebe i iz njih nee otkrivati nita to spada u pravila mode kakvu predstavljaju ateizam i sloboda misli. Ba zato on, kad u grudima osjeti tjeskobu, ili ga obuzme osjeaj usamljenosti, punim srcem i pluima praktikuje alu i zabavu. Na druge ostavlja utisak da je veseljak, a ne izgrednik. Nastavit e slijediti svoj put kao momak siromah, bez morala. Vrebat e svoju priliku, spreman da je zgrabi bezgraninom odvanou.

Jo ne izlazi iz sobe. eka da se smrkne. I njegovo srce ezne za dogodovtinama, ali ljubav mu je istovjetna filozofiji koja se ne moe odrati na svjetlosti. Djevojka mu moe biti samo "Beraka opuaka." Ljubav ga jako alosti. Meutim, kako uope pomiljati da to prevazie kad Novi KAIRO 21

mu novac koji dobija nije dovoljan ni za osnovne ivotne potrebe? Cesto se tjei rijeima: "Nisam ni ja bolji od nje. Ako je ona beraica opuaka, ja sam bera trica i kuina filozofije. U oima drutva sam i gori od nje!" Puka sluajnost ju je dovela u njegove ruke. Nije dozvolio da mu prilika izmakne. Samom sebi je za utjehu rekao: "Ko je Bogu ponizan, On e ga uzdii." Te noi ju je vidio kako s jednim nonim strazarem s Read-paine ulice u neosvijetljenom dijelu zalazi iza smokvinog stabla. Vrebao ju je dok je nije vidio kako sama ide nakon to je straar otiao svojim putem. Hrabro joj je priao. Uhvatio ju je za rame i s osmijehom je oslovio: - Sve sam vidio. Djevojka je zastala. Iznenaena ga je pogledala. Na svjetlosti uline lampe ju je bolje zagledao. Jasno je vidio da je izrazito crnoputa i da ima oble grudi. Uz zadihanost ju je gledao prodrljivo poput krvolone zvijeri. Nakon poetnog uzbuenja, djevojka se ubrzo pribrala. Leerno ga je upitala: - Sta si vidio? Dok je smiljao odgovor, Mahdubov pogled kao da je govorio: "Sad se sve zna." Meutim, rekao je: - Smokvino stablo, pa straar ... Jednako leerno je dodala: - Dobro, ta hoe ti? Nesigurnim glasom je izgovorio: - Isto to i on. - Gdje? - Moe na istom mjestu. Okrenuo se na petama. Meutim, prije nego su krenuli, upozoravajuim tonom mu je rekla: - Tri pjastera. S olakanjem je prihvatio: - Dobro. Neznatan iznos novca ga nee osjetno unazaditi, a djevojka, nije ala, ima oble grudi. Jedino bi poelio da joj crnoputost bude prirodna a ne od nakupljene prljavtine. Inae, morati e podnositi odvratan zadah njenog tijela. 22 NAGIB MAHFUZ

Dobro, bolje ita nego nita. Zar je zaboravio da se i on u Kanatiru kupao samo u sezoni? Opravdano je pitati se: "Nisu li sve ene u nonoj tami iste?" Prilikom povratka ju je pitao: - Jesi li dugo s tim strazarem? - Ne. Ovo je bilo prvi put. - Jeste li zakazali za slijedei put? -Ne. Mahdub je s olakanjem izgovorio: - Valjda nama ovo nee biti posljednja no!? Priteui mahramu na glavi, uzvratila je: - Ne bi trebalo. ****** Tama se razlijeva vasionom, a on je jo na svom mjestu uz prozor. eka vrijeme sastanka s "dragom". Najednom uje kucanje na vratima. Prilazi i otvara ih. Gleda portira kako mae pismom. Uzima ga i zatvori vrata. Na koverat baca letimian pogled. Vidi peat Kanatira. S lahkoom primjeuje da to nije rukopis njegovog oca. "iji bi mogao biti!" Rukopis gleda prvi put.

6.Uznemiren otvara koverat i ita: Uvaeni i vrijedni gospodine Mahdube, Neka je mir i Boija milost s Vama. Sa aljenjem Vam javljam da je Va otac bolestan, vezan za postelju. Boga molim da posljedice ne budu trajne. Neophodno je da to prije doete, jer je on posebno za Vas zabrinut. Mene su zamolili da Vam piem, a Vi nemojte odugovlaiti. elebi Afe, vlasnik bakalnice Hajrija u Kanatiru. Znai, otac je u tako tekom stanju da nije mogao drati olovku. Sta li ga je snalo? Dok pismo ita drugi put, na blijedom licu mu se jasno vidi koliko je potiten. Vrhovima prstiju poinje upati Novi KAIRO 23

lijevu obrvu. udno je to se uope ne sjea da mu se otac ikad alio na bolest. Uvijek je bio snanog tijela i vrstoga koraka. Nema sumnje da je to teka bolest koja ga je oborila i uinila nemonim. ta li mu skriva tajanstvo? Kakve li e nevolje donijeti njemu i majci? Sad ne smije gubiti vrijeme, ve mora odmah krenuti. Me'munu napisa nekoliko rijei kojim objasni razlog iznenadnog odlaska. Delabiju zamotava u stare novine i izlazi iz doma. Ne ide u aleju kako je elio prije samo nekoliko minuta, ve se uputi Read-painom ulicom, "Ihsaninom i Alijevom ulicom", kako je on u ali naziva. Ide razgovarajui sam sa sobom: "Ako mu doe smrtni as, pokopat e sve moje nade. Boe, je li mogue da se to deava sad kad me od diplomskog ispita dijele svega etiri mjeseca?" Sam sa svojim brigama se nae na pustom putu u tiini kojom se razlijeu samo njegovi koraci. Kad stie do Gize, sjede na tramvaj. Sjeta mu se odslikava i na licu i u oima. Dok snuden sjedi, misli ga vode do bliskih prijatelja: Me'muna i Alija. Uzdie. Zamilja kako njih dvojica uivaju u miru i sigurnosti: Me'munov otac je profesor na vioj koli i ima solidnu platu. Porodica ne ivi u strahu. Otac sinu odvaja koliko mu je dovoljno, pa i vie. Da nije uenja i pobonosti, Me'munu bi pripale sve ivotne radosti. Meutim, on je ogranien, a takvi su uvijek sretni. Alijev otac je, pak, opinski tuma u Aleksandriji za, takoer, veliku platu. Sina mu eka udobnost, slino oevoj. Sin je sretan momak. Dosta mu je samo Ihsana da bude sretan. Vjerovatno nema ovjeka kojem taj zgodni momak ne bi izazvao zavist kao i njemu. A on, Mahdub!? On je ba nesretan! Njegov otac je - ako ga jo ima - pisari u Grkoj mljekari u Kanatiru. Ve dvadeset i pet godina radi za platu od osam funti. Ve nekoliko mjeseci s posla povremeno odsustvuje uz znatno umanjenu naknadu. Mahdubu od plate izdvaja tri funte mjeseno tokom kolske godine, a to jedva moe podmiriti trokove stanovanja, hrane i odijevanja. Momak se mora zadovoljiti s tim malim iznosom. 24 NAGIB MAHFUZ

