OSNOVE RAZVOJA POŽARA

Predgovor:

Kao što znamo, požarni događaji pred vatrogasce stavljaju mnoštvo izazova. Vještine stečene na treninzima povećati će efikasnost vatrogasaca u borbi protiv požara ali prije svega, povećati će razinu njihove sigurnosti. Važnost uobičajene obuke ne može biti prenaglašena. Spletom sretnih okolnosti bio sam počašćen sudjelovati u programu osposobljavanja vatrogasnih časnika, u dalekoj Maleziji, u sklopu „Programa tehničke suradnje zemalja u razvoju“. Malezijski vatrogasci organizirali su osposobljavanje za vatrogasne časnike zemalja u razvoju, nesebično prenoseći znanja i iskustvo stečena na osposobljavanjima koja su pohodili od Švedske, Velike Britanije, preko SAD-a, Novog Zelanda, Australije do Japana. Tamo sam se prvi puta susreo sa programom CFBT – Compartment Fire Behaviour Training, koji me je zaintrigirao da ga podrobnije istražim. Tijekom boravka u malezijskoj vatrogasnoj akademiji, u mjestu Kuala Kubu Bharu, u ruke su mi došli mnogi materijali koje su njihovi instruktori donijeli sa osposobljavanja po svijetu. Upadljivo mnogo materijala dolazi iz Švedske i Velike Britanije, što me navelo da potražim informacije o radu njihovih ustanova za edukaciju i osposobljavanje vatrogasaca.

Program CFBT osmišljen je i razvijen u Švedskoj, zemlji čiji su vatrogasni stručnjaci ispravno procijenili mogućnost primjene znanstvenih metoda u istraživanju ponašanja požara. Stečena iskustva i rezultati pionirskog rada švedskih stručnjaka sve se intenzivnije primjenjuju u obuci vatrogasaca širom svijeta. Pred vama se nalaze rezultati suradnje najiskusnijih britanskih i švedskih instruktora i stručnjaka, pripadnika Devon Fire and Rescue Service te Swedish Rescue Service Agency. Čitav program osposobljavanja u Devonskom obučnom centru vodili su stručnjaci iz Švedske, predvođeni vrhunskim instruktorima Nilsom Bergströmom i K-A Källströmom. Ovaj bi rad trebalo promatrati kao podsjetnik na situacije u kojima se može zateći svaki vatrogasac. Bez pretenzija da se podsjetnik prihvati kao najpotpunije, i najtočnije, tumačenje ekstremnih požarnih situacija i postupaka u slučajevima kada se vatrogasci nađu u njima, ali bi trebao biti korišten kao temelj za daljnje učenje. Jasno, daljnje učenje svakako predmnijeva organizaciju programa osposobljavanja vatrogasnih kadrova za ekstremne požarne situacije.

Ranije spomenutog Nilsa Bergströma sam osobno upoznao i u njegovom društvu proveo tri dana kao gost Sandö Collegea u kojem je tada bio zaposlen kao instruktor. Sandö College ponudio je suradnju i organizaciju programa za osposobljavanje vatrogasnih instruktora za ekstremne požarne situacije. Na nama je da poziv prihvatimo i, poput malezijskih kolega, počnemo mnogo više novaca ulagati u znanje i stjecanje vještina s ciljem povećanja razine sigurnosti vatrogasaca i njihove efikasnosti. Jasno, kompleksan i moderan vatrogasni poligon, upotpunjen suvremenim učionicama, bibliotekom i raznim praktikumima, vođen stručnjacima i iskusnim instruktorima postaje imperativ pred kojim nema kompromisa.

1. UVOD

„Najvažnija vještina učitelja sastoji se u tome da budi radost stvaranja i saznavanja.“ (A. Einstein)

Tijekom ranih 1980-tih, nakon flashovera u kojem su dva švedska vatrogasca poginula, stokholmski su vatrogasci počeli koristiti tehnike koje su razvili Gisselson i Rosander. Te su tehnike razrađene u svrhu zaštite vatrogasaca od stradanja PRI PLAMENIM UDARIMA u;

- flashoveru, - backdraughtu i

- od eksplozije požarnih plinova.

Ova tehnika podrazumijeva učestalo "raspršivanje" fine vodene magle u pregrijani dim nad glavom. Sitne vodene kapljice hlade i razrjeđuju požarne plinove omogućujući vatrogascima sigurno gašenje požara.

Cilj je izbjeći kontakt vode s vrućim površinama, zidovima i stropom, te usmjeriti male količine kapljica vode izravno u požarne plinove čime je efekt hlađenja najbolji.

Primjenom ove metode izbjegnut je nastanak i širenje velikih količina pare, kao i drugi problemi povezani s metodom indirektne navale vodenom maglom. Ovom je metodom stvorena sigurnija i ugodnija okolina za vatrogasce pri nastupu prema glavnom izvoru požara. Švedska koncepcija (poznata i pod pojmom „ofenzivno vatrogastvo“) se zasniva na poznavanju razvojnog procesa požara, a poseban naglasak bio je stavljen na opažanja specifičnih upozoravajućih znakovlja koja bi mogla dovesti do paljenja požarnih plinova, tj. Flashover i Backdraught. Koristi primjene metode ofenzivnog nastupa raspršenom vodenom maglom sagledane su u slučajevima pred nastanak Flashovera i nakon Flashovera.

Taktička rješenja za primjenu vode uza kontrolu situacije unutar požarnog odjeljka, proizašla iz pažljivo osmišljenih praktičnih treninga, umnogome ovise o tehnici korištenja mlaza. Ovaj koncept uvježbavanja stvara veću svijest o prirodi požara i njegovom razvoju; njegovoj strukturi; i ponašanju nastalih zapaljivih požarnih plinova. Ovaj stil pristupa je usvojen diljem svijeta kao primarna briga za sigurnost vatrogasaca.

Treba istaknuti činjenicu da je Švedska smanjila ozljede osoblja u slučajevima Flashovera otkad je pred 18 godina uvela praktične treninge u Flashover simulatorima.

2. Osnove razvoja požara

2.1 Izgaranje

Gorenje je u osnovi kemijska reakcija u kojoj goriva tvar reagira sa kisikom. Toj reakciji (gorenju) potrebna je energija (toplina) kako bi započeo proces a rezultira svjetlošću i toplinom. Da bi došlo do izgaranja potrebna su tri čimbenika,

- TOPLINA – energija- GORIVO - Nalazimo ga u tri agregatna stanja; krutom, tekućem ili

plinovitom. Pritom valja znati, da bi krutina ili tekućina gorjele plamenom moraju biti prevedene u plinovitu fazu,

- KISIK - Pomiješano sa zrakom, gorivo reagira s kisikom iz zraka.

Ovaj proces je često nazivamo i „TROKUT GORENJA“

Uz pretpostavku da sva tri čimbenika tvore pravilan omjer unutar trokuta gorenja, započeti će proces gorenja.

Primjer: Da bi svijeća gorjela potrebna je pobuda energije kako bi mogao započeti proces (plamen šibice). Upaljenom šibicom istopi se vosak koji je sastavni dio stijenja (fitilja) putem kapilarne akcije, pretvarajući se u zapaljiva pare (“toplina šibice”). Isparenja, zapaljena šibicom, tada tvore plamen. Sada plamen svijeće proizvodi toplinu i svjetlost, koja tali više voska i ciklus se nastavlja.

2.2 Pasivni agenti

Već spomenuti trokut gorenja, gorivo, toplina i kisik uvjet je da bi došlo do gorenja. Postoji još jedan čimbenik koji utječe na „trokut gorenja“. Ovaj čimbenik možemo nazvati i „pasivni agenti“.

Pasivni faktori ili „pasivi“ prisutni su tijekom svakog procesa izgaranja i ne sudjeluju kemijskoj reakciji izgaranja. No činjenica je da će apsorbirati, odnosno preuzeti energiju (toplinu) i time utjecati na ponašanje vatre.

Primjeri „pasivnih faktora“ su:

- Negorivi plinovi - ugljični dioksid (CO2), vodena para - Garež (čađa) - čestice nesagorelog ugljika

- Dušik - sastavni dio zraka koji ostane pasivan u procesa gorenja

- Vremenski uvjeti u atmosferi koja okružuje plamen - temperatura i vlažnost

2.3 Vrste plamena

Iz plamena vatrogasac može iščitati informacije o stupnju i načinu izgaranja goriva u požaru. Temeljno razlikujemo dva tipa plamena:

- difuzni plamen; plamen nastao direktnim mešanjem goriva i kiseonika iz vazduha "toplotnom pumpom"

- prethodno pomiješan gorivi gas i kiseonik koji potom daju plamen.

2.3.1 Difuzan (raspršeni) plamen

Ovaj plamen se prepoznaje po karakterističnoj boji; žuto obojen plamen: Kao što je poznato, kad je otvor za dovod zraka na Bunsenovom plameniku zatvoren tada je plamen usporen, svijetao - reklo bi se da lijeno gori. Neophodno potreban kisik za proces izgaranja dobiva se iz zraka koji okružuje područje gorenja. Stotinu puta smo vidje

Slika 1: Difuzni plamen na bunzenovom plameniku

ili ovaj tip plamena, npr. pri gorenju svijeće.

Difuzan plamen zapaqiva smeša gas –vazduh nije pomiješana prije početka paljenja. Zato materija koja gori izgara nepotpuno. Hladniji plamen vidljiv je iz: boje plamena (narančasto-crvene boje). Tromije izgaranje zbog sporijeg sagorijevanja plamen ima definirani obris Sagorijevanje ima manju učinkovitost.

2.3.2 Prethodno pomiješan plamen Ovaj plamen ima karakterističnu plavu boju: Ovu vrstu plamena nalazimo u plinskim pećima ili

plamenicima za autogeno zavarivanje. Vlasnici ovih peći angažuju majstore da im podese plamen da bude plav jer znaju da žuti plamen slabije greje i troši mnogo skupog gasa. Omjer goriva i zraka na mlaznicama plamenika točno je proporcioniran radi kvalitetnog izgaranja. Na taj način je kisik pomiješan u idealnom postotku s gorivom što u konačnici omogućava puno sagorijevanje. Kao rezultat je drastično smanjena količina nesagorjelih zapaljivih plinova.

Slika 2: Zapaljivi gas i kiseonik su pomešani pre dolaska u zonu gorenja venturijevim efektom

Predhodno pomiješani plamen smeša plinova je nastala prije paljenja. Zato gore čistije. Topliji plamen koji se vidi po boji plamena (plaviji). Izgaranje je bučnije zbog veće brzine sagorijevanja. Ustaljen plamen ali je teže razabrati njegov rub uslijed mutnog plamena Učinkovitije izgaranje.

U većini požara koje ćete gasiti, plamen će biti RASPRŠEN (DIFUZAN)!

2.4 Požarni plinovi

Produkte izgaranja (dim) prepoznajemo kao požarne plinove i sastoje se od:

- NEGORIVIH PLINOVA - To su uglavnom ugljični dioksid i vodena para.

- GORIVI PLINOVI nastali zbog pirolize i nepotpunog izgaranja, sadrže i ugljični monoksid; plavičasto –zeleni plamičci koji povremeno "ližu" zapaljeni materijal.

- ZRAK - usisan iz okoline kod porasta temperature gorenja efektom "toplotne pumpe".

- ČAÐ - malene čvrste čestice ugljika.

2.5 Piroliza

Razgradnja tvari pomoću temperature. Svaka tvar, izložena temperaturi, raspasti će se iz krutog ili tekućeg u plinovito stanje. To se događa zbog djelovanja topline na molekule, odnosno pojačanog molekularnog gibanja pod toplinskim utjecajem. Molekule će apsorbirati toplinu i postajati sve nestabilnije kako se raspada struktura tvari. Ako je tvar, bez obzira je li riječ o krutini ili tekućini, izložena zagrijavanju, iz nje će se početi oslobađati plinovi. Pri odgovarajućoj temperaturi i uz pravilan omjer ovi su plinovi zapaljivi. Iz sadržaja i strukture odjeljka (boje, drvena građa, plastika, tkanina, itd.), pod utjecajem pirolize nastati će zapaljivi plinovi. S porastom temperature raste i emisija produkata pirolize. Proces pirolize može započeti već pri temperaturi od 80°C. Pri temperaturi od 150° - 200°C započeti će proces pirolize drveta.

2.6 Ograničenja zapaljivosti

Zapaljivi plin gorjeti će uz uvjet da je njegov sastav u okviru granica zapaljivosti. U slučaju premale ili prevelike količine goriva, do gorenja neće doći; tada kažemo da je smjesa prerijetka ili prezasićena. Te granice definirane su kao "donja granica eksplozivnosti" (DGE ) i "gornja granica eksplozivnosti" (GGE).

2.6.1 Donja granica eksplozivnosti

Definirana je kao: najniža koncentracija goriva pri kojoj će se plamen nastaviti širiti.

2.6.1 Gornja granica eksplozivnosti

Definirana je kao: najviša koncentracija goriva pri kojoj će se plamen nastaviti širiti.

2.6.3 Idealna mješavina (IM):

Kod svakog plina postoji određena koncentracija kod koje je količina plina je točno određena u odnosu na količinu kisika u zraku da bi došlo do zapaljenja. Taj odnos između plinova poznat je pod pojmom "idealna mješavina" (IM); stehiometrijskakoncentracije i nalazi se između donje i gornje granice eksplozivnosti. Dođe li do gorenja kad je smjesa idealna (najučinkovitije), rezultat će biti najveća snaga gorenja. Idealna mješavina (IM) će gorjeti brzo, s velikim intenzitetom (energija i snaga). Ako je mješavina goriva i kisika u požarnim plinovima „mršava“ ona će sagorijevati unutar njene donje granice eksplozivnosti (DGE). Isto tako, ako je mješavina zapaljivih plinova bogata, ona će sagorjeti unutar njene gornje granice eksplozivnosti (GGE). Pri donjoj i gornjoj granici eksplozivnosti plin nije toliko zapaljiv (manja energija i snaga). Uzmemo li plin propan kao primjer, i na grafikonu prikažemo intenzitet izgaranja unutar granica eksplozivnosti to izgleda ovako:

Slika 3: Sagorevanje propana u vazduhu

Slika 4: Prikaz granica zapaljivosti smeše propan-vazduh

Slika 5: Prikaz granica zapaljivosti smeše ugljen monoksid-vazduh

Slika 6: Prikaz granica zapaljivosti smeše vodonik-vazduh

Svi navedeni primjeri eksplozivnih plinova prikazuju njihovu granicu eksplozivnosti bez efekta pasiva, odnosno pokazuju „čistu eksploziju/reakciju“. Prisutnost pasiva ili pasivnih agenata, imat će efekta u procesu izgaranja. Pogledamo li grafikon zapaljivog raspona propana, može se zamijetiti da se uvođenjem pasiva smanjuje zapaljivi raspon i reakcija, što znači da će i energija, a samim time i intenzitet, biti manji. To znači da će i izgaranje biti nečisto.

Gorivo (% propana u zraku)

_____________ Primjer čistog izgaranja. Bez pasivnih agenata.

_____________Primjer nečistog izgaranja. Uz pasivne agente.

Slika 7: Prikaz sagorevanja smeše propan-vazduh sa i bez nečistoća

2.7. Sažetak

U slučaju da se u požarnom odjeljku nalazi zapaljivi plin on će se, pomiješan sa zrakom, uz izvor paljenja, zapaliti samo pod uvjetom da se nalazi unutar zapaljivog raspona, između DGE i GGE. Jednostavan primjer može biti motor automobila. Zamislimo problem sa rasplinjačem koji daje nedovoljno goriva u motor, interval eksplozivnosti smjese goriva i zraka je „mršav“. Nasuprot tome, previše goriva u motoru, odnosno gorivom prezasićena smjesa gušiti će motor. Radi li rasplinjač normalno, motor će opskrbljivati idealnom mješavinom goriva i zraka, i intenzitet reakcije sagorijevanja

goriva u motoru biti će maksimalan. Učinak goriva biti će potpun. Problemi paljenja motora česti su u zimskim mjesecima kada je motor hladan i teže ga je pokrenuti. Hladno vrijeme se u ovom slučaju pojavljuje kao pasivni agent – pasiv, apsorbira toplinsku energiju paljenja goriva. Nasuprot tome, kada je motor topao ili je, u ljetnim mjesecima, zagrijan suncem, reakcija startovanja je mnogo brža.

Vremenski i prostorni razvoj požara3.1 Vremenski razvoj požara

Razvoj požara unutar nekog prostora može biti podijeljen u 4 faze, kao što je prikazano na donjem grafikonu.

Slika 8: Prikaz faaza razvoja požara u objektu

Prva faza može biti definirana i kao „Početni požar“

Slika 9: Početni požar i njegove faze razvoja

U ovoj se fazi požar razvija relativno sporo, ali se s vremenom brzina njegova razvoja povećava. Bez ove faze požar se ne bi mogao razviti u 2 fazu.

Druga faza je faza obuhvata plamenom; „faza Flashovera“

Slika 10: Prikaz faze "obuhvata plamenom" u požaru

Druga faza je faza Flashovera. Ovo je prijelazna faza koja vodi u treću fazu.

Treća faza je faza potpuno razvijenog požara

Slika 11: Prikaz faze potpuno razvijenog požara

Ovo je faza potpunog razvoja požara koja, ovisno o raspoloživom gorivu, vodi do četvrte faze.

Četvrta faza je faza potpunog raspada. Sve isparljive komponente su sagorele i nastaje heterogeno gorenje lignina i sličnih materijala. Ova faza se naziva "živo žgarište". U ovoj fazi požar postupno jenjava kako se gorivo troši.

3.2 Razvoj požara

Manjak goriva je dosta čest slučaj i takve požare pogase pre dolaska vatrogasaca. Ako u samom začetku gorenja nema dovoljno goriva, vatra æe oslabiti i zgasnuti te neće prijeći u sljedeću fazu.

