Partner 29 Web

Doga�aj mjeseca

SADRŽAJ

INTERVJU: FRANTIŠEK LIPKA, AMBASADOR REPUBLIKE SLOVA�KE U CRNOJ GORI - PRVI U REGIONU KA NATO I EU Vidak Latkovi�

BOLJE UNIŠTITI NEGO �EKATI EKSPLOZIJU puk Rifet Kosovac

KOMENTAR: TEROR PRIRODE Ilija Despotovi�

IZ AKTIVNOSTI MINISTARSTVA ODBRANE

TEMA BROJA: SVI �E SE MJERITI PREMA DANILOVGRADU Gligor R. Boji�

ISKUSTVO SA DOŽIVLJAJEM AVANTURE G. Boji�

MAKEDONCI PRVI NA OBUCI S. Žiga

PADOBRANCI PODIGLI UGLED CRNE GORE

PRVI CRNOGORAC U MISIJI PROTIV PIRATA

DIREKCIJA ZA ZAŠTITU TAJNIH PODATAKA:SPORAZUM SA EU O RAZMJENI PODATAKA Savo Vu�ini�

DNEVNIK: NAŠI LJEKARI I STRAŽARI – NA SVOM MJESTU major Veljko Mališi�

TARAŠ - U NOVOM IZDANJU

DEBATA U POŠ�ENJU O NATO

DNEVNIK VOJNOG POSMATRA�A Major Dejan Stankovi�

STAV: NATO I TRANSFORMACIJE... (II)I. Joveti�

FELJTON: MINISTRI VOJNI - OD POPA ILIJE DO... I. Despotovi�

4

7

8

10

11

14

16

17

18

19

20

21

22

23

24

26

IMPRESSUMPartner - mjese�nik o evroatlantskim integracijama, odbrani i VojsciBROJ: 29 - Septembar 2010. godine IZDAVA�: Ministarstvo odbrane Crne GoreZA IZDAVA�A: mr Boro Vu�ini�URE�IVA�KI ODBOR: Draško Jovanovi�, Olivera �ukanovi�, Vidak Latkovi�, Ilija Despotovi� i Krsto Perovi� REDAKCIJA: Irena Radoman, Zorica Minevski, Petar Koprivica i Gligor R. Boji�TEHNI�KI UREDNIK: Miodrag KankarašFOTO: Ivan Petrovi� i arhiva Ministarstva odbraneKONTAKT: Portparol TEL/FAX: +382 20 241 375E-MAIL: [email protected] WEB: www.odbrana.gov.meADRESA: Jovana Tomaševi�a 29 ŠTAMPA: Pobjeda, Podgorica TIRAŽ: 5.000

Delegacija Ministarstva odbrane Crne Gore je, na poziv Ministarstva odbrane Srbije, prisu-

stvovala godišnjoj promociji kadeta u čin potporuč-nika, na vojnoj akademiji u Beogradu. Ovom prili-kom su i tri crnogorska kadeta, Branimir Vulević, Mirko Maraš i Ivan Vujošević, ukazom Predsjedni-ka Crne Gore Filipa Vujanovića primljeni u profesi-onalnu vojnu službu u početni čin ofi cira. Delega-ciju Ministarstva odbrane Crne Gore predvodio je pomoćnik ministra za ljudske resurse dr Rajko No-vićević, a u delegaciji je bio i šef Odsjeka za među-narodnu saradnju Krsto Perović.

Takođe, početkom oktobra, šest crnogorskih ka-deta, nakon uspješno završenog kursa makedon-skog jezika i vojne obuke, položiće svečanu zakletvu uoči početka studijske godine na Vojnoj akademiji “General Mihailo Apostolski” u Skoplju.

Obrazovanje na Vojnoj akademiji trajaće četiri godine, a po završetku školovanja, kandidati stiču visoko obrazovanje, primaju se u profesionalnu voj-nu službu u Vojsku Crne Gore i unaprijeđuju u čin potporučnika odgovarajućeg roda – službe.

NAŠI KADETI

ZAVRŠILI AKADEMIJU

septembar 2010. PARTNER 3

Intervju

» Gospodine ambasadore, za početak, kako vidite razvoj naše zemlje od 2006. godine, kada ste

Vi bili na čelu referendumske komisije, do danas, 2010. godine, kada ste imenovani za prvog slovač-kog ambasadora u Crnoj Gori?

Crna Gora je za te četiri godine, od referenduma u maju 2006 do danas, napravila veoma velik i značajan napredak, mnogo veći nego što se očekivalo, i on je vidljiv na svakom

koraku. Prije svega, na međunarodnom planu, gdje je od-mah nakon proglašenja nezavisnosti bila zvanično priznata od velikog broja država, što je značilo da je međunarodna zajednica odmah prihvatila rezultate referenduma koji je

bio organizovan na demokratski način. Vlada Crne Gore je veoma brzo donijela odluku da se

uključi u EU i NATO. I na tom putu napredujete veoma dobro. Zapravo, mogu reći da se nalazite na prvom mjestu u balkanskom regionu koji se kreće prema EU i NATO-u, naravno, ako izuzmemo Hrvatsku koja je već postala člani-ca NATO i jednom nogom se već nalazi i u EU. Početkom novembra ove godine Evropska komisija će objelodaniti

svoje mišljenje o napretku Crne Gore na putu prema EU. Prema raspoloživim informacijama, taj avis bi trebalo da bude pozitivan. To je vrlo važan momenat, a ujedno i uspjeh, poslije njega dolazi dodeljivanje statusa kandidata

František Lipka, ambasador Republike Slova�ke u Crnoj Gori

Ulazak u NATO zna�i ulazak u zonu sigurnosti. Ako sve zemlje Zapadnog Bal-kana u�u u NATO, to zna�i da �e �itav Balkan biti promijenjen u zonu sigurnosti, stabilnosti i mira, i to bi trebalo da bude interes ne samo svih politi�kih elita, nego i svih gra�ana, kaže za Partner prvi slova�ki ambasador u našoj zemlji i dodaje da u NATO i u EU uvijek možete ista�i svoje mišljenje i braniti svoje interese.

Prvi u regionu ka NATO i EU

4 PARTNER septembar 2010.

Intervju

i na kraju određivanje datuma početka pregovora. To je je-dan redovan proces koji će Crna Gora, prema mom ličnom mišljenju, uspješno završiti do kraja 2011 godine.

» A kako vidite naš put ka NATO-u?Crna Gora je na dobrom putu i ka NATO-u. U decembru

prošle godine ste dobili program MAP. Uključivanje Crne Gore u MAP znači da NATO pozitivno ocjenjuje političke, bezbjednosne i vojne reforme koje ste već realizovali ili koje upravo realizujete. Do kraja septembra se očekuje prihva-tanje prvog Godišnjeg nacionalnog progra-ma (ANP) u okviru MAP-a, što vas dovodi do samog predsoblja članstva u NATO. Me-đutim, teško je reći kad ćete ući u NATO. Rekord nekih novih članica u ispunjavnju MAP-a bio je tri godi-ne, i lično mislim da i vi možete, ako nastavi-te ovim tempom, po-stići taj rekord, što bi značilo da nakon te tri godine dobijate poziv za učlanjenje u NATO.

» Dakle, vrlo jasno se percipira u međunarodnoj za-jednici naša posvećenost članstvu u NATO. Nedavno ste bili ispred vašeg ministarstva vanjskih poslova u Crnoj Gori i vodili ste realizaciju jednog važnog pro-jekta – Crna Gora na putu u evroatlantsku porodicu koji je imao za cilj da poveća podršku građana za ula-zak u NATO. Tim povodom obišli ste i 11 crnogor-skih opština. Kakav je Vaš utisak tom prilikom bio, kako Crnogorci razmišljaju o NATO-u?

Jedan od uslova ulaska u NATO je podrška javnosti koja mora biti veća od 50 %, a nažalost ta podrška u Crnoj Gori još nije dovoljna, tako da smo mi svoj program orijentisali upravo na taj segment. Naša namjera nije bila da ubjeđuje-mo ljude da uđu u NATO, već smo htjeli pružiti građanima relevantne informacije o NATO, objasniti njima zašto je do-bro da država uđe u NATO i kakve će imati od toga koristi, kako država tako i pojedinci. Imali smo mnogo sastanaka, razgovarali smo sa građanima, posjetili škole... Osjetili smo da postoji veliko interesovanje za to pitanje, da ljudi žele da saznaju šta je NATO, da žele da sami razmisle i da donesu odluku. Međutim, čuli smo i dosta pogrešnih informacija, odnosno stavova. Jednostavno, neki ljudi su još zarobljeni starim, pogrešnim predrasudama, na NATO gledaju kao na neku vojnu, agresivnu organizaciju. Takođe, ima još onih koji na NATO gledaju kroz iskustva sa bombardovanjem iz 1999. i osjećaju se pogođenim. Dakle, potrebno je raditi sa javnim mnjenjem, objašnjavati ljudima da NATO nije ni vojni, ni agresivni savez, uostalom NATO je oduvijek bio odbrambeni savez. Danas je NATO prvenstveno politička

organizacija u okviru koje se razmatraju političko-bezbjed-nosna pitanja koja su važna za čitavu Evropu i svijet, uklju-čujući i vašu zemlju.

Danas nije samo svijet globalan, i opasnosti su globalne. Stoga treba da bude u interesu svih zemalja da učestvuju u kolektivnim sistemima sigurnosti koji će pružiti isti nivo si-gurnosti za sve nas. A to je važno prije svega za male zemlje koje nemaju dovoljno resursa da se efektivno zaštite od svih opasnosti. NATO je danas najefektivniji političko-bezbjed-

nosni savez na svijetu i zbog toga mi se čini logičnim da mu se pri-druže sve zemlje Balkana.

Osim toga, ulazak u NATO znači ulazak u zonu sigurnosti. Ako sve zemlje zapadnog Balkana udju u NATO, to znači da će čitav Balkan biti promijenjen u zonu sigurnosti, stabilnosti i mira, i to bi trebao da bude interes ne samo svih političkih elita, nego i svih građana. » Šta je, prema Vašem mišlje-

nju, potrebno još uraditi na pla-nu javne diplomatije?

Sa ljudima treba raz-govarati, ljudima treba strpljivo objašnjavati kak ve će koristi imati Crna Gora od ulaska u NATO, i te koristi će se osjetiti u više oblasti. Kao prvo, Crna Gora će

postati ravnopravna članica najmoćnijeg političko-vojnog saveza na svijetu, to će ojačati značaj i ugled Crne Gore na međunarodnoj sceni. Crna Gora će kreirati politiku NATO, imaće uticaja na donošenje strateških odluka. Ujedno će biti i u stanju da efektivno brani svoje interese koje inače ne bi bila u stanju da odbrani. Drugo, ulaskom u NATO napravi-ćete veliki korak prema Uniji. Treće, postaćete mnogo pri-vlačniji za strani kapital koji će se kod vas osjećati bezbjed-nim. Četvrto, kao članica NATO bićete zaštićeni članom 5 Atlantske povelje koji kaže, da sve članice moraju priteći u pomoć zemlji koja je ugrožena ili napadnuta. Postaćete dio zone sigurnosti i stabilnosti. Peto, kolektivna odbrana je uvijek efi kasnija i jeft inija nego individualna i to će vama omogućiti da specijalizujete vašu vojsku i da uštedite mno-go novca. Na primjer, Crna Gora neće imati novca da iz-gradi svoju borbenu avijaciju, ali će biti zaštićena avijacijom NATO-a u slučaju potrebe. To znaći da taj uštedjeni novac možete investirati u druge vidove oružanih snaga ili čak u mirovne projekte.

» A koji su to politički benefi ti?Kao što sam kazao, Crna Gora će postati subjekat me-

đunarodne politike, biće jedan od kreatora i izvršilaca te

n

gskCNoK

postati ravnopravna članica najmo

Rekord novih �lanica u ispu-njavnju MAP-a bio je tri godi-ne. Mislim da i vi možete, ako nastavite ovim tempom, po-sti�i taj rekord, što bi zna�ilo da nakon te tri godine dobijate poziv za u�lanjenje u NATO.


Intervju

politike, učestvovaće u donošenju strateških odluka i imaće prilike da brani svoje interese. Dakle, dok se danas o vama razgovara bez vas, kasnije ćete moći da učestvujete u dono-šenju odluka. Na taj način, jača se položaj i značaj zemlje i njena snaga. I to su benefi ti koji se ne mogu izraziti rječima ili izmjeriti brojkama.

» Vaša zemlja je bila jedna od vodećih kada su strane investicije u pitanju. Od 2004. kada ste postali član NATO-a, u Slovačku je došao veliki priliv stranih investicija. Kakva su vaša iskustva po tom pitanju?

