OTAC PIO: KATOLIČKI SVEĆENIK KOJI JE ČINIO ČUDA I NOSIO RANE ISUSOVE NA SVOM TIJELU

Napisao: Michael Dimond, O.S.B., 2007Uredio: Br. Sean, 2009Preveo: Mario Šeremet

UVOD........................................................................................................................51. DOBIVANJE STIGMI...........................................................................................52. DJETINJSTVO OCA PIA.....................................................................................63. ISPOVIJEDI...........................................................................................................74. O MODI...............................................................................................................115. O GRIJESIMA NEČISTOĆE..............................................................................126. UTJECAJ OCA PIA NA LJUDE........................................................................127. OTAC PIO VRAĆA VID SLIJEPIMA...............................................................138. PROGLEDALA DJEVOJČICA BEZ ZJENICA.................................................139. OSOBNE PRIČE.................................................................................................1410. BILOKACIJA....................................................................................................1711. OTAC PIO VIĐEN U ZRAKU.........................................................................1712. O NJEGOVOM ODNOSU S ANĐELIMA.......................................................1713. OTAC PIO O ĐAVLU.......................................................................................1814 ZASTRAŠUJUĆA MUĆENJA KOJA JE OD DEMONA TRPIO OTAC PIO.1915. TRPLJENJA OCA PIA......................................................................................1916. OTAC PIO JE ŽELIO BITI MISIONAR..........................................................2117. HRANA I SPAVANJE......................................................................................2118. OTAC PIO I MOLITVA....................................................................................2119. OTAC PIO O BLAŽENOJ DJEVICI MARIJI I KRUNICI..............................2220. OTAC PIO O KRUNICI KAO „ORUŽJU“......................................................2321. NEKA VIĐENJA OCA PIA..............................................................................2322. OTAC PIO I ČISTILIŠTE.................................................................................2423. NEBO.................................................................................................................2524. OTAC PIO NIJE ZNAO SVE............................................................................2525. O CRKVI, FRANJEVAČKOM REDU, PRAVDI BOŽJOJ I DUŠAMA KOJE PADAJU U PAKAO................................................................................................2526. OTAC PIO O NEOPHODNOSTI KATOLIČKE VJERE, RADA S VJEROM, I DRUGIM RELIGIJAMA I SEKTAMA..................................................................2627. O DUHOVNOM ŠTIVU...................................................................................2828. O LJUDIMA KOJI TRAŽE NADNARAVNO.................................................2829. OTAC PIO O DOLASKU U NEBO I O MALOBROJNIM KOJI SU SPAŠENI..................................................................................................................................2830. OTAC PIO O VJERI..........................................................................................2931. OTAC PIO O SVIJETU.....................................................................................2932. OTAC PIO O OHOLOSTI.................................................................................3033. OTAC PIO O MISI............................................................................................3034. OTAC PIO O PRIMANJU SVETE PRIČESTI.................................................3135. POSEBNE POBOŽNOSTI OCA PIA...............................................................3136. OTAC PIO O BRAKU.......................................................................................3237. KRAJ ŽIVOTA OCA PIA.................................................................................32Bibliography.............................................................................................................34Videos......................................................................................................................35

UVOD

Otac Pio je bio svećenik, Kapucin svetog Franje, koji je na svom tijelu nosio vidljive rane Isusa Krista više od pedeset godina. Otac Pio je također bio i vidjelac, čitač misli, prorok, čudotvorac, ispovijednik, mistik, asketa, i misionar širom svijeta. Stotine knjiga i članaka je napisano o ocu Piu. O njmu su objavljeni dugi članci u časopisima kao što su Newsweek, Time, and The New York Times Magazine.

1. DOBIVANJE STIGMI

Za nekog se kaže da ima stigme ako na tijelu ima znakove rana kakve su nanijete Isusu Kristu tijekom raspeća. U povijesti Crkve priznato je oko šezdeset slučajeva ljudi sa stigmama.

Otac Pio je bio prvi svećenik u povijesti Katoličke Crkve koji je na tijelu primio vidljive stigme. Vidljive stigme je imao preko pedeset godina, a tijekom godina njegov gubitak krvi je bio toliki da, prema medicinskoj znanosti, nebi mogao dugo živjeti, zasigurno ne pedeset godina. Otac Pio je primio nevidljive stigme 14. kolovoza 1910. godine. Molio je da njegove stigme ostanu nevidljive ljudskim očima, ali je 20. rujna 1918. godine, dok se zahvaljivao nakon Mise, primio vidljive stigme. Njegov duhovni vođa mu je naredio da opiše sve što se toga dana dogodilo. Otac Pio je tada opisao događaj: „... Ispred sebe sam vidio tajanstvenog posjetitelja ... iz stopala i iz boka mu je kapala krv. Prizor me je uplašio...tada je viđenje posjetitelja prestalo, vidio sam da su moje ruke, noge i bok probodeni i iz njih je kapala krv. Možete zamisliti bol koju sam osjećao tad i koja se nastavila neprestano skoro svakog dana. Rana na srcu neprestano krvari, posebno od četvrtka navečer do Nedjelje. Dragi oče, umirem od bola zbog rana i zbog neugodnosti ... dignut ću glas i neću Ga prestati zaklinjati dok ih On u svojoj milosti ne uzme od mene, ne rane ili bol, jer želim biti opijen boli, već ove izvanjske znakove koji mi uzrokuju toliko neugodnosti i nepodnošljiva ponižavanja.“

Njegove stigme su bile na sredini dlanova i stopala i na ljevom boku, i bile su veoma duboke. Njegove ruke, noge i stopala su bili potpuno probodeni, tako da je se kroz opne koje su pokrivale rane mogla vidjeti svjetlost. Na rukama je nosio rukavice bez prstiju, osim kad bi služio misu, i čarape na nogama. Tijekom godina je tisuće ljudi vidjelo njegove rane kada bi služio Misu. Zavoji preko rane na boku bi se preko noći natopili krvlju, i morali bi se promijeniti sljedeće jutro. U nekoliko navrata njegove stigme su proučavali doktori. Nepristrano su zaključili da nema objašnjenja za njegove rane. Bez posebnog odobrenja njegovih nadređenih niko nije mogao vidjeti njegove rane.Dr. Bignami je pregledao rane ubrzo nakon što ih je otac Pio primio. Ustvrdio je: „...Ne razumijem kako, ove rane, traju već preko godinu dana a nema ni poboljšanja ni pogoršanja.“

Činjenica koja potvrđuje zaključke liječnika, da je postojanje stigmi neobjašnjivo je i to što je otac Pio imao operacije ciste i hernije. U ovim slučajevima su rane zacjeljivale normalno, ali stigme nisu zarastale. Rane na rukama su često bile

otvorene i izložene ali se nikad nisu inficirale. Iz rane na boku, koja je bila previjena lanenim zavojima, svaki dan bi izgubio punu čašu krvi. Drugi doktor, Dr. Sanguineti je rekao svom prijatelju: „Kad bi ti ili ja trpjeli jednu desetinu boli, koju trpi otac Pio, umrli bi.“

Pitali su oca Pia zašto je rana na njegovom boku malo pomjerena u odnosu na ranu našeg Gospodina. On je odgovorio: „Bilo bi previše da je na istom mjestu kao kod gospodina“. Osim stigmi, otac Pio je trpio krunjenje trnjem i bičevanje barem jednom tjedno. Ponekad bi krv iz stigmi ugodno mirisala kao mješavina ruža i ljubičica. Jedan doktor je dodao: „Treba uzeti u obzir da se od svih dijelova ljudskog tijela najbrže raspada krv, i ni u kojejem slučaju nema ugodan miris“. Ovaj čudesni miris se nekad osjetio iz stvari koje su pripadale ocu Piu a nekad iz stvari koje je dotakao. Neki štovatelji oca Pia bi nekad osjetili ugodan miris ruža, divljeg cvijeća ili miris cigaretnog dima. Vjerovali su da ovo ukazuje njegovu nazočnost, upozorenje ili neku poruku.

U arhivi samostana Naše Gospe od Milosti, nalaze se svjedočanstva više od tisuću ljudi koji su bili bolesni, po mišljenju doktora bez ikakve nade u ozdravljenje, i izlječeni po zagovoru oca Pia. Otac Pio je uzokovao brojna obraćenja nevjernika, ateista i agnostika, i ljudi koji su tvrdili da su Katolici a nisu prakticirali vjeru.

2. DJETINJSTVO OCA PIA

Majka oca Pia je rodila osmero djece, troje je umrlo vrlo rano. Otac Pio je rođen 25. Svibnja 1887. godine kao Francesko Forgione, kršten je sljedećeg dana. Već u dobi od pet godina bio je vrlo osjetljiv po pitanju Boga. U to vrijeme su počela viđenja, viđenja svetih stvari kao i viđenja vrlo zlih stvari. Strašna viđenja zla su ga plašila i zbog njih bi plakao. Francesko (otac Pio) se nije volio igrati sa drugom djecom svojih godina jer, kako je govorio: „Nisu iskreni, koriste ružne riječi i psuju.“ Francesko je bio poslušno djete, sklon razmišljanju. Već je sa pet godina prisegnuo vjernost svetom Franji Asiškom, a kada je imao devet godina njegova majka je otkrila da pokušava spavati na tvrdom, hladnom podu, sa kamenom umjesto jastuka. Kao djete, kada bi bio u društvu djevojaka, ponizno bi kontrolirao pogled, držeći glavu malo naklonjenu, držao se uzdržano, i izbjegavao je bliskost sa njima. U obitelji su svake noći zajedno molili krunicu. Jedne je prilike, kao dječak, vidio djevojku kako šiva vrpcu na haljini. Rekao joj je: „Andrianella, danas se ne radi, danas je Nedjelja“. U ljutnji, djevojka je odgovorila: „Dječačiću, zar nisi premalen da tako govoriš“. Francesko je otišao i vratio se sa makazama, uzeo je vrpcu koju je šivala i isjekao je na komadiće. Kada mu je bilo četrnaest (1901), u srednjoj školi, dobio je zadatak da napiše sastav na temu „kad bi bio Kralj“. Evo šta je mladi Francesko napisao: „Kada bi bio Kralj, prvo bi se borio protiv razvoda, koje želi toliko zlih ljudi, i učinio bi da ljudi poštuju sakrament braka. Šta je bilo sa Julijanom Apostatom, koji je bio hrabar, discipliniran i temeljit, ali je napravio veliku grešku jer je zanijekao Kršćanstvo, u kojem je bio poučavan, jer je odlučio prijeći na pogansku vjeru? Njegov život je izgubljen jer nije zadržao ništa osim prezirnog imena apostata (otpadnik).“

Postao je redovnik u kapucinskom samostanu 6 Siječnja 1903. godine. Kako je bio lošeg zdravlja njegov profesor teologije mu je rekao: „Tvoje zdravlje nije dobro, stoga ne možeš postati propovijednik, nadam se da ćeš biti dobar i savjestan ispovijednik“.

To je bila proročka izjava, jer će se na nevjerovatan način ispuniti. Otac Pio je postao svećenik Katoličke Crkve 10. Kolovoza 1910. godine.

3. ISPOVIJEDI

Iv 20: 21-23: Kao što mene posla Otac i ja šaljem vas." To rekavši, dahne u njih i kaže im: "Primite Duha Svetoga. Kojima otpustite grijehe, otpuštaju im se; kojima zadržite, zadržani su im."

U Evanđelju po Ivanu vidimo moć otpuštanja grijeha koju je Isus povjerio Apostolima. Moć otpuštanja grijeha u sakramentu ispovijedi imat će veliku ulogu u životu i čudesima oca Pia. Od 1918. do 1923. godine otac Pio je ispovijedao petnaest do devetnaest sati svaki dan. U 1940-im i 1950-im je ispovijedao malo manje, pet do osam sati svaki dan. Prosječna Ispovijed kod oca Pia je trajala oko tri minute. Po nekim procjenama, otac Pio je saslušao približno pet miliona ispovijedi.

Kako je velik broj ljudi htio da se ispovijedi kod oca Pia, morali su čekati dva do tri tjedna da bi došli na red. Broj ljudi je toliko narastao da je bilo nužno otvoriti ured koji je izdavao karte. Karte su bile numerirane, i pokazivale su kad je ko na redu za ispovijed kod oca Pia. Sustav sa kartama se počeo prinjenjivati u Siječnju 1950. godine. Također je bilo i pravilo da se nije moglo ići na ispovijed kod oca Pia više od jednom svakih osam dana.

Jedan čovjek iz Padove, koji je bio na ispovijedi kod oca Pia, pokušao se ispovijediti ponovo prije nego je prošao period od osam dana. S ciljem da zaobiđe period od osam dana, lagao je o broju dana koji su prošli od zadnje ispovijedi. Otac pio ga je odmah istjerao i optužio za njegovu laž. Nakon što je izbačen, kroz suze je rekao: „Kroz život sam rekao toliko laži, mislio sam da mogu prevariti i oca Pia“. Ali otac Pio je imao nadnaravnu spoznaju o njegovim djelima.

Otac Pio je zahtjevao da svaka ispovijed bude istinsko obraćenje. Nije tolerirao neiskrenost u objašnjenju grijeha. Bio je vrlo strog prema onima koji su nalazili isprike, bili neiskreni, ili bez čvrste odluke da će se promijeniti. Od pokajnika je zahtijevao otvorenost i iskrenost. Također je tražio pravo i iskreno kajanje iz srca, i čvrstu odluku da će se popraviti.