Oholost i bunt mu pomau da prevlada svoj nezavidan poloaj. ari Kaira posmatra s odstojanja. S uzdasima i bolom prislukuje kad se razgovara o njima. U sebi potaknutu znatielju priguije odlunou kojom zatakava nadolazee ambicije. Zapamena prepriavanja ga obuzimaju doimajui ga se tunije nego ikad ranije. Tad pomisli na ono to ga vee za dvojicu momaka, to se naziva prijateljstvom. Ne primjeuje poljane i vode pored kojih tramvaj prolazi jurei inama. Ima li on uistinu prijatelje? Ne! Prijateljstvo je tek jedna izmiljena vrijednost koju on ne priznaje! Ali, istina je da im je dosta naklonjen. Me'munova diskusija mu godi, a Alijeva duhovitost ga privlai. Veoma ugodno mu je biti s njima dok diskutuju. Ali, kakva korist od svega toga kad to potpada pod drugarstvo!? Uprkos svemu, on im sa zlobom zavidi. Bez predomiljanja bi ih unitio da za sebe izvue korist. Samog sebe ohrabrujui, izgovara: "Samo apsolutna sloboda! Apsolutna gnjavaa! Neka mi ejtan bude uzor. On je najdosotojniji uzor potpunog savrenstva! On je istinski revolt, istinski ponos, istinska ambicija i istinska pobuna protiv svih principa!" Tramvaj staje pored slube hitne pomoi. Tu Ali izlazi i presjeda na tramvaj koji ide do trga na ljeznikoj stanici. Odatle ulazi u staninu zgradu. Prilazi alteru na kojem se prodaju karte tree klase. Kupuje kartu. Kad se udaljavao od altera, naao se pred jednim momkom tridesetih godina, niskoga ali dobro popunjenog stasa, krupnoga trouglastog lica, gustih obrva, otrog pogleda, okruglih oiju, koji samouvjereno, podrugljivo i s visine gleda na sve oko sebe. Kad ga je prepoznao, priao mu je. Uz naklon mu pruivi ruku, izgovorio je: - Gospodin alim Ihidi! Neka je mir s Vama. Ihidi ga bezizraajno gleda budui da mu se izraz lica iznimno rijetko mijenja. Ne pokazujui ni radost ni znatielju, ne da se uznemiriti. Kad hoe da pokae bijes, to inae vrlo esto ini, koristi krupan glas i otar ton. Okrenuvi se Mahdubu, mirno ga upita: - Kako si, Mahdube? Novi KAIRO 25

- Hvala Bogu. ta gospodina dovodi na stanicu? Ihidi mirno odgovara: - Idem u Kanatir u posjetu roditeljima. A ta tebe dovodi? Ovo nije vrijeme raspusta!? Vidno potiten, Mahdub odgovara: -1 ja u u Kanatir, da obiem oboljelog oca. - Gospodin Abdudaim bolestan? Neka mu Dragi Bog olaka. Prenesi mu moje pozdrave. Zajedno idu na peron. Ihidijeve novosti Mahdubu prekrauju tegobno vrijeme. Mahdub ga pita: - Gospodine, jeste li jo sekretar kod Kasim-bega Fehmija? S radosnim bljeskom u oima, Ihidi odgovara: - Uskoro u biti predloen za mjesto efa kabineta, to jest protokola i rukovoenja slubama. Premda je u sebi neto drugaije osjetio, naizgled obradovan, Mahdub mu estita: - Neka Vam je sretno! estitam, gospodine. Osjetivi se ponosan, Ihidi podie obrve. Odsjeno ree: - Peta klasa. Mahdub uzviknu: - estitam! estitam, na redu je i etvrta. Mudrujui, Ihidi ree: - Zemlja je opljakana i pokradena, a nadlenosti su jo uvijek u rukama slabia i luaka. Koliko god se mi trudili da je zatitimo, nita se ne moe mimo ovlatenja. Mahdubu se izgovorene rijei dopadaju. Odobravajui, odgovara: - Tako je, gospodine! Nakon toga Ihidi trai doputenje i ide u vagon prve klase. Mahdub ga pogledom prati dok ne zamae. Zatim se, sa sjetom na licu i snovima u mislima, uputi prema vagonu tree klase. Dok u vagonu zauzima mjesto, glava mu je puna komarnih misli. Ihidi mu ne izlazi iz glave. Prije dvije godine Ihidi je, kao i on sada, bio student. Vjerovatno je i on razmiljao o principima, ali bez buke i galame. Moda se njih dvojica nita ne razlikuju u dvjema 26 NAGIB MAHFUZ

sutinskim stvarima: jednako su bistri, a kad se tie morala, ili nemorala, tu su sasvim izjednaeni. Meutim, veoma se razlikuju u temperamentu. alim Ihidi precizno vaga ta e rei. Od njega se ne moe uti da za bilo ta kae ijednu runu rije, dok je Mahdub uvijek spreman sve izvrgnuti ruglu. Po onom ega se Mahdub sjea, ta ne moe zaboraviti, Ihidi je u zavrnom periodu na fakultetu bio jedan od najistaknutijih studentskih lidera. Bio je istaknut lan lige boraca protiv embarga i aktivan raznosa letaka i biltena protiv novog ustava. Ono ega se sjea i nikad nee zaboraviti, jeste da je Ihidi jednog dana bio pozvan na razgovor kod ministra. Objavljena je i vijest o primanju i razgovoru. Mnogi su oekivali nevienu kaznu. Meutim, momak se najednom zagonetno promijenio. Povukao se sa svih poprita. Prekinuo je sve aktivnosti. Vie se nije mogao vidjeti nigdje osim u salama za predavanja. Kad bi ga neko upitao o tajnama preobraaja, s poznatom mirnoom je odgovarao: "Pravo poprite za studenta je nauka." Nakon toga je diplomirao. Prije nego i najnapredniji studenti, namjeten je kao sekretar Kasim-bega Fehmija. Veza mu je bio lino ministar. Postavljen je u estu klasu koja je u to vrijeme bila izgubljeni raj. Eto, u roku od dvije godine od namjetenja, sad je predloen za petu klasu. Kad se ministar koji je posredovao povue nakon dugog slubovanja, a budui da je, kako se po svemu vidi zadobio Kasim-begovo povjerenje, ii e i dalje. On je primjer za ugled! To je ovjek dostojan divljenja koliko i zavisti! Pravo je olienje asti i ugleda! Briga njega za onim to Me'mun i Ali poriu!? Gnjavaa! Voz ravnomjerno savladava teren. Premda su prozori dobro zatvoreni, studen prodire u kupe. Meutim, on studen nije ni osjetio sve dok se nije trgnuo iz razmiljanja. Tad je zakopao svu dugmad na sakou i uspravio se. Odmah se sjetio bolesnog oca. Postaje svjestan da je bio zaronjen u misli s kojima je sasvim zaboravio provaliju nad kojom se naao. Osjeti kako mu se tijelo jezi. Usput sjetno razagleda okoli. Nakon izvjesnog vremena stigao je u Kanatir. Uzima sveanj i izlazi. Sa stanice ide glavnim putem. Leerno gleda Novi KAIRO 27

u pravcu grada i izgovara: "Kanatire, grade moj! Meu svojim sinovima pravednije rasporeuj sreu!"

7.Za tren oka se naao pred rodnom kuom. To je skromna jednospratnica. Ispred nje je pranjava avlija zagraena drvenom ogradom ija tronost govori o skuenim materijalnim prilikama stanara. Kua se nalazi preko puta stanice. S krovne terase gleda na polja iza eljeznike pruge. Zamraena je. Samo traak svjetlosti proviruje iz pukotine na prozoru oeve sobe. Mahdubu srce snano zalupa. Osjea strah pomijean s pritajenim trakom nade. Avlijom prolazi do ulaznih vrata i tiho kuca. Kad je uo korake, prepoznao ih je. Vrata se otvaraju i ukazuje se majina sjenka. Mahdub joj se saginje govorei: - Dobra veer, majko! uje glas kako s uzdahom pita: - Ti si? Majka mu ruku mu stegnu svojim rukama i isprekidanim glasom nastavlja: - Kako si, sine? Srce mi je govorilo da ti kuca. U mranom hodniku joj se lice gotovo i ne raspoznaje. Kad je majka zatvorila vrata, Mahdub je nestrpljiv upita: - Majko, ta je bilo!? Kako mi je otac? ena zabrinuta odgovara: - Sve je u Boijim rukama. Podrhtavajui, Mahdub odlae sveanj s delabijom. Neujno koraajui ulazi u sobu. Pogledom trai bolesnika na postelji. Kad je priao postelji, ugledao je glavu okrenutu zidu. Tad je tiho izgovorio: - Dobra veer, oe moj! Kako si? Uinilo mu se da otac nije nita uo niti registrovao. Tad se majka sagnula i na uho ocu je rekla: - To ti Mahdub naziva dobro vee. 28 NAGIB MAHFUZ

