hrabrim velikima

Odgoj bez tjelesnog kažnjavanja – letak zaroditelje

116 111 hrabri telefon za djecu—0800 0800 hrabri telefon za mame i tate—www.hrabritelefon.hrsavjet@hrabritelefon.hr

Ovaj projekt sufinancira Ured za udruge Vlade RH. Stajališta izražena u ovoj publikaciji isključiva su odgovornost Hrabrog telefona i ne odražavaju nužno stajalište Ureda za udruge Vlade Republike Hrvatske.

VLADA REPUBLIKE HRVATSKEUred za udruge

Sufinancirano sredstvima Programa za prava, jednakost i građanstvo (2014 – 2020) Europske unije JUST/2015/RDAP/AG/CORP/9175

Ova publikacija nastala je u okviru projekta „Od politike do stvarnosti – promjena stavova i praksi od tjelesnog kažnjavanja do mjera za zaštitu djece“ koji se provodi uz financijsku potporu Europske unije u okviru Programa za prava, jednakost i građanstvo (2014 – 2020). Sadržaj ove publikacije isključiva je odgovornost Hrabrog telefona i ni na koji način ne odražava stajališta Europske komisije.

Autor: Sara Milavec, mag.psychIlustracija: Booboo TannenbaumGrafičko oblikovanje: Sen�or

ODGOJ BEZ TJELESNOG KAŽNJAVANJA – LETAK ZA RODITELJE

Kontekst u kojem danas roditelji odgajaju djecu uvelike se razlikuje od onog u kojem su nekada i sami bili odgajani. Iako je tada tjelesno kažnjavanje bilo prihvatljiva odgojna metoda, danas znamo koje ima negativne posljedice na dijete pa je u većini zemalja, a tako i u Hrvatskoj, zakonom zabranjeno. Na Hrabri telefon za mame i tate često nam se javljaju roditelji s nedoumicama oko toga kako djetetu postaviti granice. Često se uslijed nekih dječjih ponašanja, posebice u najranijem djetinjstvu, osjećaju bespomoćno i frustrirano. Ponekad, ne znajući naći drugo rješenje, koriste tjelesno kažnjavanje zbog čega se kasnije i sami osjećaju loše. No, postavljanje granica djetetu bez tjelesnog kažnjavanja i ostalih ponižavajućih odgojnih postupaka nije samo moguće, već je i nužno, zbog različitih štetnih posljedica koje takvi postupci mogu imati za dijete. Svakom djetetu potrebni su poštovanje, fizička dobrobit, pažnja, povjerenje i ljubav. Odgovaranjem na potrebe djeteta učimo ga da je vrijedno i voljeno te ga pripremamo da se uspješno nosi sa svim razvojnim izazovima.

Ovaj letak pomoći će roditeljima da saznaju zašto batine u odgoju nisu dobar odabir, koje posljedice tjelesno kažnjavanje može imati na dijete i koje su to odgojne metode koje odgovaraju na potrebe djeteta. Letak donosi i pregled institucija kojima se mogu obratiti u situacijama kada se osjećaju frustrirano i bespomoćno i potrebna im je podrška u odgoju.

ŠTO TJELESNO KAŽNJAVANJE, ZAISTA, UČI DJECU

Roditelji često znaju reći da batine koriste kako bi djecu naučili što smiju, a što ne smiju raditi ili pak „iz ljubavi prema djetetu“. No, koje su zapravo poruke koje dijete dobiva kada ga roditelj udari?

„Kada nešto želim ili sam ljut/a, u redu je nekoga udariti.“

Roditelji su, pogotovo u predškolskoj dobi, jedan od glavnih izvora iz kojih dijete uči o svijetu oko sebe. Kao što dijete prateći roditelja uči da je kada negdje dolazi u goste pristojno pozdraviti ili da je pristojno koristiti „čarobne riječi“, tako uči i njegova negativna ponašanja. U skladu s time, ako roditelj udari dijete jer je na njega ljut ili jer želi da prestane dirati daljinski upravljač, uči ga da je u redu i da ono udari neko drugo dijete jer npr. želi njegovu igračku ili igra nije po njegovoj volji.

dati djetetu izbor primjeren dobi (npr. Vani pada snijeg.Hoćeš li obući plavu ili zelenu kapu?)