Male zemlje, kao što je i vaša, nemaju dovoljno sopstve-nog kapitala, da pokrenu svoju privredu. Nama su potrebne inostrane investicije, a strani investitori neće ulagati u onu zemlju za koju se ne zna kako će se razvijati, kakva je njena budućnost. Nemojte zabora-viti da je strani kapital plašlji-va zvjerka. Pogledajte primjer Slovačke. Poslije sticanja ne-zavisnosti, imali smo turbu-lentan period u unutrašnjoj politici, tako da nismo mogli ići u korak sa našim susjedima Česima, Mađarima i Polja-cima na putu prema NATO i EU. Poslije pobijede desnog centra na izborima 1998. godine, došlo je do suštinske promjene unutrašnuje i spoljne politike. To je nama omogućilo da 2004 uđemo u NATO, i zapravo od tog trenutka počele su u našu ze-mlju dolaziti, u većem obimu, i strane investicije. Što se tiče EU, u kratkom roku uspjeli smo da stignemo naše susjede da bismo ušli u EU zajedno sa njima, zapravo istog dana.

» Gdje je vaša zemlja danas u EU i NATO, kada je u pitanju politička pozicija, ekonomski progres, bezbjednost..?

Slovačka je punopravan i, naglašavam, veoma aktivan član EU i NATO. Participiramo u svim za-jedničkim politikama, u njihovom kreiranju i realizaciji. Mi smo danas suočeni sa mnogim izazovima - Iran, Irak, Avganistan, Bliski istok, pa i Balkan, nažalost, još uvijek predstavlja potencijalno krizno žarište, a mi učestvujemo u kreiranju politika prema svim tim kriznim žarištima, a isto tako učestvujemo i u mnogim mirovnim misijama. Vojno smo prisutni na Kipru, Kosovu, u Bosni i Hercegovini, u Avganistanu... Polazimo od toga da kao članica NATO-a ne možemo biti samo konzumenti sigurnosti, već da moramo dati i svoj doprinos kolektivnoj bezbjednosti. Slovačka je postigla veliki napredak i u privredi, tako da se danas po ekonomskim uspjesima nalazimo na prvom mjestu među novim članicama Unije. Danas Slovačka po glavi stanovni-ka proizvodi najviše automobila u svijetu.

» Iz vašeg iskustva, da li je moguće da manje zemlje, u tako velikoj organizaciji kao što je NATO, prezen-

tuju svoj stav i zaštite svoj nacionalni interes? Naravno. NATO i EU su demokratske organizacije u

kojima se poštuju interesi i mišljenja članica. Svaka zemlja, bez obzira na njenu veličinu, ima isto pravo glasa, čak pra-vo da stavi veto na neke odluke. U NATO uvijek možete istaći svoje mišljenje i braniti svoje interese. Na primjer, Grčka je uložila veto na ulazak Makedonije u NATO ili Slovačka je odbila da realizuje odluku zemalja Eurozone i da da pozajmicu Grčkoj koja je pogođena fi nansijskom krizom. Mi smatramo da ova pozajmica neće rješiti pro-blem, problem mogu rješiti samo dubinske reforme i strogi program štednje.

» Kakvi su planovi kada je riječ o jačanju saradnje naše dvije zemlje u oblasti odbrane?

Odnosi između naše dvije prijateljske zemlje su veoma veoma dobri, odnosi koji služe za primjer. Ali ukoliko nemate u zemlji rezidentnu ambasadu, koliko god bili odnosi dobri, konkretna saradnja se neće ra-zvija u skladu sa vašim željama i potrebama. Otvorili smo am-basadu u Podgorici upravo zbog

želje da unaprijedimo našu saradnju u svim oblastima – političkoj, privrednoj, kulturnoj, uključujući i sa-radnju naša dva ministar-stva odbrane i naših vojski. Doduše, saradnja između ova dva resora je postojala i prije, jer je Slovačka bila, na primjer, prva zemlja sa kojom je vaša zemlja potpi-sala ugovor o zaštiti tajnih podataka. Saradnja između naših ministarstava odbra-ne veoma je važna iz više

razloga. Jedan od njih je da imamo zajedničku budućnost u NATO-u, a mi vjerujemo da će ta budućnost doći vrlo brzo. Mi smo spremni da vam na tom putu pomognemo. U fazi smo pripreme posjete crnogorskog ministra odbrane Bora Vučinića Slovačkoj, što će ujedno biti i prilika za potpisi-vanje memoranduma o saradnji. Nadalje, u razgovoru sa pomoćnikom ministra za politiku odbrane Draškom Jova-novićem razmatrali smo našu buduću saradnju koja bi se, prije svega, ogledala u zajedničkom putu ka NATO, školo-vanju kadrova, obuci pripadnika Vojske koji idu u mirovne misije. Nama bi mogao biti veoma interesantan Regionalni centar za obuku pilota helikoptera u Golubovcima, vama naš Centar za obuku vojnika koji odlaze u mirovne misije ili Centar za obuku inženjeraca – deminera. Naravno po-stoje mogućnosti za saradnju i u mnogim drugim oblasti-ma, na primjer, u oblasti namjenske industrije.

mr Vidak Latković

ž

kr

Doink

pnn

razloga Jedan od njih je da imam

Danas nije samo svijet globalan, i opasnosti su globalne. Stoga tre-ba da bude u interesu svih zemalja da u�estvuju u kolektivnim siste-mima sigurnosti koji �e pružiti isti nivo sigurnosti za sve nas. A to je važno prije svega za male zemlje koje nemaju dovoljno resursa da se efektivno zaštite od svih opasnosti. NATO je danas najefektivniji politi�-ko-bezbjednosni savez na svijetu i zbog toga mi se �ini logi�nim da mu se pridruže sve zemlje Balkana.


Povod

Nakon obnove nezavisnosti Crne Gore, u vojnim skla-dištima na njenoj teritoriji nalazilo se 12.136,82 tona

ubojnih sredstava velike razorne moći, što je predstavljalo veliku prijetnju po živote i zdravlje ljudi i životnu sredinu. Od te količine, 9.751,45 tona je predstavljalo višak. U prote-klom periodu, viškovi municije i drugih ubojnih sredstava (UbS) smanjeni su za 4.284,59 tona, odnosno, trenutno u skla-dištima, kao višak, vodi se 5.466,86 tona. Najveće količine ubojnih sredstava čuvaju se u skladištu Brezovik, ukupno oko 3.700 tona, od čega je blizu 1000 tona predviđe-no za uništenje. Radi se uglavnom o mu-niciji koja je stara od 20 do 40 godina i u našim uslovima je neupotrebljiva i kao takva opasna je po bezbjednost.

Od navedene količine viškova prodato je, a nije preuzeto od strane kupaca, oko 1.500 tona. Od preostale količine viškova, oko 2.000 tona predviđeno je za uništa-vanje u okviru MONDEM programa i Tehničkog sporazuma o uništenju malog i lakog naoružanja i raznih vrsta muncije, potpisanog izme-đu Ministarstva odbrane Crne Gore i MIP SAD. Preostale količine biće takođe ponuđene na prodaju, a ukoliko se u dogledno vrijeme ne prodaju, moraju biti uništene.

Posebnu opasnost predstavlja municija koja je laborisana sa tzv. »nestabilnim barutom«. Kod ovih vrsta baruta, vre-menom dolazi do hemijske razgradnje koju prati osloba-đanje toplote. Kako je odvođenje toplote iz čaure barutnog punjenja ograničeno, lako dolazi do samozapaljenja baruta, a samim tim i događaja sa nesagledivim posljedicama.

Muncija predviđena za uništavanje proizvedena je u fa-brikama bivše SFRJ ili je sovjetskog porijekla. Kao posljedica ratnih zbivanja na prostorima bivše SFRJ, na teritoriji Crne Gore našle su se veće količine ovih ubojnih sredstava nego što je to inače bilo predviđeno tadašnjim ratnim planovima. Apsolutno nijesu tačne tvrdnje koje se da se radi o uništava-nju naoružanja i municije iz drugih zemalja.

Uništavanje muncije, ili stručno rečeno, neutralizacija, vrši se na dva osnovna načina:

» delaboracijom, odnosno rastavljanjem municije na sa-stavne dijelove, a zatim se eksplozivna punjenja koriste kao privredni eksplozivi, barutna punjenja spaljuju, a upaljači uništavaju otvorenom eksplozijom, jer je nj-hova delaboracija opasna po ljude koji rade te poslove. Pri ovome treba imati na umu da se samo trotil (TBT) može koristiti za izradu privrednih eksploziva, dok se heksogen, pentrit i TAH (mješavina trotila, aluminiu-ma u prahu i heksogena ne smije korisiti za tu svrhu

zbog osjetljivosti na udar i velike brizantnosti). U slu-čaju kada su bojeva sredstva punjena sa ovim vrstama eksploziva, isti se moraju ili uništiti eksplozijom ili spa-liti, odnosono istopiti. Za sve ovo neophodna je odgo-varajuća tehnologija.

» Otvorenom eksplozijom na poligo-nima uništava se muncija čija je de-laboracija opasna iz više razloga (ne-mogućnost rastavljanja zbog starosti ili rastavljanje nije predviđeno kao tehnološki postupak).

Pri uništavanju eksplozivnih materijala se ne oslobađaju nikakvi toksični elementi koji bi uticali na zagađenje životne sredi-ne. Jedine opasnosti prilikom eksplozija su dejstvo detonacionog talasa i ubitačnog parčadnog dejstva košuljice zrna. Ta opa-sna zona, za količine koje se uništavaju u jednoj fugasi (detonaciji), u konkretnom slučaju, na poligonu Latično, je u polupreč-niku od 500 metara od centra eksplozije.

Za poligon Golija odlučili smo se iz razloga što se ovaj teren nalazi na velikoj udaljenosti od naseljenih mjesta i pu-teva, pa prema tome udarni talas, parčad i akustika ne mogu imati negativnog uticaja na okolno stanovništvo. Naselje-na mjesta Višnjića Do, Gornji Kazanci i druga su na takvoj udaljenosti da su potpuno bezbjedna sa aspekta ugroženosti od eksplozije. Od Sektora za vanredne situacije i civilnu be-zbjednost Ministarstva unutrašnjih poslova i javne uprave, dobijena je saglasnost da se uništavanje može vršiti na ovom prostoru.

Uništavanjem municije na ovom lokalitetu ni na koji na-čin nije ugrožena životna sredina niti bezbjednost građana. Poligon Latično, na kojem se uništava muncija udaljen je od granice sa Bosnom i Hercegovinom više od 4.000 metara vazdušne linije, a od naseljenih mjesta u Crnoj Gori više od 3.000 metara.

Problem viškova naoružanja i municije prisutan je u svim zemljama regiona, pa i mnogim evropskim zemljama. Po-znata je činjenica da je u većini zemalja regiona dolazilo do eksplozija u skladištima usljed starosti municije i njene nestabilnosti (u Srbiji, Bugarskoj i Albaniji). Crna Gora ima obavezu i pred svojom i pred međunarodnom javnošću da riješi pitanje viškova zastarjelog naoružanja i muncije, kako bi spriječila eksplozije u skladištima i ekološke i druge kata-strofe velikih razmjera.

pomoćnik ministra odbranepukovnik Rifet Kosovac

Višak naoružanja je veliki rizik

Bolje uništitinego �ekati eksploziju


dugo traju. Ruski požari, pakistanske i kineske, pa i evropske, poplave su pokazale neviđenu upornost, i po silini djelovanja, i vremenski, prirodnih orgija.

Ipak, ono što je posebno zabrinjavajuće, čak, na momente, do osjećaja apokalipse, je nemoć država i naroda, ljudi, da zaustave stihiju, da ukrote vode i vatru. I dvije najmoćnije svjetske sile, SAD i Ru-sija, zemlje sa moćnom tehnikom, snažnim vojska-ma, ukupnim potencijalom, ove godine su pokazale svoju inferiornost u odnosu na prirodu. Amerika se, praktično, izblamirala, u nemoći da, mjeseci-ma, zatvori naft nu bošotinu u blizini svojih obala. Čitav Meksički zaliv je zatrovan naft om. Početkom septembra ponovo se, na istom području, dogodila havarija na naft nim postrojenjima. Uragani su već više puta “ošamarili” SAD. Nju Orleans se još nije oporavio od posljedica uragana, prije koju godinu. Ostali svijet je živio u uvjerenju da nema te nevolje i stihije sa kojom se Amerika ne može nositi. Ali, vidjeli smo, nije baš tako.

Ljetošnji požari su, u očima spoljnjeg svijeta, u nekom smislu, obrukali i Rusiju. Takoreći, čitav mjesec je trajala bitka sa vatrenom stihijom. Izgorele su šume na stotine hiljada hektara, vatra je progutala na desetine sela i naselja. Na udaru požara našli su se, štaviše, i neki strateški objekti Rusije, među nji-ma i nuklearna postrojenja.

Komentar

TEROR PRIRODETEROR PRIRODE

Dok je upravo minulog ljeta veliki broj ljudi od-marao, bar na sjevernoj Zemljinoj polulop-

ti, priroda je, baš na tom dijelu naše planete, radila punom parom. Onom svojom violentnom dimenzi-jom. Harala je i sa neba i sa zemlje. Poplave i poža-ri od srednje Evrope, preko Rusije, do Kine i Paki-stana. Posljedice su zastrašujuće. Već višemjesečnim poplavama, u Pakistanu je ugroženo 20 miliona lju-di. Bar nekoliko miliona je ostalo bez krova nad gla-vom. U Rusiji, štete od požara se procjenjuju na oko 800 milijardi dolara. Voda je rušila čitave gradove u Kini, potopila mnoga naselja u Češkoj, Poljskoj, Njemačkoj... Uragani su ponovo bješnjeli u Sjedi-njenim Američkim Državama. U Indoneziji je jedan vulkan proradio poslije četiri vijeka. Vatra je ozbilj-no zaprijetila i Portugaliji, Španiji.

