Sonia SINCICH, prof. (Córdoba – Argentina)

OD PRAPOĆA DO MALAGUEÑO

Fenomen lančanog iseljavanja u razdoblju 1923. – 1930.

Nije nimalo jednostavno sa sigurnošću identificirati Hrvate koji su od početka 20. stoljeća živjeli u Argentini, a naročito u provinciji Córdoba. Prvenstveno zbog nesigurnog, često pogrešnog, nacionalnog određivanja tih emigranata zabilježenih popisom stanovništva. Uistinu, službeni izvori Hrvate su uglavnom bilježili kao "Austrougare", "Austrijance", "Jugoslavene", "Talijane", ovisno o položaju Hrvatske u nestabilnom političkom i teritorijalnom ustroju Europe tijekom prošlog stoljeća.

Osim toga, valjalo bi raspolagati preciznim i pouzdanim statističkim podacima, kako u zemlji iz koje su emigrirali, tako i u zemlji koja ih je prihvatila.

Hrvatska prisutnost u provinciji Córdoba postala je uočljiva sredinom dvadesetih godina 20. stoljeća. Završetak Prvog svjetskog rata (1914. – 1918.), europski gospodarski slom koji je rezultirao povećanjem cijena, nedostatkom namirnica, opadanjem proizvodnje i nezaposlenošću, talijanska okupacija hrvatskog teritorija, dijela Istre i dalmatinske obale, to su bili glavni razlozi koji su potakli mnoge Hrvate da emigriraju u Argentinu, gdje je nacionalna vlada poticala prekomorsku imigraciju kao dio programa gospodarskog i društvenog preobražaja.

Provincija Córdoba, poljoprivredna regija na jugoistoku, uključena u gospodarske aktivnosti poljoprivrednog izvoza, i središnja regija, grad Córdoba, kao zona utjecaja sa značajnim razvojem trgovine, građevine i pojedinih industrija, činili su se gospodarski aktivnim područjima i samim time pogodnima za primanje važnih grupacija stanovništva.

Hrvati su se uključivali u različite sektore proizvodnje. Neki su svoju ušteđevinu uložili u najam ili kupovinu malih poljoprivrednih zemljišta. Drugi su pak radili za plaću ili dnevnicu u raznim poduzećima glavnoga grada i njegove okolice.

Znatan se broj opredijelio za rudarske aktivnosti. Eksploatacija vapnenačkih jama, naročito onih u Malagueñu, La Caleri i Dumesnilu, u blizini grada Córdobe, zahtijevala je znatnu količinu radne snage.

Područje grada Malagueña 20-ih se godina pretvorilo u glavnog proizvođača vapna i vapnenačke rude, s udjelom od 43% i 65% od ukupne proizvodnje cijele provincije, u proizvodnji svakog posebice.

Premda rudarska aktivnost na ovom području počinje već u XVIII. stoljeću, tek izgradnjom dionice željezničke pruge Córdoba – Malagueño 1885. godine započinje intenzivna eksploatacija rudnih jama i komercijalizacija vapnenca na domaćem i međunarodnom tržištu. Ovaj je proces praćen demografskim rastom uslijed internih migracija, naročito iz sjeverozapadnih provincija Argentine, iz susjednih zemalja, kao i prekooceanske migracije.

1

Tako je, između 1924. i 1930., u taj kraj smješten 20 km jugozapadno od grada Córdobe, stigao znatan broj Hrvata i Slovenaca te u manjoj mjeri Bosanaca i Crnogoraca.

Valja istaknuti da su Hrvate u Malagueñu u najvećem broju predstavljali pojedinci podrijetlom iz istarskog sela Prapoća, jer radi se o slučaju lančane migracije koja se zasnivala i utemeljivala na rodbinskim vezama.

U tom su smislu relevantne takozvane "primarne ili predmigracijske veze", dakle rodbinske ili susjedske veze uspostavljene u izvornoj zajednici, a koje tijekom migracijskog procesa igraju glavnu ulogu, utječu na odabir zemlje u koju se emigrira, na gazde kod kojih se traži posao i namještenje u toj zemlji, na dobivanje posla, čak i na odabir supružnika, osnivanje obitelji i ostvarivanje drugih društvenih veza.