Tad je stareva glava nainila slabaan pokret, a oi se otvorile. Nakon toga bolesnik je pruio lijevu ruku. Mahdub ju je uzeo i poljubio. ovjek je jako slab. Crne oi se ine kao da u dupljama dre ustajalu vodu. Usne su mu iskrivljene. Mahdub ga pita: - Oe, kako si? Samo u Boga su snaga i mo. ovjek ga gleda. Hroptavim glasom progovara: - Tek danas popodne mi se vratio glas. Mahdub se zapanji. Pita majku: - Znai, neko vrijeme nije mogao govoriti? ena umorno odgovara: - Da, sine moj. U utorak je, kao i obino, bio na poslu. Najednom je pao ostavi bez glasa. Donijeli su ga ovamo i pozvali ljekara. Ljekar ga je pregledao i dao mu injekciju. Svako jutro ga obilazi. Govor mu se vratio tek danas popodne. - ta kae ljekar? U oima joj se ukazuje nesiguran pogled. Mie usnama, ali joj se glas ne uje. Sad otac izgovara: - Kae da je paraliza. Djelimina paraliza! Momak se uasava i samim nazivom, iako mu znaenje nije sasvim jasno. Nastojei da mu ublai strah, majka ree: - Jutros se pokazalo da je prola opasnost. Otac nastavlja isprekidanim i promuklim glasom: - Ja, ja ra-zu-mijem ta ka-u. Ni-kad neu bi-ti kao pri-je. Mahdub se grize za usnu. Pita majku: - Je li bilo iznenada? Nije. Zapravo, otac je bio zdrav kao i kad si ti bio s nama. Samo to mu se poela oduzimati desna ruka, a u ponedjeljak uveer je imao nesnosan kaalj. Nastaje tajac. Bolesnik sklapa oi. Kao da ga je savladao dubok san, izvjesno vrijeme ne ini ni pokreta. Mahdub se okree majci. Uvjerava se da sna nije imala od utorka uveer. Oi su joj crvene i bezizraajne. Okruene su modrim kolutovima. Koa joj je veoma blijeda. Dok gleda roditelje, Mahduba ispunjava tuga. Jadni su kao i on sam. Sjeda na stolicu pored postelje. Obara pogled Novi KAIRO 29

i poinje razmiljati: "To je porodica ija sudbina ovisi o oronulom ovjeku. ta li stoji iza zatvorenih onih kapaka, nastavak ivota ili smrt? eka li ga uspjeno okonanje fakulteta, ili skitnja? to paraliza nije dola samo godinu kasnije?" Prisjetih se Read-paine mirne i otmjene ulice, palaa i vila u njoj, paa i begova koje auta odvoze i dovoze, ena koje proviruju iza zvjesa i paravana. Kako su njegovi roditelji neizrecivo daleko od svega toga!? Kua samo to se nije sruila! Samom sebi ree: "Da je na mom mjestu nasljednik jedne od vila, otac mu paa, na samrti bi zacijelo ozdravio, premda bi on elio drugaije." Iz ranjenog srca uzdie, a bijes ga snanije spopada. Jo ne podigavi pogled, pita se: "Kako li e se okonati ova katastrofa?"

visokim inovnikom, eninim roakom, premda mu inovnik, kao rodiinom muu, nikad nita nije pomogao. Nije bio presretan svojim branim ivotom. Sina je tjerao na izvravanje vjerskih obaveza, esto se sluei i batinama. Zbog toga je Mahdubovo djetinjstvo bilo u sjenci straha od oca. Nakon svega, naao se na ulici koja je dovrila njegovo odgajanje. Zbog toga su mu odnosi s roditeljima krhki i nejasni. Majku voli vie. U svakom sluaju, uvijek je bio spreman obaveze prema roditeljima podrediti svojoj razornoj filozofiji, koja ne preza ni pred im. Zato on sada ne ali oca, ve ovjeka koji mu daje tri funte mjeseno.

8.Drugog dana ujutro doao je ljekar. Pregleda bolesnika i daje mu injekciju. S olakanjem zasnovanim na poboljanju stanja, jasno ree da je opasnost prola. Tad ovjek krenu, a Mahdub poe za njim. Kad ga je stigao u avliji, ljekar mu se okrenuo. Predosjeajui razlog to je izaao, rekao mu je: - Istina je ono to sam rekao tvom ocu. Radi se o djeliminoj paralizi. Rekao sam i da se nikad nee vratiti na posao. Bit e nekoliko mjeseci vezan za postelju. Moi e pokretati i paralizovanu stranu, ali vjerovatno nee moi hodati. uo je samo: "Nikad se nee vratiti na posao." Ne zna ta da kae. Na oi mu je pao mrak. Izbezumljen se vraa u sobu. Otac mu je po svojoj naravi praktian. O svemu otvoreno govori. Pozva sina da prie blie. Jedva izgovarajui, ree: - Sluaj, sine! injenica je da se ja neu vratiti na posao. ta ti misli o tome? Mahdubu se grudi jae steu. uti ne bi li neto pametno smislio. ovjek nastavlja: - Vjerovatno e mi firma dati neku malu nadoknadu. Nema sumnje, nadoknada e se potroiti za nekoliko mjeseci. Meutim, nisam izgubio sve ljude koji mogu pomoi da nae neku slubu. Novi KAIRO 31

Kriom gleda majku dok pognuta sjedi pored njega. Utonula je u oajanje dosueno joj do kraja ivota, a zapoeto jo davno, kad su Mahdubove dvije sestre umrle od tifusa. Lice joj je uvehlo. Za svojih tek pedeset i neku godinu izgleda veoma stara. Povila se pod teretom ivota koji je potroila uz vatru ognjita ili uarene pei, mijesei, kuhajui, perui i metui. Prsti su joj skamenjeni, a vene na nadlanicama nabrekle. Nikad za ivota nije imala vremena za razgovor. Bila je poput benzina koji pokree glomaznu mainu a nita ne osjea. Sina voli do razine oboavanja. Ljubav se udvostruila jo za djetinjstva, nakon smrti sestara. Meutim, nije uspjela ostaviti nijedan trag koji moe potvrditi da ga je ona podizala i odgajala. Za cijelog ivota nije imala mogunosti razgovarati s njim. Cijeli ivot je proivjela kao nijema, u utnji i neznanju. Teke prilike su i oca primorale da se sklanja od ivota. Stalno je u firmi radio od sabaha do iza jacije. Nakon toga je trao na okupljanja na kojima se do ponoi Bog slavi. Sina skoro nije ni gledao. Bio je marljiv i vrijedan ovjek, privren drutvu i svom mjestu u njemu. Niim se nije razlikovao od okoline. Veoma se ponosio tazbinskom vezom s jednim 30 NAGIB MAHFUZ

Pogleda klonulog od bola u dui, Mahdub moleivo izgovara: - Ispit je sasvim blizu. Sad je januar, a diplomski je ve u maju. Ako sad prihvatim slubu, ostat u sa srednjom kolom. Tako u izgubiti lijepu budunost. Otac sjetno odgovara: - To znam, ali ta se drugo moe? Usrdno molei, momak sa zanosom ree: - etiri mjeseca! Samo etiri mjeseca me dijeli od slatkih plodova petnaestogodinjeg truda. Oe, daj mi jo malo vremena!? Nadoknada e nam biti dovoljna dok ja ne stanem na noge. Neemo gladovati. S Boijom pomoi, neemo propasti. - ta e biti s nama ako ti procjena bude pogrena? Ako ti, ne dao Bog, trud bude uzalud. Nai ivoti su u tvojim rukama. Ugrizavi se za usnu, Mahdub odgovara: - Oe, ti ne moe ni zamisliti koliko u se ja truditi. Nita se ne moe isprijeiti izmeu mene i uspjeha na ispitu. Mahdub malo zastade pa nastavi: - Tu je i majin roak, Ahmed-beg Hamdis. Usprotivivi se, otac podie lijevu ruku. Ljutito senamrti. Momak se uplai da je prokockao svu oevu naklonjenost, da je uzalud otiao sav trud da ga ubijedi. Hitro mu ree: - Nije nam potrebna niija pomo. S Boijom pomoi, sve e ii u skladu s mojim oekivanjima. Shvata da je pogrijeio to je spomenuo velikog roaka koji se udaljio i s njima ne kontaktira otkako se domogao poloaja. Istina je da se njegov otac javno ponosio tazbenikom, zbog prestia kod drugih, ali ga je pred majkom stalno zasipao kritikom, iskazujui prema njemu prezir i osudu. Pokajavi se, Mahdub ree: - Nama nije potrebna niija pomo. Meutim, treba nam malo snage i volje da se strpimo i prepustimo se Boijoj milosti. To je svega etiri mjeseca, a nakon njih nastupa olakanje. Otac zna da im oekivana nadoknada, uz strogu tednju, moe biti dovoljna za pet, moda est mjeseci. Bez urbe razmilja, zatim pita: 32 NAGIB MAHFUZ