Zabrtvljen prostor U slučaju da je prostorija zabrtvljena, vatra će se ugasiti. Sagorevanje plamenom će prestati kada sadržaj kiseonika spadne ispod 14% vol. Tinjanje koje se produžava traje dok sadržaj kiseonika u vazduhu spadne ispod 8% ili manje. Ako nema difuzije nema daljeg dotoka vazduha i sa njim kiseonika i proces gorenja staje. Otvaranje ovih prostora u cilju izviđanja ili ulaska u prostor je izuzetno opasno. Kiseonik koji bi ušao izazvao bi eksploziju produkata pirolize jer postoje ostrvca usijanog

materijala, koji još tinja. Iz tog razloga ulazak u prostore koji su se sami ugasili je prihvatljiv posle dužeg vremena potrebnog da se usijane žeravice ohlade; ponekad i do 8 sati.

Tinjajuća vatra: Ako početna vatra samo tinja, tada neće imati dovoljno energije da se razgori. Postupno će nastati prebogata mješavina. Dođe li do razvoja tinjajućeg požara ili se ulaskom vatrogasaca vatra razgori, mogućnost zapaljenja mješavine nakupljenih plinova u odjeljku, nalaze li se oni u rasponu zapaljivosti, postaje realna. Vatrogasci bi uvijek trebali biti svjesni opasnosti od gorućih ugaraka koji se razvojem požara počinju širiti prostorom.

Plameni udari

Slika 12: Plameni udar

Flashover i backdraft su u vatrogasnim krugovima uvriježeni pojmovi; flashover je rijetka pojava kod koje iznenada bukne cijela zgrada, a backdraft je naziv američkog filma o vatrogascima. Većini je vatrogasaca međutim nepoznato što se krije iza tih pojmova. Poznate su im, međutim, posljedice tih pojava: mnogobrojne nesreće s teško ozlijeđenim ili poginulim pripadnicima vatrogasnih postrojbi, koji su stradali uslijed "iznenadnog razbuktavanja plinova nastalih suhom destilacijom" te potpuno uništenje u požarima skladišta i potkrovlja do kojih je došlo nakon flashovera. Ovaj rad se bavi samom tematikom plamenih udara, načinom ponašanja vatrogasaca u opasnim situacijama te opasnostima koje plameni udari predstavljaju za operativce.

Dakako, razmotrene su i mogućnosti sprječavanja plamenih udara, odnosno prepoznavanja znakova koji jasno daju do znanja da može doći do plamenog udara. Razmišljajući kako da naglasim opasnost koju za vatrogasce predstavljaju plameni udari odlučio sam ovaj rad započeti jednom statistikom. Poznati su sljedeći statistički podaci:

1. Od 1985-1994 godine, život je zbog flashovera izgubilo 47 američkih vatrogasaca. 2. Glavni uzroci smrti za 87 američkih vatrogasaca koji su poginuli od 1990 su:

- zato što su se izgubili u zgradi ili ostali bez zraka - 29 poginulih

- flashover ili backdraft - 23 poginula

- urušavanje zgrade – 18 poginulih, od kojih je 10 umrlo zbog propadanja poda. Samo jedna od ovih žrtava nije bila opremljena izolacijskim aparatom. I jedna iznimka; vatrogasac je poginuo spašavajući svoju obitelj iz požara u svom domu. U ovoj statistici obuhvaćeni su samo američki vatrogasci, a bilo bi pretjerano nabrajati sve unesrećene u ostalim zemljama.

Međutim, poznato je, kako se sa ovim problemom susreću i vatrogasci u Europi, Australiji, Novom Zelandu itd. Svakoga dana se dogodi nova nesreća u kojoj strada nekoliko vatrogasaca, na žalost, vrlo često sa smrtnim posljedicama. Dakle, vidljivo je da problem plamenih udara postoji i da je jako naglašen. Naime svaki požar zatvorenog prostora može biti uzročnik plamenog udara. Naravno da se nitko ne želi naći u nekom od plamenih udara, ali takav scenarij nije isključen, stoga je potrebno pomno razmotriti sve uvjete, predznake i opasnosti koje za vatrogasce na intervenciji predstavljaju plameni udari kako bi se mogli zaštititi, odnosno zaštititi živote svojih kolega i svih osoba koje se mogu naći u blizini. Kvalitetna obuka je glavni faktor u borbi sa požarima, pa tako i u predviđanju plamenih udara i pravovremenom reagiranju u datom trenutku. Vatrogasci se nalaze u nezavidnom položaju za vrijeme intervencija, uz veoma teške uvjete rada tu su i druge opasnosti koje prijete operativcima. Visoke temperature, mogućnost propadanja poda ili urušavanja samog objekta, gust dim koji smanjuje vidljivost, otrovni produkti gorenja i najgore od svih zapaljivi plinovi koji mogu stvarati eksplozivne smjese. Stoga je nužna kvalitetna izobrazba budućih vatrogasaca jer upravo o stečenom znanju tijekom školovanja u budućnosti će ovisiti njihovi životi.

PREDUVJETI PLAMENIH UDARA

Na početku si moramo postaviti jedno pitanje; što su zapravo plameni udari i kako nastaju?

Plameni udari su dakle pojave koje se događaju prilikom požara zatvorenog prostora. Oni su rezultat procesa gorenja i nekih preduvjeta kao što su loša ili dobra ventilacija, količina gorive tvari, odnosno vremena koje je proteklo od početne faze požara. Prilikom gorenja goriva se tvar spaja sa kisikom iz zraka, odnosno, burno oksidira uz prisustvo topline i svjetlosti. No to nije sve. Tijekom zagrijavanja gorive tvari oslobađaju primarne produkte izgaranja, zapaljive plinove koji u dodiru s plamenom oksidiraju u sekundarne, reakcijske produkte koji najčešće više nisu zapaljivi. Primarni se produkti izgaranja još zovu pirolitički produkti (plinovi).

Ti su plinovi, ovisno o tvari, zapaljivi i mogu, ako ne izgore na mjestu nastanka, stvarati eksplozivne smjese ( drvo u pirolizi oslobađa razne vrste plinova kao npr. metan, vodik i druge ugljikovodike). Gorenjem bez prisustva kisika, odnosno uz premali dotok kisika nastaju plinovi suhe destilacije i prvenstveno sadrže ugljični monoksid (CO). Ovi plinovi mogu stvoriti eksplozivnu smjesu, a ugljični monoksid je i otrovan plin, što naravno predstavlja veliku opasnost za vatrogasce.

Kao polazište daljnjeg razmatranja, poslužit će nam požar u početnoj fazi; požar sobe. Zaboravljena cigareta na trosjedu izazvat će požar na njegovom sjedištu. Toplinsko zračenje plamena zagrijava okolne predmete, oni počinju oslobađati pirolitičke plinove koji potom dolaze u dodir sa plamenom i pri tom izgaraju. Velike količine svježeg zraka ohladit će produkte izgaranja, prvenstveno ugljični dioksid i vodenu paru. Nastupa lagano, difuzno zadimljavanje prostorije. U ovoj fazi požara vatrogasci još nisu ugroženi razbuktavanjem dima ili plamenim udarom. No daljnjim razvojem požara nastat će preduvjeti za neki od plamenih udara, ovisno o ventilaciji prostorije….

Slika 13: Prva zafa plamenog udara

Ostali oblici plamenih udara

Ovo su oblici plamenih udara koji se u praksi često zamijene sa flashoverom ili backdraftom. Dosta su slični, a neki kao što su odgođeni backdraft ili pritajeni backdraft i jesu plameni udar (backdraft) samo što je odgođen, odnosno ne događa se odmah kada vatrogasac uđe u prostoriju.

5.1. VRSTE PLAMENIH UDARA:

a) povratni plameni udar ako je temperatura plinova suhe destilacije i pirolitičkih plinova iznad temperature paljenja, pri dodiru s kisikom iz zraka doći će do trenutnog paljenja, a plamena fronta krenut će od otvora prema unutrašnjosti prostorije.

b) odgođeni plameni udar opasna će situacija nastupiti i onda kada ulaskom zraka nastane eksplozivna smjesa, koja se zbog nedostatka izvora paljenja neće trenutno zapaliti. Ako se djelovanjem vatrogasaca pojavi izvor paljenja npr. raskrivanje žarišta, doći će do eksplozije kod koje će se vatrogasci naći u njenom središtu. Suvišno je napominjati što će se dogoditi sa vatrogascem koji se nađe u središtu eksplozije.

c) pritajeni plameni udar ako su se eksplozivne smjese nakupile u drugim prostorijama ili u nekim predmetima kao što su predsoblja, sporedne sobe, odloženi pokrivači, tada će uslijed približavanja izvora paljenja (npr. iskre) također doći do eksplozije.

d) Rollover ili flameover u stručnoj literaturi, ovi pojmovi opisuju pojavu kada se plamen kreće kroz dim koji izlazi iz prostorije. Upoznati smo s činjenicom da se vrući zrak (dim) kreće pri stropu prostorije pa rollover izgleda kao da se plamen valja po stropu. A razlika od flashovera je u tome što u ovom slučaju ne gore površine zagrijanih predmeta odnosno pare nastale njihovim zagrijavanjem, nego plinovi koji se nalaze u samom dimu, a pale se zbog visoke temperature ili doticaja s plamenom.

Slika 14: Generisanje rolovera u požaru

FLASHOVER - plameni udar ventiliranog prostora ( u stručnoj literaturi koristi se i izraz "razbuktavanje dima")

Definicija Izraz flashover prvi je opisao britanski znanstvenik P. H. Thomas šezdesetih godina prošlog stoljeća, a korišten je da opiše razvoj požara od početne faze do točke poslije koje požar postaje potpuno razvijen. Ova definicija opisuje da faza razvoja požara kulminira flashoverom. Ovakva teorija nije potpuno prikladna da bi u potpunosti opisala ovaj termin pa je i sam Thomas nakon nekoliko godina dodao da flashover ovisi o mnogo drugih faktor.

Današnja definicija je nešto drukčija od početne Thomasove, a glasila bi ovako; "plameni udar zatvorenog ventiliranog prostora naziva se flashover, a događa se u fazi između početnog i razbuktalog požara". Pod pojmom ventiliranog prostora podrazumijevamo prostoriju u kojoj su uslijed požara popucala prozorska stakla ili pregorjela vrata, što omogućava dotok svježeg zraka. Osnovni potrebni uvjeti za njegovo nastajanje su:

- temperatura dima i zapaljivih plinova produkata nepotpunog gorenja pri stropu prostorije treba biti oko 600°C. Tada se postiže toplinsko isijavanje koje je dovoljno da zagrije sav upaljiv materijal (predmeti i plinoviti produkti pirolize) koji se nalazi u prostoriji na temperaturi paljenja

- treba postojati optimalan dotok svježeg zraka kroz prozore ili vrata. Ako je prevelik, ne može se postići temperatura od oko 600°C jer se prostorija hladi. Ako je dotok zraka premali, požar ne gori dovoljno intenzivno i temperatura pada.*

3.3 Obuhvat plamenom "Flashover"

ISO definicija (International standard organisation – ISO 1990):

„Nagli prijelaz rastućeg požara u stanje u kojem su odjednom zahvaćeni svi gorivi materijali koji se nalaze u odjeljku”.

Definicija u literaturi „British fire service operations“:

„U požarnom sektoru požar može ući u fazu gdje ukupna toplinska radijacija nastala požarom, vrući plinovi i vruće stjenke požarnog sektora uzrokuju nastanak zapaljivih produkata pirolize izloženih površina unutar sektora. Uz postojeći izvor paljenja, situacija će rezultirati iznenadnim i naglim prijelazom rastućeg požara u potpuno razvijeni požar.“

Ova definicija u osnovi znači: kako se požar u odjeljku razvija, tako se nastali požarni plinovi skupljaju pod stropom. Temperatura u odjeljku rasti će zbog:

- toplinskog zračenja nastalog samim gorenjem, - toplinskog zračenja nastalog unutar granica požarnog sektora

od predmeta koi su se zagrejali u požaru ali toplota je ostala u prostoru.

2/3 nastale topline zračenja biti će zadržano i usmjereno od stropa (neutralne površine) prema dolje. To će dovesti do povećanja nastanaka požarnih plinova kao rezultat pirolize.

Tada nastaje kritičan trenutak kada se svi plinovi nastali pirolizom odjednom pale. Da bi smo spriječili Flashower (trenutno sagorijevanje nakupljenih plinova), potrebno je pristupiti hlađenju i razrjeđivanju nesagorjelih produkata izgaranja i pirolize. Flashover se događa kada ukupna toplina nastala unutar odjeljka, i u najudaljenijoj točki od izvora požara, emitira energiju u iznosu od 25 kilowata po metru kvadratnom (25 kw/m2).

Flashover u praksi Kad se Flashover jednom dogodi, ventilacija (dotok kisika) ili preostalo gorivo (sadržaj odjeljka i struktura) će utjecati na njegov tijek. Nestankom jednog od dva navedena činitelja požar će se ugasiti. Požar je u ovoj fazi u potpunoj ovisnosti o ventiliranosti i zapaljivom sadržaju odjeljka. Ostati će u ovoj fazi ako je otvor odjeljka veličine ulaznih vrata. Poveća li se otvor do veličine zida, požar će tada u potpunosti ovisiti o raspoloživom gorivu. Kod požara koji se dogode u većim požarnim sektorima nije izvjesno da će se uvijek razviti u Flashover. Razlog tome leži u činjenici da se požarni plinovi hlade kako se šire prema stropu i udaljavaju od izvora zapaljenja. Struktura građevine (čelik, beton) ponaša se kao pasiv - čim dosegnu strop oni se hlade. Tako ohlađeni požarni plinovi neće doseći potreban stupanj zapaljivosti.

Faze zagrijavanja

Vratimo se zaboravljenoj cigareti na sjedištu trosjeda. Već smo ustvrdili da za stvaranje uvjeta za flashover treba zadovoljiti dva čimbenika:

1. Dovoljan ili barem dovoljan pristup zraka, radi održavanja izgaranja uz pojavu plamena mora postojati dovoljno zraka

2. Nedovoljno odvođenje topline. Toplina nastala u požaru se uopæe ne odvodi ili pak nedovoljno. Drvene obloge i ostali toplinski izolatori sprječavaju konvekciju topline.

Oslobođeni zagrijani plinovi počinju se nakupljati u gornjem dijelu prostorije, međutim još ne dolazi do nagomilavanja topline, budući da se dim još može širiti, ili pak strop prostorije preuzima dio nastale topline. Požar se međutim počinje širiti i dolazi do povećanog stvaranja vrućeg dima. Ako se toplina sadržana u dimu ili sam dim ne mogu dovoljno odvoditi ili prenositi, u zadimljenoj će zoni doći do porasta temperature i gornji će se dio prostorije zagrijavati. Vrući dim i zagrijani dio prostorije počinju zračiti toplinu, te će gorive tvari u preostalom dijelu prostorije, koje su udaljene od žarišta požara, početi oslobađati pirolitičke plinove koji će se gomilati u gornjem dijelu prostorije(u zadimljenom sloju). To izmjenično djelovanje požarnog dima i toplinskog zračenja naziva se povratno termičko djelovanje radijacije. Poveća li se udio pirolitičkih plinova u zadimljenoj zoni, moguća je pojava plamenih jezika i to:

- ako se u zadimljenom sloju nalazi dovoljno zraka - pri njihovom izlaženju iz prostorije

- na granici zračnog i zadimljenog sloja. Plameni jezici dodatno zrače toplinu, koja još više pojačava oslobađanje pirolitičkih plinova.

Do razbuktavanja zadimljenog sloja doći će:

- čim se postigne donja granica eksplozivnosti (DGE) pirolitičkih plinova i ako postoji dovoljno kisika za izgaranje svih pirolitičkih plinova. Pri tom ne dolazi do značajnijeg porasta tlaka

- iznad (GGE) uz nagli dotok zraka, tlak može porasti do 1 kPa. Nakon takvog zapaljenja cijela će prostorija buknuti, a preživljavanje bez zaštite je nemoguće. Zaštitno odijelo prema EN 469 omogućit će korisniku povlačenje u trajanju od oko 5-8 sekundi. Na žalost to je premalo vremena da bi se vatrogasac povukao iz prostorije bez teških ozljeda, a najčešće se radi o opekotinama opasnim po život. Sljedeće ilustracije prikazuju faze zagrijavanja, te na kraju sam flashover. Jasno su vidljive zone zagrijavanja, toplinsko zračenje, te povratno toplinsko zračenje.

Predznaci flashovera

Slika 15: Predznak flashovera – ekstremno gust i dinamičan dim

U prirodnom tijeku požara razbuktavanje dima javlja se u ranoj fazi požara. Međutim očituje se tek u tijeku vatrogasne intervencije. Do flashovera najčešće dolazi kada se prve mjere zaštite pokažu neučinkovitim ili kada se ne može odrediti žarište požara. Razbuktavanje dima ima samo jedan, stvarno pouzdan predznak (porast temperature), stoga je nužno poduzimanje preventivnih mjera zaštite.

Predznaci:

a) dim prvi znak prijetećeg flashovera je ekstremno gust, taman dim koji dinamično izlazi iz prostorije, zgrade ili kuće. Ako je dim uz to još i toliko vruć da se u njemu ne može držati ruka, to također upućuje ne predstojeći flashover.

b) plameni jezici ako se u zadimljenoj zoni ili na njenoj granici s ne zadimljenom zonom javljaju plameni jezici, za nekoliko će sekundi doći do flashovera. Stoga odmah treba poduzeti mjere zaštite (gašenje) ili krenuti u povlačenje. Ako se dim pali na zraku dok izlazi iz objekta, potrebno je na to upozoriti grupe koje se nalaze u unutarnjoj navali, a po potrebi zapovjediti njihovo povlačenje

c) porast temperature prema američkim izvorima jedini pouzdan predznak flashovera jest upadljivo jaki porast temperature. Taj se porast može osjetiti i preko zaštitne odjeće i sigurno najavljuje flashover.

Teško je, dakako, predvidjeti flashover. U zatvorenom prostoru je prisutno mnogo faktora koji sprečavaju suvislo rasuđivanje. Na vatrogascima je da sačuvaju prisutnost duha i da realno razmišljaju, odnosno da ne zanemaruju znakove koje dobivaju od samog požara. Jer, upravo pravovremeno djelovanje je jedini pravi način sprečavanja plamenih udara.

