Petar UVOD U HRVATSKO IMENOSLOVLJE Goldenknjiga Zagreb, 2009. Sadraj Proslov. . . . . .. . . ... . . . . . . ...... . . . . . .. . .. .. . . . . . . . . . .. . . . . . . . . . . ...II I. Uvod II imenoslovije. . . . . .. ... . . . . . . . . . . . .. . . . . . . . . ... . . . . . . . . . . ...l3 l.Uvod II imenoslovije . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . ..15 Ll. o onomastici. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . ..23 1.2.Iz teorije. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . ..24 1.3.Funkcije imena. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . ..29 1.4.Ime i dijalekatni izraz. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . ..42 II.Zivot imena. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . ..61 2.Kratka poglavlja iz hrvatskog imenoslovlja. . . . . . . . . . . . . . . . . ..63 2.1.Hommage istaknutim . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . ..64 2.2.teorije preferirane u hrvatskim istraivanjima. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . ..68 2.3.Primjena metoda i njihov razvitak. . . . . . . . . . . ..69 2.4.O metodama. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . ..71 2.5.Hrvatska terminologija. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . ..74 2.6.Stanje istraivanja u Hrvatskoj. . . . . . . . . . . . . . . ..79 2.7.Vrela za . .. . . . . .. ... . . . . . . ...95 2.8.Etimologija..............................................104 2.9.Imena predslavenskoga (indoeuropskoga) porijekla i slavenska imena ...................................................106 2.10.Novija strana imena: supstratna, adstratna, superstratna . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . ..111 2.11.Imena na i j prostorima. . . . . . . . . ..115 2.12.Prilagodba hagionima i eklesionima u prvim hrvatske evangelizacije....................................118 2.l3.Politika i pragmatska imena ................................123 2.14.Ime i norma. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . ..125 2.15.Egzonimi ................................................l37 2.16.Prevedena i pomodna imena. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . ..l39 2.17.Hrvatski zakon o osobnom imenu..........................l39 2.18.Nova preimenovanja i njihove posljedice .....................140 5 Uvod li hrvatsko imenoslovIje III.Antroponimija . .................................................141 3.Osobno ime..................................................143 3.1.Imenska praslavenska batina..............................143 3.2.imenska batina na dananjem hrvatskom Jezlcnom prostoru........................................145 3.3.Strana imena i njihova motivacija ...........................148 3.4.Deminutivi i hipokoristici.................................149 3.5.Plodnost pojedinih sufIkasa ................................149 3.6.enska imena ............................................150 3.7.Semantika i struktura osobnih imena ........................150 3.8.Struktura slavenskih imena................................ 154 3.9.Kad osobno ime vie nije bilo dovoljno......................155 3.10.razmatranja .................................... ,158 4.Hrvatska prezimena...........................................167 4.1.Stalnost prezimena ........................................167 4.2.Prezimena od enskih osobnih imena, prezimena ena i tzv. enska prezimena ........................................ ,177 5.Ostale vrste antroponimnih imena. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . ..191 5.1.Nadimci .................................................191 5.2.Ostale antroponimijske kategorije ...........................198 IV.Toponimija. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . ..209 6 6.Imena naselja (ojkonimija)..................................... 211 6.1.Klasifikacije .............................................. 212 6.2.Ojkonimi i procesi hrvatskog naseljavanja .................... 215 6.3. ojkonimne kategorije i njihov geografski razmjetaj217 6.4.Tvorbene ojkonimne kategorije. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . ..219 6.5.Razvitak ojkonima. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . ..222 6.6.Imena gradova i njihova....................... ,223 6.7.Tipovi naselja ............................................ 225 6.8.Ojkonimni atlasi .......................................... 227 6.9.Dananji rad na hrvatskoj ojkonimiji ........................ 227 7.Urbonimija (gradska iimena, urbonimi) .................... 229 7.1.Povijest nastanka gradskih imena ........................... 229 7.2. tipologija..................................... 261 7.3.Tvorbena struktura urbonima .............................. 263 7.4.Promjene u urbonimima.................................. ,264 8.Mikrotoponimija (anojkonimija, zemljina imena) ................. 265 8.1.Definicija, terminologija.......................... 265 8.2.Suvremena klasifikacija u anojkonimiji...................... 266 8.3. kategorije .................................... ,268 8.4.Tvorbene kategorije i geografski razmjetaj u anojkonimiji.... ,268 8.5.Regionalne i dijalekatneu mikrotoponimiji. . . . . . . . ..272 8.6.Promjene i standardizacija imena. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . ..272 8.7.Dananja i ........................... ,272 8.8.Struktura anojkonima u regiji............................. ,273 9.Oronimija (gorska imena, oronimi) ............................. ,285 9.1.Praslavenski oronimi ..................................... ,285 Kazalo 9.2.Hrvatski oronimi .. '".................................... 286 9.3.Nova neslavenska imena ................................... 290 10. Hidronirnija .................................................. 291 10.1.Praslavenska - staroeuropska, indoeuropska (i slavenska) hidronimija .............................................. 291 10.2.Slavenski hidronirni - ................ 292 10.3.Regionalne osobine u hrvatskoj hidronirniji . . . . . . . . . . . . . . . . ..294 10.4. hrvatskih hidronima. . . . . . . . . . . . . . . . . . ..295 10.5.Tvorbenehrvatskih hidronima. . . . . . . . . . . . . . . . . . . ..296 10.6.Ostali hidronirni (strani te administrativno ili umjetno nadjenuti). . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . ..297 10.7.Postojanost hidronimijskih imena........................... 298 10.8.Hidronimni apelativi u hidronimima . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . ..300 Prilog: Slavonska vodna imena (StjepanSekere)................... 307 V.Imena ostalih namjena. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . ..321 ll. Zoonirnija (imena ivotinja, zoonirni) ............................ 323 11.1.Posebnosti u imenavrsta ivotinja. . . . . . . . . . . . . . . . ..323 11.2.imena ivotinja. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . ..323 11.3.Zoonirni stranog postanja. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . ..326 11.4.Pregled zoonima......................................... 327 11.5.Suvremeno stanje. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . ..328 11.6.Nazivi ivotinja u hrvatskim prezimenima i toponimima. . . . . ..329 12. Duhovni svijet imena .......................................... 333 12.1.Predslavenska imena ...................................... 333 12.2.Slavenska mitoloka imena ................................. 334 12.3.Imena vezana s kultovima ....................... 338 13. Literarna onomastika.......................................... 341 13.1.Funkcija imena ........................................... 341 13.2.Odnos spram knjievnih smjerova i knjievnih vrsta. . . . . . . . . ..345 13.3.Radovi hrvatskih autora iz literarne onomastike ...............347 13.4.Vlastita imena u folklornim tekstovima. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . ..349 13.5. vlastitih imena. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . ..350 13.6.Imena u naslovima literarnih djela. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . ..351 14. Uvid u imensku stilistiku. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . ..363 14.1.Stilski funkcionalni tipovi.. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . ..364 14.2.Poruke imena. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . ..364 14.3.Nadimci kao posebna afektivna imenska kategorija. . . . . . . . . . ..365 14.4.Afektivnost u toponimima. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . ..365 14.5.Motiviranost ............................................. 366 14.6.Markacije imenom. "..................................... 367 14.7.Estetiziranje imenima ..................................... 367 VI. Krematonirnija . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . ..369 15. Krematonirni................................................. 