- Moe li ti ivjeti od jedne funte mjeseno? "Jedna funta!? To se izjednaava samo s kirijom u studentskom domu! Boe! Juer mu je od svega bila muka, iako je raspolagao s tri funte! ta da radi sutra sa samo jednom funtom?" ovjek mu ne daje dovoljno vremena, ve nastavlja: - Ja nemam izlaza, a ti ima mogunost da bira. "Ima li zbilja mogunost da bira? Ne! Otac je neumoljiv. Ne preostaje mu nita nego da prihvati." Zato ree: - Nek bude kako ti kae. Starac uzvraa: - Nek bude kako Bog hoe. Jedino Dragi Bog te moe na dobro uputiti i tvojom rukom nam zalijeiti slomljena krila. Otac Mahdubu predloi da putuje odmah uveer, da ne gubi dragocijeno vrijeme. Uveer se sin oprosti s roditeljima. Oca poljubi u ruku. Majci dopusti da ga poljubi i poeli mu sreu. Kad je izlazio iz kue, uo je oca kako dovikuje: - Bog je uz tebe. Trudi se i u Boga se pouzdaj. Ne zaboravljaj da si nam ti jedina nada! Ide na stanicu. Kako god bilo, izbavio se iz neizvjesnosti i nedoumica koje su ga iznuravale prilikom dolaska. Sad zna da mu nada visi o koncu koji samo to se nije prekinuo. A to se tie nevolja kojima ga budunost opominje, kakve god bile, znat e on kako ih treba prevazii. Hladno se oprata s gradom i sjeda u voz. U isti mah zaboravlja kuu i porodicu. Sam sebi se preputa. upajui lijevu obrvu, pita se: "Zato mi je bilo dosueno da se rodim u toj kui?" ta od roditelja ima naslijediti osim propasti, siromatva i bijede? Nije li okrutno to u takvim okovima mora hodati prije nego to ugleda svjetlost? Daje, recimo, Hamdis-begov sin, imao bi drugo tijelo, drugaije lice i sasvim drugaiju sreu. Uivao bi u miru i rahatluku. Vozio bi automobil. Privida mu se avet siromatva. Gleda kako mu se cinino smjeka. Kao da mu govori: "Nisi me mogao otjerati s tri funte, pa kako e me otjerati s jednom funtom?" Gdje e stanovati? ta e jesti? Snuden klimnu glavom, ali ne Novi KAIRO 33

osjeti ni nemo niti beznae. Ima on bezgranino povjerenje u sebe. Hrabar je, a povrh toga je pun gnjeva.

9.Dok se pribliavao Resad-painoj ulici, sunce se kupalo u krvavom rumenilu, a nakovjetaji tame su sjenili rubove horizonta. Kad je skretao u ulicu, poeo se osvrtati. Ugledao je Alija kako ide iz pravca fakulteta. Zastao je da ga saeka. Nakon to su se rukovali, Ali sa zanimanjem zapoinje: - Me'mun mi je kazao da ti je otac bolestan. Istinski mi je bilo ao. Zato mi je sada drago to si se tako brzo vratio. Nadam se da nije nita ozbiljno. - Hvala ti. - Je li ti otac dobro? - Hvala, dobro je. Idu polahko kao da etaju. Mahdub se pita: "Vraa li se prijatelj sa sastanka s djevojkom, ili tek ide na sastanak? To je momak kojem je predodreena radost s mjerom u kojoj je njemu predodreena patnja." Kriom ga gleda i vidi kako koraa sanjalaki, lica ozarenog osmijehom, dok mu se na elu odslikava bezbrinost i radost, kao da pocupkuje po taktu opojne melodije ljubavi. Nije li dosanjana ljubav isto to i pobjeda u ratnikom pohodu, makar kad se tie uitka i zadovoljstva sa samim sobom? Mahdubu se javlja elja da prijatelja navede na taj ugodni razgovor. Rukom pokaza na rasadnik voaka i uz znakovit osmijeh poe: - Eh, kad bi ove mladice mogle govoriti! Ali Taha predosjea svrhu pokazivanja. Iako strogo pazi da iz odgovora ne proistekne potreba za opirnim obrazlaganjem, izazvan ree: - Mahdube, tu si u pravu. Meutim, ne gledaj na to podrugljivo. To i nije za alu. Treptaj srca je veoma vaan. Njemu u ovom naem svijetu pripada znaaj jednak znaaju kretanja zvijezda u kosmosu. Nije uredu to ti to izjednaava s parnim kotlom i sigurnosnim ventilom. 34 NAGIH MAHFUZ

Mahdub je ve osjeao prezir prema sagovorniku, a sad ga zavist i ovaj odgovor dodatno pojaavaju. Podrugljivo u sebi ree: "I razmnoavanju su potrebni luaci koji e od njega napraviti mihrab."9 Mirno i hladno uzvraa: - O vi, zaljubljeni, ja ne oboavam ono ta vi oboavate\w Osmjehnuvi se, Ali odgovara: - Niti sam ja oboavalac onog to vi oboavate}'1 Mahdubseodjednomuplaidaenjegovapodrugljivost sagovornika upozoriti. Zato odluno odustade od onog to je bio naumio. Odluuje da mu ne protivrjei, te izmijeni ton. Pretvarajui se da je ozbiljan, ree: - udna stvar je ta ljubav. Dodue, tvoja djevoka je neto posebno! - Ljepota nije njena jedina vrlina. Ona ima plemenitu duu i isto srce. Sa zadovoljstvom ti mogu priznati da nam se due podudaraju. Takva je Ihsana. Sagovornik se uznemirava i samim spominjanjem imena. Pomilja: "Bruka! Kako, uope, pod teret asti moe pasti onaj ko neodoljivo eli pokidati sve okove?" Dodatno se potrudivi da prikrije porugu, nastavlja: - Dakako, to podrazumijeva da je tvoja djevojka poteena nebeske vjere, a vjeruje u drutvo, visoke ideale i socijalizam. Momak mirno odgovara: - Dovoljno nam je za sada da se slaemo duhom, a razumom emo se sjediniti u zajednikom ivotu. Jednog dana emo biti skladna porodica. Mahdub s uenjem pita: - Ve ste dotle stigli? -Da. - Jesi li je u svemu tome provjeravao? - Jesam. Samo terbam ekati dok ne zavri studije.

' Mihrab je udubljenje u proelju damije namijenjeno onom ko predvodi zajedniku molitvu. 10 Kur'an, 109., 2. " Kur'an, 109., 4.

Novi KAIRO 35

- Nek ti je sa sreom! Udostojio se estitati kolegi, a sam je dostojan saaljenja. Obuzima ga sjeta. Ali Taha je osvojio najljepe lice Kaira. Sutra e i to raskono puteno tijelo biti njegovo. Bez razmiljanja istrva i pita: - Kako si je upoznao? Na ulici? Ali uzbuen ree: - Ne, ve s prozora. -1 drugi su je gledali s prozora. Ta reenica mu je izletjela. Osjea istinsko kajanje. Pomilja da e sagovornik shvatiti. S ciljem da zataka nesmotrenost, nastavlja: - Nae komije studenti je, takoer, gledaju. Ali Taha nasmijeen uti. Da ga jezik ne bi odveo pred novu stupicu, uti i Mahdub. Prilaze domu koji mu izgleda kao kasarna. Zgrade su glomazne a mnogobrojni prozori maleni. Nasuprot njima, na uglu ulice, vide kuicu ade Sehate. ovjek stoji pred svojim duanom. Sehata je pedesetogodinjak svijetle puti i pravilnih crta lica. Mahdub u sebi podrugljivo pomilja: "Divnog li punca." U dom ulaze zajedno premda je jedan od njih najsretniji, a drugi najpotiteniji ovjek na planeti.

