OSHO - Knjige preporuka_ljubav,_smijeh.pdf · ŽIVOT Život sâm po sebi nije smislen. Život ima smisla samo ako možeš pjevati pjesmu vječnosti, ako oko sebe možeš širiti auru

OSHO

ŽIVOT, LJUBAV, SMIJEHSlavljenje tvog postojanja

Osho - Život, ljubav, smijeh.indd 1 29.10.2013 14:34:29

Naslov originalaLife, Love, Laughter: Celebrating Your Existence – OSHO

Copyright© 1989, 2009, Međunarodna fondacija OSHO, Švicarskawww.osho.com/copyrights

Naslov knjige:Život, ljubav, smijeh – slavljenje tvog postojanja – OSHO

Copyright za Hrvatsku © 2013 Harša vl. Alen Šilobod

NakladnikHarša vl. Alen ŠilobodHarša alternativna online knjižaraAnte Starčevića 15, 10432 BreganaTel: 01/3376-137Web: www.harsa.hr E-mail: [email protected]

UrednikAlen Šilobod

PrijevodIgor Lah

LekturaNana Moferdin

Prijelom i dizajn koriceNikola Đurđević

TisakŠkorpion, ZagrebTisak dovršen u studenom 2013.g.

Naklada1000 komada

ISBN 978-953-7907-09-9

OSHO je registrirani zaštitni znak Međunarodne fondacije OSHO, koji se primjenjuje uz pismenu dozvolu.Sva prava pridržana. Niti jedan dio knjige ne smije se repro-ducirati u bilo kojem obliku ili na bilo koji način, niti pohranjivati u bazu podataka bilo koje namjene bez prethodne pismene dozvole nositelja autorskih prava, osim u slučajevima kratkih navoda uz navođenje izvora.

CIP zapis dostupan u računalnome katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem 859965.


SADRŽAJ

ŽIVOTNema početka, nema kraja ...................................................11Pitanje života i smrti ..............................................................14Odbacuj prošlost u svakom trenutku ..................................43Otrijezni se! ............................................................................56

LJUBAVČudo ljubavi ...........................................................................79Neka ljubav bude tvoja molitva ..........................................109Tri pitanja .............................................................................137

SMIJEHŽivot nije ozbiljan ................................................................161Ne pričaj nepristojne šale ....................................................167Ponovno postani dijete .......................................................171Smisao za humor izvan uma ..............................................181Nauči se smijati samome sebi .............................................189

O AUTORU .................................................................. 195


ŽIVOT

Život sâm po sebi nije smislen. Život ima smisla samo ako možeš pjevati pjesmu vječnosti, ako oko sebe možeš širiti auru uzvišenosti, božanstvenosti, ako možeš postati lotosov cvijet – besmrtan, besko-načan. Ako možeš postati čista ljubav, ako možeš uljepšati ovo postojanje, ako možeš postati blagoslov ovom postojanju, tek tada će život dobiti smisao; u suprotnom, sve je besmisleno. Isto je i s praznim platnom: možeš ga nositi sa sobom cijeloga života i umrijeti pod njegovom težinom. Ali koja je svrha? Naslikaj nešto na tom platnu!

Smisao se u životu mora stvoriti, smisao ti nije dan. Dana ti je sloboda, dana ti je kreativnost, dan ti je život. Dano ti je sve što ti je potrebno da stvoriš smisao. Dani su ti svi neophodni sastojci za stvara-nje smisla, ali ti smisao nije dan jer ga moraš stvoriti sam. Trebaš se potruditi kako bi postao stvaralac.

A kad postaneš stvaralac zahvaljujući vlastitom trudu, onda tu ulogu dijeliš s Bogom, tada postaješ dio Boga.


11

NeMA POčeTkA, NeMA kRAJA

Ljudi me pitaju: “Zašto je život tako misteriozan?” Kako da ja to znam? Tako jest! To je jednostavno činjenica, ne go-vorim ni o kakvim teorijama. Ne kažem da je moja teorija da je život misteriozan – tada biste me mogli pitati zašto je tomu tako. Naprosto je tako. Drveće je zeleno. Pitaš me za-što. Drveće je zeleno zato što je zeleno. Ne postavlja se pita-nje zašto je tako.

Ako možeš pitati zašto i ako dobiješ odgovor na to pita-nje, tada život neće biti misterij. Kad bi se moglo odgovoriti na pitanje zašto, život ne bi bio misterij. Život je misterij jer nijedno “zašto” nije važno.

