I dio 1

OSNOVE AGROEKONOMIKE

Prof.dr.sc. Božidar Petrač

Doc.dr.sc. Krunoslav Zmaić

Mr.sc. Tihana Sudarić

I dio 2

IZVOĐENJE MODULA AGROEKONOMIKA

Satnica 75 sat, (4 predavanja i 1 seminara),

Svrha i cilj je upoznati studente s djelovanjem ekonomskih zakona na ponašanje gospodarskih pojava kroz društvenu reprodukciju i ulogu agrara u ukupnom gospodarskom razvoju.

Tematske cjeline modula Poljoprivreda i gospodarski razvoj, Metode istraživanja ekonomskih odnosa, Izrada seminarskog rada,

I dio 3

LITERATURA

Petrač, B. (2003): Agrarna ekonomika, Ekonomski fakultet u Osijeku,Baban, Lj. (1999): Ogledi iz agrarne ekonomije, Ekonomski fakultet u Osijeku,Karić, M., Štefanić, I. (1999): Troškovi i kalkulacije u poljoprivrednoj proizvodnji, Poljoprivredni fakultet u Osijeku,Žaja, M. (1991): Ekonomika proizvodnje, Školska knjiga, Zagreb,Babić, M. (1998): Makroekonomija, Mate d.o.o. Zagreb,Gail L. Cramer, Clarence W. Jensen (1982): Agricultural Economics & Agribusiness, Second edition, New York,

I dio 4

TEORETSKI PRISTUP AGRARNOJ EKONOMICI

Poljoprivreda je gospodarska djelatnost koja se sastoji u uzgoju korisnih biljaka i životinja, te preradi, prijevozu i prometu vlastitom aktivnošću proizvedenih biljnih i životinjskih proizvoda.

Razvoj poljoprivrede može se promatrati kroz tri etape: I etapa – predindustrijska proizvodnja, II etapa – gospodarstvo u tijeku industrijalizacije, III etapa – gospodarstvo punog zamaha industrije,

odnosno industrijska etapa.

I dio 5

Glavna razdoblja u razvoju društva

0

10

20

30

40

50

60

70

80

90

100

1800. 1850. 1870. 1900. 1950. 1980. 2000. 2020.

% a

ktiv

nog

stan

ovni

štva

Poljoprivreda i šumarstvo

Industrija

UslugeAGRARNODRUŠTVO

INDUSTRIJSKODRUŠTVO

POTROŠAČKO DRUŠTVO(TERCIJARNO)

I dio 6

ŠTO JE EKONOMIJA?

EKONOMIJA je znanost koja proučava kako

društva koriste oskudne resurse da bi

proizvela potrebne proizvode i usluge i

raspodijelila ih među pojedincima.

Etimološko značenje riječi ekonomika potječe još od starih Grka (Ksenofon, Aristotel), klasične političke ekonomije, neoklasika i suvremene ekonomske misli.

I dio 7

Pojam ekonomike:

Mikroekonmiku MezoekonomikuMakroekonomiku

Ekonomija se bavi pitanjima ulaganja ograničenih sredstava kako bi se zadovoljile neograničene potrebe.

I dio 8

MAKROEKONOMIJA proučava funkcioniranje

gospodarstva kao cjeline (narodno i svjetsko),

MEZOEKONOMIKA (grane i grupacije), MIKROEKONOMIJA proučava ponašanje pojedinih

komponenata gospodarstva (potrošači, poduzeća i

kućanstva, odnosno gospodarski subjekti),

I dio 9

Osnovni problemi svakog gospodarstva su: ŠTO, KAKO i ZA KOGA proizvoditi.

ŠTO, koja dobra proizvoditi i kolikoKAKO proizvoditi, kojim tehnikama

kombinirati inpute da bi se proizveli outputiZA KOGA proizvoditi.

I dio 10

Sva tri pitanja svode se na kombiniranje između INPUTA I OUTPUTA gospodarstva.

INPUTI ili činitelji proizvodnje se koriste u procesu proizvodnje: zemlja ili prirodni resursi, ljudski rad, kapital ili kapitalni resursi.

I dio 11

u suvremenim uvjetima, ekonomija znači istraživanje i primjenu ekonomskih zakonitosti u gospodarstvu.

Dva su centralna zadatka ekonomija: da se zadovolje potrebe društva ; međutim , taj se

cilj teško ostvaruje, jer potrebe brže rastu, nego materijalna sredstva koja ih zadovoljavaju.

potre

be

materijalna

sredstva

∆ = potrebe – materijalna sredstvajaz ili diskrepancija

I dio 12

Vrijednosti proizvodnje (output) treba biti veća od vrijednosti ulaganjau proizvodnju (input).

Wo > Wi dobit

Wo = Wi nema ni dobiti, ni

gubitka

Wo < Wi gubitak

I dio 13

Agrarna ekonomika je primijenjena znanost koja izučava opće ekonomske zakonitosti ekonomske politike i ekonomike proizvodnje u poljoprivredi iz čega proizlazi kako je:

Agrarna ekonomika je znanstvena disciplina koja izučava osnovne zakone alokacije ograničenih resursa na neograničeni broj međusobno konkurentskih alternativa u proizvodnji, preradi, distribuciji i potrošnji hrane.

I dio 14

Učinkovitost alokacije resursa (što, kako, koliko, gdje i za koga proizvoditi) definirano je, u najširem smislu, institucionalnim i

političkim sustavom zemlje Hrana je socio-ekonomska, ali i političko-sigurnosna

kategorija Sustav donošenja odluka u suvremenom agraru obično

je pozicioniran između dva ekstrema:a) Tržišnog sustava (sustava cijena)b) Komandnog sustava (državnom regulativom)

Analiza teorije regulative vezana za način donošenja odluka u agraru je osnovni sadržaj agrarne ekonomike, odnosno izučavanje načina djelovanja države koja modificira tržišne zakonitosti u onoj mjeri u kojoj je to neophodno i dozvoljeno.

I dio 15

DRUŠTVENA REPRODUKCIJA

POJAM DRUŠTVENE REPRODUKCIJE

Etimološki gledano; Reprodukcija = re + produkcija

Ponovo proizvodnjaReprodukcija označava ponovnu proizvodnju, a to znači kako je reprodukcija dinamički pojam, odnosno promatra se u kretanju kroz izvjesno vrijeme. Pod društvenom reprodukcijom podrazumijeva se ukupna društvena proizvodnja u određenom vremenskom razdoblju (jednom mjesecu, polugodištu, godini dana, petogodištu itd.)

I dio 16

Faze društvene reprodukcije1) proizvodnja

2) rasprodaja

3) razmjena

4) potrošnja

Proizvodnja Raspodjela Razmjena Potrošnja

1. faza 2. faza 3. faza 4. faza

(ponuda) (potražnja)

S D R N- primarna- sekundarna- tercijarna- kvartalna

- osobna,- investicijska,- reprodukcijska

I dio 17

Solucije: 1. S = D ponuda = potražnji ( nije stvarnost ) ravnotežno tržišno stanje

2. S > D na tržištu više robe nego novca (cijene padaju)

3. S < D više se traži nego što je ponuda (cijene rastu)

 

neravnotežnatržišna stanja

I dio 18

Iz navedene slike mogu se izvući bitni zaključci :

Proizvodnja utječe na raspodjelu, raspodjela na razmjenu, a razmjena na potrošnju i obrnuto. Dakle, riječ je o tzv. reverzibilnom procesu. To znači, što je veća proizvodnja, moguća je i veća raspodjela, a jedno i drugo utječu na veću razmjenu, pa razmjena utječe na veću potrošnju. Međutim, veća potrošnja omogućava veću razmjenu, a veća razmjena preduvjet je veće raspodjele i veće proizvodnje i obrnuto. Bitna je spoznaja da između faza društvene reprodukcije postoji međuovisnost.

Proizvodnja je uži pojam od pojma reprodukcije. Teorijski je sporno da li je najvažnija proizvodnja ili potrošnja. Marksisti smatraju kako je proizvodnja najvažnija faza društvene reprodukcije, a zapadni ekonomisti da je potrošnja najvažnija. Međutim, nije ispravno ni jedno ni drugo gledište: niti jedna faza nemože biti zasebna i one su podjednake u tržišnom gospodarstvu.

I dio 19

Sudionici u proizvodnji putem raspodjele dobivaju kupovne fondovekupovne fondove (namjenjene razmjeni ili štednji). Četiri su oblika raspodjele:1.     primarna raspodjela2.     sekundarna raspodjela3.     tercijalna raspodjela4.     kvartarna raspodjela

PRIMARNA RASPODJELA Pod primarnom (prvom) raspodjelom podrazumjeva seraspodjelaizmeđu sudionika procesa proizvodnje na tržištu. Proizvođač kojije proizveo veće količine i ostvarijo veće cijene, sudjeluje u raspodjeli bruto domaćeg proizvoda, nacijonalnog dohotka u većem iznosu i obrnuto.

I dio 20

SEKUNDARNA RASPODJELAPod sekundarnom raspodjelom podrazumjeva se raspodjela bruto domaćeg proizvoda, domaćeg proizvoda, nacijonalnog dohotka između sudionika u procesu proizvodnje i onih segmenata društva koji su manje ili više doprinjeli porastu proizvodnje.U toj raspodjeli sudjeluje država, zdravstvo, školstvo, znanost, umjetnost, kultura, šport i svi korisnici socijalne skrbi.Država putem raznih instrumenata (carine, prelevmani, superprelevmani, takse, porezi- porez na imovinu, porez na dobit, porez na promet (PDV), doprinosi) ostvaruje prinudom javne prihode, da bi (financiranje organa države, financiranje zdravstva itd.) U pravilu javni rashodi bi trebali biti jednaki javnim prihodima (to je poznati budžetski – proračunski princip ravnoteže).Međutim, proraču može biti suficitaran (javni prihodi su veći od javnih rashoda), odnosno deficitaran (javni rashodi su veći od javnih prihoda).Ako se deficit pokriva iz realnih izvora (akumulacija) onda državni proračun ne prouzrokuje inflaciju, ali ako se deficit pokriva iz nerealnih izvora (tiskanjem viška novca), onda društveni proračun povećava inflaciju, te ih ekonomska teorija je ne preporučuje. Pri procjeni visine sekundarne raspodjele treba biti izuzetno odgovoran, jer se događa da proizvođači dobro prođu u primarnoj raspodjeli, a u sekundarnoj loše (prekomjerno oporezivanje). Prekomjerno oporezivanje je retardirajući čimbenik kao motiv za proizvđače.

I dio 21

TERCIJARNA RASPODJELAPod tercijarnom raspodjelom podrazumjeva se raspodjela neto dobiti poduzeća (dobit poduzeća nakon izdvajanja poreza i drugih izdvajanja) na slijedeće dijelove :1)     plaće zaposlenika,2)     dividende dioničara (naknada vlasnicima dionica),3)     akumulacija poduzeća.