Mnogi od ljudi koji su se ispovijedali kod oca Pia izjavili su da su u njegovoj ispovijedaonici imali utisak kao da su pred sudom Božijim. Ako pokajnik nije bio iskren, ili samo nabrajao grijehe bez čvrste odluke da će se popraviti, otac Pio bi često vikao „Izlazi“. Mnogi su rekli da je otac Pio bio ljut i grub, pa bi ponekad osobu koja se ispovijeda pljusnuo po licu. Često bi osobu optužio i otpravio oštrim riječima. Jedan čovijek koji je bio istjeran iz ispovjedaonice je rekao: „Kakav je ovo bezobrazan redovnik? Nije mi dopustio da kažem ni riječ, odmah me izbacio iz ispovijedaonice nazvavši me starom svinjom!“ Druga osoba je rekla tom čovjeku kako otac Pio sigurno ima dobar razlog zašto ga je tako izbacio. „Ne znam zašto“, rekao je čovjek koji je bio izbačen iz ispovjedaonice, i nakon kratke pauze dodao: „Možda zbog toga što živim sa ženom koja nije moja supruga“.

Otac Pio je iz svoje ispovjedaonice izbacio i neke svećenike i biskupe. Jednom je rekao jednom svećeniku: „Kad bi znao kako je strašno sjediti u sudu ispovjedaonice!

Mi usužujemo Krv Kristovu. Moramo biti pažljivi da je olako ili nepažljivo ne razbacujemo.“

Jedan čovjek je došao kod oca Pia na ispovijed s ciljem da ga kuša. Htio je vidjeti hoće li otac Pio prozrijeti njegove laži. Rekao je da nije došao ispovijediti svoje grijehe, već tražiti molitvu za rođaka. Ovo nije bila istina i otac Pio je to odmah znao, udario ga je preko lica i zapovijedio mu da izađe iz ispovjedaonice.

Jedna žena koja je izdaleka došla da se ispovijedi kod oca Pia rekla mu je u ispovijedi: „Oče Pio, prije četiri godine sam izgubila muža i od tada nisam bila u crkvi“. Otac Pio joj je odgovorio: „Jer si izgubila muža, izgubila si i Boga? Izlazi! Izlazi!“, i brzo zatvorio vrata ispovjedaonice. Ubrzo nakon ovog događaja žena je povratila svoju vjeru, pripisujući to načinu na koji joj se obratio otac Pio, vjerovatno je spoznala kako je svoju vezu sa mužem stavila ispred one s Bogom.

Andre Mandato je pričao o tome kad je otišao na ispovijed kod oca Pia: „Išao sam u crkvu svake Nedjelje ali nisam čvrsto vjerovao u svetu ispovijed. Išao sam vrlo rijetko. Nakon što sam se ispovjedio kod oca Pia počeo sam vjerovati u ispovijed. Prvi put kad sam se ispovjedao kod njega, rekao mi je sve moje grijehe koje sam počinio“.

Katharina Tangeri opisuje svoj odlazak na ispovijed kod oca Pia: „...Počeo bi s pitanjem koliko je prošlo od zadnje ispovijedi i kad je ona bila. Prvim pitanjem bi se uspostavio kontakt između oca Pia i osobe koja se ispovijeda, odjednom se činilo kao da otac Pio zna sve o nama. Ako naši odgovori nisu bili iskreni i točni, on bi ih ispravio, steknete dojam kao da može vidjeti u naše duše kao da stojite pred Bogom.“ Otac Pio je jednom komentirao broj ispovijedi i kako je imao snage da ih sasluša: “Bio je period kada sam ispovijedao bez prekida osamnaest sati. Nisam imao trenutka za sebe. Bog mi pomaže u mojoj službi. Osjećam snagu da se mogu odreći svega sve dok se duše vraćaju Isusu i ljube Isusa.“

John McCaffery je otišao na ispovijed kod oca Pia i opisao svoje neobično iskustvo. Želio je tražiti od oca Pia da moli za neke njegove prijatelje. Prisjeća se: „Tjekom pauze, počeo sam govoriti, oče ..., ali me je sa smješkom prekinuo i rekao: hoću, sjetiću se i tvojih prijatelja!“

Nerina Noe je otišla ocu Piu na ispovijed. Rekla mu je kako razmišlja o tome da prestane pušiti, nije očekivala grubi odgovor koji joj je uputuo otac Pio: „Žene koje puše su odvratne.“

Frederick Abresch je jedan od onih koji su se obratili nakon ispovijedi kod oca Pia. Evo nekoliko stvari o njegovom čudesnom obraćenju: “Prosinca 1928. godine, kada sam došao da vidim oca Pia prvi put prošlo je peet godina od kako sam prešao sa protestantizma na katoličanstvo, što je bilo iz društvenih razloga. Nisam imao vjeru, sad razumijem da sam jedva bio u zabludi da imam vjeru. Odgojen sam u obitelji koja je bila izraženo protiv Katoličke vjere i prožeta predrasudama protiv dogmi do te mjere da ih kratka pouka nije mogla izbrisati. Uvijek sam bio strastven prema tajnovitim i misterioznim stvarima.

„Našao sam prijatelja koji me je uveo u tajne spiritizma. Vrlo brzo su mi dosadile neuvjerljive poruke duhova. Revno sam ušao u područje okultnog, magije svih vrsta i

sličnog. Nakon toga sam sreo čovjeka koji je tvrdio, tajnovitim glasom, da posjeduje jedinu istinu „teozofiju“ (budizam i brahmanizam). Ubrzo sam postao njegov učenik, i na našim večernjim druženjima prikupljali smo knjige sa najprivlačnijim i najzanimljivijim naslovima. O samopouzdanju, o svojoj važnosti. Koristio sam riječi kao reinkarnacija, logos, brahma, maja, nestrpljivo iščekujući neku sjajnu i novu realnost koja se navodno trebala dogoditi.

Ni sam ne znam zašto, vjerujem da je zbog toga što sam želio udovoljiti ženi, ali sam nastavio povremeno pristupati svtim sakramentima. Ovo je bilo stanje moje duše kada sam prvi put čuo za oca Kapucina kojega su mi opisali kao živući križ, i koji konstantno čini čuda.

U meni je rasla znatiželja...odlučiosam otići i vidjeti svojim očima...kleknuo sam u ispovijedaonici i rekao ocu Piu: „Smatram da je ispovijed dobra društvena i odgojna ustanova ali uopće ne vjerujem u božanstvenost Sakramenta...“ Otac Pio je rekao sa izrazom velike žalosti: „Hereza! Tada su sve tvoje Pričesti bogohulne...moraš napraviti životnu ispovijed. Propitaj svoju svijest i sjeti se kada si zadnji put načinio valjanu ispovijed. Tebi je Isus bio milostiviji nego Judi.“

„Tada je, gledajući me strogim pogledom, rekao snažnim glasom: „Slava Isusu i Mariji!“, i otišao u crkvu ispovijedati žene, dok sam ja ostao u sakristiji, duboko dirnut i pod dojmom. U glavi mi se vrtilo i nisam se mogao koncentrirati. Još mi je odzvanjalo u ušima: „Sjeti se kad si se posljednji put valjano ispovjedio!“ Krajnjim naporom uspio sam donijeti sljedeću odluku: reći ću Ocu Piu da sam bio protestant, i nakon napuštanja ponovo kršten (uvjetno), i svi grijesi mog prošlog života su izbrisani po svetom Krštenju, kako bilo, zbog svog mira, želio sam početi ispovijed od svog djetinjstva.

Kad se otac Pio vratio u ispovjedaonicu, ponovio je pitanje: „I, kad si se posljednji put valjno ispovjedio?“ Odgovorio sam: “Oče ja sam bio ...“, u tom trenutku me prekinuo govoreći: „Posljednji put si načinio valjanu ispovijed kad si se vratio sa svog medenog mjeseca, sve ostalo ostavimo po strani i počnimo od tada!“

Ostao sam bez teksta, uzdrman, razumio sam da sam dotakao nadnaravno. Otac Pio mi nije dao vremena da reagiram. Prikrivajući svoje poznavanje moje cijele prošlosti, u formi pitanja prelazio je sve moje grijehe precizno i nedvosmisleno ...Nakon što je iznio sve moje smrtne grijehe na svjetlo, upečatljivim riječima učinio je da shvatim težinu svojih grijeha, dodajući nezaboravnim tonom: „Pjevao si himnu sotoni, dok je isus u svojoj beskrajnoj ljubavi slomio svoj vrat za tebe.“ Nakon toga mi je odredio pokoru i odriješio me...vjerujem u dogme katoličke crkve i u njihovo objašnjenje... ako bi neko htio oduzeti ovu vjeru, morao bi uzeti i moj život.

Joe Greco, sada veliki štovatelj oca Pia, imao je san u kojem je susreo oca Pia na putu i pitao ga da pomogne njegovom bolesnom ocu. Nakon sna je njegov otac iznenada ozdravio. Da bi se zahvalio Ocu Piu, Joe je odlučio otputovati da ga osobno vidi. Nakon što je četiri dana čekao, uspio je doći kod oca Pia na ispovijed. Joe je opisao ovaj susret: „ovo što se zbilo je istina, kad me ugledao otac Pio je rekao: „Tvoj otac je sad dobro.“ Dobro me je potreslo jer nikad prije nisam bio u San Giovanni Rotondo. Nikad nisam bio u ovom dijelu svijeta niti sam koga ovdje poznavao. U glavi mi se vrtilo pitanje za njega, pitao sam: „Jesi li to bio ti, jesi li bio ti?“ A on je odgovorio:

„U snu, u snu.“ Počeo sam se tresti, da budem iskren prepao sam se. Reako sam: „Da oče, u snu, oče.“ Rekao sam mu svoje grijehe, i prije nego mi je dao odrješenje rekao mi je: „Ima još nešto“ Odgovorio sam: „Ne mogu se više ničega sjetiti.“ Tada je počeo opisivati incident sa djevojkom u parku kada sam bio u vojsci. Odmah sam se svega prisjetio. Poželio sam da se zemlja otvori ispod mene i da me proguta, Bilo me je stid. Tada sam mu rekao: „ Da oče, sjećam se svega, bojim se da sam zaboravio to reći u ispovijedi, tako me je stid.“ Vidiš, rekao je, nosiš ovaj grijeh okolo sa sobom od 1941. godine, i mjesto je Blackburn da budemo precizni.“ Počeo sam se ustajati da idem a on je rekao: „Ima još nešto što si zaboravio.“ I blago se nasmijao. Odgovorio sam:“ Ne oče, zaista nema više ništa čega se sjećam.“ Mislio sam da je nešto o grijehu. A on je dodao: „ Pogledaj u svoj džep.“ Iz džepa sam izvadio krunicu i predao mu, on ju je blagoslovio i vratio mi je nazad. I to je bilo to.“

Jedan čovjek je u ispovijedi rekao ocu Piu: „Ali ja sam vezan za svoje grijehe, oni su za mene način življenja, pomozi mi da nađem ljek.“ Otac Pio mu je dao molitvu Sv. Mihaela Arhanđela da je moli svaki dan četiri mjeseca.

Don Nello Castello, svećenik iz Padove, koji je išao kod oca Pia na ispovijed stotine puta, prisjeća se svojih nevjerovatnih iskustva: „Išao sam na ispovijed kod oca Pia najmanje stotinu puta. Sjećam se prvog puta, njegove su me riječi protresle i prosvijetlile. Savjeti koje mi je dao odražavali su točno poznavanje mog cijelog života i moje budućnosti. Ponekad bi me iznenadio savjetima koji nisu bili povezani sa grijesima koje sam ispovjedio. Ali kasniji događaji bi razjasnili da su savjeti bili proročki. U jednoj ispovijedi 1957, pet puta je insistirao na jednom pitanju, koristeći različite riječi, i podsjećajući me na odvratan grijeh nestrpljivosti. Opisao mi je način ponašanja koji bi trebao slijediti da u budućnosti izbjegnem nestrpljivost. Ovo se dogodilo a da nisam rekao ni riječ o problemu. Znao je moje probleme bolje od mene i savjetovao me kako da ih ispravim.“

Među onima koji su dolazili vidjeti oca Pia, bilo je i osvjedočenih nevjernika. Neki od njih su dolazili da ga vide iz znatiželje, drugi da se rugaju i ocu Piu i Bogu. Dva Masona, koji su bili gorko suprostavljeni Bogu i katoličkoj crkvi, odlučili su napraviti šalu u ispovijedi kod oca Pia sa grijesima koje su izmislili. Njihov cilj je bio da oskvrnave Sakrament pokore. Otišli su kod oca Pia u različito vrijeme. Kada bi počeli govoriti svoje izmišljene grijehe, otac Pio bi ih zaustavio, rekao bi im da zna šta rade, i počeo bi im govoriti njihove stvarne grijehe, kao i vrijeme, mjesto i način na koji su ih počinili. Oba čovjeka su toliko bila pod dojmom da su se par dana kasnije pokajali zbog svojih grešnih života i obratili se.

Jedan komunist, nevjernik, također je došao kod oca Pia na ispovijed, u vrijeme dok još nije napustio svoja zla uvjerenja. Otac Pio ga je potjerao iz ispovjedaonice, govoreći: „Šta radiš pred Božijim Sudištem ako ne vjeruješ? Odlazi! Odlazi! Ti si komunist!“

U ispovjedaonici, otac Pio bi govorio stvari kao: „Zašto si prodao dušu vragu? ... Kako neodgovorno! ... Ti si na putu za pakao! .... O nemarni čovječe, idi i prvo se pokaj, a onda dođi ovamo...!“

U ispovjedaonici, jedna osoba je dovodila u pitanje postojanje pakla. Otac Pio je odgovorio: „Vjerovat ćeš kada dođeš tamo.“

Otac Pio je smatrao da je čest odlazak na ispovijed nešto što je neophodno za duhovni rast. On je odlazio na ispovijed najmanje jednom tjedno. Nije želio da njegova duhovna djeca budu bez ispovijedi duže od deset dana.