Čuo sam sljedeću priču:

Mula Nasrudin rekao je jednom od svojih učenika da je život poput žene. Iznenadio sam se kad sam to čuo, pa sam nastavio pažljivo slušati što će reći.

Kazao je: “Muškarac koji tvrdi da razumije žene hvališe se. Muškarac koji misli da ih razumije naivan je. Muškarac koji hini da ih razumije nesiguran je. Muškarac koji ih želi razu-


15

Pitanje života i smrti

Koncept je postao veoma važan, objašnjenje je postalo veoma važno – a ono što je stvarno, zaboravljeno je. Mi ne sagledavamo ono što je već ovdje, nego se okrećemo racio-nalizaciji.

Čuo sam jednu vrlo lijepu priču:

Prije nekoliko godina jedan je uspješan Amerikanac imao krizu identiteta. Za pomoć se obraćao psihijatrima, ali to ga nikamo nije odvelo budući da mu nijedan od njih nije mogao reći koji je smisao života – a to je ono što je on htio doznati. Nakon nekog vremena čuo je za jednog starog i vrlo mudrog gurua koji je živio u zabačenom, teško dostupnom području na Himalaji. Povjerovao je da bi mu samo taj guru mogao otkriti koji je smisao života i koja je njegova uloga u životu. Stoga je prodao svu svoju imovinu i krenuo u potragu za tim sveznajućim guruom. Osam je godina proveo tumarajući od sela do sela na Himalaji pokušavajući ga pronaći. A onda je jednog dana naišao na nekog pastira koji mu je rekao gdje guru živi i kako da dođe do njega.

Bila mu je potrebna gotovo godina da dođe do njega, ali naposljetku je uspio. Pronašao je gurua, koji je bio zaista vrlo star; već je davno premašio stotinu ljeta. Guru je pristao po-moći mu, posebice nakon što je čuo koliku je žrtvu ovaj pod-nio kako bi stigao k njemu.

“Što mogu učiniti za tebe, sine?” upita ga guru.“Moram saznati koji je smisao života!” reče čovjek.“Život je”, reče starac ne oklijevajući, “rijeka bez kraja.”“Rijeka bez kraja?” izusti čovjek iznenađeno. “Nakon toli-

kog puta koji sam prevalio jedino što mi imate reći jest da je život rijeka bez kraja?”


ŽIVOT, LJUBAV, SMIJeH

16

Guru je bio zatečen, šokiran. Razbjesnio se i rekao: “Što? Zar misliš da nije tako?”

Nitko ti ne može reći koji je smisao tvog života. Život je tvoj, pa stoga i smisao mora biti tvoj. Himalaja tu ne može pomoći. Nitko osim tebe to ne može znati. To je tvoj život i samo ga ti uistinu poznaješ. Samo kroz življenje misterij će ti se otkriti.

Prvo što ti želim reći jest da ne tražiš smisao negdje drug-dje. Ne traži ga u meni, ne traži ga u spisima, ne traži ga u mudrim tumačenjima. Svi ti nešto govore, ali nitko ti ne daje objašnjenje. Objašnjenja ti samo pune prazan um, ne čine da postaneš svjestan onoga što jest. I što se um više puni bezvrijednim znanjem, to postaješ tuplji i gluplji. Znanje za-glupljuje ljude, ono otupljuje čovjekovu osjetljivost. Znanje se nagomilava, postaje teret, osnažuje ego, ali ne vodi k pro-svjetljenju i ne ukazuje na put. To nije moguće.

Život je već tu i ključa u tebi. Samo tu možeš doći u dodir s njime. Hram se ne nalazi izvana; ti si njegovo svetište. Ako želiš znati što je život, prvo što trebaš upamtiti jest sljedeće: nikada ga nemoj tražiti izvan sebe, nikada ne pokušavaj sa-znati od nekog drugog što je život. Smisao se ne može preni-jeti na taj način. Najveći učitelji nikada nisu govorili o životu – uvijek su upućivali ljude na same sebe.

Drugo što trebaš zapamtiti jest: jednom kad otkriješ što je život, znat ćeš što je smrt. Smrt je dio istog procesa. Obično mislimo da smrt dolazi na kraju, da je smrt protivnik života, neprijatelj. Ali smrt nije neprijatelj. Ako razmišljaš o njoj kao o neprijatelju, to samo pokazuje da nisi shvatio što je život.