Ni naša zemlja nije ostala pošteđena stihije. Va-trogasci su saopštili da je tokom ove godine u Crnoj Gori izbilo više od 1500 požara. Za njen prostor, to je veoma mnogo. Štete su velike. Tim prije, što zna-tan dio teritorije Crne Gore čine nacionalni parkovi.

Klimatske promjene, očigledno, čine svoje. Pro-teklo ljeto nas je, po svemu sudeći, samo “drskije” podsjetilo na to da se na tu činjenicu moramo na-vikavati. Međutim, od toga mnogo više plaše raz-mjere prirodnih nevolja i katastrofa. One, takoreći, u jednom talasu, zahvataju ogromna prostranstva. I


jetnja za čitav svijet, nije, dakle, jedini izazov za međunarodnu zajednicu. One koji ne shvataju opa-snost od terorista, koji i dalje, i ovdje kod nas, u Cr-noj Gori, ignorišu tu činjenicu, baš proteklo ljeto je, valjda, uvjerilo da je, i iz drugih razloga, a ne samo zbog terorizma, neophodna globalizacija ideja, pla-nova, organizacionih i institucionalnih napora, u odbrani od zajedničkih nevolja i globalnih prijetnji.

Gotovo da više ne postoje lokalne kata-

strofe. Požar u Rusi-ji, recimo, uništio je i

ogromna pšenična polja. Zato je reagovalo svjetsko

tržište. Pšenica je posku-pila. Može li, dakle, požar

u stepama Rusije biti samo “ruska stvar”? Nikako. Čak

ni pakistanske poplave neće, po svojim posljedicama osta-

ti u okvirima te zemlje. Ne samo zbog ekonomske štete. Postavlja se pitanje- mogu li poplave izazvati i političku nestabilnost ne samo u Pakistanu, već i u tom čitavom regionu. Svakako, mogu, a kad se, na istom području, “udruže” već postojeći terorizam i prirodna stihija, nije li to šansa za novi razmah te-rorizma.

Svijet, dakle, mora da se udružuje, “ujedinju-je”, da se osloni na zajedničke organizacije, da bi ojačao sopstvenu bezbjednost. I terorizam i Ze-mljina priroda su do sada bili dovoljno “uvjer-ljivi” da ne treba ignorisati postojeće međuna-rodne institucionalne mogućnosti da se zemlje i narodi lakše bore protiv obje napasti. Treba li još nekoga uvjeravati da su male zemlje ranjivije, posebno u nekim regionima svijeta. Crna Gora je, takođe, u jednom od takvih, nesigurnih, re-giona. Balkan još nije sasvim “sređen” region. Proteklo ljeto nas je opomenulo i u tom smislu, recimo, kroz aktuelizaciju ideja o “Sandžaku”. Klimatolozi, takođe, kažu da se i na našem po-dručju mogu očekivati burne klimatske promje-ne. Zato, po ko zna koji put treba ponoviti-sa-mo je uključenje Crne Gore u šire evroatlantske integracije sigurna luka za našu državu. Za nas same.

Ilija Despotović

Običan svijet, ovaj naš posebno, naročito kad se ima u vidu i njegova istorijskio-ideološka slabost prema Rusiji, vjerovatno, rezonuje ovako- to je ogro-mna zemlja, sa velikom i opremljenom vojskom. I šta Rusiju može iznenaditi?! Ali, ljetos, vidjeli smo, danima i danima, Rusi nijesu bili u stanju da ugase požare. Bilo je angažovano više od sto hiljada lju-di, najmanje stotinu aviona, i ništa nije pomagalo. Vatra se opasno bližila čak i većim gradovima i nuklearnim postrojenji-ma. Moskva je bila sva u dimu. Apokaptične scene. Pomoć su nudi-le SAD, Italija, druge zemlje. Čak je i Crna Gora saopštila da će pomoći Rusiji u ga-šenju požara.

Ponuda je, na-ravno, simbolična, ali sa jasnom porukom. Niko u današnjem svijetu, nijedna zemlja, baš nijedna, nema sumnje, nije u stanju da se sama nosi sa be-zbjednosnim rizicima po svoje stanovništvo. Narav-no, ni Amerika, ni Rusija. Stoga, ne treba, ako to već neko hoće, ironisati ni sa ponudom crnogorske po-moći Rusiji. Priznao to neko ili ne, kad priroda po-bjesni, u strahu su, što bi narod rekao, velike oči. I u takvim prilikama, pomoć je potrebna i najmoćni-jim. I ne bi je ni odbili. Tada se zaboravi na političke razlike, ideološke predrasude, na državne granice.

Zbog iste situacije u kojoj su se našle, velikih po-plava, Njemačka i Poljska su ljetos praktično bile izbrisale međusobne državne granice. Odbrambeni napori protiv nadošlih rijeka i poplava nijesu se zau-stavljali na državnoj granici. Jer, ni stihija ne pozna-je vještačke granice koje su države iscrtale između sebe. Pomoć Pakistanu poslala je i Indija, njen su-sjed sa kojim nije u velikoj ljubavi. Dvije zemlje su samo u posljednjih nekoliko decenija više puta me-đusobno ratovale. I još imaju niz otvorenih pitanja. Ali, sve je to zaboravljeno pri činjenici kad se Paki-stan, praktično, počeo daviti u poplavama. Pakistan je primio pomoć, iako se, nakratko, javila dilema u vezi sa time. Jedino su avganistansko-pakistanski talibani zaprijetili onima koji primaju tuđu pomoć!

Terorizam, iako ostaje glavna bezbjednosna pri-

Komentar


Povod

Delegacija odbrambenog univerziteta SAD kod Vu�ini�a

Razgovori o parlamentarnom

nadzoru u odbrani

Ministar odbrane Boro Vučinić primio je delegaciju Nacionalnog odbrambenog univerziteta SAD, pred-

vođenu direktorom transnacionalne bezbjednosti pri Cen-tru za tehnologiju i politiku nacionalne bezbjednosti dr Džejmsom Kiglom. U delegaciji su bili i direktor za ruske i evroazijske studije na Američkom ratnom koledžu kopne-nih snaga dr Kreg Nejšn i predstavnik Kancelarije sekre-tara odbrane za globalno partnerstvo i strategiju dr Tifani Petros.

Ministar Vučinić izrazio je zadovoljstvo posjetom dele-gacije našoj zemlji i istakao da su Sjedinjene Američke Dr-žave važne za školovanje i obuku pripadnika Vojske Crne Gore i službenika Ministarstva odbrane. On je ponovio čvrstu posvećenost daljem jačanju strateškog partnerstva sa SAD u oblasti odbrane, prije svega, kroz intezivnu saradnju sa oružanim snagama države Mejn, kao i kroz realizaciju Tehničkog sporazuma o uništavanju viškova naoružanja i municije. Kao posebno interesantno polje saradnje istakao je oblast kriznog menadžmenta.

Uspješno realizovana vojno-medicinska vježba „MED-CEUR 2010“ potvrdila je kvalitet saradnje naših i ame-ričkih oružanih snaga, kazao je ministar odbrane. On je informisao sagovornike o reformskom procesu u sistemu odbrane, a posebno je naglasio posvećenost realizaciji Go-dišnjeg nacionalnog programa (ANP) u okviru Akcionog plana za članstvo u NATO (MAP).

Doktor Kigl je kazao da se u razvoju američkih oružanih snaga najveća pažnja posvećuje obrazovanju. On je naveo da je cilj posjete Crnoj Gori jačanje saradnje dvije zemlje u oblasti vojnog obrazovanja, ali i razgovor sa crnogorskom studenstkom populacijom i drugim nevladinim subjektima koji učestvuju u procesu evroatlantskih integracija. Istakao je zadovoljstvo aspiracijama naše zemlje da postane puno-pravna članica NATO-a i naporima koje preduzimamo u tom pravcu. Kao koristan oblik saradnje istakao je razmje-nu predavača i studenata između dvije zemlje.

Delegacija Nacionalnog odbrambenog univerziteta održala je i predavanje na Humanističkim studijima Uni-verziteta Donja Gorica na temu ,,Evroatlantske integracije zemalja Zapadnog Balkana”. U otvorenom razgovoru sa studentima, gosti iz SAD su poručili da je članstvo u Ali-jansi najbolji bezbjednosni okvir za zemlje regiona.

Predstavnici Skupštine Crne Gore i Ministarstva od-brane učestvovali su na seminaru „Unutrašnje ruko-

vođenje“ koji je, u okviru bilateralne vojne saradnje izme-đu Crne Gore i Savezne Republike Njemačke i programa „Oružane snage u demokratiji“, početkom septembra or-ganizovan u Štrausbergu. U delegaciji je bio član Odbo-ra Skupštine za bezbjednost i odbranu Aleksandar Bog-danović.

Aktivnost je realizovana u organizaciji Centra za unu-trašnje rukovođenje Bundesvera, a crnogorskoj delegaciji predstavljena su ustavna ovlašćenja, unutrašnje rukovo-đenje i parlamentarni nadzor nad Bundesverom, uskla-đivanje porodičnog života i profesionalnog angažovanja njegovih pripadnika, kao i političko obrazovanje.

Organizovana je i posjeta njemačkom Parlamentu, gdje je crnogorska dele-gacija razgovarala sa savjetnikom u Kan-celariji vojnog po-vjerenika njemačkog Parlamenta Fridom Ginterom. Takođe, u okviru posjete Par-lamentu, crnogorsku delegaciju primila je članica Odbora za bezbjednost nje-mačkog Parlamenta poslanica Sibil Fajfer, koja je izrazila zadovoljstvo napretkom Crne Gore nakon obnove neza-visnosti i istakla da naša država ima ambiciozne ciljeve i dobre šanse za člansto u NATO u skorijoj budućnosti. Takođe, naglasila je zainteresovanost Savezne Republike Njemačke za nastavak razvoja naše zemlje, garantujući kontinuiranu podršku u daljoj nadgradnji i razvoju Voj-ske Crne Gore, što predstavlja zajednički cilj dvije države. Tokom susreta predstavila je i mehanizme parlamentar-nog nadzora nad Bundesverom. Tom prilikom, istakla je da Njemačka pažljivo prati razvoj odnosa na Balkanu, naglašavajući da su mir i bezbjednost u ovom regionu jedan od primarnih interesa, a da je Crna Gora važan fak-tor sveukupne stabilnosti.

Bogdanović je zahvalio na doprinosu koji je Njemačka pružila Crnoj Gori. On je njemačkim parlamentarcima predstavio kontrolnu i nadzornu funkciju Skupštine u si-stemu odbrane.


Tema

U Danilovgradu, u kasarni “Milovan Šaranović”, od 8. do 22. septembra održana je multi-nacionalna voj-

no-medicinska vježba Centralne i Istočne Evrope (MED-CEUR 2010). Ambiciozan projekat, koji su realizovali cr-nogorsko Ministarstvo odbrane i Komanda američkih snaga u Evropi (USEUCOM), uz učešće osam partner-skih zemalja, najveći je takav događaj organizovan u Cr-noj Gori od kada je naša zemlja stekla nezavisnost 2006. godine. “Crnogorska Vojska je učešćem u vojno-medicinskoj vježbi MEDCEUR 2010 odlič-no obavila još jedan važan zadatak, a vojni

i civilni kapaciteti, ali i zemlje učesnice, mogu zajednič-kim naporima odgovoriti kriznim situacijama”, ocijenio je ministar odbrane Boro Vučinić. On je izrazio zadovolj-stvo odličnom saradnjom Ministarstva odbrane i Vojske sa predstavnicima Ministarstva zdravlja i unutrašnjih po-slova i javne uprave, Uprave policije, Srednje medicinske škole u Podgorici, Crvenog krsta i drugima, koji su, kako je naveo, značajno doprinijeli ukupnom uspjehu vježbe.

Ciljevi vježbe bili su sticanje iskustava i uvježba-vanje postupaka medicinskog zbrinjavanja u

uslovima masovnih nesreća, upravljanje krizom, kao i uvježbavanje u korištenju operativnih procedura između timova i ekipa USEUCOM-a i zemalja članica Partnerstva za mir u uslovima masov-nih nesreća na prostorima jugoistoč-ne Evrope. “Vježba MEDCEUR 2010 predstavlja, do sada, vrhunac napora Vojske Crne Gore u nastojanju da una-prijedi svoje sposobnosti i izgradi inte-roperabilne snage, spremne da djeluju sa partnerskim zemljama i u različitim misijama i operacijama” kazao je na-čelnik Generalštaba Vojske Crne Gore viceadmiral Dragan Samardžić. On je istakao da je ovo bila prilika za Crnu

Goru da, zajedno sa ostalim učesnicima vježbe, provjeri i unaprijedi znanja i sposobnosti za pružanje pomoći u ra-zličitim kriznim situacijama.