 Pri raspodjeli neto dobiti poduzeća treba postojati izvjesna ekonomska zakonitost. Naime, ako bi vlasnici poduzeća izdvajali manje za plaće nego što bi one objektivno trebale biti, to bi na zaposlene djelovalo destimulativno, ili ako bi se isplaćivale manje dividende, onda bi vrijednost dionica na tržištu vrijednosnih papira opale itd.Akumulacija je namjenjena za financiranje novih investicija, povećanje obrtnog kapitala (sirovine, ambalaža). Međutim, korisno je dio akumulacije izdvojiti za rezervni fond poduzeća. On služi za financiranje gubitaka, ako bi se ostvarile neke godine višom silom (vis major: poplava, požar, suša, rat ) ili lošim gospodarenjem.

I dio 22

KVARTALNA RASPODJELAPod kvartarnom raspodjelom podrazumjevamo raspodjelu fonda plaća za zaposlenike u poduzeću. U osnovi postoje tri sustava vrednovanja rada :

 1) VREMENSKI - plaća = vrijeme rada x cijena rada Gdje god je moguće, taj sustav treba izbjegavati jer se

ne vrednuje učinak zaposlenog.2) FUNKCIJONALNI – ovaj sustav se temelji na normi i prebačaju norme, a

sankcije su za neizvršenje norme plaća = količina (kvalitet) prizvoda x cijena rada Ovaj sustav se temelji na vrednovanju učinka, ali diferencira zaposlene na uspješne, vrlo uspješne i

neuspješne. To stvara izvrsnu frustraciju (entropiju). Istraživanja su pokazala kako ovaj sustav dovodi i do prebrzog starenja.

3) KOMBINIRANI SUSTAV - iz nedostatka vremenskog i funkcijonalnog sustava proistekao je i kombinirani sustav, pa se kombinira vremenski s premijskimvremenski s premijskim i funkcionalni s premijskimfunkcionalni s premijskim, a u suvremenom svijetu koristi se sustav participacije: šta znači da radnici osim plaće, sudjeluju i u razdiobi dijela dobiti poduzeća. Na taj način vlasnik kapitala ih stimulira na smanjivanje troškova i povećavanje prihoda, kako bi dobit poduzeća bila što veća. Osim ovih sustava, koristi se još jedan sustav poznat pod nazivom kotedž. Vlasnik kapitala najboljim djelatnicima, a posebno menadžerima, dodjeljuje kuću, stan ili drugu nekretninu besplatno ili uz nisku cijenu, da bi takve djelatnike učinio privrženim poduzeću.

I dio 23

RAZMJENARAZMJENA

Jedna od bitnih faza društvene reprodukcije je razmjena, koja podrazumijeva razmjenjivanje robe za robu ili robe za novac između proizvođača (ponuđača) i kupca (potrošača) u cilju ostvarivanja dobiti, odnosno zadovoljavanja potreba potrošača (korisnosti).

OBLICI RAZMJENEOBLICI RAZMJENE

1.1. Naturalna razmjenaNaturalna razmjena

R1 R2

roba jedne upotrebne roba druge upotrebne vrijednosti ili korisnosti vrijednosti ili korisnosti (npr. pšenica) (npr. krumpir)

I dio 24

2. Robno-novčana razmjenaRobno-novčana razmjena

R1 – N

R2 – N N – R1

Rn – N N – R2

R1 – N – R2

3. Ekvivalentna (paritetna) razmjenaEkvivalentna (paritetna) razmjena

W R1 – W R2

4. Neekvivalentna (disparitetna) razmjenaNeekvivalentna (disparitetna) razmjena

1. solucija W R1 > W R2 - kupac je u povoljnijem položaju, a disparitet (škare cijena u korist kupca).

2. solucija W R1 < W R2 - prodavalac robe je u povoljnijem položaju (cijena u korist prodavača)

Faza kupnje Faza prodaje

Faza kupoprodaje

Vrijednost robe prodavaoca = korisnost robe za kupca

I dio 25

W R1

Škare cijena su otvorene na štetu prodavača, a u korist kupca (kupac daje manju vrijednost, a dobija veću).

5. Neposredna razmjena Neposredna razmjena – izgleda ovako:

Uvjet da se navedena razmjena ostvari :1.     relativno velika proizvodnja,2.     specijalizirano osoblje za promet robom,3.     dovoljna akumulacija za financiranje prometa, te preskupo posredništvo

W R2

Prodavalac Kupac

Proizvođač(ponuđač)

Kupac(potrošač)

R

N

I dio 26

6. Posredna razmjenaPosredna razmjena

I dio 27

Osnovni pristup u izučavanju problematike agrara:

bazira na jedinstvenom spoju makro i mikro tema - nema uspješne poljoprivrede bez uspješnih poljoprivrednih proizvođača, i obrnuto, nema uspješnih poljoprivrednih

proizvođača bez pravilno osmišljene agrarne politike.

Agrarna politika Funkcioniranje i razvojpoljoprivrede

I dio 28

PODJELA POLJOPRIVREDEPODJELA POLJOPRIVREDE

Kapitalno intezivne

Prema utjecaju čovjeka

Radno intezivne

Prema sadržaju aktivnosti

Bilinogojstvo

Animalna proizvodnja

Prerada, prijevoz i promet

Intezivna

Ekstenzivna

I dio 29

Specifičnosti poljoprivrede

Mikro aspekt: specifičnosti identificiranja na razini poljoprivrednog

gospodarstva

Makro aspekt: specifičnosti koje izdvajaju poljoprivredu u odnosu na

druge gospodarske djelatnosti

I dio 30

Specifičnosti identificiranja na razini poljoprivrednog

gospodarstvaTri su osnovne grupe specifičnosti na mikro razini:

Specifičnosti poljoprivrednog gospodarstva koje ga razlikuju od ostalih poslovnih subjekata;

Specifičnosti proizvodnog procesa u poljoprivredi;

Specifičnosti zemljišta kao osnovnog uvjeta za poljoprivrednu proizvodnju i kao sredstva koje je od općeg interesa.

I dio 31

Specifičnosti poljoprivrednog gospodarstva

Osnovna pitanja upravljanja organizacijsko-proizvodnim jedinicama u poljoprivredi su:

što proizvoditi (odnos input-input)

koliko proizvoditi (odnos input-output)

kako proizvoditi (odnos input-input)

I dio 32

Što proizvoditi?

Što poljoprivredno gospodarstvo nudi tržištu – što čini njegov proizvodni program?Pitanje specijalizacije u poljoprivredi je relativnoOdnosi između proizvoda mogu biti konkurentni, suplementarni ili komplementarni.

Proizvod x

Proizvod y

y1

x1 x2

y2

I dio 33

Koliko proizvoditi?

U pronalaženju odgovora na ovo pitanje obično se koristi analiza proizvodne funkcije, troškova i prolomne tačke rentabilnosti.U poljoprivredi se u ovom domenu kao posebno javlja pitanje intenzifikacije proizvodnje.

Q

x

FT

VT

UTUP

Tro

škovi=

Pri

hodim

a

Prelomna tačka

Maksimalno moguć opseg proizvodnje dostiže se u tački gde je granični proizvod jednak nuli

I dio 34

Kako proizvoditi?

Poljoprivrednici upravljaju zemljištem kao osnovnim resursom i objektivnim uvjetom proizvodnjeO pitanjima koji se tiču upotrebe raspoloživog zemljišta poljoprivrednik, po pravilu, ne odlučuje sam

izokvanta

pravac jednakih troškova

zemljište

Varijab.input – rad, mineralno gnojivo ...

x2

x1

I dio 35

Najvažnije specifičnosti poljoprivredne proizvodnje:

Spada u ekstraktivne djelatnosti,

Sezonskoga je karaktera,

Ima “vezanu lokaciju”,

Izrazito je diverzificirana proizvodnja,

Rizična je proizvodnja (suše, poplave),

Koeficijent obrtaja je nizak,

Poljoprivredni proizvodi zadovoljavaju osnovne prehrambene potrebe, te su i socijalno osjetljivi.

I dio 36

Specifičnost poljoprivrede

Ovisnost o prorodnimuvjetima

Organska proizvodnja

Vlasništvo nad poljoprivrednim

zemljištem

I dio 37

Specifičnosti zemljišta kao objektivnog uvjeta poljoprivredne

proizvodnje

Zemljište je opći predmet rada, sredstvo za rad i objektivni uvjet izvršenja rada u poljoprivredi.

Prirodne karakteristike zemljišta ostvaruju bitan utjecaj na ekonomiju poljoprivrednog gospodarstva: Nepokretnost (uređenje ekonomskog gospodarstva) Neumnoživost (stupanj intenzivnosti proizvodnje) Neistrošivost (način upravljanja zemljištem) Različita plodnost (visina prinosa i ulaganja po jedinici

površine)

I dio 38

Specifičnosti zemljišta kao objektivnog uvjeta poljoprivredne

proizvodnje

Društveni uvjeti korištenja zemljišta Zemljište nije proizvod ljudskog rada, te nema vrijednost, niti

tu vrijednost može prenijeti kao sredstvo za rad (ne amortizira se), ali ono posjeduje tržnu vrijednost budući da je predmet tržišta.

Različito vlasništvo nad zemljištem

(kolektivno–javno–privatno–zadružno-državno–društveno)

Specifičnosti tržišta zemljištem i sustav nasljeđivanja

(što smije, a što ne smije biti predmet tržišta – Zakon o poljoprivrednom zemljištu, tko može biti kupac zemljišta– ograničenje prava kupovine zemljišta u nacionalnom zakonodavstvu, da li u raspodjeli zemljišta ostavljenog u nasljeđe učestvuju sva djeca ili onaj tko ostaje na zemlji ...?)

I dio 39

Osnovne postavke građanskih teoretičara svode se na sljedeće

točke: Selo je homogena socijalna sredina, a seljaštvo jedinstven društveni sloj koji ne poznaje diferencijaciju, koji je “iskonski”, “mistično” ili “sudbinski” vezan za zemlju;Poljoprivreda je do te mjere specifična gospodarska djelatnost kako za nju ne važe isti ekonomski zakoni koji djeluju u ostalim gospodarskim granama (npr. Zakon koncentracije i centralizacije kapitala);U poljoprivredi važe specifične, samo njoj svojstvene zakonitosti, kao što su zakon o dekoncentraciji i zakon o opadajućoj plodnosti tla;Sitno seljačko gospodarstvo je otpornije, stabilnije od krupnog, što se naročito očituje u kriznim razdobljima; Poljoprivreda nije pristupačna znanosti i tehnici kao što je to slučaj sa industrijom i drugim gospodarskim djelatnostima, ona je najviše izložena djelovanju vanjskih činitelja (klimi, reljefu).