Smrt i život su dva polariteta iste energije, istog fenomena



54

Ne idi unaprijed u budućnost. Odbaci očekivanja.Kad naučiš odbaciti očekivanja, naučit ćeš kako da živiš.

Tada te sve što ti se događa ispunjava, o čemu god se radilo. Jedno je sigurno: nikada nećeš biti frustriran jer ništa nisi ni očekivao. Frustracije dakle nema. Frustracija je sjenka oče-kivanja. Kad odbaciš očekivanja, frustracija sama nestane.

Kod mene ne možete izazvati frustraciju jer ja nikada ni-šta ne očekujem. Što god učinite, ja ću reći “dobro”. Ja uvijek kažem “dobro”, osim što sam nekoliko puta rekao “vrlo do-bro”.

Kad više ne postoje očekivanja, slobodan si krenuti u ne-poznato i to prihvatiti – što god ono donese. A prihvatit ćeš to uz duboku zahvalnost. Žaljenje će nestati, gunđanje će ne-stati. U kakvoj god situaciji da se nađeš, uvijek ćeš se osjećati prihvaćenim, kao kod kuće. Nitko nije protiv tebe, postoja-nje ne kuje zavjere protiv tebe – ono je tvoj dom.

Kad je sve što ti se događa neočekivano, to je onda novo. To donosi svježinu u tvoj život. Stalno osjećaš svjež dašak vjetra koji ne dopušta prašini da te prekrije. Vrata i prozori uvijek su ti otvoreni: kroz njih ulaze zrake sunca, povjetarac, miris cvijeća – sve ono neočekivano. Nikada to nisi tražio, a postojanje te zasipa svim tim. Čovjek osjeća da Bog jest.

“Bog jest” nije tvrdnja, već izjava onoga tko živi životom neočekivanog, bez ikakvih očekivanja, onoga tko živi začu-đen. Bog nije logička hipoteza, Bog je uzvik radosti. Baš kao “aha!” – ne znači ništa više od toga. To samo znači “aha!”, tako lijepo, tako divno, tako novo, tako neistraženo i izvan svega što si ikada mogao sanjati. Tako je, život je avantura veća od bilo koje avanture koju bi mogao zamisliti. I život je pun, uvijek je pun, onog nepoznatog.


107

čudo ljubavi

U Indiji kažemo da, ako voliš poeziju, ne smiješ se su-sresti s pjesnikom, jer ćeš se razočarati. Otkrit ćeš da je on sasvim običan čovjek – čak i običniji od drugih. Ili će možda biti ružan – a govori tako prekrasno. Možda vidiš nekog tko je vulgaran, nemoralan, opscen – a iz njegove poezije izvire duhovnost. Ljudi koji to govore imaju pravo. Ako voliš po-eziju, zaboravi na pjesnika, nemoj se susretati s njime. Jer pjesnik samo načini skok – u rijetkim trenucima uvida on visoko poleti, otvori se, upije neku viziju... a onda se opet zatvori, isključi. Tada postane običan čovjek. Samo ponekad, poput munje, javi mu se poezija.

U tome je razlika između pjesnika i pjesnika-mistika. Pje-snik-mistik je stigao. To više nije let njegove mašte, nije to samo vizija – to je sam njegov život. On diše u Bogu, on živi u Bogu, on živi poput Boga, on jest Bog. Kad pjesnik-mistik nešto kaže, to nije rezultat slučajnosti; kad on nešto kaže, to potječe iz same njegove suštine.

Kabir je pjesnik-mistik. Poslušaj njegovu melodiju, zapje-vaj njegovu pjesmu... i ako je razumiješ, postani svjesniji. I ne traži šumu! Postoje samo stabla, šume nema – šuma je samo zbirna imenica, apstrakcija. Nema Boga visoko na ne-besima. Postoje bogovi i bogovi i bogovi – bog stablo, bog kamen, bog rijeka, bog muškarac, bog žena... Postoje bogovi i bogovi i bogovi... ali ne i Bog.

Cijelo je ovo postojanje božanstveno. Voli stabla ako želiš nešto znati o šumi. Voli ljude ako želiš nešto znati o Bogu. Svaka pojedinačna manifestacija može postati prozor, vrata. Ne opterećuj se riječima – riječ Bog nije Bog, riječ ljubav nije ljubav, kao što, naravno, riječ vatra nije vatra. Odbaci riječi i kreći se k onome egzistencijalnome.