NA VJEŽBI 460 U�ESNIKANa vježbi je aktivno učestvovalo 460 učesnika, a po-

držalo je oko 200 pripadnika Vojske Crne Gore. Pored Crne Gore i SAD, na vježbi su učestvovali i Azerbejdžan, Bosna i Hercegovina, Gruzija, Jermenija, Makedonija, Moldavija, Srbija i Ukrajina. Predstavnici ovih deset ze-malja, kroz teorijsku i praktičnu obuku unaprijedili su nivo takozvane interoperabilnosti (međusobne usaglaše-nosti) prema NATO standardima za djelovanja u vanred-

Visok nivo profesionalizma i izuzetno zadovoljstvo prikazanim vještinama prilikom izvo�enja zajedni�ke akcije u kriznim situacijama glavne su odrednice najve�e vježbe �iji je doma�in bila Crna Gora i njena Vojska od sticanja nezavisnosti 2006. godine.

U Crnoj Gori je od 8. do 22. septembra održana vojno-medicinska vježba MEDCEUR 2010

Svi �e se mjeriti prema Danilovgradu

u vojno-dlič-ni

Ciljevi vvanj

us


Tema

nim i kriznim situacijama. Sa-držaj vježbe zasnivao se na krizi u oblasti zahvaćenoj elementar-nim nepogodama – razornim zemljotresima, jakim poplavama i drugim masovnim nesrećama, uz znatan broj poginulih, povri-jeđenih, oboljelih i uz veliku ma-terijalnu štetu. Scenario vježbe obuhvatio je i sadržaje podrške i pomoći civilnim vlastima u otklanjanju posljedica elemen-tarnih nepogoda. Sama vježba sastojala se iz dva dijela, aka-demskog – predavanja iz oblasti vojnog saniteta koja su izvodila stručna medicinska lica iz zemalja učesnica, praktičnog – praktično uvježbavanje medicinskih timova na terenu i njihove interoprabilnosti i kooperativnosti.

Akademski dio multinacionalne vojno-medicinske vježbe „MEDCEUR 2010” održan je u Centru za obuku VCG. Realizovan je u skladu sa planom, dogovorenim na konferencijama koje su prethodile vježbi. Održana su četiri predavanja, 25 kurseva, seminar i obuka ABHO voda. Predavanja u vezi sa vanrednim situacijama, nasta-lim usljed masovnih nesreća održali su četiri eksperta iz Seizmološkog i Hidrometeorološkog zavoda, Sektora za vanredne situacije i Crvenog krsta Crne Gore. Stručna predavanja vezana za medicinsko zbrinjavanje i pomoć nastaradalim u masovnim nesrećama održali su ljekari specijalisti i subspecijalisti iz zemalja učesnica vježbe. Predavanja su, prema ocjeni pukovnika dr Predraga Ma-raša, vođe medicinskog sindikata Crne Gore na vježbi, bila na izuzetno visokom stručnom nivou. Kroz aktivno učešće svih prisutnih, razmijenjene su medicinske dok-trine vezane za zajedničko djelovanje vojnih i civilnih ka-paciteta, kao i ostvarivanje potpune saradnje na multina-cionalnom nivou. Cilj je što bolja koordinacija u hitnim

slučajevima, u svrhu zbrinjavanja povrijeđenih u masov-nim nesrećama.

Pred publikom, u kojoj su bili visoki crnogorski zva-ničnici, načelnik Generalštaba i medijske ekipe, crnogor-ske oružane snage zajedno sa vojnicima iz Sjedinjenih Država i osam partnerskih zemalja, demonstrirali su, u praktičnom dijelu vježbe, svoju spremnost za izvođenje zajedničke akcije u kriznim situacijama. “Možemo na kvalitetan način vidjeti kako zajedničko sadejstvo više struktura, i civilnih, i vojnih kao i policijskih izgleda kada

svi zajedno pružimo ono što se očekuje” ocijenio je mi-nistar odbrane Boro Vučinić i kazao je da je ova vježba dobar primjer kako Crna Gora uspješno može odgovoriti na civilno-vojne prijetnje.

SIMULACIJA RAZNIH NEVOLJAVježba je uključivala gašenje požara, spasilačke opera-

cije i evakuisanje žrtava sa drugog sprata zgrade. Opre-ma za spuštanje žrtava, specijalni konopci i specijalni dušeci bili su spremni za samo nekoliko minuta. Potom su simulirani eksplozija i uništavanje mosta. Spasioci su izvlačili ljude iz smrskanih vozila i pomogli da se uklone

SAMO ZAJEDNI�KI ODGOVOR JE PRAVI ODGOVORZajedni�ki odgovor vojnih i civilnih medicinskih službi je najbolje rješenje u slu�aju vanrednih situacija, ocijenili su predstavnici Vlade nakon posjete me�unarodnoj vježbi “MEDCEUR 2010”. U�esnike vježbe posjetili su ministar odbrane Boro Vu�ini�, ministar unutrašnih poslova i javne uprave Ivan Brajovi� i ministar zdravlja Miodrag Radunovi�. “Krizne situacije su ono što brine sve nas, a voj-no-medicinska vježba “MEDCEUR 2010” prilika je da u�imo jedni od drugih. Ukoliko se u bu-du�nosti desi neka krizna sitaucija, mo�i �emo e� kasno da sara�ujemo” – kazao je novinarima nakon otvaranja potpukovnik Brent Vesler, kodi-rektor vježbe i predstavnik US EUCOM.


Tema

otrovne hemikalije. Povrijeđena lica su prebačena helikopterom u improvizovanu bolnicu, koja je imala salu za operacije opremlje-nu za rad u slučaju prirodnih, tehnoloških i bioloških incide-nata. Ministar zdravlja Miodrag Radunović zadovoljan je spo-sobnošću koji je crnogorski medicinski tim pokazao tokom vježbi zbrinjavanja povrijeđenih. On je podsjetio da “MEDCEUR 2010” ima i svoj humani aspekt i zahvalio se na američkoj pomoći u adaptaciji doma zdravlja u Ko-

lašinu, ali i pomoći u drugim projektima. “Do kraja no-vembra biće završen Zavod za hitnu medicinsku pomoć u Kolašinu u vrijednosti od 285.000 dolara a do kraja ok-tobra biće završena rekonstrukciju Doma zdravlja u Moj-kovcu.” U međuvremenu, veliki požar na mostu ugasili su, za samo nekoliko minuta, sa dva aviona tipa “Er trak-tor” pripadnici avio-helikopterske jedinice crnogorske Službe za vanredne situacije i civilnu zaštitu. “Vojna vjež-ba je pokazala da su pripadnici MUP-a spremni da rea-guju u kriznim situacijama”, kazao je ministar unutrašnih poslova i javne uprave Ivan Brajović. “Nabavili smo četiri aviona i 59 savremenih vatrogasnih vozila, zahvaljujući čemu možemo reći da je Crna Gora opremljenija nego ikada i da smo na putu da postanemo zaokružen sistem.” I po ocjeni deset vođa medicinskih sindikata iz zemalja učesnica, vježba je izuzetno dobro organizovana, infor-matički i materijalno dobro podržana i bez obzira na po-stojeće jezičke barijere svi prisutni se mogu maksimalno fokusirati na ono što uče.

Ceremonija svečanog zatvaranja vojno-medicinske vježbe „MEDCEUR 2010“ počela je ceremonijalnim do-

nošenjem zastava svih zemalja učesnica u svečani stroj i doče-ka načelnika štaba Generalštaba Vojske Crne Gore pukovnika Zorana Lazarevića. Zatvaraju-ći vježbu, on je uputio čestitke svim učesnicima na uloženim maksimalnim naporima, a po-sebno je zahvalio Komandi US EUCOM-a na organizaciji i podršci u izvođenju vježbe. Pu-kovnik Lazarević je izrazio nadu da su učesnici iz svih zemalja ispunili očekivanja i da iz Crne Gore odlaze bogatiji za stečena iskustva i sklopljena nova prija-teljstva. Čestitke svim učesnici-ma na postignutim rezultatima u protekle dvije nedjelje uputio je i potpukovnik Brent Vosler,

kodirektor vježbe i predstavnik US EUCOM. Sumiraju-ći rezultate, Vosler je istakao da je siguran da nikada nije bilo bolje grupe ljekara i ostalog medicinskog osoblja okupljenog oko istog zadatka na jednom mjestu, zavr-šivši obraćanje riječima da je ovo “bio MEDCEUR pre-ma kome će se svi drugi mjeriti”.

Planirano je da se MEDCEUR ponovo u Crnoj Gori održi 2014. godine.

Gligor R. Bojić

nukVZćsmsEpkdiGitmuj

NAŠI NA JOŠ �ETIRI VJEŽBEPored “MEDCEUR 2010”, pripadnici Vojske Crne Gore istovremeno u�estvuju na još �etiri me�u-narodne vojne vježbe. Naši mornari u�estvuju na regionalnoj pomorskoj vježbi u Italiji. Pripadnici roda veze provjeravaju kompatibilnost opreme i softvera u ameri�koj bazi u Njema�koj. Logisti-�ari uvježbavaju NATO procedure za djelovanje u misijama i operacijama na vježbi u Poljskoj. Štabni o� ciri u�estvuju u radu komandne vježbe za krizne situacije u Austriji. “Ako tome dodamo u�eš�e u misijama ISAF i UNMIL i operaciji Ata-lanta, možemo re�i da smo za vrlo kratko vrijeme od svog nastanka uložili dosta napora i ostvarili veliki napredak u nastojanju da izgradimo mo-dernu vojsku Vojsku Crne Gore“ – ocijenio je na�elnik Generalštaba VCG viceadmiral Dragan Samardži�.


Prvi kontingent Vojske Crne Gore završio misiju u Avganistanu

Nakon šest mjeseci u mirovnoj misiji u Avganistanu, prva jedinica od 31 vojnika koji su bili u toj zemlji vratila se u Crnu Goru. Za “Partner” prenosimo dio njihovih uti-saka o periodu “službovanja” u vojnoj bazi “Panonija” u gradu Pol-e Komri,odnosno, o ulozi koju su imali u okviru me�unarodne misije ISAF. Naši vojnici i oficiri vratili su se krajem avgusta. Njih je zamijenila druga jedinica, broj�ano istog sastava.

Iskustvo sa Iskustvo sa doživljajem avanturedoživljajem avanture

“Biti dio prvog crnogorskog kontingenta za nas je bila čast i obaveza. Nadam se da smo opravdali ukazano po-vjerenje, a na kolegama koji su bili sa nama je da cijene i sude o našem radu tokom misije”, počinju svoju priču poručnik Ilija Đuričanin i desetar Milivoje Koljenšić. I prvi pogled iz aviona na ovu siromašnu zemlju na njih je ostavio nevjerovatan utisak. To je slika koja, po riječima Đuričanina, treba da se doživi. “Ne znam kako da opišem prvi kontakt sa Avganistanom. Kao zemlja sa druge planete. Na sva-kom koraku se vidi siromaštvo. Uništeni tenkovi još iz vremena ruske okupacije. Ogromno pro-stranstvo. Kuće od blata. Slika koja jednostavno ne može da se opiše”. Na zemlji, prvi utisak ostavlja baza. Uređena kao mali grad, sa svim što je potrebno za rad i život vojnika. “Bio sam malo uzbuđen kad smo došli u bazu. Sa svom opre-mom na sebi osjetio sam se veoma dobro. Po prvi put sam mogao da radim ono za šta sam se i prijavio”, kaže Ko-ljenšić, ponosno dodajući da je svaki tim u bazi imao svoj

klub, a da je crnogorski “Lovćen” bio najbolji.

CRNOGORCI VEOMA OMILJENIJezička barijera i multinacionalna sredina našim vojni-

cima nijesu bile prepreke za kvalitetnu saradnju sa kole-gama iz drugih jedinica. “Imao sam prilike da sarađujem

sa vojnicima stranih armija. Sve su to bila kratka iskustva, ali su mi veoma pomogla da “srušim” jezičku barijeru i da se uklopim. Kvalitet saradnje sa mađarskim i posebno sa hrvat-skim vojnicima tokom našeg boravka u bazi bio je izuzetno dobar”, ocijenio je rad sa me-đunarodnim kolegama iz baze Đuričanin. Naši vojnici u bazi su bili jedni od omiljenih. Po-sebno dobre odnose imali su

sa lokalnim stanovništvom. Nakon šest mjeseci stekli su i neke prave prijatelje. “Upoznao sam dosta ljudi. Ostao sam dobar sa nekoliko Mađara i nekoliko pripadnika američkog medicinskog osoblja FST-a (Forward surgical team), koji pripadaju američkoj vojsci. Sa njima sam i da-


Povod

nas u kontaktu”, kaže Koljenšić.Osnovni zadatak naših vojnika bio je stacionarno obe-

zbjeđenje baze, koju nijesu napuštali. “U misiji sam bio za-mjenik komandira voda, a pored toga sam bio i komandir tima od šest ljudi sa kojima sam vršio obezbjeđenje baze”, objašnjava poručnik Đuričanin. “Bio je to smjenski rad. Mnogo neprespavanih noći. Ali vrlo brzo smo se uklopili i bez problema obavljali zadatke”. Slobodnog vremena nijesu imali previše.