371 7 Proslov Ovo je knjiga o hrvatskom imenoslovIju.Imena ive svojivot i imaju svoje Neke milenijima stare. Sav radni vijek od pola ivio sam u njihovu svijetu i nastojao odgonet-nuti poruke koje su predci naih predaka pohranjivali u njima s nadom da ih tkogod htjeti i umjeti Mnogo ih jeHrvatska je po imenskom blagu bogomdana zemlja.Na njezinu su u prolosti ivjeli mnogi narodi i govorili se jezici. Ti su narodi spozna-je o sebi i o jeziku pohranili u osobnim i zemljopisnim imenima. Imena su nai najstariji spomenici, postojani i vjerodostojni pokazatelji materijalne i duhovne kulture svojih stvaratelja.Oni su ih uporabom prenosili potomstvu kao poklad neprekinutaImena su ukotvljena u zbilji ivota.Ona su izraz poimanja stvarnosti koja ih je uvjetovala i okolnosti koje su ih oblikovale na svim prostori-ma njihove nekadanje i dananje uporabe. Imena su doista naa memorija i nae adrese kojima se snalazimo na terenu (toponimi) i u drutvo (antro-ponirni).Ona su svjedoci naega protega u povijesnom i dananjemu prostoru i iskaz sudbina i svih drugih u vezi s imenima) u protoku vremena. na projektu "Enciklopedija slavenske onomastike", koji jeizvela Polj-ska akademija znanosti (L,2002.;II.,2003),prikazali su moji kolege i ja, sva-ki na nekoliko desetaka stranica, svoje nacionalne onomastike.Na tajsvojtekst dogradio sam ovu knjigu.Ovako oblikovanu nisam naao u drugim slavenskim onomastikarna. U nae vrijeme nevjerojatnih uzleta u svemirska prostran-stva, u mikrosvijet atoma, genoma, u tajanstvenosti ivota, nije neva-no upoznati bogatu batinu svojih imena kao vanu sastavnicu vlastitoga identi-teta. Naa su imena knjiga o povijesti prostora i drutva, odkrinuta vrata u na svijet imenskih sadraja i imenskih struktura. II Uvod II hrvatsko imenoslovije ImenoslovIje je golemoimenskoga djelovanja. Pri ime-na, osim poznavanja vlastitoga jezika u kojemu imena djeluju i jezika s kojima je hrvatski bio u doticaju, kad je o imenima valja biti podrobno obavijeten o drugim disciplinama kao to su:arheologija, historija, geografija, etnologija, de-mografija itd., jer svako objanjenje imena ne smije biti u protuslovIju s rezultati-ma tih znanosti ni s kojima su imena oblikovana. Akademik Petar Skok znao je kako je onomastika u prvom redu za starce, koji su stigli akumulirati mnoga znanja za djelotvornu obradu imena. Ugodinama, u njihovu svijetu, umiljam da sam stekao barem dvije povlastice. Prva je hrabrost da napiem ovu knjigu, premda sam svjestan da nisam stigao do svih zabiti hrvatskoga imenoslovlja i da imenoslovnu tematiku nisam posvuda i posve spoznao. Druga je povlastica da sam,tomu, na-kon tolikog bavljenja imenima stekao pravo da mi se u tojgolemoj potkra-dei pokoja pogrena interpretacija.Za svaku od greaka u ovojopirnoji hete-rogenoj koja je prvi put jedinstveno u knjizi za koju nisam imao uzora, se previdom i propustom,nego vlastitom nedo- Unaprijed sam svakom svojemu tiocu zahvalan za svaku dobrona-mjernu primjedbu. Zahvalan sam mojih sabranih djela, recenzentima, i svim drugim su-radnicima na posebno uredniku Iliji i nadasve ured-niku Nenadu B.Kunteku koji, kad bi osjetio da u kojemu dijelu teksta nedostaje prikladni slikovni ili kartografski prilog,ga je pronalazio, izradio i ume-tao tamo gdje treba i bez mojega znanja. Voliobih ovom knjigom nastaviti uspjenoi drago drugovanjesa svojim Zagreb, 29.lipnja 2009.Autor 12 I. UVOD U IMENOSLOVLJE 1.Uvod uimenoslovlje Imenoslovlje ili onomastika znanost je o imenima kao nim i nadasve kulturnim spomenicima. Mnogi su od tih spomenika najranije je-potvrde hrvatskoga jezika i nahode seposvuda gdjesu obitavali i gdje obi-tavaju Hrvati. Dijele sena: - geonime, tj. na imena zemljopisnih objekata, zabiljeena na zemljovidima i po-hranjena u memoriji naroda koji ih je stvorio iz nude za orijentacijom u pro-storu i prenosio ih ih zovemotoponimima - bionime, tj.na imena kojima se imenuju iva ljudi (osobno ime, prezime, nadimak), ivotinje, dakle iva i ona poput ivih: mitoloka, literarna i druga.ih zovemo antroponimima - krematonime, a vlastita imena za objekte, pojave i odnose nasta-le ljudskom drutvene, kulturne, gospodarske, i druge proizvode. Ova nas knjiga uvodi u svijet hrvatskih vlastitih imena ili onima.Onimi su davnanji spomenici materijalne i duhovne kulture, oblikovani jezikom. Imeno-slovlje ili onomastika stoga je velikim dijelom znanost. Sveto senalazi u jeziku nalazimo i u onomastici, ali sve to pripada onomastici nije pred-met istraivanja. Imena su motivirana ivotnom zbiljom.Nose u sebi spoznaje i sadraje o svi-jetu svojega vremena. Odraz su gospodarske, kulturne i povijesti naroda koji ih je stvorio i koji ih kao vane spomenike vlastitoga identiteta. Hrvati su od svoje doseobe na dananje i povijesne prostore na kojima ive na- i imena, stvarali vlastita, se na pa-nonske ume i na ljuti kr gorske Hrvatske, na more i ivljenje uz more i od mora. Ulazili su u naputene utvrde i naselja starijih etnija, gradili svoje na-stambe uzemlji(Zemun,Zemunik),na vrinama (Gradac, kad se tre-balo braniti, ume (Lazi, podizali utvrde, skrovita, grobita, dvore i crkve.Ulazili u krug mediteranske, srednjoeuropske kulture s mnogim tragovi-ma svoje agrarne batine i slavenskoga poganstva. 15 Uvod u hrvatsko imenoslovije Prethrvatskanaselja s rimskom cestovnom Imena, u prvome redu toponimi, odraz su sloenih i slojevitih zbivanja te time dobivajuvrijednost u spletu stoljetnih odnoaja ljudi i kraja u kojem su njihovi tvorci i uivaoci prebivali. Kao to nam zemljovidi izgled ne-koga kraja, tako nam toponimi na njima govore o ljudskim zajednicama i ivo-tu na prostoru. Makar na zemljovidu bili crnom iste kao na primjer Vukovar, Pazin, Senj, Mostar, Dubrov-nik. ..Svaki od tih gradova o drutvenim, starosnim, urbanim koje predstavljaju svojevrsne svjetove svojega imenskog sadraja. Imena su iznad svega podatci. Oni su od nastanka ostajali nepromije-njeni i nepromjenijivih oblika. Zadravali su u svojim likovima zbi-lju jo odonda kada hrvatski puk u novojdomovini nije znao pisma i nije imao 16 Uvod uimenoslovlje o /,.. ...".. Romanski (iporomanjeni) toponimi u raznim hrvatskim prilagodbama razmjeteni suuglavnom uz da-nanjehrvatskoprimorje;narubnojvrtibiolokog,kulturnogi proimanjaSlavije (koju ovdje Hrvati) i Romanije (koja ovdje govori starim romanskim, dalmatskim jezikom). Toponi-mijske prilagodbe, kao prvi hrvatski spomenici, nahrvatsku prisutnost na tim prostori-mau prvim hrvatske doseobe drugoga da potvrdi sebe i ostavi trag svojega izraza. Povijesna su imena vrlo pouzdani podatci u kojima su mije-ne minulih razdoblja i smjernice daljnjega razvitka. Hrvatska je, s obzirom na svojpoloaj na Mediteranu, na moru koje se duboko uvuklo u europsko kopno, bogata prethrvatskim nataloinama, a ujed-no je jugozapadni rub Slavenstva sa dijalekatnim osobina-ma. Njezinim su dananjim prostorom u dalekoj prolosti prolazili mnogi narodi, govorili se jezici, koji su svojznatan dio sadraja i oblika ostavi-li u imenima, zemljopisnim i osobnim. Mnoga su imena u povijesnim vrelima te su sa svojim vana za povijest hrvatskoga jezi-ka, za slavensko imenoslovije i jezikoslovlje i za jezike s kojima je hrvatski bio u doticaju i imensku batinu nosi. Svaka i imenska zbilja ima svo-je korijene u dubokoj prolosti koja sezrcali u dananjojonimiji, osobnim i zem-ljopisnim imenima. U tome je njihova kulturna i vrijednost. Dananji hrvatski zemljopisni prostor po svojemu bogomdanom smjetaju pripada dijelom kolijevci mediteranske i srednjoeuropske kulture. Plakali su ga 17 LIJ Slaveni L=:J Grci t.-_-] Avari 18 Uvod u hrvatsko imenoslovIje CJlliri E::Z:J Germani

- - - _.Bizantska dravna granica sredinom VI.st. - - _. granica Romana i Grka Slaveniu doba raseobe u VI.Avariposlije 567. godine Langobardi do 568.godine Uvod uimenoslovlje valovi svih kulturnih i civilizacijskih bizantskih, balkanskih, panonskih i zapadnoeuropskih...Na njegovu povijesnom i dana-njem prostoru bili su raskrija prometnih i putova, raskoli vjera, ci-vilizacija i ratnih zbivanja, sudari i preklapanjekultura i etnija. Ljud-ska prisutnost duboko je ukorijenjena u tom tlu.Odrazi tih zbivanja sadrani su u zemljopisnim i ljudskim imenima kaonajstariji i vrlo raznoliki, a bitni spomenici. Na hrvatskom povijesnom tlu batinjena su imena predindoeuropskih, neidentificiranih jezika, imena agrafnih naroda poput Ilira, o kulturama go-tovo sve to znamo otkrivamo u njihovim zemljopisnim i osobnim imenima. Grci kao mediteranski narod, narod mora, prisutni su na primorju od IV. prije Krista u svojim polisima (Korkyra,Pharos,Issa, Epetion,Salona, Jadera .. .).Oni su bili a ne narod. Nisu greci-zirali Njihovih je imena iz toga doba malo i ona su uz more. Rimljani su, naprotiv, kao ratnici, kao narod kopna, prodirali dubo-kou unutranjost.S njima su seirili: latinski jezik, rimsko dravno ustrojstvo, romanizacija, su tragovi dopirali do Slavena s one strane Dunava. Romanskih je imena u nas mnogo i posvuda, ali ipak preteno na primorju. Ona o dugovjekojrimskoj prisutnosti u ovim krajevima. Ovdje se prva kulturna i bioloka simbioza naseljenog s poromanjenim sta-rosjediocima. Ovajje prostor bogat i zanimljiv za imena, svih nih i sadrajnih kojesezrcale u imenima. Za seobe naroda od kraja VI. dolazi slavensko i naselja-vasepo bizantskojDalmaciji, Istri, po gorskojHrvatskoji Bosni teu ju Drave i Save,gdje su im zemljopisni pejza i ivljenja bilikaou pradomovini. U hrvatskoj historiografiji jo uvijek nije napisano prvo poglavlje hrvatske po-vijesti. tovie, pokazuju se u najnovijim radovima mnoga neslaganja o polazitu, vremenu, putovima i prethrvatske i hrvatske doseobe. U svojim radovi-ma to doseljeno slavensko VI L-IX. i u kasnijim na povijesnom i dananjem hrvatskom prostoru, zovem u smislu Hrvati-ma, jer prva slavenska imena kojima se predstavljaju, ona kojima imenuju prostor i kako imena usvajaju i svojemu jeziku nose, tada i kasnije, hrvatski biljeg. Valjalo je unovojpostojbini obraniti svoju opstojnost, oblikovati i svojenacionalno nametnuti sesvojim jezikom, koji od ranih nazi-vaju hrvatskim. Ovdje na i slavenskojperiferiji su se prvi tragovi dr-avnosti, zasade slavenskog pisma, napisali se prvi hrvatski spomeni-ci.U stoljetnojromansko-hrvatskojsimbiozi seilavost hrvatskoga etnosa da se nametne i potvrdi, da se odupre romanizaciji na jugu te 19 Uvod u hrvatsko imenoslovIje ji i prestinoj germanizaciji na sjeveru i turskom utjecaju koji je nekoliko vladao velikim dijelom hrvatskog prostora. Mijeao se tako u primorskim, istarskim i panonskim gradovima hrvatski duh s neutrnutim tragovima slavenskogaprava, preitci slavenske materi-jalne i duhovne kulture s bogatim nataloinama mediteranskoga i srednjoeurop-skoga i (islamskoga) kulturnoga kruga. Odraze tih prvih potvrda nalazimo i u vlastitim imenima: ljudskim i zemljopisnim. Ta su imena, po svojojnaravi motivirana drutvenom zbiljom i sabijala u sebe, kao u