Te veze, pored toga što predstavljaju strategiju pristupa razinama integracije u zemlji primateljici, u određenoj mjeri imaju i strukturalnu funkciju etničkog identiteta, omogućujući doseljeniku ostvarivanje i ponovno uspostavljanje ovih važnih društvenih i kulturalnih veza s izvornom sredinom, u kontekstu koji nije izvoran.

Mjesto podrijetla: Prapoće

Prapoće, smješteno u sjevernom dijelu istarskog poluotoka, na nadmorskoj visini od 510 metara, jedno je od 14 sela buzetske općine Kras ili današnje Općine Lanišće. Tamo su se rodili useljenici koji su stigli između 1890. i 1910. godine. Njihov život u rodnom selu održao se dok je Hrvatska pripadala Austro-Ugarskoj.

Početkom XX. stoljeća, njegovu populaciju činilo je otprilike 400 stanovnika 1.

Poljoprivredni radovi (sjetva, stočarstvo i ovčarstvo), uz iskorištavanje okolnih šuma, bili su glavni način življenja. Stočarsko selo nije moglo opstati bez kovača i tesara, ali bilo je ponajviše zidara i klesara. Pored toga što su radile na polju, žene su izrađivale tkanine od vune i lana koje bi potom prodavale u gradovima. Djeca su isto imala svoje radove, od 6-7 godina, muzli su krave, vozili stoku u štalu, kosili slamu i učili neki zanat.

Važno je spomenuti da su u novoj zajednici među doseljenicima rodom iz Prapoća postojale čvrste veze vidljive u organizaciji gospodarskih aktivnosti, vjere – blagdansko štovanje Djevice Marije, Svetog Blaža i Svete Lucije, jezika – hrvatski jezik u svojim kajkavskim i čakavskim dijalektalnim oblicima, i naročito u rodbinstvu.

Što se ovog posljednjeg tiče, valja reći da su stanovnici sela međusobno bili povezani izravnim i neizravnim rodbinskim vezama, što govori o snažnoj i naglašenoj praksi endogamijskih brakova na društvenoj razini.

1 ŽUDIĆ Željko, PRAPOĆE, selo na Krasu (Ćićarija), Katedra Čakavskog sabora Buzet, 1993.2

To je razlog za ponavljanje imena i prezimena, jer bilježe se cijele obitelji s identičnim imenima. Svaka se obitelj, međutim, razlikovala po nazivu koji se zvao po "kortama", a označavao je dvorište kuće u kojoj su živjeli otac, majka i djeca.

Tako su osobe istih imena imale različite "korte": Jekomarov, Jekominčićev, Vicencov, Gučev, Tonkov, Perov, itd.

Kao dobri katolici, osobe svih uzrasta išle su na svetu misu u Lanišće, prva je počinjala u 7 sati, druga u 10; čak i zimi, kad je bilo toliko snijega da im je dolazio do koljena, nisu falili.2 Božić, Uskrs i dan nekog sveca, okupljali su narod na vjersku praksu.

Kako je nedostajalo novca za uzdržavanje obitelji, muškarci su ostavljali selo i išli raditi u druga mjesta da materijalno pomognu obitelji i poprave teško ekonomsko stanje. Za vrijeme Prvog svjetskog rata, 1914. godine, je mnogo njih odvedeno iz Prapoća i drugih sela u rat, ostale su samo žene i djeca i to je smanjivalo broj ruku za rad na polju.