Odgovoran zadatak nije dozvoljavao pretjerano opušta-nje. Ipak, vremena za javljanje porodici, poneku pročitanu knjigu, odgledan fi lm, odlazak u teretanu uvijek je bilo. Pamte i druženje sa lokalnim vojnicima. I razgovore sa kole-gama koji su patrolirali van baze i prenosili im utiske. Bila je to prilika i da usavrše neke nove vještine. “Naučili smo do-sta. Unaprijedili smo znanja koja smo stekli u okviru naših jedinica, kao i jedinice za mirovne operacije. FST tim nam je omogućio kratak kurs za bolničare - CLS course (combat life save)“, zadovoljan je Koljenšić. “Predavanja i testovi su bili na engleskom jeziku. Mi smo ih završili sa maksimalnim učinkom i dobili diplome”.

NI 30-GODIŠNJACI NE ZNAJU ZA MIRKontakata sa talibanima nijesu imali, ali jesu sa lokalnim

stanovništvom i vlastima. Za njih kažu da su jako fi ni ljudi, ali da su uslovi u kojima žive izuzetno surovi. “Život u Avga-nistanu je veoma težak. Dovoljno je reći da moji vršnjaci još ne znaju šta znači mir.

Zemlja je skroz ruinirana stalnim sukobima koji, sa manjim prekidima traju skoro tridesetak godina. Do da-našnjeg dana ti ljudi su okruženi ratom i veoma teškom situacijom”, sumira im-presije Đuričanin. “U razgovoru sa lo-kalnim stanovništvom shvatio sam da im je ipak najteže bilo kada su talibani došli na vlast. Vratili su Avganistan či-tav vijek unazad. Porušeni su i uništeni spomenici, nestao je dio kulture.

Zabranjeno je da ženska djeca idu u školu. Narodu je zabranjeno da se školuje, jer je tako bilo lakše da se ma-nipuliše i upravlja njime”, zaključuje poručnik i kroz osmjeh dodaje “našim ženama i nije tako loše u Crnoj Gori, iako se žale. Treba samo pogledaju mje-sto žene i njen život u Avganistanu”.

Osmjeh odmah nestaje sa lica po-ručnika Đuričanina dok govori o možda i najtežem trenutku tokom boravka. Prilikom rota-cije mađarskog kontigenta, u kom se nalazio i komandant prvog kontingenta crnogorske vojske, major Saša Jovano-vić, desio se napad na konvoj. “Nimalo prijatna scena. Po-sebno što se sve to izdešavalo na kraju misije. Veoma loše se to odrazilo na sve nas”, prisjeća se Đuričanin. “Podsjetilo

nas je da moramo da budemo obazrivi i svjesni situacije u kojoj se nalazimo. Ipak je to ratna zona i takve se stvari svakodnevno dešavaju”. Među stradalima u konvoju bio je i poznanik desetara Koljenšića. “Čovjek koji je stradao u konvoju bio je jedan od ljudi sa kojima smo bili na obuci u Mađarskoj i glavni podofi cir u bazi koga sam dobro po-znavao. Osjećao sam se malo potišteno i bilo mi je krivo što mu se to desilo”. “Nema opuštanja” dodaje Đuričanin „bilo da su na dužnosti, u teretani, restoranu, sobi, naše kolege uvijek treba da imaju na umu gdje su došli i da se situacija može promijeniti u sekundi”.

NIJE NOVAC NA PRVOM MJESTUDaljem napredovanju u službi, usavršavanju stranih je-

zika, nastavku školovanja nadaju se ovi momci nakon po-vratka u matične jedinice. Novac nijesu pomenuli. “To ne treba da bude motiv niti da je na prvom mjestu. Ko tako razmišlja možda je bolje da se ne prijavljuje”, jasan je Đuri-čanin. “Neke moje kolege su zasluženo nagrađene i to im je bio motiv više i nagrada za odgovorno obavljanje zadatka i ja im ovom prilikom čestitam na dobro obavljenom poslu. I ne samo njima, nego i kontigentu u cjelini”. Uprkos voj-ničkoj ozbiljnosti, slušajući moje sagovornike stičem utisak da su ih posebno dojmile ljudskost i zahvalnost stanovnika Avganistana. Nihova predanost vjeri i izdržljivost, s jed-ne strane, te gostoljubivost, želja za druženjem i šalom sa druge, osobine su koje ovi momci poštuju i pamte. Stoga i ne iznenađuje iskrena briga u glasu poručnika Đuričanina

dok govori o budućnosti naroda u jednoj od najsiromašni-jih zemalja svijeta. “Stekao sam utisak da nijesu sigurni za svoju budućnost. Gledaju način kako da pobjegnu iz zemlje jer nijesu sigurni šta će se desiti kada se ISAF povuče”.

Gligor R. Bojić


U Vazduhoplovnoj bazi Vojske Crne Gore po�eo sa radom Regionalni centar za obuku pilota helikoptera

Makedonci Makedonci prvi na obuciprvi na obuci

Povod

Projekat Regionalnog centra za obuku pilota helikop-tera, počeo je i praktično da se ostvaruje. Nakon pot-

pisivanja sporazuma između Ministarstava odbrane Crne Gore i Makedonje, Makedonci su prvi iskoristili priliku da sa crno-gorskim instruktorima letjenja na helikopterima tipa ’Gazela’ obave osnovnu letačku obuku.

Ovaj projekat, regionalnog ka-raktera, značajan je za doprinos međunarodnoj saradnji u dome-nu obuke i veoma je važan, kako za Vazduhoplovnu bazu, Vojsku Crne Gore, Ministarstvo odbra-ne, tako i za državu uopšte. Dva osnovna zadatka Centra, čijom bi realizacijom crnogorsko vazduhoplovstvo stupilo na me-đunarodnu scenu, su organizovanje i sprovođenje teoret-skog i letačkog dijela obuke pilota, kao i organizovanje lo-gističke podrške pilota partnerskih zemalja na njihovim vazduhoplovima u letjenju iznad naše zemlje.

Tri pripadnika Armije Republike Makedonije su prvi piloti koji će se obučavati u Regionalnom centru. Oni će proći kroz intezivnu zemaljsku obuku, koja obuhvata Tehničku učionicu za tip helikoptera na kom će letjeti i primijenjenu teoriju prije početka letjenja. Krajem sep-tembra krenulo se i sa letačkom obukom u vazduhu.

,,Poslednjih mjeseci smo intezivno radili na pripre-mi, uređenju i opremanju objekata za njihov smještaj, da bi smo zadovoljili potrebne standarde. Zavisno od toga kako kolege budu zadovoljne, a mi ćemo se maksimalno potruditi da budu, za očekivati je da se ova saradnja in-

tezivira u budućem periodu“, kazao je zamjenik koman-danta Vazduhoplovne baze, pukovnik Živko Pejović.

Osim Makedonaca, u oktobru se očekuje dolazak još 50 pripadnika njemačkih vazdu-hoplovnih snaga koji će na svojim helikopterima, uz iskustvo crno-gorskih kolega, infrastrukturu i logističku podršku Vazduhoplov-ne baze, imati letačku obuku u slijetanju na visoke terene.

Vojni ataše Makedonije pukov-nik Donče Kuzmanov kazao je da je dolazak makedonskih pilota na obuku primjer izuzetne bilate-ralne i regionalne saradnje, kao i promocije regionalnih kapaciteta

Crne Gore i Makedonije.,,Ministri odbrane Crne Gore i Makedonije potpisali su

Sporazum za obuku pilota Armije Republike Makedoni-je u Vazduhoplovnoj bazi i školovanje kadeta za potrebe Vojske Crne Gore na Vojnoj akademiji “General Mihajlo Apostolski“ u Skoplju. Šest crnogorskih kadeta počelo je sa školovanjem u Makedoniji, a trojica naših pilota obu-ku će završiti u Crnoj Gori”, podsjetio je Kuzmanov.

Kao jedan od trojice pilota makedonske Armije koji će se obučavati u Vazduhoplovnoj bazi, poručnik Nikola Soft ovski je rekao da je izuzetno počastvovan i zadovo-ljan obukom.

Obuka pilota makedonske Armije trajaće devet mjese-ci, pri čemu bi piloti trebalo da ostvare nalet oko 95 sati.

S. Žiga


U Crnoj Gori je od 28. avgusta do 4. septembra, prvi put or-ganizovano Svjetsko padobransko prvenstvo. Nikšić, kao

domaćin ove značajne manifestacije, ugostio je 29 nacionalnih reprezentacija, sa oko 300 takmičara. Rekonstruisani aerodrom na Kapinom Polju, pod pokroviteljstvom Svjetske vazduhoplov-ne federacije, nacionalnog Vazduhoplovnog saveza, Ministar-stva odbrane Crne Gore i grada Nikšića, obogaćen je za moder-nu pistu, dugačku 1450 i široku 30 metara, rulnu stazu i stajan-ku, te rekonstrisani hangar i kancelarijski prostor, a sve u cilju obezbjeđivanja uslova za organizovanje najveće vazduhoplovne manifestacije ikada održane u Crnoj Gori.

» Kakvi su Vaši utisci i ocjene same organizacije Svjetskog padobranskog prvenstva na Kapinom Polju?

Svi oni koji su imali priliku da prate pripreme, organizaciju i samo sprovođenje Svjetskog padobranskog prvenstva, vjerovatno su izgradili ubjeđenje, da se tih dana u Nikšiću dešavalo nešto zaista veliko i važno, za budućnost vazduhoplovstva i vazduho-plovnog sporta u Crnoj Gori. U svakom slučaju, moje mišljenje, u potpunosti korespondira sa izjavom gospodina Džona Hičina, in-spektora Međunarodne vazduhoplovne federacije, da je uvjeren da je to bila najbolja organizacija u istoriji svjetskih padobranskih takmičenja, što svima nama, koji smo bili u tom poslu, može slu-žiti na čast.

» Ovo je nesumnjivo značajan događaj za našu zemlju. Šta su Vazduhoplovni savez i Crna Gora dobili organizova-njem takmičenja?

Nakon tako uspješne organizacije Svjetskog prvenstva, Crna Gora će ostati kao prepoznatljiva i konkurentna destinacija, za organizaciju najvećih sportskih i drugih vazduhoplovnih dešava-nja. Onih oko 300 takmičara i članova stručnih timova, vjerovat-no su sa sobom ponijeli djeliće njene ljepote, da bi ih podijelili sa svojim prijateljima i kolegama širom svijeta. S pravom bi smo mogli reći, da je tih dana „svijet došao kod nas, da bi Crnu Goru, ponio u svijet“. Isto tako, Vazduhoplovni savez Crne Gore, kao organizator ovog takmičenja, nesumnjivo će dobiti na imidžu u okviru svjetske vazduhoplovne organizacije FAI, kao spremna i sposobna asocijacija, dorasla savremenim izazovima u svijetu vazduhoplovnih sportova. Međutim, najvažnije od svega je to da su Crna Gora i grad Nikšić dobili jedan važan infrastrukturni objekat koji ne samo da će doprinijeti ubrzanom razvoju vazdu-hoplovnog spotra kod nas, već bi mogao postati i pokretač raznih privrednih aktivnosti, a prvenstveno turizma, s obzirom na to da je sada Kapino Polje aerodrom sposoban da prima sve vrste tako-zvane generalne aviacije.

» U kojim disciplinama su se takmičari nadmetali i koje rezultate je postigla reprezentacija Crne Gore?

Ovo je bio 31. Svjetski padobranski šampionat u stilu i pre-ciznosti za seniore i 5. Svjetski padobranski šampionat u stilu i preciznosti za juniore. Iz samog naziva se vide i discipline takmi-čenja. Dobili smo pojedinačne, ekipne i sveukupne šampione i šampionke, u juniorskoj i senior-skoj konkurenciji, u stilu (fi gura-ma) i preciznosti (doskok na cilj-tačka prečnika 2 cm). S obzirom na konkurenciju, a znajući da su tih dana u Crnoj Gori i Nikšiću boravili najveći svjetski asovi pa-dobranstva, u svim kategorijama, moramo biti i više nego zado-voljni učinkom naše reprezen-tacije koju je predvodio selektor, gospodin Zoran Lakić. Ostvarili smo 12. mjesto, u sveukupnom plasmanu. Da bi bilo jasnije čemu zadovoljstvo takvim rezultatom, želim istaći, da je među našim takmičarima, najviše skokova po padobrancu bilo oko 2500, a da padobranci reprezentacija zemalja koje su velesile u ovom sportu, u svojim knjižicama imaju upisano čak i po 10 do 18 hiljada skokova.

» Ministarstvo odbrane i VCG značajno su doprinijeli or-ganizaciji prvenstva. U čemu se ogleda njihova pomoć?

Ministarstvo odbrane, kao pokrovitelj i VCG dali su značajnu podršku organizaciji i realizaciji ovog svjetskog prvenstva. Kroz međunarodnu vojnu saradnju, obezbijeđeni su vojni vazduho-plovi Slovenije i Austrije, za iskakanje padobranaca, stavljeni su na raspolaganje i domaći vojni vazduhoplovi, tehnička i druga sredstva, kao i ostala logistička podrška, uz značajnu pomoć u ljudstvu, koje je bilo na raspolaganju Organizacionom i Izvršnom odboru, tokom cijele aktivnosti. Time su MO i Vojska na pravi način demonstrirali spremnost i sposobnost da podrže svaku ak-tivnost ili događaj koji ima za cilj dalju afi rmaciju Crne Gore na međunarodnom planu, te promociju sveukupnih sposobnosti i kapaciteta našega društva da odgovori na sve izazove i potrebe unapređivanja kvaliteta života u našoj zemlji.