10.Tri prijatelja su se okupila u Me'munovoj sobi. Prozor je zatvoren, a pe na sredini sobe je natkriljena zavjesom od dima. Me'mun kritikuje propovijed uz molitvu petkom koju je danas sluao u damiji. Tvrdi da su propovijedima petkom neophodna osvjeenja, jer one, stereotipne kakve jesu, mogu biti samo put u neznanje i praznovjerje. Propovijed petkom ni njegovi prijatelji ne odbijaju po svaku cijenu. Meutim, Ali dodade: - Propovijedima su zaista potrebni propovjednici novog kova. S naeg fakulteta, a ne s Azhara. Potrebni su propovjednici koji e narodu objanjavati da su mu oduzeta prava, upuivati ga na put spasa. 36 NAGIH MAHFUZ

Mahdub obino sudjeluje u razgovorima prijatelja, ali ne zato to ima stav, ve sa eljom da uestvuje u raspravi i da se naruga. Meutim, te noi se on, vie nego inae, poistovjeuje s jadnim narodom koji je oznaio Ali. Javlja mu se elja da iz zgrenih plua izdahne ta osjea. U prvi mah odustaje jer narod i nije neto to njega posebno brine. No, ipak ne moe raspravljati o onom to se njega kako-tako tie, a da to ne bude na njemu svojstven nain. Zato ree: - Dobro, naa nevolja je siromatvo. Ali Taha zanosno uzvraa: - To je istina. Siromatvo je ono u emu se zajedno batrgaju i pokvarenjatvo i nauka, higijena i vrednote. Onaj ko tvrdi da je seljaku dobro, ili je zvijer ili avo! Mahdub u sebi ree: "Ili pametan kao ja, ali pod uslovom da je bogat." Nakon toga naglas pita: - Znamo gdje je bolest, a to je za poetak dovoljno. Meutim, ta moe biti lijek? Namjetajui kapu, Me'mun se ubacuje: - Lijek je vjera! Islam lijei sve nae bolesti. Gotovo dodirnuvi pe, Ali prua ruke. Ne osvrui se na to ta je rekao stanar sobe, dodaje: - Vlast i parlament! Mahdub mu uzvraa: - Vlast, odnosno bogatai i njihove porodice! Vlast je, zapravo, jedna porodica. Ministri sekretare imenuju iz reda roaka, dravni sekretari direktore biraju iz reda roaka, direktori upravnike biraju iz reda roaka, upravnici slubenike biraju iz reda roaka. ak i posluga se bira iz velikih kua. Dakle, vlast je jedna porodica, ili jedan stale sastavljen iz nekoliko porodica. injenica je da se interes naroda rtvuje ako se kosi s interesima vlasti! - A parlament? Ovla se nasmijeivi, Mahdub odgovara: - Poslanik koji dobije stotinu funti prije nego to bude izabran, ne moe zastupati siromane. Parlament se u takvoj poziciji bavi problemima drugih organizacija i udruenja. Pogledaj, recimo, Kasr Ayn koji nazivaju i Narodnom bolnicom. To je mjesto za opite na siromasima kao pokusnim kuniima. Novi KAIRO 37

Ali Taha mirno uzvraa: - Gnjev je uzvien osjeaj. Sto se tie oajanja, to je bolest. Kako god bilo, parlament je jezero u koje se ulijevaju vode s razliitih izvora. Nema dvojbe da se vode mijeaju i iz njih nastaje novo vrelo. Mahdub se s gorinom osmjehnu i progovori: - Dopadaju mi se ova imena: Ahmes12 i Hiksi,13 Menfetah14 i Zidovi, beduin i erkezi. Smijui se, Me'mun se ukljuuje: - Najudnije je to to je Ali komunist i graditelj, a ti ruilac. Ti si ovjek najdostojniji imenovanja anarhistom. Mahdub se smije grohotom koji prelazi u kaalj. Ne uspijevajui sasvim zaustaviti kaalj, odgovara: - Mi se svim tim zamaramo vie nego to treba, kao da smo mi u ovoj sobi odgovorni za blagostanje na svijetu. Ali Taha se ubacuje: - Ovi zidovi oslukiju oekivanja buduih generacija. Tako e biti sve dok ovo bude soba za studente. Me'mun aljivo upita: - Ova soba je inkubator, a ta je slijedei korak? Gubei strpljenje, Mahdub odgovara: - Ako emo biti iskreni, zatvor! Mahduba ponovo obuzimaju brige iz Kanatira. Ponestaje mu volje za razgovorom. Opravdavajui se umorom od puta, trai doputenje da ode. Ustaje i odlazi u svoju sobu. Sjeda za mali sto i tuan se predaje mislima: "S krajem januara bit e kraj i njegovog urednog ivota." Istina, njemu je i dosadanji ivot izgledao kao pakao, ali u poreenju s onim koji ga eka, to je izgubljeni raj! Nema sumnje da e slijedea tri mjeseca sa sobom donijeti razne nevolje koje ni u snu nije mogao vidjeti. ta da radi? Dok mu se na licu odslikavaju odlunost i revolt, namrten upa lijevu obrvu. 12

11.Posljednjih dana januara je uzalud traio jeftinu sobu. Za rukom mu nije polo jednostavno rijeiti problem. Kvart je veoma naseljen, krcat studentima i acima koji se tiskaju po mansardama. Najzad je naiao na jednu takvu sobu na krovnoj terasi jedne nove zgrade u erkekoj ulici, nedaleko od trga Giza. Samo pronalaenje je po njega bilo pogubno, jer je vlasnik odbio iznajmiti je za manje od etrdeset pjastera. Pritisnut nevoljama, Mahdub je bio primoran prihvatiti cijenu. Prijatelje je obavijestio da e se preseliti. Trepui oima, rekao im je da mu to nameu novonastali uslovi. Saopava im to tuan jer se nee ubudue moi sastajati ni s Beraicom opuaka. To s ponosom skriva. Naao se pred neizbjenim izdacima oko prevoza i nabavke petrolejske lampe. Pogledom krui po svome skromnom namjetaju. Ne moe se odrei nieg osim ormaria za odjeu koji vie lii na sanduk nego na ormar. Posredstvom straara ga je krijui prodao za trideset pjastera. Prvog dana februara je sakupio stvari, oprostio se s prijateljima i preselio se. Kiriju je platio unaprijed. Za preostale trokove u novim uslovima mu je ostalo ezdeset pjastera. To mu je sve za cijeli mjesec, to znai dva pjastera na dan za ishranu i petrolej, pored pranja i drugih neizbjenih potreba, tamam kad ne bi raunao ienje sobe, brijanje i ianje. Filan kafe spada u luksuz. Od bijednog namjetaja nije preostalo nita ega se moe odrei, a to bi donijelo panje vrijednu nadoknadu. ak ni krevet, najvrednije to ima, ne vrijedi ni pola funte. Uprkos tome, vrijednost mu je neprocjenjiva. Na njemu lei, a ispod njega moe drati odjeu. Klimnuvi glavom, prkosno izgovara: "Ta tri mjeseca e proi kao to proe i svako drugo vrijeme. U svakom sluaju, neu umrijeti od gladi!" Provodi prvu no u novom obitavalitu. Drugog dana ujutro izlazi iz sobe i zakljuava je. Straar hoe da mu je oisti, ali ga on zahvalan odbija. To je zapravo Novi KAIRO 39

Ime jednog faraona. " Naziv naroda koji je ispred ije najezde su se odbranili drevni Egipani predvoeni faraonom Ahmesom. 14 Ime Faraona.