116

će umrijeti. Korijenje se mora kretati po tami. Mora doći do najdubljih slojeva zemlje, tamo gdje može pronaći izvore vode, hrane.

Srce je najmračniji dio tvoga bića. Ono je poput tamne noći. Ono je tvoja maternica, tvoja zemlja. Ljudi se boje za-koračiti u mrak, radije bi ostali na svjetlu. Na svjetlu barem vidiš gdje si i što će se dogoditi. Tu si siguran. Kad kreneš k ljubavi, ne možeš izračunati kolike su ti šanse, ne možeš predvidjeti krajnji rezultat. Ali rezultati ti ne smiju biti naj-važniji. Budućnost ne postoji za ljubav; postoji samo sadaš-njost. Možeš biti u ovom trenutku, ali ne smiješ razmišljati o sljedećem. U ljubavi nije moguće planirati.

Društvo, civilizacija, kultura, crkva – svi oni poučavaju di-jete da se vodi logikom. Trude se usmjeriti njegovu energiju k glavi. Jednom kad se sva energija usredotoči na glavu, čo-vjeku je vrlo teško da se prepusti srcu. Zapravo, svako dijete po rođenju u sebi nosi jaku energiju ljubavi. Dijete se rađa iz energije ljubavi. Dijete je puno ljubavi, povjerenja. Jesi li se ikada zagledao u oči djeteta? Koliko su samo pune povjere-nja. Dijete može vjerovati svima, može se igrati sa zmijom, može otići za bilo kim. Dijete može prići vatri toliko blizu da to postane opasno – jer dijete još nije naučilo sumnjati. Zato ga mi učimo sumnji, učimo ga skepticizmu, učimo ga logici. Kao da su to mjere za preživljavanje. Učimo ga strahu, učimo ga opreznosti, učimo ga da bude razumno, a sve to zajedno ubija ljubav.

Doktor Abramhs dobio je poziv iz trgovine Mule Nasrudi-na, gdje je Mula ležao u nesvijesti. Liječnik je dugo pokuša-vao i na kraju ga je oživio.


117

Neka ljubav bude tvoja molitva

“Kako si to mogao popiti, Nasrudine?” upitao je doktor. “Zar nisi vidio etiketu na boci? Na njoj piše ‘otrov’.”

“Jesam, doktore, vidio sam, ali nisam vjerovao”, reče mu Nasrudin.

“Kako nisi vjerovao?” začudio se doktor.“Zato što, kad god u nešto povjerujem, ispadnem prevaren”,

reče Nasrudin.

Malo-pomalo ljudi nauče kako ne vjerovati, kako nemati povjerenja, kako kronično sumnjati. To se događa tako pola-ko da nisi ni svjestan što ti se događa. A kad se dogodi, već je prekasno. To je ono što ljudi nazivaju iskustvom. Iskusnom osobom nazivaju onoga tko je izgubio svaki kontakt sa svo-jim srcem. Za takvu se osobu kaže da je vrlo iskusna, vrlo mudra, lukava. Takvu osobu nitko ne može prevariti.

Možda nitko ne može prevariti takvu osobu, ali ona zava-rava samu sebe. Takva je osoba izgubila sve vrijedno – izgu-bila je sve. Tada dolazi do jednog vrlo zanimljivog fenome-na: ljudi ne mogu nekoga zavoljeti jer su drugi ljudi varljivi. Zato počnu voljeti predmete. Zbog velike potrebe da vole oni nalaze zamjene: netko voli svoju kuću, netko svoj automobil, netko svoju odjeću, netko voli novac. Kuća te, naravno, ne može prevariti; ta ljubav nije rizična. Možeš zavoljeti auto-mobil – automobil je pouzdaniji od osobe. Možeš zavoljeti novac – novac je mrtva stvar i uvijek je možeš kontrolirati. Zašto toliko mnogo ljudi voli predmete, a ne druge ljude? Pa čak i ako ponekad zavole neku osobu, oni je pokušavaju svesti na stvar.