Po svršetku Prvog svjetskog rata, gospodarska je bijeda potakla gospodarski aktivnu mušku populaciju na progresivno napuštanje sela u potrazi za zaposlenjem, kako bi pomogli svojim obiteljima. Pored toga, rat je ostavio teške posljedice kod onih koji su ga proživjeli: "... sjećam se kad je počeo svjetski rat 1914. S majkom sam išao na misu, i putem, dok smo ocu koji je čuvao stoku nosili objed... Dakle, kad smo stigli (u Lanišće), vidjeli smo liste pričvršćene na stablu lipe na trgu. Te su liste pozivale muškarce rođene tad i tad da idu u rat. Kad sam stigao do mjesta na kojem je otac čuvao životinje, naivno kako samo djeca znadu biti, rekao sam mu da su stigli pozivi za rat. Zašto radije nisam šutio? Jelo nije ni okusio, već je stao plakat ... Za vrijeme rata, postojao je puteljak kojim smo išli u Buzet ili u Roč, pa kad bismo morali ići noću, s posla ili otkud drugdje, stali bismo ispod jednog stabla i gledali kako meci lete. Crveno, crveno, crveno ... i tako cijelu noć. Tako se rata, i onaj tko nije bio u ratu, bojao na daljinu ..." 3

Loša ekonomska situacija bio je najjači razlog da mnogi emigriraju: „Pošli smo u Argentinu jer u selu je bilo glada i nije bilo posla. Isto smo mislili da će biti novog rata i trebali smo se žuriti da izađemo.“ 4

U takvim je okolnostima u Prapoću započeo snažan val kretanja, uglavnom orijentiran prema Argentini. Očekivanja mladih emigranata, čija je dob varirala između 18 i 28 godina, ograničavala su se na pronalazak kakvog privremenog posla, ostvarivanja uštede i povratak kad okolnosti postanu povoljnije.

Zašto nisu emigrirali njihovi roditelji? Odgovor nalazimo u njihovoj čvrstoj vezanosti za vlastitu zemlju, a mladi su odlazili naći bolje poslove, misleći da se ako uštede novac, mogu skoro vratiti kući.

2 Usmena svjedočanstva Ivana Žudić (1994.)3 Isto4 Isto

3

Hrvati u Malagueñu

Kako bismo izdvojili Hrvate nastanjene u Malagueñu u razdoblju koje promatramo, proučavali smo matične knjige u kojima su ubilježena rođenja, vjenčanja i smrti u novoj zajednici. Tu se Hrvati pojavljuju kao "Austrijanci" i u većoj mjeri kao "Talijani", zbog čega valja provjeriti njihova imena i navedena mjesta rođenja kako bi se utvrdila njihova nacionalnost.

Drugi izvor informacija predstavlja dokumentacija o zaposlenicima poduzeća Sucesores (Nasljednici) dr. Martína Ferreyra, vodećeg proizvođača vapnenačke rude, u kojem su radili brojni Hrvati.

Ovdje govorimo samo o onim imigrantima čiji je boravak u Malagueñu potvrđen u spomenutim izvorima. Međutim, bilo je i mnogih drugih o kojima saznajemo putem usmenih svjedočanstava. Imigranti čiji je boravak potvrđen za razdoblje između 1924. i 1930. godine, spominju se u matičnim knjigama u svezi s kakvim demografskim podatkom: vjenčanjem, roditeljstvom, smrću ili stoga što su svjedočili kojem od navedenih događaja.

Prema podacima prikupljenim u registrima, Hrvati su grupirani prema određenim osnovnim karakteristikama, kao što su ime, dob, mjesto rođenja, bračno stanje, zanimanje, također, prema datumu ulaska u zemlju i datumu zaposlenja u poduzeću Sucesores (Nasljednici) dr. Martína Ferreyra, koji su potvrđeni u dokumentaciji o zaposlenicima.

Na taj je način bilo moguće uspostaviti niz migracijskog lanca započetog u Prapoću, koji čine nekolicina braće iz 15 obitelji: Šverko (Gučev I), Grbac (Jekominčićev), Šverko (Tonkov I), Šverko (Tonkov II), Sinčić (Vicencov), Žudić (Perov I), Žudić (Perov II), Šverko (Viceć), Černeha (Markov), Šverko (Šav), Šverko (Gučev II), Sinčić (Benićev), Šverko (Frankov), Šverko (Tonkov III), Šverko (Gučev III). 5

5 Imena i prezimena imigranata po iskrcavanju u Trstu prevođena su na talijanski, a prilagodena španjolskom jeziku po dolasku u Argentinu. Primjer: Ivan-Giovanni-Juan; Jakov-Giácomo-Santiago; Jure-Giorgio-Jorge. Šverko-Sferco, Sinčić-Sincich, Žudić-Zudich, Grbac-Gherbaz, Černeha-Cherneca, itd.