aritu, bitna ivotna iskustva, pogled na svijet, stvarne i je-okolnosti u kojima su nastajala i bila oblikovana. Mnoga su imena, ponovimo,prve zapisane hrvatskoga jezika u teksto-vima drugih jezika, poglavito u latinskom, pa su mnoga starija od hrvatskih pi-sanih spomenika. U tome je njihova povijesna i vrijednost. Ni imena zemljopisna (geonimi), ni imena ljudska (antroponimi) nisu posvu-da jednako gusto, kao to ni isti oblici i tipovi imena nisu posvuda ravnomjer-noUzroka je tome mnogo, iUvjeti nastanka naselja, iskoritavanje tla, zemljopisna razvedenost pejzaa, gospodarske i poli-prilike, prometne veze i obrambene nunosti i okru-ja i strani imenski sustavi, geografski razmjetaj pojedinih tvorbenih osnova i formanata, njihova irenja itd.predodredili su i razmjetajpojedinih tipova toponima i antroponima. Uvijek je u sreditu ime-novanja izbor i svjesno vrednovanje spleta okolnosti, uvijek je ocjena zemljopisnih objekata koje je trebalo slijedom duge povijesti imenovati. to je god vie gospodario prostorom, na njemu su imena bila to je god drutvo bivalo razvijenije, bogatila su seimena i imensko-prezimenski obra-zac,u kojem vie nije bilo dovoljno samo osobno ime.Drutvena nunost uzro-kuje ime, a sredstva, posebno dijelovi tvorbenih struktura, oblikuju mu lik. Nominacija se, tamo gdje ona spontano nastaje, kao izrazito de-mokratski postupak. Zato imena nose objektivan, stvarni sadraj i vjerodostojan izraz. Ispisuju i stvarnu i povijest. Prisutnost iliodsutnost na prostoru sadrajno imenskih osnova, istih tvorbenih formanata, istovrsnih imenski h tipova i struktu-ra pouzdani su u migracija, a obiljeja koja se bal-zamiraju u imenima pouzdani su dosega pojedinih izoglosa, svjedoci su protega etnosa u prostor i sudbine u njemu. Puk koji je nadijevao imena birao je koga, to, gdje i kako imenovati. Sadrajna obiljeja koja su pohranjena u imenima objektivno odraavaju kolektivnu svijest puka i njegova poimanja svijeta oko sebe.Imena, dakle, prostor i ljude, predstavljaju kulturnu nadgradnju.Ona su vrlo dokazi materijal-ne i duhovne istine o prostoru i ljudima. Poruke predaka koje nam valja umje-ti 20 Uvoduimenoslovlje Naalost, imena siromae. Nestaju iz uporabe. U osobnim imenima zavladala je pomo dno st i stara narodna imena potisnuta su u pasivni imenski fond.Na opu-stjelim predjelima s ljudima nestaju i zemljopisna imena. U mnogim krajevima nema o njima tko dati vjerodostojni podatak. Ime kao nepromjenljiva kategorija, po naravi mijene, prestaje biti spomenikom neprekinuta narodnogJednom sam napisao: "U zemlji beziskoraknuo sam lijevo,zako-raknuo desno i - odmah se izgubio".U zemlji bez imena vlada pusto. Narod koji izgubi gubi i svojidentitet. U hrvatskim su se prostorima na milenijskim vremenskim okomicama smje-njivali narodi i jezici, propadala carstva i kraljevstva.Ostajala su imena. Ona su nalazila pobude nastanka u prisnom doticaju ljudi i prostora. U krajevi-ma gdje je slijed ivljenja bio mirniji, imena su imala prirodniji razvitak, a u kra-jevima gdje su migracijska preslojavanja: iseljavanja i doseljavanja bilaimenska su proimanja, i projekcije u njima, kudikamo zamreniji. U re-gijama gdje su gospodarske prilike bile povoljnije, oblici ivljenja bili su bujniji, a imenovanja savrenija i stratigrafski zanimljivija. Smatramo ih vr-lo aktivnim zonama koje su, zbog pogodnoga geografsko-historij-skog razmjetaja, kulturnih i gospodarskoga razvitka, u naem vremenu najugroenije. Tamo toponimi (iantroponimi) najbre propadaju i valja im dati prednost pri istraivanjima. Imena su za razumijevanje povijesti ivljenja vrlo vani podatci. Nastajala su u dugoj suivljenosti sa zemljopisnim krajolikom i drutvenom Imena su ostajala nepromjenljiva zbog ustaljena i nasljedna s pridruenim objektom, zbog prepoznatljivosti pri uporabi. Propustimo li priliku u ovom naem vremenu uurbanoga drutvenog i gospodarskog ivljenja da ih popiemo od izvornih govornika i da ih za obradu, ona izblije-djeti iz naegai za sav naratajposlije nas.Bit kao i da nisu postojala. Tabila mi je jedan od glavnih poticaja da piem knjige o imenima. Koliko je podataka, koliko je poruka "uskladiteno" u imenski m obli-cima i sadrajima! Vie i kompleksnije moe se doznati o prolim svakodnevnim manifestacijama ivljenja izimena osobnih i zemljopisnih negoiz hrpa starih li-stina, statuta, dvorskih isprava i povijesnih sastavaka, koji su bili pisani subjek-tivno i sadravali volju i stavstalea. Imenima je puk pisao vlastitu po-vijest.Imena prate i oslikavaju razvitak drutva. Ona iznose objektivnu povijest ljudi koji su imena nadjeli i koji su se imenima sluili i slue. U imenskim sadrajima i likovima oslikani su tiho i mukotrpno ivljenje na zemlji i od zemlje, sud i spoznaje svijeta i pojava kroz vlastiti svjetonazor vremena i prilika, sav ma-terijalni i duhovni svijet koji je puk vjekovima mijenjao i usavravao. Imena su pouzdan poklad poimanja stvarnosti. Toponimi pripadaju hrvatskim najugroenijim spomenicima. Ubrzan dru-tveno-gospodarski razvitak, sve i sve bre irenje gradskih naselja gutaju prigradska prostranstva, briu stare toponime, a izrastaju nove urbane 21 Uvod u hrvatsko imenoslovIje industrijski pogoni, kampusi, sportski objekti,kompleksi. Utapanjem sitnih seoskih zemljinih u golema drutvena gospodarstva, komasacijama i udruivanjima, davnih imena nestaju iz uporabe: ugasila su se imena mnogih srednjovjekovnih urbanih toponima u Zagrebu, Spli-tu, Rijeci itd., vukovarska srednjovjekovna ojkonimija od nekoliko stotina imena svela se na nekoliko desetaka, doslovno nekoliko istarskih zaselaka katun-skoga tipa nestalo je, a s njima i njihova imena. Naputanjem pasita po gorskim, planinskim predjelima raselila su se mnoga naselja, a toponimi na pustoi nema-ju ni razloga za opstanak. su samovoljna i nekontrolirana pre-imenovanja mnogih naselja, a uvelik brojstarodavnih hrvatskih imena uvala, i predjelazamijenjen je pomodnim, kvazi-komercijalnim imenski m nagrdama. Valjalo bi, naprotiv, nastojati da civilizacijski i drutveno-gospodarski preobraaj ne potire te stoljetne spomenike hrvatskoga jezika i hrvatske opstojnosti na ovom tlu, da se napredak temelji na njihovim kultnim i kulturnim Isto su tako, naalost, ugroeni i antroponimi. Olako semijenjaju, naputaju, zamjenjuju, zaboravljaju tradicijska narodna imena. Biva to i s prezimenima sve rasapom brakova, zasnivanjem neslubenih zajednica s djecom koja prezimena ne po vrvi i krvi, sve prezimenima djece,prezimena djece posvojene i one usvojene u istospolnim za-jednicama itd. U Zagrebu je prolih godina,sam u dnevnom tisku, bilo nekoliko stotina zahtjeva za promjenom imena. Gube se neke od funkcija koje su bile vane kao podatci genealokih istraivanja.Lakosemijenjaju ili prekrajaju osobna imena, pa i prezimena. Ponitavaju se tako vezes Onom krv-nom, i onom narodnosnom. Zatiru se ti spomenici i gaseici koji osvjetljuju putove u vlastitu i u narodnosnu povijest, u jezik i etioloke obavijesti u imenima i prezimenima, vlastiti identitet: svoj,svojih pre-daka i svojega pokoljenja. Ponovit Svako je ime, ljudsko i zemljopisno, pouzdan vremenski i pro-storni podatak u identifikaciji ljudi i prostora. Svako je ime odgovor na prilike ko-je su ga izazvale, porod duhovnog i kulturnog miljea u kojemu su ona nala po-bude svojega nastanka. Imena, kao kao misao i smisao, kao spomenici imaju poput drugih spomenika svoje osobnosti i ponaanje u jeziku i drutvu. Ona nam omo- uspostaviti onaj dodir s preko osobina, preko osoba i svojstava reljefa kojima su pridruena. Njihovim zanemarivanjima, pre-krajanjima, preimenovanjima ruimo onajsvjetonazor puka u njima pohranjen, onajkreativni milje u kojem su nala pobudu svojega nastanka i preoblikovala lik kojim o stvarnim i istinama kroz drutvenu i nu povijest. 22 Uvoduimenoslovlje 1.1. o onomastici Imena je mnogo, zasigurno ih znamo vie nego vlastitoga jezika. Bez njih se nemoemo orijentirati u prostoru ni verificirati u drutvu. Bez njih bi se paralizirao sav ivot. Nastala su davno i nastaju stalno u svim jezicima. Ne mogu sedavati proizvoljno(usporediimena).Ulaze uneki red,u sustav,ravna-ju sepo pravilima. o jeziku u kojem su stvorena, a svojim pre-oblikama i o jezicima koji su ih oblikovali. Od Drave do Jadrana mnogo ih je jer ih nisu satrli narodi u mnogim povijesnim seobama i nadslojavanjima. Ona su te povijesti. Adria (Hadria),na primjer, po kojemu je nazvano Jadrm)skomore (Adriaticummare,Plinije St., Hadrianummare,Ci-ceron itd.)nosio je etrursko ime, bio vana luka, a sada je vie od 20 km u unu-tranjosti zbog nanosa rijeke Po.Otoci koje je prije vie od pola otkrio K. Columbo u Srednjoj Americi nazvani su Zapadnom Indijom jer su vjerovali da su s druge, zapadne strane globusa stigli u Indiju. Suhi mostac (iz IX. kako su Hrvati nazvali Dioklecijanov akvedukt (romanski Ponte sicco), naoko je besmisleno ime.Most nije bio suh negosu presueni bili potok, jaru-gakoje je visoki vodovod Pisani (=areni) pa zatim Krvavi most u srednjovjekovnom Zagrebu vie ne imenuje ni potok ni most. Ostalo je samo ime kratke ulice na tome mjestu. Tako mnoga imena imaju svojeUzroci kOjisu motivirali ta i takva imena povijesno su uvjetovani. Nema, dakle, nikakve nosti jer onomastika koja senjima bavi jest znanost, a znanost se bavi zakonito-stima, a ne Onomast ika kao znanost ima svojpredmet i svoje metode istraivanja. Dubo-ko je uronjena u jezikoslovlje i unutar jezikoslovlja je institucionalizirana. U nas se u sastavu dijalektologije (jer nosi dijalektaina obiljeja), povijesti jezika (jer imena balzamiraju starija stanja), etimologije (jer nije nevaan sadraj sadran u imenu), pa i suvremenoga jezika (sobzirom na grama- osobito tvorbena te ortografska i ortoepska ponaanja). Imena su nastajala dugo i uvijek funkcionirala u sadanjosti. Ona su internacional-ne pa opet je svako ime ukotvljeno u svojem jeziku: Johannes- Ivan (Hr-vatska, Bugarska, Rusija ... ),Jovan(Srbija ... ),Giovanni (Italija), Johann ka), Jean(Francuska), John(Engleska), Juan(panjolska), Joao(Portugal), Juhane (Finska), Juhan(Estonija), Jonas(Litva),Sean(Irska), Jan Poljska), Janez (Slovenija)itd.Onomastika se u povijest u kojojsu imenana (i pomagala katkad datirati nedatirane spise), u etnografiju osobitosti materijalne i duhovne kulture u kojima su imena nastajala, imenska profilaksa i sL),usociologiju (jer su imena odraz drutvenih zbivanja). Sluila je onomasti-ka dugo kao znanost drugim disciplinama.U nas donedavna nije bi-la ni uz kakve studije. O organizacijskoj povezanosti nacionalnih onomastika brinuo se od 1935. go-dine za znanost (ICOS, pod kasnijim patrona-23 Uvod u hrvatsko imenoslovIje tom UNESCO-a). Hrvatska je u osobi prof. P.Skoka bila u tom od samoga Odravali su setrijenaini kongresi s obzirom nateme i izdavali zbornici podnesenih referata; tiskale su se bibliografije pojedinih nacionalnih onomastika u Onoma (Leuven,Belgija), su se izlobe i sl. Mnoge nacionalne onomastike nastojale su skupiti i kataloki urediti svojto-ponimijski i antroponimijski fond.U tome su skandinavske zemlje i ostale zemlje mijeanihigranica (Belgija, Poljska, ... ). U nas je tajposao mnogo naravi. primjerice, zemljopisna imena na terenu, trebalo je imati dijalektologe i poznavatelje zemljopi-snog reljefa, trebalo je i'Illati akcentologe da seime valjano zabiljei.Sve-ga toga nije bilo, a nije bilo dovoljno nisredstava. Toponirnija nije kao dijalektologija, gdje moemo izabrati nekoliko reprezentativnih punktova, pa da obradom izabranih mjesta pokrijemo goleme povrine dijalekatnoga prostora. U istraivanju valja skupljati sveteren poput minskoga polja).S druge strane, ove je spomenike vano spaavati. Njih ne moemo poput arheolokih ponovno zakopati za neka druga povoljnija vremena, ni poput nu- etnografskih i drugih. Imena, u ovom vremenu pogotovu,gled nestaju. Nepovratno su se zaputila prema zaboravu. 1.2. Iz teorije 1.2.1. Onomastika i objekt imenovanja Onomastika nalazi svoje mjesto na raskriju mnogih znanstvenih disciplina, ali po naravi predmeta istraivanja priklonjena je filologiji. Za terenski rad, za rad u arhivima, katastrima, na povijesnim zemljovidima moramo biti osposobljeni,se odnositi prema vrelima, pouzdano biljeiti fonijsku sliku imena, opis iobjekta. Mnogostru-ki su opisa i opisnih tehnika onirnija. Cilj istra-ivanja pristup i izbor metode istraivanja. U Hrvata je do kraja Skokova razdoblja, sva prva polovica XX.vla-dala etimoloka metoda. Usporedo s njome prisutne su bile dijalektaine meto-de.su uz njih bile povijesno impostirane metode (K. Vj. M. Barada, J.zemljopisne O.Modestin, I. J.Smodlaka), etnografske (S. A. A.kobalj, M.Gavazzi), arheoloke (F. L. S.Gu- Z.narodnosne (V. i druge.Nakon smrti P.Sko-ka (1956)hrvatska seonomastika statusa vlastitoga imena u jeziku i u drutvu, istrauju se njegove funkcije kao znaka u pri-jenosu poruke, analiziraju senjegove strukture na razini imena i imenskoga segmenta. U sreditu je zanimanja izbor imenskog lika, sljubljenost ime-na i objekta imenovanja, motivi imenovanja, imenski tipovi te poloajimena u 24 Uvoduimenoslovlje imenskom obrascu i U drutvima gdje je istorodnih objekata mnogo opi-sni izrazi poput "potok koji junim gradskim "djevojka iz predzadnje klupe" opisni su izrazi neprikladni za identifikaciju objekta. Takvi izrazi nisu ni Vlastita se imena zasnivaju na drugim principima. Lu- objekte istim pojmom i uvrtavaju ih u niz:Ugljan, Paman,Pag; istom predodbom: "glumac", "profesor"; ras-poznaju i identificiraju potencijalna i nestvarna Perun,Snjeguljica,Trnorui-ca,VeliJoe.Imena su zapravoizrazi: od mnotva istorodnih objekata jedinku imenom, dok su apelativiizrazi:sintetiziraju predodbu u vrstu istorodna objekta (stol,od mnotva dasaka povienih na jed-nu ili vie nogu; ew,od mnotva pokrivala za glavu s obodom). Individualno ime moe biti pridodano samo jednom designatu, npr. Ivan,bez obzira na toto semnogi zovu tim imenom, i bez obzira na to to jedno teisto ime, npr. Jadran,imenuje i identificira raznolike objekte ("more", "muka osoba", "brod", "kinematograf", "bar" itd.). U njima nemakao u poj-mu "stol", "grad".Apelativi konotiraju, veu se uz predodbu i preko predodbe na predmet istih atributa (pas,otok).Imena nastaju od stvarnih imenica, koje jasno izraavaju pojam (Draga,Luka,Sljeme .. .),dok mislene i nji-maimenice nestainoga predodbenog lika (plin,vjetar,kia,zrak,mrnja) rijetko postaju vlastita imena. Vlastita imena ne konotiraju (ne uspostavljaju vezu s predodbom, pojmom), ona seizravno vezuju na objekt imenovanja. imenicanaziv (npr. svaki Klobuk) p'redodba (brdo, poluotok) imeMARJAN.. Na ime ne sadraj imenice Rijeka", "rijeka", Sljeme", "vrh dvo-strenoga krova".U takvim seimenicama st po- Ono je suvino. tovie, kad je ime koje je pridodano objektu sa-svim izgubilo mnogo bolje obavlja funkciju (Nin je recimo ime od okolinih naselja:Pridraga,Vrsii sL).Osobna imena po nazivima ivotinja (Vuk, Lav, Lija, Medvjed, Rak .. .)pripadaju skupini najstarijih imena. Mnogi dananji zemljopisni termini vrlo su se rano toponomi-zirali (Luka, Hum, Zaglav, Rt...).Oni se uim sadrajem tjesnije veu uz objekt morfolokog izgleda te se izravnim ili me- putem (Nozdra,Rukavac,Rebro .. .) lake toponimiziraju. Pri imenova-nju nekog sadraja ime ne odaje nita o naravi toga sadraja (Jele-25 Uvod u hrvatsko imenoslovije na,Knin).Te okolnosti doputaju imenovati vrste zemljopisnih objekata (Dubrava,Dobrava,Dubrovnik .. .), iva (Gorka,Hrid,Mercedes,da-nanja osobna imena), izdvojiti ih imenom kao jedinke iz vrste istorodnih obje-kata (Plava ptica iz mnotva automobila marke mercedes; Lajka - ona jedina ku-ja pasminom pasa itd.). 1.2.2. Ime i imenica Vlastito ime je vie a manjekategorija.Imenski lik ima funkcijes obzirom nai (tj. a ne lek- kategorija koje bi izdvajale vlastita imena od malo je: 1. je deklinacijski uzorak: (dajIvi)Zobu : (dajarcu)zobi;(putujem) do Bola:(ranio me)do boli; 2.izostanak mnoine vlastitih imena: Dugi otok - 0 : dugi otok - dugi otoci; 3.oblici govora u imenima naprama standardiziranim oblicima u apelativima: Bregi: brijezi / bregovi;Delnice: dionice; : bobovita ... Oblici mnoine: Mosti, odnose se na objekte. U Sve rijeke Bistrice nisu brzeje plurallinearan: Bistri-ca + Bistrica + Bistrica ...Svaki skupa Bistrica posebna je i rijeka. Znakovna fiksiranostuz objekt ostaje uvijek individualna, na.Mnogo imena Bistrica /Bistrice nije pluralizacija predodbe, je odraz ponavljanja iste motivacije uobjekata. Apelativni plural jest zbrojjedinica u okviru istoga pojma, pri seobi-ljeja tih jedinica neutraliziraju i mogu sezamjenjivati (svaki mnoine jeze-rajest jezero); 4. su akcenatska ponaanja: prof. Magarac:magarac; 5. su tvorbeni likovi: Pakotane,Griane: 6.izraenau antroponima i deminutivnost uapelativa: Pero, Peo ...Vujo,Vule,Vuco:pero - perce "malo pero"; 7.vlastita imena nemaju izvodljivosti drugih poput apelativa: Mostar - 0 : most - mostar -- mostarina - premostiti ... ; 8.vlastita imena nastaju od svih vrsta osim leksikaliziranih (prijedlozi, veznici, Svojak, Povuci-potegni(nadimak), Priko "otok", "naselje", Izvan "rt na Uhi Evala "nadimci naitd.; 9.tvorena konverzijom od kosih padea, vlastita imena dobivaju oblik nomina-tiva: podce "zaravan na padini" pl. po(d)ca- g.pl. podaca ojkonim Podaca sg..roda u Makarskom primorju. Iako senavedena dihotomija ipak su to izdvojeni primjeri kojih bi se nalo i na apelativnojrazini.Razlike seobjanjavajuporije-klom (bol: Bol; pero: pero),petrifikacijom dijalekatnog lika u imenima (Delnice, povijesnim razvitkom (Kamenjane : kamenjani);izraavanje hipo- u vlastitih imena i genetska veza s deminutivnim sadrajima. Uosta-26 Uvod uimenoslovlje lom,rekli smo, vlastito je ime u prvom redu a nekategorija i nema mnogo kriterija kojima bismo ih odijelili od apelativa. Toto se u imenima javljaju neke (izostanak mnoine, zatiranje postanak imena od svih vrsta leksikaliziranih i izraza) dokazu-je da isti likovi (sljeme:Sljeme;dubrava:Dubrava) nisu iste Jedna od njih pripada kategoriji nom ina appellativa, a druga kategoriji nomina propria. Njiho-ve su funkcije i njihovi sadraji granice njima, i katkad stvarne, u mnogo su teko Naime, imenica uprigodnoj funkciji imena dolazi u govornojsituaci-ji s atributom ili kojim drugim determinativima: a)tajbrijeg, prvo jezero, gornja varo, rijeka koja s june strane naselja (pa je k tome uz identifi-kaciju i smjetaj objekta s obzirom na poloaj davatelja i primatelja poru-ke); b)novo selo, velika luka, blatna dolina (pri su navedena svojstva prepoznatljivosti tih zemljopisnih objekata); e)Markov na grad se lokalitet definira svojstvima pripadnosti). Na tajapelativi obavlja-jufunkciju objekt, a zadrava-ju apelativnu funkciju to je (luka,slatina),kakav je (blato,ravnica), gdje je (oso je,donjidolac,pod mlinicom) i je ili na kogaseodnosi tajzemljo-pisni objekt gora).Kako takve imenice, same i s determinativima, ne stalno jedan teisti objekt, njihova je funkcija prigod-na, ovisna o govornojsituaciji sa pripadnosti (naanevjesta),o polo-aju govornika jezero),kojom od izabranih(krivadraga) i sl.Tek vezivanjem uz objekt imenovanje istim determinativima, u istom poretku, tj.potpunim s objektom imenovanja imenica i sintagme dobivaju status vlastitoga imena:(nevjesta)Nevenka,Gornje Selo,BlatnaVas,Dvigrad,Osoje itd. Obratan je prijelaz iako je manje Kako vlastitim imenima nije svrha izraavati obiljeja zemljopisnog objekta, ona postupno gubezna- od koje su potekla, se na sam lokalitet kojemu je nadje-veno ime: Poega,Orljava ...togod vie obavijesti, bilo koje vrste, znamo o imenovanom objektu, to je sadraj njegova imena bogatiji. Ako se iz bogatog sadraja imenovanog objekta izdvoji koja bitnai tj. li sa sadrajem te izdvojene drugeobjekte, ime se u apelativ sa svojstvima tipizacije. Na tajdobiva tajapelativ novo