Upload
others
View
3
Download
0
Embed Size (px)
Citation preview
Socijalni stavovi
Određenje stava
Pokušaji definicije stava
Teorijski pristupi stavovima
Stav
predmet psihološke i sociološke analize
Pogodan za objašnjavanje čovekovog socijalnog ponašanja iz sledećih razloga:
Složenost: predstavlja integraciju saznajne,emocionalne i voljne psihičke funkcije
Povezuje društvo i pojedinca: prevazilazi jednostranost “sociologizma” i “psihologizma” u proučavanju socijalnog ponašanja čoveka
Relativno trajna predispozicija: omogućava predviđanje, usmeravanje i kontrolu ponašanja
Pokušaji definisanja “Stanje svesti” (Tomas i Znaniecki, 1921)
“Tendencija da se bilo pozitivno ili negativno reaguje na određene objekte, osobe ili situacije”(Morgan, 1956)
“Trajno stečena dispozicija da se na dosledan način ponaša prema nekoj grupi objekata” (Ingliš i Ingliš, 1958)
“Mentalno ili neuralno stanje spremnosti, formirano na osnovu iskustva, koje vrši direktivni ili dinamički uticaj na reagovanje pojedinca na objekte i situacije sa kojima dolazi u dodir” (Olport, 1935)
Uticaj bihejviorizma:
• Suštinska osobina stava jeste da se on ne može direktno posmatrati već se smatra “stanjem spremnosti” da se reaguje na neki stimulus o kome se može samo zaključivati na osnovu spoljašnjeg ponašanja.
• Stav je hipotetički konstrukt koji objašnjava zašto različiti ljudi različito reaguju na iste stimuluse.
Potpunije definicije
Kreč, Kračfild, Balaki (Krech, Crutchfield, Ballachey,
1962):
“Trajni sistemi pozitivnog ili negativnog ocenjivanja,
osećanja i tendencije da se preduzme akcija za ili
protiv – a u odnosu na različite objekte” (u prvi plan
stavlja složenost stava: ističe tri osnovne komponente
stava).
Njukombova definicija (Newcomb,
1950):
“Naučena predispozicija da se na konzistentan
način, pozitivno ili negativno, reaguje na dati
objekat”.
Njukombova definicija izražava bazične
elemente pojma stava
Ističu se karakteristike:
naučen – stečen socijalnim učenjem, kroz iskustvo
predisponira ljude za određeno ponašanje
pozitivno ili negativno reagovanje prema nekom objektu (ističe se evaluativna priroda stava)
stavovi i ponašanje slede princip konzistentnosti (usklađenosti)
Teorijski pristupi
A. Strukturalni (bavi se problemom složenosti ili
strukture stavova, tj. pitanjem šta je stav)
B. Funkcionalni (bavi se pitanjem koje funkcije
stavovi imaju za pojedinca).
C. Teorije konzistencije (bave se problemima
menjanja i otpornosti na promenu stava)
Strukturalni pristup
(“Tradicionalni” tro-komponentni model)
Stav je sastavljen od tri komponente:
Saznajna ili kognitivna (informacije i znanja)
Evaluativna ili afektivna (pozitivne ili negativne ocene i osećanja)
Ponašajna (tendencija da se na određen način reaguje)
Informacija (znanje)
Stav Osećanje (vrednovanje)
Namera ponašanja
Tri komponente stava
Kognitivna: percepcije, informacije, stereotipi, shvatanja, znanja – kognitivne reprezentacije - o objektima prema kojima postoji stav;
Emocionalna: osećanja koja pojedinac ima prema objektu prema kome postoji stav (volimo ga, ne volimo ga, sviđa nam se ili ne, prijatan nam je ili neprijatan, privlačan ili odbojan i sl.). prema Rotu (1973) ona uključuje i vrednosne sudove (dajemo ocenu vrednosti objekta - da li je nešto dobro ili rđavo i sl.)
Konativna (ponašajna): sastoji se u tendenciji da se učini nešto u odnosu na objekat prema kojem imamo stav, da se pristupi akciji u vezi sa tim (da se pomogne, podrži nešto prema čemu imamo pozitivan ili osujeti nešto prema čemu imamo negativan stav i sl.).
Ove tri komponente stava organizovane su na
konzistentan način (teže da budu usklađene)
pozitivna osećanja o objektu stava
pripisivanje pozitivnih osobina objektu
tendencija da se pozitivno reaguje na objekat
Pokušaji da se promene osećanja ljudi prema
nekom socijalnom objektu ili problemu davanjem
novih informacija o tom problemu zasnovani su
na ideji da su kognitivne i afektivne komponente
stavova međusobno pozitivno povezane.