Jednom su pitali oca Pia: „Ispovijedamo sve čega se možemo sjetiti ili znamo, ali možda Bog vidi i druge stvari kojih se ne sjećamo? Odgovorio je : „Ako u ispovijed stavimo svu dobru volju i imamo namjeru da ispovjedimo sve smrtne grijehe koje znamo i kojih se možemo sjetiti – milost Božja je toliko velika da će On uključiti i izbrisati i ono čega se ne možemo sjetiti ili ne znamo.“ Iz tog razloga treba reći na kraju ispovijedi: „Ispovjedam i sve grijehe koje sam zaboravio i nisam spomenuo u ovoj ispovijedi.“

4. O MODI

1 Tim 2,9: Isto tako žene - u doličnu držanju: neka se rese stidljivošću i razborom, ne pletenicama i zlatom ili biserjem ili skupocjenim odijelom,...

Gal 2,19: A očita su djela tijela. To su: bludnost, nečistoća, razvratnost,... Otac Pio je imao stroge poglede prema ženskoj modi u odijevanju. Kada je započela moda mini-suknji nitko se nije usuđivao doći u samostan, gdje je bio otac Pio, odjeven po takvoj neprikladnoj modi. Neke žene su dolazile u suknjama koje nisu bile mini ali su bile kratke. Otac Pio bi i zbog ovoga bio uznemiren. Jedna žena je pokušala presvuću suknju prije ispovijedi, posudila je dužu od prijateljice. Kada je ušla u ispovjedaonicu, povukao je mali zasun, pustio ga da se glasno zatvori i rekao: „I? Nismo li bili odjeveni za karneval?“ Svaku ženu koja bi došla u ispovjedni prostor noseći suknju koja nije 20 cm ispod koljena odmah bi poslali van bez ispovijedi. Druge koje bi, na neki način neprikladnoodjevene, uspjele ući u ispovjedaonicu istjerao bi otac Pio nekada vičući: „Van! Van! Van!“

Otac Pio nije tolerirao ni uske ni kratke ili suknje sa dekolteom. Također je svojim duhovnim kćerima branio da nose providne čarape. Njegova strogost se svake godine povećavala. Otpustio bi ženu iz ispovjedaonice prije nego bi ušla ako bi procijenio da je neprikladno odjevena. Mnoga jutra bi izbacivao jednu za drugom, da bi na kraju saslušao tek nekoliko ispovijedi. Također je na crkvenim vratima imao pričvršćen znak na kojem je pisalo: „Po izričitoj želji oca Pia žene moraju imati suknje barem 20 cm ispod koljena. Zabranjeno je posuđivati duge suknje u crkvi i oblačiti ih za ispovijed.“ Otac Pio bi neke žene ukorio riječima: „Idi i obuci se.“ Ponekad bi dodao:“Klauni!“ Nikom nije popuštao bilo da su to ljudi koje vidi prvi put ili njegove dugogodišnje duhovne kćeri. U mnogim slučajevima su suknje bile dosta ispod koljena ali za strogog oca Pia nedovoljno duge. Dječaci i odrasli muškarci su također morali nositi duge hlače, ako nisu željeli da ih izbaci iz crkve.

5. O GRIJESIMA NEČISTOĆE

Jacinta iz Fatime: „Naviše duša propada u pakao zbog grijeha tijela.“

Među starijim svećenicima je dobro poznato da otac Pio nije bio protiv upotrebe neprijatnog, grubog i potresnog govora kao što smo već ranije vidjeli. Ovo se posebno odnosi na slučajeve kada se radi o nečistoći, skandalima, kleveti i grijesima protiv majčinstva. Tim ljudima nije opraštao bez ukora, često i oštrog. Velike grešnike je često oštro opominjao, a nekima nije davao odriješenje jer nisu bili dovoljno pripremljeni. Otac Paolo Rossi, kapucinski general je ustvrdio: „Otac Pio ima grub karakter.“

Čovjek koji je bio nevjeran svojoj ženi, u ispovijedi je rekao ocu Piu da je imao „duhovnu krizu“. Otac Pio je ustao i povikao: „Kakvu duhovnu krizu? Ti si podla svinja i Bog je srdit na tebe. Odlazi!“

Jedna žena je ispovjedila da je počinila grijehe protiv čistoće. Međutim, znala je da će kada se vrati kući ponovo pasti u isto iskušenje i ponovo počiniti grijeh. Nedostajala joj je čvrsta nakana da se popravi (čvrsta odluka da promijeni svoj život i prestane griješiti) – osnovni uvjet za valjanu ispovijed. Otac Pio joj je odbio dati odriješenje. Kada je ponovo došla i načinila istu ispovijed otac Pio joj ponovo nije dao odriješenje. Ovo se ponovilo četiri puta zaredom. Malo prije pete ispovijedi pomislila je za sebe: „Radije ću umrijeti nego ponovo počiniti grijeh“, i mislila je na to tijekom cijele ispovijedi. Otac Pio ju je pomno ispitao i nakon toga joj dao odriješenje od grijeha.

Jedna žena koja je napravila abortus srela je oca Pia i rekla: „Nisam znala da je abortus grijeh.“ On je odgovorio: „Kako misliš nisi znala da je grijeh? To je ubojstvo... to je grijeh, veliki grijeh.“

Jedna žena je rekla da je čitala nemoralne knjige. Otac Pio joj je rekao: „Jesi li to ispovjedila prije?“ „Da“, odgovorila je. „Što ti je rekao ispovjednik?“, upitao je otac Pio. „Da to više ne činim“, odgovorila je. Bez riječi, otac Pio je zatvorio vrata ispovjedaonice pred njenim licem i počeo slušati novu ispovijed.

6. UTJECAJ OCA PIA NA LJUDE

Božji dar ocu Piu da čudotvorno zagovara za druge bio je toliko poznat da su ljudi u tom području bili duboko, čak i ludo vezani za njega. Kada je rečeno da bi otac Pio mogao biti premješten na drugo mjesto, lokalni ljudi su pokušali spriječiti premještaj prijeteći nasiljem. To je, naravno, bila strašna i grešna odluka ovih ljudi. Koristimo je da se pokaže koliko je među ovim ljudima bio poznat čudotvorni zagovor oca Pia.

U kolovozu 1923, nadređeni su rekli ocu Piu da će biti premješten. 10. kolovoza 1923. čovjek imenom Donato došao je do oca Pia i uperio pištolj u njega govoreći: „Živ ili mrtav ostat ćeš u ovom selu.“ Donata su odmah okružili ljudi i razoružali ga.

Ljudi su znali otkidati dijelove habita oca Pia i čuvati ih kao relikvije. Otac Pio je o ovome rekao: „Pogledaj šta rade! Ovo je Poganstvo! Trebam biti grub prema njima.“

7. OTAC PIO VRAĆA VID SLIJEPIMA

Jedan slijep čovjek je molio oca Pia da mu vrati vid „barem na jedno oko“, da može vidjeti lica svojih najmilijih. Otac Pio ga je više puta upitao: „Samo na jedno oko?“ rekao mu je da bude dobra srca i da će se moliti za njega. Nekoliko tjedana kasnije čovjek se vratio u suzama da zahvali ocu Piu jer mu se vid vratio! Otac Pio mu je rekao:“znači, ponovo normalno vidiš?“ čovjek je odgovorio:“Da na ovo oko, na drugo ne vidim.“ Otac Pio je odgovorio: „znači samo na jedno oko? Neka ti to bude lekcija. Nikada nemoj pred boga staavljati ograničenja. Uvijek traži veliku milost!“

Jedan mladić je tražio od oca Pia da ga izliječi od njegove sljepoće. Otac Pio ga je upitao:“Želiš li da ti se vrati vid ili da spasiš svoju dušu?“ Mladić je odgovorio: „Ako je se radio o izboru, radije bi spasio dušu.“ „Radi se o izboru“ rekao je otac Pio, i to je mladiću bila vrlo gorka i teška stvar koju je prihvatio.

Godine 1919. svećenik otac Carlo Naldi je došao sa svojim prijateljem židovom Lell Pegna. Svećenik je objasnio da je Pegna nedavo potpuno oslijepio i da su morali doći do oca Pia da vidi da li se može izliječiti. Otac Pio je rekao Pegni: „Gospodin ti neće udijeliti milost očinjeg vida ako prije ne povrati vid svoje duše. Nakon što se krstiš, Gospodin će ti vratiti vid.“ Nekoliko mjeseci kasnije, Pegna se vratio bez tamnih naočala koje je obično nosio. Objasnio je ocu Piu da je se usprkos protivljenju svoje obitelji krstio i postao kršćanin. Na početku je bio obeshrabljen kada se sljepoća nastavila ali me se nakon nekoliko mjeseci vratio savršen vid. Otac Paolino je ostao u kontaktu sa Pegnom skoro trideset godina i potvrdio da mu je vid još savršen.

8. PROGLEDALA DJEVOJČICA BEZ ZJENICA

Gemma di Giorgi se rodila bez zjenica u očima. Veliki broj specijalista je ustvrdio da se ne može izliječiti. Kada je imala sedam godina (1947) njena baka ju je povela ocu Piu. Na pola puta Gemma je progledala, njena baka i drugi prijatelji začuđeni ovim čudesnim događajem nazvali su to čudom! Kad su došli, Otac Pio iako nikada prije nije vidjeo Gemmu nazvao ju je po imenu pred svim okupljnim u crkvi i saslušao njenu ispovijed. Tijekom ispovijedi, iako Gemma nije ništa spominjala o svojoj sljepoći, otac Pio je načinio znak križa preko svakog oka. Na kraju ispovijedi blagoslovio ju je i rekao: „Budi dobra i sveta.“

Desetine godina poslije tog događaja Gemma ima savršen vid i još ide na preglede kod specijalista koji se slažu da nema objašnjenja za njen vid. Gemma nema zjenica i znanstveno je nemoguće da osoba bez zjenica vidi. Gemmina je baka također rekla: „Mnogi su očni doktori dolazili k nama i svi su izjavili isto: osoba bez zjenica ne može imati vid, stoga je ovo čudo.“

Gospođa Dryden je objasnila kako je otac Pio bio uključen u izliječenje njene kćeri. „Kada je moja kćerka dobila rak grlića maternice prije šest godina, doktori su joj prognozirrali još pet godina života. Na posljednjem pregledu joj je rečeno da je

potpuno ozdravila. Vjerujem da je sve to zbog oca Pia. Jedan prijatelj katolik mi je pričao o njemu, pa sam mu se molila i svo puzdanje stavila u molitvu. Ja nisam katolkinja ali vjerujem da je to bilo čudo.“

Priča poput ovih je bezbroj. Ima mnogo priča o fizičkom izliječenju i posebnom djelovanju oca Pia ali ih neću sve spominjati jer tema ove knjižice nisu fizička izliječenja. Svedočanstva o ljudima koji su čudesno izliječeni po zagovoru oca Pia mogu se pročitati u mnogim knjigama od kojih su neke prvenstveno posvećene toj temi.

9. OSOBNE PRIČE

Otac pio je govorio udovici kojoj je nedavno umro muž; njen muž je napustio nju i njeno dvoje djece i otišao da živi sa drugom ženom preko tri godine. Rak je naglo odnio njegov život. Nakon mnogih molbi pristao je da primi posljednje sakramente prije smrti.

Žena je pitala: „Gdje je njegova duša oče? Nisam spavala brinući se.“ „Duša tvoga muže je zauvijek osuđena na propast“, odgovorio je otac Pio. Žena je odgovorila: „Osuđena?“ Otac Pio je tužno klimnuo glavom. „Kada je primio posljednje sakramente priznao je mnoge grijehe. Nije bio raskajan niti je imao čvrstu odluku. Također je bio griješnik protiv Božjeg milosrđa, jer je rekao da je uvijek želio imati udjela u dobrima ovoga života i kasnije se obratiti Bogu.“

Druga žena je rekla svome zaručniku da se neće udati ako se on ne vrati u crkvu. Uznemireno i cinično, složio se da ode sa njom u samostan oca Pia. Otišli su zajedno na ranu misu. Tijekom mise, djevojka je bila zadivljena vidjevši zaručnika kako netremice gleda u otar, blijed i kao u šoku. „Da li se ovo događa svaki dan?“, tiho je upitao. „Da“, odgovorila je zbunjeno, ne znajući razlog za ovo neobično pitanje. Tek nako što su izašli iz crkve objasnio joj je svoju reakciju. Vidio je mnogo trnja na glavi oca Pia i krv je tekla niz njegovo lice; mislio je da svi vide isto što i on.

Jednog dana svećenik je doveo muža i ženu ocu Piu da ih blagoslovi. Trojica njihovih sinova su bili u zatvoru zbog provale. Otac Pio im je rekao: „Apsolutno vas odbijam blagosloviti! Niste vukli uzde kad su vaša djeca rasla, pa nemojte dolaziti sada da vas blagoslovim kada su u zatvoru.

Alberto Del Fante je bio novinar koji je prezirao oca Pia. U svojim člancima ga je proglašavao šarlatanom koji moli nad naivnim narodom. Nekoliko godina kasnije, Del Fanteov unuk Enrico je obolio od tuberkuloze i na bubrezima. Doktori nisu davali puno nade da će se Enrico oporaviti. Rodbina je otputovala da vidi oca Pia i zamoli ga da moli za Enrica. Otac Pio ih je uvjerio da će dječak biti dobro. Očajan i izbezumljen Del fante je izjavio: „Ako Enrico ozdravi osobno ću otiću na hodočašće u San Giovanni Rotondo.“ Bio je uvjeren da se ništa neće desiti, ali je dječak ozdravio. Del Fante je bio duboko dirnut ovim čudom i otišao da vidi oca Pia koji mu je pomogao da se okrene Bogu. Nakon obraćena Del Fante se posvetio promociji oca Pia.