Povod

Razgovor sa direktorom Svjetskog padobranskog prvenstva u Nikši�u, pukovnikom Vladislavom Vlahovi�em

Padobranci podigli ugled Crne Gore

Somalija

Od kraja avgusta, oficir Vojske Crne Gore Miroslav Radoji�i� nalazi se na gr�kom brodu, u sastavu misije EU NAVFOR-ATALANTA, koja, u vodama Indijskog okeana, pored obala Somalije, obezbje�uje prolazak brodova od napada pirata. Od ovog broja Partner �e objavljivati bilješke iz njegovog brodskog dnevnika.

Prvi Crnogoracu misiji protiv pirata

Kako se vrijeme mog polaska približavalo, uzbuđenje je raslo. Ne samo kod mene, nego i kod mojih najbližih.

Ne volim rastanke, pozdravljanja, zagrljaje. Tog ponedeljka, 16. avgusta, pošao sam na put. Aerodrom

Golubovci, Beograd, Atina... Dolazim na ,,moj” brod, frega-tu ,,Adria 459”. Smještaj u jed-nokrevetnoj ka bini. Isplovili smo iz luke Salamina. Pravac-Krit. Odatle prema sredoze-mnim vo dama Egipta. Na ula-zu u Suecki kanal osjetili smo jaku vrućinu i vlažnost. Utisak je da je vani sve ljepljivo.

Brodovi, sa obje strane Ka-nala, prolaze po smjenama, po predhodno odobrenim termi-nima. Kad smo izašli iz Kanala, usidrili smo se ispred luke Suec, gdje je lučki pomoćni brod izvršio popunu goriva i vode na našem brodu. Istu aktivnost je izvodila i ruska krstarica nedaleko od nas. Nastavili smo putovanje kroz Crveno more, u pravcu juga, ka luci Džibuti u istoimenoj Republici. Po lijevom boku ostavljamo Saudij-sku Arabiju i Jemen, a po desnom Egipat i kasnije Eritreju. Potrebno nam je četiri dana do odredišta.

Još na putu plovidbe imali smo dva ,,vanredna“ događaja. Prvo, u vodama Krita, kada se srušio jedan grčki avion. U akciji spasavanja učestvovala je naša fregata. Zatim, u Crve-nom moru, morali smo da pružamo pomoć jednom brodu pod zastavom Hong Konga, čiji je mornar imao teško tro-vanje. Stigli smo brzo do broda, ali nesrećni mornar već je bio mrtav.

Konačno uplovljavamo u Džibuti. Tu vršimo popunu hrane, vode i goriva i instaliramo komunikacioni sistem, svojstven brodovima Evropske unije u ovoj Misiji. Imamo priliku da obiđemo grad. Iako prije toga nikada nijesam bio u Africi, imao sam neku viziju kako izgledaju naselja ovog kontinenta. Svi su na ulicama, nešto prodaju, traže pomoć, mole se, gužva u saobraćaju, saobraćaj bez ikakvih pravila i propisa, kuće jedva da bi se tako mogle nazvati, samo osnov-no-ne mogu se pohvaliti da sam tamo vidio civilizaciju 21. vijeka.

Nakon par dana provedenih na afričkoj obali, krećemo na zadatak-razlog zašto smo ovdje. Od komandanta Misi-je, francuskog admirala, dobili smo plan rasporeda po da-nima, prema kojem ćemo obezbjeđivati IRTC (Internatio-

nal Recommended Transit Corridor). To je dio Adenskog zaliva, koji od napada pirata štite brodovi Evropske unije, NATO, kao i zasebne plovne jedinice Rusije, Kine, Japana, Indije...

Posada je podijeljena u smjenama po četiri sata, na raznim pozicijama na brodu. Najznačajniji su komandni most. Do sada nijesmo reago-vali, jer u našim zonama nije

bilo pojave pirata, ali jeste veoma blizu nas, na nekih 20-30 milja. Pirati su sve aktivniji i bezobzirniji. Napadaju konvo-je, iako znaju da su ratni brodovi u blizini. Često na radaru uočim grupu od 10-15 brodova u savršenom poretku, dvije kolone, sa istim kursom i brzinom. Onda tražim jednog koji se izdvaja. I da, to je ruski, japanski ili kineski razarač, koji prati brodove koji viju njihove zastave. Plovi tako nevidljivo između njih kao kad se ovčarski pas izgubi u stadu.

Ja svoje vrijeme provodim isključivo na mostu. Isto tako provodim vrijeme u ofi cirskom salonu.

Indijski okean je u ovom dijelu godine najmirniji. Ipak, jednom, dok sam bio na mostu, u jutarnjoj smjeni od 4 do 8 h, prisustvovao sam pravoj oluji. Kiša je padala “kao iz kabla”, jak vjetar i grmljavina i munje, čije bjeckanje je obasjavalo nebo neprekidno, bez i jednog trenutka pauze, i tako skoro sat vremena. A onda kao da je neko okrenuo list. Potpuno drugi prizor-bonaca, bez kiše i daška vjetra. U sva-kom slučaju, još se nijesmo susreli sa morskim zmijama koje mogu da progutaju cijeli brod, čudovištima, džinovskim ho-botnicama, sirenama koje zaluđuju mornare, dušama uto-pljenika ili brodovima duhova...

poručnik korvete Miroslav Radojičić


Sedmočlani tim Evropske unije boravio je u radnoj posjeti Direkciji za zaštitu tajnih podataka u prvoj

polovini septembra. Svrha posjete bila je sagledavanje sistema zaštite tajnih podataka u Crnoj Gori, kako sa legislativne strane, tako i sa praktičnog aspekta primje-ne naših zakonskih rješenja, a u kontekstu Sporazuma između Crne Gore i Evropske unije o bezbjednosnim procedurama za raz-mjenu i zaštitu tajnih podataka i implemen-tacionih anražmana. S obzirom na to da je već u toku razmjena tajnih podataka sa NATO, ova posjeta je bila sa-mim tim bolje pripre-mljena, jer su NATO standardi kompatibil-ni sa standardima EU.

Kvalitetna saradnja sa Evropskom uni-jom u vezi sa ovim pitanjima je osnov za nastavak integracionih procesa, kako u EU, tako i u NATO. Zbog toga se i pristupilo potpisivanju Sporazuma koje je uslijedilo u Briselu 13. sep-tembra. Potpisivanje Sporazuma ove vrste predstavlja potvrdu dobrih od-nosa i povjerenja između Crne Gore i EU i ima veliki značaj za predstojeće faze pridruživanja naše države.

Za Direkciju za zaštitu tajnih podataka ovo pitanje je veoma važno i sa tehničkog aspekta, jer predstavlja osnovu za uspostavljanje efi kasnijeg sistema prenosa tajnih podataka. Konkretno, mislim na instaliranje posebnih terminala EU za razmjenu tajnih podata-ka, što može uslijediti tek po dobijanju statusa zemlje kandidata.

Razmjena tajnih podataka će teći preko registra u Misiji Crne Gore pri EU koji će podatke proslijeđi-vati Centralnom registru Direkcije. Nakon izvršene diseminacije u Centralnom registru, tajni podaci će se dostavljati krajnjim korisnicima. Očekuje se da će

najviše podataka biti za Ministarstvo vanjskih poslo-va i Ministarstvo odbrane, posebno imajući u vidu već započete zajedničke bezbjednosne aktivnosti Crne Gore i EU koje se odnose na učešće pripadnika Vojske Crne Gore u EU misiji ATALANTA.

Takođe, bitan segment razmjene biće i bezbjedno-sne dozvole za pristup tajnim podacima EU koje će Direkcija izdavati nakon ser-tifi kacije Sporazuma, a u skladu sa Zako-nom o Izmjenama i dopunama Zakona o tajnosti podataka.

Obaveze Crne Gore su da u novoj zgradi Misiji Crne Gore pri Evropskoj uniji formira registar tajnih podataka koji će biti prva tačka razmjene. Očeku-jemo da će ova aktivnost biti završena do kraja tekuće godine, s obzirom na to da je kupovina zgrade u toku, te da po-stoje obezbijeđena budžetska sredstva za uspostavljanje navedenog registra u skladu sa najboljim standardima fi zičko

tehničke zaštite tajnih podataka.

Usvajanjem zvanič-nog izvještaja inspekcije Evropske unije za koji očekujemo da će biti afi rmativan pristupiće se izradi implementa-cionih anranžmana ko-

jima će se detaljno propisati načini razmjene tajnih podataka između Crne Gore i Evropske unije, kao i načini zaštite, bezbjednosne provjere lica dr.

Ovom prilikom istakao bih zadovoljstvo navede-nom posjetom. Tom prilikom nam je potvrđeno da smo na pravom putu u cilju ispunjavanja standarda koje predviđa Evropska unija na polju zaštite i raz-mjene tajnih podataka.

Savo Vučinićdirektor Direkcije za zaštitu tajnih podataka

k i j

tp

nEoasc

ć d l

U sastavu delegacije EU bili su predstavnici Ge-neralnog Sekretarijata Savjeta Evropske unije, zaduženi za oblast INFOSEC-a i legislativu, kao i za mjere � zi�ke i administrativne zaštite tajnih podataka. Tako�e, kao �lanovi tima su bili i pred-stavnici zemalja �lanica Evropske unije iz Špa-nije i Francuske, zaduženi za bezbjednost lica i � zi�ke mjere zaštite tajnih podataka.

Direkcija za zaštitu tajnih podataka

Sporazum sa EU o razmjeni podataka


Avganistan

„Svaki početak je težak”, izreka koju možemo čuti svakodnevno. Njeno puno značenje potvrđuje se

i ovdje, u Avganistanu, u gradu Pol-e Khomri, provinci-ja Baghlan, mjestu 4563 km udaljenom od Podgorice. U bazi „Panonija” svoj šestomjesečni rok u ISAF misiji po-čeo je drugi kontingent Vojske Crne Gore.

I zaista je i ovaj početak bio težak, bolje rečeno – prilič-no i očekivano naporan. Petodnevno putovanje od Pod-gorice do našeg konačnog odredišta bilo je predugo.

Pošto smo sletjeli u bazu ,,Marmal”, događaji su se ni-zali -prvo susret sa našim ofi cirima koji su u toj bazi već šest mjeseci, obostrano oduševljenje, srdačne riječi do-brodošlice uz hladna osvježenja. Kako je sve lakše kada te sačeka neko tvoj. Baza je kao grad, u njoj postoji sve što jednom vojniku treba za svakodnevni život. Dva naša ofi cira koji ostaju ovdje već mogu da se raspakuju – svi im zavidimo. Mi ostali čekamo informaciju kada nastav-ljamo dalje...i ona ubrzo stiže – prekosjutra.

Sat prije ponoći, 28. avgusta stigli smo u kamp „Pa-nonija”. Napokon! I kao što uvijek biva, kada se stigne do cilja, sve teškoće na tom putu se zaboravljaju. Topli doček od strane pripadnika prvog kontingenta, sjutradan upoznavanje sa objektima, smještajem, infrastrukturom i prvi utisci – ovo nije ni tako loše. Naprotiv, dobra or-ganizacija života i rada, smještaj u trokrevetnim sobama, ukusna hrana, internet.

Sastanak sa komandantom mađarskog Provincijsko-rekonstrukcijskog tima i upoznavanje sa procedurama u bazi, rasporedom radnog vremena, zadacima i dužno-stima, bezbjedonosnoj situaciji, aktivnosti su koje su nas čekale prvih dana...

U predahu između aktivnosti u samoj bazi, vuče

nas želja da vidimo kakvo je okruženje, da provirimo pre-ko žice. Pogled na obližnji grad teško nas uvjerava da u takvim uslovima ovdje postoji više škola, dva fakulteta (poljoprivredni i književnost), 22 medrese. Takođe, pro-vincija ima i dvije bolnice. U gradu, takođe, i nekoliko velikih kompanija. Pored već pomenute, fabrike cementa, tu je i fabrika tekstila, dvije male hidro-centrale i više malih radnji za opravku auta, kovačnice...itd.

Vraćamo se dešavanjima unutar baze. Počinjemo sa na šim dnevnim aktivnosti-ma. Prvi na scenu stupaju članovi medicinskog tima cr-nogorskog kontingenta, koji se javljaju vođi mađarskog medicinskog tima i počinju pripreme za uključenje u rad bolnice.

Prvog dana pripadnici cr-nogorskog pješadijskog voda uz pomoć pripadnika prvog kontingenta vrše pripreme za preuzimanje dužnosti obez-bjeđenja baze.

Već od sledećeg dana sve što je naučeno tokom dvo-godišnje obuke, sve što je uvježbano za uspješan rad na obezbjeđenju baze poči-nje da se primjenjuje na licu mjesta – dužnost je preuzeta. Na glavnoj kapiji baze, od lo-kalnih radnika, možemo čuti ,,dobro jutro“ i ,,kako ste“, na crnogorskom. Naši prethod-nici su ih naučili. I mi smo ,,lokalce“ iznenadili kada smo ih u dane Bajrama pozdravili na njihovom jeziku.