38 NAGIB MAHFUZ

izbjegao, jer se u korist straara ne moe odrei ni jednog milima. Nakon toga stie na trg Giza. Poinje razgledati. Pogled mu se zaustavlja na asinici s grakom. Snuden joj prilazi. Gleda grupe radnika zasjele po trotoaru ispred ainice kako halapljivo jedu, razgovaraju i smiju se. Samom sebi ree: "Postao sam jedan od radnika koje Ali oplakuje." Naruuje pola pogae punjene grakom. Odmie se i poinje s apetitom jesti. Pojeo je pola pogae ali se nije najeo. Inae ima dobar apetit. Samo za doruak je znao pojesti tanjir graka i pola pogae, ne raunajui luk i zaine. Sad ne smije jesti vie od dva mala obroka dnevno. Slijee ramenima. Putem prema fakultetu odlazi govorei: "Jako potrebno mi je da mi se pamet malo razbistri. Ili u uspjeti, ili ubiti se?" Vrijeme nastave je proteklo uobiajeno. Susreo se sa svim prijateljima. U parku je dosta vremena potroio u razgovoru o predavanjima. Kad je dolo vrijeme ruka, rastao se s prijateljima. Oni su otili u kantinu, a on se uputio na Gizu. Jo juer je u kantini ruao zajedno s Alijem, Me'munom i Ahmedom. Ruak se sastojao iz tanjira spanaa s ovetinom i narande. A danas!? Prilazi asinici, a vlasnik ga doekuje s osmijehom na licu. Pozdravlja ga rijeima: "Dobro doao!" Pozdrav ga ljuti. Izaziva mu osjeaj ponosa. Pored ainice je evabdinica iz koje dopire miris rotilja. Pljuvaka mu se cijedi, a u stomaku osjea nekakvo stiskanje. Uzima pogau i hitro se sklanja od ugodnog mirisa. Vraa se u sobu. Kad je za sobom zatvorio vrata, osjetio je vonj ustajalog vazduha, jer je prozor ostavio zatvoren. Gleda prainu nataloenu po stolu i knjigama. Na krevetu gleda savijenu posteljinu. Postaje mu jasno da je od tog trenutka i student i posluitelj, a moda i pralja. Ljutito se daje na izvravanje novih dunosti. Novi ivot je tegoban i zamoran, ali e, nesumnjivo, nastaviti studij. Nastavit e ga prkosno i odluno. Meutim, glad i sve drugo mu ne daju mira. Provodit e noi zatvoren u sobi. Duge sate e sjediti za stolom nadnesen nad knjigu. Vjerovatno e ga okrutna situacija iscrpiti dotle da e jadno i smijeno izgledati. Glad e ga zacijelo iscijediti. 40 NAGIB MAHFUZ

Meutim, ne preostaje mu nita nego da se strpljivo bori, da prkosi svemu, ljudima, srei i svijetu, da pokae revolt i prezir, da poludi. Sve do ponoi izvrava nove dunosti. U pono prilazi krevetu. Iscrpljen lijee izgovarajui: "Okonala se prva no iskuenja!"

12.Sutradan se digao umoran i s glavoboljom. Zaudo nije gladan, ali se prisjea sinonjega bolnog osjeanja gladi. Pogaa punjena grakom, nedovoljna i za veeru, nije mu utaila glad. Pomilja da se odrekne doruka, da za ruak bude mogao pojesti pogau i pol, da bude miran tokom noi i bezbrino ui. Tokom jutarnjih sati nastava garantuje da e ga zaokupiti i zavaravati mu crijeva. To je dobra zamisao, dostojna siromaha i jadnika, a kad pree u naviku, garantovat e da se ono to je inae bolno nee doivljavati s bolom. Meutim, tek to je nainio prvi korak u razmiljanju, zapahnuo ga je jutarnji povjetarac. Raspalio je u njemu nesnosan osjeaj gladi. Odlunost mu se kri. Ni na ta se ne osvrui, odlazi prema asinici. Dok jede, sjea se ta se pria o izdrljivosti hinduskih fakira. Divi im se kako se tako udesnom voljom mogu oduprijeti gladi, kako tako nezamislivo strpljivo mogu podnositi bol, nalazei u tome "velianstveni uitak"! Boe, kako je arobna ta nedokuiva rije "uitak" koja jasno govori o raspoloenju ovjeka. Njemu je ona nedokuiva, kao to je i Beraica opuaka sada djevoka o kojoj moe samo matati. Odlazi na fakultet. Prisustvuje prvom asu. Nakon toga izlazi u park da saeka slijedei as koji poinje tek za dva sata. Sjeda na klupu sred brojnih studenata izloenih blagim sunevim zrakama februarske toplotne oskudice. Kako se kome prohtije, drutvo s mladalakim zanosom preskae s jedne na drugu temu: "Ta korpulentna gospoa koja nespretno naglaava rijei i podie glas dok govori, kad uzme itati neki tekst ... Gospodin Irving, zlatokosi Novi KAIRO 41

profesor latinskog jezika ... Ne bi li bilo bolje da je ena stvorena samo kao ena, a stvorena je kao unikatni biser ...! Bioskop, potresanje izvorne kulture i prave umjetnosti ...! Viski i hai, ta je od toga bolje!? Hoe li se vratiti Ustav iz 1923? Kome pripada vea zasluga u osnivanju Univerziteta, kralju ili Sa'du Zaglulu,15 neka mu Bog oprosti? Egipatsko djevojako udruenje, da li je patriotsko ili pijunsko udruenje!? ta je po domovinu bolje, da princ Faruk studije zavri u Italiji, kao to eli njegov otac, ili u Engleskoj, kao to ele Englezi?" Atmosfera je ispunjena s puno smijeha i nadvikivanja. I Mahdub je u nekoliko navrata uestvovao u razgovoru. Uglavnom se, kao i obino, podrugljivo sluao. Nakon toga je ustao i otiao. Na kraju velikog parka je sam proveo vrijeme do asa. Zatim je uao u zgradu fakulteta. Nakon zavretka asa, izlazi zajedno s Ahmedom koji ga dri ispod ruke. Novinar mu ree: - Neka ti je sretan novi stan! Mahdub s osmijehom uzvraa: - Bog ti nadoknadio! Uz zagonetan osmijeh, prijatelj ga pita: - Je li iz neke ugledne porodice, ili je samo za uitak? Mahdub se odmah dosjeti ta prijatelj pita. Ugodno mu je uti takvo pitanje. S prikrivenim osmijehom odgovara: - To je tajna koja se ne odaje. - Je li s tobom u istoj sobi, ili ti povremeno nou dolazi? Mahdub slavodobitno odgovara: - Kao to i sam zna, momcima je najvaniji smjetaj. Novinar klimaglavom.Gotovoneprimjetnopomijerajui usne izgovara: - Eh, ba si ti sretan! Februarski dani s nebrojenim nevoljama ga istinski iscrpljuju. Danonono ga mori glad. Stomak ga na miru ostavlja samo po nekoliko trenutaka. Pored redovnih zadataka oko studija, mora istiti sobu, brisati sto, namjetati

I

15

Sa'd Zaglul, najistaknutiji borac za nacionalna prava. Egipane je poveo u Narodni ustanak 1919., zbog ega su ga Englezi protjerali na Maltu.

