PERCEPCIJA EKOTURIZMA-SMJERNICE ZA …oliver.efri.hr/zavrsni/699.B.pdfKako bi se to postiglo potrebno je stvarati razne studije vezane uz planiranje, razvoj, zaštitu okoliša i zapravo

SVEUČILIŠTE U RIJECI

EKONOMSKI FAKULTET RIJEKA

Denia Krivičić

PERCEPCIJA EKOTURIZMA-SMJERNICE ZA RAZVOJ

EKOTURISTIČKE PONUDE ZA MLADE

DIPLOMSKI RAD

Rijeka, rujan 2014

SVEUČILIŠTE U RIJECI

EKONOMSKI FAKULTET RIJEKA

PERCEPCIJA EKOTURIZMA-SMJERNICE ZA RAZVOJ

EKOTURISTIČKE PONUDE ZA MLADE

DIPLOMSKI RAD

Predmet: Ponašanje potrošača

Mentor: prof.dr.sc. Bruno Grbac

Student: Denia Krivičić

Smjer: Marketing

JMBAG: 0081124059

Rijeka, rujan 2014

Sadržaj 1. Uvod ................................................................................................................................... 1

2. Značenje i razvoj ekoturizma ............................................................................................. 3

2.1. Uvod u ekoturizam ....................................................................................................... 3

2.1.1. Principi ekoturizma .............................................................................................. 4

2.1.2. Razvoj ekoturizma ................................................................................................ 5

2.2. Ekoturizam u Republici Hrvatskoj............................................................................... 6

3. Važnost mladih ekoturista ................................................................................................ 12

3.1. Ekoturisti .................................................................................................................... 12

3.2. Ekoturizam i mladi ..................................................................................................... 13

4. Istraživanje percepcije ekoturizma među mladima .......................................................... 18

4.1. Metodologija .............................................................................................................. 18

4.2. Kvalitativno istraživanje ............................................................................................ 20

4.3. Kvantitativno istraživanje .......................................................................................... 22

4.3.1. Analiza uzorka ........................................................................................................ 22

4.3.2. Testiranje hipoteza .................................................................................................. 26

4.3.3. Analiza uz sastavljanje smjernica ekoturističke ponude .................................... 36

5. Smjernice za razvoj ekoturističke ponude za mlade ......................................................... 41

5.1. Proizvod ..................................................................................................................... 41

5.2. Promocija/distribucija ................................................................................................ 42

5.3. Cijena ......................................................................................................................... 43

5.4. Idealna ekoturistička ponuda za mlade ...................................................................... 43

6. Zaključak .......................................................................................................................... 45

6.1. Ograničenja istraživanja ............................................................................................ 46

6.2. Smjernice za buduća istraživanja ............................................................................... 46

Literatura .................................................................................................................................. 47

Popis tablica, slika i grafikona .................................................................................................. 51

Prilog- Anketa .......................................................................................................................... 53

1

1. Uvod

Ekoturizam je jedan od pet mega trendova turizma na globalnom nivou te najbrže rastuća niša

u segmentu turističkih putovanja. Posljednjih godina postaje dio strategije upravljanja u

mnogim zaštićenim područjima (UNWTO, 2009).

Istraživanja pokazuju kako je skupina koja najviše konzumira ovaj vid turizma srednje

životne dobi, visokoobrazovana i s visokim prihodima. No, pregledom literature

(Mehmetoglu, 2007; Taylor, Francis, 2008), dolazimo do zaključka da se iz priče oko

ekoturizma zanemaruje mladu populaciju koja je zapravo ključna za razvoj istog, odnosno

ključna u razvoju svakog proizvoda/usluge, posebice kada se radi o nečemu što ima predznak

održivosti. Marketinški stručnjaci usmjeravaju ekoturističku ponudu upravo prema gore

navedenoj ciljnoj skupini, zanemaruju se ostale ciljne skupine iako istraživanja pokazuju da

svjesnost o ekoturizmu postoji među svim generacijama, prihodovnim skupinama i sl.

Ekoturizam je poprilično nova pojava te ljudi nisu dobro upoznati sa njegovim značenjem niti

svrhom što predstavlja problem istraživanja ovog rada. I u samoj literaturi postoje vrlo

različita shvaćanja ekoturizma, a predmet istraživanja je istražiti na koji način mladi

percipiraju ekoturizam, odnosno jesu li upoznati s tim vidom turizma, prakticiraju li ga i

svjesni su toga ili možda konzumiraju ekoturizam a da nisu ni svjesni da zapravo njihove

preferencije slijede principe ekoturizma i ekoturista.

Ono što će se pokušati dokazati ovim radom je da su mladi ciljna skupina koju ni najmanje ne

smijemo zanemariti prilikom promocije ekoturizma jer mladi smatraju ekoturizam pozitivnim

aspektom turizma te pokazuju veliki interes za određene aspekte ekoturizma. Za dokazivanje

istog biti će potrebno istraživanjem proučiti sljedeće istraživačke hipoteze:

● H1: Ekoturizam je prepoznat među mladima i prihvaćen kao pozitivan i odgovoran

vid turizma

● H2: Mladi su zainteresirani za ekoturističke sadržaje ali nisu dovoljno upoznati sa

značenjem ekoturizma

● H3: Mladi su ekološki osviješteni ali nedovoljno prakticiraju ekoturizam

U ovom će se radu istražiti percepcija ekoturizma među mladima te će se pokušati sastaviti

smjernice za uspješnu ekoturističku ponudu usmjerenu prema mladima. Radom će se istražiti

važnost mladih kao neophodne ciljne skupina koju se ne smije zanemariti pri razvoju

ekoturizma i kreiranju ekoturističke ponude. Istražiti će se pojam i važnost ekoturizma,

2

razmotriti stanje ekoturizma u svijetu i RH te naposljetku, sastaviti smjernice koje treba

uvažiti pri kreiranju ekoturističke ponude za mlade. Prethodno navedeno možemo definirati

kao cilj ovog diplomskog rada.

Svrha ovog diplomskog rada je promovirati značenje ekoturizma među mladima te osvijestiti

ekoturističke subjekte o važnosti mladih pri razvoju i održivosti ekoturizma. Dakle, želi se

radom ukazati na to da su mladi važna ciljna ekoturistička skupina s određenim ekoturističkim

preferencijama koje će se segmentirati analizom ovog istraživanja. Krajnji rezultat

istraživanja podariti će smjernice prema kojima se treba razvijati ekoturistička ponuda za

mlade.

Struktura rada se sastoji od šest poglavlja; Uvod, Ekoturizam, Važnost mladih ekoturista,

Istraživanje, Smjernice za razvoj ekoturističke ponude za mlade, Zaključak. U prva će se tri

poglavlja definirati osnovni pojmovi te iznijeti pregled literature. U prvom poglavlju „Uvod“

predstavit će se predmet i problem istraživanja, definirati će se ciljevi i istraživačke hipoteze

te sažeti struktura rada. Drugo poglavlje „Značaj i razvoj ekoturizma“ objediniti će

najznačajnije pojmove vezane uz ekoturizam te će isti biti objašnjeni. U istom poglavlju

govoriti će se o razvoju ekoturizma na globalnoj razini te RH. Poglavlje "Važnost mladih

ekoturista" će sažeti dosada poznate podatke o preferencijama mladih u vezi putovanja i

položaju ekoturizma u njihovoj svijesti. Ovim poglavljem završava sekundarno istraživanje

rada te sve navedeno u prva tri poglavlja dovodi do lakšeg shvaćanja samog istraživanja koja

će detaljno biti objašnjena u poglavlju koje slijedi, "Istraživanje". U tom poglavlju obraditi će

se podaci primarnog istraživanja, koji će zajedno sa informacijama iz sekundarnog

istraživanja biti temelj za poglavlje "Smjernice za razvoj ekoturističke ponude za mlade". U

zadnjem poglavlju "Zaključak" sažeti će se dobiveni rezultati te predložiti daljnji koraci za

nadogradnju teme, djelovanje na području ekoturizma te ukazati na možebitna ograničenja

istraživanja.

3

2. Značenje i razvoj ekoturizma

Ekoturizam je složen pojam iza kojeg stoje pravila i principi koje ekoturizam kao grana

turizma mora slijediti. Ta pravila i principi moraju biti jasno određeni i objašnjeni kako bi se

uopće moglo shvatiti značenje ekoturizma. U nastavku će se iznijeti najvažniji ekoturistički

pojmovi te objasniti principe i pravile ekoturizma te prikazati razvoj i kretanje istog od

začetka do danas.

2.1. Uvod u ekoturizam

Na globalnoj ali i lokalnoj razini možemo primijetiti vrlo brze promjene u trendovima

turizma. Institut za turizam Republike Hrvatske (Institut za održivi razvoj RH, 2000) navodi

kako je to rezultat upravo sve veće dodijele važnosti očuvanju prirode, kulturne i prirodne

baštine te popularnosti rekreativnih destinacija zbog čega je konvencionalni turizam prisiljen

zadovoljiti strože ekološke kriterije pa samim time i kreirati diferenciranu ponudu turističkih

sadržaja. To dakako predstavlja veliki izazov za turističke poslovne subjekte ali jednako tako i

za nadležne institucije koje su zaslužne za razvoj i upravljanje turizmom. Zadatak svih

zajedno je stvoriti novu turističku ponudu, koja će biti uspješna u ekonomskom, ekološkom i

socijalnom smislu. Dakle, uspješna turistička ponuda mora predstavljati, odnosno stvarati

koristi za lokalne zajednice, treba ih uzdignuti gospodarski i kulturno, te potaknuti na zaštitu

prirodnih resursa koji zapravo sami po sebi predstavljaju atrakciju i privlače turiste na

određenu destinaciju. Cilj ekoturizma je omogućiti ljudima da uživaju i uče o prirodnim,

povijesnim i kulturnim vrijednostima u jedinstvenom okruženju, uz očuvanje integriteta tih

mjesta i poticanje mogućnosti gospodarskog razvoja u lokalnim zajednicama. Time je zapravo

opisan ekoturizam koji je i u RH prepoznat kao najvažniji oblik održivog turizma.

Kao što je već rečeno ekoturizam je zapravo podvrsta i najvažniji oblik održivog turizma, a

najčešće se definira kao “odgovorno putovanje u prirodna područja s ciljem očuvanja okoliša i

unapređuje dobrobiti lokalne zajednice” (TIES,1990). Ovu definiciju možemo nazvati

baznom definicijom jer postoji vrlo mnogo različitih teorija ekoturizma. Možda najlakše

možemo razumjeti što je ekoturizam uz pomoć Valentine (1992) koji razmatra ekoturizam te

tvrdi da ekoturizam je ili bi trebao biti ograničen na vrstu turizma koji:

● se odvija relativno nesmetano na prirodnim područjima,

● nije štetan i ne degradira okoliš,

● izravno pridonosi kontinuiranoj zaštiti i upravljanju korištenja zaštićenih područja,

4

● je predmet zadovoljavajućeg i odgovarajućeg režima upravljanja.

Ekoturizam je „win-win“ situacija za svakoga tko je uključen u njega. Sredstva koja se

dobivaju kroz ekoturizam, gdje se prvenstveno misli na novčana sredstva, ponajprije

doprinose zaštiti i očuvanju prirode i okoliša jer su upravo priroda i okoliš okosnica

ekoturizma. Nadalje, kraj u kojem se razvija ekoturizam se razvija. Potiče se proizvodnja

tradicionalnih proizvoda, ekopoljoprivreda, ugostiteljstvo te svi ekoturistički sadržaji. I

konačno zadovoljni su i oni zbog kojih se ekoturizam i razvija, ekoturisti koji svjesno i

savjesno veličaju prirodne ljepote i uživaju čari ekoturizma.

Državni zavod za zaštitu prirode Republike Hrvatske ekoturizmu daje sljedeće karakteristike

(Sundshet, 2009):

● promiče održive aktivnosti malog razmjera bliske prirodnom okolišu,

● opslužuje pojedinačne posjetitelje ili male grupe, a ne masu turista,

● stavlja naglasak na kakvoću proizvoda i personaliziranu uslugu,

● potiče veliko zanimanje za lokalni okoliš i lokalne proizvode,

● pomaže u promicanju odgovornog ponašanja i podizanju svijesti o potrebi zaštite

prirode.

Dakle, ekoturizam obuhvaća kooperaciju tri aspekta: ekološkog, ekonomskog i socijalnog u

svrhu održivosti. Ekoturizmom se promiču lokalni običaji, zapošljava se lokalno stanovništvo,

te se promovira odgovorno iskorištavanje resursa i svijest o zaštiti prirode.

2.1.1. Principi ekoturizma

Kako bi se ekoturizam približio javnosti i zapravo zaživio u punom smislu potrebno je bilo

predstaviti i principe koje ekoturizam slijedi. Principi eko-turizma obuhvaćaju sljedeće

(Wood, 2002):

● minimiziranje negativnih utjecaja na prirodu i kulturu koji mogu nanijeti štetu

odredištu ,

● obrazovanje putnika o važnosti zaštite,

● naglašavanje značenja odgovornog poslovanja koje djeluje u suradnji s lokalnim

organima vlasti i sa stanovništvom u cilju zadovoljavanja lokalnih potreba i stvaranja

koristi od zaštite,

● direktni prihodi od zaštite i upravljanja prirodnim i zaštićenim područjima,

5

● naglašavanje potrebe za stvaranjem regionalni turističkih planova zona i za planovima

upravljanja posjetima namijenjenim područjima prirode za koje je odlučeno da

postanu eko odredišta,

● naglašavanje upotrebe osnovnih društvenih i studija okoliša kao i dugoročnih

problema nadgledanja u svrhu procjene i minimiziranja utjecaja,

● težnja za maksimiziranjem ekonomskih koristi za zemlju domaćina, lokalno

poduzetništvo i zajednice, pogotovo za stanovništvo koje živi u i oko zaštićenih i

prirodnih područja,

● težnja da se osigura da razvoj turizma ne prijeđe društvene granice prihvatljivih

promjena određenih od strane istraživača u suradnji s lokalnim stanovništvom,

● oslanjanje na infrastrukturu koja je razvijana u skladu sa životnom sredinom,

minimiziranje upotrebe fosilnih goriva, očuvanje lokalnog biljnog i divljeg

životinjskog svijeta i uklapanje u prirodno i kulturno okruženje.