Konzistentnost tri komponente stava nikada nije
potpuna, ali postoji veliko slaganje
Drugi autori (Shaw, Wright, 1967)
Naglasak stavljaju na afektivnu komponentu stava
Saznajni procesi su osnova za formiranje stava, ali oni nisu
komponenta stava; stav je osnova za ponašanje, ali nije samo
ponašanje
“Stav je afektivna reakcija zasnovana na evaluativnim
koncepcijama, koja prethodi ponašanju”.
Objekat Saznanje Vrednovanje Ponašanje
Pojedini postupci merenja stavova
naglašavaju samo pojedine komponente
Skale stavova - Terston (Thurston), Likert (Likert)
Sastoje se od većeg broja tvrdnji (mišljenja) o objektu stava koje ispitanik treba da oceni prema stepenu slaganja, odnosno neslaganja sa navedenom tvrdnjom.
Na osnovu ukupne mere isppitanikovog slaganja ili neslaganja sa tvrdnjom utvrđuje se (“meri”) smer i intenzitet njegovog pozitivnog ili negativnog stava prema objektu.
Primer: Stav prema religiji Tvrdnje Potpuno se
slažem
Uglavnom se
slažem
Uglavnom
se ne
slažem
Uopšte se
ne slažem
Vera je potrebna čoveku kao
gladnome hleb
Religija je obmanjivanje i
iskrivljavanje stvarnosti
Vera u Boga teši čoveka
Vera u Boga daje životu smisao
Verovanje u Boga je bekstvo
čoveka od samoga sebe
Samo čovek oslobođen religioznih
zabluda može slobodno da
odlučuje o svojoj sudbini
Problemi morala su nezavisni od
vere u Boga
Ideju o Bogu treba primiti kao
apsolutnu istinu
Semantički diferencijal (Osgood)
Za razliku od Likertove skale koja sadrži
eksplicitna mišljenja, semantički diferencijal
polazi od pretpostavke da pojedini, međusobno
suprotstavljeni, pojmovi sadrže različit stepen
pozitivnog, odnosno negativnog emocionalnog
zasićenja.
Semantički diferencijal miroljubiv 1 2 3 4 5 6 7 ratoboran
hrabar 1 2 3 4 5 6 7
kukavica
pošten 1 2 3 4 5 6 7
nepošten
jak 1 2 3 4 5 6 7
slab
kulturan 1 2 3 4 5 6 7
nekulturan
iskren 1 2 3 4 5 6 7
neiskren
marljiv 1 2 3 4 5 6 7
lenj
blag 1 2 3 4 5 6 7
grub
Funkcionalna teorija stavova (Katz)
Koje funkcije stavovi imaju za pojedinca?
Zašto neki ljudi usvajaju određene stavove?
Funkcionalni pristup
Kac (Katz, 1960)
• Instrumentalna ili utilitaristička funkcija- korist za pojedinca
• Ego-odbrambena funkcija – odbrana pojedinca od unutrašnjih konflikata ili loše slike o sebi
• Funkcija izražavanja ličnih vrednosti - stavovi kao ekspresija stanja i ciljeva koje pojedinac smatra poželjnim
• Funkcija saznavanja i osmišljavanja – pomoć u organizovanju i razumevanju složenog spoljašnjeg sveta
Instrumentalna ili adaptivna funkcija
Ljudi formiraju pozitivne stavove u odnosu na objekte ili pojave koje dovode do zadovoljstva, a negativne prema onima koje dovode do neugodnosti.
Prošlo i sadašnje opažanje korisnosti koju objekat ima za pojedinca.
Da bi se prilagodio, bio prihvaćen i poštovan
(“Socijalna ulaznica” za određene društvene krugove)
Odbrambena funkcija
Mehanizam kojim se čovek brani od spoznaje
nekih istina o sebi i drugima koje bi mogle
povrediti njegovu ličnost.
Stavovi imaju selektivnu ulogu – filtriraju
neugodne činjenice
Osećaj inferiornosti – negativni stavovi prema
manjinama
Vrednosno-izražajna funkcija
Pojedinac stiče zadovoljstvo izražavanjem stavova koji su u skladu sa njegovim vrednostima i predstavom koju ima o sebi
Integrisan sistem stavova koji su stečeni u detinjstvu (identifikacijom) i postali sastavni deo ličnosti
Na pr. religiozni stavovi, patriotizam, ideološke orijentacije
Za pojedinca stav ima vrednost samo-izražavanja
Funkcija osmišljavanja
Zasnovana na potrebi da se organizuje, razume i da smisao spoljašnjoj sredini; da se svet doživi celovito i predvidivo, da znanje i iskustvo budu stabilni i integrisani u sistem.