4

I. IMIGRANTI, RODITELJI, KORTE U PRAPOĆU

IMIGRANTI OTAC-MAJKA KORTA1 María Sferco (Marija Šverko)

Santiago (Jakov)Grgo Šverko i Marija Zlatić Gučevi

2 José Sincich (Josip Sinčić)Juan (Ivan)Lucía (Luca)

Martin Sinčić i Katarina Šverko Vicencovi

3 Juan Gherbaz (Ivan Grbac)Anita (Anica)Jorge (Jure)Esteban (Stjepan)

Anton Grbac i Marija Šverko Jekominčićevi

4 Juan Sferco (Ivan Šverko) Jure Šverko (1ºbrak) i Marija Zlatić Mišićeva Tonkovi

5 Santiago Sferco (Jakov Šverko)Adolfo (Rudolf )Canziano (Kancijan)

Jure Šverko (2ºbrak) i Marija Šverko Miškova

–

Tonkovi

6 Juana Zudich(Ivana Žudić)

Ivan Žudić – Ivana Zlatić Perovi

7 Juan Zudich(Ivan Žudić)

Ivan Žudić i Ana Sinčić Perovi

8 Rosa Sferco(Ruža Šverko)

Martin Šverko i Katarina Sinčić Viceći

9 Antonio Cherneca(Anton Černeha)José (Josip)Juan (Ivan)

Marko Černeha i Katarina Šverko Markovi

10 Lucía Sferco(Luca Šverko)

Grgo Šverko i Marija Sinčić Šavi

11Mateo Sferco (Mate Šverko)Pedro (Petar)María (Marija)

Ivan Šverko i Marija Šverko Gučevi

12 Catalina Sincich(Katarina Sinčić)

Jure Sinčić i Marija Šverko Benićevi

13 Juan Sferco (Ivan Šverko)José (Josip)Antonio (Anton)

Ivan Šverko i Matea Šverko Frankovi

14 Anita Sferco (Anica Šverko)María (Marija)Catalina (Katica)Pedro (Petar)

Jakov Šverko i Katarina Sinčić Tonkovi

15 Américo Sferco(Riko Šverko)

Grgo Šverko i Anica Šverko Gučevi

Izvor podataka: Matične knjige rođenih, vjenčanih i umrlih u Malagueñu; usmena svjedočanstva.

Tolika istoimenost u početku je otežavala uspostavljanje i razumijevanje rodbinskih veza. Međutim, zahvaljujući podacima koje su pružali doseljenici, bilo je moguće rekonstruirati, ne samo očinske veze

5

među njima već i krvno srodstvo, prvenstveno u prvom i drugom koljenu. Tako su Frankovi bili bratići Tonkovima i Jekominčićevima, neki od Gučeva bili su bratići Tonkovima, Vicencovi Benićevima, a Perovi su bili u srodstvu s Jekominčićevima.

Te prvobitne veze na kraju su se u novoj zajednici upotpunile brakovima.

II. Endogamni brakovi zaključeni u Malagueñu

Datum Brak dob Drugi podaci15. 7. 1927. Jorge Gherbaz

Lucía Sincich2226

29. 10. 1929. Juan SverkoAnita Sverko

2925

02. 11. 1929. José SincichAna Gherbaz

3536

oženjeni 1924. (dok je Ana još živjela u Hrvatskoj)

22. 2. 1930. Antonio ChernecaLucía Sverko

2631

24. 2. 1930. Juan ZudichRosa Sverko

2922

30. 4. 1930. Santiago SverkoJuana Zudich

2623

31. 12. 1930. Juan SincichMaría Sverko

3125

III. Egzogamni brakovi zaključeni u Malagueño

21. 12. 1932. Esteban Gherbaz

Angelina I. Kasianchuk

22

14

Otac: Joaquín Kasianchuk. Poljak

Majka: Angelina Delgado. Argentina

20. 7. 1936. Juan Gherbaz

Juana Humar

36

33

Talijan (Gorizia)