Principi ekoturizma za cilj imaju regulirati razvoj istog te upoznati sudionike sa značenjem i

važnošću ekoturizma. Putnici moraju biti svjesni važnosti očuvanja prirode i okoliša, no pod

time se ne podrazumijevaju samo ekoturisti već svi putnici koji posjećuju prirodna područja,

kao i djelatnici koji su uključeni u ekoturističku ponudu. Važno je raspoznati što je ispravno,

odnosno ne šteti okolišu i obrnuto, kako bi se moglo minimizirati svaki oblik lošeg utjecaja na

okoliš. Kako bi se to postiglo potrebno je stvarati razne studije vezane uz planiranje, razvoj,

zaštitu okoliša i zapravo projicirati u kome smjeru i koliko, odnosno do koje granice, se

određeno područje može razvijati, a da doprinosi lokalnom stanovništvu i ne šteti okolišu.

2.1.2. Razvoj ekoturizma

Ekoturizma se u svijetu počeo javljati prije više od 130 godina, a vezan je uz osnivanje prvih

nacionalnih parkova. Tada ekoturizam kao koncept turizma nije bio definiran, no nacionalne

parkove se može smatrati pretečom koncepta ekoturizma. Točan datum nastanka koncepta

ekoturizma također nije poznat, ali se obično smatra da je nastao 1970-tih godina. U to

vrijeme u Latinskoj Americi, kod znanstvenika i ekoloških aktivista raste zabrinutost zbog sve

brže propasti svijeta preostalih tropskih šuma koje se nalaze u ovoj regiji. Ekoturizam je u

Latinskoj Americi postao potencijalna alternativa destruktivnim industrijama kao što su sječa,

bušenje nafte, rudarstvo, i drugim industrijama koje izvlače prirodne resurse (Honey, 2008).

Turisti se istih tih godina sve više počinju interesirati za avanture i ekološke načine putovanja,

a unaprijed planirani turistički paketi u odmaralištima i krstarenja brodovima počinju

6

stagnirati. Osim toga, mane i negativne posljedice tradicionalnog masovnog turizma počela su

izlaziti na vidjelo, stoga danas možemo reći da ekoturizam raste sukladno svjesnosti o šteti

prouzročenoj razvojem masovnog turizma.

Veliki napredak u promicanju ekoturizma započet je 1990.godine kad je osnovana "The

international ecotourism society-TIES" organizacija kojoj je glavni cilj promocija ekoturizma

širom svijeta. Danas je u TIES uključeno 490 organizacija, 1100 profesionalaca i 130 zemalja

širom svijeta sa zajedničkim ciljem, a to je aktivno promovirati ekoturizam kao oblik

održivog razvoja turizma (TIES, 2014).

Ekoturizam zauzima sve veću ulogu u turizmu današnjice. U razdoblju od 1997-2004.

ekoturistička putovanja porasla su za 7% u Europi, a 2004. godine zabilježeno je 22 milijuna

ekoturističkih putovanja što čini 9% od ukupnih turističkih putovanja Europljana (TP, 2006.).

Na globalnoj razini turizam baziran na prirodi raste danas tri puta brže od konvencionalnog

turizma te se svake godine povećava za 10% do 12% (The International Ecotourism society-

TIES, 2006). Kretanja ekoturizma pokazuju da postoji sve veća potražnja za istim ali isto tako

potreba za razvojem i poboljšanjem ekoturističke ponude.

2.2. Ekoturizam u Republici Hrvatskoj

Republika Hrvatska je turistička zemlja sa izuzetnom tradicijom u primorskim mjestima, no

zbog svojeg geografskog položaja RH ima neopisive mogućnosti za razvoj ovog sve više

prihvaćenog međunarodnog trenda, ekoturizma. Hrvatska je zemlja velikih regionalnih

raznolikosti na relativno malom prostoru koja ima predispozicije za kvalitetan ljetni i zimski

turizam. Ljetni turizam je koncentriran uglavnom duž obale i otoka, dok se sve više javlja

trend ekološkog i ruralnog turizma koji u turistička zbivanja uključuje i dosada turistički

zanemarivanu i nedovoljno iskorištenu unutrašnjost. Unutrašnjost Hrvatske ali i priobalje

obiluje mnoštvom prirodnih atrakcija i izuzetnom gastronomskom ponudom što zajedno ima

vrlo dobru podlogu za uspješan razvoj ekoturizma (Sundshet, 2009). Hrvatska danas u plan

razvoja turizma uključuje i ekoturizam, ali iako se možda u praksi ne primjećuje, Hrvatska sa

razvojem ekoturizma ne zaostaje značajno za svjetskim trendovima (Brčić-Stipčević, Petljak,

Renko, 2009).

Već ranije je spomenuto kako se početak razvoja ekoturizma u svijetu veže uz osnivanje prvih

nacionalnih parkova diljem svijeta. Hrvatska se u svjetske trendove uključila početkom

devetnaestog stoljeća kada su počeli izlaziti časopisi potaknuti očuvanjem prirode (Internet

portal za zaštitu prirode, 2014) Nakon povećanog zanimanja za prirodu i zaštitu okoliša od

stane šire javnosti krajem devetnaestog stoljeća osniva se “Hrvatsko prirodoslovno društvo” i

7

“Društvo za uređenje i proljepšavanje Plitvičkih jezera i okolice” čijem djelovanju se

pripisuje i proglašenje nacionalnih parkova, 1928. i 1929., Plitvička jezera, Štirovača,

Paklenica i Bijele stijene koji su službeno postojali samo godinu dana. Prvi moderni

nacionalni parkovi u Hrvatskoj osnovani su nakon drugog svjetskog rata, odnosno nakon

1945. godine, a to su bili Nacionalni park Plitvička jezera i Nacionalni park Paklenica

(Opačić, 2001). Danas se značajno poveća broj zaštićenih područja na teritoriju Republike

Hrvatske pa tako brojimo preko 440 zakonom zaštićenih područja (Državni zavod za zaštitu

prirode, 2012.) koji su svrstani u različite kategorije od koji je 5 pod preventivnom zaštitom.

8,48% ukupnog teritorija Republike Hrvatske čine zaštićena područja, a na Slici 1 možemo

vidjeti o kojim se područjima radi.

Slika 1: Zaštićena područja u Republici Hrvatskoj

Izvor: Državni zavod za zaštitu prirode, www.dzzp.hr, 2014.

Zaštićena područja u RH rasprostranjena su po čitavom teritoriju zemlje. Veća koncentracija

8

zaštićenog područja nalazi se na obroncima planine Velebit, no izuzev to možemo reći da sve

regije imaju podjednaku količinu zaštićenog područja.

Kako su se trendovi turizma u svijetu počeli mijenjati tako su i u Hrvatskoj usvojeni isti.

Porast svijesti o zdravom životu kao i razvoj potrebe za očuvanjem, isticanjem i

upoznavanjem lokalnih tradicionalnih načina življenja i vrijednosti kao protuteže sve većoj

svjetskoj globalizacijskoj uniformnosti vrše značajan utjecaj i na razvoj turizma. Održivost

postaje značajan čimbenik očuvanja lokalne kulture ali također i očuvanja lokalnog okoliša

turističkih odredišta, što je i RH uočila pa je tako prema Strategiji hrvatskog turizma do 2010.

godine, vizija hrvatskog turizma do 2010. godine glasila: „Turizam značajno pridonosi

gospodarskom rastu Republike Hrvatske i blagostanju njenih građana, bazirajući se na

održivom korištenju prirodnih i kulturno-povijesnih potencijala aktivno sudjelujući u

njihovom očuvanju i razvoju, stvarajući okruženje privlačno za investitore.“(Vlada Republike

Hrvatske, 2003). U usporedbi s drugim europskim zemljama, Hrvatska se odlikuje visokom

razinom očuvanosti prirode te se osobito ističe očuvanošću ekoloških sustava i staništa te

velikom biološkom i krajobraznom raznolikošću. Smanjivanjem stupnja te raznolikosti

narušava se ekološka ravnoteža, pa se može reći da to na globalnoj razini ugrožava biljne i

životinjske vrste, te samog čovjeka. To potencira odgovornost za ono što će jednoga dana biti

ostavljeno budućim naraštajima, te stoga održiv razvitak u gospodarskom, ekološkom i

sociokulturnom smislu postaje esencijalnom sastavnicom promišljena djelovanja u većini

zemalja (Bajs, 2009).

Održiv, ili obziran razvoj pretpostavlja život unutar prihvatnog kapaciteta okoliša, dakle, u

kojoj će mjeri ekološki sustav moći prihvatiti raznolike ljudske djelatnosti i iskorištavanje

resursa bez stvaranja trajne štete za sustav i kvalitetu života ljudi. Smanjenje pritiska na okoliš

može se postići sinergijom društvenoga, političkoga i tržišnog djelovanja, a ovome slučaju

posebno važnim se pokazuje zajednički angažman u očuvanju i pravilnom korištenju resursa u

turizmu. Upravo zbog toga održivi turizam ima poveznicu s eko-turizmom koji stvara novu

kategoriju odgovornog putnika. Eko-turizam znači i odgovoran turizam radi svoje

usmjerenosti na usklađen odnos čovjeka i prirode, ali i stoga što se dio zarade od njega koristi

za zaštitu okoliša (Sundshet, 2009). U hrvatskom je turizmu posljednjih godina postignut

veliki napredak, ali i dalje je potrebno ulagati u razvoj, i to prvenstveno u poboljšanje

kvalitete proizvoda i usluga, ali i promociju očuvana okoliša i prepoznatljivosti Hrvatske kao

turističkog odredišta koje, uz postojeće mjere zaštite, poglavito obalnog pojasa, razvija

visokokvalitetnu izvornu turističku ponudu (Sundseth, 2009). Izvorna turistička ponuda,

naravno, uključuje i iznimno bogatu enološku i gastronomsku ponudu Hrvatske, a

9

tradicionalna jela odnosno kuhinje raznih hrvatskih regija (dalmatinska, slavonska, zagorska,

istarska, itd.) postaju vrlo popularna i prepoznatljiva stavka turistima. Stoga se posljednjih

godina u Hrvatsku, osim zbog odmora i opuštanja, sve više dolazi radi zabave, uživanja u jelu

i piću, a i sve je više onih koje zanimaju kulturne znamenitosti i očuvan okoliš (Sundseth,

2009).

Pristup turizmu prema načelima održiva razvoja sukladan je općeprihvaćenim načelima iz

kojih je proistekao niz međunarodnih konvencija, poput one o zaštiti biološke raznolikosti

kojoj je Republika Hrvatska pristupila početkom 1992. godine. Sabor Republike Hrvatske

stoga je i prihvatio Deklaraciju o zaštiti okoliša u kojoj se, između ostaloga, konstatira

sljedeće: “Republika Hrvatska u svijetu prepoznatljiva kao zemlja izrazito bogata raznolikim

prirodnim vrijednostima, kao što su primorje i otoci, plodna tla, vode i vodotoci, samonikle

šume te brojne jedinstvene i svjetski priznate ljepote, opredjeljuje se za gospodarski održiv

razvitak utemeljen na opstojnoj poljoprivredi i šumarstvu, pomorstvu i turizmu te

gospodarstvu i industriji zasnovanoj na ekološki dopustivim tehnologijama” (Sabor Republike

Hrvatske, 1992).

Bogatstvo Hrvatske je njena biološka raznolikost pa se Hrvatska turistički predstavlja kao

jedna od rijetkih zemalja u Europi gdje je još uvijek očuvan ruralni način života i biološka

raznolikost. Zbog takve turističke promidžbe može se pretpostaviti da su hrvatski prioriteti

upravo eko-turizam te ekopoljoprivreda (Bosnić, 2005).

Međutim, konkretno stanje u turističkoj praksi koja se provodi u Hrvatskoj, nažalost, često ne

poštuje načela održivog razvoja. Svijest o važnosti očuvanja prirodnih i kulturnih vrijednosti

u principu je vrlo visoka ali bez obzira na to praksa u RH pokazuje kako se zapravo vrlo često

onečišćuje i degradira okoliš. Neadekvatno nasipavanje obale, otpuštanje nepročišćenih

otpadnih voda u okoliš, pretjerana izgradnja te podupiranje „prljave“ industrije samo su neki

od dokaza koji upućuju da se u praksi događaju suprotne stvari onima propisanima zakonima i

strateškim planovima. Također ni turistički poduzetnici i djelatnici nisu dovoljno upoznati s

tom problematikom niti svjesni toga u kolikoj su mjeri u svojoj egzistenciji ovisni o stanju

prirodnog okoliša te koliko ga neodgovarajućim i neracionalnim ponašanjem ugrožavaju

stvarajući time neposrednu štetu samima sebi. Još uvijek prevladava percepcija da je ekološki

odgovorno ponašanje nešto što je skupo, dakle ne donosi profit, te samim time beskorisno

(Eko-partner, 2006). Pozitivni primjeri ipak postoje i treba ih što više podržati i istaknuti kako

bi i drugi mogli slijediti taj put (Croenergo.eu, 2013). Važno je omogućiti i kvalitetan prijenos

znanja i informacija među turističkim djelatnicima po pitanju održivog razvoja i prednosti

10

uvođenja okolišno odgovornih praksi u svoje poslovanje. U svakom slučaju, trenutna situacija

u Hrvatskoj još uvijek je poprilično dobra po pitanju stanja prirodnog okoliša na što ukazuju i

iskazi unutar prethodno navedenih dokumenata koje su izneseni od strane Sabora i Vlade RH,

no prirodna ravnoteža je krhka i lako dolazi do nepovratnih promjena, zagađenja te uništenja.

Zbog toga svi nosimo odgovornost da nastojimo očuvati i poboljšati stanje prirodnih vrednota

i resursa jer o njima ovisi ne samo neka dalja budućnost, već u podjednakoj mjeri i naša

sadašnjost.

Kako bismo imali bolju predodžbu općeg stanja turizma u RH i kretanja kroz prošle godine u

nastavku je napravljen pregled turističkih kretanja u RH. Tablica 1 prikazuje noćenja turista u

RH po vrstama turističkih mjesta od 1980-2010 godine.

Tablica 1: Noćenja turista prema vrstama turističkih mjesta u tisućama za razdoblje 1998.-2010

Izvor : Ministarstvo turizma Republike Hrvatske, Turizam u brojkama 2013.,

http://www.mint.hr/UserDocsImages/140624_HTZ-TURIZAM-2013_HR.pdf

Možemo primijetiti da noćenja u svim mjestima rastu s godinama, izuzetak je razdoblje

Domovinskog rata gdje se, naravno, turizam nije mogao razvijati te su i noćenja turista

drastično pala. Nakon Domovinskog rata statistika se počinje vraćati u prethodno stanje, no

ono što je vrlo zanimljivo primijetiti za ovaj rad je činjenica da se od Domovinskog rata

najbrže razvija turizam u neturističkim mjestima što upućuje na sve veću popularnost i razvoj

održivih turističkih oblika u koje spada i ekoturizam

Važno je analizirati kako su se kretala noćenja s obzirom na vrstu smještajnih objekata kako

bismo vidjeli kako se razvijaju sve grane turizma, a posebice grane održivog turizma. U

Tablici 2 prikazana su noćenja po vrstama smještajnih objekata gdje imamo zanimljivo

kretanje u proteklih 30-ak godina.