koje je bilo motivirano nekom oddotad imeno-vanoga objekta. Od denotacije izravno na objekt), svojstvene vlasti-tom imenu, ime dobiva konotaciju se uz predodbu), svojstvenu imenici. npr.toponim mu"oto-ka".Oni vas zapitati:iz kojegaste a trebalo bi odgovoriti: prvog drugog (Hvar)ili (Vis).olta pripada njima i ne ulazi u tajred.Neki stari kajkavski pisci su Med'imorje (= mu"oto-ka"(insulae):U naem su orsagu mnoga med'imorja. zavo-27 Uvod u hrvatsko imenoslovIje du cetina, dunaj,Istrani sava. Vino sa lokaliteta posta-je sa Postupa postup,a Gao se npr.premetnuo u apelativ gao i lijenoga (po literarnom liku, kao sirota pepeljuga u Se-mantika vlastitoga imena pretvorena u semantiku imenice samo je obrnut proces apelativne individualizacije. se pojava zbiva u govoru djeteta pri upoznavanju okolinog svijeta. Sva-ki predmet trai i naziva imenom. Njemu je tata vlastito ime vlastitoga oca i vla-stito ime seoskog upnika don Luka meni je bilo, na primjer, naziv za svakog sve- u odori. Tako se zbiva sve dok dijete ne usvoji neke od bitnijih objekta, dok neobjekte ih u jed-nu klasu ("otac", itd.). Kaoto je npr. prezimena motivirana biloantroponimne pripadnosti (patronimnosti), po osobnim imenicama (JankoMatko),po toponi-mima (Posavljak,Zagrebec),po etnonimima (Horvat, bilo po apelativnim sadrajima: po poloaju prebivalita (Vrdoljak),po tjelesnim i duevnim osobina-ma Mucalo),po drutvenim poticajima (Sloboda),po raznim djelatno-stima, obrtu (Sudar,Reetar), po nazivima bilja Dunja), po nazivima ivo-tinja (Kos,Lisac),po predmetima (Torbarina),po prirodnim pojavama itd., tako je i najvie toponima motivirano morfologijom tla, pa je u osno-vama toponima imenica u funkciji,zapravo zemljopisni termin. Njima je najlaki prijelaz iz apelativnoga u polje. Ta veza pripadnosti objema poljima ostaje trajnojer takvi apelativi i dalje (sutjeska,hum, rt,dugi otok),ne naputaju sasvim apelativno polje, a ni-ti su, zbog toga, sasvim integrirani u polje. Zemljopisni termini, na primjer, izravno na objekt: dolac Dolac, vrh Vrh,obre Obre teuz nominaciju izraavaju karakterizaciju objekta; uz identifikacijsku funkciju (to je ime naselja, brijega, naplavine i sl.)do-bivaju i obavijesnu funkciju. Uvijek kad jeiskaz ovjeren: Luka je luka, Braco npr.mojsusjed, ri-je o vlastitu imenu. Iskazi luka je luka,brdo je brdonisu ovjereni, besmisleni su te pokazuju kako luka II Luka pripadaju dvjemakategorijama: apelativnoj Zemljopisnom terminu vrlo je bliska metafora, kojom se imenuju obli-cireljefa:glava,drijelo, oko, kotao, kuk, rukavac ili dolaze kao antroponimi: Glavan,Nosko,Guzina,Pu,Lisac,Hrid ...Metafora ne objekt izravno (vrh Vrh)nego posredno, slikom koja je u osnovi svake metafore (uzvisina po-put glave Glava,spor poput pua Pu). Dok je u proprijaliziranomapelativu prisutna objektivna, iskustvena konotacija, u imenskoj je metafori mo-tiviranost angairana, afektivna. Imenska metafora stoga bre gubi lek- i se sljubljuje s imenovanim objektom.Ona je usmislu manje obavijesna i u smislu svrhovitija.je u dobrih pisaca u literarnoj onomastici. 28 Uvod uimenoslovlje 1.3. Funkcije imena jefunkcijaulogakojuimedobivaiizvravaje imenovanja. Uonomastici prepoznajemo vie funkcija:nominativnuimenovanja), identifikacijsku (pridruivanje imena konkretnom objektu), diferencijacijsku (ra- imenom jedinke iz vrste naziva istog predodbenog obiljeja), konota-tivnu (skup svih atributa bitnih za denotata) te sOcijalnu, emotivnu, deskriptivnu, ideoloku itd. S obzirom na pojedine funkcije primje-njuju sei metode istraivanja. Jedna od bitnihfunkcija ostvaruje se Ona se uvijek iskazuje denotativom (objektom imenovanja). Denotat mora biti poznat i primateljima poruke. Bez poznavanja denotata ime ne nita.Mnotvo obiljeja denotata potaklo je imenovatelja da izvri izbor njemuobiljeja i da ga u ime.Tako npr.vrb-nik prestaje biti: "vrbe u Vrbenom polju na Krku" i postaje naselje na brdu Vrb-nik.Imenom Golub prepoznajem vrsnoga kolegu znanstvenika, teologa i pjesni-ka,Maslinom identificiramo profesoricu talijanskoga jezika. koja su "priguena" umotivu imena otkrivamo retrospektivnim istraivanjem. Ta su istraivanja vana i izvan sfere(za povijest, zemljopis, etnologiju, socionomastiku itd.).Jedna od funkcija imena jest uloga imenskoga su-bjekta, objekta, vokativnosti. Ako su vlastita imena nastala od rije-ona u dobivaju valentnost imenica te se sklanjaju: doao je iz Prijeka(:prijeko),je u Danasu (Danas je naslov tjednika), doznao sam od Uha(:Uh,nadimak nastao konverzijom od usklika), a katkad sene sklanjaju (" ...u Ovdje pisalo je ... ").I jedni i drugi oblici ispunjavaju u kao svako ime, nominativnu funkciju. Ugledni ruski onomaar V.A.Nikonov ("BBeAeHJ1eB TOIIOHJ1MJ1KY",Nau-ka,Moskva 1965, str. 62)izdvaja tri bitne funkcije vlastitoga imena: - Adresna - ime na objekt kojemu je pridrueno: Dozovi iz III.b Ivana. Putujem u Opatiju(ne u samostan nego u grad s tim imenom). - Deskriptivna - ime s neugaenim motivom imenovanja. Prisutna je osobito u mikrotoponimiji i u osobnim nadimcima gdje su imena uporabom bliska ime-nicama i u kojih nije sasvim utrnulo. Njima sesve vie ba-vi kognitativna onomastika. Deskriptivna funkcija pripada povijesti imena, a ne njegovu funkcioniranju u Deskriptivnost imena bila je u sreditu istraivanja koji u imenu, kao i mnogi danas, etimolokim metodama nalaze "duu" prvotnoime-na, a ne etioloku sastavnicu, uzroke nastanka imena kao drutvenoga Takva istraivanja provode suvremeni - Ideoloka- odraava odnos izabranoga objekta imenovanja i njemu pridrue-noga imena. Takva su imena u urbonimima (imena ulica i trgova), mno-29 Uvod u hrvatsko imenoslovije ga honorifikacijska imena te osobito krematonimi (imena predmeta ma-terijalne kulture, proizvoda i sl.). Vicent Blanar mno-go je istraivao u antroponomastici funkciju srodnosti, legalizacije u drutvu, koja se postie antroponimima (i raznim ivim, govornim i slube-nim antroponimijskim obrascima). 1.3.1.imenovanja i Postanjem i funkcijom imenovanja i imenom su. U vremenskom slijedu imenovanja prethodinom (v.R.ramek u Poliaonomastica Croatica,2003-2004,12-13, 419-420). imenovanja sad.rava u sebi elemente imenotvornosti (strukturu imena) i sadraj(pridruenost stvorenog imena objektu koji to ime imenu-je).U imenovanja prevladavaju nominativna obiljeja. Obiljeja se procesom koje podrazumi-jeva uspostavu trajnog, odnosa imena i objekta imenovanja. U toj funkciji prevladavaju referencijaIna obiljeja, upravo sadra-na u odnosu: ime i njegov referent (objekt imenovanja). Da ime moe funkcionirati u komunikaciji, ono mora biti supstantivizirano. I ponaati se kao supstantiv: Zia "usklik kao nadimak u Supetru na Ku-kuriku(:kuk)"bilo s hridi u obliku kreste", Priko "naselje na desnom Cetine", pred Primotenom(ne *Primotenim), D.sg.Jasni(ne *Jasnoj),Mil-ni(ne Milnoj),Dosta "ime djevojci"itd.Vlastito ime u ravna se po pravilima jezika. No kako ime nastaje u idiomu, ono sadrava i zadrava dijalekatne osobitosti: Bregi "naselje", "prezime", Hlam= hum ("uzvisina na Krku" < hIm). Ime se odlikuje nestan-dardnim likom, pravopisnom i prozodijskom Ta obiljeja nose distinktivnu obavijest:Vladko:neVlatko, ne "prezimena", "prezime slikara C. Tajtip prezimena u tom kraju nosi kratki uzlazni akcent na penultimi:i sl. 1.3.2. Proprijalizacija ionimizacija apelativa kojim semijenja status apelativa u status vlastitog imena: --+Oto- klek --+Klek,vinja --+Vinjanazivamo proprijalizacija ili onimizacija. Njo-me seapelativ u drugu kategoriju leksema bez formalnih preoblika na planu izraza. Tupojavu zovemo transonimizacijom ili ter-minom konverzijom. Transonimizacijom se, dakle, apelativna funkcija imenice da priop- svojstava koja su svojstvena svakoj jedinki tom imeni-com (:struga - 1."strmo korito 2."dno korita"; 3."pregradna vrata u toru" itd.) u proprijainu funkciju daimenuje (da izravno upu- na imenovani objekt: Struga "naselje na rijeci Uni").Opatija "naselje" nema, osim u momentu nastanka imena, gotovo nita u sadrajnom smislu s "samostan". Tako nastaje binarna opreka dvaju 30 Uvoduimenoslovlje konotativnog (opatija) idenotativnog proprijalnog (Opatija). Tom se di-hotomijom apelativna i proprijaina sfera jezika. Imena, dakle, nastaju konverzijom apelativa u vlastito ime (brdo ---+Brdo), kon-verzijom toponima: Jadran"more" ---+Jadran"osobno ime", Goran(in) ---+etnik (za stanovnika Gorskoga kotara)---+Goran"osobno ime" te apelativnim i imenskim derivacijama. Vladimir Nazor je svojegaprijatelja IvanaGorana nazivao hipokoristikom Goro. U strukturalizmu imena su razvrstavana na: a)Primarna imena:Vrh"izvor", Rijeka "grad", ilo,Kopito"nadimci naselja N". Ona sene pokrivaju sa homonimnih apelativa.Ovojskupini pri-padaju mnoga imena motiviranosti. b)Derivirana imena: ona se ni strukturom ne poklapaju ni s apelativima ni s ime-nima od kojih su nastala: gria / Gria HGriane, Split HSplitska "naselje na nasuprot Splitu". Pridodavanjem tvorbenih formanata imenici postie-mo modifikaciju predodbenoga dok derivirano ime s obzirom na ishodinu imenicu imena ili drugo ime nosi drugi sadraj, ime-nuje drugi objekt, postaje relacijski onim. 1.3.3. Etimoloki imenski isadraj Etimoloki sadraj, kojim se bavi etimoloka onoma st ika, ne se u pravi-lu kroz imenski nego kroz mukotrpno rekonstruiran) etimon. Taj sadraj u vlastitih imena potisnut je u Toponim u Nere-tvanskoj delti nastao je konverzijom od apelativa "plosnati kamen". Nastan-kom naselja prvotni toponim dobiva slubeni mnoinski oblikkakav dobivaju naselja da se razlikuju i od toponima i od apelativa. Tu po-javu davno i posvuda: Salonae,Romae, Athenai... Etimon je sasvim zanemaren i u sasvim je priguen. Imenovanjem seuspostav-ljaodnos imenovanog objekta i pridruenog mu imena. Sljeme kao onim nije "vrh krova od kojega se sputaju strane", niti "vrh gore", nego "vrh Med-vednice, Zagrebu na sjever, visine1033metara, jo nenormiranoga imena:Slje-me : Sleme".A i kad se normira, oblik Sleme rabit preteito i kajkavsko stanovnitvo kao endogen, autohton lik, dok oblik Sljeme biti u uporabi u do-jekavskog (ikolovanog) koje ga jekavskoj normi standardnoga jezika (kao to je npr. Radio Sljeme).I kad se jednom slubeno nor-mira lik toga oronima, oba lika jo dugo supostojati i smetati u lokalnoj komunikaciji.U imena nije toliko bitna etimologija koliko etiologija, tj.uzroci, razlozi upravo takva imenovanja, a oni su uvijek povijesno uvjetovani. 