3.4 BACKDRAFT - plameni udar neventiliranog prostora Backdraught (Bekdrout)

Definicija u literaturi „British fire service operations“:

„Ograničena ventilacija može rezultirati značajnijom koncentracijom smjese produkata djelomičnog izgaranja i nesagorjelih produkata pirolize. Pri prodoru novih količina svježeg zraka, kada se tijekom akcije gašenja požara uđe u požarni sektor gdje se je stvorila ova smjesa produkata, može doći do njenog

iznenadnog sagorijevanja. Ovo iznenadno sagorijevanje, koje se kreće poput vala kroz prostor prema van, prepoznajemo kao „Backdraught“.

Sa razvojem požara i sa dovoljnom zalihom zraka, proces izgaranja će se nastaviti razvijati i rasti tako dugo dok ima gorivih tvari. Ali, bude li ograničen dotok zraka u odjeljak, kisik iz zraka biti će brže utrošen nego će biti nadoknađen novim količinama. Rezultat toga će biti progresivno spuštanje koncentracije kisika u mješavini s požarnim plinovima u odjeljku.

To će u početku prouzročiti porast temperature u odjeljku. Smanjenje količine kisika rezultirati će i postupnim smanjenjem plamena. To međutim neće utjecati na smanjenje količine požarnih plinova u odjeljku sve dok temperatura ne počne opadati. U trenutku kada dođe do prodora svježeg zraka u odjeljak, otvaranjem vrata i ulaskom vatrogasaca u prostor, i njegovog miješanja sa požarnim plinovima, tada će nastati eksplozivna mješavina plinova

"Backdraft" ili plameni udar neventiliranog zatvorenog prostora nastaje u prostoriji u kojoj se požar ugasio uslijed nedostatka zraka jer nisu pregorjela vrata ili prozori. U njoj se nalaze upaljivi plinovi (produkti pirolize i produkti nepotpunog gorenja) u koncentraciji iznad gornje granice eksplozivnosti.

Moguća su lokalna tinjanja, međutim ona uslijed nedostatka zraka ne mogu upaliti plinove. Otvaranjem tog prostora (npr. ulaskom vatrogasca) dolazi svježi zrak, smjesa ulazi u područje eksplozivnosti, i ako postoji izvor paljenja upali se i eksplodira. Praktički gledano, ukoliko se ne stvore uvjeti za flashover jer nema dovoljno zraka (prostorija je zatvorena), stvaraju se uvjeti za backdraft ukoliko se prostorija otvori. Požar se može i sam ugasiti ukoliko uopće ne doђe do otvaranja prostorije jer se s vremenom prostorija ohladi." *

Prisjetimo se malo one zaboravljene cigarete na sjedištu trosjeda. Dakle cigareta je zapalila trosjed i daljnjim razvojem požar se proširio preko cijelog trosjeda, prostorija se zagrijala, puna je dima, ali u slučaju backdrafta nema dotoka zraka. Nakon nekog vremena požar je »potrošio» sav kisik iz prostorije za gorenje pa se počinje gasiti. No u ovom periodu nastaju produkti suhe destilacije, a najopasniji od njih je plin ugljični monoksid (CO). Nakon nekog vremena nema više plamena, ali je prostorija prepuna zapaljivih plinova koji se ne mogu zapaliti jer nema kisika. Temperatura u prostoriji je ne promijenjena, ali s vremenom se počinje hladiti uslijed čega nastaje potlak (ako otvorimo vrata vidjet ćemo usisavanje zraka u prostoriju). Ako se otvore vrata prostorije, u prostoriju će se usisati zrak koji æe se početi miješati sa zapaljivim plinovima. Čim ta »mješavina» bude u području eksplozivnosti te dođe do izvora paljenja, u našem slučaju je to žar u žarištu požara, doći će do udara (eksplozije). Vrijeme od otvaranja vrata do plamenog udara nije moguće točno utvrditi, ono može iznositi nekoliko sekundi, ali i nekoliko minuta. Sve ovisi o tome kako će se brzo zrak miješati sa zapaljivim plinovima i kako će brzo ta eksplozivna smjesa doći do izvora paljenja. Nakon zapaljenja, vatrena će fronta i udarni val krenuti prema izvoru kisika i izbiti kroz otvor, odakle je ušao zrak.

Predznaci backdrafta

Opasnost od backdrafta prvenstveno postoji pri otvaranju prostorije – dakle na samom početku vatrogasne intervencije – dok je požar već u svojoj kasnijoj fazi. Ne postoji nijedan apsolutno pouzdan predznak backdrafta. Opasnost od eksplozije i eksplozivnih smjesa može se isključiti tek onda kad je požar ugašen i sve prostorije prozračene. Ovdje posebno treba naglasiti važnost preventivnih mjera zaštite

Predznaci:

a) trajanje požara ako postoji sumnja da je požar u zatvorenoj prostoriji otkriven jako kasno, postoji mogućnost za plameni udar.

b) dim; prozori zatvoreni dimom i čađom, kao i dim koji na udare izlazi kroz prozore, daljnji su predznak plamenog udara.

c) kvake na vratima topla, odnosno vruћa kvaka daje naslutiti da je iza vrata još toplije ili da je to bilo neposredno prije.

d) usisavanje zraka ako se nakon otvaranja vrata uoči usisavanje zraka, tada će najvjerojatnije doći do plamenog udara. Stoga odmah treba ponovno zatvoriti vrata i primijeniti drugu taktiku.

Slika 16: Prikaz faze potpuno razvijenog požara

Slika 17: Prva faza backdraughta

Slika 18:Druga faza backdraughta

Slika 19: Treća faza backdraughta

3.5 Eksplozije požarnih plinova

Sada je već jasno da su Flashover i Backdraught dva odvojena nesvakidašnja fenomena na požaru. Naravno, postoje i neke druge situacije u kojima može doći do paljenja požarnih plinova. Takve se situacije ne moraju nužno preklapati sa bilo kojim od spomenutih događaja ali će imati sličan učinak. Za vatrogasce je osobito važno poznavanje i razumijevanje uvjeta koji mogu dovesti do takve vrste zapaljenja.

a) Razvijanje požarnih plinova promjenjive veličine može se dogoditi unutar zgrade. Požarne plinove možemo naći unutar gorućeg prostora zgrade, susjednim prostorijama, ulaznim hodnicima (veže ili portuni) i hodnicima. Oni se mogu gibati, udaljeni od izvora požara, kroz građevinske šupljine ili u potkrovne prostore. Dotok zraka nije uvjet za paljenje ovih plinova, čija je koncentracija već u okvirima eksplozivnosti, već je jednostavno dovoljan izvor paljenja. Pojavi li se neki izvor paljenja, eksploziju koja će uslijediti moguće je usporediti s backdraughtom, ali se ipak radi o „eksploziji požarnih plinova“ koncentriranih u nastalom dimu.

b) Paljenje zagrijanih požarnih plinova moglo bi se dogoditi i na mjestu gdje se oni miješaju sa zrakom, odnosno na mjestu njihova izlaska iz gorućeg prostora. To se može dogoditi kod prozora ili ulaznih vrata, a rezultirajuća vatra može se vratiti u prostoriju povratnim gorenjem kroz dimni sloj.

Neupućeni će teško razlikovati eksploziju požarnih plinova i backdraught. Za razliku od backdraughta i flashovera, koji se događaju unutar (ili iz) opožarenog prostora, eksplozija požarnih plinova događa se u izdvojenim prostorima. Tri su glavna razloga koji čne tu razliku:

Vođenje: Toplina može biti vođena od požarnog odjeljka prema drugim odjeljcima. To može biti uzrokom razgradnje ostalih gorivih materijala i širenja pirolize na druge odjeljke, koji su bili pošteđeni od vatre.

Istjecanje: Zbog različitog tlaka, nastalog požarom u građevini, događa se tzv. "istjecanje požarnih plinova" iz požarom zahvaćenog odjeljka. To se istjecanje događa različitim kanalima, kroz šupljine i međuprostor unutar građevinske konstrukcije, prema drugim prostorima u građevini, u kojima se s vremenom nakupe u velikim količinama.

Konstrukcija: I građevinska konstrukcija može imati utjecaj na mogućnost eksplozije požarnih plinova, ne samo zbog prije spomenutog istjecanja požarnih plinova, već i zbog pojave tinjajućeg izgaranja uzrokovanog toplinskim zračenjem požara. Ovo tinjajuće izgaranje može biti pritajeno unutar, primjerice, "sendvič obloga" i u slučaju da ne bude otkriveno, nakupljanje zapaljivih požarnih plinova može rezultirati eksplozijom.

Potrebno je zapamtiti da se eksplozija požarnih plinova rijetko događa u prostorima gdje je požar nastao.

MERE BEZBEDNOSTI KOD PLAMENIH UDARA

Prije ulaska u požarom zahvaćeni prostor, vatrogasci trebaju procijeniti je li sigurno stupiti u nj. Ako i kada vatrogasci uđu u odjeljak, slijedeće smjernice trebale bi im pomoći prepoznati znake nastupajućeg Flashovera ili Backdraughta.

5.1 Znaci nastupajućeg Flashovera

Ventiliran požar. Nesnosna isijavajuća toplina zbog koje je navalna grupa prisiljena zadržavati se vrlo nisko. Vruće površine. Predznaci nastupajućeg "obuhvata plamenom":

- Spuštanje razine neutralne površine s proplamsavanjem u visini stropa („plameni jezičci u dimu“)

- Povećana stopa pirolize. - Povećana turbulencija neutralne površine- Porast brzine i / ili turbulencije plinova ukazuje na brzo približavanje

flashovera. - Ponekad je moguće uočiti i "nadimajući efekt" požarnih plinova.

5.2 Znaci nastupajućeg Backdraughta

Vatrogasci moraju uočiti uvjete u kojima bi mogao nastupiti backdraught. Najvažniji čimbenik pomoću kojeg možemo odrediti prijeteću opasnost od backdraughta je spoznaja o povijesti požara. Nekoliko primjera pomoći će nam u procjeni opasnosti:

2. Koliko dugo već traje požar ili 3. koje vrste materijala gore.

Ostali znaci mogu biti:

- Je li požar ograničen u jednom prostoru ili prostor nije ventiliran - Nema vidljivog plamena ili je plamen plave boje

- Valjajući dim crne, žute i bijele boje

- Na dodir vruća vrata

- Pulsirajući dim koji se pojavljuje kroz pukotine ili otvore

- Uvlačenje zraka u gorući prostor uz karakterističan zvuk sličan fijukanju

4.3 Taktika sprječavanja backdrafta

Kao što postoji mali broj apsolutno sigurnih predznaka backdrafta, isto je tako malo sigurnih taktičkih mjera za sprječavanje istog. Preventivne mjere zaštite odnosno pravila ponašanja kod otvaranja vrata i prozora, trebale bi biti sastavni dio izobrazbe i trebalo bi ih se pridržavati u svakoj intervenciji:

1. Prozori i vrata moraju se otvarati iz zaklona, tj. sa strane i po mogućnosti uz zaštitu pripravnog mlaza vode. Ako se pri otvaranju vrata ugleda usisavanje zraka u prostoriju, vrata se moraju ponovno zatvoriti ili usmjeriti raspršeni mlaz na dim i tako vodenom parom spriječiti plameni udar.

2. Ako se pak opravdano sumnja na plameni udar, tada ga možemo usmjeriti u željenom smjeru. Budući da udarni val i vatrena fronta idu prema nastalom otvoru, moguće je, prije ulaska grupe u prostoriju, otvoriti prozor. Ako dođe do plamenog udara, tada se on »prazni» kroz nastali otvor i ne ugrožava navalnu grupu koja se nalazi u unutarnjoj navali. I ovdje je također jako važna zaštitna odjeћa upravo zbog nepredvidljivosti plamenog udara. Ona doduše ne smanjuje povrede od udarnog vala, ali barem može ublažiti opekotine.

Iz teksta je vidljivo da je backdraft moguće predvidjeti pravilno tumačeći znakove koje dobivamo od požara. Na taj način mogu se pravovremeno poduzeti mjere koje će smanjiti opasnost od plamenog udara odnosno odvesti ga u smjeru koji neće ugroziti navalnu grupu. Jasno je da ne treba srljati u prostoriju jer se nesmotrenim ulaskom mogu previdjeti neki predznaci, a već u sljedećem trenutku to može rezultirati eksplozijom koja će odnijeti živote vatrogasaca. Svakako treba pažljivo postupati i sačekati nekoliko trenutaka ispred prostorije, razmijeniti informacije sa ostatkom odjeljenja koje se nalazi izvan zgrade, zaštititi se raspršenim mlazom, pa tek onda krenuti u pretraživanje zadimljenog prostora.

5.3 Opće smjernice pri požaru

Kada se vatrogasci nalaze u opožarenom prostoru trebali bi razmotriti slijedeće tri mogućnosti uz održavanje dostignute pozicije u požaru:

- Hlađenjem plinova štititi svoj položaj. Napredovanje u prostoru povezati sa hlađenjem pregrejanih produkata pirolize.

- Napasti požar koristeći kratke ili duge impulse mlaza vode hladeći požarne plinove. Povlačenje prema proceni vođe navalne grupe.

- Pogorša li se stanje u prostoru, štiteći se hlađenjem požarnih plinova, povući se iz prostora te razmotriti napad sa ulaznih vratiju ili koristiti više cijevnih pruga.

Vatrogasci bi morali pokušati koristiti što manje količine vode ne umanjujući time svoju efikasnost, osiguravajući granicu neutralne površine što je moguće na višoj razini, hladeći i razrjeðujući što veću količinu požarnih plinova u zoni nadtlaka. Primjeni li se metoda rashladnih plinova na ispravan način požarni će plinovi biti razrijeđeni i ohlađeni ispod zone njihove zapaljivosti.

Tehnikom nanošenja vode na sve zapaljive površine postiže se učinak „ohlađivanja“ čime se sprječava nastanak produkata pirolize - zapaljivih požarnih plinova.

5.3.1 Postupak ulaska kroz vrata

Pri ulasku u odjeljak vatrogasci se moraju kretati u pognutom položaju, najbolje klečeći, koristeći vrata i zidove kao zaklon. Zidovi pružaju sigurniji zaklon od vrata. Prije ulaska vatrogasaca u prostor zahvaćen požarom potrebno je procijeniti uvjete koji vladaju, nastojeći uočiti znakove koji ukazuju na mogućnost pojave flashovera i backdraughta.

Utvrditi na koju se stranu vrata otvaraju i postaviti se sukladno tome, za slučaj iznenadne deflagracije koja bi mogla vratima ozlijediti vatrogasce. Mlazom vode namočiti vrata. Isparavanje vode na vratima ukazuje nam na stupanj zagrijanosti unutarnjeg prostora. Dva kratka mlaza vode usmjeriti iznad ulaznih vrata. To će ohladiti i razrijediti prve količine plina koji će „iscuriti“ pri ulasku vatrogasaca. Nakon drugog impulsa mlaza, vrata treba odškrinuti u toj mjeri kako bi kroz otvor provukli mlaznicu i djelovali dugim impulsom mlaza, usmjerenim u područje nadtlaka nakon čega se vrata zatvore. Istovremeno, dok su vrata otvorena, osmatra se stanje u gorućem prostoru, raspored prostorije, nastojati utvrditi ima li žrtava u blizini.

Slijedi donošenje odluke!

Pri ulasku u opožareni prostor, vatrogasci bi se trebali odmaknuti sa praga pri tom stalno motreći požarne plinove. Temperaturnu provjeru treba napraviti koristeći "kratke impulse mlaza", usmjerivši ih iznad njihovih glava kako bi provjerili stupanj zagrijanosti požarnih plinova. Nakon toga treba odmah nastaviti postupak koristeći "kratke" ili "duge impulse mlaza" u ovisnosti o situaciji. Svaki impuls mlaza treba biti usmjeren prema zoni nadtlaka, uvijek u drugom pravcu, čime se minimalnom količinom utrošene vode postiže najveći rashladni učinak na požarne plinove. Vatrogasac koji upravlja mlazom mora postići finu ravnotežu između plasiranja odgovarajućih količina vodene magle u zonu nadtlaka izbjegavajući pretjerano namakanje. To je moguće postići pomno prateći i tumačeći razvoj situacije. Ponavljajući ovaj postupak vatrogasci si stvaraju prostor za napredovanje kroz prostor. Postoji li jasan sloj vidljivosti pod neutralnom ravni, a koji se nalazi neposredno uz pod, održati će se bude li se izbjegavao dodir vode sa vrućim površinama što će sprijeèiti nastanak vodene pare. Taj će sloj omogućiti da se locira vatra i utvrde moguće žrtve u odjeljku. Održavanjem temperaturne ravnoteže, hladeći i razrjeđujući požarne plinove u zoni nadtlaka, temperatura u odjeljku zamjetno će pasti čime će mogućnost paljenja požarnih plinova biti znatno smanjena.

Neki europski vatrogasci, osobito švedski, odabiru djelomično zatvaranje vrata nakon što uđu u požarom zahvaćeni odjeljak - taj postupak zovu "anti-ventilacija". Razlog zbog kojega to čine je kontrola ulaska svježeg zraka čime se ograničava gorenje. Navalna će grupa neprekidno procjenjivati uvjete u odjeljku i voditi računa o znacima koji ukazuju na razvoj požara. Jačanje ili slabljenje požara u bilo kojoj fazi akcije gašenja može biti vidljivo po:

1. Visini dimnog sloja;

2. Količine toplinskog isijavanja sa stropa;

3. Snazi požara;

4. Smjeru plamenih jezika uz strop;

5. Temperaturi u odjeljku

5.3.2 Temperaturna provjera

Pri ulasku u bilo koji prostor vatrogasci moraju obaviti temperaturnu provjeru. Kratki impuls mlaza vode usmjeren je izravno iznad glava vatrogasaca u zonu nadtlaka. Nakon toga treba pratiti i osluškivati bilo kakav znak povratnog kapanja vode. Povratno kapanje vode biti će znak da je zona nad njihovim glavama dovoljno ohlađena da mogu nastaviti napredovanje kroz prostor.