Slobodno vrijeme, između smjena, uz odmor koji je si-gurno najvažniji u ovakvom režimu rada, može da se isko-risti na više načina. Za nas, crnogorske vojnike, bliži se i praznik - Dan vojske Crne Gore. Počinjemo pripreme za praznik.

major Veljko Mališić

Primjena obuke u stvarnim uslovima

Naši ljekari i stražari – na svom mjestu


Povod

Rekonstrukcija vojnih skladišta

Objekat gotov do kraja godine

Taraš - u novom izdanju

Od deset skladišta muncije i minsko-eksplozivnih sred-stava, koliko se zateklo 2006. godine na teritoriji Crne

Gore, Strategijskim pregledom odbrane određeno je da Vojska Crne Gore ima tri skladišta za skladištenje municije i minsko-eksplozivnih sredstava. Sva raspoloživa skladišta rađena su pedesetih godina prošlog vijeka, kasnije dorađi-vana, po tada važećim standardima i za to vrijeme bila su veoma savremena. Ali, vrijeme čini svoje, objekti propada-ju, postavljeni su stroži standardi, kako u pogledu smješta-ja i čuvanja municije, tako i u cilju zaštite ljudi i materijal-nih dobara.

Jedno od skladišta koje je per-spektivno za VCG je skladište Taraš kod Danilovgrada. Kompleks je po-vršine oko 9 ha, kapacitet skladišta po starim jugoslovenskim standar-dima bio je 1.650 tona municije. U skladištu se nalaze četiri nadzemna zidana i četiri poluukopana objekta. Svi su izgrađeni 1951-53 godine, a jedan, tipa S-20, 1974 godine. Dalje korišćenje ovog skladišta za smještaj municije je rizično. Uslovi čuvanja municije bili su loši usljed starosti objekata i neadekvatnih zaštitnih grudobrana, a objekat nije imao adekvatnu zaštitu u pogledu ograde, video nadzora, rasvjete, protivpožarne zaštite, senzora i dr.

Zato se i pristupilo rekonstrukciji skladišta. Rekonstruk-cija se vrši u sklopu MONDEM progama.

Najvažniji radovi koji će biti izvedeni su: izrada savre-menog objekta za smještaj čuvara, praćenje nadzora i rad rukovalaca municije, izgradnja trafostanice i sanacija elek-tro mreže, rekonstrukcija saobraćajnice i izrada parking prostora, rekonstrukcija jednog objekta za smještaj mu-nicije, izrada hidrantske mreže sa dva rezervoara za vodu, izgradnja potpuno nove ograde i izrada sistema video nad-zora i perimetrijske zaštite na ogradi.

Radovi se fi nansiraju kroz MONDEM program, od do-natora i novcem od prodaje sekundarnih sirovina nastalih reciklažom starog naoružanja.

Tender za rekonstrukciju skladišta “Taraš” je raspisan u novembru 2009. godine. Izbor fi rme je izvršen po proce-durama UNDP. Najpovoljnija ponuda je bila ponuda fi rme “Projektomontaža” Beograd, sa kojom je potpisan ugovor u aprilu 2010.godine, poslije procedure odobravanja u UNDP-u u Njujorku. Ukupna vrijednost radova je 1.170.000 €.

Potpisan je ugovor za prvu fazu radova u iznosu od 850.000 €. Vrijednost II faze iznosi 320.000 €, za koju smo do sada obezbijedili 200.000 €, što znači da nam za fi nali-zaciju radova nedostaje još oko 120.000 €.

Radovi su počeli u maju ove godine. Rok završetka rado-

va u I fazi je šest mjeseci. Radovi u cjelini dobro napreduju i očekujemo da I faza bude završena do kraja novembra ili početka decembra ove godine.

U cilju obezbjeđenja dovoljne količine vode za protivpo-žarni sistem u skladištu, sa Opštinom Danilovgrad dogovo-rena je zajednička izgradnja oko 1,5 km vodovodne mreže, od čega će korist imati i lokalno stanovništvo, jer će im biti poboljšano vodosnabdjevanje.

Kompletnom rekonstrukcijom ovog skladišta, Vojska Crne Gore dobiće savremen i bezbjedan objekat u kojem će moći da se skladišti do 1.200 tona različitih ubojnih sredstava. Mogućnosti provale i neželjenog upada u obje-kat, biće svedeni na minimum, a pirotehnička bezbjednost podignuta na najviši mogući stepen.

pukovnik Rifet Kosovac


Povod

DEBATA U POŠ�ENJU O NATO


Nevladina organizacija “Alfa centar”, uz podršku Ministarstva odbrane, organizovala je, početkom

septembra, u selu Pošćenje kod Šavnika tre-ći po redu Evroatlantski kamp pod nazivom ,,React 2010“. Ovogodišnji kamp bio je bo-gatiji ne samo za broj zemalja učesnica, već i po broju samih učesnika, a i po raznovrsno-sti izvedenih aktivnosti tokom šest dana tra-janja. Osamdeset mladih ljudi iz šesnaest ze-malja je bilo u prilici, da uživajući u ljepota-ma Pošćenjskog kraja, mnogo saznaju i nauče o značaju regionalne saradnje i udruživanja u kolektivne sisteme bezbjednosti.

Ovogodišnji REACT ispunilo je 16 preda-vanja, 18 panel diskusija, dvije radionice, a po prvi put je organizovana NATO škola retorike koja je završena takmičenjem i dodjelom na-grada.

Posebnu pažnju svih učesnika izazvala je prezentaci-ja najmodernijih sredstava, naoružanja i opreme VCG. Tom prilikom su se REACT-u pridružili i najmladji Šavničani.

Ambijent prelijepog crnogorskog sela omogućio je da se razmjene stavovi i mišljenja ne samo o NATO i članstvu u ovoj organizaciji, već su teme bile mno-go raznovrsnije, uključujući i pitanje Vojske i učešća u misijama, odnosa baltičkih zemalja, NATO i Rusije, značenja NATO u mentalitetu Evropljana i Crnogora-ca, iskustava u javnim debatama u različitim zemljama i sl.

Predstavljen je i novi Strateški koncept NATO-a, saradnja u prevazilaženju posljedica katastrofa, utica-

ja na zaštitu životne sredine, izgradnji demokratije i uspostavljanju vladavine prava. Jedna od najatraktiv-nijih radionica je bila “Simulacija zasijedanja Sjever-noatlantskog vijeća (NAC)“, gdje su polaznici kampa imali mogućnost da nauče vještine pregovaranja, a i da saznaju metodologiju i način donošenja odluka kon-senzusom. Posljednjeg dana rada je formirana ,,Evroa-tlantska Alijansa mladih Crne Gore“, organizacija koja će okupljati srednjoškolce iz pet crnogorskih gradova, a koji dijele istu misiju i vrijednosti - integracije Crne Gore u evroatlantske strukture.

Aleksandar Dedović

“Alfa centar”

Dnevnik vojnog posmatra�a

Moje putovanje u Liberiju počelo je rastankom sa porodi-com. Na aerodromu su me ispratile kolege iz Ministarstva

odbrane i Generalštaba VCG.

Polijećem iz Podgorice za Frankfurt, odakle imam let za Kazablanku. Iz Maroka nastav-ljam za Monroviju u Liberiji. Već na aero-dromu u Frankfurtu, prilikom ulaska u avi-on za Kazablanku osjetio se “duh Afrike”. Velika gužva na ulasku, galama, dosta ljudi sa neispravnim dokumentima i kartama, stalne prepirke izme-đu osoblja avio kompanije i putnika. I sam sam morao da službeniku marokanske avio kompanije objasnim da odla-zim u Liberiju u misiju UN.

Iz Kazablanke, sam se ukrcao na let za Monroviju. Ali ne direktno, nego preko Siera Leone i Obale Slono-vače.

U Monroviju sam sletio u ponoć po lokalnom vremenu. Prvo što osjetim na izlasku iz aviona je udar toplog vazduha. Aerodrom izgleda veoma skro-mno, kao manja lokalna željeznička stanica. Nakon uobiča-jene kontrole i drugih formalnosti na aerodromu, ulazim u UN vozilo i odlazim do kuće u kojoj ću biti smješten za vrijeme mog borav-ka u Monroviji.

Poslije noći sa nemirnim snom, ujutro odlazim do komande UNMIL-a gdje dobijam ID karti-cu koja mi omogućuje da ulazim u UN prostorije i UN vozila. Ne-koliko dana provodim u komandi UNMIL-a. U takozvanom check-in periodu uvode me u personalnu evidenciju, izdaju mi dozvolu za rad na računarskoj mreži i otvaraju mi službeni e-mail, nalog na koji ću ubuduće dobijati zvanična doku-menta.

Slijede razni ispiti i testovi - iz engleskog jezika, vožnje koji je bio veoma zvahtjevan, zatim, ispit iz vožnje u terenskim uslovima (na pijesku i u blatu) i procedura koje sam dužan da izvršavam u misiji. Poslije uspješnog završnog ispita na uvodnom kursu dobijam sertifi kat da sam osposobljen za obavljanje dužnosti vojnog posmatrača.

Istog dana mi na službeni e-mail stiže naređenje za preko-mandu u kome piše da sam raspoređen u Tim-7, Voinjama.

Ponovo pakujem stvari i kupujem ono što mi nedostaje: du-šek, ventilator, drveni sanduk za transport i sl. Takođe, kupujem i konzerviranu hranu, jer sam od kolega saznao da je u Vojin-džami hrana veoma jednolična (pirinač i piletina svakoga dana).

Pokušavam da se prilagodim, a u tome mi pomaže svakod-nevna komunikacija sa porodicom, telefonom ili putem inter-

neta.Na isti način kako mi u Crnoj Gori doživljavamo blagu

prehladu, tako stanovnici Liberije doživljavaju malariju. Komarci koji prenose malariju su svuda i od njih se potrebno odbraniti. Kori-stim razne sprejeve protiv komaraca i spavam ispod mreže za komarce. U Liberiji ne po-

stoji vodovod, nego svaka kuća ima veliko plastično bure koje stoji na vrhu kuće i

iz kojega je sprovedena voda u kuću. Ta voda naravno nije za piće, nego se voda za piće kupuje u prodavni-cama.

Električna struje se dobija iz generatora ili agregata koji kori-ste naft u za proizvodnju struje. To znači da kada uveče legnem, čujem najmanje tri-četiri agregata kako rade. Za vrijeme građanskog rata

koji je završen prije sedam godina, jedan od vojnih komandanta nare-dio je da se uništi sva elektro-mreža koja je postojala, navodno iz voj-nih razloga. Stvarni razlog je bio taj što je sin istog vojnog komandanta imao fi rmu koja je jedina uvozila generatore za električnu energiju, a otac je na taj način sinu obezbjedio siguran posao. Nevjerovatno, ali istinito.

U Liberiji ima samo oko 500 km asfaltnih puteva. Oni su uglavnom u okolini glavnog grada Monrovije, uz obalu Atlantskog okeana.

Začudilo me je kada sam saznao da ću komunikaciju sa lokalnim stanovništvom vršiti preko prevo-dioca, s obzirom na to da je službe-

ni jezik u Liberiji engleski. Odgovor na pitanje zašto se koristi prevodilac dobio sam veoma brzo, pokušavajući da kupim ba-nane na ulici. Naravno nijesam uspio da se sporazumijem. Ta-kozvani “liberijski engleski” je veoma teško razumjeti, jer je on ustvari mješavina engleskog jezika i pojedinih dijalekata.

major Dejan Stanković

Frankfurt, odakleMaroka nastav-

Već na aero-m ulaska u avi-“duh Afrike”. ama, dosta mentima zme-i a o -

cao rektno, ale Slono-

onoć po lokalnom a izlasku iz aviona jerom izgleda veoma skro-znička stanica. Nakon uobiča-nosti na aerodromu, ulazim u UN joj ću

džami hrana veoma jednoličnPokušavam da se prilagod

nevna komunikacija sa poroneta.

Na isti način kako mi prehladu, tak

malariju. Ksvuda i odstim razneispod mre

stoji vodplastič

iz koTaseca

gsznr

koje

Oficir Vojske Crne Gore, major Dejan Stankovi� nalazi se u misiji UN u Liberiji od juna 2010. godine. On je zamijenio kapetana Branka �ur�i�a. Naš list nastavlja da objavljuje dnevnik vojnog posmatra�a iz te afri�ke zemlje. U ovom broju prenosimo prve utiske Stankovi�a.

Prvi utisci iz Liberije

ž j ki l i

jdknšigosi

auu

dsd

i j ik Lib iji l ki O

j

LIBERIJA U BROJEVIMA: » Površina: 111.000 km2

» Broj stanovnika: 3,5 miliona » Gustina naseljenosti: 33 stanovnika po km2

» Broj djece do 18 godina: 2 miliona (65%) » Prosje�an životni vijek: muškarci - 41 godina; žene - 43 godine.