I dio 40

Selo je homogena socijalna sredina, a seljaštvo jedinstven društveni sloj koji ne poznaje diferencijaciju, koji je “iskonski”, “mistično” ili “sudbinski” vezan za zemlju

Slika 1: Bimodalni tip restrukturiranja suvremenog agrara

Broj gospodarstva Udijel u BDP

Krupno gospodarstvo

Srednje gospodarstvo

Mala gospodarstva

I dio 41

U poljoprivredi važe specifične, samo njoj svojstvene zakonitosti, kao što su zakon o

dekoncentraciji i zakon o opadajućoj plodnosti tla

Zakon o dekoncentraciji vodi afirmaciji sitnog poljoprivrednog posjeda i sitne robne ili čak naturalne proizvodnje, odnosno daljnje usitnjavanje već sitnog poljoprivrednog posjeda, čime se ubrzava djelovanje zakona koncentracije i centralizacije kapitala;Djelovanje zakona opadajuće plodnosti tla je apsolutno, ali relativno promatrano rast poljoprivredne proizvodnje koji može biti ostvaren primjenom ekstenzivnog ili intenzivnog modela

I dio 42

Malo poljoprivredno gospodarstvo je otpornije i stabilnije od krupnog, što se naročito očituje u kriznim razdobljima

Malo poljoprivredno gospodarstvo je ono na kome vlasnik ili zakupac može obrađivati zemljište koristeći vlastita sredstva za rad i aktivnost članova vlastite obitelji.Suvremeni način poljoprivredne proizvodnje treba da riješiti konfliktne odnose:

potrošač želi da kupi jeftinu hranu,poljoprivrednik želi da ostvari veći profit,

Rešenje se nalazi u korištenju suvremene tehnike i tehnologije, za što je malo poljoprivredno gospodarstvo nesposobno (znanje, financiranje...), te stoga nije vitalnije od krupnog gospodarstva, ali malo poljoprivredno gospodarstvo je motiviranije vlastitim opstankom i kroz model tzv. neformalne ekonomije ostaje akter na privrednoj sceni.U kriznim razdobljima, budući da nije vezano za tržište i promjene koje se na njemu dešavaju, malo poljoprivredno gospodarstvo je fleksibilnije od krupnog.

I dio 43

Da li je poljoprivreda pristupačna znanosti i tehnici?

Zelena revolucija kao pokušaj rešenja problema na relaciji “hrana-siromaštvo-populacija” bazira se na primjeni znanstveno-tehnoloških dostignuća u poljoprivredi, te stoga ova djelatnost nije ni manje ni više dostupna znanosti i tehnologiji od ostalih gospodarskih djelatnosti.

I dio 44

ZNAČENJE I FUNKCIJE POLJOPRIVREDE

Nezamjnljivafunkcija

Zamjnljivafunkcija

osigur. vlastite egzistencije

proiz. namjenjena izvozu

sirovine potrebne za industruju

u tržištu za razvoj industruje

potpuno

djelomično

stvaranju društ. proizvoda

zaposlenje aktivnom stanov.

I dio 45

Poljoprivreda kao tržište za razvoj industrije

Tri najznačajnije industrijske grane vezane za razvoj poljoprivrede su:

Strojarska industrijaind. polj. strojeva,ind. traktora.

Kemijska industrijaind. mineralni gnojiva,ind. kemijskih sredstava,ind. nafte i naftnih derivata.

I dio 46

Proizvodnja sirovina za industriju

Uvjetovanost međusobne korelacijske ovisnosti između poljoprivredne i prehrambene industrije:

Porastom opsega primarne polj. proiz.

Proširenjem proizvodnog programa primarne polj. proiz.

Poboljšanje kvalitete primarnih polj. proiz.

Ostaje u poljoprivredi

22,5%

Reprodukcija nepoljoprivre

dnih djelatnosti

26,1%

Finalna potrošnja

51,4%

I dio 47

Izvoz poljoprivrednih proizvoda u ukupnom izvozu se smanjuje od oko 25% u šezdesetim na 10% u devedesetim godinama. Istodobno, uvoz poljoprivrednih proizvoda karakterizira velike godišnje oscilacije od 9 do 11% vrijednosti ukupnog uvoza.

Godina Udjel poljoprivrednih proizvoda u ukupnom

izvozu

Udjel poljoprivrednih proizvoda u ukupnom

uvozu1971. 18,3 9,1

1981. 11,4 9,5

1991. 9,0 11,6

1998. 11,9 10,4

I dio 48

Sudjelovanje u stvaranju BDP

Godine Ind. Poljop. Ukupno Udjel poljoprivrede

Indeks poljoprivreda

1990. 73.330 24.357 250.161 9,7 100

2001. 24.425 11.212 142.470 7,9 46,03

Stope rasta  -10,41

 -7,46

 -5,47

 -

 -

I dio 49

Pružanje zaposlenja dijelu radno sposobnog stanovništva

 Popis

stanovništva

 Aktivno

stanovništvo

 Indeks

Aktivno polj.

stanovništvo

 Indeks

% aktivnogpolj. u ukupno

 Indeks

1961. 1.954.269 100 980.590 100 50,18 100

1971. 1.819.733 93,12 718.043 73,23 39,46 78,64

1981. 1.985.201 102 414.742 42,30 20,89 41,63

1991. 2.039.833 104 264.895 27,00 12,98 25,87

I dio 50

Funkcije poljoprivrede možemo promatrati i preko inputa i outputa odnosa

POLJOPRIVREDA

IZVOZ - UVOZ

ROBA ŠIROKE POTROŠNJE

SREDSTVA ZA RAD

REPRODUKCIJSKI MATERIJAL

HRANA

RADNA SNAGA

SIROVINE

UVOZ - IZVOZ

NEPOLJOPRIVREDNE DJELATNOSTI

DOHODAK

DOHODAK

INPUT

OUTPUT INPUT

OUTPUT

I dio 51

Proces reprodukcije kontinuirani je proces proizvodnje proizvoda ili usluga kojima se direktno ili indirektno zadovoljavaju određene ljudske potrebe.

Proces reprodukcije u svakom društvu treba se odvijati kontinuirano, jer neprekidnim stvaranjem novo nastalih vrijednosti i obnavljanjem uloženih sredstava, poduzeće osigurava pretpostavke svog postojanja.

Proces reprodukcije

I dio 52

Proces reprodukcije započinje određenim ulaganjima pa govorimo o elementima inputa (ulaza) i rezultira određenim učincima pa govorimo o elementima outputa ( izlaza) .

Tijekom procesa reprodukcije dolazi do transformacije angažiranih sredstava gdje se uložena sredstva (elementi ulaza) u procesu proizvodnje transformiraju u rezultate rada

(elementi izlaza). Proces reprodukcije započinje postojanjem

određene količine novčanih sredstava a završava ostvarivanjem uvećane količine novca koja je rezultat plasmana proizvedenih proizvoda i/ili usluga na tržištu.

I dio 53

Reprodukcijski tok

N1 N1 Sp Sp U U

QQ N2 N2 UPUP

I dio 54

N1 - novčana sredstva u početnom obliku

Sp - angažirana sredstva za proizvodnju (sredstva rada i predmeti rada)

U - utrošci elemenata reprodukcije (sredstva rada, predmeti rada i tekući rad)

Q - gotovi proizvod

Up - ukupan prihod

N2 - novčana sredstva u završnom obliku

I dio 55

Elementi ulaza

Elemente ulaza poslovnog sustava, iskazano u naturalnom obliku čine:

predmeti rada (M)sredstva rada (S)rad (tekući, živi rad) (L) pa se funkcija proizvodnje može napisati u ovom obliku

Q= f (M,S,L)

I dio 56

Trošenje sredstava proizvodnje (predmeta rada i sredstava za rad) ili reprodukcijsko trošenje svodi se na proces prenošenja njihove vrijednosti na novostvoreni proizvod (ili uslugu).

Rezultat trošenja živog rada jest proces stvaranja nove vrijednosti. Reprodukcijsko trošenje možemo promatrati sa dva stajalištakao tehničko trošenje kao ekonomsko trošenje

I dio 57

a) Tehničko trošenje

Izražava se fizičkim jedinicama količina utrošenih sredstava za rad, predmeta rada i rada. Veličinu određenog potroška možemo odrediti kao:

a) trajanje trošenja (t)

b) intenzitet trošenja (i) koji je dan odnosom količine utrošenog elementa u fizičkim jedinicama (u) i vremenom trošenja (t)

I dio 58

b) Ekonomsko trošenje

Izražava se novčanim jedinicama , kao umnožak utrošenih količina proizvodnje i cijene, dakle kao trošak.

Na visinu troškova najviše utječu slijedeći faktori:

prirodni (geografski, klimatski, raspoložive količine i vrste sirovina ....)

tehnički (svojstva proizvoda: oblik, težina, dimenzije i sl. )

organizacijski

I dio 59

Angažirana sredstva su jedan od temeljnih uvjeta za obavljanje svakog poslovnog procesa a sastoje se od dva dijela :

As = Os + Ob

osnovnih sredstava (Os)

obrtnih sredstava (Ob)

Prema definiciji - predstavljaju vrijednost osnovnih sredstava za koje se obračunava amortizacija i vrijednost raspoloživih obrtnih sredstava u toku jedne godine.

I dio 60

Elementi izlaza

Elementi izlaza čine output poslovnog sustava, jer se u procesu proizvodnje elementi ulaza transformiraju i pretvaraju u elemente izlaza.obujam proizvodnje (Q) vrijednost proizvodnje (Up)dohodak (D)dobitak ili gubitak (Db ili G)

I dio 61

Obujam proizvodnje (Q) predstavlja ukupnu količinu proizvedenih učinaka (q) (upotrebnih vrijednosti), u određenom vremenskom razdoblju (t) (na pr. u toku jedne godine ).

Upotrebnu vrijednost proizvoda čine njegove fizičke i tehnološke karakteristike

Q = ∑ qi

I dio 62

Vrijednost proizvodnje označava količinu ostvarenog ukupnog prihoda (Up) dobivenog pri plasmanu proizvedenih učinaka (proizvoda i/ili usluga)

Ukupan prihod predstavlja umnožak obujma proizvodnje (Q) i pojedinačnih prodajnih cijena proizvoda i/ili usluga (cp).

Up = Q cp

I dio 63

Dohodak (D) predstavlja ekonomski rezultat društveno priznatog trošenja živog rada u društvenoj reprodukciji. Označava količinu realizirane nove vrijednosti.

Dobiva se nakon što se od ukupnog prihoda (Up) odbiju materijalni troškovi (Mt) i amortizacija ( A ).

D = Up - ( Mt + A )

I dio 64

Dobit - u financijskim izvještajima iskazuje se kao razlika prihoda i rashoda obračunskog razdoblja.

