ada otvorite neku knjigu, iz njenog naslova i sadržaja saznajete te-
mu o kojoj ćete čitati. Zaslužujete da dobijete jasnu i odredenu idejuo cilju i nameri pisca.
Nije lako sažeti nameru i temu knjige unutar njenog glavnog naslo-va i naslova poglavlja. Zato koristim ovaj predgovor da vam na počet-
ku objasnim šta želim da postignem u ovoj knjizi. Želeo bih da u vašem umu stvorim duboko i čvrsto uverenje koje
će promeniti vaš pogled na život kao niz beznačajnih i slučajnih pro-mena u nameran i božanski ureñen plan.
Želeo bih da poverujete da sečitav svemir i sve što je u njemu, uklju-čujući svaku osobu i celokupno okruženje svake osobe, sve dogañaje,
sva zbivanja, svakom prilikom, bila ona dobra ili loša, zajedno s celo-kupnom ljudskom istorijom, njenim ratovima, pobedama i porazima,njenim razvojima i promenama, njenim dinastijama i vladavinama, na-lazi u rukama Božjim i pod kontrolom dobrotvornog Boga, i da »oni-ma koji ljube Boga sve ide na dobro, koji su pozvani po namerenju.«
Voleo bih da u to verujete. Voleo bih da u to verovanje uključite isaznanje da se celokupna istorija, kao i vaš lični život, odvija prema
božanskom planu koji obuhvata sve vaše poslove, zanimanja i blago-stanja. Vaše vreme je u Božjim rukama. Šta više, moguće je da ono bu-de u skladu s Voljom koja kontroliše i ureñuje svemir, kao i najmanjiatom u njemu, tako da vaš život može da sledi njegov propisan tok i usvakom detalju ispuni Božji plan i nameru.
Nijedan čovek ne može da živi životom koji je tako ispunjen, takozadovoljan, tako siguran, kao čovek koji prihvati i sprovede u delo ta-
Bog je želeo da Njegov narod u to vreme bude u Egiptu. Na putusu postojale velike prepreke. Ali, sve je bilo u Božjim rukama. Sve je bi-lo pod Njegovom kontrolom. On je znao kako sve da ujedini kako biostvario svoju volju. Taj karavan, taj ogromni niz kola na putu za Egi-
pat, dokaz je duboke istine da sve ide na dobro onima koji ljube Boga.
170
27
Jakov odlazi u Egipat
akov i njegovih jedanaest sinova, s članovima svojih porodica, zajed-
no sa svojim stadima, krdima i mnogobrojnim slugama, ubrzo su bi-li spremni da krenu na uzbudljiv put i presele se u Egipat.Radosnog srca oni su se pripremali za ovo značajno putovanje.Shvatili su da je ono neophodno ako žele da se izbave od propastistalne i sve gore gladi. Njihov brat, s kime su se potpuno izmirili,vladao je čitavim Egiptom i bio je na položaju na kom je mogao da impruži sklonište i izdržavanje. Jedva su čekali da krenu u velikuavanturu koja će ih dovesti do novoga doma.
Brzo su obavili svoje pripreme. Njihova dragocena kućna imovinabila je pažljivo spakovana i spremljena u dugom nizu kola koja je Fa-
raon poslao za tu namenu. U tim kolima uredili su mesto za Jakova ižene i decu. Prevoz kolima bilo je nešto novo. Sasvim je verovatno dasu se u to vreme kola koristila i da se za njih znalo u Palestini. Nekispomenici prikazuju dvokolice koje su u to vreme bile korištene uEgiptu, ali ih ne nalazimo nigde drugde. Ali, ova kola poslata iz Egip-ta, poslata radi Jakovljeve udobnosti, bila su nešto novo - impozantnegrañe, prekrivena kako bi njihovi putnici bili zaklonjeni od sunca. Ka-ravan je izgledao impresivno kada je krenuo iz Hevrona.
Virsaveja i uspomene
Brzo su došli do Virsaveje. Ona se nalazila na samoj ivici Hanana,na mestu koje se stapa s pustinjom. Virsaveja je u Jakovljevom umu pro-budila mnogo uspomena. Ona nije bila mesto uspomena samo za nje-
mlju, kao što je Bog obećao. On je želeo da se njegove kosti odnesu uHanan, gde će i on spavati zajedno sa svojim precima, tako da, onogvelikog dana kada Avram, Isak i Jakov ustanu iz svojih grobova da do-biju svoje davno obećano nasledstvo i on ustane s njima u tom vaskr-
senju i da s njima učestvuje u daru Obećane zemlje.
Tako Josif, kada se približio smrti, nije razmišljao o prolaznim stva-rima - spomenicima, piramidama, uspomenama - ili o egipatskimstvarima i zemaljskoj slavi. Njegovo oko je verom prodiralo u stvarivečnosti, u slavu vaskrsenja, u život bez kraja u dragoj zemlji obeća-nja, povezanoj s njegovim ocem, dedom i poštovanim pradedom,
Avramom. Koja zemaljska slava može da se uporedi sa stvarima koje je Bog obećao? Tako je Josif, kada je trebalo da umre, spomenuo svoje kosti, pošto
mu je vaskrsenje iz mrtvih bilo veoma stvarno. On neće ostati mrtav.On će ponovo živeti. On nije želeo nikakav spomenik. On je gledao una-pred ka životu, životu u Obećanoj zemlji. Avram je tamo čekao vaskrse-nje, kao i Isak i Jakov. On će se odmarati tamo s njima i ustati s njima utrijumfalnom vaskrsenju iz groba. Kakav slavan način da se umre!
Tako je Josif došao do kraja svog dugog i uzvišenog života. Krozsve to vodio ga je i održavao Bog njegovih otaca. Kroz veoma raznoli-ke okolnosti njegovog šarolikog života - sedamnaest godina kao bez-brižan dečak u očevom logoru, deset godina u egipatskom ropstvu, trigodine u tamnici i osamdeset godina kao gospodar sveg Egipta, starijidržavnik, poštovan kao spasitelj naroda - on je verovao u Boga. Bogga nikada nije izneverio. Uvek je za Josifa On bio Jahve-jireh, Onajkoji će se postarati u svim okolnostima. Okolnosti su se menjale za Jo-sifa. Bog se nije menjao. On je uvek bio isti.
Josif je umro. Ali, tu nije kraj. On je umro kao što je i živeo, u skla-du s Beskonačnim. Bio je čovek koga je Bog poslao za odreñenovreme. U dalekoj, bezvremenoj, beskrajnoj večnosti koja će doći, Bogkoga je Josif voleo i kome je služio, uzeće svog vernog slugu k Sebi, dabude s Njim u neprekidnom skladu i beskrajnoj zajednici, u životukoji neće imati kraj.