1.3.4. Imenska semantika Semantici imena nije se u dostrukturalnoj onomastici dovoljna po-zornost. Dotad seimenska semantika s seman-tikom. Za to u radovima nailazimo na mnogeklasi-fikacijepo apelativnoj semantici u imenu. Apelativnamogu varirati od 31 Uvod u hrvatsko imenoslovije vrlo prozirnog:blato - Blato "ojkonim na do uvjetnog: Zelengaj(tamo je sadagradska do tamnog: Brkata (od latinskog pridjeva ver-ticata "ustremljena", ime strmom brdu s pretpovijesnom gradinom na do potpuno nejasnog: Mosor,Papuk "imena gorama", Krka "ime krkojrijeci, stari Titius", Rava "ime otoku zadarskoga arhipelaga". Prisutnost apelativnogau vlastitih imena, smo spomenuli, njiho-vo je dopunsko, a ne bitno diferencijaino obiljeje. Kolikogod se sporili, etiologija imena, razlog njegova nastanka, izbor s obzirom na imenovani referent, i antropo-nimni i toponimni, vane su, i to onekoje su potakle nastanak ime-na, i one koje sl! to ime tada, tamo i tako oblikovale. Od samoga bavljenja imenima prigrlio sam devizu velikoga ga Vladimira milauera, koji je u svojojknjiziUvod dotoponoma-stiky (Prag 1962,str.10)napisao: Musimetedy mit na mysli,e jmeno je vicene pouhy komplex hlasek,etoneni jen slovo,sloene ze zakladu aafixu a jistym zpusobem sklonovane.(Zemepine) jmeno srostlo sobjektem,ktery zr-cadli sev nem kus dejintohoto objektu a kus due tech,kdo jej pojmenovali a poj-menovani uivali.l Pri nastanku vlastitog imena etimoloki je sadraj uglavnom prisutan. U funk-cioniranju vlastitog imena tajseetimoloki sadrajzamjenjuje zvukovnom for-mom kojom serazlikuje od ostalih (susjednih)imena.Moglo bi se da pr-votni etimoloki sadraj ne sasvim.On se u imenu preobraava u plan izraza,u zvukovnu formu imena pridruenu konkretnom objektu koji je njome imenovan. spominjani A.V.Nikonov razlikuje tri plana imenskoga(ibi-dem,57-63): - Doimensko (etimoloko,apelativno) od koje je tvoreno ime (Bo- : bob;Zeljko: elja).Zadatak je istraiti etiologiju, razlog nastanka ime-na i njegovo pridruivanje imenovanom objektu. - (nominacija, identifikacija). To je onoimeno-vanog objekta koje seostvaruje pri kojem objekt imeno-vanja mora biti poznat u komunikaciji. Ako nije poznat objekt imenovanja, ime nema nikakva smisla i prestaje biti zna-kom, jer znakova koji ne nema. - Naknadno imensko Ono se kroz asocijacije kao posljedica po-znavanja objekta u komunikaciji (pusta)Londra =Split;Hrvat-ska Atena = Dubrovnik; nevjeu u pjevanju koji je rado i javno pjevao operne arije zvali su uz podsmijeh Caruso,a nadrislikara Michelangelo. lMoramo imati na umu da jeime vie no puki skup glasova,ono nijesamo skup slova sa-stavljen od osnove i afiksa i tako osposobljen za sklanjanje.(Zemljopisno)je ime sraslos objektom koji zrcali seu njemu dio tog objekta kaoi dio due onoga koji je to ime nadjenuo i njime se sluio. 32 Uvoduimenoslovlje vlastitog imena posljedica je poznavanja objekta koje-mu je ime pridrueno. Svako je vlastito ime vezano apozicijskim odrednicama: Pakotane (to je na-selje, sufiks je -ane koji dolazi samo za imena naselja); Orljava(to je rijeka, sufiks -ava je u hidronimiji),(to je prezime mukarcu i eni, sufiks naj-markantniji je upravo u prezimenima), Ivana(to je osobno ime nadjenuto eni, sufiks -a je u tvorbi mocijskih imenica i imena). Bez poznavanja ili podrazu-mijevanja takvih apelativnih predodaba ime ne moe funkcionirati.je, da-kle, o poznavanju objekta kojemu je pridrueno ime, ali i o poznavanju strukture imena. Na djelu je etimoloka, etioloka i tvorbena imena. da je vlastito ime u kudikamo mjeri socijalni znak nego apelativ,u njegovo zna-ulaze, kako smo spomenuli, estetski, moralni, konfesijski,honorifikacijski itd. Sveto senalazi u jeziku, rekli smo nalazi se i u onomastici, a sveto je onomastike ne ulazi u kompetenciju. 1.3.5. Obavijesnost imena Vidjeli smo da ime u zanemaruje vezu s predodbom ri- od koje je tvoreno. Njegova je informacija druge naravi i ne pokriva se s ape-lativnom. Ugledna ruska A.V.Superanska teoriaimeni sobstvennogo,Moskva1973)navodi tri tipa informacije: -informacija: to je geonim(zemljopisno ime), antroponim(ime i-vih astronim(ime nebeskih tijela).Tosu najpovrnije obavijesti i ostva-ruju se vezom imena s objektom. Bez znanja objekta ne ostvaruje se imenom. - Enciklopedijskainformacija.Ona sadrava ukupnost znanja o imenovanom objektu.Ona jeza svakoga u sgledita (spoznajnog, emotivnog, vjerskog, npr.: Vukovar,Krlea). Tko po-drobnije poznaje imenovane referente (objekte nazvane vlastitim imenom), u njega je enciklopedijska informacija bogatija. Onome koji o spomenutim de-notatima ne zna nita, njemu je ova informacija ravna nuli. - informacija. Ona je najpostojanija, nepromjenljiva i nezamjenljiva. Sa-drana je u prepoznatljivosti imena i u imenskoj strukturi. Strukturnanestaje ako nam je nepoznata pripadnost imena. U istraivanju imen-skih struktura, ukojih je tvorbena tee oslanjamo sena imenske segmentne podudarnosti koje prepoznajemo u drugim imenima (v. u knjizi P. Toponimijahrvatskogjadranskogprostora,2005,37-48). Do informacije imena dolazimo metodama. 1.3.6. Imena i njihov prostorni razmjetaj U davnanjim vremenima pojedina imena i imenske strukture zauzimali su prostor zbog kolonizacijskih i migracijskih procesa. Imena, upravo zem-ljopisna imena, postojana su i nepremjestiva s obzirom na objekte kojima su pri-33 Uvod u hrvatsko imenoslovIje druena. Antroponimijska SUimena naravi, poput referenata kojima su pridruena. Prostori stare srednjovjekovne hrvatske drave aktivne su zone. One pokazuju stare ojkonimijske strukture (-ane,-ci,-*jb,-ovo, -in itd.).Raz-mjetajimena takvih struktura povijesna vrela (isprave, kartulari, ra-zvodi, urbari...), pokrivaju ses arheolokim arealima tedrugim spomenicima materijalne i duhovne kulture na tim prostorima. Pojedini onoma- tipovi zauzimaju s obzirom na ime i prostor areale i po gu- osnova i po tvorbenim strukturama onima. 1.3.7. Relacijski od?osi imena Traganje za etimolokomapelativa u vlastitom imenu vodi nas u etimologiju.No bit seu odnosu imenovatelja prema objektu imenovanja. Tajrelacijski odnos otkriva motiv na-stanka imena i izbor njihova oblika. Ovajrelacijski model koji se u motivu imenovanja u ojkonimiji razradio je ugledni R.rsantu> spnt > sut-Ist-),u kojih je atri-but "sveti" nedugo po nastanku postao neprepoznatljiv, te bi sesut-/st- sa strukturaInoga gledita mogao smatrati top onomam prefiksom. b)Tip ojkonima koji nastaju od antroponima u mnoinskom liku: Divci, Kokare, Dakule, Zloselci ... koja je u svojevrsnom posesivnom odnosu s osobom je antroponim u ojkonimu". Taj je tip ojkonima star (poput onih na -ci)i rairen je osobito u starim naseobinskim arealima, a pridruen je naseljima zaseoskoga, katunskog tipa: Jurci,Lirice "ugasli zaseoci nac)Tip ojkonima koji osobno ime + ojkonimijski formant itd. Toje jedan od naj-starijih patronimnih tipova i pripada praslavenskojbatini.Ovaj je tip rasprostiranjem Dinarskim gorjem, osobito razmnoen doseobama od XVI.i XVII. za jakih migracija. Najstariji su ojkonimi oni s osnovom dvoleksemnog antroponima:(Cres), pa oni s narodnom antroponimnom osnovom: (:Juna "Mladen"), pa oni od osobnih imena:Ovdje bi se moglo spomenuti u svoj-stvu antroponimnih (mitolokih) oronima: Perun < *Perunj (kao Dobrinj); Perun-sko, U potonjem sufiks ne nosi kvalifikacijsko obiljeje deminutivnosti "mali Perun" jer je vii vrh od vrha Perun, nego posesivnosti: "Perunov sin". d)Tip ojkonima od poosobljenih imenica s funkcijom antroponima: kralj, knez, ban, upan, pan, glavar, pop, plovan, koludar,biskup, pleban, vlastelin ...+ Knezi- koja je u nekom odnosu s poosobljenim antroponimom". Podanici svjetovne i crkvene vlasti na pravni odnos kojim je bilo nuno obiljeiti ojkonimom takve motiviranosti. Sve to je za tip ojkonima nastalih od antroponima i formanta na vrijedi i za ojkonime tipa antroponim + -ci (-ovcil-evci,-inci), koji su uglavnom razmjeteni u interamniju Save i Drave: Negoslavci, Radovanovci,Ilievci,Banovci,Rakovci,Lipinci,Marinci itd. e) je posesivni motiv bio pri nastanku vrlo starih ojkonima od antroponi-ma + '-ane:Biliane,Diviane, ded "poosobljena imenica") i novijih na -ani: Brckovljani, Pavljani.Potonji sufiks -ane do danas je produktivan, ali na vrlozadarskomNije uvijek pouzdano tvorbene strukture npr. ojkonima Bor- jer je tvorbena struktura: Borc-'ani ili Potonji oblik valjalo 38 Uvoduimenoslovlje bi stoga uvrstiti u tip IV.A.b, gdje svrstavamo ojkonime: Divci, Dakule itd. Zani-mljivo je da seu vrlo starim ojkonimima na -ane uzadarskom su-fiks-'ane pridruuje topografskojimenici (Kamenjane),dok u susjednom arealu nalazimo ojkonime u kojih je sufiks -ani (i -ane, starije modele)pridodan antroponimnoj osnovi te nosi ideju patronimnosti. Taj tip u katunskim naseljima stvorili sudok onajstariji pripada starom se-silnom, poljodjelskom B. je posjed? a)Za tip Bandvor, Sutivan vidi model IV.a.a. b)Tip Primilje, (= "banova"), Dobrinj,Knea,Kanjia, (:opat + j;J),Stivanja, (:Vit-ja)i sl.pridjevske su tvorbe sa "posjed Pri-misia,ivogosta,bana,kneza,opata,(crkve)sv.Ivana, ... ".Skloni smo u strukturi imena prepoznati osobnoime + -j,kojemu je glasovni razvitak davno pomutio tvorbenupa su bile analoke tvorbe. Suvremena istraivanja umnogim toponimima otkrivaju imena posesivne strukture. Tako slovenski S.Torkar (Poliaonomastica Cro-atica,16)navodi toponime: Stojdra Sodraica),Tudrez Tudrag), Predre Predrag), Stodre Stojdrag),TrebijaTrebidja < Trebovid), Litija *Ljuti-dja< *Ljutovid),Veli *Velidj), Ljubija te Ljubljana itd. c) je posesivni sufiks -ov/-evoDodaje se osnovi pri tvorbi posesivnih oj-konima na temeljne oblike antroponima: Jurjevo,naoblike: Dragovo, naizvedenice: Perkova,na deminutive:na do- i strane antroponimne likove.Javljaju seod najstarijih imenskih zapisa i do danas je tajtip produktivan: "blagdan blaenog A.Stepinca". Dodaje se i poosobljenim imenicama: Plebanuevo,Kraljevo.Drugi je tip:Ce-rovo,Dubovo,Grabovo,Orehovo koji nosi relacijski atributivni sadrajozna- "sastav,Topoformant -inpridruuje sea-osnovama: Hudonjin(:Hudonja),Hreljin (:Hrelja),Hudetin(:Hudeta),Buin (:Buga),Rogotin(:Rogota),Dragotin(:Dra-gota),Gabronjin(:Gabronja) itd. Sufiks-skijerijedak u toponimima izvedenim od posjedovnih ime-na -ski:Imotski,Plaki(:Plase),-ska:Ivanjska,Stomorska,-sko: Jastre-barsko,Pokupsko,Kravarsko,Saborsko ...i na tom prostoru svojevrsni are-al prostiranja. d)Sufiks -ina posesivni je topoformant kad je pridruen antroponimnoj osnovi: Branjina,Dragotina. e)Sufiks -ica rijedak je posesivni topoformant kad jepridruen antroponimi-ma:Jurjevica. je, u prezimenima Dalmatinske zago-re i Hercegovine. f)Topoformant -inja (:-yni): Petrinja,Utrinja itd. jedan je od najstarijih posesiv-nih sufikasa:boginja, gospodinja,kneginja ije "pripadnost bogu, gos-39 ./ ... ~ 'OJ rq 'f.\