Za pojedinca, dobit je razlika između prihoda i svih rashoda nastalih za ostvarenje tog prihoda. Ako je ta razlika pozitivna, ostvarena je dobit, a ako je negativna, ostvaren je gubitak. To je dobit prije oporezivanja.

Nakon što se odbije porez na cjelokupni iznos dobije se dobit poslije oporezivanja ili profit.

I dio 65

Oblici ulaganja u reprodukciju

Prema svojoj namjeni sredstva uložena (angažirana) u procesu proizvodnje pojavljuju se kao poslovna sredstva, koja se pojavljuju kao

osnovna sredstva

obrtna sredstva

Poslovna sredstva poduzeće koristi svakodnevno u svom poslovanju i ona određuju opseg poslovanja poduzeća.

I dio 66

Osnovna sredstvaOsnovna sredstva

Osnovna sredstva se u procesu reprodukcije troše postepeno, u toku dužeg vremenskog razdoblja.

U nizu ciklusa proizvodnje, stalno prenoseći dio svoje vrijednosti na novostvoreni proizvod dok se u cijelosti ne istroše.

Njihovo je glavno obilježje da u procesu reprodukcije ne mijenjaju svoj pojavni oblik.

I dio 67

Pojavni oblici osnovnih sredstava su:

a) stvari zemljišta za privredne svrhe

šume i šumski nasadi

osnovno stado,

građevinski objekti privrednog karaktera

dugogodišnji zasadi

strojevi, uređaji i transportna sredstva

instalacije,

alati instrumenti

krupni inventar i krupna ambalaža;

investicije u toku

sredstva za rad vrijednosti iznad zakonski propisane vrijednosti, odnosno vijeka trajanja duljeg od godinu dana.

I dio 68

b) prava

patenti (kao isključivo pravo korištenja nekog pronalaska) i

licence (kao kupljeno pravo korištenja nekog tuđeg pronalaska)

c) novac - koji se može koristiti isključivo za osnovna sredstva.

To su novčana sredstva od uplaćene amortizacije, dotacije za osnovna sredstva, prodaja ili odšteta za upotrebu drugih osnovnih sredstava.

I dio 69

Osnovna sredstva (Os) prema svojoj strukturi korištenja dijele se na :

aktivna osnovna sredstva

- osnovna sredstva u upotrebi

- osnovna sredstva izvan upotrebe

osnovna sredstva u pripremi

I dio 70

Kada govorimo o osnovnim sredstvima i njihovom funkcioniranju u proizvodnom procesu susrećemo se sa dva vrlo značajna pojma

kapacitet amortizacija

I dio 71

KapacitetKapacitet

Sposobnost nekog sredstva za rad da u određenom vremenskom intervalu (t) proizvede određenu količinu učinka (Q) naziva se kapacitetom (K) tog sredstva za rad.

K =

Da bi se odredio kapacitet nekog sredstva za rad potrebno je definirati uvjete u kojima će se rad ostvarivati.

Q

t

I dio 72

To su :

određena količina učinaka određena kvaliteta učinaka određeni predmeti rada potreban broj radnika određeni stupanj učinka radnika određeno vremensko razdoblje broj radnih smjena određene tehnološke metode i sl...

I dio 73

Vrste kapacitetaVrste kapaciteta

a) ugrađeni (instalirani) kapacitet

(Ku)- utvrđuje se na temelju tehničkih mogućnosti instaliranih sredstava za rad bez obzira na nužne prekide u radu, dotrajalost strojeva i sl. i zato se još naziva teoretski ili idealni kapacitet.

Izražava se kao

Ku = 365 x 24 = 8.760 sati/god.

I dio 74

b) radni (stvarni, proizvodni) kapacitet (Kr)

predstavlja stvarno moguće iskorištenje ugrađenog kapaciteta umanjeno za nužne i predviđene prekide (tp) u radu (zbog smjena, redovnog održavanja, popravaka i sl.).

Izračunava se kao:

Kr = Ku - tp = 2.920 -tp (sati/god)

I dio 75

c) optimalni kapacitet (Ko) - promatra se sa:

tehničkog stajališta - kao najpovoljniji koeficijent korisnog djelovanja

ekonomskog stajališta - kao stupanj iskorištenja kapaciteta pri kojem se ostvaruju najbolji financijski rezultati

Svako poduzeće raspolaže sa više strojeva koji međusobno čine tehnološku cjelinu i njihovi kapaciteti moraju biti međusobno usuglašeni jer u protivnom dolazi do uskog grla proizvodnje.

I dio 76

usko grlo proizvodnje Sredstvo za rad koje u skupini ili

tehnološkom procesu ima najmanji kapacitet proizvodnje predstavlja usko grlo proizvodnje.

I dio 77

planirani kapacitet (Kpl) je kapacitet na kojem poduzeće planira svoju proizvodnju u određenom vremenskom razdoblju (može biti teorijski, radni ili optimaln)

ostvareni kapacitet (Ko) je onaj kapacitet kojim je poduzeće u određenom vremenskom razdoblju stvarno proizvodilo učinke.

U idealnim uvjetima Kpl = Ko

I dio 78

Stupanj iskorištenja kapaciteta

Izračunava se iz odnosa količina stvarno proizvedenih učinaka (Q) i mogućih učinaka tj. kapaciteta (K) u jedinici vremena.

Optimalan stupanj iskorištenja kapaciteta

bitan je za poslovni uspjeh poduzeća, zbog djelovanja fiksnih troškova.

K =Q

t 100

I dio 79

Obrtna sredstvabrtna sredstva

Bitna karakteristika obrtnih sredstava je da ona ulaskom u proces reprodukcije ne zadržavaju svoj prvobitni oblik, već se neprestano obrću, mijenjajući se i pretvarajući iz jednog pojavnog oblika u drugi.

Pojavni oblici obrtnih sredstava su : stvari, prava i novac

I dio 80

stvaristvari

sirovine i ostali materijali za proizvodnju

nedovršeni proizvodi i poluproizvodi:

zalihe gotovih proizvoda

sitni inventar i sitna ambalaža:

sredstva za rad vrijednosti ispod zakonski propisane odnosno vijeka trajanja kraće od godinu dana

I dio 81

prava

potraživanja za obrtna sredstva (na pr. od kupaca)

licence koje se isplaćuju razmjerno opsegu proizvodnje

novac

novac u banci na žiro računu i na drugim računima koji su namijenjeni za nabavu raznovrsnih sredstava

različite isplate (osobni dohoci, tuđe usluge i sl.) i novac u blagajni poduzeća

I dio 82

Kružni tok obrtnih sredstava Kružni tok obrtnih sredstava

NOVACNOVAC SIROVINESIROVINE

(stvari)(stvari)

PROIZVODIPROIZVODI

( stvari)( stvari)TRŽIŠTE TRŽIŠTE

(prava)(prava)

ZALIHEZALIHE

(stvari)(stvari)

I dio 83

Koeficijent obrtajaoeficijent obrtaja

Vrijeme potrebno da se završi jedan proizvodni ciklus tj. da N1 završi kao N2 dakle uvećani novac, naziva se jednim obrtajem obrtnih sredstava.

Broj obrtaja obrtnih sredstava u toku jedne godine naziva se koeficijentom obrtaja obrtnih sredstava (K) a izračunava se kao

K = UKprodaja/Ob

I dio 84

Dani vezanostiDani vezanosti Dani vezanostiDani vezanosti

Pojam koji se vezuje uz obrtaj obrtnih sredstava.

Predstavlja broj dana potrebnih za jedan obrtaj obrtnih sredstava, a dobiva se kada se 360 dana podijeli sa koeficijentom obrtaja (K)

n360

K

I dio 85

TEORIJA I OCJENA TEORIJA I OCJENA PROIZVODNJEPROIZVODNJE

I dio 86

Poduzeće Poduzeće je samostalna organizacija koja

trajno obavlja određenu privrednu ili neprivrednu djelatnost u procesu društvene reprodukcije (proizvodnja, promet roba i pružanje usluga na tržištu) radi stjecanja dohotka odnosno dobiti.

I dio 87

Svrha smisao i cilj postojanja svakog poduzeća je:

proizvoditi proizvode i usluge za tržište, odnosno za kupca,

ostvarivati pri tome dobit za poduzeće,

osigurati dobre uvjete života i rada svojih zaposlenika,

podmirivati obveze prema državi

I dio 88

Sudjelujući u procesu reprodukcije poduzeće ostvaruje dva zadatka

tehnički - ostvariti određeni obujam proizvodnje izražen količinama učinaka

ekonomski - koji se manifestira kroz racionalno korištenje sredstava proizvodnje

I dio 89

: Ekonomsko djelovanje u procesu

proizvodnje svodi se na određivanje

ciljeva koje treba ostvariti u određenom razdoblju ?

kako i kojim sredstvima najracionalnije proizvoditi ?

kojim metodama ostvariti ciljeve ? u kojem vremenskom razdoblju ostvariti

postavljene ciljeve ?

I dio 90

Elementi okruženja poduzeća

Najznačajniji elementi okruženja poduzeća, koji utječu na ponašanje poslovnog sustava su :

tržište društveno ekonomska struktura

I dio 91

Tržište Odnos poduzeće - tržište je neprekidan

proces uzajamnog međudjelovanja i uzajamnost

prodajom svojih učinaka na tržištu nabavom na tržištu svih potrebnih elemenata

za proces proizvodnje

Poslovni sustav mora se stalno prilagođavati promjenama na tržištu, pratiti i predviđati tendencije razvoja tržišta, pa stoga svi suvremeni sustavi posluju primjenjujući filozofiju marketinga.

I dio 92

Društveno-ekonomska struktura

određuje opće uvjete poslovanja privrednih sustava putem normi i pravila koja reguliraju ponašanje i strukturu poduzeća (građevinska regulativa na pr. regulira način i uvjete građenja).

Nepoštivanje takovih normi povlači za sobom sankcije.

I dio 93

Vrste poduzeća

Poduzeća, trgovačka društava mogu se sistematizirati prema :

oblicima vlasništva stupnju odgovornosti prema vjerovnicima predmetu poslovanja veličini poduzeća

I dio 94

a) prema oblicima vlasništva

Poduzeća u privatnom vlasništvu tj.

vlasništvu privatnih osoba mogu biti u vlasništvu samo jedne osobe, u obiteljskom vlasništvu u vlasništvu nekoliko osoba tj. ortačko

poduzeće zadružno poduzeća ( veći broj pojedinačnih

vlasnika koji istodobno rade u poduzeću) korporacija – mnogo pojedinačnih vlasnika

dioničara od kojih dio ne sudjeluju direktno u radu pa ni u upravljanju poduzećem

I dio 95

Poduzeća u javnom vlasništvu tj. poduzeća u vlasništvu društveno političkih organizacija .