Kad zavoliš ženu, istoga si trenutka spreman svesti je na svoju suprugu. Spreman si dodijeliti joj određenu ulogu: ulo-



118

gu supruge – što je predvidljivije od prave prirode voljeno-ga bića. Kad voliš muškarca, spremna si posjedovati ga kao stvar. Voljela bi da ti on bude suprug, jer je ljubavnik nekako neuhvatljiv, s njime se nikad ne zna... Suprug se čini pouzda-nijim. Barem na svojoj strani imaš zakon, sud, policiju, dr-žavnu vlast, koji će supruga učiniti pouzdanijim. Ljubavnik djeluje poput sna – nije toliko opipljiv. Čim se zaljube ljudi su spremni vjenčati se. Koliki je to samo strah od ljubavi! Kad god nekog zavolimo, odmah ga počnemo kontrolirati. To je sukob koji se odvija između supružnika, između majki i sinova, braće i sestara, prijatelja. Tko će koga posjedovati? Tko će kome dodijeliti koju ulogu? Tko će koga svesti na stvar? Tko će biti gospodar, a tko rob?

Mula Nasrudin sjedio je neraspoložen nad čašicom, pa ga je prijatelj upitao: “Nešto si loše raspoložen, Mula? Što ti je?”

“Psihijatar mi kaže da sam zaljubljen u svoj kišobran i da je to izvor svih mojih problema”, reče Nasrudin.

“Zaljubljen si u svoj kišobran?”“Da. Zar nije to čista glupost? Ma volim ja svoj kišobran,

poštujem ga i uživam u njegovu društvu... Ali da sam zalju-bljen?”

Što je to nego ljubav? Ako uživaš u društvu svog kišobra-na, ako ga poštuješ i sviđa ti se, što je to nego ljubav? Ljubav je poštovanje, nevjerojatno poštovanje; ljubav je duboka na-klonost; ljubav je neizmjerna radost koju osjećaš u društvu onoga koga voliš. Što je to nego ljubav? Ljudi međutim vole stvari – duboka ljudska potreba nekako biva ispunjena za-mjenom.


119

Neka ljubav bude tvoja molitva

Zapamti, prva nesreća je što se čovjek okreće glavi. Dru-ga nesreća je što potrebu za ljubavlju ostvaruje kompenza-cijom. Tada bivaš izgubljen, izgubljen u napuštenoj zemlji. Tako nikada nećeš stići do oceana. Naprosto ćeš se raspasti i nestati. Potratit ćeš cijeli život.

Kad postaneš svjestan da ti se to događa, preokreni sve, uloži i posljednji napor da ponovno stupiš u kontakt sa svo-jim srcem. To je ono što bauli nazivaju ljubavlju – ponovno uspostavljanje kontakta sa srcem kako bi se izbrisalo sve ono što ti je društvo učinilo. Brisanje onoga što ti je društvo uči-nilo istinska je religija, brisanje svih onih besmislica koje su ti nametnuli oni koji ti žele dobro. Oni možda misle da ti pomažu i možda i ne znaju da te uništavaju. I oni mogu biti samo žrtve svojih roditelja i društva. Nemam ja ništa protiv njih. Njima je potrebno duboko suosjećanje.

Gurdjieff je običavao govoriti svojim učenicima da čo-vjek može postati religiozan tek onda kad postane sposoban oprostiti svojim roditeljima.

Oprostiti? Da, tako to ide. To je vrlo teško. Onog trenut-ka kad postaneš svjestan, vrlo ti je teško, skoro nemoguće, oprostiti svojim roditeljima za sve ono što su ti učinili – bez tvog znanja, naravno, nesvjesno, ali ipak su to učinili. Uni-štili su ti tvoju ljubav i predali su ti suhu logiku. Uništili su ti inteligenciju i kao zamjenu su ti dali intelekt. Uništili su ti život i živahnost, a dali su ti ustaljenu šablonu po kojoj ćeš živjeti, plan kojim ćeš se voditi. Uništili su ti smjer kretanja i dali su ti destinaciju. Uništili su tvoje slavlje i pretvorili te u robu s tržnice. Vrlo je teško oprostiti roditeljima, i zato stare tradicije govore da ih treba poštovati.

Teško im je oprostiti. Vrlo je teško poštovati ih. Ali, ako


149

Tri pitanja

Kad bismo mi sami odlučivali o seksu, mislim da se ljudi uopće ne bi upuštali u to. Postoji razlog zašto ljudi vode lju-bav daleko od očiju javnosti, daleko od drugih ljudi – zato što sam čin izgleda smiješno. Ako vodiš ljubav u javnosti, znaš da će drugi vidjeti koliko je to smiješno. I sam znaš ko-liko je taj čin smiješan. Čovjek pritom ima osjećaj da pada ispod granice ljudskosti. Tijekom čina prisutna je velika bol koja kao da te unazađuje.