Noćenja turista po vrstama turističkih mjesta 1980.-2010. (u 000)

1980. 1985. 1990. 1995. 2000. 2005. 2010.

Primorska mjesta 50.009 62.985 48.560 11.443 37.393 48.776 52.869

Kupališna mjesta 641 1.092 937 194 299 352 363

Planinska mjesta 462 688 488 41262 208 423 430

Ostala turistička mjesta

521 590 442 62 180 298 357

Zagreb (glavni grad) 1.223 1.387 1.328 652 599 871 1.006

Neturistička mjesta 744 923 768 428 504 701 1.391

UKUPNO 53.600 67.662 52.523 12.885 39.183 51.421 56.416

11

Tablica 2: : Noćenja turista po vrstama objekata u tisućama za razdoblje od 1980.-2010

Izvor : Ministarstvo turizma Republike Hrvatske, Turizam u brojkama 2013.,

http://www.mint.hr/UserDocsImages/140624_HTZ-TURIZAM-2013_HR.pdf

Smještajna kategorija „ostalo“ gdje spadaju robinzonski smještajni objekti, agroturizmi i

drugi objekti (Kalmeta, 2005) koji su zapravo ekološki prihvatljiviji od ostalih, kategorija su

koja najbrže raste u Hrvatskoj što nas zajedno sa prethodnom činjenicom o mjestima noćenja

turizma navodi da zaključimo kako se turizam u RH najbrže razvija u neturističkim mjestima

gdje se razvija održivi turizam pa tako i ekoturizam (Mišćin, 2008).

Hrvatska, dakle, ima predispozicije za uspješan razvoj ekoturizma odnosno ekoturističke

ponude. Obiluje prirodnim ljepotama a mnoga mjesta u ruralnim područjima i dan danas

poštuju tradicijske vrijednosti odnosno tradicionalni način života. Takva su mjesta idealna za

razvoj ekoturizma prvenstveno zbog situacije koja prevladava tamo ali i velike perspektive za

razvoj takvog područja i poboljšanje života upravo zahvaljujući ekoturizmu.

U sljedećem poglavlju saznati ćemo nešto više o važnosti mladih ekoturista te tko su zapravo

ekoturisti.

Noćenja turista po vrstama objekata 1980.-2010. (u 000)

1980. 1985. 1990. 1995. 2000. 2005. 2010.

Hoteli i apartmani 17.521 209975 20716 5587 13164 14960 15045

Turistička naselja 3937 5446 5198 1972 4561 4703 2790

Kampovi 12804 17150 12010 3429 10740 13359 13793

Privatne sobe 10406 13383 7375 840 8325 13859 19398

Lječilišta 327 593 617 162 253 203 197

Radnička odmarališta

5135 6190 4412 303 475 552 347

Hosteli 1975 2106 1245 192 340 334 434

Ostalo 1495 1802 950 400 1325 3451 4412

UKUPNO 53600 67665 52523 12885 39183 51421 56416

12

3. Važnost mladih ekoturista

3.1. Ekoturisti

Kao što postoje različite definicije ekoturizma tako postoje i različiti oblici ekoturista,

odnosno turista koji konzumiraju ekoturizam. Općenito govoreći možemo reći da je ekoturist

osoba koja traži i posjećuje netaknuta mjesta tragajući za jedinstvenim događajem i

neponovljivom situacijom. To je odgovorni tip turista koji želi aktivno sudjelovati u životu

mjesta koje posjećuje (Tao, Eagles i Smith, 2004). Ekoturiste možemo razdijeliti u mnogo

skupina od onih koji žele minimalno utjecati na okolinu prilikom putovanja do onih koji

prilikom putovanja pokušavaju zaštititi ugrožena područja. U istraživanju (Weaver i Lawton,

2001) provedenom zbog boljeg utvrđivanja karakteristika ekoturizma, ekoturiste se

predstavlja u dvije krajnosti, jaki (hard) ekoturisti i blagi (soft) ekoturisti.

Skupina jakih (hard) ekoturista koji aktivno sudjeluju u zaštiti prirode, vrlo je mala, ali

visoko motivirana, ne očekuju gotovo nikakve usluge, spremni su na aktivnosti u prirodi i

lošije kvalitete smještaja, a sve u cilju iskustva dodira s prirodom. Većina takvih turista su

volonteri kojima je dovoljna samo hrana i smještaj da bi sudjelovali u čišćenju okoliša, brizi

za krajolik, ugrožene vrste i sl.

Druga skupina turista, blagi (soft) ekoturisti, kombinira ekoturističko iskustvo s drugim

turističkim oblicima, kraće im putovanja traju i sudionici su fizički pasivni, zadovoljavaju se

promatranjem okoline i interpretacijom dobivenih informacija, te očekuju visoku kvalitetu

usluge i smještaja.

Ekoturisti smatraju da organizirana putovanja sputavaju mogućnost odlučivanja o izboru

destinacije. Turizam orijentiran prema prirodi često se kombinira s edukacijom, rekreacijom,

sportom, akcijama očuvanja i čišćenja prirode, te avanturom. Ekoturist se ne želi sputavati

klasičnim turističkim paketima, već želi slobodnije i bez pritiska provoditi aktivnosti zbog

kojih se i odlučio poći na ekoturističko putovanje (Tao, Eagles i Smith, 2004).

Dakle pojmovno gledajući ekoturist je svatko tko putuje, a primarni motivi su mu promatranje

i uživanje prirode u relativno netaknutim i neometanim prirodnim područjima pri čemu

konzumiraju barem jedno iskustvo koje se može svrstati u ekoturističku ponudu

(Blamey,1995).

Istraživanje svjetske turističke organizacije (UNWTO, 2002) je pokazalo da bez obzira na

zemlju podrijetla prosječan ekoturist najčešće organizira putovanje samostalno, visokog je

13

stupnja obrazovanja, visoke platežne moći, srednje životne dobi i u većini slučajeva ženska

osoba koja uglavnom ne putuje sama. No, naravno ekoturisti su osobe koje spadaju u sve

demografske kategorije i u sljedećem ćemo odlomku malo detaljnije predstavit korelaciju

ekoturizma i mlađe populacije, odnosno mlade ekoturiste.

3.2. Ekoturizam i mladi

Mlađa populacija, pri čemu u ovom radu mislimo na populaciju od 16-35 godina, kao ciljna

skupina zasigurno je najzahtjevnija te je najteže pratiti zahtjeve i preferencije upravo ove

skupine (UNWTO, 2008). Skupina koja raspolaže s najviše informacija i koja je upoznata s

trendovima današnjice veliki je izazov za sve subjekte uključene u turističku ponudu pa tako i

za subjekte koji nude ekoturističke sadržaje.

Udio mladih turista, odnosno bolje rečeno mladih koji putuju, na svjetskoj razini iznosi 20

posto (UNWTO, 2010) što je značajan podatak. Zanimljivo je upravo to što većina mladih ne

smatra sebe turistima već „travelers“ te im primarni razlozi putovanja nisu zabava i odmor

već upoznavanje novih kultura, običaja. Važno je istaknuti i kako svjetski stručnjaci koji

promatranju kretanje mladih turista naglašavaju njihovu važnost upravo zbog njihova

obrazovanja, količine potrošnje, duljine putovanja i ekološke i socijalne osviještenosti

(UNWTO, 2011). Mladi bi trebali predstavljati predvodnike održivog turizma, a kako

istraživanja pokazuju oni to i jesu (UNWTO, 2011).

Istraživanje iz 2007. godine prikazuje koje aktivnosti najviše vesele mlade ljude, odnosno što

ih najviše privlači kada putuju. U Tablici 3 prikazane su te aktivnosti.

14

Tablica 3: Aktivnosti koje najviše privlače mlade

Aktivnosti %

Posjeta popularnih, dobro poznatih turističkih atrakcija 46,3

Posjeta kulturnih atrakcija (muzeji, galerije, itd.) 45,4

Upoznavanje lokalnog stanovništva 45,1

Hrana i Piće 43,3

Posjeta ne turističkih područja 36,9

Odmor na plaži 26,8

Posjeta događanja i festivala 25,0

Učenje jezika 19,6

Hodanje/trekking 18,7

Posjeta obitelji i prijatelja 18,0

Sport (surfanje, skijanje, vodeni sportovi, itd.) 16,3

Stjecanje radnog iskustva/ razvoj novih vještina 9,8

Drugo 2,3

Izvor : Izrada autora prema UNWTO,http://issuu.com/ldaly/docs/youth_travel_matters_report, 2008

Možemo vidjeti kako je preko 46% ispitanika navelo kako posjećuju popularna, turistička

mjesta i atrakcije, što ide u prilog konvencionalnom turizmu, no preko 45 % ispitanika

izjasnilo se kako nastoje upoznati lokalno stanovništvo, 43,3 % je navelo kako uživaju u hrani

i piću te 37% njih kako uživaju posjećivati neturistička mjesta. Iz prikazanog možemo

zaključiti kako mladi, naravno vole i na neki način i moraju posjetiti najveće turističke

atrakcije i mjesta no činjenica da aktivnosti koje su najprivlačnije mladima izuzev turističkih

popularnih atrakcija, predstavljaju upravo aktivnosti koje podupiru spadaju u ekoturističku

ponudu.

Zanimljivo je nadalje kretanje najpopularnijih aktivnosti mladih prilikom putovanja u 2002. i

2007. godini, a koje je prikazano u grafikonu u nastavku (Grafikon 1).

15

Grafikon 1: Najpopularnije aktivnosti među mladima koji putuju u 2002. i 2007.

Izvor: Izrada autora prema UNWTO, http://issuu.com/ldaly/docs/youth_travel_matters_report, 2008

U grafičkom prikazu možemo primijetiti kako postoje samo tri kategorije koje su se povećale

u 2007. godini u odnosu na 2002., a to su kupovina, rad/zarađivanje novaca i volontiranje.

Zanimljivo je što se značajno smanjio posjet noćnim klubovima, a posjet divljini i prirodi je

češća aktivnost od navedenog. Možemo zaključiti kako se preferencije mladih brzo mijenjaju,

a pozitivno je to što su neke od ekoturističkih aktivnosti visoko zastupljene među mladima.

Najvažniji podatci u istraživanju UNWTO-a su vezani za iskustva stečena prilikom putovanja,

odnosno kako su ona utjecala na život ispitanika. U Tablici 4 se može vidjeti da gotovo sve

kategorije idu u korist ekoturizmu.

Kupovina

Sjedenje u restoranima

Posjeta povijenih

znamenitosti/spomenika

Hodanje/planinarenje/trekking

Kulturna događanja/festivali Posjet muzeju

Druženje na plaži Promatranje divljine/prirode

Noćni klubovi Sportske/adrenalinske aktivnosti

Posjeta sportskih događanja

Učenje jezika

Rad/zarađivanje novca

Akademski studentski program

Volonterski rad

Drugo

Au-pair

16

Tablica 4:Utjecaj inozemnih iskustava na mlade

Moja iskustva prilikom putovanja u inozemstvo (%)

Promijenila su moj čitav životni stil 81,00

Promijenila su moje razmišljanje o mojoj budućoj karijeri , profesionalnim ciljevima, itd. 73,70

Potaknula su me da putujem na odgovorniji način (više cijenim kulturu i okoliš) 69,60

Potaknula su me na razmišljanje o problemima socijalne pravde, siromaštva, međunarodnim odnosima, itd.

66,20

Ojačala su moje privatne vrijednosti i etiku 60,50

Potaknula su me na odabir samoinicijativnih i neovisnih putovanja u budućnosti 58,20

Povećala su moje razumijevanje i poštovanje prema drugim kulturama 40,20

Izvor: Izrada autora prema UNWTO, http://issuu.com/ldaly/docs/youth_travel_matters_report, 2008

Mladi ističu kako im se promijenio način života, kako su postali odgovorniji prilikom

putovanja po pitanju kultura i okoliša, počeli su više razmišljati o socijalnim problemima,

cijeniti više druge kulture i promišljati više o neovisnom stilu putovanja u budućnosti. Dakle,

dobro je što ova populacija u svojim prvim samostalnim putovanjima odmah uviđa važnost

održivog turizma i anomalije tradicionalnog pa uvažavanjem istog zapravo postaju

predvodnici održivog turizma, a time i ekoturizma

U Strategiji razvoja turizma do 2020. u izdanju Ministarstva turizma RH mladi su

predstavljeni na sljedeći način: “Mladi (18 – 24 godine) – radi se o potrošačkom segmentu s

izrazito različitim društvenim i/ili kulturološkim zaleđem i sklonosti različitim načinima

putovanja uključujući i backpacking. Putuju tijekom praznika, u trajanju od nekoliko dana do

nekoliko mjeseci, a preferiraju jeftiniji prijevoz i smještaj. Skloni su aktivnostima i avanturi,

čistoj prirodi te lokalnoj kulturi, a informiraju se u najvećoj mjeri preko interneta.” Kao takvi

predstavljaju primarni segment na koji treba biti usmjeren ekoturizam zajedno s ostalim

održivim vidovima turizma (Strategija razvoja turizma RH do 2020., 2014). Vidljivo je kako

je važnost mladih pri razvoju ekoturizma prepoznata i u RH, no i dalje se nedovoljno

sredstava usmjerava u taj turistički segment.

Kao što je već rečeno, mladi turisti predstavljaju znatan postotak ukupnog broja turista na

svjetskoj razini pa se tako provode istraživanja koja proučavaju njihove načine putovanja,

preferencije prilikom putovanja i slično. Danas mladi prakticiraju različite, potpuno nezavisne

oblike putovanja namijenjene pretežito samo njima kao što su edukacijski turizam, „work and

travel“ program, programi učenja stranog jezika, sportski i avanturistički turizam, kulturne

zamjene i volonterski turizam (Moisa, 2011). Možemo reći kako neki od navedenih programa

slijede i principe ekoturizma poput volonterskog turizma koji zapravo postaje novi vid

17

ekoturizma (Tomasozs, Butler, 2009). No, zapravo svako putovanje pojedincu ostavlja

mogućnost da slijedi principe ekoturizma te odgovorno putuje. Mladi su prepoznati i kao

skupina koja mora biti predvodnik u razvijanju svijesti o zaštiti okoliša i ekologiji. Poveznica

su između ekoloških inicijativa i lokalnih zajednica, te su prepoznati kao idealna skupina koja

može doprinijet razvoju lokalnih zajednica (Arnold, Cohen i Warner, 2009). Rezultati

istraživanja (Holden i Sparrowhawk, 2002) ukazuju na to da su ekoturisti koji se bave

„trekking-om“ pretežito pojedinci koji pripadaju mlađoj dobnoj skupini (ispod 35 godina) te

su najviše motivirani za prakticiranje ekoturizma zbog potrebe da uživaju u prirodi, maknu se

od svakodnevice, budu okruženi mirnom atmosferom, uče o prirodi i mjestu koje posjećuju.