Ova poduzeća jesu državna poduzeća (pripadaju općini republici ili drugim političko teritorijalnim jedinicama) i društvena poduzeća (u vlasništvu mirovinskih fondova, sindikata, crkve, znanstvenih, obrazovnih i drugih organizacija)

I dio 96

Poduzeća u mješovitom vlasništvu kod koji se kao vlasnici u različitim kombinacijama javljaju vanjski ulagači, javne institucije i sami zaposlenici.

Ovakav oblik vlasničke strukture poduzeća danas postaje sve dominantnijim oblikom vlasništva poduzeća, jer se sve više pojavljuje suvlasništvo radnika nad poduzećem koji na različite načine dolaze u posjed dionica (ESOP)

I dio 97

b) prema stupnju odgovornosti prema vjerovnicima

Prema Zakonu o trgovačkim društvima iz 1993.god. trgovačka društva se dijele na društva osoba i društva kapitala.

društva osoba odgovaraju za obaveze društva i svojom osobnom imovinom

društva kapitala odgovaraju za svoje obaveze isključivo imovinom društva

I dio 98

Društva osoba mogu biti trgovačko društvo i komanditno društvo javno trgovačko društvokomanditno društvo tajno društvo

Društva kapitala mogu biti dionička društva i društvo s ograničenom odgovornošćudioničko društvo ( d.d.) društvo s ograničenom odgovornošću (d.o.o.)

I dio 99

javno trgovačko društvo

To je trgovačko društvo u koje se udružuju dvije ili više osoba zbog trajnog obavljanja djelatnosti pod zajedničkom tvrtkom, a svaki član društva odgovara vjerovnicima društva neograničeno solidarno cijelom svojom imovinom . Član društva može biti svaka fizička ili pravna osoba.

I dio 100

komanditno društvo To je trgovačko društvo u koje se udružuju

dvije ili više osoba radi trajnog obavljanja djelatnosti pod zajedničkom tvrtkom s tim da

- najmanje jedna odgovara za obveze društva solidarno i neograničeno cijelom svojom imovinom (komplementar), a

- najmanje jedna odgovara za obveze društva samo do iznosa određenog imovinskog uloga u društvo ( komanditor)

I dio 101

tajno društvo Tajno društvo nastaje ugovorom kojim

jedna osoba (tajni član) ulaže neku imovinsku vrijednost u poduzeće druge osobe (poduzetnika) te na temelju tog uloga stječe pravo sudjelovanja u dobiti i gubitku poduzetnika .

Tajno društvo nije pravna osoba

i nema tvrtku.

I dio 102

dioničko društvo (d.d.)

Dioničko društvo je trgovačko društvo u kojem članovi (dioničari) sudjeluju s ulozima u temeljnom kapitalu podijeljenom na dionice.

Dioničko društvo može imati i samo jednog dioničara. Dioničari ne odgovaraju za obveze društva.

I dio 103

Dionice su vrijednosni papiri koji reprezentiraju idealni dio vlasništva nekog dioničkog društva. Mogu glasiti na donositelja i na ime.

Po sadržaju prava koje daju dionice mogu biti redovne dionice povlaštene dionice

I dio 104

društvo s ograničenom odgovornošću(d.o.o.)

To je trgovačko društvo u koje jedna ili više pravnih ili fizičkih osoba ulažu temeljne uloge s kojima sudjeluju u unaprijed dogovorenom temeljnom kapitalu. Temeljni ulozi ne moraju biti jednaki. Članovi ne odgovaraju za obveze društva.

Društvo se osniva na temelju ugovora kojeg sklapaju osnivači. Svi osnivači moraju potpisati ugovor koji se sklapa u obliku javnobilježničke isprave

I dio 105

c) prema predmetu poslovanja

1. Proizvodna poduzeća - kao rezultat svoje djelatnosti imaju materijalni proizvod

2. Trgovinska poduzeća - posreduju u razmjeni

3. Poduzeća za obavljanje usluga - bave se pružanjem raznovrsnih usluga

I dio 106

proizvodna poduzeća

To su poduzeća prvobitne i prerađivačke industrije. Razlikujemo :

industrijska poduzeća poljoprivredna poduzeća građevinska poduzeća saobraćajna poduzeća zanatska proizvodna poduzeća šumska gospodarstva

I dio 107

trgovinska poduzeća

Posreduju u razmjeni, kupujući robu od proizvođača radi prodaje krajnjem kupcu (korisniku). Mogu biti

trgovinska poduzeća na veliko trgovinska poduzeća na malo trgovinska poduzeća na veliko i malo

I dio 108

poduzeća za obavljanje usluga

Bave se pružanjem raznovrsnih usluga :

turizam i ugostiteljstvo komunalne usluge inženjering i konzalting zanatske usluge itd.

I dio 109

c) prema veličini poduzeća

Poduzeća se prema veličini dijele na mala srednja velika

Elementi za utvrđivanje veličine poduzeća su: broj radnika, vrijednost osnovnih sredstava, ukupan prihod, dohodak

I dio 110

Mala poduzeća su ona koja ispunjavaju barem dva od ovih kriterija

Zbroj bilance nakon odbitaka gubitaka iskazanog u aktivi, u protuvrijednosti manjoj od 1,000.000 eura

Prihod u dvanaest mjeseci prije sastavljanja bilance u protuvrijednosti manjoj od 2,000.000 eura

Godišnji prosjek zaposlenika manje od 50

I dio 111

Srednja poduzeća su ona koja ispunjavaju barem dva od navedenih kriterija

Zbroj bilance nakon odbitaka gubitaka iskazanog u aktivi, u protuvrijednosti manjoj od 4,000.000 eura

Prihod u dvanaest mjeseci prije sastavljanja bilance u protuvrijednosti manjoj od 8,000.000 eura

Godišnji prosjek zaposlenika manje od 250

I dio 112

Velika poduzeća su ona koja ispunjavaju barem dva od navedenih kriterija

Zbroj bilance nakon odbitaka gubitaka iskazanog u aktivi, u protuvrijednosti većoj od 4,000.000 eura

Prihod u dvanaest mjeseci prije sastavljanja bilance u protuvrijednosti većoj od 8,000.000 eura

Godišnji prosjek zaposlenika više 250

I dio 113

Poduzetnički sektor u Hrvatskoj

0

10000

20000

30000

40000

50000

60000

Broj poduzetnika 548 1784 59718

Veliki Srednji Mali

Broj zaposl. 45,1% 23,4% 31,5%

Financ.rezult. -3.850 -1.607 17 mil.kuna

I dio 114

Teorija proizvodnjeFunkcija proizvodnje je odnos između maksimuma outputa ili proizvodnje koja se može proizvesti i inputa koji se traže da se postigne ta proizvodnja. Ona je definirana za dano stanje tehničkog znanja.

Ukupni proizvodnost (TP) - ukupno proizvedene količina iskazana u fizičkim jedinicama.

Prosječni proizvodnost (AP) rada (APL)- ukupni proizvod po jedinice inputa ili utrošenog rada.

Granični proizvodnost (MP) rada (MPL) – je promjena ukupnog proizvoda po jedinici promjene proizvoda ili utrošenog rada.

Elastičnost proizvodnje ili proizvedene količine u odnosu na rad (EP) – izražava postotnu promjenu proizvodnje po jedinici postotne promjene upotrijebljenog rada.

I dio 115

TP

APL =------

L

∆TP

MPL =------

∆L

% ∆Q MPL

EP =---------, odnosno = ----------

% ∆L APL

I dio 116

Ukupna, granična i prosječna proizvodnost rada i elastičnost

proizvodnjeRad TPL MPL APL EP

0 0 - - -

1 3 3 3 1

2 8 5 4 1,25

3 12 4 4 1

4 14 2 3,5 0,57

5 14 0 2,8 0

6 12 -2 2 -1

I dio 117

ZAKON OPADAJUĆIH PRINOSA tvrdi da ćemo dobivati sve manje i manje dodatne količine proizvodnje kad upotrebljavamo dodatne količine nekog utroška, dok su drugi utrošci fiksni.

Proizvodnja pokazuje rastuće, padajuće ili konstantne prinose na opseg kad uravnoteženo povećanje svih utrošaka dovodi do više nego proporcionalnog, manje nego proporcionalnog ili proporcionalnog povećanja proizvodnje.

PRODUKTIVNOST = omjer ukupne proizvodnje i prosjeka ukupnog utroška.

I dio 118

Kao rezultat tehnoloških promjena KRIVULJA PROIZVODNJE pomiče se prema gore (sa istim ishodištem), što znači da se ostvaruje veća proizvodnja za svaku razinu utroška.

I dio 119

0

2

4

6

8

10

12

14

16

1 2 3 4 5 6 7

Količina rada

-3

-2

-1

0

1

2

3

4

5

6

1 2 3 4 5 6 7

Rad

TP

APL

MPL

G’

G

J’

J

H’

H

I stadij za rad II studij za rad III studij za rad

I dio 120

Nagib krivulje TP povećava se do točke G po rastućoj stopi uslijed čega raste i MPL, postaje jednako nuli u točki J i negativna nakon te točke.MPL raste do točke G’, jednaka je u točki J’ i negativna nakon te točkeAPL određena je nagibom zrake iz ishodišta na krivulju TP, odnosno raste do točke H (H’), nakon toga opada i ostaje pozitivan dok je krivulja TP pozitivna. U točki H’ (APL=MPL) i APL raste do god je APL>MPL, a pada kada je APL<MPL. Krivulja TP od točke G raste prema opadajućoj stopi uslijed čega i MPL opada što je odraz zakon opadjućih prinosa koji na slici započinje djelovati nakon upotrebe 3 jedinica rada.Područje od ishodišta do točke u kojoj je APL maksimalna jeste I stadij proizvodnje, II stadij proizvodnje se proteže od maksimuma APR do točke u kojoj je MPL=0, a područje u kojem je MPL negativna predstavlja III stadij proizvodnje

I dio 121

Koliko bi rada (varijabilnog činitelja) poduzeće trebalo upotrijebiti da bi se maksimizirao profit ?

Onoliku dodatnu količinu rada (varijabilnog činitelja) sve dok je dodatni prihod ostvaren prodajom proizvedene količine veći od dodatnih troškova upošljavanja jedinice rada, odnosno dok dodatni prihod ne bude jednak dodatnim troškovima.Dodatan prihod koji je prouzročila potrošnja dodatne jedinice rada naziva se vrijednost granične proizvodnosti rada (MRPL)

MRPL = MPL x MR (granični prihod)

Granični trošak rada (MRCL) jednak je povećanju ukupnih troškova poduzeća koje je prouzročilo upošljavanje dodatne jedinice rad

∆TCMRCL =---------

∆ L

I dio 122

Prema tome, poduzeće treba nastaviti upošljavati rad sve dok je MRPL>MRCL i dok god se ne ostvari MRPL=MRCL

01020304050

1 2 3 4 5Rad

Rad MP GP MRPL MRCL

2,5 4 10 kn 40 kn 20 kn

3,0 3 10 kn 30 kn 20 kn

3,5 2 10 kn 20 kn 20 kn

4,0 1 10 kn 10 kn 20 kn

4,5 0 10 kn 0 kn 20 kn

MRCL=w=20 kn

dl = MRPL

I dio 123

Proizvodna funkcija s dva varijabilna faktora

Izokvanta = različita kombinacija dvaju faktora (npr. L i K) u proizvodnji određene razine proizvoda. S toga, krivulja jednake proizvodnje ili izokvanta predstavlja opadajuća krivulja sa koordinatnim osima rad i kapitala. Sve točke na krivulji jednake proizvodnje predočuju različite kombinacije rada i kapitala, koje se mogu upotrijebiti da se proizvode ista količina proizvodnje.Što je izokvanta udaljenija od ishodišta, odnosi se na veću proizvodnju, dok se izokvanta bliža ishodištu odnosi na manju proizvodnju.