Žena čija je ćerka umrla pri porodu je došla do oca Pia. Nije mogla misliti ni na što drugo osim na gubitak kćeri. Otac Pio joj je rekao: „Zašto toliko plačeš za njom kada

je ona već u raju? Bilo bi bolje da se posvetiš svojoj sedamnaestogodišnjoj kćeri koja dolazi kući kasno navečer sa plesa i zabave.“

Jedan mladić iz Rima je bio postiđen zbog svoje ustaljene navike da dotakne rub kape u znak pozdrava kada bi prolazio pored crkve. Bojao se da mu se njegovi prijatelji ne rugaju. Ali jedne prilike je začuo glas oca Pia u glavi: „Kukavice.“ Kasnije je imao priliku osobno susresti oca Pia i bez da mu je išta stigao reći otac Pio je rekao: „Slijedeći put će biti zvučnik na uši!“

Starija gospođa je rekla ocu Piu: „Oče, danas mi je šezdeset. Reci mi nešto lijepo.“ Otac Pio joj je došapnuo: „Smrt je blizu.“

Jedne prilike otac Pio je dolazio iza oltara i govorio čovjeku koji je fotografirao. Rekao mu je da ne slika više od dvije fotografije tijekom mise. Osoba se složila ali je ispucao dva filma. Oba su bila prazna.

Doktor je napravio jednu fotografiju oca Pia i odlučio da napravi još nekoliko. Dok je podešavao foto aparat da načini fotografiju otac Pio mu je rekao: „Ne doktore, molim bez fotografiranja!“ „Uredu oče, oprostite!“, odvratio je i nastavio fotografirati još nekoliko puta. Sve fotografije su bile prazne osim one koja je napravljena prije zabrane.

Cesare Festa je bio odvjetnik i rođak osobnog liječnika oca Pia. Festa je odlučio da ode i da vidi slavnog svećenika o kojem mu je rođak toliko pričao. Kad su se sreli otac Pio mu je rekao: „Ti si mason.“ Arogantno izražavajući svoju odanost loži Festa je odgovorio: „Da oče.“ „I što je tvoj zadatak kao masona?“, upitao je otac Pio. „Da se borim protiv crkve u političkom životu“, odgovorio je Festa. Tada je otac Pio rekao Festi neke stvari o njegovoj prošlosti koje su ga uvjerile da ne bi mogao imati takvo znanje o njemu osim po nadnaravnom.

Kada je jedan komunist prišao ocu Piu i počeo mu govoriti, otac Pio ga je naglo prekinuo i upitao: „Mogu li vidjeti vašu člansku iskaznicu?“ Čovjek je iz novčanika uzeo iskaznicu i pružio je ocu Piu. Otac Pio ju je uzeo i pokidao na komadiće.

Jedne prilike je otac Pio rekao čovjeku koji se zvao Antonio: „Kako se možeš zvati katolikom i komunistom u isto vrijeme? Odaberi. Ili si jedno ili drugo, ali ne možeš biti oboje.“ Ova izjava je potresla Antonia pa je napustio komunizam i vratio se Katoličkoj vjeri.

Giovanni da Prato je bio vozač taksija i nasilni komunist. Kada bi se napio ponekad bi tukao ženu. Jedne večeri je napravio upravo to, oteturao se u sobu i ispružio se po krevetu. U tom trenutku je počeo osjećati kako se krevet snažno trese od donje pregrade, pogledavši začuđeno vidjeo je fratra kako drži pregradu i ljutito ga gleda. Fratar mu je rekao vrlo jasno šta misli o njemu i njegovim djelima i nakon toga nestao. Nasilni komunist Giovanni je poskočio iz kreveta, brzo zaključao ulazna vrata i zagalamio na ženu: „Reci gdje je taj redovnik?“ Ne slušajući njeno nijekanje i proteste pretražio je cijelu kuću i nije nikog našao. Kada je prošlo neko vrijeme otrijeznio se dovoljno da povjeruje u iskrenost svoje žene. Njegova žena se molila ocu Piu za pomoć; pitala se da li je ovaj događaj odgovor na njene molitve. Rekla je mužu da vjeruje da je to u sobi bio otac Pio. Giovanni je strogo rekao: „Slušaj, nijedan

redovnik se neće od mene praviti budalu. Idem vidjeti tog tvog oca Pia i vidjeti što ima reći. Znat ću ako bude lagao!“ Nekoliko dana kasnije, vjeran onome što je rekao, Giovanni se zaputio sa svojim taksijem da vidi oca Pia. Stigao je i pronašao oca Pia, prepoznao ga je i razgovarao s njim. Kao da ga je grom udario, pa ga je otac Pio poveo sa se ispovijedi. Nakon ispovijedi Giovanni je priznao: „Ono što sam bio zaboravio, on me je podsjetio. Plakao sam...“ Na kraju ispovijedi istupio je iz komunista i zamolio oca Pia da uništi njegovu iskaznicu. „Hoću, uništit ću je, ali imaš još jednu u ladici u ormariću pored kreveta. Uništi i tu kada dođeš kući.“ Tada mu je otac Pio rekao: „Napravio si veliki skandal i sad moraš nešto napraviti da se iskupiš.“ Za pokoru ćeš ići na svetu pričest na zadnjoj misi u župnoj crkvi dok ti ne kažem.“ U tadašnje vrijeme bilo je pravilo da se ne smije ništa jesti od ponoći do svete pričesti. Giovanni je morao to činiti veći dio godine. Giovanni je bio važna osoba među svojim komunističkim ortacima a sad je bio obični „sveti Ivan.“ Izazivao je neke Komuniste, koje je znao, govoreći: „Zašto ne pođeš sa mnom i vidiš kako ćeš proći?“ Mjesec za mjesec komunisti su išli vidjeti oca Pia, uvijek su bili impresionirani a poneki su se i obraćali.

Jedan čovjek po imenu Francis je pisao službenom glasniku oca Pia kako je otac Pio pokušao da mu pomogne. Napisao je: „Kao što možete vidjeti iz adrese, ja sam u zatvoru u Engleskoj. Ovdje sam već pet godina ... Ne brinite, nikoga ne krivim što sam ovdje osim svoju osobnu glupost. Sam sam kriv ... Ja sam alkoholičar, i tu su počeli svi moji problemi ... Jedne večeri dok sam spavao usnuo sam oca Pia kako me upozorava da ću ako ne prestanem piti završiti u velikoj nevolji. Nisam obratio pažnju na san i danas sam u zatvoru osuđen na doživotnu kaznu... Neću ići u detalje, ali još uvijek molim krunicu i naravno devetnicu dobrom čovjeku.“

Još jedna zanimljiva priča poslata glasniku je priča R. Van Gisbergen: „Imam dvadesetosam godina i živim u nizozemskoj... Kao dijete sam bio protiv svega što je imalo veze sa vjerom. Moji roditelji su me uvijek nedjeljom vodili u crkvu, ali sam pri svakoj prilici pokušavo pobjeći iz njihovog vidokruga. Da, nešto u meni je bilo protiv Boga. Moj život je bio ispunjen raznim grijesima protiv Boga... Tada sam često pokušavao počiniti samoubojstvo i bio sam pun mržnje prema samo sebi, ljudima i svijetu... 23. rujna 1988. sanjao sam đavla, pojavio se u obliku psećih i zmajevih glava sa jezicima prekrivenim krvlju. Obuzela me je panika. Tada je došao redovnik sa bradom odjeven u smeđi habit. Rekao mi je: „Ne boj se moj sine, ja ću te zaštiti po Svemogućem Bogu!“ U tom trenu sam se probudio i u meni je bila neobjašnjiva radost i sreća... Nazvao sam majku i ispričao joj san. Zamolila me je da dođem. Otišao sam do nje, pokazala mi knjigu sa naslovom: Otac Pio iz Pietrelcine. Otvorila je knjigu, zamirisala je kao parfem... Prelistala je par stranica, nisam mogao vjerovati svojim očima jer je na slici bio isti redovnik kao u mom snu. Zavikao sam: „Ovo je čovjek iz mog sna.“ Majka se čudila... odjednom sam začuo na nizozemskom, „Dođi na moj grob, dođi na moj grob.“ Njegov glas je bio tako jasan... prošle godine sam zahvalio ocu Piu... na njegovom grobu.“

10. BILOKACIJA

Otac Pio je bio poznat i po daru bilokacije: sposobnost da se se bude na više mjesta u isto vrijeme. Iako skoro nikada nije napuštao samostan, biskup ga je vidio na beatifikaciji svete Tereze. Otac Pio je takođr viđen na grobu Pape svetog Pia X.

Italijanski general Cadorna je 1916. godine pretrpio veliki poraz u borbi. Pod njegovim zapovjedništvom bio je veliki broj žrtava i zbog toga je mu je oduzeta komanda. General je uzeo svoj pištolj i htio je počiniti samoubojstvo kada se u njegovom šatoru, pred njim, pojavio otac Pio. Otac Pio mu je rekao da odloži pištolj. Nakon završetka rata, general, koji nikada prije nije sreo oca Pia, je posjetio samostan u San Giovani Rotondo. Odmah je prepoznao oca Pia kao redovnika koji mu se pojavio u šatoru.

11. OTAC PIO VIĐEN U ZRAKU

Tijekom drugog svjetskog rata, neki američki i engleski piloti su dobili zapovijed da bombardiraju područje San Giovanni Rotondo u Italiji. Kada su bili spremni izbaciti bombe, piloti su javili da u zaraku vide redovnika koji ih rašienih ruku uvjerava da ne bace bombe. Kasnije su prepoznali oca Pia kao redovnika koji se pojavio pred njima u zraku.

O ovom je pričao i prezbiterijanac, Pukovnik Loyal Bob Curry. Pukovnik Curry je služio u 464-oj bombaškoj grupi 15. eskadrile pod zapovjedništvom generala Nathana F. Twininga od prosinca 1944. sve dok ga Njemci nisu srušili i zarobili mjesec dana kasnije. Čuo je o ukazanjima oca Pia u zaraku. Curry je rekao: „Svi su pričali o tome, kako američki mehaničari tako i Italijani koji su se brinuli o vojarni.“

12. O NJEGOVOM ODNOSU S ANĐELIMA

Otac Pio je često preporučavao ljudima da ako mu žele poslati poruku ili molbu da mu pošalju svog anđela čuvara. Brat Dominic koji je upravljao poštom za oca Pia u americi ga je pitao: „Oče... jedna žena želi znati, ako vam pošalje svoga anđela čuvara hoće li doći?“ Otac Pio je odogovrio: „Reci joj da njen anđeo čuvar nije kao ona. Njen anđeo je veoma poslušan, i kad ga pošalje on će doći!“

Otac Pio je uvijek bio u bliskom odnosu sa svojim anđelom čuvarom koji ga je učio da prevodi pisma sa Francuskog i Grčkog. Anđeo bi oca Pia držao budnim po noći da bi zajedno pjevali hvale Bogu. Anđeo bi ublažavao bolove koje je trpio od udaraca demona.

Otac Pio je imao mnogo naziva sa svog anđela čuvara: mali anđeo, prijatelj, brat, drug, voditelj, ministar, nebeski glasnik, pratitelj u djetinjstvu i druga.

Pismo oca Pia od 20. aprila 1915: „Često ponavljaj ovu prekrasnu molitvu: Anđele Božji, moj čuvaru kome me je povjerio nebeski Otac, prosvjetljuj me, čuvaj i vodi sad i uvijek.“

Odvjetnik po imenu Attilio De Sanctis je bio sasvim začuđen činjenicom da je zaspao i vozio auto 35 kilometara bez nesreće. Tijekom posjeta ocu Piu pitao ga je što se dogodila te noći kada je spavajući vozio kilometrima bez nesreće. Otac Pio mu je odgovorio: „Dok si ti spavao tvoj anđeo čuvar je vozio tvoj auto.“

Otac Pio je govorio o anđelima: „Anđeli nam zavide samo zbog jedne stvari: oni me mogu trpjeti za Boga.“

Otac Pio je 5. studenog 1912. svom duhovnom vođi pisao slijedeće: „Ne mogu reći zašto me ovi nitkovi (demoni) udaraju. Ponekad osjećam kao da ću umrijeti. U subotu mi se činilo da su me namjeravali dokrajčiti a ja nisam znao kojeg sveca da zazovem. Zazvao sam svog anđela i nakon što me pustio da malo čekam pojavio se lebdeći pored mene pjevajući himne, svojim anđeoskim glasom, božanskom Veličanstvu... Gorko sam ga ukorio što me je pustio čekati toliko dugo kad sam ga zazvao u pomoć. Za kaznu ga nisam htio pogledati u lice, želio sam otići, pobjeći od njega. Ali me je on, jadno stvorenje, skoro u suzama uhvatio i držao dok nisam podgao svoje oči do njegovog lica i ugledao ga sveg potrešenog. Tada je rekao: „Uvijek sam blizu tebe moj ljubljeni mladiću...“

13. OTAC PIO O ĐAVLU

Jednom je otac Pio rekao grupi ljudi da je broj đavola koji djeluju na svijetu veći od broja ljudi koji su živjeli od Adama do danas.