Dakle, mladi su zasigurno skupina koja je vrlo važna pri razvoju ekoturizma i koja može

predstavljati ključnu ulogu u popularizaciji takvog načina putovanja s obzirom na njihove

preferencije prilikom putovanja te brzo prihvaćanje novih sadržaja, pa tako i turističkih

odnosno ekoturističkih.

Možemo zaključiti kako mladi imaju širok izbor pri izboru putovanja namijenjenih njihovoj

populaciji, te se ističu kao ključni faktor pri educiranju i osvještavanju lokalnih zajednica o

važnosti očuvanja okoliša i prirode. Ekoturizam kao pokret koji zapravo ima cilj očuvati

okoliš i prirodne ljepote te doprinijete razvoju lokalne zajednice, može se uzeti u obzir kao

idealno rješenje koje omogućuje mladima putovanje, lokalnoj zajednici napredak, te prirodi i

okolišu zaštitu. Kako UNWTO navodi, mladi pokazuju veliki interes za ekoturizam i njegove

sadržaje, a uključivanjem sredstava institucija i organizacija u razvoj istog, mladi mogu

postati ne samo značajniji ekoturisti već i značajni predvodnici ekoturizma u smislu razvoja

istog na određenom području.

Mladi su dakle, prepoznati kao potencijalni ekoturisti koji pokazuju značajan interes za

ekoturističke sadržaje i slijede ekoturističke principe, a o njihovim mišljenjima i stavovima u

vezi samog ekoturizma nešto ćemo više saznati u sljedećem poglavlju.

18

4. Istraživanje percepcije ekoturizma među mladima

Za potvrđivanje postavljenih hipoteza i ostvarenje samog cilja i svrhe ovog rada koji su

postavljeni na temelju sekundarnog istraživanja, bilo je potrebno krenuti s primarnim

istraživanjem, a u ovom radu korišteno je kvalitativno i kvantitativno istraživanje.

4.1. Metodologija

Istraživanje se sastojalo od dva djela, kvalitativnog i kvantitativnog iz razloga što se

kvalitativnim istraživanjem pokušalo dobiti što više korisnih informacija i stavova u vezi

ekoturizma od strane mladih na temelju kojih se kasnije, uz pomoć znanstvenih članaka,

sastavila anketa za kvalitativno istraživanje. Kako bi se dobila šira slika stanja i upoznatosti u

kvalitativnom su istraživanju sudjelovali studenti iz šest zemalja Europe, dok su u

kvantitativnom istraživanju sudjelovali mladi, pod time se misli na dobnu skupinu od 18-30

godina, sa područja Republike Hrvatske.

Pregledom literature odnosno sekundarnim istraživanjem postavile su se hipoteze ovog

istraživanja koje su bile temelj za provedbu primarnog istraživanja

Prethodna istraživanja pokazuju kako su mladi upoznati sa ekoturizmom, a zastupljenost

mladih ekoturista ne zaostaje za ostalim dobnim skupinama. Ekološka osviještenost i briga za

okoliš sve je više zastupljena u svijetu, a pogotovo među mladima koji kao kritička skupina

raspolažu sa najviše informacija i zapravo najviše shvaćaju neodrživost današnjeg načina

života pa time i masovnog turizme te ekoturizam vide kao rješenje bar ovog uskog dijela

problema održivosti koji se veže uz turizam (UNWTO, 2009). Iz toga proizlazi prva hipoteza,

H1.

● H1: Ekoturizam je prepoznat među mladima i prihvaćen kao pozitivan i odgovoran

vid turizma.

Mladi ističu kako im je važno prilikom putovanja upoznati kulturu i tradiciju mjesta koje

posjećuju, važno im je boraviti u prirodi, kušati tradicionalna jela, posjetiti nacionalne

parkove te su skloni avanturističkim sadržajima u prirodi što nam govori kako zapravo

pokazuju veliki interes za ekoturističke sadržaje (UNWTO, 2008), no ne možemo reći da su

zainteresirani za njih iz razloga što ih možemo kategorizirati u ekoturističke sadržaje.

Potrebno je istražiti koliko zapravo mladi shvaćaju što je ekoturizam iz razloga što postoji

javno mnijenje koje upućuje na to da zaključimo kako je ipak potrebno više educirati mlade

po pitanju značenja ekoturizma kako bi se lakše odlučili na takav vid turizma. Navedeno nas

19

dovodi do druge hipoteze.

● H2: Mladi su zainteresirani za ekoturističke sadržaje ali nisu dovoljno upoznati sa

značenjem ekoturizma.

Ekološka osviještenost je sve više prisutna u svijetu pa tako i među mladima. Razne

organizacije trude se od unijeti ekološko obrazovanje u našu svakodnevicu od malih nogu. Pa

tako postoje razne radionice, obilježavanja raznih datuma vezanih za očuvanje okoliša i

prirode u institucijama od vrtića pa do fakulteta (Uzor Hrvatske, 2013; Žmergo, 2014). Sve to

ide u prilog tome da iznesemo pretpostavku kako su mladi ekološko osviješteni ali pošto

ekoturizam nije zastupljen u dovoljnoj mjeri u ukupnom turizmu, a svakako nije dovoljno

medijski eksponiran, posebice u RH, možemo pretpostaviti kako ga mladi nedovoljno

prakticiraju te na temelju toga iznosimo i treću hipotezu.

● H3: Mladi su ekološki osviješteni ali nedovoljno prakticiraju ekoturizam.

Nakon postavljanja hipoteza, kako bismo saznali što više informacija o shvaćanju ekoturizma

među mladima, provedeno je kvalitativno istraživanje u obliku pojedinačnih intervjua sa šest

mladih studenata prirodnih znanosti iz šest različitih država Europe. Sva su pitanja bila

otvorenog tipa te se kroz razgovor sa ispitanicima pokušalo dobiti njihov stav o određenom

pitanju te njihova procjena razmišljanja njihovih vršnjaka iz zemlje iz koje dolaze. Intervju se

sastojao od šest pitanja koja su sastavljena na temelju prethodnih istraživanja vezana za

ekoturizam (Chan, Baum, 2007) i mlade turiste (Samfira, Petroman, 2010). Kvalitativnim se

istraživanjem željela upotpuniti baza informacija na kojima se baziralo kvantitativno

istraživanje kojim smo dobili informacije o percepciji ekoturizma na području RH.

Na temelju intervjua i pregleda literature sastavljena je anketa koja je konkretnije razmotrila

percepciju ekoturizma među mladima na području Hrvatske. Anketom se pokušalo saznati

koliko su mladi upoznati s ekoturizmom, na koji način ga shvaćaju, što ih privlači a spada u

ekoturističku ponudu, zatim koje su im navike prilikom putovanja, a krajnji cilj ankete je

sastavljanje smjernica za ekoturističku ponudu namijenjenu mlađoj populaciji.

Anketa se sastojala od 19 pitanja, od čega 5 demografskih, a preostalih 14 bila su pitanja

vezana uz predmet istraživanja u obliku Likertovih skala i zatvorenih oblika pitanja. Pitanja

su bila sastavljena na način da se prikupe informacije na temelju kojih se mogu sastaviti

smjernice za razvoj ekoturističke ponude, a pod time se misli na proizvod, promociju, cijenu i

distribuciju. Dakle, ispitivalo se što mlade najviše privlači i na što su spremni izdvojiti

novčana sredstva kako bismo mogli konkretizirati sam proizvod. Kako bismo dobili

informacije korisne za promociju i distribuciju istražili smo na koji način ispitanici dolaze do

20

informacija te koliko mediji utječu na njih, te na posljetku, istražili smo kakve su im

potrošačke navike kako bi mogli definirati cijenu proizvoda.

Pitanja koja su se odnosila na preferencije mladih prilikom putovanja sastavljena su uz pomoć

prethodnih istraživanja koji su istraživali srodne teme u drugim državama (Marques, 2010 i

Chang-Hung, 2004), te prethodnih istraživanja u kojem je istraživana poveznica između

potrošnje i aktivnosti ekoturista (Mehmetoglu, 2007). Kako bi se saznalo na koji način

ispitanici dolaze do informacija o budućim putovanjima upotrijebili su se podaci prethodnog

istraživanja koje je istraživalo navike ekoturista u Kanadi i Njemačkoj (Gornert, 2004). Pošto

se volonterstvo navodi kao novi vid ekoturizma (Tomasozs, Butler, 2009), anketa je

sadržavala pitanje kojim se pokušalo saznati koliko su ispitanici upoznati i spremni prihvatiti

takav vid putovanja. Na posljetku, anketa je upotrijebila istraživanje (Gornert, 2004) za

sastavljanje pitanja kojim s istražilo iz kojih razloga se ljudi okreću ekoturizmu.

4.2. Kvalitativno istraživanje

Kvalitativno istraživanje bazirano je na pregledu literature (Chan, Baum, 2007; Samfira,

Petroman, 2010), odnosno sekundarnom istraživanju te se njime pokušalo dobiti općenite

informacije o poimanju ekoturizma i to kroz intervjuiranje šestero mladih ekološki

osviještenih studenata iz različitih zemalja Europe. Intervjuirani studenti prakticiraju eko stil

života, 3 studenata su aktivni u eko organizacijama u svojim zemljama, te su svi vrlo dobro

upoznati s ekoturizmom što se ustvrdilo prethodnim razgovorom s ispitanicima. Intervjuirani

studenti su iz Italije, Austrije, Belgije, Slovačke, Španjolske i Gruzije. Zemlje iz kojih

studenti dolaze se razlikuju po stupnju razvijenosti, razvijenosti turizma odnosno različitih

vidova turizma, te je to doprinijelo diferenciranim rezultatima intervjua. Ispitanici su studenti

preddiplomskog ili diplomskog studija društvenih(2) ili prirodnih znanosti(4) sa izraženom

ekološkom osjetljivošću. Intervjui su provedeni osobno na engleskom jeziku tijekom mjeseca

lipnja 2014.godine u Poljskoj gdje su studenti bili na studentskoj razmjeni.

Ispitanici su zasebno odgovarali na 6 pitanja, a rezultati dobiveni putem intervjua poslužili su

kao baza za anketu koja predstavlja kvantitativni dio istraživanja, a dobiveni rezultati bili su

sljedeći:

1. Što smatrate pod pojmom „ekoturizam“?

Odgovore svih ispitanika možemo sažeti na sljedeće: ekoturizam je putovanje u netaknuta

prirodna područja na način da se što manje ili uopće ne remeti prirodna ravnoteža.

Putovanje gdje se vodi računa o načinu prijevoza i vrsti smještaja, hrane i dodatnih

21

aktivnosti, odnosno pokušava se i na taj način doprinijeti očuvanju prirode. Ispitanica iz

Austrije sažela je ekoturizam na vrlo dobar način, ona smatra sljedeće: “Ekoturizam je

održiv, nedegradirajući i odgovoran vid turizma.“.

2. Koji su najčešći izvori iz kojih tražite/doznajete informacije o budućim putovanjima?

Dvoje ispitanika navelo je da se turisti okreću ekoturizmu isključivo iz razloga što je to

trend današnjice. Ostali navode kako je ekoturizam rezultat obrazovanja pojedinaca,

svjesnosti štetnosti masovnog turizma te „zelenog“ načina života. Ističe se također kako

ljudi sve više žele istraživati netaknuta prirodna područja i ruralna područja te doprinijet

njihovom očuvanju i na taj način potaknuti razvoj istih.

3. Iz kojih razloga turisti postaju ekoturistima?

Internet je izvor koji su svi ispitanici naveli. Slijedi ga principi „od usta do usta“ te

također škola, televizijski programi o prirodi, turističke agencije i reklame. Ispitanici su se

složili kako se većina mladih odlučuje informacije potražiti na internetu ali smatraju

također kako društvene mreže imaju veliki utjecaj na odabir budućih destinacija.

4. Što Vas najviše interesira odnosno privlači a može se svrstati u ekoturističku ponudu?

Svi ispitanici navode prirodu općenito kao nešto što ih posebno interesira, zatim

planinarenje, tradicija i kultura mjesta koje posjećuju, tradicionalna hrana, kampiranje,

posjet nacionalnim parkovima, avanturistička putovanja te otkrivanje novih netaknutih

područja.

5. Što treba po Vašem mišljenu uključivati dobra ekoturistička ponuda?

Dobra ekoturistička ponuda sastoji se od putovanja vlakom ili stopiranja do željene

destinacije, smještaj ukoliko je moguće u vidu „couchsurfing-a“, male gostinjske sobe,

kolibe ili šatora. Destinacija bi trebala nudite uz prirodne ljepote i netaknutu prirodu

mogućnost planinarenja, biciklizma i sl., te obavezno obilnu gastronomsku ponudu sa

tradicionalnim jelima. Neki od ispitanika naveli su kako je njima savršena ponuda ona

koja nudi minimalan komfor, odnosno što je oskudnija to bolja poput ispitanika iz

Španjolske koji navodi da je za njega savršena ekoturistička ponuda: „Što je moguće

manje udobnosti, to je zapravo ekološki.“, te ispitanice iz Italije koja navodi: „Nije mi

potrebno ništa posebno, stopiram do željene destinacije i pokušam naći smještaj među

lokalnim stanovništvom, važno mi je da mogu negdje kušati lokalne specijalitete te se

upoznati sa tradicijom mjesta koje posjećujem.“.

22

6. Koji oblik smještaja smatrate ekološkim? Usporedite cijene istog sa konvencionalnim

smještajem.

Što se tiče smještaja svi su se ispitanici složili oko toga da eko-smještaj podrazumijeva

sljedeće: korištenje čim manje fosilnih goriva, uporaba obnovljivih izvora energije, treba

zapošljavati lokalno stanovništvo, ukoliko je moguće treba slijediti zeleni način gradnje.