5.3.3 Kretanje kroz odjeljke

Kada vatrogasci uđu u zgradu moraju se pobrinuti da u njihovom kretanju kroz prostor vatra ne inicira paljenje požarnih plinova koji su za njima "procurili" pri ulasku u odjeljak. To će postići na slijedeći način:

1. Hlađenjem i razrjeđivanjem (održavanjem plinova izvan raspona zapaljivosti) 2. Odvođenjem (ventiliranjem) požarnih plinova iz odjeljka

5.3.4 Požarni plinovi – zapažanja

Dok se nalaze u požarnom prostoru vatrogasci moraju stalno pratiti zbivanja oko sebe, osobito požarne plinove pri stropu;

Vatrogasac koji upravlja mlazom (N-1) mora pratiti zonu nad njihovim glavama i prostor pred sobom. Drugi vatrogasac (N-2; drugi navalni) prati stanje nad njima i pozadi njih. Stalna međusobna komunikacija nužna je za sigurno kretanje i napredovanje kroz opožareni prostor.

Razmatranje opcija u okolnostima požarnog događaja

Ova faza je izviđanje. Treba je obaviti prema sledećim smernicama:

1. Odmjeriti veličinu zgrade, konstrukciju i moguće sadržaje. 2. Tražiti moguće nagovještaje nastupajućeg Flashovera ili Backdraughta.

3. Odabir vrste mlaza.

4. Prema potrebi razmotriti promjenu promjera cijevi.

5. Rasporediti cijevne pruge i utvrditi rezervne.

6. Primijeniti ispravnu proceduru ulaska kako je to opisano u prethodnom tekstu.

7. Pri ulasku u požarni prostor provesti temperaturnu provjeru.

8. Osigurati dostignuti položaj hladeći požarne plinove, nastaviti napredovanje kroz prostor kada se utvrdi da je to sigurno, koristiti odgovarajuću tehniku hlađenja požarnih plinova.

9. Neprestano osmatrati požarne plinove uz stropove i prostor pred sobom, kao i iznad i pozadi.

10. Stalna međusobna komunikacija čitavog tima nužna je za sigurno kretanje i napredovanje kroz prostor.

11. Nastaviti kretanje kroz prostor slijedeći načela navedena u točkama 8-10.

12. Korištenjem metode izravnog napada nanijeti vodu na žarište požara. Hladiti sve površine prevenirajući time nastanak požarnih plinova. Pogorša li se stanje u prostoru, vatrogasci se trebaju povući, stalno motreći plamen, štititi se hladeći plinove.

13. Pri spašavanju žrtava metoda hlađenja plinova koristi se da bi održali neutralnu površinu što višom čime se povećavaju izgledi preživljavanja u uvjetima prijetnje požarnih plinova i vreline isparavanja. Ova se metoda obično koristi za zaštitu vatrogasaca i omogućavanje njihovog napretka prema žrtvi te njihovom povlačenju. Nakon toga vatrogasci mogu ponovno ući i "napasti" požarne plinove te ugasiti požar.

14. Ako je požarom zahvaćeno više odjeljaka prethodno izloženi postupci primjenjuju se kako vatrogasci napreduju kroz njih. Prije ulaska u slijedeći odjeljak vatrogasci moraju osigurati "osvojeni". Nakon toga ponavljaju se postupci navedeni u točkama 2 - 10.

Gašenje požara

Kada se razvije požar u nekoj prostoriji pojaviti će se dva odvojena sloja. Gornji sloj će sadržavati produkte izgaranja (vatru i plinove nastale pirolizom) a donji sloj će sadržavati preostao zrak iz prostorije. Granica između ova dva sloja čini tu neutralnu površinu. Ova neutralna površina je u stvari površina dimnog sloja.

Slika 20: Cirkulacija gasova na požaru

S razvojem požara tlak u gornjem sloju, tzv. "nadtlak", će porasti uslijed porasta temperature i gomilanja plinova nastalih izgaranjem, odnosno pirolizom.

U nižem sloju tlak će se smanjivati. Riječ je o "podtlaku". Potrošnjom preostalih količina zraka u prostoriji, zrak potreban za nastavak procesa izgaranja pritjecati će iz vanjskog prostora. To će stvoriti prozračeno područje koje će rasti s porastom intenziteta požara.

Vatrogasac donosi odluku temeljeći je na ključnom elementu - na prirodi te površine. Visina površine i njena uskomešanost pouzdano ukazuju na predstojeće ponašanje požara. Prisustvo plamena unutar područja nadtlaka jedan je od znakova predstojećeg flashovera!

Slika 21: Ravan neutralne zone na požaru

4.1 Gašenje vodom

Voda je idealno sredstvo za gašenje, lako je i brzo dostupna, primijenjena u požaru djeluje na sva tri elementa u požarnom trokutu.

Ograničenje GORIVA: Naglo rasprostiranje vode ima cilj razrjeđivanja zapaljivih plinova. Na taj se način reducira toplina a time i nastajanje zapaljivih plinova nastalih pirolizom. Prelazak vode iz tekućeg u plinovito agregatno stanje (njeno isparavanje) potiskuje prisutne zapaljive plinove.

Smanjenje TOPLINE: Apsorpcija topline pretvorbom vode u paru.

Smanjenje količine KISIKA: Dopirući do požara para prigušuje gorenje i time smanjuje koncentraciju kisika

Pri prelasku vode u parno stanje voda ekspandira u volumenu 1:1700, pri temperaturi od 100° C. Naraste li temperatura na 450° C volumen pare će se udvostručiti. (1:3500).

80% energije požara utroši se pri transformaciji vode iz tekućeg u plinovito stanje. To znači, utroši li se jedna litra vode u požaru koji je razvio temperaturu od 450° C, 80% topline će se utrošiti da bi nastalo 3500 litara pare.

4.2 Metode gašenja

Metode gašenja možemo svrstati u tri vrste:

1. Indirektna metoda (neizravna metoda) 2. Direktna metoda (izravna metoda)

3. Hlađenje plinova

4.2.1 Indirektna metoda (Neizravna metoda – metoda obrane)

Svrha: Požar može biti ugašen usmjeravanjem mlaza vode u gorući prostor čime se postiže učinak nastanka pare, a time i nadtlaka koji će zadržavati vanjski zrak, gušeći ga na taj način. Ova metoda može se koristiti isključivo taktičkim zahvatom koji se naziva spoljašnja navala uz uvjet da u požarom zahvaćenom prostoru nema žrtava.

Postava cijevnih pruga: Cijevna pruga mora biti postavljena u blizini kako bi osigurala najveći stupanj pokrivenosti požara. Umjereno raspršeni mlaz usmjeriti iznad i oko plamena.

Učinak: Hladi i razrjeđuje požarne plinove. Hladi građevne elemente.Velike količine nastalog isparavanja imaju ugušujući učinak na požar. Spušta razinu "neutralne ravni" čime se smanjuje vidljivost i pogoršavaju uvjeti, kako vatrogascima tako i mogućim žrtvama. Ovaj način pristupa trebalo bi primjenjivati samo izvana zbog velike količine pare koja nastaje kao posljedica ovakvog pristupa i njenog delovanja koje "šuri" vatrogasce, naročito vrat i doni deo brade.

4.2.2 Direktna metoda (Izravna metoda – metoda napada)

Svrha: Mora biti primijenjena u ranim fazama požara. Korištena izravno na mjestu požara.Vrsta mlaza Puni mlaz vode usmjeren izravno u vatru u usijane delove gorivog materijala. Učinak: Gasi požar. Moguća šteta prouzročena vodom za gašenje. Koristi li se na krivi način, za sobom povlači zrak u gorući prostor čime se pojačava intenzitet gorenja. Pogoršava uvjete vatrogascima i mogućim žrtvama. Može raspršiti žar u nastale požarne plinove. Može uzvitlati nataloženu organsku prašinu i izazvati eksploziju ili serije eksplozija.

4.3. Hlađenje plinova

Ova metoda gašenja "metod hlađenja plinova", poznata još i pod nazivima poput; trodimenzionalno /3D/ gašenje požara, gašenje požara po zapremini, zatim gašenje vodenom maglom ili ofenzivna metoda. Ova metoda je delotvorna tijekom obuzdavanja plinske faze u strukturnim požarima i kao takva je suvremena i inovativna. Treba jasno naglasiti da se ova metoda u osnovi koristi, ne (samo) za gašenje požara, već za stvaranje sigurnog pristupa žarištu požara i smanjenju mogućnosti pojave Flashovera, Backdraughta ili eksplozije požarnih plinova. Ova tehnika nije osmišljena kao zamjena za izravnu metodu navale koja je prethodno opisana već kao njihova dopuna u nastojanjima da se poveća pre svega sigurnost i učinkovitost vatrogasaca.

Primjenjujući metodu "hlađenja plinova" vatrogasci usmjeravaju vodenu maglu izravno u vruće požarne plinove, kratkim i naglim otvaranjem zasuna na mlaznici plasira se najmanja količina vode u zonu nadtlaka u požarnim plinovima. Sitne kapljice će ishlapiti u vrućim požarnim plinovima, ohladiti će ih na temperaturu nižu od njihove temperature paljenja i razrijediti će njihovu zapaljivu smjesu. Koristeći vodu, vatrogasac mora izbjeći njezin kontakt s vrelim površinama, čime će spriječiti nastanak vodene pare koja smanjuje vidljivost.

Ovaj ohlađujući učinak rezultirati će sažimanjem požarnih plinova, većim od ekspanzije vode u paru, pri čemu će se požarni plinovi zgusnuti te udaljiti od vatrogasaca koji koriste taj mlaz. To stvara negativan pritisak unutar požarnog odjeljka i vatrogasci nisu izloženi vrelini pare, a k tome povećana je mogućnost preživljavanja mogućih žrtava požara. Ovaj učinak postiže se korištenjem određenih vrsta mlazova i odabirom najboljih kutova djelovanja, te pravilnog promjera mlaznice čime kapljice vode neće biti veće od 0,3 mm u promjeru.

U osnovi se koriste tri različite "pulsirajuće" tehnike:

- Kratki impuls propuštanja vode· - Dugi impuls propuštanja vode ·

- Polijevanje (direktan napad)

Koristi se i četvrta tehnika, koja se koristi i za hlađenje plinova, ali ne spada u „pulsirajuću“ tehniku. Ova tehnika je prilagodba direktne metode, ali se koristi s većom kontrolom smjera mlaza. Ova tehnika se naziva metoda nanošenje.

Slika 22: Gašenje po zapremini

4.3.1 Kratki impuls

Postava mlaza

Srednje do široko raspršivanje mlaza. Naglo mlaz potpuno otvoriti i potom zatvoriti; radnja mora biti izvedena energično.

Mlaz mora biti usmjeren izravno u vis prema požarnim plinovima i nadtlaku koji tamo vlada.

Učinak

Hlađenje i razrjeđivanje zapaljivih požarnih plinova čime se sprječava dosezanje temperature njihovog samozapaljenja. Kratki impuls se koristi toliko dugo dok postoje vrući požarni plinovi nad (ili oko) navalne grupe.

Koristi se i za razrjeđivanje i hlađenje plinova kad postoji rizik od pojave eksplozije požarnih plinova.

4.3.2 Dugi impuls

Postava mlaza:

Srednji mlaz. Koriste se duži impulsi mlaza vode, u ovisnosti o potrebnom prodiranju mlaza u požar. Usmjeren je direktno u nadtlak kod zapaljenog požara plinova.

Učinak

Hladi se i smanjuje goruće izgaranje, omogućujući na taj način vatrogascima da dublje prodru u prostor. Trajanje ovih dugih impulsa trebalo bi biti između 1 - 5 sekundi, u ovisnosti o okolnostima u kojima se nalazi navalna grupa.

Slika 23: Gašenje po zapremini metodom dugi impuls

4.3.3 Polijevanje

Postava mlaza

Pištolj mlaznica podešena na puni mlaz. Pulsirajući potok vode. Teške kapljice su " lobovane " na gorući materijal. Usmjeren izravno na sve zapaljive tvari i materijale Izravna navala

Učinak

Hladi svu gorivu građu i tvari. Sprječava razgradnju koja uzrokuje nastanak požarnih plinova (pirolizu). Gasi gorivi materijal bez razbacivanja zapaljenih čestica. Diskretnim korištenjem mlaza izbjegava se prekomjeran nastanak pare i šteta nastala korištenjem velikih količina vode.

4.3.4 Metoda nanošenje

Postava mlaza

Lagano curenje vode. Koristi se najmanja moguća količina vode, u ovisnosti o potrebi za njenom prodornošću. Usmjeren izravno na sve zapaljive tvari i materijale

Slika 24: Gašenje po zapremini metodom nanošenje

Učinak

Hladi svu gorivu građu i tvari. Sprječava razgradnju koja uzrokuje nastanak požarnih plinova (pirolizu).

4.4 Učinci korištenja vode

Da bi ugasili požar, navalna grupa mora postići finu ravnotežu korištenjem malih količna vode kako bi zadržale proizvodnju pare na minimumu, ali ipak dovoljnu da ugasi vatru.

Prevelika količna vode uzrokuje stvaranje velike količne pare, snižava razinu neutralne ravni i pogoršava uvjete za rad vatrogasaca zbog smanjene preglednosti, povećava njihovu izloženost pari i rastućoj temperaturi nanoseći im opekotine po vratu i podbradku.

Potrebno je ohladiti i razrijediti što veću količinu plinova koristeći minimalnu količinu vode, imajući na umu da veličina kapljica vode koju dobivamo na mlazu mora biti što manja, čime prekrivamo veću površinu područja koje nastojimo ohladiti.

Koriste li se kratki impulsi mlaza, raspršene kapljice vode naglo će ohladiti i razrijediti požarne plinove. Nastajanje malih količina pare osigurati će najbolje moguće uvjete u odjeljku, kako za vatrogasce tako i za moguće stradalnike.

Prostor prema kojem usmjeravamo mlaz vode jednako je važan kao i količina upotrijebljene vode.

Razlijevanjem vode posvuda po prostoru ne postiže se nikakav učinak. Voda treba biti usmjerena prema plinskom sloju gdje je od najveće koristi.

4.5 Sažetak

Premda su u prethodnom tekstu opisane dvije metode, indirektna i metoda hlađenja požarnih plinova, u praksi bi vatrogasci trebali koristiti kombinaciju obiju metoda. U ovisnosti o situaciji odluka može biti da se upotrijebi srednje raspršeni mlaz u vrlo kratkim impulsima otvaranja zasuna na mlaznici ili puni mlaz sa dužim impulsima otvaranja zasuna na mlaznici.

Čimbenici koji mogu utjecati na količinu upotrijebljene vode:

- veličina odjeljka (sektora) - sadržaj odjeljka

- je li potrebno spašavanje ugroženih ili unesrećenih osoba

- opseg požara

- tip i veličina cijevi

- zapamti, gorenje je egzotermna reakcija. s toga, kada se temperatura paljenja i temperatura sagorijevanja izjednače - požar je ugašen. (Egzotermne reakcije su one kod kojih se oslobađa toplina i njima pogoduje sniženje temperature (H° < 0).)

TAKTIKA

Slika 25: Pravilno opremljena grupa za odimljavanje

Iskustva iz SAD-a i Švedske dokazuju da se razbuktavanje dima može spriječiti prikladnim mjerama. Prikladne su u prvom redu navala usmjerena na žarište požara, odimljavanje i djelovanje s granica požarnog sektora.

U SAD-u se tema "odimljavanje" obrađuje krajnje iscrpno i uči kao samostalna taktička cjelina. Ovdje su prikazana samo osnovna načela odimljavanja. Odimljavanje je u prvom redu odvođenje dima i topline iz objekta, a tek onda prozračivanje objekta. Budući da je flashover prema definiciji razbuktavanje dima nastalog u požaru, opravdano je mišljenje da ga treba ukloniti iz objekta. Uvjetovano dvjema zonama u prostoriji (zračne zone i zadimljene zone), otvor za odimljavanje treba postaviti što više, kako bi se vrući dim odvodio, a ne raspirivala vatra dotokom svježeg zraka. Otvor bi isto tako trebao biti što bliže žarištu požara, da vrući dim ne bi morao prolaziti objektom i na svom putu uzrokovati dodatnu štetu. U praksi to znači sljedeće:

- odmah koristiti postojeće otvore (krovne prozore, svjetlosne kupole i ostale otvore na krovu)

- na vrijeme, a to znači čim se primijeti da ne postoje mogućnost neposrednog gašenja žarišta, napraviti otvore za odimljavanje. Kod požara stanova potrebno je najprije izvana razbiti nad svjetla (vjetreno okno), a zatim prozorska krila, počevši sa strane. Nikada ne treba stajati neposredno ispred prozora / vrata koji se razbijaju ili otvaraju.

Kod većih objekata poput skladišnih hala ili potkrovlja, potrebno je na vrijeme formirati sektore za odimljavanje na krovu ili odimljavanje s bočne strane s barem jednom grupom koja je opremljena dovoljnim brojem motornih pila, sjekira i poluga za razvaljivanje. Kod odimljavanja zgrada s ravnim krovom postoje ofenzivni i defenzivni postupci odimljavanja. Ofenzivno je moguće intervenirati samo na početku intervencije, a sastoji se od otvaranja krova (2x2m) iznad žarišta radi odvođenja dima i plamena.

Defenzivni se postupci odimljavanja provode nakon ofenzivnih, ili ako iz sigurnosnih razloga drukčije nije moguće. Kod defenzivnog se odimljavanja mora napraviti otvor dovoljno udaljen od žarišta požara, širine jednog metra uzduž cijele bočne strane zgrade, koji će zajamčiti odvođenje dima i topline. Eventualni viseći stropovi probijaju se polugom. U otvore za odimljavanje ne smije se ubacivati voda. Žarište požara se ionako najčešće ne može dosegnuti mlazom vode, a vodena para koja nastaje stvara čep ispred otvora i tako sprječava odvođenje dima.Ako se primjenjuje tlačno odimljavanje uređajem za upuhivanje zraka («tajfun»), potrebno je obratiti pozornost na sljedeće; izlazni otvor tajfuna mora pokriti otvor za dovod zraka, eventualno treba upotrijebiti više uređaja. Ukoliko to nije moguće, treba odustati od tlačnog odimljavanja jer se u suprotnom samo dovodi svježi zrak, a ne odvodi dim.