Ali seks donosi i nekoliko trenutaka najveće čistote, rado-sti i nevinosti. Pruža ti nekoliko bezvremenih trenutaka, kad se čini da je vrijeme stalo. Također ti pruža nekoliko trenuta-ka u kojima ego nestaje, kad u dubokom orgazmičkom grču zaboravljaš na ego. Omogućuje ti da na trenutak vidiš Boga, i stoga ga se ne možeš odreći.

Ljudi su pokušavali odreći ga se. Već se stoljećima redov-nici odriču seksa naprosto zato što taj čin toliko ponižava, jer ubija dostojanstvo ljudskih bića. Biti pod utjecajem nesvje-snog instinkta nije humano, to demoralizira. Redovnici su ga se odrekli, napustili su svjetovni život, ali tako je i sva ra-dost nestala iz njihovih života. Postali su vrlo ozbiljni i tužni, skloni samoubojstvu. Više ne vide smisao života, život im je postao besmislen. I tako samo čekaju da smrt dođe po njih.

Delikatan je to problem. Kako ga riješiti?Moj pristup nije ni ovozemaljski ni onozemaljski.Smatram da ne treba nešto odbaciti, već da to treba isko-

ristiti.Po mom mišljenju, sve što ti je dano je dragocjeno. Možda

znaš koliko to vrijedi, možda ne znaš, ali ipak je dragocjeno. Da nije, postojanje ti to ne bi dalo. Stoga je nužno pronaći način da to transformiraš. Neka ti vođenje ljubavi bude više



150

nalik molitvi, neka ti seks bude čin ispunjen ljubavlju. Pola-ko, postupno pretvori seks u svetu aktivnost, uzdigni taj čin. Umjesto da te seks povuče nadolje u svijet animalnog, ti ga uzdigni na višu razinu.

Energija koja te vuče nadolje može te i podići, ista ta ener-gija može ti dati krila. Ona ima nevjerojatnu moć, ona je nešto najmoćnije na svijetu, jer sav se život rađa iz te ener-gije. Ako ona može podariti život djetetu, stvoriti nov život, ako može podariti nov život postojanju, zamisli samo njezi-ne potencijale. Ona može i tebi udahnuti nov život. Kao što može donijeti dijete na ovaj svijet, tako i tebi može podariti novo rođenje.

Na to misli Isus kad kaže Nikodemu: “Ako se ne rodiš po-novno, nećeš moći ući u kraljevstvo Božje.” Ako se ne rodiš ponovno, ako nisi sposoban podariti sebi nov život – novu viziju, novu kvalitetu svojoj energiji, novu melodiju svom in-strumentu. Tvoj instrument u sebi ima divnu glazbu, trebaš samo naučiti svirati na njemu.

Seks bi trebao postati prava meditativna umjetnost. To je doprinos tantre svijetu. Njezin je doprinos najveći jer ti ona daje ključeve za pretvaranje onog najnižeg u nešto najuzviše-nije. Omogućuje ti da blato pretvoriš u lotos. To je jedna od najvećih znanosti koje postoje. Međutim zbog puritanaca, moralista i takozvanih religioznih ljudi tantri nije omogu-ćeno da pomaže ljudima. Spisi o tantri su spaljivani, učitelji tantre su ubijani, živi spaljivani. Cijela je tradicija skoro uni-štena. Ljudi su bili primorani povući se u ilegalu.

Potrebno je poduzeti nov eksperiment, i to hitno. Čovje-ka je obuzeo snažan nemir, zbunjenost. Kamo krenuti? Što učiniti od sebe?


151

Tri pitanja

Ne kažem da se treba odreći seksa, već da ga treba tran-sformirati. On ne bi trebao biti samo stvar biologije – unesi nešto duhovnosti u njega. Dok vodiš ljubav meditiraj. Dok vodiš ljubav posveti se molitvi. Ljubav ne bi smjela biti samo fizički čin. Unesi dušu u njega.

Tada će polako, postupno bol početi nestajati i energija boli će se osloboditi i pretvarat će se u sve veći blagoslov. Tada se agonija pretvara u ekstazu.