To je slučaj kad nije moguće boraviti u šatoru ili kolibi koje nude jednostavno pristup

vodi, hrani i struji iz obnovljivih izvora. Ispitanici su, također naveli kako smatraju da što

manje dodatnih sadržaja smještaj nudi to je manji utjecaj na okoliš, te bi to trebali slijediti

ponuditelji ekoturističkog smještaja. Cijene takvog smještaja bi u principu trebale biti niže

ili na razini konvencionalnog smještaja ukoliko se radi o eko-friendly hostelu/hotelu.

Zaključiti možemo kako su intervjuirani pojedinci dobro upoznati sa pojmom ekoturizma iz

razloga što su kroz svoje odgovore naveli osnovne odrednice ekoturizma te komentirali

indirektno principe koje ekoturizam slijedi kao nešto što je sastavni dio prilikom njihovih

putovanja, te su jednako tako vrlo ekološki osviješteni. Ono što je bitno naglasiti, a što je

prepoznato tijekom intervjuiranja je to da kad se govori o ekoturizmu pojedinci vole biti

spontani. Svi su ispitanici izrazili mišljenje kako vole stopiranjem ili vlakom negdje krenuti i

dalje sami istraživati, pronaći najjeftiniji smještaj, upoznati lokalno stanovništvo i

tradicionalnu hranu i običaje. Dakle, mladi ekoturist u principu nikada neće kupiti unaprijed

složen aranžman, sam će početi planirati svoje putovanje i postoji velika mogućnost da neće

znati koji mu je krajnji cilj. Ono gdje se javlja prostor za unaprjeđenje ekoturističke ponude za

mlade jest pružiti mu u startu informacije i predstaviti sadržaje određene destinacije kako bi

on sam isplanirao putovanje, ali sa velikom slobodom i mogućnošću promjene planova.

4.3. Kvantitativno istraživanje

Ciljna skupina ankete bili su mladi sa područja RH, a anketa se provodila on-line, putem

društvenih mreža i e-maila gdje su ispitanici dobili link sa sadržajem ankete. Anketa je

izrađena u Google Docs programu, a bila je dostupna ukupno 10 dana u on-line verziji tokom

mjeseca lipnja. Poziv za sudjelovanje bio je upućen preko društvene mreže Facebook i putem

elektronske pošte, sa molbom da se anketa ispuni i proslijedi prijateljima. Ukupno je

prikupljeno 117 odgovora koji su obrađeni u programu Microsoft Excel i statističkom

programu SPSS.

4.3.1. Analiza uzorka

Kao što je već navedeno u istraživanju je sudjelovalo 117 mladih sa područja RH. Na

23

Grafikonu 2 vidljiv je udio ispitanika po spolu.

Grafikon 2: Udio muškaraca i žena

Izvor: Rezultati istraživanja

Udio muškaraca i žena u odnosu je 30% naspram 70%, odnosno u istraživanju je sudjelovalo

35 muškaraca i 72 žene. Vidljivo je kako je udio žena dvostruko veći od muškaraca, no u

daljnjoj analizi je vidljivo kako spol nema značajnog utjecaja na rezultate istraživanja.

U sljedećem grafikonu Grafikon 3 prikazana je dobna skupina kojoj ispitanici pripadaju, a u

Grafikonu 3 razina dosad stečenog obrazovanja.

24

Grafikon 3: Udio ispitanika po dobnim skupinama


Dobna skupina koja prednjači jest od 23 do 25 godina koju čini 57 (49%) ispitanika. Zatim

slijede ispitanici od 19-22 godine, njih 36, koji čine 31% uzorka.13 ispitanika, odnosno 11%,

pripada dobnoj skupini od 26-29 godina, a ostale dvije kategorije „<18“ i „>30“ zastupljene

su sa 5% i 4% odnosno 11 ispitanika pripada tim dobnim skupinama.

U Grafikonu 4 prikazan je stupanj obrazovanja koji je i očekivan s obzirom na dobne

prethodno predstavljene rezultate dobne skupine ispitanika.

Grafikon 4: Stupanj stečenog obrazovanja ispitanika


47% odnosno 55 ispitanika ima završenu Višu stručnu spremu, njih 35 (30%) završilo je

6

36

57

13

5

<18 19-22 23-25 26-29 >30

0

10

20

30

40

50

60 B

roj

isp

ita

nik

a

1

35

55

26

Osnovno obrazovanje Srednja škola Viša stručna sprema (prvostupnik)

Visoka stručna sprema (magisterij)

0

10

20

30

40

50

60

Bro

j o

dg

ov

ora

25

srednju školu, a 22% (26 ispitanika) posjeduje visoku stručnu spremu. U uzorku je sudjelovao

samo jedan ispitanik sa osnovnom školom, a nijedan ispitanik ne posjeduje viši stupanj

obrazovanja poput doktorata ili specijalizacije. Stupanj obrazovanja ispitanika je očekivan s

obzirom na dobne skupine iz razloga što 80% ispitanika ima između 19 i 26 godina te su to

pretežito studenti.

S obzirom da veliki utjecaj na planiranje putovanja, odnosno vrstu putovanja zauzima status

pojedinca u Grafikonu 5 je prikazan status ispitanika, odnosno životno partnerstvo.

Grafikon 5: Status ispitanika


Na temelju prikazanoga grafikona može se uočiti da 57% ispitanika, odnosno njih šezdeset

šestero izjasnilo se kako su u vezi, braku ili žive s partnerom, a 44 % odnosno 51 ispitanik

izjasnio se kao samac. U kategoriji „Ostalo“ nalazili su se odgovori koje možemo pripojiti

kategoriji „Samac“.

Grafikon 6 prikazuje nam primanja ispitanika. Ispitanici su morali procijeniti jesu li njihova

primanja prosječna, iznadprosječna, ispodprosječna ili ispuniti opciju „Ostalo“.

48

55

3

8

3

Samac U vezi U braku Živim s partnerom Ostalo

0

10

20

30

40

50

60

Bro

j o

dg

ov

ora

26

Grafikon 6: Primanja ispitanika


Pregledom Grafikona 6 možemo vidjeti kako je 53 ispitanika (45%) svoja primanja

procijenila kao prosječna, 36 ispitanika (31%) navelo je kako su njihova primanja

ispodprosječna, a 16%, odnosno 19 ispitanika navelo je u kategoriji „Ostalo“ kako nemaju

primanja jer su studenti ili učenici. Samo 9 ispitanika koji čine 8% uzorka navelo je kako su

njihova primanja iznadprosječna. Ovi rezultati također su relativno očekivani s obzorom na

prethodne rezultate. Ispitanici su mladi koji u principu imaju mala ili nikakva primanja te

ovise o financiranju od strane roditelja ili uz pomoć stipendija i studentskih poslova.

U sljedećem poglavlju biti će predstavljeni rezultati istraživanja koji se odnose na ispitivanje

percepcije ekoturizma među mlađom populacijom.

4.3.2. Testiranje hipoteza

Percepcija ekoturizma među mladima obrađena je u djelu istraživanja koji će biti predstavljen

u nastavku. Kroz 14 pitanja ispitivalo se koliko su ispitanici upoznati s ekoturizmom, kako ga

shvaćaju, što ih interesira a možemo svrstati u ekoturističku ponudu, te koliko su ekološki

osviješteni.

Za istraživanje prve hipoteze H1: „Ekoturizam je prihvaćen među mladima i prepoznat kao

pozitivan vid turizma”, upotrijebljeni su rezultati dobiveni kroz pitanja u nastavku.

Ekoturizam je novi pojam u svijetu turizma i ovim istraživanjem ispitali smo koliko su mladi

upoznati s njime te što za njih predstavlja. Rezultati su predstavljeni u Grafikonu 7 i

Ispodprosječna

31%

Prosječna

45%

Iznadprosječna

8%

Ostalo

16%

27

Grafikonu 8.

Grafikon 7: Susret sa pojmom "ekoturizam"


Grafikon 7 prikazuje nam kako se 90% ispitanika, njih 104 susrelo sa pojmom „ekoturizam“,

no samo njih 49 tj. 42% zapravo zna njegovo značenje. 12 ispitanika, ostalih 10% navodi

kako se nije susrelo s navedenim pojmom.

Da i znam

njegovo

značenje42%

Da ali nisam

siguran/a što podrazumijeva

48%

Ne

10%

28

Grafikon 8: Prosječna ocjena slaganja sa navedenim tvrdnjama vezanima za ekoturizam


Ispitanici ekoturizam prepoznaju kao turizam koji je bezopasnim za okoliš (3,61),

najperspektivniji (3,36) te najpošteniji (3,28). S tvrdnjom da je ekoturizam samo trend u

današnjem društvu u prosjeku se ne slažu (2,85), a ne smatraju ga ni najjeftinijim oblikom

turizma (2,43) što je iznenađujući podatak kao i slaganje s tvrdnjom da je ekoturizam preskup

za primanja ispitanika (3,19).

Sa gore navedenim rezultatima prvu hipotezu možemo prihvatiti. Značajne razlike među

demografskim podacima i poimanju ekoturizma nisu prepoznati, a rezultati upućuju na to da

su mladi upoznati sa ekoturizmom i smatraju ga odgovornim i održivim (bezopasan za

okoliš), perspektivnim i poštenim oblikom turizma.

Kako bi ispitali H2 koja glasi: “Mladi su zainteresirani za ekoturističke sadržaje ali nisu

dovoljno upoznati sa značenjem ekoturizma“, ispitali smo što je mladima najvažnije prilikom

putovanja (Grafikon 9) te koje su im aktivnosti najprivlačnije (Grafikon 10).

Ekoturizam

je samo

trend u

današnjem društvu

Ekoturizam

je

najperspekti

vniji vid

turizma

Ekoturizam

je

najpošteniji vid turizma

Ekoturizam

je preskup

za moja

primanja

Ekoturizam

je najjeftiniji

vid turizma

Ekoturizam

je

bezopasan

za okoliš

prosječna ocjena 2,85 3,36 3,28 3,19 2,43 3,61

0

0,5

1

1,5

2

2,5

3

3,5

4

29

Grafikon 9:Najvažnije aktivnosti mladih prilikom putovanja


Grafikon 9 jasno prikazuje kako je mladima najvažnije prilikom putovanja posjetiti čim više

prirodnih atrakcija, a prosječna ocjena slaganja sa tvrdnjom iznosi 4,04. Ocjenom 3,9

ispitanici su izrazili slaganje s tvrdnjom da im je prilikom putovanja najvažnije otkriti lokalne

atrakcije/vrijednosti koje nisu turistički eksponirane. Dakle, dvije najbolje ocjenjene tvrdnje

zapravo predstavljaju ekoturističku ponudu, zajedno sa sljedećom najbolje ocjenjenom

tvrdnjom prosječne ocjene 3,6 za tvrdnju „Prilikom putovanja najvažnije mi je upoznati

lokalno stanovništvo i njihove običaje“. Mladima je važno i odmoriti od svakodnevice i

naravno ne potrošiti previše novčanih sredstava, a ne pokazuju izražen interes za izlaske.

Tvrdnju „Prilikom putovanja najvažnije mi je prisustvovati na svim „partyima“ u mjestu“

ocijenili su s prosječnom ocjenom od 2,78 što ukazuje na neslaganje s tvrdnjom. Dakle,

rezultati upućuju na to da mladi prilikom putovanja veliku važnost pridaju prirodnim i

neturističkim atrakcijama i vole saživiti sa lokalnim stanovništvom što je zapravo dokaz da ih

ekoturistički sadržaji zanimaju, a u sljedećem grafikonu prikazan je interes mladih za pojedini

sadržaj.

Prilikom

putovanja

najvažnije mi je

potrošiti čim manje novca

Prilikom

putovanja

najvažnije mi je

posjetiti čim više

prirodnih

atrakcija

Prilikom

putovanja

najvažnije mi je

prisustvovati

na svim

"partyima" u

mjestu

Prilikom

putovanja

najvažnije mi je

upoznati

lokalno

stanovništvo i njihove

običaje

Prilikom

putovanja

najvažnije mi je otkriti

lokalne

atrakcije/

vrijednosti

koje nisu

turistički eksponirane

Prilikom

putovanja

najvažnije mi je samo

odmoriti od

svakodnevic

e

Prosječna ocjena 3,05 4,04 2,78 3,6 3,9 3,34

0

0,5

1

1,5

2

2,5

3

3,5

4

4,5

30

Grafikon 10: Aktivnosti koje najviše privlače mlade


Tradicionalna hrana (4,03), avanturistički izleti (3,98), posjet nacionalnom parku (3,84), zatim

sve aktivnosti koje se odvijaju u prirodi (3,74) te kultura i tradicija lokalnog stanovništva s

prosječnom ocjenom 3,71 prepoznate su kao najprivlačnije aktivnosti mladih. Vidljivo je da

su to zapravo sadržaji koje zasigurno možemo svrstati u ekoturističke sadržaje. Nadalje

rafting koji je ocijenjen s 3,45 možemo zajedno s ocjenom o Avanturističkim izletima uzeti u

obzir kao podatak koji ukazuje da su mladi skloni avanturama te im je potrebno ponuditi

adrenalinske sadržaje. Ostale aktivnosti mladi su u prosjeku ocijenili srednjom ocjenom

odnosno ne smatraju ih niti posebno privlačnima niti neprivlačnima.

Druga hipoteza ovog istraživanja odnosila se na interese vezane za ekoturističku ponudu,a

pretpostavka je bila kako su mladi zainteresirani za ekoturističke sadržaje, a da zapravo ne

znaju da isti spadaju u ekoturističku ponudu. Konkretnije, mladi koriste ekoturističke sadržaje

ali ne prepoznaju ih kao ekoturističke. Navedeno možemo potvrditi visokim interesom za

pojedine sadržaje koje su ispitanici ocijenili kao one koji ih najviše privlače prilikom

putovanja.

Hipoteza H3: "Mladi su ekološki osviješteni ali nedovoljno prakticiraju ekoturizam” istražila

se kroz testove i pitanja vezane uz procjenu ispitanika o njihovom načinu putovanja, odnosno

slijede li ekoturističke principe prilikom putovanja, vrste prijevoznih sredstava i smještaja

koje koriste kad putuju i procjenu ekološke prihvatljivosti istih te aktivnosti koje ispitanike

Posjet

nacionalnom

parku

Biciklizam Planinarenje Rafting Tradicionalna

hrana

Avanturistički izleti

Sve aktivnosti

koje se

odvijaju u

prirodi

Kampiranje

Kultura i

tradicija

lokalnog

stanovništva

Prosječna ocjena 3,84 3,05 3,11 3,45 4,03 3,98 3,74 3,44 3,71

0

0,5

1

1,5

2

2,5

3

3,5

4

4,5

31

najviše privlače prilikom putovanja.