Gašenje

Neposredno gašenje žarišta požara zasigurno je najbrža i najefikasnija metoda za sprječavanje flashovera. Za takvu je navalu važan pravilan protok vode na mlaznici. Protok vode na mlaznici od 100 l/min dostatan je za prostorije do 30m2, što odgovara većini stambenih prostorija. U većim prostorijama poput hala, podruma ili potkrovlja protok vode mora iznositi znatno više od 100 l/min. Ovakav postupak nužno zahtjeva korištenje mlaznica s regulacijom protoka vode. U slučajevima kod kojih je (uobičajeno neposredno gašenje žarišta požara nemoguće ili preopasno zbog vrućeg dima), potrebno je hlađenje samog dima. A to je moguće samo boljim mlaznicama ili visokotlačnim pumpama jer promjer kapljica mora biti manji od 0,3 mm, kako bi imale što bolji učinak hlađenja dima. Kapljice vode toga promjera dobro isparavaju prolazeći kroz vatru ili dim. Idealna bi bila primjena impulsnog gašenja (Penciling), tehnike gašenja koja je razvijena u Švedskoj. Za taj je postupak karakteristično da se u dim izbacuje voda u impulsima u trajanju od 2-3 sekunde pri čemu mlaz "šara". Kut i širina mlaza ovise o veličini i dubini prostorije.

Stvaranje vodene pare i smanjenje volumena tako hlađenog dima kod pravilne primjene mlaza ne utječu na održavanje termičke ravnoteže. Nastala vodena para ne ugrožava navalnu grupu koja nakon hlađenje dima može početi s neposrednim gašenjem. Ovaj postupak, međutim, iziskuje intenzivnu izobrazbu i preporučuju se vježbe u flashover simulatoru koji je također razvijen u Švedskoj (radi se o brodskom kontejneru koji je prilagođen za uvježbavanje vatrogasaca). Impulsno gašenje nije moguće običnim mlaznicama. Takvim se mlaznicama može samo hladiti strop radi sprječavanja nagomilavanja topline.

Zaštitna odjeća

Opasnost da se navalna grupa zatekne u flashoveru nikad se u potpunosti ne može isključiti. To pogotovo vrijedi ako ista nije upoznata sa opasnostima ili ako nije zaštićena mlazom vode. U takvim je situacijama grupa prepuštena pasivnoj zaštiti koju im pruža zaštitno odijelo. No kako smo ranije vidjeli zaštitna odijela ne mogu u potpunosti zaštititi vatrogasca, a i vrijeme koje ostavljaju za povlačenje je samo 5-8 sekundi. Opekotine se ne mogu izbjeći no postoji šansa da vatrogasac preživi flashover zahvaljujući zaštitnom odijelu.

TAKTIČKA VENTILACIJA

Postupci ventilacije vatrogasaca na mjestu događaja, koja se koristi kako bi se dobila taktička prednost tijekom vatrogasnih operacija gašenja požara unutarnjih prostora.

Paul Grimwood londonska vatrogasna brigada

Godine 1980-te londonski je vatrogasac PAUL GRIMWOOD predstavio nekoliko kontroverznih radova i članaka, uglavnom zasnovanih na njegovim vlastitim aktivnim istraživanjima i vatrogasnim iskustvima u UK-u i SAD-u, kojima je podrobno proučavao postupke strukturne ventilacije koje provode vatrogasci diljem svijeta. Koncept po imenu «Taktička ventilacija» - (termin kojega je izvorno predstavio i definirao 1989 kroz svoju knjigu «FOG ATTACK» - «Napad magle» i nekoliko ranijih članaka u UK FIRE časopisu) trebao je ohrabriti i povećati svijest o «Tak-Vent» Ops i PPV-u (Ventilaciji pozitivnim pritiskom) te predstaviti sigurniji i efektivniji proces ventilacije struktura obuhvaćenih požarom od strane vatrogasaca na mjestu događaja, posebno posvećujući pažnju utjecaju dinamike zraka te plinskim formacijama uzrokovanima požarom. Slijedila je suradnja sa «Warrington Fire Research Consultants» (FRDG 6/94) njegova terminologija i koncepti, službeno su prihvaćeni od strane Vatrogasnih službi UK-a, te se sada na njih poziva u obnovljenom izdanju priručnika za osposobljavanje Ministarstva unutarnjih poslova (1996-97). Godine 1984 (9/84 – u FIRE Časopisu) postavio je pitanje dali se metode krovne ventilacije koje se koriste u SAD-u trebaju primijeniti u ranijoj fazi gašenja požara, te raspravljao o nekoliko ranijih slučajeva u UK-u gdje je ventiliranje moglo pomoći. Njegov članak od pet stranica iz 1985 (10/85 - Fire) opisuje taktičke implikacije korištenja krovnih proreza za ventilaciju požarnih plinova, te raspravlja o širokoj lepezi taktičkih opcija kojima se stvaraju sigurniji uvjeti rada za vatrogasce i zarobljene stanare, stvaranjem otvora u strukturi stropa. Ovo je mjesto, gdje je, 1985, po prvi puta predstavio i objasnio prednosti Ventilacije pozitivnoga pritiska. 1987 (5/87 - Fire) Pozivao je Ministarstvo unutarnjih poslova na reviziju UK strategije i pokrenuo neka istraživanja o metodama taktičke ventilacije, te do 1988 (12/88 - Fire) opisuje na koji se način takva taktika mogla primijeniti na nekoliko velikih objekata koja su nedavno pretrpjela veliku financijsku štetu, a mislilo sa da je tome pridonio nedostatak ventilacije. Napisao je – «tijekom posljednje 4 godine pokušao sam podučiti i pokrenuti rasprave o vatrogasnoj taktičkoj ventilaciji u objektima obuhvaćenima požarom', te potvrdio kako je zanimanje Višeg Vatrogasnog časnika (Johna Craiga iz Wiltshirea) za teoriju i praksu 'Tak-vent Ops-a' veliki korak prema državnom prihvaćanju. Osobno je surađivao sa Craigom i Wiltshireskom vatrogasnom brigadom u pisanju prvog UK Standardnog operacionalnog postupka (Bilješke postupka - Operational Note) o Taktičkoj ventilaciji i Ventilaciji pozitivnim pritiskom 1989-e

Jedna od najtežih odluka koje vatrogasni zapovjednik, ili vatrogasac koji radi po SOP-u (Standardnoj Operativnoj Proceduri), zasigurno mora donijeti na mjestu događaja, u ranim fazama požara strukture, jest: ventilirati ili ne? Da li je najbolja odluka otvoriti prozor? Zarezati krov? Otvoriti krovne prozore? Strategiji ventiliranja objekata u požaru pristupljeno je iz mnogih različitih kutova. U SAD-u je odavno prihvaćeno kako je najbolje «otvoriti» zgradu u ranoj fazi operacije, kako bi se olakšali uvjeti za vatrogasce i one zatočene unutar objekta.

Taj postupak također služi kao metoda prevencije raznih oblika ekstremnih ponašanja vatre, brzog širenja požara, itd. Kao i kontroliranja «gljivastog» širenja koje se često događa, kada požar putuje okomito kroz tavan i šupljine.

Protivno tome, Europski pristup drži da je rani postupak ventilacije strategija puna problema. Brzina gorenja se povećava kako se omogućava pristup dodatnom protoku zraka, a taj se efekt kosi sa gašenjem požara cijevima niskoga protoka koja su vrlo popularne. Europska filozofija se često bazira na

vodovima niskoga protoka, koji rade na zalihama u spremniku vozila, tad se hitno ubrizgavaju u efektivno razdijeljene strukture. Američki pristup se uglavnom bavi sa bržim i aktivnijim razvijanjem požara, zbog velikih odjeljaka i imovine sa drvenim okvirima. Količina goriva u kućama u SAD-u je i donekle veća u usporedbi sa Europom.

Ipak, ono što mi je bilo zapanjujuće očito, kao vatrogascu koji je radio na obje strane Atlantika, je to da vatrogasci u SAD-u koriste postupak taktičke ventilacije prečesto dok Europski vatrogasci pribjegavaju toj metodi prerijetko! Očito je da su oba načina rezultirala uzrokovanjem smrtnih slučajeva kako stanara, tako i vatrogasaca.

Predstavljanje ventilacije Napada pozitivnim pritiskom - Positive Pressure Attack (PPA) 1980-ih pružena je mogućnost ventiliranja zgrada tako da se toplina, dim i plinovi tjeraju na kretanje ispred vatrogasaca koji napreduju, te da ti elementi izađu iz strukture kroz predodređenu točku. Ova se strategija napada još uvijek smatra potencijalno «opasnom» od strane mnogih autoriteta unutar vatrogasnih službi, dok je drugi u potpunosti podupiru. Na nju se često gleda kao na sekundarni oblik taktičke ventilacije, koju koriste vatrogasci na područjima ograničenih resursa i manjega broja ljudi.

U 1980-ima je Švedska vatrogasna služba počela posvećivati veću pažnju dinamici vatre, pa je istražila kakav utjecaj na borbu protiv strukturalnih požara imaju razni profili ventiliranja. Njihov je pristup povećao našu svijest te je ostalo vidljivo da vatrogasci uobičajeno rade bez bilo kakvog nužnog predznanja ili razmišljanja kako se formiraju požarni plinovi, kako putuju, kako se zapale, te kakav utjecaj na ishod bilo kojega događaja imaju razni parametri ventilacije. Očito je da vatrogasci i vatrogasni časnici trebaju, prije primjenjivanja akcija taktičkoga ventiliranja bilo koje vrste, dobiti nekakvo praktično razumijevanje načina ponašanja požara u objektima sa odjeljcima. U globalu, trenutni Europski pristup postavlja stabilizaciju unutrašnjih uvjeta ispred akcije taktičke ventilacije i koriste se izoliranjem ili ograničavanjem požara, kao primarnom taktikom. Ipak, jednako je važno primijeniti principe procjene rizika u procesu donošenja odluka i točno prepoznati kada je postupak ranog taktičkog ventiliranja sigurniji ili produktivniji izbor. Biti će slučajeva kada je oslobađanje produkata izgaranja iz odjeljaka/strukture puno korisnije za stanare i vatrogasce od bilo kakve izolacije požara.

Pamtim slučajeve kada se vatrogasci nisu mogli penjati po stepenicama kako bi izveli primarnu potragu viših katova jer krovni prozori iznad stepeništa nisu bili otvoreni kako bi ventilirali toplinu i dim. U drugim slučajevima, ja mogu potvrditi igranje «lovice» sa vatrom dok se ona diže u obliku gljive i širi kroz krov, praznine itd. Također mogu opisati situacije gdje se vatra počela širiti van kontrole, zbog prevelike ili krivo smišljene ventilacije, pa je to ugrozilo živote. Istraživanje Švedskih znanstvenika, predložilo je da vatrogasci dobiju jasno razumijevanje kako se razvija gomilanje pritiska unutar zgrade u požaru, te kako plinovi putuju kroz razne tipove otvora u različitim situacijama. Uzroci takvog gomilanja pritiska mogu se podijeliti u više kategorija

– Sputano termalno širenje

– potisak vrelih plinova

– normalna temperaturna razlika između unutarnjeg i vanjskog zraka - vjetar

– mehanička ventilacija.

Važno je shvatiti i činjenicu da otvori mogu postati ulazni ventili (zraka) dok se unutarnji pritisci kreću prema ravnoteži sa vanjskim pritiskom. Na kraju, kada dim i vatra izađu iz ventilirane prostorije,

zrak će ući, pomiješati se sa ostatkom plinova, što može rezultirati povećavanjem intenziteta vatre. Moguće je da u toj fazi dođe do «flashovera» ili «backdrafta».

Taktički Ciljevi

Svaki postupak ventilacije zahtjeva predumišljaj s obzirom na namjenu – što je cilj? Postupci ventilacije se moraju bazirati na tri slijedeća cilja:

1. Ventilacija za Život. 2. Ventilacija za Vatru.

3. Ventilacija za Sigurnost.

«Ventilacija za život»

Situaciju prepoznajemo kao SOP gdje vatrogasci mogu stvoriti otvor ili razbiti prozore, kako bi dobili pristup iz vanjskoga položaja za primarnu pretragu visoko rizičnog područja strukture. To mogu biti sobe dalje od vatre ili područja koja graniče sa samim požarom. Taj pristup vatrogasci često nazivaju VES (Vent - Enter - Search) – (Ventilacija – ulazak – pretraga). Ta je strategija često opasna ali zauzvrat, može pružiti veliku dobit timu za pretragu. Postupak ventilacije i ulaska, kao bilo koji postupak taktičke ventilacije, zahtjeva ogromnu količinu preciznosti (ventiliranje točno određenih prozora); i predviđanje potencijalnoga širenja vatre. O takvom se postupku treba obavijestiti časnik na mjestu događaja i ekipe koje možda rade u unutrašnjosti kada je to moguće. Cjelokupan pristup ventilaciji mora biti pomno koordiniran kako bi sve strane znale što će se desiti. Zapamtite da se pretraga interijera mora kretati od prozora prema vratima i natrag, te se nasmije preduboko ulaziti u hodnik, iskoristite slijedeći prozor da ponovite način pristupa i proces pretrage. Otvori se nekada stvaraju iznad stubišta za izlaz u nuždi kada je u pitanju niska ili srednje visoka zgrada kako bi se smanjila zadimljenost, što omogućava sigurniju evakuaciju stanara.

«Ventilacija za vatru»

Postupci se često pogrešno primjenjuju pa o cilju treba podrobno razmisliti. Glavni je cilj vatrogascima poboljšati uvijete u unutrašnjosti smanjivanjem razine temperature i povećanjem vidljivosti. Uobičajeno je vjerovanje da treba ventilirati prozore u prostoru gdje se nalaze i rade vatrogasci – to nije točno! pravilno je ventilirati prozore ispred mlaznice i blizu vatre, kako bi se produkti izgaranja sigurno istjerali van strukture. Činjenica je da većina požara odjeljaka gori pod ventilacijski-kontroliranim uvjetima, dok vatrogasci napreduju unutra – vatra traži zrak. Svaki stvoreni uvjeti negativnoga pritiska (tj.; ventilacija prozorom) privlačiti će vatru ka novim zalihama zraka, loša je stvar ako je taj zrak iza ili graniči sa prostorijom gdje je ekipa sa cijevima. Također, taj će dodatni zrak ubrzati vrijeme gorenja, te povećati količinu oslobađanja topline; ona tako može jednostavno postati toplija! Stoga je bitno da vatrogasna ekipa koja radi sa cijevima ima dovoljan protok mlaznice da se bori sa rastom vatre. Za kraj, pazite na snagu i smjer vjetra prije stvaranja otvora. Pogotovo, otvor na vjetrovitoj strani zgrade može prouzročiti ubrzano kretanje vatre prema vatrogascima koji napreduju!

«Ventilacija za sigurnost»

Ovaj tip ventilacije se koristi kada vatra gori u premalo-ventiliranom stanju. Požar se može razvijati sporo, zbog «zapečaćene» strukture ili odjeljka, stvarajući gomilanje teškog (vjerojatno vrućeg) dima, unutar zatvorenoga prostora. U tom slučaju mora se paziti na postupak ulaska kroz vrata te pametno može biti, prije ulaska, ventiliranje odjeljka izvana.

Odluka o stvaranju otvora unutar strukture obuhvaćene požarom, kako bi se dobila taktička prednost, treba biti dobro promišljena jer je ishod u velikom dijelu slučajeva neopoziv. U nekim situacijama takvi postupci mogu biti vrlo efikasni, dok u drugima mogu imati katastrofalne posljedice. Nekada će otvori služiti za oslobađanje produkata izgaranja, dok će nekada samo pružiti opasan protok zraka prema vatri. Često, najutjecajniji (opasniji) otvor koji vatrogasac može napraviti je mjesto ulaska u strukturu. Taj se otvor smatra kao potreba i ne smatra se kao dio plana ventilacije. Međutim, protok zraka koji se stvori u mjestu za ulaz može pojačati vatru te dozvoliti da eskalira iznad mogućnosti prvotnih mlaznica. Taktički otvori stvoreni za oslobađanje produkata izgaranja, mogu služiti za reduciranje sakupljanja dima, smanjenje temperature odjeljka, sprječavanje «flashovera» i «backdrafta» i u globalu olakšavanje vatrogasne operacije. Ipak, također je moguće da ti otvori stvore neželjene i suprotne efekte, podizanje temperature što uzrokuje eskalaciju u širenju vatre te dovodi do «flashovera», «backdrafta» i dimnih eksplozija.

Postupci ventilacije prozorima – sigurno ili ne?

Svaki puta kada vatrogasci probiju prozor, trenutni je rezultat uglavnom uklanjanje nekih produkata gorenja iz unutrašnjosti prostorije. To će vjerojatno podići granicu dima dalje od poda, pogotovo u blizini samoga prozora. Ujedno će doći do ulaska zraka u prostoriju a to može biti pozitivno ili negativno. Taj protok zraka može pomoći disati zatočenim stanarima ali jednako tako može pojačati intenzitet požara.

Takav protok zraka kroz otvor može prouzrokovati jedan od dva neželjena događaja – «backdraft» ili «flashover» (postoji potencijalno uzrokovanje 'flashovera' zbog povećanja ventilacije odjeljka kada se podiže brzina opadanja temperature koja se sprovodi kroz otvor. Ipak, postoji točka iznad stabilnosti gdje ventilacija može uzrokovati da se više energije oslobađa u odjeljku nego što izlazi kroz otvor, te ovo stanje «termalnog bježanja» može dovesti do 'flashovera'). Kao dodatak tome, kretanje produkata izgaranja kroz otvor može dovesti do smanjenje pritiska u prostoriji, taj pritisak počinje «uvlačiti» toplinu i dim, a možda i samo vatru iz susjednih prostora. U glavnom, dolazi do kratkog poboljšanja uvjeta u blizini prozora ali to može biti samo privremeno. Uvjeti u ostalom dijelu strukture se mogu pogoršati zbog ove akcije ventilacije.