~ ~ -cl:-'" ~ ... o\,;-.... e \l p\ ILJMENSKI \ \'.. 'i> ~\ N.,.,.rrHI~ f \oRlMj-.,j ( .. IstolIli Slavtnl _Mnt Slaveni C:::::J Zapadni Slavtni podrulja s ______ . grankt daava poletkom IX. stoljfQ _ - priblitrlt grankt slav. drava krajemIX. st. HRVATIslavenski narodi AVARIdrugi narodi pravci StObt naroda T I!trsonu:>ernomore Sinopi S Ir .' Pergam II S T V Slavenski narodi u VIII. i IX. (po G.Haburgajevu. Staroslavenski jezik. Moskva1974) c: ., o ... c: .. :: e o-"=.. O Uvod u hrvatsko imenoslovIje podinu, knezu".Takva su imena:Strahinj (: Tuhinj(:Tuhinjske Toplice),od Tuhyni i Strahyni. Navedene su tvorbe jake u slovenskom ju (v.F.Bezlaj, Eseji o slovenskem jeziku,Mladinska knjiga,1967,str.159). U toponimima sa sufiksom -inja nije prisutno uvijek posesivno jer se tajsufiks pridruuje i neantroponimnim osnovama:Trpinja,Lasinja,Slabi-nja itd. Posesivni antroponimi stvarali su seod pojave privatnoga vlasnitva nog u najirem smislu. Motiv posesivnosti razvidan je do danas u ojkonimiji, oro-nimiji, hidronirniji, osobito u mikrotoponimiji te u patrocinijskim imenima. Ho-norifikacijska imena s etiologijom do danas su i vrlo produktivna: Petrovac,Ferdinandovac,Kustoija,Boninovo,Tomislavovac. Sve su to bitne sastavnice kojima pristupamo istraivanju imena s ili aspekta, ali uvijek kao kulturnih narodnosnih spomenika. 1.4. Ime i dijalekatni izraz Imena su produkt govora.Ona su podatci. Nastaju, primjerice osobna imena, u obiteljskojintimi te su kao i druga imena, osobito nadimci, mikrotopo-nimi oblikovani u idiomu. Imena, dakle, nose dijalels.talni biljeg kra-ja u kojem su nastala i u kojem seupotrebljavaju. Nije dobro istraiti onimiju areala bez poznavanja dija-lektoloke slike(povijesne i dananje)prostora.moe bolje i onimiju u mirovanju, ako joj poznaje fazeu kretanju. Sinkro-nijska i dijakronijska istraivanja podupiru sei dopunjuju. I to valja pri svakom terenskom istraivanju imati na umu. Na djelu je povijest jezika i dijalektalni sustav na svim razinama: fonetsko-fo-nolokoj, prozodijskoj, morfoloko-tvorbenoji osobito na razini.Kada je o starijim slojevima uz povijesna i zemljopisna, vana su i arheoloka poznavanja terena jer kao to su u arheologiji odlomci, krnjaci najstarija i najpouzdanija o materijalnom svijetu, tako su i segmenti (korijena, formanata, krnjaci jednih i drugih) vani smjerokazi spoznaja, i onda kad su nejasne rekonstrukcije i odre-divost imena na segmenata. Na mikrotoponimijskom planu rado kako i danas, na primjer, nazivi biljaka koji hrast (Quercus)i od njih izvedeni toponimi u Istri iskazuju sekao iva arheologija. Na primjer grm na i u sredinjoj Istri "Quercus", tj.na ekavskoga di-jalekta; mel!mnel u istomzastupljen je na tj.ukavskom dijalektu s tragovima nezamijenjenoga jata lei,cer i dub za vrstu hrasta rabi sepo svojIstri; dok je naziv hrast doao uIstru s doseljenicima, slovinskim ikavcima. Takav razmjetaj tih naziva u dananjoj Istri poklapa se s njihovim raz-mjetajem kakav nalazimo u tekstu Istarskogarazvoda (1275). To je samo jedna od 42 prvotna doseobe _dananja Uvoduimenoslovlje JuniSlaveninaprvotnim i dananjim prostranstvima izoleksa kojom se mogu vrlo mjerodavno migracije skih dijalekatnih skupina u Istri i njihov dananji razmjetaj. Zanimljivo je tako-da selo Labinci na ima leksem grm, koji nemaju drugi susjedi, te tim nazivom, zajedno s ojkonimom, o davnom doseljavanju svojih stanovni-ka s Jednako se tako zapaa da dio sjevernih, Istrorumuna rabi mnei, a dio junih,h grm. Ta na to da su dolaskom u Istru ti Vlasi prolazili i ivjeli uz populacije koje su imale mnel, odnosno grm (ili hrast)usvojojfitonimijskojnomenklaturi. 1.4.1. Prikaz hrvatskih Hrvati su doselili udananju domovinu sa sjevera. Ta pradomovina, za koju se dri da je bilaod Karpata, jo uvijek nije podrobnije locirana. U novoj domovini Hrvati su od VII. kako o tojdoseljenoj popu-laciji u Istri biskup Grgur iz Trsta svojega prijatelja biskupa Maksima u Solinu, u kojemu se Hrvati uskoro i na bivem gradskom prostoru oblikovati svoju toponimiju (v.R. Hrvatski Solin.Istoimeni zbornik, Split; 43 Uvod u hrvatsko imenoslovije RazmjetajSlavenauIX. (po F.Sanjeku) Documenta historiae Croaticae periodum antiquam illustrantia, Zagreb 1877,238; G.Holzer, HistorischeGrammatik desKroatischen.Peter Lang Verlag, 2007,15).Hrvati su u to doba, kao i svi drugi Slaveni toga vremena, govorili praslavenskim jezikom, od Baltika do Jadrana i Peloponeza. Ujuni Slaveni rasprostrli su se,uz druge etnije, po prostorima dananje Austrije, i Rumunjske, sve do Peloponeza uTajnaseljeni prostor bio je kudikamo prostraniji od dananjih granica junoslavenskih etnija. Tamo gdje se nisu uspjeli dravno organizirati, nestajali su. O njima do danas slavenski supstrat u Austriji, Italiji, Rumunjskoji najbolje u zemljopisnim imenima (v.npr. M. Vasmer, Die SlaveninGriechenland, Berlin 1941).Kako se postupno gentilicijski ustroj Slavena zamjenjivao teritorijal-nim, protofeudalnim ustrojem, nastajala su na tom pojasu, od Alpa do Crnoga mora, pojedina i radijacijska sredita, nukleusi kasnijih slavenskih jezika i drava. Tako je bilo po svemu slavenskome svijetu. Napovijesnog i dananjeg hrvatskog jezika nastali su kaj-kavsko i tokavsko Prva dva su hrvatska tokavsko na-44 - . - . - granicaBizantskog Carstvakrajem VI.st. C:::::::Jsmjerovi doseljenja Hrvata t;;ci:cAsmjerovi doseljenja Slavena .. Dalmacijapod upravom Bizanta Uvoduimenoslovlje Pretpostavljeni smjerovi hrvatske doseobe (po F.anjeku) formiralo se na zapadu kao dijalekt, koji su Hrvati dijelili s Bonja-cima i tokavski dijalekat na istoku, koji su Hrvati dijelili sa Srbima i Crnogorcima. Formirale su se do IX. jezgre junoslavenskih jezika, kako, primjerice, pokazuju diskriminante praslavenskog refleksa *1',*d'. One su na prostoru kasnijega slovenskog jezika davale reflekse*f> < *nofb),*d' > j(meja< *med'a);na *f> f (nof),*d' > j(meja);na kajkav-skom f> i d' > j(meja);na tokavskom meja,na tokav-skom takavskom:i d meda),te na makedonskom i bugarskom: nOK/not, mega/meda. Osnovna formacija za razvitak i kajkavskogbila je Hrvatska (i u povijesno dobatzv. Turska Hrvatska, u Pounju i Posanju). Osnovna formacija za razvitak (zapadnotokavskoga) bile su Slavonija (od kajkavskog do novotokavskoga takavskoga na istoku) i Bos-na (ustrajnije i due: zapadna i Osnovna formacija za razvitak ijekavskih (odno-sno ekavskih) dijalekata bile su Srbija iDuklja. 45 KAJKAVSKONARJE(JE c:=Jdanasc:=Jnekad (AKAVSKO "danas_nekad STARO$TOKAVSKO "danas"nekad NOVO$TOKAVSKO NARJE(JE E3ikavskomIIIlijekavsko potomci u umberkuitd. potomci u ipotomci u zapadnoj Uvod u hrvatsko imenoslovije .... Povijesnii dananji razmjetajhrvatskih Do kraja srednjega vijeka, do prodora Turaka na ove prostore i velikih migra-cija u vezi s tim prodorima od xv. do XVIII. nalaze se dijalekatne jedinice: kajkavska, zapadnotokavska i One su sta-bilne i u dananjem smislu dijalekatno neizdiferencirane.stabilan pro-ces tih jedinica, u s proimanjem, karakteri- je u mirnim ranofeudalnim prilikama. Njihova svrstavanja podravale su srednjovjekovne drave: Hrvatska (formirana u IX. Bosna (srednjovje-kovna: Kulinova, Stjepanova i Tvrtkova od XII.te srednjovjekovna Ra-ka drava od X.1.4.1.1. nazvano je po refleksu odnosne zamjenice> Pro-stiralo se na bogatom arheolokom i supstratu: ilirskom, romanskom, starohrvatskom, na mnogobrojnojporomanjenoj toponimiji od sjeverozapadne Istre do po Lici,Pokuplju i Pounju.U prolosti je skoimalo funkciju knjievnoga jezika. Prostor je sla-46 _lakavsko narjeqt _kajkavsko _itokavsko !Qkavsko narjefjt narJje Uvod u imtnoslovljt -, Vjerojatan predmigracijski rasporedhrvatskih narjelja ; \ ,.,.r \, .. ,.. venska jugozapadna periferna zona s osobinama na svim razinama. Na je najstarija hrvatska antroponimija i topom-mija zapisana i pismom. U njezinim su spome-nicima zabiljeeni prvi nazivi hrvatskoga jezika (Istarskirazvod 1275.Vinodolski zakonik 1288. Judita1501). S toga prostora krenule su pr-ve hrvatke srednjovjekovne migracije u junu Italiju i prema Gradi i Moravskoj. U tajprostor konstantnoe useljava loi iz njega raseljavalo. da se na tom dugom pojasu praslavenski jat /el reflektirao. uo- je bilo dijeliti dijalekte upravo po refleksu jata. a)Na u Istri. na krajnjem sjeverozapadu. stari jat u pozi-cijama ostao je nezamijenjen ireflektira se kao zatvoreno 1t:1.To je jatovski dijalekt. b)U sredinjoj Istri. u istarskoj Liburniji i obalnim pojaom do Bakra otok Cres i sjeverni Loinjrefleks jata je leI.To je ekavkidijalekt akcenatskim izgovorom poznatog stdr; starci. 