Otac: Andrés Humar . Majka: Lucía Okroglic

19. 10. 1946. Adolfo Sverko

Haidée F. Oviedo

38

26 Argentina

28. 11. 1947. Santiago Sferco

María Felisa Pérez

40

46 Argentina

6

IV. Marriages birth certificates recovered – sačuvani obiteljski listovi

Datum rođenja

Dijete Roditelji : otac - majka

Dob Bračni status

Državljanstvo Zvanje Prebivalište Drugi podaci

27.12.1932. Mateo Emilio Sferco

Mateo SfercoCatalina Sincich

3431

oženjen talijansko zidar Malagueño4º rođen

07.9.1937. Rosario María T. Sferco

Juan SfercoErina Chernelli

3925

oženjen talijanskotalijansko

tesar Malagueño1º rođen

Vremenski interval između dolaska pojedinih članova lanca bio je razmjerno kratak. Valja pojasniti da se prihvaćeni kriterij određivanja migracijskih etapa zasniva na datumu dolaska u zemlju stanovnika Prapoća čiji je cilj bio Malagueño.

To je važno spomenuti jer se od sveukupnog broja osoba koje potječu iz Prapoća, a broj im se ne da precizno odrediti, tek jedna skupina nastanila u tom mjestu u provinciji Córdoba. Neki su ostali u Buenos Airesu (glavnom gradu Republike Argentine), dok su se drugi usmjerili prema gradu Rosario u provinciji Santa Fe.

Prva skupina koja je stigla u Malagueño 1924., u Argentinu je stigla 1923. godine. Članove tog prvog muškog vala nazivamo "primarnim imigrantima ili pionirima", budući da su bili prvi, u promatranoj skupini, koji su poduzeli iseljeničku inicijativu.

U Buenos Airesu su razvili različite djelatnosti, radeći u tvornicama kao nadničari ili kao zaposlenici željezničke kompanije. Iscrpivši ili ne zadovoljivši svoje težnje za zaposlenjem, odlučili su sreću potražiti u drugoj provinciji: “Kad smo stigli u Córdobu, ušli smo u talijansku gostionicu u četvrti San Vicente te se stali raspitivati o mogućnostima pronalaženja posla. Savjetovali su nam da pođemo u tvornicu vapna u Malagueñu, u kojoj traže radnike. Izašli smo iz gostionice, otišli do pruge i pješačili do Malagueña” 6

Najveći val migracija zbio se u razdoblju između 1924. i 1928. godine, kad započinje razdoblje ponovnog formiranja ili nastajanja novih obiteljskih veza između ranijih doseljenika i onih novopridošlih. U nekim su slučajevima novopridošli nalazili privremene poslove u Buenos Airesu, prije no što bi se nastanili u Malagueñu, dok bi se u drugim slučajevima novi doseljenici pisanim putem povezali s onima koji su radili u Malagueñu, kako bi ovi došli k njima u Buenos Aires.

Posljednji migracijski val skupine iz Prapoća odvijao se između 1929. i 1930. godine. Pristigla je tek nekolicina muškaraca i poneka žena s konkretnim izgledima za ženidbu. Neke su već bile udane temeljem opunomoćenja, dok su druge stizale "na poziv" svojih budućih supruga: "Santiago (Jakov), koji je već bio ovdje, pisao mi je da me pita bih li došla, prvo sam malo razmišljala, a onda sam odgovorila da bih. Kad zaručnik poželi da mu se pridružiš, mora ti poslati novac za put. Rekao mi je

6 Usmena svjedočanstva Jure Grpca (1990.).7

da mi za sada ništa ne šalje, neka mi da otac, a on će mu vratiti. Tako je i bilo, pa sam otišla ubrzo nakon što smo se počeli dopisivati."7

U Malagueñu su se doseljenici iz Prapoća upoznavali i povezivali sa sunarodnjacima iz drugih istarskih mjesta, Podgaća, Trsta, Gorizije i iz drugih regija. Nemamo saznanja o migracijskim procesima tih doseljenika, ni o njihovim rodbinskim vezama jer se u većini slučajeva javljaju kao izolirani pojedinci.