Opasnosti, povezane sa iniciranjem rapidne dekompresije u požarom obuhvaćenoj strukturi, postoje te mogu imati dramatičan utjecaj na širenje i ekstremno ponašanje vatre. U izdanju časopisa Fire Engineering u siječnju 2000 Brian White, časnik FDNY-a, predstavio je svoju teoriju o fenomenu koji je on nazvao – «backdraft» visokoga pritiska. Gospodin White je vjerovao da utjecaj vjetra na zgradu nekada potiče stvaranje prevelikoga pritiska iznutra, dok zrak ulazi kroz razne otvore na vjetrovitoj strani zgrade. On, nadalje kaže da, kada se otvor stvori negdje drugdje na strukturi, naglo oslobađanje zatočenog pritiska ponekad pogoršava efekt bilo kojeg brzog razvijanja vatre pošto uskovitla veliku masu zraka koja se kreće visokom brzinom kroz strukturu. Opisao je nekoliko scenarija gdje je došlo do brze dekompresije strukture pri pucanju prozora, ili ventilacije, što je uzrokovalo drastično povećanje brzine gorenja koje je bilo veće od normalnog očekivanog efekta «ventilatora» koje prouzrokuje samo kretanje vjetra.

Ja sam također opširno pisao o tom fenomenu od 1992 (Fog Attack-Napad Magle), kada sam rekao da se sile veće od momenta sile i inercije mogu stvoriti zbog negativnog pritiska koji se razvija unutar struktura tijekom požara. Jedan je takav primjer povezan sa negativnim pritiskom koji često postoji iza vatrogasaca dok oni napreduju kroz kat visoke zgrade obuhvaćen vatrom zbog čega se vatra «isisa» iz stana ili kata i krene prema otvoru stepenica. Taj negativni pritisak može biti znatno velik te je nusproizvod prirodnog efekta dimnjaka samog stepeništa. U nekim prilikama, taj efekt može stvoriti negativan pritisak u području obuhvaćenom vatrom zbog čega vanjski prozori pucaju prema unutra, te tako dozvoljavaju vanjskim vjetrovima pojaćavanje požara.

Prilikom požara visoke zgrade u Houstonu, Texasu 2001 kada je poginuo vatrogasni časnik, zabilježeno je - «Izašli su iz stana i krenuli hodnikom, ali se strašna stvar desila kada su otvorili vrata stubišta, tvrde izvori. Stubište se ponašalo kao bijesne ralje, uvlačeći toplinu i dim prema dolje iz gorućeg stana. Jahnkea i Greena efekt je nadvladao. Dim je postao gust kao povez na očima; bujica toploga zraka je prohujala. Časnici su se navodno pokušali izvući prateći cijev iz stana preko hodnika, zadatak koji je zakomplicirala zapletena životna linija, nepravilne staze. Nasilna promjena u strujanju zraka stvorila je veliku konfuziju isisavanjem topline iz vatre. Jahnkeu se činilo da se kreću prema vatri, a ne dalje od nje, dok su pratili cijev, kaže Hauck»

U srpnju 1990 su vatrogasci FDNY-a doživjeli slične efekte kada je požar na 51-om katu Empire State building stvorio preokret u kretanju dima i super-zagrijanim plinovima dok su vatrogasci prilazili iz smjera ventiliranih stepenica požarnoga tornja. Prirodni efekt dimnjaka na stubištu, u paru sa vanjskim vjetrom čija je brzina bila otprilike 60 milja na sat, razbio je vanjske prozore radi čega se okrenula vatra, toplina i dim prema stubištu iza vatrogasaca.

Godine 1988-e tim vatrogasaca iz Londona je zahvaćen dok su prilazili požaru visoke zgrade iz smjera stubišta. Dok su vatrogasci napadali vatru u peterosobnom stanu na 16-om katu otvaranje dvoja stubišna vrata na tome katu dozvolilo je negativnom tlaku da preokrene smjer protoka, povlačeći super tople plinove i vatru u stubište. Požar se proširio po stubištu tri kata gore i dva dolje! Nekoliko je vatrogasaca opečeno. Tijekom sredine 80-ih drugi je požar u UK-u uzeo život vatrogasca u veoma sličnim uvjetima dok se zajedno sa kolegama borio protiv požara u visokoj zgradi.

U prosincu 1998, tragedija je pogodila vatrogasnu četu grada New Yorka samo sedam dana prije Božića i odnijela živote 3 vatrogasaca. U 04,54 sata Brooklyn je poslao kola 4080 za požar na najvišem katu avenije 17 Vandalia u Starrett City razvojnom kompleksu. Kompleks u razvoju se nalazi na južnoj strani Brooklyn-a u djelu zvanom Spring Creek. Vatrootporna Deseterokatnica 50 x 200 se koristila kao dom za starije osobe. »Dok su časnik i vatrogasci stigli na vrata, nagla promjena smjera vjetra brzine 29 milja na sat ušla je u stan, a vatrena kugla od 2,000 stupnjeva u hodnik». Sa svježim sjećanjem sprovoda trojice vatrogasaca, New Yorkški najhrabriji su pozvani da se još jednom bore sa požarom visoke zgrade na Upper West Sideu Manhattana. Ovaj puta, 4 civila su izgubila život. U doslovnom ponavljanju požara koji je ubio 3 vatrogasca 5 dana ranije, hodnik i stubište su pretvoreni u dimnjak od 2000-stupnjeva. Kroz nekoliko minuta vatra se vidjela kroz prozore stanova na 19-om katu; oblaci crnoga dima bujali su uz pročelje zgrade visoke 51 kat. Za razliku od vatre na Vandalia Aveniji, za ovu zgradu nije bila obavezna ugradnja mlaznica u hodnicima, samo protupožarnih cijevi i cijev vode na stubištu. Mnogo stanara sa viših katova je imalo sreće i uspjelo izaći iz zgrade. Krenuli su stubištem dovoljno brzo pa ih dim i toplina nisu onemogućili. Ali njih 4 nije odabralo pravi trenutak. Poginuli su izmeðu 27-og i 29-og kata, zbog udisanja dima.

U 2001 nekoliko stanara tornja je spašeno sa krova visoke zgrade u požaru u Velikoj Britaniji, vatra je navodno «usisana» iz stana do stubišta, zbog čega su se vatrogasci morali povući i pregrupirati.

Ipak, ako ekipe napreduju, sa vatrogasnim cijevima u prostoriju koja gori, takav otvor pomaže jer izbacuje van toplinu i paru. Novije istraživanje koje su proveli Švedski znanstvenici pokazuje vjerojatne posljedice postupka lokaliziranog ventiliranja prozorom

Ovdje imamo model postupka ventilacije prozorom koji demonstrira 2 sekundu, gravitacijska se struja formira dok zrak (plavo) ulazi u premalo ventiliranu prostoriju. Crveni predio predstavlja mješavinu zapaljivih plinova koji su prebogati da bi buknuli. Zeleni predstavlja opasno područje gdje se zapaljivi plinovi miješaju sa nadolazećim zrakom te formiraju zapaljivi sloj.

Samo 10 sekundi nakon postupka ventiliranja, formira se čisti, zapaljivi plin (zeleno) blizu stropa ali čisti je zrak dominantan u nižem dijelu prostorije. Ovo može dovesti do «preokreta» ako u blizini postoji izvor paljenja.

Zabilježene su situacije kada su postupci ventilacije doveli do katastrofalnih rezultata. Neke su zgrade dizajnirane sa normalnim mjestom ulaza, prednji ulaz na prizemlju, dok im je stražnji, podrum na «prepolovljenom» nivou tako da sa stražnje strane izgleda kao da je i on u prizemlju. Kada je inicijalno otvaranje za ulaz u prizemlju (sa prednje strane) za kojim slijedi postupak ventiliranja ili još jedna točka ulaza sa stražnje strane u podrum, često dolazi do munjevitog napredovanja vatre. Uobičajeno, te se situacije događaju dok su vatrogasci u prostoru

POSTUPAK VENTILIRANJA POŽARA U DCFD CHERRY ROADU DEMONSTRIRA OVU OPASNOST

Uvijek je esencijalno razmatranje smjera vjetra i svaki efekt koji on može imati na širenje vatre. To je pogotovo važno kada vjetar puše prema mjestu ulaska – efekt toga može biti koristan ili opasan za vatrogasne timove u unutrašnjosti koji se kreću prema vatri. Situacija koja nadalje može dovesti do neželjenih uvjeta, jest sluèaj kada se otvor za ventilaciju radi na prostoriji koja graniči sa prostorijom u kojoj je požar. Kada se protoci zraka stvore u samom odjeljku obuhvaćenom vatrom uvjeti se mogu popraviti, ali kada je prirodni put ventilacije u susjednoj prostoriji, temperatura i gomilanje dima se mogu pojačati i proširiti na susjedni odjeljak.

Sjetite se – u svakoj situaciji, što je vaš cilj pri stvaranju otvora? Privremeno olakšanje se desi blizu točke otvaranja ali ako takav otvor ventilacije nije ispred vatrogasaca sa mlaznicom u napredovanju – razmislite dva puta? Ako stvarate mjesto ulaza, procijenite rizik situacije te ponovo primijenite test ciljeva – dali postoji bolje mjesto ulaza? Što će se postići stvaranjem ovoga otvora?

Krovna ventilacija – moguća opcija?

Časnik Frank Montana (FDNY) opisuje pristup taktičkim krovnim ventilacijama - U NYC mi ne ventiliramo visoko krovna privatna obitavališta u ranim stadijima požara. Umjesto toga, koristimo sve dostupno ljudstvo za agresivan napad na vatru i istodobno pretraživanje kata u požaru i ovoga iznad njega. Prema potrebi, jedinice koje kasnije stignu otvoriti će krov. Na privatnom obitavalištu sa ravnim drvenim krovom, inicirat ćemo krovno ventiliranje rano u operaciji jer će to znatno pospješiti unutarnje uvijete i omogućiti agresivan napad i pretragu. Za višestruka obitavališta, brzo ćemo otvoriti stubišna vrata i krovni prozor. To onemogućava vatri da se razvije u oblik gljive i pomaže žrtvama da prežive, kao i agresivni unutarnji napad i potragu. Ako je požar na najgornjem katu zgrade sa drvenim krovom, rezati ćemo iznad područja obuhvaćenoga vatrom kako se vatra ne bi proširila u tavan. Ako se širi u tavan, pokušali bismo rezanje rova uz postavljanje linija kako bi se vatra zaustavila. Na komercijalnim zgradama, sa metalnim krovovima i metalnim šipkama kao potpornjima, uobičajeno rezanje krova nema puno smisla. Jednostavno bismo otvorili bilo koje otvore, kao što su krovni prozori i pokušali horizontalno ventiliranje. Opasnosti pri rezanju ovih krovova su uobičajeno veće od prednosti.

Isto ide i za drvene krovove prekrivene gipsom. Mi ih ne režemo. To je jednostavno preopasno. Tada se moramo nositi sa laganim drvenim podnim i krovnim gredama te laganim metalnim C spojnim letvama. Lagana drvena krovišta se urušavaju bez upozorenja u ranom stadiju požara a C spojne letve se pretvaraju u mlohave špagete pri izlaganju prvim toplinama. Rezanje krova podržavanog tim spojnim letvama nije dobra ideja. Čest problem je to što nismo svjesni da postoje. Nema znaka upozorenja da su postavljeni lagani metalni ili drveni nosači ili C spojne letve. Prva naznaka njihovoga postojanja može se otkriti kada se krov reže ili uruši.

Pokušavamo identificirati takve zgrade i zabilježiti ih kod dispečera kako bi se upozorila jedinica koja se šalje. Zatim imamo problem kod krovova prekrivenih opnom čiji se požar brzo širi. (Vatrogasce je, doslovno potjerala brza vatra sa tih krovova.) Oni su još i, ovisno o tipu, veoma teški za rezanje. Kao što možete zamisliti, ne režemo mnogo betonskih krovova. Za naše zgrade, sa našim vrstama konstrukcije koristeći se agresivnim unutarnjim napadom i taktikom pretraživanja, krovna ventilacija ima puno smisla u velikom broju slučajeva. Opasno je kao i ulazak u zgradu i pretraživanje bez vatrogasne mlaznice, ali su nagrade često ogromne. (Spašavanje života) Čovjek na krovu mora biti iskusan i dobro uvježban vatrogasac.

Ventilacija pozitivnim pritiskom – PPV

Korištenje ventilacije pozitivnim pritiskom, kao strategije nakon požara, koju provode iskusni vatrogasci, dokazalo se kao sigurno i efektivno uklanjanje dima i opasnih plinova iz zapaljenoga odjeljka i strukture, što vatrogascima omogućava potpune operacije čišćenja sa lakoćom. Kada se koristi za prisilnu ventilaciju strukture/odjeljka tijekom samoga požara, PPV olakšava uvijete vatrogascima; povećava vidljivost; brzo i učinkovito uklanja dim i opasne plinove te smanjuje temperature unutar strukture. Međutim, takvo korištenje PPV-a zahtjeva intenzivni nivo treninga i sveobuhvatno shvaćanje ponašanja vatre, dinamike zraka i transporta plinova kroz strukturu. Prije korištenja PPV-a tijekom faza napada vatre najbitnije je znati gdje se vatra nalazi; u kojem je stadiju režima gorenja i dali je zapaljeni odjeljak u premalo ventiliranom stanju.

Tamo gdje je vatra u premalo ventiliranom stanju ili se vide pokazatelji «backdraughta» PPV se ne bi smio koristiti ako će u zgradi biti ljudi. Dobro je utvrđeno da će dodatak zraka u premalo ventiliranom prostoru vjerojatno dovesti do «backdrafta», dimne eksplozije ili čak «flash-fire». Ako je vatra dostigla kontrolirano ventilirani režim sa ravnomjernim gorenjem, moguća je sigurnost pri iniciranju PPV-a ali vatrogasci moraju znati da će protok zraka iz ventilatora možda još uspjeti izazvati gomilanje opasnih plinova ili produkata izgaranja unutar odjeljaka.

To se može očitovati kao super-zagrijano obloženje zidova i stropa te vruće žeravice što u kombinaciji sa povećanjem protoka zraka formira opasno okružje. Također, vatrogasci moraju shvatiti način na koji dinamika zraka u stepeništima i hodnicima potencijalno stvara negativni pritisak koji može doslovno usisati vatru, dim i plinove u takva područja. Potencijal za širenje vatre u druga područja gdje su elementi strukture probijeni, uvijek ostaje briga, te se PPV mora potencirati u kombinaciji sa korištenjem termalnih kamera (TICs) kako bi nadgledali takva širenja vatre u unutarnje prolaze i krovne praznine. Pri zapažanju adekvatno velikih izlaznih točaka nakupina dima je naravno glavni faktor u svakoj uspješnoj PPV operaciji. Recentnija adaptacija Napada Pozitivnoga Pritiska je korištenje izolacije od strane vatrogasaca u istoj razini sa PPV-om. To stvara područja 'sigurnih zona' ograničavanjem vatre i ventiliranjem opasnih nakupina plinova iz susjednih odjeljaka strukture prije otvaranja i ulaska u sam zapaljeni odjeljak. Npr., kada ekipa napreduje unutra i locira uznapredovali požar iza zatvorenih vrata mogu odluèiti ventilirati zgradu, koristeći PPV, te tako očistiti plinove prije ulaska u prostoriju kako bi ugasili vatru.

Taktička ventilacija ili taktika izolacije vatre? – Dvije opcije koje nude velike prednosti vatrogascima. Izbor se, u svakoj situaciji, svodi na pažljivo procjenjivanje rizika, balansirajući potencijalni rizik sa vjerojatnim dobitcima i primjenjujući test ciljeva kao što je opisano gore.

U nekim situacijama rana se primjena ventilacije jako oslanja na resurse, opremu i ljudstvo na mjestu događaja kako bi se osigurao siguran i efektivan ishod. Da budete u položaju raditi efektivno, mora postojati pred-plan koji je dokumentiran u SOP-u a vatrogasci moraju imati ran i siguran pristup krovovima, u formi ranijih uređaja/pomagala.

Tamo gdje, alati za rezanje i motorne pile nisu dostupni, još je moguće iskoristiti postojeće otvore, krovne prozore, otvore iznad stepenica itd., kako bi se izvela sigurna ventilacija za život.

PRETRAŽIVANJE I SPAŠAVANJE U ZADIMLJENIM PROSTORIMA

1. Prikaz problema

Kod većine požara zgrada dim koji nastaje u požaru ugrožava živote osoba koje se nalaze u dotičnoj zgradi. Veliko oslobađanje dima u nepovoljnim uvjetima može za kratko vrijeme rezultirati potpunim zadimljenjem čak i većih zgrada (npr. požar u zračnoj luci Dusseldorf koji se dogodio 11.travnja 1996. godine).U većini slučajeva kod takvih se požara polazi od činjenice da se u zgradi nalazi određeni broj ugroženih osoba. Izjave očevidaca, sustanara i/ili drugih o postojanju ugroženih osoba u zgradi, najčešće nisu pouzdane. Iz tog razloga vatrogasci tada moraju primjeniti strategiju i taktičke postupke kojima se brzo i sustavno pretražuju zadimljena područja. Samo se na taj način može zajamčiti da nitko neće nepotrebno stradati - npr. uslijed zakasnjelog pronalaženja. Tek nakon temeljitog pretraživanja svih dotičnih područja moguće je zaključiti fazu intervencije "Spašavanje". Od opasnosti dima treba zaštititi i same interventne snage. Zatekne li se operativna grupa u opasnosti , potrebno je isto tako što brže organizirati i njeno spašavanje. Da bi se gore navedeni zahtjevi mogli ispuniti, potrebno je osigurati sljedeće:

- razvitak i primjenu sustava za pretraživanje i spašavanje u zadimljenim prostorima

- razvitak i primjenu sustava zaštite ( opremljenost interventnih snaga prikladnom osobnom zaštitnom opremom , taktički postupci i pravila ponašanja glede izbjegavanja, nadzor operativnih grupa opremljenim dišnim spravama, nadzor spasilačkih ekipa itd.)