I dio 124

Proizvodnja Q

K L

1 2 3 4 5 6

1 3 8 12 14 14 12

2 7 18 28 30 30 28

3 10 23 33 36 36 33

4 12 28 36 40 40 36

5 12 28 36 40 42 40

6 10 24 31 36 40 39

I dio 125

Izokvanta i relevantno područje izokvante - Linija grebena -

12 Q

28 Q

36 Q

40 Q

Rad (L)

Kap

ital (

K) V

L

Z

W

U

0

I dio 126

Linija grebena razdvaja relevantne (negativno nagnute) od irelevantnih (pozitivno nagnutih) dijelova izokvante.

Linija grebena OVL spaja točke na različitim izokvantama u kojima izokvanta ima nagib jednak nuli, pri čemu su izokvante negativno nagnute lijevo, a pozitivno desno od linije grebena.Negativno nagnuti dio izokvante unutar linije grebena predstavlja relevantno ekonomsko područje proizvodnje, te se ono odnosi na II stadij proizvodnje za rad i kapital. U tom su području MPL i MPK pozitivne, ali i opadajuće veličine, što znači da proizvođač nikada neće željeti proizvoditi izvan tog područja. Stoga, u svim daljnjim raspravama crtati će se samo negativno nagnuti dio izokvante.

I dio 127

Granična stopa tehničke supstitucije (MRTS)

MRTS – predstavlja apsolutnu vrijednost nagiba izokvante.Prelazak sa točke N na R (povećanje rada uz smanjenje kapitala) na izokvanti 12 Q pokazuje kako poduzeće može smanjiti upotrebu kapitala (2,5 K) dodavanjem (1 L), te je nagib izokvante 12 Q između točke N i R je -2,5 K / 1 L.Između točke R i S, MRTS = 0,5. MRTS u bilo kojoj točki na izokvanti dana je apsolutnim nagibom tangente na izokvantu u toj točki. MPL/MPK = -ΔK/ΔL = MRTS

12 Q

28 Q

36 Q

1 L

-2,5 KR

N

3,5

3,5

Rad

Kapital

S

I dio 128

Savršeni supstituti i komplementarni faktori

Nagib izokvante odražava intenzitet kojim se u proizvodnji jedan faktor može supstituirati drugim faktorom.Kada je izokvanta prava linija (tako da je MRTS konstantna) faktori su savršeni supstituti, što znači kako se 1K može zamijeniti sa 2L bez obzira na točku proizvodnje na izokvanti. S pravokutnim izokvantama učinkovita proizvodnja se može odvijati samo s 2K/1L, obzirom da su rad i kapital savršeni komplementi, a to znači da korištenje samo rada ili kapitala ne mijenja proizvodnju

MPL = MPK = 0

L

K

-1K

2 L A

B

L

K

C

2K/1L

I dio 129

Teorija i ocjenjivanje troškova

I dio 130

TROŠKOVITROŠKOVI

Troškovi predstavljaju vrijednost utrošenih elemenata proizvodnje u procesu reprodukcije. Kako se vrijednost izražava cijenom, troškovi su u novcu izražena količina utrošene radne snage, sredstava za rad i predmeta rada.

Troškovi se dakle sastoje od : - troškova radne snage - troškova sredstava za rad - troškova predmeta rada

I dio 131

Troškovi se mogu grupirati prema različitim karakteristikama, ali najraširenija je podjela :

sa stajališta mogućnosti raspoređivanja na nosioce troška (direktni i indirektni troškovi )(direktni i indirektni troškovi ) sa stajališta njihovog odnosa prema stupnju iskorištenja kapaciteta (fiksni i varijabilni (fiksni i varijabilni troškovi)troškovi)

2.1.1. Podjela troškova2.1.1. Podjela troškova

I dio 132

Direktni i indirektni troškovi

Direktni (pojedinačni) troškovi su oni koji se mogu neposredno obuhvatiti ne samo po mjestu nastanka troška, već i po nosiocima troškova. To su:materijal izrade (osnovni i pomoćni materijal) te energija i gorivo ako se mogu obuhvatiti po učinku osobni dohoci izradeamortizacija (obračunata po funkcionalnom sistemu)

I dio 133

Indirektni (opći) troškovi ne mogu se evidentirati neposredno po mjestu i nosiocima troška, pa čine zajedničke troškove za više mjesta troškova ili više vrsta učinaka. To su

opći troškovi izrade (pogonska režija)opći troškovi uprave i prodaje

I dio 134

Mogućnost podjele troškova na direktne i indirektne podrazumijeva poznavanje mjesta nastanka i nosioca troškova

mjesta nastanka troškovamjesta nastanka troškova su pojedini dijelovi poduzeća u kojima troškovi nastaju

nosioci troškanosioci troška su pojedini učinci tj. proizvodi i usluge bez obzira na mjesta gdje su troškovi nastali

Određivanje mjesta troškova i nosioca troškova preduvjet je za izradu kalkulacija.

I dio 135

Fiksni i varijabilni troškovi

S obzirom na njihovu osjetljivost na promjenu opsega proizvodnje ili stupnja iskoristivosti kapaciteta troškove svrstavamo u dvije skupine :

a) fiksni troškovi b) varijabilni troškovi

I dio 136

a) Fiksni troškovi (FC) Fiksni troškovi su takovi troškovi koji

ostaju nepromijenjeni bez obzira na to kako se mijenja opseg proizvodnje. Razlikuju se

Apsolutno fiksni troškovi - koji nastaju zbog postojanja poduzeća. Postoje bez obzira da li poduzeće radi ili ne. Čine ih:

amortizacija (po vremenskom sistemu)troškovi investicijskog održavanjanajamnine i zakupninepremije osiguranja itd

I dio 137

Dok se ukupni apsolutni fiksni troškovi ne mijenjaju odnosno nezavisni su od stupnja iskorištenja kapaciteta, jedinični apsolutni fiksni troškovi mijenjaju se promjenom opsega proizvodnje.

Taj trošak po jedinici učinaka pada ako

opseg proizvodnje (Q) raste, odnosno raste ako proizvodnja (Q) pada.

I dio 138

Prikaz kretanja ukupnih i prosječnih jediničnih apsolutno fiksnih troškova

F f

F

f(q)

Q

I dio 139

Relativni fiksni troškovi ostaju nepromijenjeni u ukupnoj sumi samo

u pojedinim zonama poslovanja

relativno fiksni troškovi zone III

relativno fiksni troškovi zone II

zona III zona I zona II O

F

Q

I dio 140

b) Varijabilni troškovi (VC)

Pojavljuju se tek s otpočinjanjem proizvodnje i iščezavaju s prestankom proizvodnje.

Pri svakoj promjeni opsega proizvodnje (stupnja iskorištenja kapaciteta) mijenjaju se ukupni varijabilni troškovi dok jedinični varijabilni troškovi ostaju isti.

Tipični varijabilni troškovi su:materijal za izradu proizvodaosobni dohoci izradeamortizacija obračunata po funkcionalnom sistemupomoćni materijal i energija vezani neposredno za proizvodnju

I dio 141

Varijabilni troškovi dijele se na :

a) proporcionalne troškove (Vp) - ukupni proporcionalni troškovi rastu ili opadaju razmjerno porastu ili smanjenju opsega proizvodnje. Oni su konstantni na svim stupnjevima poslovanja. Najznačajniji su

• materijal za izradu

• osobni dohoci izrade

I dio 142

b) progresivni troškovi (Vpg) - su takovi varijabilni troškovi koji rastu brže nego što raste opseg proizvodnje.

Progresija varijabilnih troškova uvijek se javlja kao znak nenormalnih pojava u procesu proizvodnje.

Tipičan primjer progresivnih troškova nastaje uvođenje prekovremenog i/ili noćnog rada kada osjetno rastu osobni dohoci, troškovi rasvjete, grijanja i sl.

I dio 143

c) degresivni troškovi (Vd) - su takovi varijabilni troškovi koji rastu sporije od opsega proizvodnje.

Pojavljuju se kod poduzeća koja su intenzivna sredstvima za rad (električne centrale, plinare, rafinerije i sl.).

Troškovi koji pokazuju degresivne karakteristike, obično se razvrstavaju u pogonsku ili upravno-prodajnu režiju (kao na pr. ogrjev, pomoćni materijal)

I dio 144

Oportunitetni troškovi - žrtvovani poslovni rezultat koji se mogao ostvariti drugačijom odlukomGranični troškovi – odnose se na promjenu ukupnih troškova po jedinici promjene proizvodnjeDodatni trošak – odnosi se na promjenu ukupnih troškova uslijed posebne odluke uprave (uvođenje novih proizvoda, poduzimanje marketinških akcija…)Utrošak - naturalni izraz utrošenih elemenata rada (sati rada, sati korištenja strojeva, kws, l vode ...)Izdatak - smanjenje novčanih sredstava iz blagajne ili žiro računa poduzećaRashod - utrošci i izdaci koji nisu uzrokovani ostvarivanjem poslovnog učinka (kazne, penali, manjkovi, izdaci za financiranje, NV prodane robe ...)Gubitak - gubitak predmeta rada (u toku proizvodnje, uskladištenja, transporta), gubitak kao negativni poslovni rezultat

I dio 145

Funkcije kratkoročnih ukupnih i jediničnih troškova

Ukupni fiksni troškovi (UFT) – promjena iskorištenja kapaciteta ne utječe na ove troškove, ne mijenjaju se promjenom veličine kapaciteta

Ukupni varijabilni troškovi (UVT) – mijenjaju se promjenom iskorištenosti kapaciteta

Ukupni troškovi (UT) – jednaki su zbroju ukupnih fiksnih i varijabilnih troškova

UT = UFT + UVT

I dio 146

Iz funkcije UFT, UVT, UT možemo izvesti odgovarajuće funkcije jediničnih troškova, odnosno:

UFTPFT = -------- - prosječni fiksni trošak Q UVTPVT = -------- - prosječni varijabilni trošak Q UTPUT = -------- = PFT + PVT – prosječni ukupni trošak Q