Također je rekao: „ Kada bi svi zli duhovi koji su ovdje uzeli tjelesnu formu zatamnili bi sunčevu svjetlost!“

U jednom periodu svog života otac Pio je radio kao duhovni vođa dječaka u sjemeništu. Jedne večeri jedan je dječak bio probuđen prezirnim smijehom, zvukom željeza koje se savija i baca na zemlju, lanaca koji se bacaju od pod, a oca Pio je čuo kako uzdiše „O moja Djevice!“ Sljedeće jutro je dječak provjerio željezne dijelove koji su pridržavali zavjese oko kreveta oca Pio i ustanovio da su svi uvijeni. Također je pogledao oca Pia i vidio ga otečenih očiju. Ova priča je kružila među sjemeništarcima koji su o tome i pitali oca Pia. On im je ogovorio i opisao ono što se pročulo da bi uvjerio dječake o apsolutnoj potrebi molitve u borbi sa đavlom. Otac Pio je rekao: „Želite znati zašto me đavo tako strašno tukao? To je zbog toga jer sam ja kao vaš duhovni otac branio jednog od vas.“ Imenujući dječaka, nastavio je: „On trpi od strašnih kušnji protiv čistoće i kad je zazvao Gospu on je duhovno pozvao i mene za pomoć. Odmah sam požurio da mu pomognem, i uz pomoć Gospine Krunice sam i uspio. Dječak koji je bio kušan spavao je do jutra dok sam se ja borio i pretpio udarce ali sam dobio bitku.“

Bivši sjemeništarac kojemu je otac Pio bio duhovni vođa i ispovjednik napisao je da su on i njegove kolege studenti čuli zastrašujuće zvuke, u sobi oca Pia, kako čelične šipke udaraju jedna o drugu. Također su čuli zvuk kao da kroz tunel velikom brzinom prolazi vlak. Jedan od učenika koji je kasnije uzeo ime brat Matrice posvjedočio je kako ga je jedne večeri probudila strašna buka koja je dolazila iz dijela u kojem je

spavao otac Pio. Opisao je zvuke kao: „Navala podrugljivog smijeha i zvuk željeznih šipki kako se savijaju kao i zvuk lanaca kako udaraju od pod.“

14. ZASTRAŠUJUĆA MUČENJA KOJA JE OD DEMONA TRPIO OTAC PIO

Otac Pio je u svojoj sobi boravio uglavnom noću. Čuli su se glasni udarci koji su plašili fratre. Kada bi otišli u sobu oca Pia našli bi ga „cijelog u znoju, odjeća je bila toliko natopljena znojem da su ga morali presvući od glave do pete.“

Određeni ljudi koji su dolazili u samostan nisu vjerovali izviješćima o tim neobičnim pojavama, smijali su se tome kao proizvodu redovničke mašte. Jedne prilike gost samostana bio je Biskup Andrea D` Agostino. Gledao je na priče oca Pia kao na izmišljene srednjevjekovne priče. Ipak, dok je jeo sa fratrima uznemirila ga je tutnjava koja je dolazila sa stropa. Problijedio je i prodrhtao. Njegov pomoćnik je bio toliko preplašen da nije htio spavati sam te noći. Slijedeće jutro je napustio samostan i nikad se više nije vratio.

Jednog jutra, veoma rano, dok su svi još spavali, otac Pio je začuo kucanje na svojim vratima. Činilo se kao da je to njegov duhovni vođa brat Agostino, pitao je može li ući. Otac Pio je odgovorio: „Uđi... zašto si došao... kako si došao ovamo?“ Brat Agostino je odgovorio: „Bog me poslao. Nije zadovoljan tobom.“ Otac Pio je bio zatečen: „Šta?“, rekao je otac Pio dok je prebacivao noge preko kreveta i počeo se ustajati. „Ne, ne, nema potrebe da ustaješ. Samo sam došao da ti kažem da Bog ne odobrava način na koji obavljaš pokoru.“ Otac Pio je rekao: „Ako si zaista po božijem nalogu moraš mi dati znak. Tražim od tebe da kažeš ime Isusovo.“ U tom trenutku Agostinove usne se razdvojiše i počeo se smijati, njegov glas se promijenio. Otac Pio je pokušao dohvatiti njegovu smeđu odjeću. Prikaza je nestala ostavljajući iza sebe snažan miris sumpora.

Govoreći kasnije o ovom događaju 28. srpnja 1914. otac Pio je rekao: „Đavao je, kako znate, veliki majstor zla... može vas zavarati nekim đavolskim iluzijama ilil prikazama prerušen u anđela svjetla... Ovaj nesretni otpadnik zna čak i kako se prerušiti u Kapucina i odigrati ulogu vrlo dobro. Preklinjem vas da vjerujete onome koji je pretrpio takvo iskustvo.“

15. TRPLJENJA OCA PIA

Jedan od glavnih razloga zašto je đavao toliko mrzio oca Pia je zbog toga što je po svom trpljenju spasio mnogo duša. Često se osvrtao na količinu ovih trpljenja.

Otac Pio: „Nebeski Otac nije prestao dopuštati mi da čak i fizički trpim dio patnji Njegovog Jedinorođenog Sina. Ovi bolovi su tako jaki da su neopisivi i nezamislivi.“

Otac Pio je rekao da se njegova trpljanja mogu uporediti „sa onim koje su trpili mučenici kada bi bili živi spaljeni ili brutalno ubijeni zbog svjedočanstva vjere u Isusa Krista.“

Otac Pio 25. studenog 1915. godine: „Moje stanje postaje nepodnošljivo i samo čudom ostajem živ.“

Otac Pio u pismu 3. studenog 1915. godine: „Gospodin mi je dao da spoznam patnje duša prokletih u paklu.”

Otac Pio u pismu 13. kolovoza 1916. godine: „...Sigurno ne pretjerujem kada kažem da ni duše u čistilištu ne trpe veću bol.“

Otac Pio: „Beskrajno trpim i cijelo vrijeme osjećam da umirem.“

Govoreći jednoj osobi o svojim fizičkim trpljenjima, otac Pio je rekao: „Nije toliko preko dana. Vidiš, kada krene dan, jedna stvar me vuče do druge i tako prođe dan. Noći su. Ako dopustim sebi da zaspim, bol ovih (podigao je svoje ranjene ruke misleći na stigme) se umnoži preko mjere.“ Osobi koja ga je pitala da li ga bole njegove stigme, otac Pio je odgovorio: „Misliš li da mi ih je Gospodin dao za ukras?“

Otac Pio: „Zamisli samo bol koju sam osjetio i još osjećam. Rana na srcu obilno krvari...“

„...Osjećam kao da ima nešto kao željezna ploča koja se proteže od dojnjeg dijela srca do dojnje desne strane leđa. To mi zadaje vrlo oštru bol i ne da mi da se opustim...“

Otac Pio je odbijao sve vrste umjetnog grijanja, plin ili električno grijanje, čak i grijanje na drveni ugalj u hladnim zimskim noćima.

Otac Pio je jednom proveo dvadesetjedan dan bez jela. Samo je primao Svetu Pričest. „Moraš jesti“, naredio mu je nadstojnik samostana. „Molim te, ne mogu jesti.“ „Moraš“, inzistirao je nadstojnik. Otac Pio je povratio sve što je pokušao pojesti.

Otac Pio je često imao napade povraćanja, znojio se i često nije imao apetita. Imao je periode visoke temperature koja je zbunjivala sve doktore, koji nisu znali kako ga liječiti.Ponekad bi temperatura bila toliko visoka da bi iskočila živa iz toplomjera. Neki običniji termometri bi se slomili pod njegovim pazuhom. Jedne prilike, koristeći poseban toplomjer izmjerena mu je temperatura od 53 stupnja celzijusa. Temperatura koja je prelazila 51 supanj celzijusa ponekad bi se pojavljivalja bez ikakvog razloga. Brat Michaelangelo, franjevac koji je živio s njim je rekao: „Ni jedan obični termometar nije mogao izmjeriti temperaturu oca Pia...jednom sam bio prisutan kada mu je doktor htio izmjeriti temperaturu i vidjeti hoće li se toplomjer slomiti. Otac Pio je rekao: „Ne, slomit će se toplomjer!“ U trenutku je puklo. Živa je iskočila i polomila toplomjer.“ Jednom je jedan doktor govoreći drugom o visokim temperaturama oca Pia izjavio: „Kada sam mu mjerio temperaturu, živa je prešla skalu. Morao sam poslati po poseban toplomjer, sinoć je izmjerio 51,6 stupnjeva celzijusa a jutros 49 stupnjeva. Čudim se kako je živ.“

Otac Pio o trpljenju: „Nijedna patnja koja se nosi iz ljubavi prema Kristu, čak i nevoljko, neće proći nenagrađena u vječnom životu. Pouzdanje i nada u Isusa čak i glinu pretvaraju u najfinije zlato koje će sjati u kući Kralja Nebeskog.“

Gospodin je jednom govorio ocu Piu o svom trpljenju na sljedeći način: „Moj sine, trebam žrtvu da bi se ublažila pravedna i božanska srdžba mog Oca: obnavljaj svoju žrtvu i čini je bez rezerve.“

Otac Pio: „Kada bi samo ljudi razumjeli vrijednost trpljenja, ne bi tražili zadovoljastva, samo trpljenje.“

Otac Pio se također, 18. studenog 1920. godine, žalio na problem sljepoće.

Otac Pio je 30. siječnja 1915. godine. Napisao: „...moj vid...poboljšava se s vremena na vrijeme.“

Otac Pio je dodatno trpio kada su ga jedno vrijeme pozvali u vojnu službu usprko vrlo teškog stanja njegovog fizičkog zdravlja.

Još jedno trpljenje (iako ne fizičko) bilo je to što je Bog često dopuštao ocu Piu da vidi duše drugih, nije mogao vidjeti svoju. Otac Pio je rekao: „U druge duše, po milosti Božjoj, jasno vidim, ali kad pogledam u svoju vidim samo tamu.“

16. OTAC PIO JE ŽELIO BITI MISIONAR

Otac Pio je uvijek bio spreman poći kada je bila mogućnost da ga se premjesti na drugo mjesto, priželjkivao je misijsko djelovanje. Čak je i pisao svojim pretpostavljenima za dozvolu da radi kao misionar u Indiji. Njegov zahtjev je odbijen.

Otac pio je rekao: „Koliko želim, i kako bi bio sretan kad bih bio u Indiji i pružio svoj siromašni rad za širenje vjere. Ali ako ta dobra sreća nije rezervirana za mene već za druge duše plemenitije i draže Isusu, ja ću svoju misiju vježbati poniznom, revnom i djelotvornom molitvom.

17. HRANA I SPAVANJE

1944. godine mjeren je unos hrane oca Pia koji je iznosio 100 grama, a ipak je težio više od 77 kilograma. Količina hrane i pića koju je konzumirao otac Pio nije bila dovoljna ni za malu bebu. Kada je otac Pio mogao spavati, što i nije bilo često, spavao je dva do tri sata. Mnoge noći je preoveo bez sna. Ovaj nedostatak sna je začuđavao doktore; bili su zbunjeni kako može raditi bez osvježenja koje donosi spavanje.

18. OTAC PIO I MOLITVA

Kada je duhovni otac tažio od oca Pia da udupla molitvu, otac Pio je odgovorio da je to nemoguće jer svo svoje vrijeme provodi u molitvi.

Otac Pio je rekao: „Ono što danas nedostaje čovječanstvu je molitva.“

Otac Pio: „Tražimo Boga u knjigama, ali nalazimo ga u molitvi. Molitva je ključ koji otvara Božje srce.“

Otac Pio: „Sve molitve su dobre kada su udružene sa čistim nakanama i dobrom voljom.“

Otac Pio je ljudima preporučavao kratke misaone molitve, prikazujući Isusu Kristu sve što čine bez obzira kako bilo beznačajno.