Hrvati su u svojoj zajednici 1931. godine osnovali Delavsko podporno društvo – Slavija, koje se održalo do 1942. godine i u kojem su djelovali i pojedini Slovenci i Bosanci.

Dolazak tih stranaca u novu sredinu usko je povezan s mogućnostima zapošljavanja. Rudarska su poduzeća tražila radnu snagu i trebali su klesare, strojare, radnike u vapnenačkim jamama, kopače, mehaničare.

Za većinu Hrvata nastanjenih u Malagueñu, to je mjesto bila tek usputna postaja na putu prema konačnom odredištu.

Četrdesetih godina neki od njih kreću u nova preseljenja prema novim horizontima, unutar provincije Córdoba, ali i prema drugim argentinskim provincijama.

Moguće je da je prostorna pokretljivost bila povezana s ostvarivanjem određenih novih mogućnosti zapošljavanja, boljih poslova i bolje plaće, što je u Malagueñu bilo onemogućeno zbog ograničenja koja je nametao lokalni gospodarski ustroj.

Hrvati u Malagueñu sačuvali su svoje tradicije, obiteljske sastanke i s „paesanos“, materinski jezik, u kojem su odgajali svoju djecu. Također su se preko pisama povezali sa svojim rođacima i prijateljima iz rodnog sela. Stalno su mislili i nadali se da će se moći vratiti u domovinu, ali samo malo njih je u tome uspjelo.

7 Usmena svjedočanstva Ivane Žudić.8

Dodatne informacije

Imigranti identificirani u drugim izvorima

Prezime - ime Državljanstvo- mjesto podrijetla

Supruga Državljanstvo- mjesto podrijetla

Antoncich, Juan

(Antončić, Ivan)

Jugoslaven- Veliki Obrez

Plut, Marianema podataka

Bilich, Esteban

(Bilić, Stjepan)

Jugoslaven N/P-

Bosich, Enrico

(Božić)

Jugoslaven (1947.) N/P-

(1)Bosich, Juan

(Božić, Ivan)

Talijan Sverco, Elena (2)

(Šverko, Jelena)Talijan

(3) Bosich, Juan

(Božić, Ivan)

Talijan (Olmeto-Istra) Micaz, Maria(4)

(Mikac, Marija)Talijan (Lanischie)

Bosich, Zdravko

(Božić)

Talijan N/P-

Chicharevich, Pedro

(Ćićarević, Petar)

Crnogorski (Štitari) Martínez, Isabel ReynaUrugvajac

Gornik, Juan

(Ivan)

Jugoslaven Castro, Flora RosaArgentina

Ivancich, José

(Ivančić, Josip)

Talijan N/P-

Ivancich, Juan

(Ivančić, Ivan)

Talijan N/P-

Ivich, Juan

(Ivić, Ivan)

Jugoslaven N/P-

Kraljevich, (Kraljević)

Mateo

(Mate)

Jugoslaven (Ljubuški –Mostar)

D’Andrea, Velia

Argentina

Kraljevich, Marcos (Marko)

Jugoslaven N/P-

Loncar, Jorge

(Lončar, Jure)

Jugoslavene (Rezovac – Slavonija)

Sosa, María de las MercedesArgentina

Mateovich, Antonio

(Mateović, Anton)

Talijan N/P-

Micaz, Jorge (5)

(Mikac, Jure)

Talijan Bosich, Ana(6)

(Božić)Talijan

Micaz, Estanislao (Mikac Stanislav)

Talijan N/P-

9

Oberman, Luis

(Alojz)

Jugoslaven Durán, Teresa ClaraArgentina

Pecharich, Luis

(Pečarić, Alojz)

Jugoslaven Stepan, BarbaraN/P

Petrovich, Jorge

(Petrović, Jure)

Jugoslaven N/P-

Prolich, Antonio

(Prolić, Anton)

Jugoslaven N/P-

Radkovich, José

(Radković, Jože)

Jugoslaven Stepan, ElsaN/P

Ribarić, Ivan N/P N/P -

Simonich, Juan

(Simonić, Ivan)

Jugoslaven N/P-

Szomor, Carlos Víctor

Jugoslaven (1948.) N/P-

Vicich, Vicente

(Vičić)