UT UVTGT = -------- = --------- - granični trošak Q Q

I dio 147

Q UFT UVT UT PFT PVT PUT GT

0 60 0 60 - - - -

1 60 20 80 60 20 80 20

2 60 30 90 30 15 45 10

3 60 45 105 20 15 35 15

4 60 80 140 15 20 35 35

5 60 135 195 12 27 39 55

I dio 148

0

50

100

150

200

250

1 2 3 4 5 6

Q

Tro

ško

vi

0

10

20

30

40

50

60

70

80

90

1 2 3 4 5 6

UT

UVT

GT

PUT

PVT

G

G’

G’’

H’’

H’

J

J’’

I dio 149

Funkcije troškova- dugoročni troškovi-

Dugi rok – razdoblje u kojem su svi faktori varijabilni (nema fiksnih troškova)

Dugoročni ukupni troškovi (LTC) – započinje u ishodištu

I dio 150

LTC

LAC = --------

Q

LTC

LMC = --------

Q

I dio 151

Elastičnost troškova

Osjetljivost troškova na promjene iskorištenja kapaciteta

Odnos između intenziteta troškova i intenziteta porasta iskorištenosti kapaciteta

I dio 152

Koeficijent elastičnosti troškova

Gdje je:h= koef. elastičnosti troškova

T= prirast troškova (T2-T1)

Q= prirast količine učinaka (Q2-Q1)

h<1, h>1, h=1, h=0

%

%

Q

Th

I dio 153

AmortizacijaAmortizacija

Sredstva za rad se u toku reprodukcije troše, prenoseći dio svoje vrijednosti na novi proizvod.

Amortizacija je proces koji s jedne strane obuhvaća

postupno smanjivanje vrijednosti osnovnih sredstava (obezvrjeđivanje, deprecijacija)

a s druge strane

izdvajanje novčanih sredstava potrebnih za nabavu novih sredstava za rad.

I dio 154

Osnovna sredstva troše se na dva načina i to kao :

fizičko trošenje

- funkcionalno (operativno) trošenje

- fizičko starenje (prirodno trošenje)

- oštećenje sredstava (lom, kvar)ekonomsko trošenje

- napredak znanosti i tehnologije

- promjene na tržištu

I dio 155

Fizičko trošenje sredstava za rad uvjetovano je karakteristikama tih sredstava, i njihovom funkcijom u procesu reprodukcije.

Fizički vijek trajanja sredstva ovisi, o intenzitetu trošenja ali i načinu održavanja sredstva.

Fizičko trošenje je u direktnom odnosu s vremenom njihova funkcioniranja u procesu proizvodnje.

I dio 156

Ekonomsko trošenje određeno je ekonomskim vijekom trajanja sredstava za rad jer ona nakon nekog vremena postaju ekonomski neupotrebljiva zbog promijenjenih uvjeta proizvodnje i/ili promijenjenih zahtjeva tržišta.

Zbog opasnosti da sredstva za rad ekonomski zastare i prije njihove fizičke dotrajalosti treba ih se što više koristiti tj. poslovati sa što višim stupnjem iskorištenja kapaciteta.

I dio 157

Sustav obračuna Sustav obračuna amortizacijeamortizacije

Sredstva za rad se neprestano troše prenoseći dio svoje vrijednosti na novostvoreni proizvod.

U praksi se smanjivanje njihove vrijednosti izražava tako da se otpisuje dio vrijednosti za koji se pretpostavlja da će se vrijednost osnovnog sredstva smanjiti ili za koji se stvarno smanjila.

Postoje dva sistema obračuna amortizacije - vremenski i funkcionalni.

I dio 158

Vremenski sistem obračuna Vremenski sistem obračuna amortizacijeamortizacije

Vremenski sistem obračuna amortizacije temelji se na pretpostavci da će se sredstva za rad istrošiti poslije stanovitog vremena, bez obzira na to u kojoj se mjeri koriste tj. bez obzira na stupanj iskorištenja kapaciteta.

Visina otpisa je funkcija prosječnog vijeka trajanja sredstva za rad.

Razlikujemoproporcionalniprogresivnidegresivnikumulativni

I dio 159

proporcionalni otpis

Pretpostavlja se da se sredstvo za rad u toku vremena ravnomjerno troši, pa se amortizacija obračunava po formuli

gdje je

Am - godišnji iznos amortizacije

Cn - nabavna vrijednost osnovnog sredstva

t - broj godina

Am = Cn

t

I dio 160

progresivni otpisprogresivni otpis

Temelji se na stanovištu da se sredstva troše u početku najmanje, a kasnije sve više. Zato se stopa amortizacije (p) izračunava tako da je u početku najniža, zatim raste i završava s najvišom.

Godišnji amortizacijski iznosi se povećavaju a sadašnja vrijednost osnovnog sredstva se sve brže smanjuje.

I dio 161

degresivni otpisdegresivni otpis

Proizvodnja se u prvim godinama najjače opterećuje iznosom amortizacije a kasnije sve manje i manje.

Polazna pretpostavka je :

novo sredstvo za rad u početku je sposobnije za proizvodnju, ali tijekom vremena opada njegova upotrebljivost.

I dio 162

kumulativni otpiskumulativni otpis

Kumulativni otpis obavlja se množenjem osnovice za otpis sa stopom amortizacije koja predstavlja omjer između preostalog vijeka trajanja i kumulativnog zbroja dotadašnjeg vijeka trajanja.

Otpis je ubrzan u prvim godinama a usporen u posljednjim godinama vijeka trajanja sredstava za rad.

I dio 163

Funkcionalni sistem obračuna Funkcionalni sistem obračuna

amortizacijeamortizacije

Visina otpisa određuje se kao funkcija stupnja iskorištenja sredstava za rad, a time i kao funkcija učinaka tih sredstava. Prema tome amortizacija po jedinici učinka dobije se iz odnosa nabavne vrijednosti sredstava za rad (Cn) kao osnovice za amortizaciju i količine proizvoda ( Q)

A = Cn / Q

I dio 164

KALKULACIJA

Računski postupak izračunavanja cijeneCijena koštanja, nabavna cijena, prodajna cijena ..Osnova za: Donošenje poslovnih odluka Kontrolu troškova Kontrolu ekonomičnosti

Zadatak kalkulacije: Obuhvatiti troškove (popis prema vrstama, mjestima ...) Rasporediti troškove (prenošenje troškova n učinke)

I dio 165

Elementi kalkulacije1. Neposredni troškovi materijala2. Neposredna amortizacija3. Neposredni troškovi bruto plaće4. Ostali neposredni troškovi učinaka5. Opći troškovi učinaka6. Opći troškovi uprave i prometa

I. CIJENA KOŠTANJA (1-6)

7. Dobit (gubitak)

II. PRODAJNA CIJENA BEZ POREZA NA PROMET

8. Porez na promet

III. PRODAJNA CIJENA

I dio 166

Vrste i metode kalkulacije

Vrste obzirom na vrijeme izrade:Prethodna (predkalkulacija) –prije početka

izrade učinka, temelj – normativi utrošaka predmeta rada, sredstava za rad, radne norme

Naknadna (obračunska) – nakon završetka proizvodnje učinaka

I dio 167

Metode obzirom na način prenošenja troškova i način izračuna cijeneKalkulacija cijene koštanja (osnovna)Kalkulacija dopunskog troškaKalkulacije cijene proizvodnje

I dio 168

Kalkulacija cijene koštanja

Utvrđuje cijenu koštanja, prosječan trošak učinka (t)Vrste:Djelidbena kalkulacija (jedna vrsta učinka,

poznat nosilac troška)Dodatna kalkulacija (više vrsta učinaka,

razvrstavanje na neposredne i opće troškove)

I dio 169

Djelidbena kalkulacijaJednostavna (jedna vrsta istorodnih učinaka t = T/Q)

cijena koštanja proizvoda zapravo trošak jedne jedinice proizvoda ili prosječni ukupni trošak

Složena (jedna vrsta istorodnih učinaka, troškovi po fazama procesa proizvodnje, po mjestima nastanka učinka po elementima strukture cijene ...)

daje više informacija od jednostavne jer pruža uvid u strukturu troškova, bilo po fazama ili po elementima strukture cijene koštanja

Kalkulacija ekvivalentnih brojeva (međusobno srodni učinci, definiraju se ekvivalentni brojevi obzirom na sličnost učinaka)

Kalkulacija vezanih proizvoda (uz proizvodnju glavnog proizvoda nastaju i sporedni proizvodi, cilj – utvrditi cijenu koštanja glavnog proizvoda)

I dio 170

Dodatna kalkulacija

Sumarna dodatna (neposredni troškovi za svaki učinak)

Diferencirana dodatna (opći troškovi po skupinama i mjestima nastanka – dodavanje neposrednim troškovima)

I dio 171

Kalkulacija dopunskog troška

Postojeća se proizvodnja opterećuje svim troškovima proizvodnje, a dodatna samo troškovima koje uzrokuje dodatna proizvodnja (varijabilni troškovi)

I dio 172

Kalkulacija cijene proizvodnje

Obračunava troškove koje izaziva proizvodnja učinaka (varijabilni i relativno fiksni troškovi)

Apsolutno fiksni troškovi terete prihod poduzeća

I dio 173

POSLOVNI USPJEH

I dio 174

Pojam poslovnog uspjeha

Poslovni uspjeh poduzeća koja posluju u uvjetima tržišne ekonomije mora se temeljiti se na osnovnom ekonomskom načelu - ostvariti što veći rezultat sa što manjim ulaganjima !!!

U razvijenim tržišnim ekonomijama Zapada, tom načelu dodana su ograničenja nametnuta zahtjevima za zaštitom, kako proizvođača (radnika) tako i potrošača.

I dio 175

Pri ocjenjivanju postignute ekonomske uspješnosti treba razlikovati :

proizvodni uspjeh - to je uspjeh poduzeća koji je ostvaren bez obzira na rezultate plasmana učinaka. Možemo ga iskazivati u naturalnom obliku.

poslovni uspjeh - to je uspjeh koje poduzeće ostvaruje u sferi razmjene i na njega pored ostalog djeluje zakon ponude i potražnje. Iskazujemo ga samo u novcu.