Otac Pio u pismu od 14. prosinca 1916: „Pokušaj prakticirati misaonu molitvu, to je sveta meditacija i neka obično bude o životu, muci i smrti Isusovoj.“

Otac Pio je ljudima koje je ispovijedao davao da mole slijedeću molitvu: „Svoju prošlost, o Gospodine, Tvome milosrđu, svoju sadašnjost Tvojoj ljubavi, svoju budućnost Tvojoj providnosti!“

Otac Pio je rekao: „Gospodin mi dopušta da se sjetim samo onih ljudi i stvari kojih On želi da se sjetim. S tim u vezi, u nekoliko prilika naš milosrdni Gospodin mi je sugerirao na ljude koje ne znam i nikad nisam ni čuo za njih, samo sa ciljem da ih privučem Njemu i posredujem za njih i u tim slučajevima je uvijek uslišavao moje slabe molitve. S druge strane, kada Isus ne želi uslišiti moje molitve, učini da da zaboravim moliti za te osobe za koje sam bio čvrsto odlučio moliti.“

U pismu od 16. rujna 1916, otac Pio kaže: „Moli za obnovu Božjeg kraljevstva; za širenje vjere; za uzdizanje i trijumf naše svete majke Crkve. Moli za... nevjernike, heretike i za obraćenje griješnika.“

Otac Pio o rastrešenosti u molitvi: „Ne smiješ svojevoljno odvraćati pažnju. Ali ako si rastrešena, nastavi moliti i zadobit ćeš velike zasluge, jer naš Spasitelj zna da ti nisi anđeo koji mu se moli, već siromašna žena. Nastavi moliti bez prestanka. A kad ti se teško koncentrirati ne zaustavljaj se i ne gubi vrijeme razmatrajući zašto i zbog čega. To je kao kod putnika koji se izgubio na putu. Kada shvati da je na pogrešnom putu, odmah se okrene na pravi put. Zato moraš nastaviti promišljati bez zaustavljanja zbog nedostatka koncentracije.“

19. OTAC PIO O BLAŽENOJ DJEVICI MARIJI I KRUNICI

Pobožnost oca Pia prema Blaženoj Djevici Mariji je bila ukorijenjena u istini da Isus posebno želi ovu pobožnost. Isus je odabrao Mariju da po njoj dođe na zemlju. Pa je slično tome, izabrao da po Mariji dođemo k Njemu jer njena duša veliča Gospodina. Kao što piše u Pismu: „Veliča duša moja Gospodina, klikće duh moj u Bogu mome Spasitelju, što pogleda na neznatnost službenice Svoje. Odsad će Me, evo, svi naraštaji zvati blaženom. Jer velika mi djela učini Svesilni...“ (Lk 1:46-49). Pismo nam daje jasno proročanstvo o štovanju „svih naraštaja“ kršćana (katolika) prema Majci Božjoj. Čak navodi i istu riječ koja se moli u molitvi Zdravo Marijo koju mole katolici: „Zdravo, Marijo, milosti puna, Gospodin s tobom. Blagoslovljena (blažena) ti među ženama  i blagoslovljen (blažen) plod utrobe tvoje, Isus. Sveta Marijo, Majko Božja, moli za nas grešnike, sada i na času smrti naše.“

Otac Pio je razumio sve ovo, i mnogo puta je rekao: „Želio bi da imam dovoljno snažan glas da kažem svim grešnicima svijeta da ljube Mariju. Ona je ocean preko kojeg moraju prijeći da bi stigli do Isusa.“ Iznad ulaznih vrata u sobu oca Pia stajale su riječi: „Marija je razlog sve moje nade.“

20. OTAC PIO O KRUNICI KAO „ORUŽJU“

Otac Pio je davao savjet: „Molite Krunicu i molite je uvijek i često koliko možete.“ Jedna osoba je rekla: „Uvijek smo ga vidjeli sa krunicom u ruci – u samostanu, u dvorani, na stepenicama, u sakristiji, u crkvi, čak i u kratkim intervalima kada bi izlazio ili ulazio u ispovjedaonicu.“ Druga osoba je dodala: „Pri kraju nije više govorio sa nama, govorili smo mu naše misli. Tražili smo pomoć. A on nam je samo pokazivao krunicu, uvijek.“

Govoreći o našoj Gospi, otac Pio je rekao: „U svakom slobodnom vremenu koje imate, kada završite svoje dužnosti u svom staležu, kleknite i molite Krunicu. Molite krunicu pred Presvetim Sakramentom ili pred raspelom.“ O Krunici je Gospa rekla ocu Piu: „Sa ovim oružjem ćeš pobijediti.“ Uvjeren u snagu Krunice, otac Pio je uvijek držao krunicu u rukama. Kada je bio blizu smrti, svojoj duhovnoj djeci je preporučio Krunicu riječima: „Ljubite našu Gospu i učinite da bude ljubljena. Uvijek molite Krunicu.“

Kada se spremao u krevet, par dana prije smrti, rekao je fratru koji je bio u njegovoj sobi: „Daj mi moje oružije!“ Iznenađen i znatiželjan, fratar ga je upitao: „Gdje je oružje? Ne vidim ništa!“ Otac Pio mu je odgovorio: „U mom je habitu, koji si upravo objesio!“ Nakon što je pretažio džepove habita fratar mu je odgovorio: „Oče, nema nikakvog oružja u tvom habitu!... našao sam samo tvoju krunicu!“ Otac Pio je odmah odgovorio: „Nije li ovo oružje?... pravo oružje?!“ Otac Pio je po noći nosio krunicu oko svoje ruke.

21. NEKA VIĐENJA OCA PIA

Otac Pio je za svoga života imao mnogo zapanjujućih viđenja. U ožujku 1913. godine otac Pio je pisao svome ispovjedniku, bratu Agostinu, i rekao mu sljedeće: „U petak ujutro, još sam bio u krevetu kada mi se ukazao Isus. Bio je veoma tužan i žalostan. Pokazao mi je veliki broj svećenika, među njima i razne crkvene velikodostojnike. Jedni su oblačili svete haljine, dok su ih drugi skidali. „Pogled na žalosnog Isusa mi je zadao veliku bol, pa sam Ga pitao zašto toliko trpi. Nije mi odgovorio samo je gledao prema ovim svećenicima. Kada se umorio od gledanja okrenuo je pogled. Podigao je oči prema meni i dvije suze su potekle niz Njegove obraze. Išao je od gomile svćenika sa izrazom gađenja i prezira, plačući: „Koljači!“ Okrećući se prema meni rekao je: „Moj sine, ne vjeruj da je moja muka trajala samo tri sata. Ne, moja muka će trajati sve do kraja svijeta zbog ovih kojima sam dao najviše. Tijekom moje muke, moj sine, ne smijemo spavati. Moja duša traži nekoliko kapi ljudskog sažaljenja. Ali uzalud, ostavljaju me samog pod težinom ravnodušnosti. Koliko sam puta bio spreman da ih uništim, ali su me zadržali anđeli i duše koje me ljube. Piši svom ispovjedniku i reci mu šta si vidio i šta si čuo ovo jutro. Reci mu da tvoje pismo pokaže Provincijalu.“

Dok se molio u crkvi, otac Pio je čuo Isusa kako govori: „S kakvom nezahvalnošću ljudi vraćaju za Moju ljubav! Manje bi me vrijeđali da sam ih manje volio. Moj Otac ih više ne želi podnositi. I ja ih želim prestati ljubiti, ali ne mogu! Moje srce je načinjeno da ljubi! Slabi i kukavički ljudi se ne trude da savladaju kušnje i zaista se naslađuju u svojim zloćama. Duše kojima sam bio posebno naklon iznevjerile su me kada sam ih kušao, slabi su se prepustili preprekama i beznađu, dok su se jaki opustili. Ostavljaju me samog po noći, samog po danu u crkvama. Više ne mare za oltarski Sakrament. Jedva iko govori o ovom Sakramentu ljubavi, čak i oni koji govore, govore sa velikom ravnodušnošću i hladnoćom. Moje srce je zaboravljeno; Niko više ne misli o mojoj ljubavi i stalno me ražalošćuju. Za mnoge ljude je moja kuća postala zabavni centar… Gledam, moj sine… mnoge licemjerne ljude koji me izdaju primajući nedostojno svetu pričest gazeći svojim nogama svjetlo i snagu koju im neprestano dajem…”

22. OTAC PIO I ČISTILIŠTE

2 Mak 12,45: „K tome je imao pred ovima najljepšu nagradu koja čeka one koji usnu pobožno. Svakako, sveta i pobožna misao. Zato je za pokojne prinio žrtvu naknadnicu da im se oproste grijesi.“

Mt 12,32: „I rekne li tko riječ protiv Sina Čovječjega, oprostit će mu se. Ali tko rekne protiv Duha Svetoga, neće mu se oprostiti ni na ovom svijetu ni u budućem."

1Kor 3,13-15: „svačije će djelo izići na svjetlo. Onaj će Dan pokazati jer će se u ognju očitovati. I kakvo je čije djelo, oganj će iskušati. Ostane li djelo, primit će plaću onaj tko ga je nazidao. Izgori li čije djelo, taj će štetovati; ipak, on će se sam spasiti, ali kao kroz oganj.“

Jedne večeri otac Pio je sjedio sam u sobi zadubljen u molitvu kada je ušao stariji čovjek i sjeo pored njega. „Gledao sam u njega i nisam shvaćao kako je uspio ući u samostan u ovo vrijeme. Upitao sam ga: „Ko si ti? Šta hoćeš?“ Čovjek je odgovorio: „Oče Pio, ja sam Pietro di Mauro, zovu me Precoco. Umro sam u ovom samostanu [u požaru] 18. rujna 1908, u sobi broj 4. Još sam u čistilištu i potrebna mi je jedna misa da se moja duša oslobodi iz čistilišta. Bog mi je dopustio da dođem tebi i zamolim za tvoje molitve.“ Nakon što sam saslušao njegovu priču, rekao sam: „Možeš biti siguran da ću sutra slaviti misu za tvoje oslobođenje.“ Otac Pio je tada rekao da je misa koju je slavio sljedećeg dana oslobodila, dušu tog čovjeka, iz čistilišta. Jedan svećenik iz samostana je pretraživao dokumente i našao da je ta osoba zaista umrla u okolnostima kako je opisao otac Pio.

Jednog dana su neki fratri vidjeli oca Pia kako naglo ustaje od stola i počinje govoriti kao da nekom govori. Ali oko oca Pia nije bilo nikoga kome bi mogao govoriti. Fratri su pomislili da otac Pio počinje gubiti razum pa su ga pitali kome govori. „O, ne brinite, govorio sam nekim dušama koje su na putu iz čistilišta u nebo. Zastale su ovdje da mi zahvale jer sam ih se sjetio u misi ovo jutro.“

Otac Pio je rekao: „Više duša mrtvih iz čistilišta nego živih se penje na ovo brdo da prisustvuju mojim misama i traže moje molitve.“

Jednom je neko pitao oca Pia kako se može izbjeći čistilište. Odgovorio je: „Prihvaćajući sve iz Božje ruke. Prikazivanje svega Njemu, s ljubavlju i zahvalnošću, omogućit će nam da prijeđemo iz smrtne postelje u nebeski raj.“

23. NEBO

Otac Pio je rekao o nebu: „Nebo je potpuna radost, neprestana radost. Neprestano ćemo hvaliti Boga. Nepotrebno je pokušavati zamisliti kako izgleda Nebo jer ne možemo razumijeti. Ali kada se skine veo ovog života razumjet ćemo na drugačiji način.“

„... noću kada zaklopim oči veo se podiže i pred sobom vidim otvoren raj: i razdragan ovim viđenjem spavam sa blaženim osmjehom na usnama i savršenim mirom...“

24. OTAC PIO NIJE ZNAO SVE

Kako je ocu Piu dat čudesan dar koji je premašivao čak i najveće svece u crkvenoj povijesti, neki su stekli pogrešan dojam da on zna sve. Ali otac Pio je bio samo ljudski instrument Božje volje i znao je samo ono što mu je Gospodin otkrio i što je Gospodin hito da on zna. Kao i svima ostalima, ostale su mu nepoznate mnoge stvari. Na primjer, njegov duhovni vođa brat Agostino je pitao oca Pia da li je spašen liječnik koji je poginuo u ratu. Otac Pio mu je odgovorio: „Ne znam.“ Brat Benedetto ga je pitao o bratu Luci kojega nisu pronašli nakon bitke. Otac Pio je odgovorio: „ O bratu Luci ne znam ništa... Ali mislim da ga ne treba tražiti među živima. Molim Boga da razuvjeri moje slutnje.“ Pokazalo se da otac Pio nije bio u pravu: Ispostavili se da je obrat Luca živ.

Ponekad bi procjene i mišljenje oca Pia bili pogrešni. Na primjer u slučaju njegovog nećaka Ettorea Masonea koji je bio izbačen sa fakulteta jer se otkrilo da ima epilepsiju, fakultet nije htio preuzeti obavezu i brigu o njemu. Kada je saznao da mu nećak nije u školi pretpostavio je da je odustao. „Bježi od mene propalico!“, vikao je na svog nećaka, „Imaš dovoljno drskosti da dođeš do mene!“ „Ujače, zašto mi to govoriš?“, pitao je nećak. „Jer si odustao od škole. Odlazi!“ „Ujače, pročitaj ovo pismo.“ Kada je otac Pio pročitao razlog zbog kojeg je Ettore bio zamoljen da napusti školu, spustio je glavu na stol i počeo plakati.

25. O CRKVI, FRANJEVAČKOM REDU, PRAVDI BOŽJOJ I DUŠAMA KOJE PADAJU U PAKAO

Osvrćući se na svoju franjevačku provinciju, u pismu od 29 prosinca 1912. godine piše: „Već neko vrijeme, On (Gospodin) mi ne daje odgovore kada su u pitanju stvari koje se odnose na našu provinciju jer je veoma odvratno kako se provincija ponaša.“

Otac Pio je također mogao vidjeti da opće otpadništvo i otuđenost rastu i da je uzelo maha, već u 1914. godini. U pismu od 20. travnja 1914 otac Pio piše: „U srce me pogađa gledajući koliko duša otpada od Isusa. Ono što ledi krv u mom srcu je

činjenica da mnoge od njih postaju otuđene od Boga jer do njih ne dopire riječ božja. Žetva je velika a radnika je malo. Tko će žeti u poljima Crkve kad sazriju? Hoće li biti šteta jer nema radnika? Hoće li žeti sotonini poslanici koji su, na nesreću, brojni i aktivni? Neka najljubljeniji Bog ne dopusti da se ovo ikada dogodi. Neka se sažali nad siromaštvom ljudi koje postaje veliko.“

U Pismu od 25. travnja 1914. otac Pio piše: „Molimo milosrdnog Isusa da pritekne u pomoć svojoj crkvi, jer su njene potrebe postale velike.“

U Pismu od 16. veljače 1915. otac Pio piše: „...ona treba imati vođu [duhovnog] koji je prosvijetljen u puteve Božje. Ali gdje naći takvog u ovim groznim vremenima? Najmilosrdniji Isus se žali na ovo. O, moj dragi Oče, kako su ovo tužna vremena! ...Neka Božanski Otac ubrzo prekine ovo katastrofalno stanje!“

Otac Pio u pismu od 28. kolovoza 1917. godine: „Moli za ovu dušu koja lije suze nad općom bijedom a posebno nad bijedom naše siromašne provincije.“

Otac Pio se žalio Bogu Ocu: „Oče, preklinjem te, ili neka brzo dođe kraj svijeta ili zaustavi grijehe koji se neprestano čine protiv štovanja najdostojnije osobe tvog Jedinorođenog Sina.“ Otac Pio je gledao na prvi svjetski rat kao na kaznu za ljudsku nevjeru.