krevet, prati maramice, arape i koulje. Na zna kako e doi do potreptina koje za druge predstavljaju sitnice, kao to je komad sapuna, petrolej za lampu i list papira. Odluio je da jelo svede na jedan obrok dnevno. Glad ga je gotovo smodila. Jako je oslabio, lice mu je sasvim poblijedilo. Poeo se plaiti za ivot koji voli vie od svega na svijetu, koji mu je jedino vrijedan. Ustrajava gladan boraviti sam u sobi za koju bi njegovi prijatelji rekli da je grobnica nakon odsluene kazne. Zato prijatelje ne zamoli da mu pomognu oko ishrane? Kad bi pitao Alija, nimalo se ne bi dvoumio niti oklijevao! Da upita Me'muna, podijelio bi s njim i zadnji komad hljeba. ta ga u tome spreava? ast i dostojanstvo!? Teko njemu! Ne porie li on sve to!? Ne prezire li sve vrednote? ta mu je sada pa se osvre na ast i dostojanstvo!? Teko njemu! Jo uvijek mu je filozofija samo uplja pria i lakrdija. Kad e uistinu postati ovjek? Kad e raistiti s obzirima i au, jednostavno kao to s cipela obrie prainu!? Brige su mu vrhunac dostigle kad ga je fakultet primorao da nabavi jednu knjigu na latinskom jeziku koja kota dvadeset i pet pjastera. Kad se uvjerio da ne moe za nju izdvojiti ni milima, sav se odloio. Ispit se sasvim primakao! ta da radi? Traiti pomo od prijatelja je neto tegobno i odvratno, pogotovo zato to zna da ne moe vratiti dug! ta da radi? Dan za danom prolaze, a ivot je sve neizvjesniji. Sasvim bi zapao u oajanje da se nije sjetio velikoga majinog roaka, Ahmed-bega Hamdisa. Kako uope moe oajavati kad ima tako uglednog roaka!? Tano je da njegov otac roaku eli dokazati dostojanstvo, da otac tvrdi da je roak nezahvalnik koji se pretvara da je zaboravio rodbinu i tako ih omalovaava. To je gola istina. Meutim, otac mu nije u pravu kad se ljuti, niti se roak pogreno ophodi. Ako se roak i uzoholio, ohole se i drugi njemu ravni. Oni imaju pravo oholiti se. Zato mu oca ne ljute neotesani seljaci? Kako god bilo s roakovom oholou, ona ga nee sprijeiti da saosjeajno nae razumijevanja za njegov poloaj i prui mu ruku pomoi. Otii se mu s pouzdanjem jer, dosta mu je pouzdavanja u one koji se nepotrebno ljute! Novi KAIRO 43

42 NAGIB MAHFUZ

13.Iz sobe je izaao s vrstom odlukom da proba sreu. Pripremio se ne tedei novac. Ispeglao je fes, a cipele oistio za cijeli pjaster, koliko mu iznosi kompletan obrok. Uprkos tome, po bljedilu na licu i mravom tijelu, izgleda kao bolesnik. U telefonskom imeniku pronalazi rodakovu adresu: ulica Fustat, u Zemaliku. Donosi vrstu odluku i polazi. Dok usput razmilja, predaje se izblijedjelim sjeanjima. Vraa se u vrijeme kad mu je bilo osam godina, kad mu je roak, gospodin Ahmed Hamdis, bio ininjer u Kanatiru. Porodicu je sainjavao on ininjer, naoita supruga, etvrogodinja kerka Tehija i dvogodinje muko djetete. Bila je to jedna sretna porodica koju je krasilo izobilje i mir. U to vrijeme Hamdisova porodica nije izbjegavala druenje s Abdudaimovom porodicom. "Gospodin" Abdudaim nije tedio truda da ukae gostoprimstvo dragoj porodici. Mnogo puta je otiao u ariju da kupi koko ili golubove i priredi im dobru sofru. Mahdub je bio osvojio naklonjenost Hamdisove gospoe. Hvalila mu je otroumnost, divila se njegovoj snalaljivosti. Znala je Tehiju ostaviti da se s njim igra u avliji i na ulici. Kako li sada izgleda Tehija? Da li ga se sjea? Sve je to bilo prije petnaest godina i vjerovatno se u zaboravu rasprilo. I negova sjeanja lelujaju pod koprenom zaborava. No, ako su ikad sjeanja bila urezana, morali bi i kod njih ostati makar blijedi tragovi. Meutim, Hamdisova porodica se uzdigla i uznijela, a Mahdubovi su ostali u svojoj bijedi. Kanatir je vjerovatno izbrisan samim odlaskom iz njega. Sjeanja na Muhduba su se izgubila u prolosti. Abdudaim sada ne radi ak ni u Grkoj mljekari? Kakva li je Tehija? Nije li, ipak, mogue da ga se sjeti kao djeaka koji ju je na rukama drao i trao od kue do stanice!? Premda se pretvara da se nieg ne sjea, ni Hamdis-beg ga nije mogao zaboraviti. Sjetit e ga se im ga ugleda. Nee oklijevati pruiti mu ruku. Stigao je u Zemalik. Nakon to se raspitao, uputio se ulicom Fustat. Po duini i tiini, ulica je slina Readpainoj. Sa strana se unedogled pruaju stabla ije grane 44 NAGIB MAHFUZ

se prepliu i iznad ulice tvore nadstrenicu od rumenih cvjetova. Iskolaenih oiju posmatra vile. Iz pogleda mu se ita samo pitanje: "Je li uope mogue da se ikakva nevolja nae iza ovih debelih zidova? Je li ispravnije rei da su one otjelovljenje znanja ili da u njima uivaju bezbrina srca?" Mahdub sigurnim korakom prilazi vili br. 12. Samouvjeren straara pita za domaina, naglasivi da ga trai roak koji je doao da se s njim vidi. Straar ga vodi u primai salon. Mahdub ulazi u veliku luksuzno namjetenu prostoriju. Nikad prije nije ulazio u takvu kuu, niti se zatekao u takvoj prostoriji. S uzbuenjem, oduevljenjem i uzdahom, znatieljno razgleda oko sebe. Kad je sa svog poloaja bacio pogled kroz prozor, ugledao je dio bae ispunjen ljepotom i mirisima. Kako li e ga domain primiti? Hoe li ga gospoa pozvati da vidi kako je postao snaan momak? Hoe li se domaini sjetiti boravka u Kanatiru i s nostalgijom ga pitati za starog prijatelja "gospodina" Abdudaima? Hoe li biti dirnuti njegovom boleu i shvatiti razlog koji ga je natjerao da im kuca na vrata, ne bi li mu oni, u ime lijepih sjeanja, pruili ruku pomoi. Krasne li prostorije! Nije li mogue da i on jednog dana bude imao ovakvu vilu i da mu se obraaju oni kojima je pomo potrebna!? uje korake. Pogled mu se usmjerava u pravcu vrata i opaa domaina. Pemda se malo postarao i promijenio, odmah ga je prepoznao. Hitro ustaje, prilazi i uz naklon mu prua ruku. Nakon to su se rukovali, domain ga kratko gleda, a zatim ree: - Dakle, to si ti!? U prvi mah mi je ime izgledalo nepoznato, zatim sam uspio sjetiti se. Postao si ovjek. Kako su ti roditelji? "U prvi mah mi je ime izgledalo nepoznato! Dakle, to si ti!" Mahdub se pretvara da mu takvo reagovanje nita ne znai. Zato odvano ree: - Majka je dobro, ali otac je bolestan. U loem je stanju. Nakon toga sjedaju. Domain je obukao mantil, a to samo po sebi govori da se spremio da negdje krene. Zavalivi se na naslon fotelje, domain pita: Novi KAIRO 45

- Nadam se da nije nita opasno. ta mu je? Pretvarajui se da je potiten, Mahdub hitro odgovara: - Pokosila ga je paraliza i vezala ga za postelju. Prestao je raditi. Sve nam se zakomplikovalo. Polaui nade u rijei "sve nam se zakomplikovalo", domaina kriom gleda da vidi jesu li ga rijei dirnule. Ali, nita ne primjeuje. Bez i traka promjene u izrazu lica, domain ree. - Nevesela vijest. Prenesi mu moje pozdrave. Mahdube, jesi li ti zavrio studije? Mijenjanje toka razgovora ga je razbjesnilo. Izazvala ga je sagovornikova hladnoa, ali ne nalazi naina da mu odgovori, a da ne bude staloeno: - Diplomski ispit je sada u maju. - To je lijepo! Neka ti je sa sreom! Zatim, ustajui ree: - Jako mi je ao. Ja sad moram ii. Imam vaan sastanak. Ustajui tuan i bijesan, momak u sebi proklinje. Susret se odigrao tek nakon petnaest godina, a nije trajao vie od dvije minute. Zar domain uope nije shvatio razlog dolaska? Zar mu nita ne znae rijei "sve nam se zakomplikovalo", zbog kojih je i doao. Neizrecivo zbunjen ga slijedi dok odlazi. Da li da ga uhvati za ruku i povie: "Ja sam ubogi siromah. Neophodna mi je tvoja pomo. Prui mi ruku!" Tako e postupiti makar sve prokockao. Meutim, na manjoj udaljenosti je ugledao tek zarudjelu djevojku i djeaka u pubertetu kako se mirno penju stepenicama. Odluka mu se poinje ljuljati. Pogled mu se prikiva za dvoje koji dolaze. Tehiju odmah prepoznaje uprkos velikom zaokretu izmeu ljepote lica koje sada gleda i onog koje nosi u sjeanju. Po slinosti izmeu nje i mladia siguran je da joj je to brat. Zaboravlja ta je bio naumio. Odluan da pokae ponos, odjednom se uskooperi. Domain s osmijehom pogleda kerku i sina. Pokazavi rukom na Mahduba, kaziva im: - Gospodin Mahdub, moj roak, a ovo je moja kerka Tehija i njen brat Fadil. 46 NAGIB MAHFUZ