Ti kažeš: “Zaljubljivao sam se i često sam patio.”Ti si blagoslovljen. Istinski su siromašni oni koji se nikada

nisu zaljubili i koji nikada nisu patili. Takvi ljudi uopće ne žive. Dobro je zaljubiti se i patiti. To je kao prolazak kroz va-tru – pročišćava te, daje ti uvid, čini da budeš na oprezu. To je izazov koji treba prihvatiti. Oni koji ne prihvate taj izazov ostaju beskičmenjaci.

Ti kažeš: “Zaljubljivao sam se i često sam patio. Nakon jednog od tvojih predavanja shvatio sam da se ne mogu oteti dojmu da moja ljubavna veza na kraju neće dovesti do osje-ćaja zadovoljstva.”

Ne kažem ti ja da odbaciš ljubav, samo ti iznosim jedno-stavnu činjenicu – ona te neće dovesti do konačnog zado-voljstva. Nije u mojoj moći da mijenjam prirodu stvari. Ja samo iznosim činjenice. Da je to u mojoj moći, volio bih da ti ljubav donese konačno zadovoljstvo. Ali to se ne događa. Što tu možemo učiniti? Dva i dva jesu četiri.

Temeljni životni zakon jest da te ljubav dovodi do sve du-bljeg i dubljeg nezadovoljstva. Ljubav te naposljetku dovede do takvog nezadovoljstva da počneš žudjeti za konačnim vo-ljenim, za Bogom, započneš tragati za konačnom ljubavnom vezom.


SMIJeH

Život moraš shvatiti kao veliku zabavu! Život je pun smijeha, toliko je komičan, toliko je zabavan da ne možeš biti ozbiljan osim ako su ti svi životni so-kovi presušili. Sagledao sam život iz svakog mogućeg kuta i uvijek je zabavan, kako god okreneš. I postaje sve zabavniji i zabavniji! Život je predivan poklon koji nam daruje nešto što je iznad nas.

Protivnik sam ozbiljnosti. Moj se pristup temelji na humoru. Najveća religiozna kvaliteta jest smi-sao za humor. Kad bismo cijeli planet mogli ispuniti smijehom, plesom i pjesmom – da svi ljudi pjevaju i njišu se u ritmu; kad bismo cijeli planet pretvorili u karneval radosti, festival svjetlosti – prvi bismo put na Zemlji stvorili istinski osjećaj religioznosti.


161

ŽIVOT NIJe OZBILJAN

Smijeh je nešto što društva diljem svijeta već stoljećima najviše potiskuju.

Društvo želi da budeš ozbiljan. Roditelji žele da njihova djeca budu ozbiljna, profesori žele da njihovi studenti budu ozbiljni, šefovi žele da njihovi radnici budu ozbiljni, zapo-vjednici žele da njihovi vojnici budu ozbiljni. Ozbiljnost se zahtijeva od svih.

Smijeh je opasan i buntovan. Ako se nasmiješ tijekom predavanja, nastavnik će to shvatiti kao uvredu. Roditelji ti nešto govore i ti se počneš smijati – to će biti shvaćeno kao uvreda. Ozbiljnost se shvaća kao čast, poštovanje.

Prirodno, smijeh se toliko potiskuje da se, iako je život za-bavan, nitko ne smije. Oslobodiš li smijeh iz tih lanaca, iz tih stega, iznenadit ćeš se – na svakom se koraku događa nešto nevjerojatno zabavno.

Život nije ozbiljan.Samo su groblja ozbiljna, smrt je ozbiljna.Život je ljubav, život je smijeh, život je ples, pjesma.Međutim, morat ćemo preusmjeriti život. Prošlost je toli-



162

ko osakatila život, učinila te je zamalo gluhim za smijeh, kao što postoje ljudi koji ne razlikuju boje.

Deset posto ljudi ne razaznaje boje – to je veliki postotak – ali oni sami nisu svjesni da ne raspoznaju boje.

George Bernard Shaw nije razaznavao boje, a to je otkrio tek kad je imao šezdeset godina. Netko mu je za rođendan poslao dar, prekrasno odijelo, ali zaboravio je poslati krava-tu. Bernard Shaw je pošao s tajnicom kupiti odgovarajuću kravatu. Odijelo mu se zaista sviđalo. Razgledao je kravate i odabrao jednu, a tajnica se iznenadila. Nije mogla vjerovati – odijelo je bilo žuto, a kravata zelena. “Što to radite?” upita-la ga je. “To je vrlo čudna kombinacija.”