Jugoslaven N/P-

Viscovich, Antonio

(Visković, Anton)

Talijan Paus, MaríaTalijan

Žlogar, Janez N/P N/P -

Zornada, Juan Talijan (Pola) Gherbaz, Maria

(Grbac) Talijan (Vetta –Gorizia)

(1) Otac: Miguel (Miho) Božić. Majka: Jelena Poropat.(2) Otac: Josip Šverko. Majka: Ana Zlatić.(3) Nema podataka.(4) Otac: Miguel (Miho) Mikac. Majka: Jelena Božić.(5) Otac: Martin Mikac. Majka: Ana Božić.(6) Otac: Miguel (Miho) Božić. Majka: Jelena Poropat.

Usmena svjedočanstva

• Jure Grbac (Zárate – Buenos Aires, 1990.-1994.)• Ivana Žudić (La Calera – Córdoba, 1994.)• María Zornada (Malagueño – Córdoba, 1992.)• Haidée Oviedo Sverko (Malagueño – Córdoba, 1994.)• Emilio Sferco (Córdoba, 1994.)• Rosario Sferco (Malagueño – Córdoba, 1995.)• Marta Kraljevich (Malagueño –Córdoba, 1995.)• Alma Medizza (Rosario – Santa Fe, 1992)• Silvana Sincich (Malagueño – Córdoba, 1992.)• Pedro Sincich (Capilla del Monte –Córdoba, 1992.)• Amelia Sferco (La Calera – Córdoba, 1994.)

10

Zahvale

• Hrvatska matica iseljenika, Zagreb• Dr. Branka Tanodi, Opći i povijesni arhiv, Nacionalno sveučilište, Córdoba. Argentina• Prof. Cristian Šprljan, Hrvatski Dom, Córdoba. Argentina• Vladimir Šverko, dipl. politolog, Labin, Istra, Hrvatska

Bibliografija

• ANTIĆ, LJUBOMIR. Hrvati u Južnoj Americi. Prijevod Dorice Perak. Zagreb, 1991.• ARMUS, DIEGO. Desetljeće historiografije masovnih doseljavanja u Argentinu. U Studiji

latinoameričkih migracija. Godina 2 Br.4. Prosinac 1986.• BARRERA,GIULIA. MARTINI, ALFREDO. MULE, ANTONELLA. Fonti Orale. Roma.

Ufficio Centrale per i beni archivistici. 1993.

• DEVOTO, FERNANDO. Argentinske migracijske politike i priljev europskog stanovništva. U Studiji latinoameričkih migracija. Godina 4, br. 11. Travanj 1989.

• FOX, ROBIN. Rodbinski i bračni sustavi. Madrid. Alianza Universidad. 1972.

• GUILLEN, P. Austro –Ugarska od 1871 do 1918. U Suvremenoj povijesti. Pod vodstvom Jacquesa Neré. Barcelona. Editorial Labor. 1977.

• HEFER, STJEPAN. Hrvatska borba za slobodu i državnost. Serija Hrvatska i Hrvati. Br. 5. Argentina 1959.

• HENRY, LOUIS: Priručnik povijesti demografije. Tehnike analize. Barcelona. Editorial Crítica/Historia. 1983.

• JOUTARD, PHILIPPE. Ti glasovi što nam stižu iz prošlosti. México. Fond za gospodarsku kulturu. 1986.

• OTERO, HERNAN. La inmigración francesa en Tandil. Un aporte metodológico para el estudio de las migraciones en demografía histórica. En Desarrollo Económico. Revista de Ciencias Sociales Nº 125. Volumen 32. Instituto de Desarrollo Económico y Social. Abril-Junio 1992.

• POLITIČKO-GEOGRAFSKA I DEMOGRAFSKA PITANJA HRVATSKE. Zagreb. Ministarstvo znanosti, tehnologije i informatike. 1991.

• SINCICH, SONIA. Hrvatski doseljenici i njihov ulazak na tržište rada u Malagueñu, 1920. – 1930. Prvi dani povijesti naselja Paravachasca, Calamuchita i Xanaes. Nacionalni povijesni muzej “Kuća vicekralja Liniersa. Alta Gracia, Córdoba, 10. i 11. listopada 1997., str. 230.