2. Postupci pretraživanja/spašavanja i sigurnost

Postupci sustavnog pretraživanja i spašavanja pogotovo kod pretraživanja većih zgrada praktički na postoje unatoč potrebi koja se ukazuje kod vatrogasaca.. Uspoređujući sigurnosne zahtjeve za vatrogasne ronioce ( u skladu s Njemaèkim Službenim vatrogasnim propisom FwDV 8) koji primjerice obuhvaćaju stalnu povezanost užetom te sustav znakova potezanjem užeta- mora se zaključiti , da je sustav kod vatrogasnih operativnih grupa opremljenih dišnim spravama nepotpun. Iako se mnogi radni uvjeti vatrogasaca s izolacijskim aparatima mogu usporediti s radnim uvjetima ronilaca (npr. nedostatak vidljivosti, poteškoće u orijentiranju, ograničena zaliha zraka za disanje i dr.) neshvatljiva je velika razlika glede sigurnosnih zahtjeva. Što se tiče postupaka pretraživanja i spašavanja te sigurnosti vatrogasnih grupa opremljenih izolacijskim aparatima , u Njemačkoj vlada sljedeće stanje odnosno zahtjevi:

1. Postupci koji se trenutno primjenjuju samo djelomice ispunjavaju zahtjev efektivnog sustava pretraživanja i spašavanja .Za ispunjenje zahtjeva traže se sljedeći kriteriji:

- Unapređivanje taktičkih postupaka i pravilno ponašanje tijekom pretraživanja i spašavanja osoba u zadimljenim prostorima uz posebnu pozornost na iznenadne opasnosti koje se mogu pojaviti.

- Unapređivanje sustava orijentacije, koji će jamčiti sustavno pretraživanje u zadimljenim prostorima. Pritom pojedine sastavnice moraju biti tako oblikovane da omogućavaju pretraživanje pojedinih prostorija kao i cijele zgrade. Sustav orijentacije nadalje mora biti takav da je prikladan kao sustav označavanja tijekom povlačenja.

- Taktički i tehnički postupci moraju biti sažeti u obliku nacrta Dopune Službenog vatrogasnog propisa br.7 " Zaštita dišnih organa "

2. Planiranju pretraživanja i spašavanja treba posvetiti veliku pozornost. Ono se mora prilagoditi vatrogasno-tehničkim potrebama te vrstama intervencija. To znači da:

- moraju postojati uvjeti za ustrojavanje sektora pretraživanja i spašavanja

- je potrebno temeljito opisati ustrojavanje takvih sektora (rukovođenje grupama za pretraživanje i spašavanje, organiziranje sustava zaštite od iznenadnih opasnosti itd.)

3. Oprema operativnih grupa za pretraživanje i spašavanje treba prilagoditi zahtjevima sigurnosti i vrsti intervencija.

4. Plan pretraživanja i spašavanja

3.1.Taktička načela i zaštita interventnih snaga

3.1.1.Taktički nastupi- Taktički nastupi pretraživanja i spašavanja dijele se općenito kao i nastupi gašenja požara na "odvojene" i "zajedničke"

Kod odvojenog nastupa grupa za pretraživanje/spašavanje i navalna grupa za gašenje požara interveniraju neovisno jedna o drugoj. Ovaj se oblik primjenjuje kada je uz brzo pretraživanje i spašavanje potrebno i istovremeno gašenje požara poglavito kod velikih objekata. Istovremeno gašenje požara tijekom takvog nastupa ima zadaću da umanji nastajanje dima i topline, što također olakšava pretraživanje. Pritom treba ukazati da se grupe za pretraživanje i spašavanje kreću samo na mjestima, gdje se ne očekuje neposredna opasnost od požara. Rukovođenje grupama kako za pretraživanje i spašavanje tako i za gašenje požara , povjerava se vođama grupa koji su raspoređeni u istom operativnom sektoru, dakle istom zapovjedniku sektora. Kod zajedničkog nastupa obje grupe napredujemo zajedno. Zajednički se nastup primjenjuje kada je grupa za pretraživanje i spašavanje neposredno ugrožena od požara ili kad je širenje požara neizvjesno. Pretraživanje područja neposredno ugroženog od požara omogućeno je time što grupe napreduju uz zaštitu vodenog mlaza. Budući da spašavanje ugroženih osoba ima prioritet spram ostalih radnji, gašenje požara se provodi samo na mjestima gdje je ono nužno za pretraživanje i spašavanje. Prednost odvojenog nastupa je u tome što je pretraživanje i spašavanje moguće provoditi istovremeno i neovisno o akciji gašenja požara. Kao nedostatak pak treba navesti činjenicu da grupa za pretraživanje i spašavanje nije zaštićena vodenim mlazom te da u spašavanju osoba ne možemo/smijemo uključiti sve raspoložive snage. Međutim kod požara soba i stanova većina vatrogasnih postrojbi prednost daju zajedničkom nastupu, najvjerojatnije i zbog toga što na početku intervencije ionako vlada nedostatak osoblja.

Prednost ovog oblika je činjenica da su grupe zaštićene vodenim mlazom i što su sve raspoložive snage uključene u gašenje požara. Kao nedostatak treba navesti veliki gubitak vremena kod postavljanja cijevi, koji otežavaju pretraživanje i spašavanje.

3.1.2. Podjela zadataka- Za provedbu pretraživanja i spašavanja u zadimljenim prostorima potrebni su barem sljedeći ljudi:

- vatrogasac osposobljen za voditelja vatrogasnog odjeljenja - grupa za pretraživanje i spašavanje ( sastavljena minimalno od vođe

grupe i jednog člana grupe, iako je bolja tročlana grupa) - grupa za spašavanje ( sastavljenu najmanje od vođe grupe i jednog

člana grupe ,iako je bolja tročlana grupa )

Opis zadataka pojedinih članova: Rukovodeća osoba (zapovjednik odjeljenja) rukovodi pretraživanjem i spašavanjem. Zapovjednik odjeljenja je odgovoran za sigurnost grupa i nadzor dišnih sprava, stalno se informira o trenutnom položaju grupa, raspituje se o mogućim ugroženim osobama i njihovom položaju u dotičnoj zgradi kao i o opasnostima koje prijete samim grupama. On određuje područje rada pojedine grupe i upućuje ih na njih ( po mogućnosti uz pomoć skica i nacrta). On je u stalnoj vezi s grupom za pretraživanje i spašavanje: prenosi rezultate izviđanja (nacrt zgrade, širenje požara i dima itd.) Rezultati izviđanja se dokumentiraju i prema njima se sastavlja plan akcije. Zapovjednik odjeljenja nadalje prenosi povratne informacije nadređenoj hijerarhijskoj razini. Vođa grupe neposredno vodi akciju pretraživanja i spašavanja unutar svog područja rada. On odgovara za sigurnost svoje grupe. Stalno izviđa glede prijetećih opasnosti i nadzire zalihe zraka za disanje ili kisika u dišnim spravama. On usmjerava pretraživanje prema uputama izvana. Vođa grupe radiovezom stalno daje povratne informacije glede položaja svom nadređenom rukovoditelju. On je također stalno u vezi s članom grupe; traži rezultate izviđanja i prenosi ih dalje. Član grupe zajedno s vođom grupe izvodi neposredno pretraživanje. On komunicira s vođom grupe i daje mu informacije o stanju.

3.1.3. Načela pretraživanja i spašavanja

Tijekom pretraživanja i spašavanja se načela sukladna sa službom vatrogasnim propisima i propisima sprečavanju nezgoda a radu. Iskustvo te rezultati provedenih vježbi pokazali su da je dvoèlana grupa apsolutni minimum kod spašavanja osoba:

- Grupa za pretraživanje i spašavanje s konkretnim zadatkom spašavanje osoba poznat broj i položaj ugroženih osoba sastoje se minimalno od vođe grupe i dva člana grupe.

- Grupe za pretraživanje i spašavanja bez konkretnog zadatka spašavanja ljudi ugrožene su osobe naslućuju sastoje se minimalno od jednog vođe grupe i jednog člana grupe.

Nastup bez fizičkog osiguranja (vodeće uže ) unutar grupe i grupe prema van načelo se ne zagovara zbog iskustva stečenih u Kolnu i Dusseldorfu. Međutim mogući rizici za vatrogasce su preveliki. Zato ako grupe ne polažu cijevnu prugu, tada se put povlačenja mora obilježiti u cijelosti obilježiti užadima Od ovog se pravila može doduše djelomice odstupiti samo kada se prostorija u slučaju iznenadne pojave opasnosti može brzo i sigurno napustiti. Radi lakše orijentacije bi trebalo položiti barem jedno vodeće uže sve do ulaza u prostoriju koja će se pretraživati. Vođa grupe u tu svrhu sa sobom nosi torbicu sa glavnim vodećim užetom (vidi sustav užadi). Uže se izvan zgrade u području koje ne može biti zahvaćeno dimom) veže na nekom sigurnom mjestu.Tijekom napredovanja vođa grupe polaže uže odnosno pušta da ono samo izlazi iz torbice. Uže po mogućnosti mora biti labavo položeno kako ne bi zatezalo i ne bi ometalo napredovanje sljedećih grupa . Kod povlačenja uže se mora ostaviti u zgradi. Ono služi daljnjim grupama kao orijentir i obilježava granicu pretraženog prostora. Uže se posprema po završetku gašenja. Nadalje osobno (vodeće) uže možemo privezati za mlaznicu ostavljenu ispred vrata i po potrebi brzo privući. Ponekad se vođa grupe i član grupe moraju nakratko odvojiti i to kada se provodi detaljno i brzo pretraživanje. Preduvjet za to je međusobna fizička povezanost članova grupe (osobno uže) U području neposrednog djelovanja požara neizbježna je zaštita grupe vodenim mlazom. To potvrđuje i razne zabilježene nesreće tijekom intervencija. U tom slučaju pretraživanje protječe sporije. Posebne opasnosti nastaju kod otvorenja vrata u prostoriji u kojima je požar ili su one termički zagrijane (vrata u takvim prostorijama su jako zagrijana) budući da u takvim slučajevima mora računati sa flash - overom iz tog razloga svi članovi grupe moraju biti što bliže podu i u zaklonu. Za hlađenje vrućih dimnih plinova (sprečavanje nastanka flash- overa i mogućeg plamena upotrebljava se raspršeni mlaz vode.

Da bi se što sigurnije suprostavilo tom riziku potrebno je upotrebljavati univerzalne mlaznice i ovladati posebnim tehnikama gašenja. Ako u stojećem stavu više ne vidimo vlastite noge onda se krećemo ispod zadimljene zone i to puzajući. Vatrogasac koji se kreće na čelu odgovoran je za prepoznavanje opasnih mjesta (npr. udubljenja, stubišta). kod napredovanja poseban naglasak treba staviti na izviđanje svih prozora, vrata i drugih otvora koji vode na otvoreno (ako dođe do iznenadnih opasnosti grupa tim putem može napustiti zgradu. Nadalje je moguće da se tim putem skrati vrijeme i put spašavanja osoba). Da bi kod mogućih iznenadnih opasnosti odnosno za spašavanje osoba što brže osigurao drugi put za spašavanje ispred dotične zgrade se postavljaju raspoložive automobilske ljestve. Ljestve se usmjeravaju na dotičnu etažu a ne na određeni prozor. Načelo treba razlikovati prvo i drugo pretraživanje. Trenutno pretraživanje ovisno o situaciji bez polaganja cijevi opsuje se kao prvo pretraživanje. Zbog postojećih okolnosti (jako zadimljenje itd.) te nedostatka vremena najprije se pretražuje područja, gdje postoji velika vjerojatnost da æe se pronaći najveći broj ugroženih osoba i za koje možemo reći da imaju realne šanse za spašavanje. Za to je potrebno primjenjivati postavke i tehnike koje dopuštaju brzo pretraživanje s malim brojem potrebnih ljudi. Ako nije nužno istovremeno gašenje požara pretraživanje se provodi bez zaštite vodenog mlaza jer se postavljanjem cijevne pruge gubi dragocjeno vrijeme. Alternativno se može upotrijebiti gore navedeni sustav užadi. Tijekom pretraživanja u obzir se mora uzeti i faktor vremena, to znači pretraživanje područja do kojih se može doći bez nasilnog otvaranja vrata ili pomicanja namještaja. Zbog toga grupa za pretraživanje treba po mogućnosti biti tročlana.

Ulazak i pretraživanje prostora u kojem je požar provodi se isključivo uz zaštitu vodenog mlaza. Kada je požar ugašen i kada provjetravanje poène pokazivati prve rezultate, provodi se "drugo pretraživanje" Ovo se pretraživanje provodi detaljno i u obzir se uzima sva područja u kojima se nalaze ili su se nalazile ugrožene osobe. Nakon provedenog prvog pretraživanja ispod ulaznih se vrata pretražene prostorije kao oznaka stavlja kosa crta "/" (nap. voštanom kredom) Po završetku drugog pretraživanja na vrata se stavlja druga kosa crta tako da se dobije "X" sljedeća važna točka je brzo provjetravanje. Zadimljenost se smanjuje, vidljivosti se poboljšava i šanse za preživljavanje zaostalih ugroženih osoba se povećavaju dovođenjem svježeg zraka. Nadalje smanjuje se štete od dima i topline i smanjuje se opasnost od pojave flash- overa . Razlikujemo prirodno i nad tlačno provjetravanje.

Nad tlačno provjetravanje zahtijeva usmeno otvaranje pojedinih prozora po moguænosti najprije u prostoriji zahvaćenoj požarom - pritom se dim i toplina odmah odvode već na samom mjestu njihovog nastanka. Svakako da ono traži usku suradnju sa grupom koja postavlja ventilator kako bi se smanjile opasnosti koje prijete grupi u zgradi i kako bi se postigao i optimalno rezultat provjetravanja.

3.1.4 Sigurnost grupe za pretraživanje i spašavanje Na mjestu intervencije se provodi nazor dišnih sprava u skladu sa zahtjevima Radne grupe "Nazor dišnih sprava " u AGBF pokrajne Nordrbein-Westfaled. stupanj zaštite "A" provodi voditelj odjeljenja koji je odgovoran za grupe. grupa za pretraživanje osigurava se vodenim mlazom ili sustavom užadi.

3.1.5 Organizacija Temelj donošenja odluke tijekom intervencije predstavlja postupak rukovoðenja prema Pu DV 12/1 " Rukovođenjem intervencijom" Detaljnim izviđanjem treba što prije utvrditi područja u kojima se nalaze ugrožene osobe. Ovisno o tome se utvrđuju i težište akcije. Veće objekte treba podijeliti na sektore pretraživanja. Veličina takvog sektora određuju se ovisno o vrsti upotrijebljenih dišnih sprava (aparati sa stlačenim zrakom, regeneracijski aparat itd.) strukturi unutrašnjosti zgrade (velike hale sa ili bez pregrade i prepreka itd.) i o broju raspoloživih grupa za pretraživanje i spašavanje. Na temelju navedenih kriterija dobro je sektorima gašenja požara i sektorima pretraživanja dodijeliti jednake granice. U svakom sektoru za pretraživanje radi najmanje jedna grupa za pretraživanje (uključujući zapovjednika i potrebi jednu grupu za spašavanje ) Nekoliko pod sektora pretraživanja mogu predstavljati jedan operativni sektor.Ovisno o taktičkom nastupu , jednom operativnom sektoru " Pretraživanje i spašavanje " (odvojeni nastupu) dodjeljuje se jedan zapovjednik koji je odgovoran za obije radnje. Svakom operativnom sektoru ( pa i svakom sektoru pretraživanja ) po mogućnosti treba dati na raspolaganje vlastiti komunikacijski kanal, budući da je potreba za komunikacijom unutar grupe za pretraživanje i spašavanje te nadležnog zapovjednika kod ovakvih akcija izrazito velika. Navodno se zbog relativnog malog broja raspoloživih kanala u 2 m - području mora unaprijed riješiti planom rado veze.

3.1.6 Oprema i zaštitna odjeća U osobnu opremu i zaštitu odjeću ulaze:

- vatrogasna kaciga sa zaštitom vrata - zaštita od plamena izrađena od Nomex-a ili sličnog materijala

- vatrogasno zaštitno odijelo (sukladno sa zahtjevima EN 469)

- vatrogasna zaštitna obuća

- zaštitne rukavice

- sprava za zaštitu dišnih organa

- osobno ( vodeće) uže

- svjetiljka (pričvršćena za kacigu , dišnu spravu ili zaštitno odijelo )

- mali drveni klinovi

- žuta ili bijela voštana kreda

- poluga za razvaljivanje

Kod pretraživanja i spuštanja grupa dodatno nosi sljedeæu opremu

- radiostanicu - vatrogasna sjekirica

- pasica za spašavanje

Zaštitna odjeća Koja uključuje kacigu, rukavice, obuću i kapuljaču za zaštitu od plamena, jamči dobru toplinsku zaštitu pogotovo kod razbuktavanja dima. Izolirajuča svojstva zaštitne odjeće omogućavaju i nadalje i pretraživanje prostorija u kojima vlada visoka temperatura. Kao nedostatak treba navesti i djelomičnu ograničenost pokreta uzrokovanu gustoćom materijala. Na ove nedostatke ne treba gledati praktično jer takva odjeća ipak pruža veliku zaštitu od djelovanja topline Na kacigi se nalazi držač za malu džepnu svjetiljku. On je praktičan stoga što će svjetiljka uvijek bacati svjetlost na mjesto kamo je usmjeren pogled. Osim toga vatrogasac ima slobodne ruke a svjetiljka se po potrebi može lako skinuti. Alternativno se može koristiti i svjetiljka pričvršćena za opasač. Svjetiljke ostaju uključene i kada nema vidljivost kako bi se označila pozicija svakog vatrogasca u svrhu orijentacije. Nadalje postoji mogućnost očitavanja postojećeg tlaka u boci dišne sprave. Mali drveni klinovi ( kajle) pokazali su se izuzetno praktičnim kod podupiranja vrata i prozora. Osim što njima zadržavamo slobodnim put povlačenja, otvorena vrata mogu biti znak ostalim grupama da se dotična prostorija u tom trenutku pretražuje. Drveni se klinovi mogu na primjer nataknuti na držač vizira kacig. Budući da vatrogasci često rade sjekiricom i da postoji mogućnost da klinovi ispadnu, neki vatrogasci prakticiraju dodatno nošenje jednog ili dva drvena klina ispod držača vizira. Voštana kreda služi za obilježavanje pretraženog prostora (npr.

na krilu vrata) Kreda se stalno može nositi u zaštitnom odijelu. Ovom vrstom krede moguće je pisati i na vlažnoj ili začađenoj površini

Polugom se može otvarati zaključna vrata i prozori. Iz istog razloga na ovaj se alat treba gledati i kao na alat koji osigurava povlačenje. Vatrogasna sjekirica s jedne strane služi kao alat za razvaljivanje , npr. nasilno otvaranje vrata, a s druge strane ona je produžetak ruke koji koristimo za pretraživanje prostora ispod kreveta i drugih teško pristupaènih mjesta. Iako je sjekirica dosta teška i sputava vatrogasca prevladavaju prednosti ovog alata.