Za istraživanje treće hipoteze urađen je i ANOVA test između Samoprocjene ispitanika o

njihovu načinu putovanja i Najprivlačnijih aktivnosti prilikom putovanja i aktivnosti koje

najviše privlače mlade (Tablica 5).

Tablica 5: ANOVA: Samoprocjena ispitanika o njihovu načinu putovanja naspram Najprivlačnije

aktivnosti prilikom putovanja i Aktivnosti koje najviše privlače mlade

F-vrijednost

Prilikom putovanja najvažnije mi je potrošiti čim manje novca

F(2,112)= 0,310

Prilikom putovanja najvažnije mi je posjetiti čim više prirodnih atrakcija

F(2,112)= 4,969**

Prilikom putovanja najvažnije mi je prisustvovati na svim

"partyima" u mjestu F(2,112)= 1,599

Prilikom putovanja najvažnije mi je upoznati lokalno stanovništvo i njihove običaje

F(2,112)= 2,630*

Prilikom putovanja najvažnije mi je otkriti lokalne atrakcije/vrijednosti koje nisu turistički eksponirane

F(2,112)= 6,013**

Prilikom putovanja najvažnije mi je samo odmoriti od svakodnevice

F(2,112)= 2,131

Posjet nacionalnom parku F(2,112)= 1,846

Biciklizam F(2,112)= 10,575**

Planinarenje F(2,112)= 6,994**

Rafting F(2,112)= 4,249**

Tradicionalna hrana F(2,112)= 5,416**

Avanturistički izleti F(2,112)= 1,973

Sve aktivnosti koje se odvijaju u prirodi F(2,112)= 7,065**

Kampiranje F(2,112)= 4,641**

Kultura i tradicija lokalnog stanovništva F(2,112)= 8,158**

Napomena: **P<0,05, *P<0,10

32


Sadržaji koji su bili ponuđeni u anketi, a zapravo čine okosnicu ekoturističke ponude

najvažniji su mladima prilikom putovanja, a ANOVA u prethodnoj tablici prikazuje nam

koliko određene aktivnosti privlače, odnosno koliko su važne pojedincima koji slijede

ekoturističke principe kada putuju, koji slijede principe ekoturizma kada su u mogućnosti i

onih koji se ne smatraju ekoturistima tj. ne slijede ekoturističke principe prilikom putovanja.

Zanimljivo je kako su upravo pojedinci koji se ne smatraju ekoturistima, odnosno ne slijede

ekoturističke principe prilikom putovanja, ekoturističke sadržaje unutar ankete pretežito

ocijenili sa višom ocjenom od ostale dvije skupine ispitanika.

Nadalje, mladi sebe ne smatraju ekoturistima što je vidljivo u Grafikonu 11, a možemo

zaključiti i to da predznak “eko” najviše navodi mlade na zaključak da je nešto ekološki

najprihvatljivije kao što je činjenica da je ecofriendly hostel/hotel ocijenjen kao ekološki

prihvatljiviji nego šator što zasigurno nije u praksi točno.

Grafikon 11: Samoprocjena ispitanika o njihovom načinu putovanja


Grafikon prikazuje kako 61% ispitanika, njih 71 ne smatraju sebe ekoturistima, a samo jedan

ispitanik izjasnio se kako se smatra ekoturistom i uvijek kada putuje pokušava slijediti

principe ekoturizma. 38% ispitanika, njih 45 smatra sebe ekoturistima ali nema mogućnosti

Da, uvijek kad

putujem

pokušavam slijediti

principe

ekoturizma

1% Da, ali nemam

uvijek

mogućnost odabrati

ekoturistički način

putovanja

38%

Ne,

61%

33

uvijek odabrati ekoturistički način putovanja.

Grafikon 11 nas uvodi u obradu rezultata kojim razmatramo koliko zapravo mladi prakticiraju

ekoturizam. Nadalje, ispitani su oblici smještaja i prijevoznih sredstava koje mladi smatraju

ekološki najprihvatljivijima te koje najčešće koriste prilikom putovanja.

U Grafikonu 12 i Grafikonu 13 prikazana su prijevozna sredstva koje ispitanici najčešće

koriste prilikom putovanja, odnosno u kojim vrstama smještajnih objekata najčešće odsjedaju.

Automobil i autobus su najzastupljenija prijevozna sredstva prilikom putovanja ispitanika. 55

ispitanika (47%) koristi automobil prilikom putovanja, a 47 ispitanika (40%) najčešće putuje

autobusom. Ostala prijevozna sredstva zastupljena su sa manje od 10%, dok se stopiranje i

„blabla car“ ne navode kao često sredstvo putovanja.

Ispitanici najčešće odsjedaju u apartmanima, 44 ispitanika (38%), hostelima, 38 (32%) i

Grafikon 13: Najčešće korišteni oblik

smještaja priliko putovanja

Grafikon12:Najčešće korišteno

prijevozno sredstvo prilikom putovanja


2

38

26

44

2

0

2

1

2

0 50

Couchsurfing

Hostel

Hotel

Apartman

Šator

Kamp

Koliba

Eko-hostel/hotel

Other

5

0

55

47

9

1

0 100

Vlak

Stopiranje/blabla

car

Automobil

Autobus

Avion

Brod


34

hotelima, 26 (22%). Ostali oblici smještaja su zastupljeni u zanemarivim količinama.

U Grafikonu 14 i Grafikonu 15 prikazano je viđenje ispitanika o ekološkoj prihvatljivosti

prijevoznih sredstava odnosno smještajnih objekata.

Grafikon 14: Ocjena ekološke prihvatljivosti prijevoznih sredstava


Ispitanici su vlak ocijenili kao ekološki najprihvatljivije prijevozno sredstvo sa srednjom

ocjenom 3,37, a slijedi ga brod sa ocjenom 3,28 te stopiranje/“blabla car“ Sa ocjenom 3,03.

Ostala prijevozna sredstva ispitanici su ocijenili ekološki neprihvatljivima. Iznenađujuće je

kako je avion (2,99) ocijenjen kao ekološki bolje prihvaćen nego autobus (2,7) i automobil

(2,47). Važno je naglasiti kako su najlošije ocijenjena prijevozna sredstva ujedno i

najzastupljenija prilikom putovanja ispitanika.

U nastavku, Grafikon 15 daje nam također oprečne rezultate s obzirom na korištenje

smještajnih objekata.

vlak stopiranje/bl

abla car automobil autobus avion brod


0

0,5

1

1,5

2

2,5

3

3,5

4

35

Grafikon 15: Ocjena ekološke prihvatljivosti smještajnih objekata


Hotel, s prosječnom ocjenom 2,68, hostel 2,9 i apartman 2,97 najlošije su ocijenjeni

smještajni objekti, odnosno ispitanici ih smatraju ekološki neprihvatljivima. Ostali su

smještajni subjekti ocijenjeni ekološki prihvatljivima i to eko friendly hotel/hostel sa

prosječnom ocjenom 4,48, šator 4,11, koliba 3,95, kamp 3,87 i couchsurfing 3,35. Zanimljivo

je kako su objekti koje su ispitanici najbolje ocijenili minimalno,ili uopće nisu, zastupljeni

prilikom njihovih putovanja.

Treća hipoteza “Mladi su ekološki osviješteni ali nedovoljno prakticiraju ekoturizam” govori

nam o tome kako u mladi ekološki osviješteni ali svejedno ne slijede ekoturistička načela. U

prilog hipotezi govore rezultati koji ukazuju na to kako najviše mladih koristi autobus i

automobil prilikom putovanja, a vlak smatraju ekološki najprihvatljivijim. Nadalje najčešće

odsjedaju u hostelima, hotelima i apartmanima, a ecofriendly hostele i hotele smatraju

ekološki najprihvatljivijima. Također, ostale oblike smještaja koje su ocijenili visoko

ekološkima gotovo uopće ne koriste, a to su kamp/šator, koliba, couchsurfing. Na temelju tih

podataka H3 možemo potvrditi, a razlog nedovoljnog slijeđenja ekoturističkog načina

putovanja možemo uvidjeti u pitanju koje je prikazano u Grafikonu 10 gdje 42% ispitanika

sebe smatra ekoturistima ali nemaju uvijek mogućnosti slijedit principe ekoturizma.

Couchsurfing Hostel Hotel Apartman Šator Kamp Koliba Eko friendly

hostel/hotel

Prosječna ocjena 3,35 2,9 2,68 2,97 4,11 3,87 3,95 4,48

0

0,5

1

1,5

2

2,5

3

3,5

4

4,5

5

36

4.3.3. Analiza uz sastavljanje smjernica ekoturističke ponude

Kako bi mogli sastaviti smjernice za razvoj ekoturističke ponude za mlade morali smo istražiti

gdje ispitanici pronalaze informacije o budućim putovanjima, koliko troše prilikom putovanja

i na što troše najviše novčanih sredstava te jesu li prepoznali volonterstvo kao ekološki način

putovanja koji je u znatnom porastu proteklih godina. Istražili smo i zašto odabiru postati

ekoturistima, odnosno što smatraju ključnim za slijeđenje ekoturističkih načela prilikom

putovanja.

Grafikon 16 prikazuje nam najčešće izvore informacija ispitanika a pitanje je sastavljeno na

temelju istraživanja

Grafikon 16: Najčešći izvori informacija o budućim putovanjima


Ispitanici najčešće informacije doznaju kroz razgovor sa prijateljima i poznanicima, njih 86

(74%) te pretraživanjem informacija putem web tražilica, 84 ispitanika (72%). Veliki postotak

ispitanika, 71, odnosno 68 % informacije doznaje putem društvenih mreža koje su danas

iznimno sredstvo komuniciranja među mladima. Specijalizirane turističke web stranice, kao

izvor informacija, navodi 47 ispitanika (41%), turističke agencije 27 ispitanika (23%), TV 19

ispitanika (16%), dok 11 ispitanika (9%) navodi kako informacije doznaje u školi, odnosno na

fakultetu.

U Grafikonu 17 prikazana je dnevna potrošnja ispitanika Grafikon 17 prikazuje nam na kojim

Speijalizirane

turističke web stranice

Društvene mreže

Kroz razgovor s

prijateljima i

poznanicima

Turističke agencije

Pretražujem informacije

putem web

tražilica

Informacije

doznajem u

školi/ na fakultetu

TV

Postotak ispitanika 41 68 74 23 72 9 16

0

10

20

30

40

50

60

70

80

Po

sto

tak

(%

)

37

aktivnostima ispitanici štede novce prilikom putovanja.

Grafikon 17: Procjena dnevne potrošnje


51% ispitanika, njih 59 izjasnilo se kako dnevno troši između 150-250 kn, 28% ispitanika

troši manje od 150 kn dnevno, a 21 ispitanik (18%) troši između 250 i 500 kn dnevno. Samo

3% ispitanika, 4 osobe, troše više od 500 kn dnevno.

S obzirom da je uzorak sastavljen samo od mlađe populacije rezultati nisu iznenađujući a

posebice ukoliko usporedimo ovo pitanje s primanjima ispitanika gdje je 47% ispitanika

navelo kako su im primanja ispodprosječna ili ih uopće nemaju pošto su studenti ili učenici te

su ovisni o stipendijama ili financirani od strane roditelja.

U sljedećem grafikonu (Grafikon 18) možemo vidjeti na što su mladi spremni štedjeti

prilikom putovanja, a na kojim stavkama nikada ne štede.

<150 kn

28%

150-250 kn

51%

250-500 kn

18%

>500 kn

3%

38

Grafikon 18: Štednja ispitanika na pojedinim stavkama


Ispitanici su spremni najviše štedi na prijevozu (3,55), smještaju (3,45) i dodatnim

aktivnostima (3,25). Jednodnevni izleti s prosječnom ocjenom 3,13 i izlasci s ocjenom 2,91,

stavke su za koje se ispitanici nisu niti pozitivno niti negativno opredijelili. Hrana predstavlja

stavku na kojoj ispitanici ne žele štedjeti.

Sljedeći grafikon (Grafikon 19) prikazuje nam koliko su mladi prepoznali volonterstvo kao

način putovanja i koliko su spremni koristiti isti.

Grafikon 19: Privlačnost volonterstva kao jeftinog načina putovanja


Ispitanici su ocijenili volonterstvo srednjom ocjenom, odnosno u prosjeku 2,98. To nam

Smještaj Prijevoz Hrana Jednodnevni

izleti Izlasci

Dodatne

aktivnosti


0

0,5

1

1,5

2

2,5

3

3,5

4

16 17

44

31

9

0

5

10

15

20

25

30

35

40

45

50

Ne, uopće mi nije privlačan takav vid

putovanja

Nije mi privlačan ovakav vid

putovanja

Ovakav vid

putovanja niti

smatram niti ne

smatram

privlačnim

Ovakav vid

putovanja mi je

privlačan

Ovakav vid

putovanja je moj

prvi izbor

Bro

j o

dg

ov

ora

39

ukazuje na to kako u RH mladi ne prepoznaju dovoljno volonterstvo kao jeftin i koristan vidi

putovanja te je potrebno raditi na promociji istog.

Pitanjem koje je prikazano u Grafikonu 20 istražilo se koji su razlozi zbog kojih se ljudi

okreću ekoturizmu, odnosno zašto jesu, odnosno postaju ekoturistima.

Grafikon 20: Ocjena razloga zbog kojih je netko ekoturist


Kao glavne razloga opredjeljenja za ekoturizam, ispitanici navode privrženost prirodi,

svjesnost štetnosti masovnog turizma, održivost ekoturizma kao jedine grane turizma,

odgovornost prema prirodi. Smatraju kako porast ekoturizma kao trenda današnjice ne utječe

previše na opredjeljenje pojedinaca za isti (prosječna ocjena 2,16), jednako kao i stavka „eko

je moj životni stil“ koja je ocijenjen prosječnom ocjenom 2,49.

Istraživanjem su potvrđene sve tri hipoteze, možemo ustvrditi kako su mladi upoznati sa

ekoturizmom, zainteresirani za ekoturističke sadržaje te ekološki osviješteni, no iako znaju da

je ekoturizam pozitivan i održivi vid ekoturizma nisu dovoljno upoznati sa samim načelima

istog te se nedovoljno opredjeljuju za ekoturistički način putovanja. Razlog tome je zasigurno

i nedovoljna edukacija i promocija ekoturizma ali isto tako i nedovoljna ponuda ekoturističkih

sadržaja. Zapravo kroz istraživanje je vidljivo da predznak „eko“ najviše ispitanike navodi da

zaključe da je nešto ekološki prihvatljivo, no to nije nužno tako. Nadalje, nikakve značajne

razlike nisu prepoznate između demografskih stavki ispitanika i istraživanih segmenata što

Odgovoran

sam prema

prirodi

Primjećujem da se sve

više ljudi odlučuje na

to.