• TANODI, BRANKA. Sinteza tisućljeća. U Lutajućem Hrvatu. Godina 2. Br 3. Milla. Buenos Aires, studeni 1994.

• ŽUDIĆ, ŽELJKO. Prapoće. Selo na Krasu (Ćićarija). Izdavač: Katedra Čakavskog sabora Buzet. 1993.

11

PRILOZI:

Dokumenti, karte

Dokumenti za emigrante

Sinčić Ivan, od Martina, rođen u Prapoću, star 25 godina, zemljoradnik

12

Šverko Marija, od Gregora i Zlatić Marije, rođ. 15. 04. 1905, u Prapoću, Lanišće

13

Brodska karta Marije Šverko (1930.)

14

Putovnica Jakova Šverka (1925.)

15

Potvrda dolaska u Ameriku. Iseljenički Ukrcavajski registrarDržavna uprava pučanstva i iseljeništva

16

Pozivnica za sastanak Delavsko Podporno Društvo –Slavija- Malagueño (1934.)

17

Knjiga Računa Delavsko Podporno Društvo- Slavija (Malagueño)

18

Karte

Malagueño u Cordobi

19

Cordoba u Argentini

20

Argentina u Južnoj Americi

21

Slike - fotografije

Peći za paljenje vapna (1924.)

22

“Delavsko Podporno Društvo –Slavija-“ Malagueño (1936.). Stoje (s lijeva na desno): Ivan Grbac (Jekominčićev); Alojz Pečarić; Alojz Oberman; Ivan Gornik; Kancijan Šverko (Tonkov); Jure Lončar; Jure Grbac (Jekominčićev); Jakov Šverko (Tonkov).Sjede (s lijeva na desno): Jože Ratković; Ivan Antončić; Josip Sinčić (Vicencov); Ivan Šverko (Tonkov); Stjepan Grbac (Jekominčićev); Rudolf Šverko (Tonkov). Djeca: Pedro Grbac i Pedro Sinčić.

Postavljanje pruge u Castelaru, Buenos Aires (1926.). Desno: Jakov Šverko.

23

Tovarenje kamena. Glavna željeznička postaja u Malagueñu (1932.). Ivan Sinčić (Vicencov); Jakov Šverko (Gučev).

Radnici u radionici doktora Martina Ferreyra. Radionica (1928.). S lijeva na desno: Jakov Šverko (Gučev); Josip Sinčić (Vicencov); Ivan Žudić (Perov); Jože Ratković.

24

Stoje (s lijeva na desno): Stjepan Grbac (Jekominčićev); Riko Šverko (Gučev); Ivan Božić; Josip Sinčić (Vicencov); Ante Prolić; Ivan Sinčić (Vicencov); Ivan Simonić. Sjede (s lijeva na desno): Jure Grbac (Jekominčićev) - harmonika-; Jure Lončar; Jakov Šverko (Gučev); Stjepan Bilić; Petar Šverko (Gučev). Kuća obitelji Sinčić. Malagueño 1930.

25

Stoje (s lijeva na desno): Ivan Simonić; Mate Šverko; Jure Grbac; Riko Šverko; Jakov Šverko; Ivan Božić; Anton Černeha ? (Markov); Petar Šverko. Sjede (s lijeva na desno): nepoznata osoba; Luca Sinčić (Vicencova); Marija Šverko (Gučeva); Anica Grbac (Jekominčićeva); Katerina Sinčić (Benićeva). Malagueño 1931.

Kuća Jure Grbca. Malagueño, 1938. Stoje (s lijeva na desno): Jure Grbac; nepoznata osoba; Ivan Grbac; nepoznata osoba; Jože Ratković; Alojž Pečarić?; Alojž Oberman; Josip Sinčić. Sjede: Anica Grbac; nepoznata osoba; Marija Šverko; Erina Chemelli (stoji); Luca Sinčić.

26

Josip Sinčić i Anica Grbac; Ivan Sinčić i Marija Šverko; Luca Sinčić (supruga Jure Grbca). Malagueño 1934.

27