» U Liberiji oko 20% djece ne doživi 5-ti ro�endan. » Nepismeni: 65% » Nezaposleni (od radno sposobnog stanovništva 16-60 godina): 85%


Analizirajući globalnu scenu, primjećuje se da je jedan od osnovnih razloga transformacije Or-

ganizacije upravo nova struktu-ra globalne pozornice. Postojanje novih izazova i pojava novih par-tnera kreiralo je i nove strateške opcije. Tako je nastao i program Partnerstva za mir (PzM). Ovaj program je predstavljao način uključivanja postsocijalističkih država u Organizaciju, uz izbje-gavanje pružanja bezbjednosnih garancija još uvijek nestabilnim državama. Dodatno, moguće je da je razlog kreiranja PzM-a bio i nedostatak potrebe za direktnom konfrotacijom sa Rusijom.

Uprkos procesu transformacije NATO nije odu-stajao od suštine svog postojanja, odnosno bezbjed-nosnog aspekta integracija, što je precizno izrečeno u Završnom dokumentu Berlinskog samita zvanič-nika NATO-a 1996. godine. Prema ovom dokumen-tu, osnovni ciljevi Organizacije su: obezbjeđivanje njene vojne efi kasnosti (pa je stoga i formalno pri-hvaćen koncept CJTF-a), očuvanje i jačanje transa-tlantskih veza, kao i jačanje Evropskog bezbjedono-snog i odbrambenog identiteta.

Na Samitu u Madridu 1997. počinje defi nitivna institucionalna saradnja Organizacije i postsocija-lističkih zemalja. Imajući u vidu divergentno druš-tveno političko uređenje starih i potencijalnih člani-ca, identifi kovana je potreba kreiranja mehanizma prilagođavanja istih na izazove, kako članstva, tako i odgovornosti koju ono nosi. Stoga je kreiran i usvo-jen MAP (Membership Action Plan odnosno Akci-

oni plan članstva), kao mehanizam prilagođavanja novih članica, uz saradnju na različitim poljima.

Nakon uspostavljanja mehani-zama pomoći i novih institucio-nalnih okvira, bilo je neophodno i precizno identifi kovati i strateški antipod. Ako su do tada i posto-jale sumnje, SAD-e su nastojale to promijeniti nakon terorističkih napada na njenoj teritoriji 2001 godine. Praškom deklaracijom iz 2002. godine terorizam, pro-liferacija i mehanizmi transpor-ta oružja za masovno uništenje identifi kovani su glavni izazovi XXI vijeka, koje je prekompozici-

ja globalne scene stavila pred NATO. Jedini način da se na efi kasan način odgovori ovim izazovima bili su i jesu preventivni zajednički napori i aktivnosti de-mokratski uređenih društava. U cilju uspješne reali-zacije ovih zadataka bilo je neophodno da se NATO fokusira na bezbjednosnu i političku sferu.

Sa aspekta bezbjednosti je bilo potrebno: oformi-ti nove multinacionalne i multifunkcionalne snage u svim rodovima vojske (NATO Response Force); transformisati komandnu strukturu; poboljšati ka-pacitete i stepen usklađenosti kapaciteta članica NATO-a izgraditi evropski stub odbrane, adekvat-no osposobiti i civilni sektor i inicirati izradu studi-je NATO Missile Defence, kako bi se identifi kovale moguće mete nuklernih napada.

Sa političkog aspekta bilo je potrebno: proširi-ti članstvo kako bi se smanjio stepen nesigurnosti (Bugarska, Estonija, Letonija, Litvanija, Rumunija, Slovačka i Slovenija su pozvane u članstvo), ostavi-

Kako se mijenjala globalna pozornica, tako se i NATO prilago�avao, otprilike, svakih deset godina.

STRATEŠKI KONCEPTU NOVEMBRU NOVI Stav


ti prostor i drugim potencijalnim kandidatima za članstvo onda kada oni budu spremni dati doprinos kao kvalitetni i aktivni članovi, osigurati značaj i funkcionalnost MAP-a, PzM-a i Savjeta za sjeverno-atlantsku saradnju u pogledu povezivanja i saradnje NATO-a i država partnera; intenzivirati saradnju sa Rusijom i Ukrajinom; intenzivirati saradnju u okvi-ru programa Mediteranski dijalog, jačati euroatlant-sko partnerstvo i veze uslijed dijeljenja zajedničkih vrijednosti Evrope i Amerike i integrisati prostor ju-goistočne Evrope u strukture NATO-a i EU, uslijed strateške važnosti istog za Organizaciju.

Istanbulski samit je još jednom potvrdio i defi ni-sao osnovne ciljeve i strategiju NATO-a.

Na Samitu u Strazburu i Kelu aprila 2009. godine, nastavljena je dalja transformacija NATO-a. Tada su šefovi država i vlada država članica NATO-a odlučili da se pristupi izradi novog Strateškog koncepta i taj zadatak je povjeren Anders Fog Rasmusenu, novom generalnom sekretaru NATO-a. Ideja je da general-ni sekretar ovaj zadatak obavi predvodeći grupu od 12 međunarodnih eksperata uz aktivno učešće Sje-vernoatlantskog savjeta (grupom predsjedava Med-lin Olbrajt). Predviđeni završetak novog koncepta je idući samit NATO u Lisabonu, novembra 2010. godine.

Osnovni razlog izrade novog Strateškog koncepta je još efi kasniji odgovor na promjene globalne scene i izazove koje one donose. Aktuelni Strateški kon-cept je nastao prije 11. septembra 2001. odnosno prije sukoba u Avganistanu, prije pojave terorizma u ovom obliku i značajnih mogućnosti proliferaci-je oružja za masovno uništenje, prije sajber napada i prije pojave modernih pirata kod obala Somalije. Iako je većina novih bezbjednosnih izazova identi-fi kovana Praškom deklaracijom iz 2002. godine, ak-tuelni Strateški koncept nije dao odgovore na njih što je upravo cilj novog. Stoga je NATO-u potreban novi koncept koji će adekvatno sagledati realnost današnjice i izazove budućnosti i na iste adekvatno odgovoriti.

Proces kreiranja novog Strateškog koncepta zahti-jeva aktivno učešće svih država članica, ali i NATO tijela za saradnju sa državama koje nisu članice (Sa-vjet Euroatlantskog partnerstva, Mediteranski dija-log i Instanbulska inicijativa za saradnju) kao i EU

i UN.

Ovaj proces prolazi kroz tri faze: faza razmatra-nja, faza konsultacija i preliminarna i faza fi nalnog pregovaranja. Faza razmatranja se bavi osnovnim zadacima i funkcijama NATO-a; NATO-om kao dijelom globalne bezbjednosne mreže i pitanjem jačanja saradnje nosilaca bezbjednosne strukture; NATO-om i Euroatlantskim bezbjednosnim okru-ženjem, uz osvrt na proširenje i jačanje partnerskih odnosa, posebno sa Rusijom, kao i NATO snagama i sposobnostima uključujući planiranje odbrane i transformaciju, uz osvrt na fi nansijska ograničenja, odnosno, potrebu fl eksibilnosti i kreiranja prioriteta u fi nansiranju. Faza konsultacija uključuje konsul-tacije grupe eksperata sa vladama i parlamentima država članica NATO-a kao i sa generalnim sekre-tarom. Grupa eksperata će generalnom sekretaru predstaviti svoje analize i preporuke, dok će i drža-ve članice uraditi isto i na osnovu toga će generalni sekretar kreirati svoj izvještaj u vezi sa novim Stra-teškim konceptom za koji će biti potrebna politička saglasnost država članica. U trećoj, preliminarnoj i fazi fi nalnog pregovaranja generalni sekretar će iz-vršiti konsultacije sa stalnim predstavnicima i pred-staviće koncept na Samitu u Lisabonu 2010. U sluča-ju da to odobre šefovi država i vlada država članica, isti će postati novi Strateški koncept NATO-a.

Promjene globalne pozornice su uticale na nepre-kidnu transformaciju NATO-a. Istorijski posmatra-no, NATO je svakih deset godina bio „primoran“ da se prilagođava nastalim promjenama. Da li će i nakon Strateškog koncepta iz 2010. NATO biti „pri-moran“ da se 2020. ili možda ranije ponovo prila-gođava i transformiše ostaje kao otvoreno pitanje. Moguće je da će i u budućnosti ključni izazovi biti bezbjednosni, politički, ali i ekonomski (energija i energetska bezbjednost), kao i da će reakcije biti usmjerene na pružanje bezbjednosnih garancija po-jedincima i nesmetanim tržišnim transakcijama na istom ili širem području.

Ivan Jovetić

Autor je saradnik u nastavi na UDG-Fakultetu za međunarodnu ekonomiju, fi nansije i biznis i analiti-čar Instituta za strateške studije i projekcije

Stav


Feljton

Ministri vojni-od popa Ilije do...


Aktuelni ministar odbrane Boro Vučinić je 14. na toj funkciji, od 1879. godine, kada je formirana prva

Knjaževska vlada Crne Gore, a u njoj, pored drugih reso-ra, i Ministarstvo vojno. Upravo takav naziv je ozvaničen 1902. godine. Zakonom o vladi, ministru vojnom dati su u nadležnost upravljanje i administriranje cijelom vojskom, svim ustanovama i svim sredstvima zemaljske vojne snage. U decembru 1903. godine posebnim zakonom je određe-no ustrojstvo Ministarstva vojnog, koje je bilo podijeljeno na četiri odjeljenja-đeneralštabno, opštevojno, artiljerijsko i administrativno. Prema Ustavu iz 1905. godine, knjaz-kralj Nikola je bio vrhovni zapovjednik sve zemaljske sile. Djelo-krug Ministarstva vojnog bio je ponovo propisan 1914. go-dine, Zakonom o kraljevskoj vladi.

Na funkciji ministra vojnog, u vrijeme knjaževine-kraljevine Crne Gore bili su voj-voda Ilija Plamenac, brigadir Janko Vukotić, komandir Danilo Gatalo, Andrija Radović, brigadir Mitar Martinović, brigadier Ivo Đurović, zatim, Marko Đukanović, brigadir Mašan Božović, brigadier Radomir Vešović, brigadir Milo Matanović, Nikola Hajduković i divizijar Milutin Vučinić. U naše vrijeme, funkciju ministra odbrane, kao premijer, obavljao je jedno vrijeme i Milo Đukanović. Za vrijeme socijalističke Crne Gore, u okviru bivše SFRJ, takođe, u nekim periodima, po-stojao je resor odbrane u tadašnjem Izvršnom vijeću (Vla-di) Crne Gore, ali bez suštinski važnih nadležnosti.

Vojvoda Ilija Plamenac je najduže bio ministar vojni-od marta 1879. do decembra 1905. godine. On je bio veoma odan knjazu-kralju Nikoli, za razliku od nekih njegovih kasnijih kolega koji su, u određenom istorijskom trenut-ku, okrenuli leđa svom suverenu, a pojedinci i Crnoj Gori. Nekoliko crnogorskih ministara odbrane su službu na-stavili u Kraljevini Srba, Hrvata i Slovenaca, mada nijesu ostali dugo. Četvorica od ministara vojnih, Janko Vukotić, Andrija Radović, Mitar Martinović i Milutin Vučinić, bili su i predsjednici kraljevske vlade. Najotvoreniji protivnici ujedinjenja Crne Gore sa Srbijom bili su Marko Đukanović i divizijar Milutin Vučinić. Oba su zbog toga bili hapšeni.

Jedan od ministara vojnih, Danilo Gatalo, bio je iz Mo-stara. U vrijeme Prvog svjetskog rata, bio je jedan od najgla-snijih sljedbenika u kampanji protiv nezavisne Crne Gore.

Pukovnik Čedo Marinović, uz pomoć podofi cira Brana Markovića, uredio je postavku fotografi ja svih minista-ra odbrane, izloženu u zgradi Ministarstva odbrane Crne Gore. Jedino nema fotografi je Danila Gatala, jer do sada nije pronađena. Ministarstvo dobrane je i na taj način do-prinijelo obnovi državnog identiteta Crne Gore, koji je bio zapušten u svim oblastima i na svim nivoima. Crna Gora je bila, takoreći, zaboravila na svoju političku istoriju, pri čemu je bila utopljena u monarhističku tvorevinu Srba, Hrvata i Slovenaca i Jugoslavije. Tek se sebi počela vraćati, stvaranjem Republike Crne Gore, kao federalne jedinice bivše SFRJ. Puni državni identitet Crne Gore obnovljen je 21. maja 2006. godine, referendumskom odlukom o neza-visnosti države.

Što se tiče vojno-odbrambenog aspekta suverenosti, Ministarstvo odbrane je za četiri protekle godine postiglo ogromne uspjehe. Praktično, ono je premostilo čitave de-cenije, “nadoknadilo” sve ono što je propušteno u prošlosti. Ukratko, formirana je Vojska Crne Gore, stvorena institu-cionalna i infrastrukturna osnova sistema odbrane, a, po-red ostalog, ustanovljen je Dan Vojske.

Naš časopis će u nekoliko narednih brojeva predsta-viti dosadašnje crnogorske ministre vojne, nastojeći da i na taj način doprinese obnovi svijesti o državnoj istoriji i identitetu Crne Gore. Naravno, o svim ministrima nijesu jednako raspoloživi podaci, a jedan od njih nema ni svo-ju fotografi ju. Redakcija “Partnera” će se, ipak, truditi da objektivno prikaže ministarski i politički portret ministara vojnih. Od Ilije Plamenca do...

Ilija Despotović

Documents

Partner 29 Web