Volim

saživiti s prirodom i

ne biti

opterećen sa

užurbanim životom

Volim

prirodu i

prirodne

ljepote.

Ne volim

gužvu u turističkim mjestima

"Eko"

jevmoj

životni stil.

Smatram da

je

ekoturizam

jedina grana

turizma koja

je

dugoročno održiva

Svjestan

sam

štetnosti masovnog

turizma

Prosječna ocjena 3,53 2,16 3,55 4,32 3,64 2,49 3,57 3,67

0

0,5

1

1,5

2

2,5

3

3,5

4

4,5

5

40

nam govori kako spol, dob, primanja, obrazovanje i upoznatost sa pojmom ekoturizam

nemaju značajan utjecaj na mišljenje i stavove mladih koji se vežu za ovo istraživanje.

S obzirom na dobivene rezultate u sljedećem poglavlju definirati će se smjernice za

primjerenu ekoturističku ponudu usmjerenu prema mlađoj populaciji.

41

5. Smjernice za razvoj ekoturističke ponude za mlade

Ponudom će se obuhvatiti klasične stavke, proizvod, cijena i distribucija odnosno promocija.

Proizvod koji ovim istraživanjem istražujemo jesu ekoturistički sadržaji i ekoturizam kao

pokret odnosno održiva grana turizma.

5.1. Proizvod

Da bi se ekoturizam mogao razviti na nekom području potrebni su preduvjeti koji omogućuju

isto, a to su netaknuta priroda i prirodne ljepote. Hrvatska kao zemlja u kojoj i dan danas

postoje mnoga područja koja čuvaju prirodu u izvornom obliku, koja obiluje zaštićenim

područjima i biološkom raznolikošću, idealno je područje za razvoj istog. U programu

NATURA 2000, Ministarstvo turizma RH predložilo je područja na kojima se ekoturizam

treba razvijati u bližoj budućnosti, odnosno gdje se već razvija (Sundshet, 2009). Važno je

napomenuti kako je RH poznata turistička zemlja i kapaciteti konvencionalnog turizma

gotovo su zasićeni u RH, a budućnost turizma vidljiva je upravo u produžetku sezone i širenju

turizma u unutrašnjost zemlje. Upravo unutrašnjost RH područje je koje ima odlične

predispozicije za razvoj održivih vidova turizma pa tako i ekoturizma. Kada govorimo o

unutrašnjosti, mislimo na sva područja koja nisu vezana za obalu gdje je razvijen ljetni

konvencionalni turizam. Dakako i neka obalna mjesta imaju mogućnosti razvoja ekoturizma,

posebice mala otočna mjesta te netaknuta sela i zaseoci u Istri, Kvarneru i Dalmaciji.

Istraživanjem je spoznato kako mladi vole boraviti u prirodi te su ekološki osviješteni, no

potrebna im je zabava i vole avanture i adrenalinske sadržaje tako da bi idealna mjesta gdje bi

se trebao razvijati ekoturizam trebala imati široki sadržaj ili bi pak trebala biti smještena na

području gdje su dodatni sadržaji na dohvat ruke. Pod time se misli na dobre željezničke i

autobusne veze do urbanijih središta.

Kao što je već navedeno proizvod koji nudimo je ekoturizam kao pokret, odnosno održiva

grana turizma, te svi njegovi sadržaji odnosno proizvodi i usluge kojim možemo dati

ekoturistički karakter. Turisti koji slijede ekoturistička pravila putuju u područja netaknute

prirode, prilikom putovanja pokušava minimalno utjecati na okoliš te svojim boravkom

doprinijeti lokalnoj zajednici. Kada govorimo o mladima, doznali smo kako pokazuju veliki

interes za netaknuta prirodna područja, nacionalne parkove te zapravo sve sadržaje koji se

odvijaju u prirodi. Ocijenili su visokom ocjenom avanturističke izlete kao sadržaj koji im je

vrlo privlačan prilikom putovanja pa možemo zaključiti kako mladi preferiraju sadržaje koji

su adrenalinskog karaktera poput raftinga, slobodnog penjanja te adrenalinskih parkova bez

42

prisutnosti novih tehnologija. Visoki interes su mladi iskazali za kulturu i običaje lokalnog

stanovništva te posebice tradicionalnu hranu što nam ukazuje na to da su mladi populacija

koja voli učiti i istraživati te im isto treba ponuditi vodeći računa o tome da bude edukativno i

zanimljivo. Pod time se misli na sadržaje koji prikazuju život lokalnog stanovništva prije

stotinjak godina, gdje bi mladi mogli saznati i upoznati se sa starim zanatima i nekadašnjim

načinom života, te naravno imali priliku kušati sve izvorne delicije područja na kojem borave.

U proizvod moramo svrstati i smještajne kapacitete. Rezultati istraživanja govore nam kako

mladi najviše štede na prijevozu i smještaju što nam govori kako nisu previše opterećeni

luksuzom i visokim standardom smještajnih objekata. Najčešće odsjedaju u apartmanima,

hostelima i hotelima, razlog tomu je naravno i najveća ponuda istih na tržištu te prihvatljiva

cijena istih. Istraživanjem smo također saznali kako eko-friendly hostele i hotele smatraju

ekološki najprihvatljivijima pa bi se razvoj ekoturističkih kapaciteta treba razvijati u tom

smjeru. Pošto su mladi izrazili veliki interes za upoznavanje lokalnog stanovništva i tradicije,

idealan smještaj bio bi takozvana „brownfieling“ investicija, gdje bi se moglo stare, napuštene

objekte pretvoriti u eko-hostele/objekte, te bi na taj način mladi mogli u pravom smislu

iskusiti život u ruralnom području.

5.2. Promocija/distribucija

Ono što je vidljivo u istraživanju jest to da mladi nisu dovoljno upoznati s pojmom

ekoturizma, odnosno donekle znaju na što se odnosi ali ga zapravo ne mogu prepoznati.

Ekoturizam nije nešto što mora sadržavati „eko“ u svom opisu/nazivu, ekoturizam su svi

sadržaji koji ne degradiraju okoliš, kojima se želi doprinijeti zajednici i kojima nije cilj

iskoristiti već održati resurse, a možemo ih svrstati u turističku ponudu. To je ključni opis koji

treba doprijeti do mladih i koji ih samo treba usmjeriti na istraživanje takvih sadržaja. Pošto

mladi informacije o putovanjima saznaju pretežito putem internetske mreže, idealno mjesto za

promociju i distribuciju ekoturističkih sadržaja jest upravo internetska mreža, odnosno

specijalizirana ekoturistička stranica popraćena stranicom na društvenim mrežama. Takva

stranica treba sadržavati sve potrebne informacije o ekoturističkim sadržajima nekog područja

ali bitno je naglasiti kako mora biti plasirana i kao edukativan materijal. Uputiti posjetitelja na

izbor ekološki prihvatljivijeg sadržaja, ukazati na štetnost pojedinih sadržaja (npr. Koliko

zagađuje avion prilikom leta od sat vremena i sl.) te educirati ga o značaju bioraznolikosti,

čistog okoliša i ostalih ekološko značajnih stavki.

Stranica bi trebala ponuditi informacije o smještaju, prijevozu do nekog odredišta, sadržajima

koji su ponuđeni na tom području, gastronomskoj ponudi i prirodnim i kulturnim atrakcijama

43

područja. Mora biti popraćena profilima na društvenim mrežama jer mladi konzumiraju

društvene mreže u velikoj mjeri, a društvene mreže su danas zapravo najjednostavniji kanal

komunikacije i srodna vrsta „mouth to mouth“ promocije. To je iznimno važno iz razloga što

istraživanju ukazuje i na to a mladi vrlo često informacije o putovanjima saznaju od prijatelja

i poznanika, a društvene mreže su idealno mjesto gdje mogu vrlo brzo i jednostavno saznati

informaciju te istu provjeriti s prijateljima odnosno poznanicima.

5.3. Cijena

Mladi u prosjeku troše 150 do 250 kuna dnevno prilikom putovanja. Kako bi se zadovoljilo

potrebe mladih ono na čemu su mladi spremni štedjeti, odnosno prihvatiti manje kvalitetnu

uslugu jest smještaj i prijevoz. Dakle, možemo pretpostaviti kako će radije odsjesti u kampu

ili hostelu koji su cjenovno prihvatljiviji i ekološki prikladniji od npr. hotela, i to s ciljem da

iskuse druge sadržaje. Hrana je nešto na čemu mladi ne štede i sadržaj koji zasigurno žele

iskusiti kada putuju. Bitno je ponuditi kvalitetna i izvorna jela, tradicionalne prehrambene

proizvode i pića za koje će mladi zasigurno biti spremni izdvojiti nešto više od prosječne

svote novca koji je potreban za kupnju sličnog proizvoda ali za koji ne možemo reći da je

„domaći“. Mladi ne štede ni na izlascima pa im je potrebno osigurati i prigodne zabavne

sadržaje. Dakle, ekoturistički sadržaji moraju se uklopiti u cjenovni rang ostalih turističkih

sadržaja, iznimku mogu činiti hrana i tradicionalni proizvodi što je razumna činjenica jer

kvalitetu uvijek treba platiti.

5.4. Idealna ekoturistička ponuda za mlade

Provedeno istraživanje i rezultati istraživanja doveli su nas do idealne ponude ekoturističkog

putovanja za mlade. Mladi turist/ekoturist svoje će putovanje početi planirati kroz razgovor s

prijateljima i putem web sadržaja. Nužno je dakle biti prisutan na web stranicama i

društvenim mrežama. Svoje će putovanje početi planirati ali ne mora značiti da će kupiti

gotov aranžman, više je moguće kako će samo proučiti sadržaje koji mu se nude i „u hodu“

odabrati najprihvatljiviji. Putovati će najvjerojatnije automobilom ili autobusom, no vlak

smatra ekološki najprihvatljivijim i ukoliko ima prilike odlučiti će se za putovanje vlakom.

Smještaj će najvjerojatnije potražiti u apartmanu ili hostelu, no eko-friendly hostele i hotele

smatra najviše ekološki prihvatljivima. Hostel u obliku „brownfield“ investicije bio bi idealan

za mladog turista, ekološki prihvatljiv, cjenovno pristojan, smješten u prirodi i tradicionalnom

okruženju. Ono što je mladom turistu bitno jest mogućnost istraživanja netaknute prirode,

upoznavanje sa lokalnom gastronomijom i tradicijom te mogućnost konzumiranja nekog vida

avanturizma. Dakle, gastronomska ponuda mora biti bogata, a od toga zasigurno može

44

profitirati lokalno stanovništvo (lokalni proizvođači sira, meda, rakija…), pješačke,

biciklističke i planinarske staze nešto su što nužno mora biti održavano, a mogućnost raftinga,

slobodnog penjanja ili sličnih aktivnosti mora biti također razvijena.

Republika Hrvatska svojom prirodom i tradicijom trebala bi biti jedan od predvodnika

ekoturizma u Europi ako ne i u svijetu. Također, zbog već pomalo zasićenih kapaciteta

tradicionalnog turizma trebala bi ulagati u razvoj ekoturizma, no ne samo zbog toga.

Ekoturizam bi u Hrvatskoj mogao biti rješenje za razvoj ruralnih sredina i poboljšanje života

u istima, vraćanje iseljenika na ta područja i produžetak turističke sezone kroz cijelu godinu

što je jedan od ciljeva kojima zemlja teži već duži niz godina. Mladi se tu javljaju kao ciljna

skupina koja je najprikladnija za razvoj istog, iz razloga što su zasićeni uobičajenim

sadržajima te pokazuju veliki interese za ekoturističke sadržaje.

Postavlja se pitanje kako doprijeti do mladih i ponuditi im sve to što ih zanima. Ranije je u

tekstu spomenuta specijalizirana ekoturistička web stranica koja bi sadržavala informacije o

svim prethodno navedenim sadržajima, a i puno više. Popraćena sadržajem na društvenim

mrežama te dobrom promocijom zasigurno bi doprinijela popularizaciji ekoturizma među

mladima te isto tako dovela do diferencijacije ekoturističkih sadržaja i jačanju ruralnih

područja i lokalnih zajednica.

45

6. Zaključak

Ekoturizam je perspektiva razvoja turizma u svim zemljama koje obiluju prirodnim ljepotama

pa tako i u Hrvatskoj, a mlada populacija je ona koja treba pokrenuti i održati taj vid turizma.

Zasigurno, potencijala za razvoj i interes od strane mladih postoji, a na nadležnim

institucijama i turističkim subjektima je da razviju i ponude ekoturističke sadržaje koji će

doprinijeti razvoju ruralnih područja, osvještavanju javnosti o važnosti očuvanja okoliša te

uzdizanju tradicionalnih vrijednosti nekog kraja. Slijediti principe i načela ekoturizma trebalo

bi postati nešto što je uobičajeno, odnosno normalno jer jedino na taj način možemo očuvati

našu okolinu i održati zdravo okruženje za buduće naraštaje.

Ovim se radom htjelo ukazati na interes mladih za ekoturizam te njihovu nedovoljno

usmjerenu ekološku osviještenost. Sve veći stupanj obrazovanja, mijenjanje životnih trendova

te prirodne katastrofe koje zahvaćaju sve dijelove svijeta doprinijele su rastu ekološke

svjesnosti među svim naraštajima, no nije dovoljno biti samo svjestan da je važno brinuti o

okolišu, bitno je početi djelovati. A djelovati može svatko, no djelovati moraju svi, a da bi se

isto postiglo, institucije su te koje moraju potaknuti, educirati i nagnati na djelovanje

pojedince. Kada govorimo o djelovanju institucija, govorimo o tome kako se moraju razviti

strateški planovi koji održivost i očuvanje prirodnih resursa imaju na prvom mjestu, a

ekoturizam bi se u tome trebao prepoznati kao pokret koji uvelike doprinosi ostvarenju takvih

ciljeva.

Ekoturizam se brzo razvija u svijetu ali opća svijest i razumijevanje ekoturizma nije na

zadovoljavajućoj razini. Mladi slijede ekoturističke principe, a da ni nisu svjesni da to čine.

Interes za ekoturistički vid putovanja prisutan je među mladima, no ekoturistička ponuda nije

u dovoljnoj mjeri usmjerena na mlade kao ciljnu skupinu. Mladi tako zapravo slijede

ekoturistička načela, no njihova se putovanja svrstavaju u razne druge oblike putovanja koja

su namijenjena mladima te se tako gubi na značaju mladih kao važne ekoturističke skupine ali

i ekoturizma kao jednog od najvažnijih vidova turizma današnjice.