Dok se rukuju, Mahdub izgovara: - Dobro ih se sjeam. Krenuvi prema automobilu koji eka, domain dobacuje: - Eto, provedi s njima neko vrijeme. Da li da ostane s njima? Uz osmijeh se ispituju pogledima. Fadil je naoit djeak otmjenog izgleda. Od prvog trenutka gaje prezreo zbog naoitosti, otmjenosti i ljepote. Tehija je iznimno lijepa djevojka. Moda je Ihsana Sehata za nijansu ljepa, ali je Tehija kompletan izraz elegancije i gracioznosti, ivi obrazac aristokracije. U tren oka su mu se osjeanja rasplamsala. U Tehiji vidi olienje ivota na visokoj nozi, onakvog za kakvim mu srce udi. Zapljuskuje ga ushienje, rasplamsava mu ambicije. Premda mu Tehija ne podstie enju kakvu mu podstie Ihsana, niti se uvjerava da su osjeanja uzviena - on uostalom i nema vremena za uzviena osjeanja - pobudila mu je divljenje zainjeno bijesom i pohotu pomijeanu s revoltom. U sebi osjea neodoljivu elju da je osvoji, da je se dograbi. Odmah donosi odluku da s njima ostane. Sjedaju u raskonoj gostinskoj sobi. Mahdub se uvjerava da na njih ostavlja utisak otrcanka, ali to prihvata hladnokrvan. injenica je da se odlikuje udesnom snagom u prevladavanju stida i zbunjenosti. Odbrana prezirom mu ne zna za granice. Fadil ga s osmijehom na licu pita: - Gospodine, ti nas se uistinu sjea? - ivjeli smo skupa u istom gradu prije petnaest godina. Hamdis-beg je bio ininjer u Kanatiru, a vi ste se sa mnom igrali u "parku" moje kue. Djeak mu iznenaen odgovara: - Nieg se ne sjeam iz tog vremena. Tehija se ukljuuje glasom umilnim kao to je i ona: - Otprilike ni ja. To ga boli. Osmijehom prikrivajui ta osjea, ree: - Bili ste mali, a ja sam imao osam godina. Fadil se osmjehuje i pita: - Jesi li zavrio studije? Najprije se pita, da li takvo pitanje spada u navike aristokratskih porodica, zatim odgovara: Novi KAIRO 47

- Zavrit u u maju. - Koji fakultet? - Filoloki. - Sretni smo to imamo takvog roaka. - Ja sam sretniji jer sam pronaao dvoje roaka. Tehija ga ispituje pogledom svojstvenim eni. S namjerom da tek nekako uestvuje u razgovoru, kao to je i red, ree: - Kanatir nismo posjetili otkako smo iz njega otili. Mahdub se neoekivano zbuni. Da li da ih pozove da posjete Kanatir i vide kuu i "park" u kojem su se igrali? Meutim, iz nedoumica ga izbavlja Fadil koji sestru podrugljivo pita: - Jesi li posjetila Kairo u kojem ivi? I u Kairu zna samo salone i bioskope! Tehija se zarumenjelog lica osmjehuje i uzvraa: - Tuibabo, nije li ti jasno da ja znam sve u Kairu? Obila sam i piramide i kulturne spomenike, kao to ih obilaze turisti! Mahdubu naumpada spasonosna ideja. Izbavljajui se iz nedoumica, hitro se ubacuje. - Piramide i kulturni spomenici su ve preli u dosadu. Jesi li obila nove iskopine? Okrenuvi se sagovorniku, Tehija pita: - Nove iskopine!? Pokaza na svoje grudi. Kao da je lino on taj ko ih je otkrio, Mahdub ree: - Iskopine koje je fakultet pronaao, svega nekoliko minuta hoda od najvee piramide. To je aroban svijet ograen bodljikavom icom. Svi kontrolori su mi prijatelji i kolege. Kad emo otii da ih pogledamo? Sa zadovoljstvom odgovara: - Ne znam, ali jednog dana u otii. Je li tako, Fadile? Budui da mu je razgovor preao u dosadu jer ga se ne tie, Fadil odgovara: - Naravno, naravno. Dok koraa parkom uz vilu nakon zavrene posjete, Mahdub predosjea mogunost da s ovo dvoje moe 48 NAGIB M'AHFUZ

uspostaviti neku vrstu onog to ljudi nazivaju prijateljstvom. Sad razmilja ta bi mogao izvui iz prijateljstva ako se ostvari. Iz njega nee praznih aka izai kao to je izaao iz posjete roaku.

14.Vraa se ulicom Fustat. Najednom ga zahvata estok hladan vjetar koji prethodno nije bio ni primijeto. Grane se ljuljaju. Ulica se ispunjava njihovim lupkanjem, a o zidove se odbija fijuk vjetra. Osjeaj jeze koji mu zahvata udove, umornim tijelom mu struji zajedno s drhtanjem uestalijim nego to moe podnositi glau iznureno tijelo. Meutim, misli ga zaokupljaju dotle da nije svjestan nieg oko sebe. Dok gotovo nesvjestan loeg vremena ide svojim putem, prisjea se Fadila. Uporeuje ga sa sobom. Tamo je zdravlje, ljepota i bogatstvo, a ovdje bolest, iznurenost i siromatvo. Uprkos svemu, roaci su! Tehija je, pak, djevojka aristokratkinja, iva slika svijeta kojem on neodoljivo stremi. Da li e jednog dana ii s njom do piramida? Djevojka kao ona uistinu moe biti magian klju za vrata iza kojih se izlau udesa. Dugo o tome razmilja. Eh, alosti, moe li se on uope vinuti u takve snove i zaboraviti nesnosne brige? Odakle njemu novac da kupi knjigu na latinskom? Kako se moe oduprijeti gladi koja mu neprekidno potresa tijelo i razum? A udesa!? Je li pokazivanje ispraznih ljudskih vrednota pree od potrebe za hranom radi odranja na ivotu? Je li ba ta hrana, koja se dobija iz prljave zemlje pognojene izmetom, agens ivota i opstanka? Je li ona stoer razmiljanja i vrhunski motiv najviih ideala? Nije li to dokaz da je sutina humanizma prljavtina i niskost? Dok koraa, vjetar jednako fijue. Po nebu se kulaju tamni oblaci. Uzburkana smaragdna voda Nila hui. Mahdub ljutito gleda oko sebe. Kao da svijetu otkriva neprijateljstvo, prezrivo pijunu na zemlju. Ne bi li bolje bilo da uzme pozajmicu? Od koga? Kako e vratiti dug? Slijedei mjesec ne moe biti bolji od prolog, moe samo gori. Sta da

Novi KAIRO 49

radi? Kad bi znao depariti! Deparenje je arobno umijee. Deparo na raspolaganju ima sve to je u depovima svih ljudi zajedno. Prvaci ove zemlje znaju domaaje ove mudrosti. ta da radi? Da li da jo samo jednom pokua kod Hamdis-bega? Da li da mu ode u ministarstvo i otvoreno zatrai pomo? U razmiljanju mu se isprijei zamiljeni graciozan aristokratski lik Tehije. Ide li mu u prilog da ona sazna kako je bijedan i bespomoan!? Ta djevojka mu rasplamsava osjeanja, ali ne tako ludo da sanjari kao to sanjari Ali. Ona je nova udnja. Premda je to udnja slina onoj kakvu pokree Ihsana, nije pla

Documents

Novi Kairo