Pasica za spašavanje omogućava kontrolirano otvaranje vrata. Prije otvaranja vrata koja se otvaraju prema unutra, pasica se učvršćuje na kvaku. Ako u prostoriji vladaju preduvjeti eksplozije dima (podtlak) pasicom se sprečava daljnje otvaranje vrata. Ako pak prijeti opasnost od plamenih jezika i sl. pasica omogućava zatvaranje vrata iz sigurne udaljenosti (Slika 2) Pasica nadalje služi za spašavanje ugroženih osoba. Osobi stavljamo pasicu oko prsa i zakopčamo iza glave čime smo stvorili uvjet da osobu izvlačimo iz ugroženog područja. 3.1.7 Sustav užadi Riječ je o poliesternom užetu dužine 300m i promjera 5mm. Uže se nalazi u torbici i na početku ima karabiner. Uže se nosi na desnom dijelu prsa (uže u pravilu nosi vođa grupe) tako da uže koje izlazi iz torbice ne može prekinuti dovod zraka za disanje ( slika 3) Na mjestu intervencije prije ulaska u objekt uže se pomoću karabinera učvrsti izvan zone opasnosti.

Nošenje i držanje glavnog vodećeg užeta (vođa grupe)

Tijekom napredovanja uže samo izlazi iz torbice (zbog toga se nakon vježbe ili intervencije uže mora pažljivo pospremiti u torbicu poput penjačkog užeta) Sljedeći vatrogasci kvače svoje karabinere na opasačima za glavno vodeće uže (slika 4). Na taj se način vatrogasci osiguravaju da ne izgube uže ako se nakratko od njega moraju od njega odvojiti ( npr. ako nešto moraju obaviti s obije ruke). Svaka grupa ima svoje glavno vodeće uže. Druga komponenta sustava je osobno vodeće uže. Riječ je o užetu dužine oko 10m koje na jednom kraju ima učvršćen karabiner. Drugi je kraj povezan s mehanizmom za odmotavanje, kojim možemo zakočiti uže na odrečenoj dužini. Mehanizam za odmotavanje također ima karabiner kojim se pričvršćuje za osobu opremu vatrogasca. Svaki član grupe nosi vlastito osobno uže. Ako u nepregledno područje ( npr. podrum ili prostoriju velike tlocrtne površine) Ulazi samo 1 grupa za pretraživanje i spašavanje bez cijevnog voda, tada vođa grupe na tom putu polaže glavno vodeće uže. Drugi član grupe je tada vlastiti osobnim užetom povezan s voðom grupe ili neposredno s glavnom

vodećim užetom. Povezani osobnim užadima moguæe je da se vođa grupe i član grupe međusobno odvoje 20m, zadržavajući pritom sigurnost koju predstavlja međusobna povezanost užadima.

Svaka slijedeća grupa može iskoristiti već postavljenoglavno vodeće uže

Dosljedna primjena sustava užadi omogućava brzo i sigurno pronalaženje operativnih grupa zatečenih u zgradi iznenadnim opasnostima. Sustav nadalje omogućava vatrogascima sigurno pronalaženje puta za povlačenje. Prednost sustava ogleda se i u tome što se sljedeće grupe mogu orijentirati prema već položenom užetu i tako brže pronaći područja interveniranja odnosno pretraživanja. Osobnim užadima omogućavaju se radovi oko glavnog vodećeg užeta. Sustav ima isto tako i svoje nedostatke, jer kod istovremenog korištenja nekoliko glavnih vodećih užadi postoji opasnost od zapetljavanja. Primjena užadi zahtijeva od vatrogasaca veliku discipliniranost i zahtjevnu obuku.

Tehnièki podaci glavnog vodećeg užeta:

Materijal Poliester 16-struko pleteno s jezgrom

Promjer 5 mm Dužina 300mČvrstoća 430daNVatrootpornost 10 sek Težina s torbicom 3,31 kg

3.2 Tehnike pretraživanja

3.2.1 Pretraživanje i spašavanje u malim prostorima (tlocrtna površina do 5x5 m )

Male prostorije su praktički sastavni dijelovi zgrade. Takve prostorije mogu imati vlastitu namjenu ( npr. sobe u studentskim domovima ) ili pak mogu biti sastavni dijelovi velikog kompleksnog objekta. Pretpostavka: dotična prostorija i pristup do nje prvim putem za spašavanje ( put prve navale) potpuno su zadimljeni.

Pretraživanje se ne provodi na temelju konkretne informacije o nestaloj osobi, već u sklopu općih mjera pretraživanja i spašavanja. Glavno vodeće uže i eventualni vodeni mlaz odlažu se ispred prostorije, ako u prostoriji nije požar. Ako grupu čini vođa i dva člana , tada jedan član ostaje kod mlaznice kao posrednik ( ako iznenada dođe do opasnosti poput flash - overa, tada isti može odmah reagirati hlađenje s pomoću raspršenog mlaza i tako zaštititi članove grupe u prostoriji i osigurati njihovo povlačenje). Vođa i drugi član grupe se međusobno povezuju prije ulaska u prostoriju osobnim užetom u slučaju da napreduju bez cijevi. Vođa grupe ulazi u dotičnu prostoriju i počinje s pretraživanjem u smjeru otvaranja vrata. Ako se vrata otvaraju udesno, onda se on kreće tako da stalno svojom desnom rukom dodiruje zid. Otvaraju se vrata ulijevo, onda koristi lijevu ruku. Drugi član grupe se kreće istovremeno s vođom grupe na razmaku od oko 1,5 do 2m ( pritom prostor između njih također mora biti pretražen). Ovako postavljeni pretražuju cjelu prostoriju sve dok ne stignu do vrata, gdje je ostavljena mlaznica odnosno gdje je započeo pretraživanje. Pretraživanje mora biti brzo i temeljito (" prvo pretraživanje"). Posebno treba pretražiti područja ispred prozora i vrata ( i iza njih), ispod i na krevetu, stolovima i sjedalicama

Ako se u prostoriji pronađe osoba, vođa grupe mora odlučiti dali će se kao najbrži put do ulaza postići orijentiranjem ulijevo ili pak udesno. Kod promjene smjera mijenja se i ruka na zidu. Po završenom pretraživanju grupa kredom oznaèava pretraženu prostoriju velikom kosom "/" a vratima i prelazi na sljedeću prostoriju.

3.2.2 Pretraživanje i spašavanje u većim prostorijama ( tlocrtna površina do 20x20m )

Prostorije ove vrste su prvenstveno sastavni dijelovi javnih objekata (npr. škole), kompleksi ureda i obrtničkih pogona. Takve prostorije mogu imati vlastitu namjenu ili pak biti u sastavu većih kompleksa. Pretpostavimo iste uvjete kao u prethodnom slučaju. Ovisno o mjesnim datostima prostorija tlocrtne površine 20x20m odgovara površini koju u normalnim uvjetima može pretražiti jedna grupa za pretraživanje s raspoloživim zrakom ( za aparat sa stlačenim zrakom vrijeme rada iznosi oko 20 do 30 min) Ne uzimajući u obzir vrijeme potrebno za dolazak do prostorije. Dolazak do požarne prostorije protječe isto kao i u prethodnom slučaju. Sada se vođa grupe i član međusobno povezuju osobnim užadima koje zakoče na dužini oko 1,5 do 2m. Vođa grupe ulazi u dotičnu prostoriju i kreće se u smjeru otvaranja vrata do prvog puta prostorije. Član Grupe se kreće iza vođe na razmaku od 1,5 do 2 m. Vođa se zatim postavlja u prvom kutu. Član grupe zatim oko vođa grupe radijalno kruži od zida uz koji je došao, pa do drugog zida koji s prvim čini kut, pritom je radijus kruga osobno uže ( usporedi postupak s postupkom pretraživanja pod vodom ). Kad dođe do navedenog zida dužina užeta se povećava za 1,5 do 2m.

Član grupe se potom vraća prema zidu odakle je krenuo. Ovaj se postupak provodi sve dok se ne postigne radijus oko 15m . Sada vođa grupe ide prema sljedećem kutu, nastavljajući započeti smjer. Član grupe se sada radijalno kreæće od jednog do drugog zida sa sve manjim radijusima. Ovaj se postupak primjenjuje sve dok se ne pretraži cijela prostorija . Prostorija se uglavnom napušta kroz vrata kroz koja je grupa ušla ( obratiti pozornost na susjedne prostorije )

Prednost ovakvog postupka pretraživanja jest u tome što ne zahtjeva nikakvu dodatnu opremu od već opisanog sustava užadi. Jednostavnost izvedbe dopušta pretraživanje koje pokriva cijelu površinu prostorije. S gledišta brzog prvog pretraživanja u pravilu je zajamčeno da cijelu površinu može pretražiti jedna grupa unutar raspoloživog vremena koje određuje zaliha zraka u spremniku dišne sprave. Ako se pretraživanjem naiđe na osobu koju treba spasiti, postupa se jednako kao i u gore navedenom crtom na vratima.

3.2.3 Pretraživanje velikih prostora (tlocrtna površina veća od 20x20)

Prostorije ove vrste su prvenstveno sastavni dijelovi javnih objekata (npr. zračne luke, muzeji i industrijski pogoni). Takve prostorije mogu imati vlastitu namjenu ili pak biti dio kompleksnog objekta. Prva grupa za pretraživanje i spašavanje ima za zadatak najprije postaviti glavno vodeće uže od polazišta do neke krajne točke. Odložena torbica sa ostatkom užeta služi kao oznaka za krajne točke. Tijekom napredovanja grupa izviđa strukturu prostorije (pregrade, prepreke itd.) i daje odgovarajuće povratne obavijesti. Kod postavljanja užeta grupa obraća pozornost na utvrđivanje prostora koje će pretraživati sljedeća grupa. Tijekom vraćanja grupa pretražuje područje lijevo i desno od glavnog vodećeg užeta. Ako je grupa tročlana, vođa slijedi uže, a članovi grupe se učvrste lijevo i desno pomoću osobnog užeta i paralelno prate vođu grupe na udaljenosti od 1,5 do 2 metra (ovaj razmak je potreban kako bi se pretražila cijela površina među članovima grupe). Na ovaj se način može pretražiti područje širine 3 do 4 m uz glavno vodeće uže. Ako pak grupu čine dva vatrogasca, vođa grupe i drugi član pričvršćuju svoju osobnu užad karabinerima za glavno vodeće uže (također na razmaku od 1,5 do 2 metra). Pretraživanje se tada provodi kao i kod tročlane grupe.

Ovisno o veličini i strukturi hale (ako npr. osim središnjeg prolaza postoji više sporednih) preporuča se da se na glavno vodeće uže učvršćuje druga vodeća užad u raznim smjerovima kao ogranci. Na mjestima grananja postavljaju se odgovarajuće oznake. Ako se lijevo i desno od glavnog vodećeg užeta kreće nekoliko grupa za pretraživanje, dobrom se pokazala oznaka prema kojoj se može odrediti koja se grupa nalazi na kojem ogranku. Pritom se užad označava čvorovima koje rade same grupe. Prva grupa, koja postavlja glavno vodeće uže, ne radi čvorove. Druga grupa koja se od glavnog užeta kreće u drugom smjeru radi na svom užetu dva čvora, treća grupa tri itd. Ovim postupkom olakšava se pronalaženje i spašavanje grupe koja se nalazi u opasnosti. Da bi si grupe olakšale orijentaciju pri povratku, ispred mjesta grananja (prema izlazu) na glavno se vodeće uže postavlja mala oznaka (čvor ili sl.).

Pretraživanje se na ograncima provodi kao što je prije opisano i prikazana načela vrijede i ovdje.

4. Taktika pretraživanja

4.1 Pretraživanja jedne etaže zgrade odnosno dijelova zgrade u jednoj etaži

Zgrade su obično podijeljene na dijelove različitih namjenama. To npr. mogu biti velike hale ( hale u zgradama zračne luke, sajamske hale). Takvi dijelovi zgrade nadalje mogu biti sastavljeni od samo jedne

male prostorije ili pak od niza različitih velikih prostorija. Kod pretraživanja cijelih zgrada odnosno dijelova zgrada primjenjuju se isti postupci pretraživanja kao i kod pretraživanja pojedinačnih prostorija samo što su planiranje i organiziranje pretraživanja bitno zahtjevniji i složeniji. Pogotovo se kod ograničenog broja raspoloživih vatrogasaca i nepregledne situacije treba pridržavati jednog jedinstvenog taktičkog načela - najprije spašavamo osobe koje vidimo, a zatim osobe za koje znamo gdje se točno nalaze ili ih pak čujemo, a na kraju spašavamo osobe koje naslućujemo odnosno pristupamo pretraživanju cijele zgrade. Kod potonjeg se posebno mora obratiti pozornost na mjesta gdje postoji najveća vjerojatnost da se nalazi veliki broj ugroženih osoba (npr. evakuacijski putevi , područje ulaza i izlaza). Takva se mjesta najbrže otkrivaju detaljnim izviđanjem (npr. izviđać, nastupajuće grupe, izjave svjedoka). Izjave se svakako odmah provjeravaju.

Čak i ako se za neko područje tvrdi da se u njemu nalazi veliki broj ugroženih osoba - pogotovo kod velikih požara poput požara u zračnoj luci Dusseldorf - nije opravdano odmah koncentrirati sve snage na to mjesto.

Takve se dojave moraju najprije provjeriti slanjem izviđačke grupe. Ako se ukaže potreba za pretraživanjem cijele zgrade ili jednog njenog dijela, tada područje najprije treba podijeliti na manje sektore pretraživanja. Ti sektori trebaju biti toliki da grupa s raspoloživom zalihom zraka može preći (hodati/puzati) od jednog kraja sektora do drugog i natrag. Ovaj zahtjev sa jedne strane uključuje aspekt sigurnosti grupe, dok je s druge strane vrijeme potrebno za spašavanje osoba iz zadimljenog prostora jako ograničeno zbog brzog, smrtonosnog djelovanja otrovnih plinova koji nastaju u požaru. Da bi se na mjestu intervencije održala izvjesna preglednost, sektori pretraživanja trebaju uvijek biti samo unutar jedne etaže, a ne preko nekoliko etaža.

Iz iskustva stečenih kod požara u zračnoj luci Dusseldorf i požara klinike u Aachenu može se zaključiti kako je dobro imati detaljne planove etaža. Planovi - najbolje vatrogasni operativni planovi s konkretnim informacijama bitnim za pretraživanje ( predodređeni sektori pretraživanja, prilazi, prepreke, dizala itd.)- su izrazito važni za detaljno planiranje i provođenje pretraživanja. U idealnim uvjetima za određeni sektor imamo na raspolaganju osobu koja poznaje dotično područje, koja zapovjedniku sektora može davati detaljne upute.

4.2. Pretraživanja više etažnih zgrada

Kad dim zahvati nekoliko etaža, najprije se pretražuje etaža na kojoj na kojoj je požar. Budući da tu dim najduže djeluje, osobe koje su se tu mogle zateći, najviše su ugrožene. Nakon toga preporučuje se pretraživanje etaže iznad požara, budući da je tu vjerojatnost neposrednog širenja dima najveća ( npr. otvori na stropovima, otvoreni prozori). Poslije toga treba pretražiti najvišu etažu. Ovaj se postupak opravdava činjenicom, da se vrući dim nakuplja na najvišoj točki zgrade. Na tom mjestu također postoji opasnost da, zbog povećanog tlaka dima, zadimljenje prijeđe na druge dijelove zgrade ( npr. zbog propusnosti vrata). Paralelno s pretraživanjem etaža potrebno je i pretraživanje stubišta s eventualnim podestima i galerijama, jer osobe često napuštaju mnogo "sigurnije" mjesto i bježe u stubište, gdje onda zbog određenog stupnja zadimljenosti padaju u nesvijest. Da bi se sa sigurnošću moglo utvrditi (a ne na temelju izjava stanara) da u zgradi više nema ugroženih osoba, na kraju se još jednom provjeravaju sve etaže od krova do podruma. Nadalje se preporučuje da se zgrada pretraži i izvana (npr. preko automobilskih ljestvi)

4.3. Pretraživanja prostora i zgrade s jednom grupom

Ako je u pretraživanje uključena samo jedna grupa, započinje se s prostorijom na lijevoj odnosno desnoj strane zgrade ( ovisno o tome gdje se naslućuju ugrožene osobe ili o konkretnim izjavama). Dotična grupa pretražuje najprije prostorije na toj strani, a na povratku pretražuje prostorije na drugoj strani.

Time se jamči pretraživanje svih prostorija. Ako u pretraživanju sudjeluju dvije grupe, tada jedna pretražuje lijevu, a druga desnu stranu. Ako pak na raspolaganju imamo nekoliko grupa za pretraživanje, potrebno je koristiti i druge prilaze (detaljno pretraživanje). Pritom se pojedina područja pretraživanja trebaju točno unaprijed odijeliti. Točnim dojavama o položaju i stalnom komunikacijom između grupe i odgovornog zapovjednika sprječava se dvostruko pretraživanje jedne te iste prostorije ili područja. Kod pretraživanja cijelih zgrada odnosno dijelova zgrada vrijede isti postupci pretraživanja kao i kod pretraživanja pojedinih prostorija. Gore opisani redoslijed prioriteta vrijedi pogotovo kod ograničenog ljudstva i nepreglednih situacija.

5. Zaključak

Provjera navedenog postupka pretraživanja je pokazala da ova tematika nije zastupljena u pravilnicima, nastavnim materijalima, ostaloj literaturi kao ni u samoj praksi. Trenutno stanje ne nudi nikakva jamstva da se ovisno o situaciji uvijek provodi najdjelotvornija i najsigurnija metoda pretraživanja. Predstavljeni koncept pretraživanja nastao je na temelju kritičkog promatranja tuzemnih (njemačkih - op. prev.) i inozemnih postupaka pretraživanja i spašavanja. PVP Dortmund trenutno provjerava praktičnu primjenjivost predstavljenog sustava u okviru posebnog nastavnog programa u dvije vatrogasne ispostave.