uspostaviti jasna, konkretna, pozitivno oblikovana pravila (npr. Smiješ gledati crtić nakon što pospremiš igračke. umjesto Nema gledanja crtića dok ne pospremiš igračke. ) koristiti nagrade umjesto udaraca (nagrade nisu samo materijalne već dapače emocionalne poput pohvale, pažnje, dodira ili privilegije – npr. gledanje najdražeg crtića, zajednički izlet, zajednički odlazak u park, kino…)

KAO RODITELJ IMAM PRAVO ODGAJATI DIJETE KAKO ŽELIM

Neki roditelji nam kažu kako stručnjaci (a i zakoni) previše govore o pravima djeteta, a premalo o pravima roditelja. U skladu s time, smatraju kako imaju potpuno pravo tući svoju djecu i da se nitko drugi u to ne bi trebao uplitati. No, važno je da se roditelji zapitaju – ako je u redu reagirati kada svjedočimo tome da jedna odrasla osoba udara drugu, zašto nije u redu reagirati kada odrasla osoba tuče dijete?Danas je dijete Konvencijom o pravima djeteta prepoznato kao nositelj svojih vlastitih prava i odgovornosti, a s time je i roditeljstvo postalo predmet javne politike čija je uloga osigurati zaštitu dječjih prava.

Korištenje tjelesnog kažnjavanja predstavlja kršenje djetetovih prava, stoga postoje i institucije koje djecu štite od takve vrste nasilja.Prije svega je važno da i roditelj ima pravo na podršku. Ako imaju nedoumice u vezi odgoja, postoje institucije kojima se mogu obratiti.

KOME SE OBRATITI?

Centar za socijalnu skrb i Obiteljski centar u svojoj lokalnoj zajednici

Poliklinika za zaštitu djece i mladih Grada Zagreba,Đorđićeva 26, 1000 Zagreb; tel: 01 3457-518

Savjetovalište Snaga obitelji,Bože i Nikole Bionde 7, 10000 Zagreb, tel: 01 6117 190

Hrabri telefon za mame i tate, tel. 0800-0800 svakim radnim danom 9-20h; savjet@hrabritelefon.hr

„U redu je da me udari netko tko me voli.U redu je i da ja udarim nekoga koga volim.“

Većina roditelja rekla bi da je riječima nemoguće opisati roditeljsku ljubav. Neki kažu da batine koriste „iz ljubavi“ i „za dobrobit“ djeteta. No, time dijete uče da je prihvatljivo da ga i netko drugi, tko ga voli, udari. Istraživanja pokazuju da su djeca koja su češće bila tjelesno kažnjavana u odrasloj dobi sklonija trpjeti nasije u partnerskim odnosima.

„Trebam se bojati roditelja.“

Svaki udarac, bez obzira je li bio “u dobroj namjeri”, boli. Djeca često znaju reći kako ih batine ne bole samo “izvana” već još više “iznutra”. Zbog njih se osjećaju tužno i uplašeno. Osim toga, batinama roditelj može i ozbiljno ozlijediti dijete.

„ Moram se sakriti.“

Najčešći mit o tjelesnom kažnjavanju je da djeca jedino tako mogu naučiti razlikovati dobro od lošeg i da će neka ponašanja jedino tako prestati. Istina je da će dijete tog trenutka najvjerojatnije prestati s tim konkretnim nepoželjnim ponašanjem, no neće naučiti dvije važne stvari – zašto ne smije

činiti to što čini i što može raditi umjesto toga. Na primjer, ako roditelj udari dijete jer je uzelo igračku drugome djetetu, ono neće naučiti kako bi se idući put trebalo ponašati u toj situaciji. Štoviše, možda će i idući put uzeti igračku djetetu, no onda kada ga roditelj ne vidi jer se boji posljedica. Tjelesnim kažnjavanjem potičemo dijete da to što radi, radi skriveno, zbog straha od posljedica.

ŠTO RODITELJI MOGU UMJESTO TJELESNOG KAŽNJAVANJA osigurati okolinu u kojoj se dijete može igrati slobodno, bez brige o tome što smije, a što ne smije dirati (npr. utičnice, vazu na stolu, daljinski…)

ako se dijete nađe u opasnoj situaciji, roditelj treba jasno i odlučno reći NE te ga može fizički zaustaviti, ali ne i kazniti verbalno usmjeriti dijete – reći djetetu što konkretnije što roditelj od njega želi (npr. Molim te da hodaš umjesto da trčiš po stepenicama.) fizički preusmjeriti dijete - njegujućim dodirom (djeci u mlađoj dobiponekad je dovoljno preusmjeriti pažnju s onoga što ne smijenekom igračkom ili prenijeti ga u drugu prostoriju)