U srpnju 1946, otac Pio je Nadbiskupu Benventa – Italija, poslao ove oštre i upečatljive riječi: „Benvento je bombardiran, izgubljena je katedrala i nadbiskupska rezidencija kao kazna za Nadbiskupa... i još gore, čak ni nakon ovakve kazne Božje nadbiskup ne želi shvatiti svoje obaveze. Zaista je tvrda srca... duše se gube i neprijatelji Božji iskaljuju mržnju i pustoše, sve jer Nadbiskup spava...“

26. OTAC PIO O NEOPHODNOSTI KATOLIČKE VJERE, RADA S VJEROM, I DRUGIM RELIGIJAMA I SEKTAMA

Atanasijevo Vjerovanje: „Koji god se želi spasiti, iznad svega se treba držati Katoličke vjere; onaj koji ovo ne očuva u cijelosti i nepromjenjeno, zasigurno će biti izgubljen u vječnosti.“

Iv 3,5: Odgovori Isus: "Zaista, zaista, kažem ti: ako se tko ne rodi iz vode i Duha, ne može ući u kraljevstvo Božje. A on će im: "Ne plašite se! Isusa tražite, Nazarećanina, Raspetoga? Uskrsnu! Nije ovdje! Evo mjesta kamo ga položiše

Mk16,16: „16Tko uzvjeruje i pokrsti se, spasit će se, a tko ne uzvjeruje, osudit će se.

Mt 18,17: „Ako ni njih ne posluša, reci Crkvi. Ako pak ni Crkve ne posluša, neka ti bude kao poganin i carinik."

Mt 16,18-19: „A ja tebi kažem: Ti si Petar-Stijena i na toj stijeni sagradit ću Crkvu svoju i vrata paklena neće je nadvladati. 19Tebi ću dati ključeve kraljevstva nebeskoga, pa što god svežeš na zemlji, bit će svezano na nebesima; a što god odriješiš na zemlji, bit će odriješeno na nebesima."

1Tim 3,15: „... koja je Crkva Boga živoga, stup i uporište istine.

Jak 2,24: „Gledajte: čovjek se opravdava djelima, a ne samom vjerom.“

Otk 20,12-15: „I vidjeh mrtve, velike i male: stoje pred prijestoljem, a knjige se otvoriše. I otvori se jedna druga knjiga, knjiga života. I mrtvi bijahu suđeni po onome što stoji napisano u knjigama, po djelima svojim. More predade svoje mrtvace, a Smrt i Podzemlje svoje: i svaki bi suđen po djelima svojim. A Smrt i Podzemlje bili su bačeni u jezero ognjeno. Jezero ognjeno - to je druga smrt: tko se god ne nađe zapisan u knjizi života, bio je bačen u jezero ognjeno.“

Otk 22,12: "Evo, dolazim ubrzo i plaća moja sa mnom: naplatit ću svakom po njegovu djelu!"

Pisma oca Pia jasno pokazuju da nije uvažavao lažne religije i da je čvrsto držao da su katoličke dogme neophodne za spasenje.

Evo što je Monsinjor George Pogany (koji je osobno poznavao oca Pia) rekao o pogledima oca Pia na druge religije. „...Otac Pio je inzistirao da je katolička vjera jedina religija koju je utemeljio Isus Krist. Svakoga je prihvaćao kao čovjeka, ali je bio uvjeren da su druge religije utemeljili različiti ljudi, kao što su Luter, Kalvin ili Zwingli...“

U pismu od 27. siječnja 1918. otac Pio piše: „... crkva je draga i mila grlica, koja sama može leći jaja, i rađati Zaručniku male grlice. Neprekidno zahvaljuj Bogu da si kćer Crkve...“

Govoreći o grijesima čovječanstva otac Pio je rekao: „On (Isus) vidi svu ružnoću i zlobu stvorenja kad ih čine. On zna do koje mjere ovi grijesi vrijeđaju Božje Veličanstvo. On vidi sve svu sramotu, drskost, bogohuljenje koje izlazi sa usana koje su stvorene da hvale i blagoslivaju Stvoritelja. On vidi svetogrđa kojima kroče svećenici i vjernici, ne brinući o sakramentima koji su ustanovljeni za naše spasenje, kao neophodnim sredstvima za spasenje; umjesto toga rade priliku za grijeh i propast duša.“

Pietruccio, koji je bio slijep, je pitao oca Pia šta osoba treba činiti da bi spasila svoju dušu. Otac Pio je odgovorio: „Dovoljno je da se pridržava Božijih i Crkvenih zapovijedi.“

Jednom su čuli oca Pia kako govori o jednom dobrom doktoru: „Koja šteta što je Židov.“

U pismu od 7. travnja 1913, otac Pio kaže: „Koliko jadne braće odgovara na Isusovu ljubav bacajući se otvorenih ruku u sramotnu sektu slobodnih masona.“

U vrijeme u kojem je živio otac Pio, razne sekte su aktivno pokušavale obratiti italijanski narod. Jedna od ovih sekti je otvorila vrtić u blizini oca Pia. Otac Pio je znao da su djeca izložena kritiziranju katoličke vjere. Otac Pio je bio veoma ljut, rekao je nadstojniku samostana: „Brzo učini nešto! U moje ime idi kod nadbiskupa i pribaavi dozvolu za otvaranje vrtića odmah do njihovog...“ Vrtić je otvoren i u

kratkom vremenu sekta je morala zatvoriti svoj vrtić i otići. Otac Pio se nije suprotstavljao zlu samo molitvom već i djelovanjem.

27. O DUHOVNOM ŠTIVU

Otac Pio je rekao: „Ako čitanje svetih knjiga ima snagu da obrati svjetovnog čovjeka u duhovnu osobu, kakvu veliku snagu mora imati takvo štivo u vođenju duhovnog čovjeka i žene do većeg savršenstva.“

U pismu od 14. prosinca 1916. otac Pio piše: „Nastavi sa čitanjem duhovnog štiva, jer kako duša razgovara sa Bogom u meditaciji, kroz duhovno štivo Bog govori duši kroz ispravno čitanje takvih knjiga.“

28. O LJUDIMA KOJI TRAŽE NADNARAVNO

Dok su nadnaravni događaji bili uobičajeni u životu oca Pia, on je savjetovao druge da ne traže nadnaravno, i često je upozoravao one koji su tražili da im nedostaje vjere. Tvrdio je: „Uvjeren sam da mnogo ljudi ne želi živjeti vjeru, samo traže nadnaravno.“ Otac Pio je savjetovao one koji su mu pisali tražeći čuda odgovarajući im: „Živite u vjeri!“

Neke žene bi ga ponekad prigrabile, a on bi vikao: „Odlazite, odlazite!“ Uzeo bi svoj pojas i prijeteći mahao prema njima. Nekad bi urlao: „Oko ovog mjesta treba biti ograda sa znakom „Duševna bolnica“.“

Jedna mlada žena je vjerovala da joj se ukazuje Isus. Otac Pio joj je rekao da ne vjeruje viđenjima. Gospođa je odbila da je u ovim stvarima vodi otac Pio. Govorila je da se otac Pio suprodstavlja stvarima koje joj je rekao Isus u viđenju. Nakon nekoliko mjeseci je počinila samoubojstvo.

29. OTAC PIO O DOLASKU U NEBO I O MALOBROJNIM KOJI SU SPAŠENI

1 Pet 4,18: „ako se pravednik jedva spasava, opak i grešnik gdje da se pojavi?“

Mat 7,13: „Uđite na uska vrata! Jer široka su vrata i prostran put koji vodi u propast i mnogo ih je koji njime idu.“

U pismu jednom svećeniku 23. Ožujka 1915. godine otac Pio piše: „Neka ti Isus i Marija uvijek budu na pomoći i neka tvojim riječima daju snage da obrate i zaustave bezglavu navalu duša u propast.“

Otac Pio je rekao: „Zar ne znaš da mi moramo biti znak na putu spasenja? Samo ga revni uspiju naći, nikada mlaki i oni koji spavaju!“

U pismu od 27. Svibnja 1914. godine otac Pio kaže: „Ljubljeni Bože! Kad bi svi bili svjesni tvoje strogosti kao tvoje blagosti, koje bi stvorenje bilo tako glupo da te uvrijedi?“

Jedan od braće je upitao oca Pia: „Zašto plačeš?“ Otac Pio je odgovorio: „Kako ne bi plakao gledajući čovječanstvo kako srlja u propast po svaku cijenu.“

O Božanskoj Krvi Isusovoj je rekao: „Samo će malobrojni imati koristi od Nje, veliki broj trči putem propasti.“

30. OTAC PIO O VJERI

Otac Pio: „Moramo biti svjesni da je vjera najveći dar koji je Bog ponudio čovjeku na zemlji, jer po tom daru od zemaljskog čovjek postaje stanovnik neba. Ljubomorno čuvajmo ovaj dar. Jao onom koji se zaboravi, koji zaboravi nebo, čija vjera slabi, ili još gore koji poriče svoju vjeru. Ovo je najveća uvreda koju čovjek nanosi Bogu.“

Otac Pio: „ ... obnovi svoju vjeru u istine Kršćanskog učenja, posebno u vrijeme borbe. I na poseban način obnovi vjeru u obećanje vječnog života koji je naš dragi Isus obećao onima koji se bore hrabro i odlučno. Trebaš biti ohrabren i utješen spoznajom da nismo sami u svojoj patnji, jer svi sljedbenici Nazarećanina, raštrkani po svijetu trpe na isti način, i svi su poput nas izloženi kušnjama i životnim nevoljama.“

Otac Pio: „U kušnjama protiv vjere, zazivajte svetog Mihaela i svete Petra i Pavla.“

U pismu od 03. Prosinca 1916. godine kaže: „Moraš se truditi da ugodiš Bogu, i ako je On zadovoljan svi su zadovoljni.“

31. OTAC PIO O SVIJETU

U pismu od 04. Kolovoza 1914. godine otac Pio kaže: „Drži se podalje od ... bezbožnih skupova, od pokvarenosti i pokvarene zabave, od svakog bezbožnog društva.“

Otac Pio: „... ne obraćaj pozornost na podsmjehivanja priglupih. Znaj da su se svijet i oni od svijeta uvijek rugali svecima, ali oni su sve gazili svojim nogama i pobijedili svijet i njegove principe.“

U pismu od 16. Ožujka 1921. godine otac Pio kaže: „... svijet je pun zlobe, i nikakva čistoća ili oprez nisu dovoljni da ostanemo čisti. Možemo pobijediti samo ako se odmaknemo.“

U pismu od 13. Rujna 1920. godine otac Pio kaže: „Hvalim vašu odlučnost da se potpuno posvetite Bogu u sjeni svetog samostana. Stoga, ako uistinu niste prijeko potrebni svom ocu, pokušajte svim sredstvima, ako treba i bjegom, izvršiti ovaj sveti plan. Gospodnji poziv se mora odmah slijediti, u suprotnom dovodimo svoje spasenje u opasnost.“

32. OTAC PIO O OHOLOSTI

U pismu, jednom duhovnom djetetu, od 30. Siječnja 1921. godine otac Pio piše: „Kažeš mi da želiš ostati neprimjetan jer se bojiš da ne padneš pod oholost. Ne vidim kako osoba može postati ohola s obzirom na darove koje vidi u sebi. Čini mi se, koliko više vidi darova u sebi da ima više razloga biti ponizan pred Gospodinom jer se Gospodnji darovi uvećavaju i ona nikad ne može potpuno uzvratiti darovatelju sveg dobra. A što se tebe tiče, šta imaš zbog čega bi posebno bio ohol? Što imaš a da nisi primio? Ako si sve primio, zašto se hvališ kao da je tvoje? Kad god te kušač želi napuhati ohološću, reci sebi: sve što je dobro u meni primio sam od Boga na posudbu i bio bi budala kada bi se hvalio s onim što nije moje.“

Govoreći o poniznosti, otac Pio je rekao: „Zar ne vidiš? To je kao da ti je neko dao prekrasan zlatni sat da ga odneseš u Milan na popravak, a na putu ga pokazuješ, svojim suputnicima u kupeu, kao da je tvoj. Zar ne bi bio vrlo nepromišljen čovjek? Ili, ako si ga mislio zadržati, zar to ne bi bilo zlobno?“

33. OTAC PIO O MISI

Mat 26,26-28: „I dok su blagovali, uze Isus kruh, izreče blagoslov pa razlomi, dade svojim učenicima i reče: "Uzmite i jedite! Ovo je tijelo moje!" 27 I uze čašu, zahvali i dade im govoreći: "Pijte iz nje svi! 28 Ovo je krv moja, krv Saveza koja se za mnoge prolijeva na otpuštenje grijeha.“

1 Kor 10,16: „Čaša blagoslovna koju blagoslivljamo nije li zajedništvo krvi Kristove? Kruh koji lomimo nije li zajedništvo tijela Kristova?“

1 Kor 11,26-29: „Doista, kad god jedete ovaj kruh i pijete čašu, smrt Gospodnju navješćujete dok on ne dođe. 27 Stoga, tko god jede kruh ili pije čašu Gospodnju nedostojno, bit će krivac tijela i krvi Gospodnje. 28 Neka se dakle svatko ispita pa tada od kruha jede i iz čaše pije. 29 Jer tko jede i pije, sud sebi jede i pije ako ne razlikuje Tijela.“

Prema nekim procjenama, oko dvadeset miliona ljudi je vidjelo oca Pia kako prikazuje Misu.