Možemo zaključiti kako su mladi zaista ekološki osviješteni i ekoturizam smatraju

odgovornim i održivim aspektom turizma općenito, no nisu dovoljno upoznati sa sadržajem i

pravim smislom ekoturizma. Potrebno je uložiti velike napore kako bi ekoturizam zauzeo

značajno mjesto u turizmu današnjice, odnosno kako bi sa ostalim aspektima održivog

turizma postao jedina opcija razvoja turizma na nekom području. Mladi su dovoljno ekološki

osviješteni i odgovorni prema prirodi, svjesni štetnosti masovnog turizma te moraju postati

46

predvodnici ekoturizma jer kao takvi predstavljaju skupinu koja će najlakše određeno znanje

usvojiti te prenijete u svoju okolinu. Zbog toga je potrebno ekoturizam usmjeriti prema

mladima, ekoturizam kao oblik putovanja ali i ekoturizam kao opciju za poslovanje odnosno

zapošljavanje mladih.

6.1. Ograničenja istraživanja

Mladi itekako pokazuju interes za ekoturizam i ekoturističke sadržaje, no važno je naglasiti

kako je ovim istraživanjem obuhvaćen relativno malen uzorak koji bi, kada bi bio veći i

proveden u više zemalja, možda pokazao drukčije rezultate. Tu se otvara mogućnost za

nadogradnju ove teme i razvoj marketinških strategija u ovom smjeru. Nadalje, veliki broj

ispitanika bili su studenti, buduću studenti ili pojedinci sa završenim visokoškolskim

obrazovanjem, te su u manjem broju bile obuhvaćene ostale skupine koje spadaju u kategoriju

mladih od 16-35 godina.

6.2. Smjernice za buduća istraživanja

Ovo istraživanje je obuhvatilo relativno malu i usko koncentriranu populaciju te se u tom

smislu otvara mogućnost za razvoj teme. Istraživanje koje bi se provelo na većem uzorku i u

više različitih zemalja svakako bi doprinijelo razvoju ekoturizma među mladima. Nadalje,

bilo bi dobro kada bi se istraživanje razvilo u značajnije kvalitativno istraživanje koje bi

detaljnije istražilo preferencije mladih. Važno je da se tema dublje istražuje te da se obuhvate

u istraživanja turistički objekti kako bi se istražilo i mišljenje i stavove turističkih djelatnika

spram ekoturizma. Potrebna su i kvalitetnija istraživanja provedena od strane nadležnih

statističkih institucija pojedinih zemalja ili određenih organizacija po pitanju stanja i razvoja

ekoturizma na određenom području kako bi se lakše promatralo napredak i moglo na vrijeme

uvidjeti određene probleme u razvoju ekoturizma.

47

Literatura

1. Arnold, H. E., Cohen, F. G. i Warner, A. 2009, 'Youth and Environmental Action:

Perspectives of Young Environmental Leaders on Their Formative Influences', The

Journal of Environmental Education, vol.40, Issue 3, str. 27-36.

2. Bajs, D. 2009, Natura 2000 i Ekoturizam u Hrvatskoj, pregledano lipanj 2014,

<http://www.dzzp.hr/publikacije/brosure-i-bilteni/brosura-natura-2000-i-eko-turizam-

u-hrvatskoj-524.html>.

3. Blamey, R. 1995, The Nature of Ecotourism, Bureau of Tourism Research, Canberra.

4. Bosnić, M. 2005, Okvir za razvoj nacionalne strategije biološke sigurnosti, Zagreb.

5. Brčić-Stipčević, V., Petljak, K., Renko, S. 2010, 'Ekoagroturizam-pokretač održivog

razvoja turizma', Turizam i agroturizam u funkciji održivog razvitka, Sveučilište u

Osijeku, Ekonomski fakultet Osijek.

6. Marquesa, C., Reisa, E., Menezes, J. 2010, 'Profiling the segments of visitors to

Portuguese protected areas', Journal of Sustainable Tourism, Vol.18, Issue 8, str. 971–

996.

7. Chan, J.K.L., Baum, T. 2007, 'Ecotourists’ Perception of Ecotourism Experience in

Lower Kinabatangan,Sabah, Malaysia', Journal of Sustainable Tourism, Vol.15, Issue

5, str. 574-590.

8. Chang-Hung Tao, T., Eagles, P.F.J., i Smith, S.L.J.. 2004, 'Profiling Taiwanese

Ecotourists Using a Self-definition Approach', Journal of sustainable tourism, Vol.

12, Issue 2, str.149-168 .

9. Croenergo.eu. 2013. Primjeri dobre prakse- Eko turizam, pregledano srpanj 2014,

<http://www.croenergo.eu/Primjeri-dobre-prakse-Eko-turizam-13918.aspx>.

10. Državni zavod za zaštitu prirode. 2013, Zaštićena područja u Hrvatskoj ,pregledano

lipanj 2013, <http://www.dzzp.hr/zasticena-podrucja/zasticena-podrucja-u-

hrvatskoj/zasticena-podrucja-u-hrvatskoj-nacionalne-kategorije-1137.html>.

11. Eko-partner. 2006, Situacija u Hrvatskoj, Eko-partner, pregledano 20. lipanj 2014,

<http://www.eko-partner.hr/?q=node/33>.

12. Görnert, S. 2004, 'Perception about parks and ecotourism: German and Canadian

48

tourists compared', Textual Studies in Canada, Issue 17, str. 55-75.

13. Honey, M. 2008, Ecotourism and Sustainble Development: Who owns paradise?,

Island press, Washington D.C..

14. Institut za turizam Republike Hrvatske, 2000, Center of sustanable developement,

pregledano lipanj 2014, <http://www.iztzg.hr/en/odrzivi_razvoj/>.

15. Kalmeta, B. 2005, Pravilnik o razvrstavanju, minimalnim uvjetima i kategorizaciji

drugih vrsta smještajnih obkekata iz skupine "Kampovi i druge vrste objekata za

smještaj" , MINT, pregledano lipanj 2013, <http://www.mint.hr/UserDocsImages/nn-

84-05-Pravilnik-razvrst-kampovi.htm.>

16. Kostas T., Butler, R., 2009, 'Volounteer tourism: The new Ecotourism?', Anatolia:An

international Journal of Tourism and Hospitality Research, Vol.20, Issue 1, str. 196-

211.

17. Mehmetoglu, M. 2007, 'Nature-based Tourists: The Relationship Between their Trip

Expenditures and Activities', Journal of sustinable tourism, vol.15, Issue 2, str. 200-

217.

18. Ministarstvo zaštite okoliša i prirode. 2011, Povijest zaštite prirode u Hrvatskoj,

Internet portal za zaštitu prirode, pregledano svibanj 2014, <http://www.zastita-

prirode.hr/Zasticena-priroda/Zastita-prirode-u-Republici-Hrvatskoj/Povijest-zastite-

prirode-u-Republici-Hrvatskoj>.

19. Mišćin, L. 2008, Aktualno stanje turizma na ruralnom prostoru Hrvatske 2008,

pregledano svibanj 2013,

<http://www.zpc.hr/prezentacije/Prezentacija%20RURALNI%20TUR.%20SAMOBO

R.%20Lidija%20Miscin%20120708.pdf>.

20. Moisa, C.O. 2011, 'Forms of Youth travel', Revista Tinerilor Economisti (The Young

Economists Journal), vol. 1, issue 17, str. 118-122.

21. Opačić, V.T. 2001, Zaštita prirode- Hrvatska šansa za opstanak i razvoj, Matica

hrvatska, pregledano lipanj 2014,

<http://www.matica.hr/hr/322/ZA%C5%A0TITA%20PRIRODE%20%E2%80%93%

20HRVATSKA%20%C5%A0ANSA%20ZA%20OPSTANAK%20I%20RAZVOJ/>.

22. Sabor Republike Hrvatske, 1992, Deklaracija o zaštiti okoliša Republike Hrvatske,

narodne-novine.nn.hr, pregledano lipanj 2014, <http://narodne-

49

novine.nn.hr/clanci/sluzbeni/256360.html> .

23. Samfira, M. i Petroman, I. 2010, 'From Agri-tourism to "Agritainment''', Agricultural

Management / Lucrari Stiintifice, vol.12, Issue 3, Specijalno poglavlje, str. 1.

24. Sparrowhawk, J. i Holden, A. 2002, 'Understandinig the motivatios of ecotourists:the

case of trakkers in Annapurna, Nepal', International Journal of Tourism research, str.

435-446.

25. Sundseth, K. 2009, Natura 2000 i eko turizam u Hrvtskoj, pregledano svibanj 2014,

<http://www.dzzp.hr/publikacije/brosure-i-bilteni/brosura-natura-2000-i-eko-turizam-

u-hrvatskoj-524.html>.

26. Tao Chang-Hung, T. Eagles, P. F.J. i Smith, S. L.J. 2004, 'Implications of alternative

definitions of Ecotourists', Tourism Analysis, vol.9, str. 1-13.

27. TIES, 2009, What is ecotourism, pregledano svibanj 2014,

<http://www.ecotourism.org/what-is-ecotourism>.

28. UNWTO, 2009, Tourism highlights 2009 edition, pregledano svibanj 2014,

<http://www.unwto.org/facts/eng/pdf/highlights/UNWTO_Highlights09_en_LR.pdf>.

29. Uzor Hrvatske, uzorhrvatske.hr, pregledano srpanj 2014,

<http://www.uzorhrvatske.hr/aktivnosti/168-eko-radionice-za-djecu-i-planet-zemlju>.

30. Valentine, P.S. 1992. 'Ecotourism and nature conservation: a definition with some

recent developments in Micronesia', Tourism Management, Volume 14, Issue 2, str. 4-

9.

31. Vlada Republike Hrvatske, 2003, Strategija razvoja turizma RH do 2010, pregledano

svibanj 2013,

<http://www.mint.hr/UserDocsImages/Strategija%20hrvatskog%20turizma%20-

%20finalna%20verzija.pdf>.

32. Vlada Republike Hrvatske, 2013, Strategija razvoja turizma RH do 2020, pregledano

svibanj 2014, <http://www.mint.hr/UserDocsImages/Strategija-turizam-2020-

editfinal.pdf>.

33. Weaver, D. i Lawton, L.. 2001, Attitudes and behaviour of ecolodge patrons in

Lamington National Park, Cooperative Research Centre for Sustainable Tourism,

Izvještaj o provedenom istraživanju.

34. Wood, E.M. 2002, Ekoturizam: principi, postupci i politike za održivost, Beograd.

50

35. Žmergo, Žmergo.hr, pregledano srpanj 2014, <http://zmergo.hr/projekti/>.

51

Popis tablica, slika i grafikona

Popis tablica

TABLICA 1: NOĆENJA TURISTA PREMA VRSTAMA TURISTIČKIH MJESTA U TISUĆAMA ZA

RAZDOBLJE 1998.-2010 ..................................................................................................... 10

TABLICA 2: : NOĆENJA TURISTA PO VRSTAMA OBJEKATA U TISUĆAMA ZA RAZDOBLJE OD 1980.-

2010 .................................................................................................................................. 11

TABLICA 3: AKTIVNOSTI KOJE NAJVIŠE PRIVLAČE MLADE ......................................................... 14

TABLICA 4:UTJECAJ INOZEMNIH ISKUSTAVA NA MLADE ........................................................... 16

TABLICA 5: ANOVA: SAMOPROCJENA ISPITANIKA O NJIHOVU NAČINU PUTOVANJA NASPRAM

NAJPRIVLAČNIJE AKTIVNOSTI PRILIKOM PUTOVANJA I AKTIVNOSTI KOJE NAJVIŠE PRIVLAČE

MLADE ............................................................................................................................... 31

Popis slika

SLIKA 1: ZAŠTIĆENA PODRUČJA U REPUBLICI HRVATSKOJ .......................................................... 7

Popis grafikona

GRAFIKON 1: UDIO MUŠKARACA I ŽENA .................................................................................... 23

GRAFIKON 2: UDIO ISPITANIKA PO DOBNIM SKUPINAMA ........................................................... 24

GRAFIKON 3: STUPANJ STEČENOG OBRAZOVANJA ISPITANIKA .................................................. 24

GRAFIKON 4: STATUS ISPITANIKA.............................................................................................. 25

GRAFIKON 5: PRIMANJA ISPITANIKA .......................................................................................... 26

GRAFIKON 6: SUSRET SA POJMOM "EKOTURIZAM" .................................................................... 27

GRAFIKON 7: PROSJEČNA OCJENA SLAGANJA SA NAVEDENIM TVRDNJAMA VEZANIMA ZA

EKOTURIZAM ..................................................................................................................... 28

GRAFIKON 8:NAJVAŽNIJE AKTIVNOSTI MLADIH PRILIKOM PUTOVANJA ..................................... 29

GRAFIKON 9: AKTIVNOSTI KOJE NAJVIŠE PRIVLAČE MLADE ...................................................... 30

GRAFIKON 10: SAMOPROCJENA ISPITANIKA O NJIHOVOM NAČINU PUTOVANJA ......................... 32

GRAFIKON11:NAJČEŠĆE KORIŠTENO PRIJEVOZNO SREDSTVO PRILIKOM PUTOVANJA ................ 33

52

GRAFIKON 12: NAJČEŠĆE KORIŠTENI OBLIK SMJEŠTAJA PRILIKO PUTOVANJA............................ 33

GRAFIKON 13: OCJENA EKOLOŠKE PRIHVATLJIVOSTI PRIJEVOZNIH SREDSTAVA ........................ 34

GRAFIKON 14: OCJENA EKOLOŠKE PRIHVATLJIVOSTI SMJEŠTAJNIH OBJEKATA .......................... 35

GRAFIKON 15: NAJČEŠĆI IZVORI INFORMACIJA O BUDUĆIM PUTOVANJIMA ............................... 36

GRAFIKON 16: PROCJENA DNEVNE POTROŠNJE .......................................................................... 37

GRAFIKON 17: ŠTEDNJA ISPITANIKA NA POJEDINIM STAVKAMA ................................................ 38

GRAFIKON 18: PRIVLAČNOST VOLONTERSTVA KAO JEFTINOG NAČINA PUTOVANJA .................. 38

GRAFIKON 19: OCJENA RAZLOGA ZBOG KOJIH JE NETKO EKOTURIST ......................................... 39

53

Prilog- Anketa

54

55

56

57

58

59

Documents

PERCEPCIJA EKOTURIZMA-SMJERNICE ZA …oliver.efri.hr/zavrsni/699.B.pdfKako bi se to postiglo potrebno je stvarati razne studije vezane uz planiranje, razvoj, zaštitu okoliša i zapravo