“Zašto je čudna? Pa iste su boje!” kazao je on.Menadžer, prodavač... svi su se okupili kako bi pokuša-

li odgonetnuti... On nije razlikovao žutu i zelenu boju; nje-mu su izgledale isto. Nije raspoznavao boje. Ali toga nije bio svjestan šezdeset godina.

Stalno potiskivanje smijeha učinilo te je gluhim za smijeh.Mnogo se toga događa na svakom koraku, ali ti ne vidiš

nijedan razlog za smijeh. Kad bi smijeh oslobodio stega, ci-jeli bi se svijet orio od smijeha. I trebao bi se oriti od smijeha – to će donijeti mnoge promjene u ljudskim životima.

Nećeš biti tako očajan kao što si sada. Zapravo, i nisi tako očajan kao što ti se čini – nesreća i ozbiljnost čine te toliko očajnim. Spoji nesreću i smijeh, i već nećeš djelovati tako očajno.

Stanovi u današnje vrijeme imaju tako tanke zidove da, htio – ne htio, čuješ što se događa s druge strane zida. Na neki način to je vrlo ljudski.

U jednoj zgradi svi su stanari bili zbunjeni... Svaki se par


167

Ne PRIčAJ NePRISTOJNe ŠALe

Mistik Atiša reče: “Ne pričaj nepristojne šale.”Što je nepristojna šala? Ispričat ću tri nepristojne šale kako

bih to objasnio. Bit će ih tri jer je to ezoterijski broj.

Došao Marsovac sa ženom na Zemlju i parkirao leteći ta-njur na benzinskoj postaji. Iziđe, priđe jednoj pumpi i reče: “Zdravo, Dizel, ja sam Marsovac.”

Budući da mu pumpa nije odgovorila, on priđe drugoj i reče: “Zdravo, Super, ja sam Marsovac.”

Kako je i ova pumpa bila nepristojna i nije se ni pomakla, a kamoli nešto rekla, on priđe trećoj i reče: “Zdravo, Normal, ja sam Marsovac.”

Potišten jer mu nijedna pumpa nije odgovorila, vrati se u leteći tanjur i kaže ženi: “Kako su samo uobraženi ovi Ze-mljani, neće ni da pozdrave.”

“Pa i ti bi bio uobražen da ga možeš staviti preko ramena”, reče mu žena.



168

Otišao čovjek liječniku jer se nije osjećao najbolje. Liječnik mu postavlja uobičajena pitanja o tome je li pretjerao u jelu ili piću.

“Nisam”, kaže čovjek.“Dobro, možda je tu bilo nekoliko neprospavanih noći?”

nastavlja liječnik.“Nije”, odgovara čovjek.Liječnik je malo razmislio o problemu pa upita: “A seks?”“Neredovan”, odgovara čovjek.“Je li to jedna ili dvije riječi?”

Ulazi žena u mesnicu i pita mesara:“Imate li nogice?”“A šta misliš da stojim na kurcu?”

Ne znam jesu li ovo nepristojne šale ili nisu, ali jedno je sigurno – Atiši bi se svidjele. Zapravo, pod pojmom “nepri-stojna šala” on podrazumijeva nešto drugo. On misli: ne pri-čaj protiv drugih ljudi, ne vrijeđaj nekoga tko nije prisutan, nemoj povrijediti druge.

Prijevod baš i nije točan. Atiša misli: ne pričaj tračeve o drugima s namjerom da ih povrijediš, jer to nije šala, takvo što nije zabavno, nije smiješno. Atiša nije protiv humora. Ni-jednoj osobi njegove inteligencije i svijesti ne može smetati smisao za humor. Ljudi poput Atiše podarili su svijetu naj-bolje šale vezane uz religiju. Atiša potječe iz tradicije Gau-tame Buddhe – odatle potječe i zen-tradicija. Zen je jedina religija koja je prihvatila humor kao molitvu. I nikako nije moguće da Atiša nije imao smisao za humor.


Documents

OSHO - Knjige preporuka_ljubav,_smijeh.pdf · ŽIVOT Život sâm po sebi nije smislen. Život ima smisla samo ako možeš pjevati pjesmu vječnosti, ako oko sebe možeš širiti auru