O vrijednosti Mise, otac Pio je rako: „Kada bi ljudi cijenili vrijednost svete Mise, trebali bi, svaki dan, prometnog policajca na crkvenim vratima da održava red.“

Pitali su oca Pia šta Misa znači njemu. Odgovorio je: „To je sveto sudjelovanje u muci Isusovoj. Sve što je Gospodin trpio u Svojoj Muci, ja trpim, do mjere koja je moguća čovjeku. I to nije po mojim zaslugama, već u potpunosti zbog Njegove dobrote.“

Prije nego bi prikazao neposvećenu hostiju, na plitici, prošao bi prstima oko hostije da provjeri da nema labavih ulomaka.

Otac Pio: „Svaka sveta Misa, koja se pobožno sluša, u našim dušama čini čudesna djela, izlijevaju se obilne duhovne i materijalne milosti kojih nismo svjesni. Lakše bi zemlja postojala bez sunca nego bes svete Misne Žrtve.“

Otac Pio: „Idem na Crkvenu vinsku presu, na sveti oltar, gdje se od Krvi tog slasnog i izvanrednog Grožđa, destilira sveto Vino, samo je nekolicini sretnika dopušteno da Njime budu opijeni.“

34. OTAC PIO O PRIMANJU SVETE PRIČESTI

Iv 6,54-55: „Tko blaguje tijelo moje i pije krv moju, ima život vječni; i ja ću ga uskrisiti u posljednji dan.“

Pitali su oca Pia o primanju svete Pričesti. On je odgovorio: „To je unutarnja i vanjska milost. Zagrljaj.“

Pitanje: „Kad Isus dođe, da li dođe samo u dušu?“Otac Pio: „U cijelo biće.“Pitanje: „Što Isus čini u svetoj Pričesti?“Otac Pio: „Nalazi radost u Svom stvorenju.“Pitanje: „Da li je Pričest združivanje?“Otac Pio: „To je fuzija. Kao dvije svijeće koje se tope zajedno da se više ne mogu razlikovati.“

Otac Pio u pismu jednom duhovnom djetetu o primanju svete Pričesti: „Nastavi primati Pričest, i ne brini se o tome što ne možeš obaviti svetu Ispovijed. Isus će nagraditi tvoju dobru volju. Upamti da sam ti često govorio: sve dok nisi siguran da si u velikom grijehu, ne trebaš se uzdržavati od Pričesti. Ako nisi siguran da si u smrtnom grijehu trebaš primati Pričest svaki dan.“

Otac Pio: „Osjećam u srcu da sam privučen višom silom prije sjedinjenja s Njim u Presvetom Sakramentu. Osjećam takvu glad i žeđ prije primanja Presvetog Sakramenta da bi umrao od iščekivanja kad bi trajalo malo duže... i umjesto da budem zadovoljan nakon što sam primio Sakrament, ova glad i žeđ se još više pojačaju. U trenutku kad sam obuzet ovim najvišim dobrom, tada je veličina slasti Tako velika da skoro kažem Isusu: Dosta! Ne mogu više izdržati! Čak zaboravim da sam na ovom svijetu. Um i srce nemaju više želja... ponekad se pitam da li ima duša koje ne osjećaju da im grudi gore božanskom vatrom, posebno kada se nađu pred Njim u Presvetom Sakramentu. To mi se čini nemoguće posebno ako je osoba svećenik ili vjernik.“

35. POSEBNE POBOŽNOSTI OCA PIA

Otac Pio je uvijek sa sobom nosio svetu relikviju Križa. Želio je da i njegova duhovna djeca nose isto ili da nose stalno raspelo oko vrata.

Otac Pio je imao posebnu pobožnost prema Muci našeg Gospodina, prema Gospi i svetom Mihaelu Arhanđelu. Poticao je druge ovim pobožnostima. Otac Pio je isticao

da je sveti Mihael naš zaštitnik protiv zamki đavolskih. Dušama je preporučivao svetog Mihaela, govoreći im da mu se utječu uvijek u kušnjama. Također je preporučivao ljudima da idu častiti svetog Mihaela u Monte St. Angelo.

36. OTAC PIO O BRAKU

Otac Pio je imao u srcu vrlo posebno mjesto za velike obitelji. Govorio bi: „Vjenčanje je za djecu“, i kako kaže Biblija, „Djeca su dar Gospodnji“(Ps 126:3).

Uvijek se nadao za brakove da će biti „prekrasno okrunjeni djecom“, da bi „napučili zemlju i nebo.“

Otac Pio je silno odbijao prihvatiti bilo koga ko bi iz bilo kojih razloga odbijao dobiti djecu. Odbijao im je odriješenje grijeha. Jednom prilikomje rekao jednoj osobi: „Neka srdžba Gospodnja ne padne na tebe.“ A drugoj osobi je rekao: „Kada si se vjenčao, Bog je odredio koliko ti djece treba dati.“

Neki od grijeha koji su najviše uznemiravali oca Pia su grijesi protiv majčinstva, ograničavanje broja djece, grijesi protiv života, proklinjanje, bezboštvo, laganje, kleveta, i nepristojno odjevanje. Otac Pio nije, niti malo, htio odstupati od tradicionalnog katoličkog nauka.

37. KRAJ ŽIVOTA OCA PIA

Kada je otac Pio umro 1968. godine primao je pet tisuća pisama na mjesec. Primio je tako mnogo pisama koje su fratri sačuvali u spremištu, veličine graže, koje su naknadno izgradili da bi ih imali gdje čuvati. Ima približno oko dva miliona pisama iz cijeloga svijeta.

Kada je otac Pio čuo o rastućem broju liberalnih svećenika, časnih sestara i laika, kao i otpadnika od katoličkog učenja i smanjenom broju zvanja, čuli su ga više puta kako govori: „Bogu hvala da sam star i blizu smrti!“

Otac Pio je poticao na često izgovaranje molitve: „O Isuse, spasi izabrane u času tmine.“ I suprotno od onog što su neki govorili, otac Pio nikada nije slavio „Novu Misu“. Umro je 1968, a Nova Misa nije bila objavljena do 3. Travnja 1969. godine.

Kako je Otac Pio bio dobro poznat i tražen zbog svojih nadnaravnih darova od Boga (bio je najfotografiranija osoba svoga vremena), nije iznenađujuće da su o njemu kružile i neke priče koje nisu istinite. Na primjer, naširoko je kružila priča da je otac Pio navodno rekao određenoj osobi „Jednog dana ćeš biti Papa“, što nikad nije. Osoba kojoj je otac Pio navodno ovo rekao, javno je iznijela u novinama da ovo nije istina. Neki su tvrdili da je otac Pio prorekao tri dana tame, što nije istina. Drugi su tvrdili da je otac Pio uvažavao lažne religije, ili se divio onima koji su ih prakticirali. Sve ovo nije istina i nema osnova, i u suprotnosti je sa njegovim osobnim pismima koja pokazuju njegovo apsolutno odbijanje lažne ekumenske religije i njegov stav o nužnosti katoličke vjere.

Možda kao upozorenje Velikog Otpada, nekoliko dana prije svoje smrti, kada ga je došla pozdraviti jedna od njegovih duhovnih kćeri, otac Pio je položio ruke na njenu glavu i snažno rekao: „Kćeri, budi ustrajna i čuvaj vjeru naših očeva.“

Malo prije njegove smrti 23. rujna 1968, stigme oca Pia su čudesno zarasle. Kada je otac Pio umro nije više bilo tragova stigmi. Doktor Sala je izjavio da je zarastanje ovih rana klinički neobjašnjivo.

Otac Pio je uvijek želio da stigme budu nevidljive i Isus je uslišio njegove molitve na samom kraju njegovg života. Brat Onorato je dobro istakao: kada je završila služba oca Pia nestali su i znaci. Večer prije smrti oca Pia, završena je i blagoslovljena kripta u kojoj počiva njegovo tijelo. Tijekom pet dana i noći nakon smrti oca Pia pored njegovog pokrova je prošlo oko dvjetsto tisuća ljudi. Za većinu potencijalnih svetaca, kauza za kanonizaciju preda oko pet kutija dokumentacije kongregaciji za kauze svetaca. U slučaju oca Pia predato je preko stotinu kutija dokumentacije.

Kada je otac Pio umro 1968, ostavio je iza sebe veliku bolnicu nazvanu Dom za olakšanje patnje koju The New York Times opisuje kao „jedna od najljepših, najmodernijih i potuno opremljenih bolnica u svijetu.“ Njegova ostavština uključuje i 726 molitvenih grupa sa 68 000 članova. Tu su također i dvadesetdva centra oca Pia za hendikepiranu djecu i jedan centar za slijepe. Kao jedan primjer njegovog utjecaja na svjetovni život može se navesti podatak da je 1997. godine 6 500 000 ljudi posjetilo grob oca Pia.

Otac Pio je rekao što će raditi kada umre: „Sklopio sam sa Gospodinom pakt: kada moja duša bude pročišćena u vatri čistilišta i bude dostojna da bude primljena u Božju nazočnost, zauzet ću mjesto na vratima raja, ali neću ući dok ne vidim da je ušlo posljednje od moje duhovne djece“

Bibliography

Allegri, Renzo. Padre Pio, Man of Hope. Ann Arbor, Michigan: Servant Publications, 2000.Bruno, Clarice. Road Trips to Padre Pio. Barto, Pennsylvania: National Center for Padre Pio, 1981.Bruschi, Mario, William M. Carrigan, Mario E. Rossi, Elena W. Wenzel, and Fr. Armand Dasseville.Padre Pio of Pietrelcina; Walking in the Footsteps of Jesus Christ. St. Paul, MN: The Leaflet MissalCompany, 1993.Di Flumeri, Fr. Gerardo. Homage to the Blessed Padre Pio. San Giovanni Rotondo: Our Lady ofGrace Capuchin Friary, 1999.Franciscan Friars of the Immaculate. Padre Pio, The Wonder Worker. New Bedford, MA, 1999.Franciscan Friars of San Giovanni Rotondo. Acts of the First Congress of Studies on Padre Pio’sSpirituality. San Giovanni Rotondo: Our Lady of Grace Capuchin Friary, 1973.Gaudiose, Dorothy M. Prophet of the People; A Biography of Padre Pio. Staten Island, New York:Alba House, 1974.Manelli, Fr. Stefano M. Padre Pio of Pietrelcina. New Bedford, MA: Franciscans of the Immaculate,1999.McCaffery, John. Blessed Padre Pio; The Friar of San Giovanni. Fort Collins, Colorado: RomanCatholic Books.McGregor, Fr. Augustine. Padre Pio, His Early Years. San Giovanni Rotondo: Our Lady of GraceCapuchin Friary, 1985.Parente, Fr. Alessio. God’s Graces Through Padre Pio’s Intercession, San Giovanni Rotondo: OurLady of Grace Capuchin Friary, 1996.¯¯.”Send Me Your Guardian Angel” Padre Pio. San Giovanni Rotondo: Our Lady of GraceCapuchin Friary, 1983.Pio, Padre. The Agony of Jesus. Rockford, Illinois: Tan Books, 1974.¯¯.Letters I (Correspondence with his Spiritual Directors:1910-1922). San Giovanni Rotondo: OurLady of Grace Capuchin Friary, 1984.¯¯.Letters II (Correspondence with Raffaelina Cerase: 1914-1915). San Giovanni Rotondo: OurLady of Grace Capuchin Friary, 2002.¯¯.Letters III (Correspondence with his Spiritual Daughters: 1915-1923). San Giovanni Rotondo:Our Lady of Grace Capuchin Friary, 2001.Preziuso, Gennaro. The Life of Padre Pio – Between the Altar and the Confessional. Staten Island,New York: Alba House, 2000.

Ruffin, C. Bernard. Padre Pio: The True Story. Huntington, Indiana: Our Sunday Visitor PublishingDivision, 1991.Schug, Rev. John A. Padre Pio. Barto, Pennsylvania: National Center for Padre Pio, 1995.Tangari, Madame Katharina. Stories of Padre Pio. Rockford, Illinois: Tan Books, 1996.Tarcisio, Fr. The Devil in the Life of Padre Pio. San Giovanni Rotondo: Our Lady of Grace CapuchinFriary, 1998.¯¯.Padre Pio’s Mass. San Giovanni Rotondo: Our Lady of Grace Capuchin Friary, 1992.¯¯.The Mystery of the Cross in Padre Pio of Pietrelcina. San Giovanni Rotondo: Our Lady of GraceCapuchin Friary, 1983.¯¯.The Apparitions of the Child Jesus to Padre Pio. San Giovanni Rotondo: Our Lady of GraceCapuchin Friary.Treece, Patricia. Quiet Moments with Padre Pio. Ann Arbor, Michigan: Servant Publications, 1999.Who is Padre Pio?. Rockford, IL: Tan Books, 1974.

Videos

Fifty Years of Thorns & Roses, National Centre for Padre Pio, Barto, PA.Pray, Hope & Don’t Worry, National Centre for Padre Pio, Barto, PA.Padre Pio: the Marked Man, National Centre for Padre Pio, Barto, PA.Padre Pio: the Stigmatist, National Centre for Padre Pio, Barto, PA.Padre Pio never preached a sermon, National Centre for Padre Pio, Barto, PA.My Friend Padre Pio, National Centre for Padre Pio, Barto, PA.I can refuse no one, National Centre for Padre Pio, Barto, PA.At the Gates of Heaven, National Centre for Padre Pio, Barto, PA.Sanctus, Padre Pio Man of God, National Centre for Padre Pio, Barto, PA.

Svi sadržaji i informacije iz ove knjižice mogu se kopirati, samo se mora navesti ime autora.