Stavovi mogu i pojednostavljivati objektivne činjenice posredstvom ličnih želja (stereotipi)
Osmišljenost i stabilnost slike o svetu velikim delom određuju norme date kulture.
Formiranje socijalnih stavova
Tri velike kategorije faktora koji utiču na učenje stavova
1. Opšti, univerzalni faktori koji (posredno) utiču na celokupno društveno zbivanje – razvitak proizvodnih snaga i odnosa, istorijski razvitak, kultura i sl.
2. Pripadnost određenoj zajednici ili grupi (kulturne zajednice, velike društvene grupe kao što su nacija i klasa i male, primarne grupe, kao što su porodica, prijatelji)
3. Specifični mehanizmi formiranja stavova (svi mehanizmi učenja)
Vrste stavova: podela
Lični i socijalni
Prema tome na koje pojave se odnose:
politički, ekonomski, estetski i dr.
S obzirom na logičku zasnovanost: izdvajaju
se predrasudni stavovi (logički nezasnovani).
Dimenzije stavova
Direkcija
Složenost
Ekstremnost
Usklađenost
Doslednost
Snaga
Otvorenost ili izrazitost stava
Srodni pojmovi
• Uverenja – izražena kognitivna komponenta
• Verovanja - uverenost bez dovoljno informacija
• Praznoverice – čvrsto verovanje bez ikakvih informacija
• Mnenja ili mišljenja - specifična i prolazna
• Vrednosti – opštije, centralnije, trajnije, normativne
Ajzenkova piramida društvene svesti
Konzervativizam
Nivo ideologije
Nivo stava Nivo mnenja Nivo mišljenja
Etnocentrizam Strogost u vaspitivanju dece
Religioznost
Struktura stavova (primer)
Konzervativizam
Stavovi
Ideologije
Etnocentrizam Strogost u vaspitanju dece Religioznost
Mnenja
Mišljenja
Srbi narod
najstariji Batina je iz raja izašla Veronauku
treba uvesti
u škole
Tadić bi trebalo
da bira samo
Srbe za
savetnike
Kafiće treba
zatvarati u 20
časova
Država treba da
finansira izgradnju
hrama Svetog
Save
Socijalne vrednosti
Opšte zamisli ili duboko usađene pretpostavke
koje postoje u društvu o tome šta je to što bi
trebalo da bude i na koji način bi to trebalo
da bude postignuto
koji društveni ciljevi su poželjni?
na koji način ih treba ostvariti?
30
Definicija vrednosti (Pantić, 1977)
“Vrednosti su relativno stabilne, opšte i hijerarhijski organizovane karakteristike pojedinca (dispozicije) i grupe (elementi društvene (svesti) formirane međusobnim delovanjem istorijskih, aktuelno-socijalnih i individualnih činilaca, koje zbog tako pripisane poželjnosti usmeravaju ponašanje svojih nosilaca ka određenim ciljevima”.
31
Značaj i osnovne karakteristike
socijalnih vrednosti
Relativna stabilnost, opštost i centralnost u odnosu na druge dispozicije ponašanja
Karakteristike pojedinca (osobine) i grupe (elementi društvene svesti)« = istovremeno su i subjektivne i objektivne
Nastaju delovanjem istorijskih, aktuelno-socijalnih i individualnih faktora«
Poseduju elemenat »poželjnosti« - šta bi trebalo da bude, koje društvene i lični ciljeve je poželjno ostvariti ili im težiti
Usmeravaju ponašanje
Značajne su za razumevanje socijalnog ponašanja ljudi
32
Vrste vrednosti:
Terminalne (poželjnost društvenih ciljeva)
jednakost, lepota, mudrost, nacionalna sigurnost, sloboda, svet bez
sukoba, društveno blagostanje...
Instrumentalne (poželjnost određenih sredstava
za postizanje važnih društvenih ciljeva) hrabrost, kreativnost, radikalizam, nezavisnost, otvorenost za
promene...
33
Odnos između vrednosti i političkih stavova
Stavova je više
Između stavova i vrednosti postoji hijerarhijski odnos u organizaciji
Kulture se razlikuju po određenim vrednostima, ali ne i po stavovima
Veća stabilnost vrednosti
Vrednosti dugoročno usmeravaju ponašanje ka nekim ciljevima, a ne ka nekim drugim – relacione su prirode.
Vrednosti su manje podložne uticaju i promenama situacije
Vrednosti centralniji pojam, a stavovi dinamičniji
Neka vrednost može da vodi različitim stavovima
34