I dio 176

U našoj ekonomskoj i gospodarskoj praksi najpoznatiji i najčešće upotrebljavani su slijedeći pokazatelji poslovnog uspjeha :

ekonomičnost (Ek)

produktivnost ili proizvodnosti ( P)

rentabilnost (R)

Koeficijentima ekonomičnosti produktivnosti i rentabilnosti zahvaćena je cjelokupna ekonomija reprodukcije poduzeća sa slijedećim elementima :

I dio 177

Q - učinak, cilj i smisao proizvodnjeUp - ukupan prihod - prodajna vrijednost

proizvodnje T - troškovi elemenata proizvodnje (M,S,L)L - radna snaga kao izvor pojedinačnog i

društvenog bogatstvaD - dohodak, vrijednosni (tržišni) izraz

rezultata reprodukcijeAs - angažirana sredstva koja osiguravaju

kontinuitet reprodukcije

I dio 178

Ekonomičnost

Ekonomičnost je pokazatelj ekonomskog učinka poslovanja - izražava odnos između ostvarenih učinaka (Q) i za njih utrošenih elemenata proizvodnje (U)

odnosno Govori o tome koliko se jedinica učinaka

može proizvesti sa jednom jedinicom utroška. Naravno da taj odnos treba biti što povoljniji ( E = 1 i više )

Ek =Q

UEk =

Q

M +S + L

I dio 179

Ekonomičnost se isto tako može izraziti i kao ali tada pokazuje

kolika je prosječna količina utrošenih elemenata za proizvodnju jedne jedinice učinka.

U izrazu ekonomičnosti obuhvaćen je cjelokupan ljudski rad (živi L i minuli M,S).

Zato je pokazatelj ekonomičnosti najobuhvatnije mjerilo poslovnog uspjeha.

e =U

Q

I dio 180

Mjerenje ekonomičnostiMjerenje ekonomičnosti

Ekonomičnost se mjeri na dva načina naturalno mjerenje ekonomičnosti i učinci i

utrošci elemenata proizvodnje iskazuju se količinski (u kg, tonama, komadima, satima i sl.).

vrijednosno mjerenje ekonomičnosti

količina proizvedenih učinaka (Q) i količine utrošenih elemenata (U) množe se odgovarajućim cijenama (C).

I dio 181

- količine proizvedenih učinaka(Q) množe se sa cijenom prodaje (Cp) dok se količine utrošenih elemenata (U) množe sa cijenom nabave (Cn). Na taj način dolazimo do pokazatelja ekonomičnosti

odnosno ukupan prihod podijeljen sa troškovima.

Pokazatelj ekonomičnosti nam govori koliko jedinica troškova trebamo za jednu jedinicu prihoda.

E =Q Cp

U Cn

E =Up

T

I dio 182

Mjere za povećanje Mjere za povećanje ekonomičnostiekonomičnosti

Ekonomičnost se može povećati na dva načina

porastom količine učinaka uz istu količinu uloženih elemenata

ostvarenjem jednake količine učinaka uz smanjenje količine utrošenih elemenata.

Cilj svakog poslovodstva je da sa što manjim troškovima ostvari što veći ukupni prihod, i time ekonomičnije poslovanje !!

I dio 183

Faktori koji mogu djelovati na povećanje ekonomičnosti su brojni :

• smanjenje utrošaka predmeta rada

• smanjenje troškova sredstava za rad

• smanjenje trošenja radne snage

• što potpunije korištenje kapaciteta

• uklanjanje grešaka u tehnološkom procesu

• uvođenje novih tehnologija

I dio 184

Produktivnost ( proizvodnost)Produktivnost ( proizvodnost)

Produktivnost je pokazatelj tehničkog učinka ljudskog rada ( živog i minulog) koji je jedini tvorac svih vrijednosti.

Opći izraz produktivnosti (Pk) izražava odnos odnos između količine ostvarenog učinka (Q) i između količine ostvarenog učinka (Q) i količine uloženog živog rada (L) za tu količine uloženog živog rada (L) za tu proizvodnjuproizvodnju..

P =

Q

L

I dio 185

Mjerenje produktivnostiMjerenje produktivnosti

Ostvarena produktivnost mjeri se na dva načina:

u naturalnom obliku ( količinski) - u odnos se stavljaju ostvareni učinci i živi rad

u vrijednosnom obliku (novčano) - u odnos se stavlja ukupan prihod i živi rad, jer je

PQ

L

Up = Q CpPUp

L

I dio 186

Proizvodnja kao element za mjerenje proizvodnosti rada

Metode mjerenja proizvodnosti:Čista naturalna metodaNaturalno-uvjetna metodaRadna metodaVrijednosna metoda

I dio 187

Čista naturalna metoda

Učinak u naturalnim ili fizičkim jedinicama (kg, m, l…)Primjena – jedan homogeni proizvod, jedan proizvod sa velikim udjelom ...Pr.:

proizvodnja = 500 tBr. radnika = 2.000p = 500/2.000 = 0,25 t/radniku

rp = 2.000/500 = 4 radnika/t

I dio 188

Naturalno uvjetna metoda

Primjena – više istih ili srodnih proizvoda, međusobno različiti po kvaliteti, dimenzijama, izgledu, snazi, nosivosti ...

Definira se zajednički naturalno uvjetni izraz, imaginarni proizvod – količina rada potrebna za izradu pojedinih proizvoda (koeficijent ekvivalencije)

I dio 189

Primjer:za ostvarenje =1.000.000 sati rada

Proizvod Jed. količina Norma sat/t

A t 910 420

B t 940 320

C t 2.300 400

koef. ekvivalencije420:400=1,05

320:400=0,80

400:400=1,00

p=4.007,5/1.000.000=0,004t/h

rp=1.000.000/4.007,5=249,5h/t

Proizvod Jed. količina Koef ekv.

Uvjetna kol

A t 910 1,05 955,5

B t 940 0,80 752

C t 2.300 1,00 2.300

Ukupno 4.150 4.007,5

I dio 190

Radna metoda

Primjena – gdje zbog složenosti nije moguće naturalno izraziti proizvodnju

ostvareni učinci u norma satima Qs

p=---------------------------------------

količina rada s

I dio 191

Primjer:za ostvarenje =3.000.000 sati rada

Proizvod Jed. Norma sat / kom

Količina

A kom 90 9.600

B kom 120 13.800

C kom 210 10.800

p=4.788.000/3.000.000=1,596 norma sat / 1 radni sat

Prebačaj norme = 59,6%

Proizvod Jed. Norma sat / kom

Količina Količina u Qs

A kom 90 9.600 864.000

B kom 120 13.800 1.656.000

C kom 210 10.800 2.268.000

Ukupno 4.788.000

I dio 192

Vrijednosna (novčana) metoda

Ostvareni učinci mjere se cijenama, a tako dobivene vrijednosti dijele se satima rada

ukupna količina učinaka x cijene (Qc)P = -------------------------------------- broj radnika (S) ili sati rada (s)

Primjena – kod svih poduzeća

I dio 193

Mjere za povećanje Mjere za povećanje produktivnostiproduktivnosti

Produktivnost se može povećavati samo na dva načina :

povećanje količine učinaka uz isti broj angažiranih radnika

smanjivanjem broja radnika uz istu količinu ostvarenih učinaka

Faktori koji djeluju na povećanje produktivnosti rada radnika su :

I dio 194

ljudski faktor - kvalifikacijska struktura, intenzitet rada, međuljudski odnosi, raspodjela OD

tehnički progres - savršenija sredstva rad podižu proiz. snagu rada što stvara preduvjete za veću produktivnost

organizacijski faktori - skraćenje trajanja procesa proizvodnje, planiranje, priprema rada i sl.

društveni faktori - unutarnja i vanjska politika, socijalna i ekonomska politika, tržište i sl.

prirodni faktori - klima, geografski raspored sirovina, raspoloživost radne snage

I dio 195

Svi navedeni faktori produktivnosti mogu se sa stajališta poduzeća grupirati u dvije skupine

unutrašnji faktori - koji se nalaze u samom poduzeću i mogu biti subjektivni (volja za rad) i objektivni (veličina poduzeća, tehnička opremljenost rada, organizacija rada i sl.)

vanjski faktori - djeluju izvan poduzeća, ali se odražavaju na njegovu produktivnost (proizvodni odnosi, socijalna politika, snaga sindikata, ekonomska politika, utjecaj tržišta i sl.

I dio 196

RentabilnostRentabilnost Pokazatelj rentabilnosti je pokazatelj

financijskog učinka poduzeća i temelji se na zahtjevu da se sa što manjom količinom angažiranih sredstava ostvari što veća dobit. Drugim riječima poslovati rentabilno znači poslovati s dobitkom.

Stupanj postignute rentabilnosti (R) dobije se iz omjera dobiti (d) i angažiranih sredstava (As)

%R =

d

As100

I dio 197

Mjerenje rentabilnostiMjerenje rentabilnosti

Mjerenje rentabilnosti provodi se isključivo vrijednosno dakle iskazuje se isključivo u novcu, a svodi se na stavljanje u odnos dobiti i angažiranih sredstava

Stupanj iskorištenja kapaciteta ispod kojeg poduzeće ne smije poslovati jer posluje s gubitkom, definiran je pragom rentabilnosti.

Rs =D

Asili Rb =

Up

Asili Rc =

Z

As

I dio 198

Prag i granica rentabilnostiPrag i granica rentabilnosti

Prag rentabilnost nalazi se na onom stupnju iskorištenja kapaciteta gdje je ukupni prihod (Up) jednak ukupnim troškovima (T) poduzeća

I dio 199

Prag rentabilnosti – točka pokrića -

10% 20% 30% 40% 50% 60% 70% 80% 90% 100 % Stupanj iskorištenja kapaciteta (%IK)

Prihodi/Troškovi u 000 000

90

80

70

60

50

40

30

20

10

0

Prihodiprodaje

Ukupnitroškovi

Fiksnitroškovi

Točkapokrića

Zonagubitka

Zona dobitka

Oportunitetnitroškovi

I dio 200

I dio 201

K = 120.000 kom , Cp =120 kn, vp=80 kn, F= 2,400.000 kn - prag rentabilnosti ?

Up = T

iz čega proizlazi da se prag rentabilnosti nalazi pri proizvodnji slijedeće količine učinaka

Q (Cp - v) = F

u našem slučaju

Q= 2,400.000 : (120-80) = 2,400.00 : 40

Q = 60.000 kom

Q Cp = F + Q v

QF

Cp v

I dio 202

Dakle, tek pri proizvodnji više od 60.000 kom., poduzeće počinje ostvarivati dobitak. Do tada posluje s gubitkom. A koliki je pri tome stupanj iskorištenja kapaciteta ?

Poduzeće, postiže prag rentabilnog poslovanja sa samo 50% iskorištenosti kapaciteta. Ako to sada prikažemo grafički dobiti ćemo slijedeću sliku:

K =Q

K100

60.000

120.000100 50%

I dio 203

(grafikon na str. 128. knjige)

I dio 204

Mjere za povećanje rentabilnostiMjere za povećanje rentabilnosti

To su mjere kojima se djeluje na :

povećanje dohotka poduzeća - smanjenjem troškova reprodukcije ili povećanjem prodajne cijene na tržištu

veličinu angažiranih sredstava - brzina obrtaja obrtnih sredstava, stupanj iskorištenja kapaciteta

istodobno povećanje dohotka i smanjenje angažiranih sredstava