47 ikMklgovori C:::J jekaYSkiC)O'IOri _lakmko-kajkavski govori uvod u hrvatsko imenoovije prostor s obzirom na refleks staroja jata II!! e)Refleks staroga jata koji je dao ile po zakonu Mayera i Jakubinskog, i to ispred suglasnika lt, d,,z, n, l,rlako je iz.a. njih slijedio stranji vokal la,o,u ili 01 reflektirao se kao e,a u drugim kao i:"Trebasist a ne celovrime vavik delat".Refleks e> ile danas jenedosljedan. Ikavsko-ekavsko po- otok Krk i juni dio otokaLoinja te sve otoke na jugu do Ugljana i Dugog otoka, obalom od Kraljevice do Novog sa Senjom te unutra-nje kopnene govore po Lici i Pokuplju.Kako je to bilojakog povije-snog iseljavanja, njemu pripada hrvatskoga u i Mo-ravskoj. Ovi elie)govori imaju akcenatski stiiri starci. d)Ikavski prostiru se danas primorjem od Novigrada dalmatinskog do rijeke Cetine, po otocima: od Pamana doIkavski su migracijski go-vori u jugozapadnoj Istri i oni u sjeverozapadnoj Istri Mirne i Drago-nje te govori u junom Ovi govorinaglauju:stari starci. e)Najjuniji ki govor Lastova ima jatovski refleks-je. Za sve ostale osobine s pedesetak dananjih i povijesnih punktova vidjeti u knjizi p. Oleseh, Texte.Bohlau-Verlag, Koln - 1983, 48 Uvoduimenoslovlje 620str.sa zemljovidima i podrobnom bibliografijom. Vidjeti knjigu J. Lisac, HrvatskadijalektologijaII. Golden ka knjiga, Zagreb 2009. 1.4.1.2. KAJKAVSKO Naziv je dobilo po refleksu odnosne zamjenice kaj *kb-to).Ovo se je prostire na starom rimskom kulturnom prostoru Andautonije kod Zagreba), Siscije (Siska), Acquae Iassae (Varadinske toplice), Betinuma (Bednje) i Iosule te na prostorubiskupije (od1092.godine kada segasi biskupija i osniva ova u Zagrebu).Granica dananjeg kajkavskoga ide na istoku Virovitica - Jasenovac sa tri tokavska otoka nasta-la doseljavanjem tokavaca ijekavaca oko Bjelovara,i Koprivnice.Juna granica protee seod Jasenovca pa juno od Kupe kod Karlovca i slovenske gra-nice, te dijeli Gorski kotar na predio Lukovdol - Ogulin i Delnice - (Brod Moravice - Ravna Gora - Fuine - Zapadna je granica sa Slovenijom.U prolosti je kajkavskobilo prostranije. Prema istoku protezalo se Podra-vinom u granicama stare upanije te srednjom Slovenijom do grani-ce sa nekadanjom poekom upanijom. Ovoima dugu granicu sa Slovenijom. Zbog toga je bilo u bliskom do-ticaju sa slovenskim dijalektima. Odatleizoglose:*t' > *d'> j (meja);praslavenski skupovi *stj,*skjdaju nazalni Ipldaje lo/'ll!da-je lo/'kratki poluglas IfJIdaje I(!/'jat lei se reflektira kao otvoreno 1f;/,palatalno *r' kao u morje i sl.L sg..rod z ribo p),a futur se tvori s *bpdQitd. Kajkavskobilo je izloeno slovenskim, tokavskim i utjeca-jima: na sjeverozapadnu *f,*d' > j (slovenski utjecaj), na istoku *f,*d' > (to-kavski utjecaj), te na jugozapadu *f,*d' > f,d' utjecaj). Stjepan ("Jezik Hrvata kajkavaca", Ljetopis JAZU,481,1936,47-88) podi-jelio je kajkavski dijalekt po akcenatskim kategorijama. toseakcentuacije ona jekomplicirana. U nekim kategorijama gdje je prije na bio sta-ri akut I'/, pojavio secirkumfleks rl ako je iza akcenta slijedio dug slog koji se u kajkavskom kratio:vidi (:tokavskom vl'di),z riba(:tokavskom rl'bom). je duenje akcenta na prvom kratkom slogu: sela sela),dobri dobri).Ta stara akcenatskapoznata je samo u kajkavskom Akcenat i kvantite-ta utjecali su, ostalim, na artikulaciju vokala to se danas u mnogo-brojnim alternacijama i neutralizacijama. M. na temelju akcenatskog i glasovnog le, ;),l, QIponaanja podijelio je kajkavskona 15 dijalekata: 1.sredinjozagorski C = ",Q= 1:; t)koji uglavnom pripada tokavtini. Pojas dijalekata protee seod Podravine do Makarskog primorja. Njime danas govore Hrvati i Bonjaci. dijalekatnu individualnost prvi jeutvrdio srpski dijalektolog A.("O zapadnog tokavskog govora za istoriju srpskohrvatskog jezika". Junoslovenski filolog XXIII,1958,69-75), a di-jalekatno razvrstao, genetskii objasnio na bosanskim dijalektima D. ("O predmigracionom mozaiku hrvatskosrpskih dijalekata na SR Bosne i Hercegovine". Radovi III.Muzeja grada Zenice,Zenica 1973, 81-88).O toga predmigracijskoga mozaika uBosni i Herce-govini ovdje seukratko u Slavoniji od zapadne granice s kajkavskim govorima do sa takavskima (protohrvatsko *stj,*skj i starohrvatsko *staj, *skaj > govore ikav-ski. Ikavski govore u zapadnoj Bosni, od zapadne granice u Pounju (gdje je bilo i supstrata)do rijeke Bosne odakle se prema istoku do Drine prostire ijekavski (od neretvanskog luka na jugu do Save na sjeveru). Na Makarskoga primorja postoji zona odakle su se u XVII. naseljavali i osnivali naselja na krajevima (Sumar-tin), Hvara i U unutranjosti su bile zone takavskih govora, odakle su u XVI. iseljavali u Italiju i naseljavali molika naselja: KriU (Acquaviva Collecroce), (SanFelice del Molise)i Mundimitiir (Montemitro) i jo neka druga u kojima je bilo po nekoliko hrvatskih obitelji i otprije supstrat. ikavci upredmigracijskom razdoblju malo su serazlikovali od dal-matinskih ikavaca. Moda je jedina i dihotomija bila - to (M.Hraste). O proetosti i dijalekata u zapadnoj Bosni jed-nako misli i A. koji kae da i ikavci Vrbasa i Bosne, u naj-Sl Uvod II hrvatsko imenoslovije ,,,.._.-' '7",/ ;'-'-' " _kajkavsko ._ __ zapadnotokavsko __ I11III Zemljovid predmigracijskog rasporedahrvatsko-srpskih(po D, tokavskim govorima, bitno odstupaju od takavskih govora i da su ta odstupanja mahom (A, ibidem). Tasrednjovjekovna slika dijalekatnih jedinica razvijala seuto doba mi-ra i drutvene stabilnosti neometano i organski. Oblikovale su se zone: kajkavska, zapadnotokavska i D.te zo-ne naziva:1.zapadnobosanskom, 2.3.zapadnohumskom i 4. Prodorom Turaka nastaju velike perturbacije i duboka selidba-ma prestrojavanjima i nadolih govora. Mnoga su ja, osobito ona u zapadnoj Bosni i sjevernoj Dalmaciji, bila etapna stanita nekim selidbenim valovima s istoka i jugoistoka. D. zorno je prikazao predmigracijsko stanje u Bosni i Hercegovini leksema *kletia u "P'''''''''''''''''' Dva sjeverna, bosanska su, a dva juna, humska, takav-ska. Dva zapadna su ikavska, a dva ijekavska. Sve zone bile suintenzivnog iseljavanja od XV.Oso-bito su emigracijski jaka bila takavska, juna ali i ona koja 52 Uvod II Imeli os/ovije govora (po S. su uz to bila stanita junih takavskih migracija prema zapadu i sjeveru te su i sama pretrpjela velike perturbacije sedanas. osobito zona na izo-lirane i nepovezane oaze kompaktnogaZapadnobosanski govori obiljeeni suikavizmom, starijom morfologijom. starim troakcenatskim sustavom r, ", -/ i starim mjestom akcenta. Jednako kao i govori u susjedstvu. Uzmemo li njihovu poveznicu dulje-nje vokala s uzlaznom intonacijom ispred skupine sonanta i konsonanta (starca< starca).lako je ovih govora s podravskim i zapadnoposavskim kavskim govorima te genetsku bliskost sa(tip stdri starci) i oso-bito(tip stiiri stilrci) s kojima su bili pomijeani. Zapadna Bosna bila je privremeno stanite iseljavanih i govora, osobito ije-kavskih takavskih govora (klijeta).Stoga oni pokazuju. uz ponesene osobine, i one tragove svoje zapadnobosanske u krajevima njihovoga dananje-ga prostiranja. govori (k u Une i Bosne danas su u viokom stupnju novotokavizirani. Izdvajaju se kao izolirane plohe i pojasi uto-53 Uvod u hrvatsko imenoslovije pljeni Uijekavskotokavskoj (klijeta). teritorijalno su nepo-vezani. "Njihovo se davnanje porijeklo ogleda u arhaizmima u druk-sekundarni sustav".Kad je o antroponimima treba spomenuti izolirano dekliniranje osobnih imena tipa Marko - Marke,nerijedak tip Hase(mjesto Haso) i enski nominativ Fate,tip hipokoristika s kratkim akcentom:Tuba,Pera,Jura. Ikavski i ijekavski novotokavski govori prekrili su veliki dio nekada-njega i Ondje su iseljavanja i doselja-vanja, odlasci i povratci iseljenog bili stalni i Poseban biljeg da-vale su seobe pojedinih rodova i porodica, koje su izbjegle povijesnim zapisima, a su u vrlo arolik pejza dananjih dijalekata. dijalekt pripada zapadnotokavskom nar- Unjemu sedue nego u drugimnezamijenjeni jat !el u kojem je pod utjecajem junog dijalekta (klijeta)prevladao ije-kavski izgovor, iako ima supstratnog ikavizma, npr.uzapisima nai u prezimenima. Ovaj govor dugo je (!> l:i9: stuop < st/p),staro mjesto akcenta, morfologiju itd. On nije uznapredovao u novotokav-skom pravcu toliko koliko njegov susjedni dijalekat na zapadu Une i Bosne.Toj pridonio je, smatra D. brz turski prijelaz tim teritorijem, koji nije, kao zapadnobosanski, demografski i materijalno razo-ren, drutveno rastrojen i dijalekatno preslojavan. dijalekat izgubio je nakon migracija s ju-ga dio terena na jugoistoku. U njegovu supstratu sklon sam nazrijeti neke iste cr-te koje nalazim u dijalektu. Taj dijalekat bio je stvarno i administrativno povezan sa srodnim zapadnotokavskim dijalektima Bosne i Hercegovine, nego s tovie, nalazim naotocima nekoliko karakteristika kao to je neprenoenje silaznoga akcenta novo-akutskog postanja sa zadnjih i unutranjih slogova: (veslood) dubine dubine), ne ne od sue (od sue), refleks vokalnog l IV> o:osobito u toponi-mima:Tojsti*t/sti na Mljetu), Koke(:k/k, ipan), Stobe(:st/b,Mljet), Hom(Mljet), ponaanje jata: potvrde su doslovno uvijek slovinac, slovinski; N.de Suisda(= zvizda) i u talijanskom liku: N.deStella;1497. swyckga(=zabilje-ioA.von Harff u toponimi Greb,Grebac(Mljet),Rat (po-svuda), Ponta od (G.pl. bez nastavka, Mljet); kratka mnoina: MUni,Kotli, MeBithljebi,zadran novi akut na dijelu Peljeca, u Brijesti:timun, spu, (G.sg.),(I.sg.), poj (=iziij(= uprezimenima: Bimiik,Vidi,utoponimu Skoj/e ... ; prezime (Bogdan)Medueiac(= Med-vejac, dj> j)1378.godine u Dubrovniku te termin meja *med'a"mar-gina")u statutu (MHJ IX,str.116,ucap.XXIV i XXV).Tei dru-ge pojave ne nahode sena kopnenom,pa nisu odatle mogle u govor,ali se nahode na junodalmatinskim otocima, Dubrovniku na zapad (P.i Dubrovnik". Zbornik Stje-pan i hrvatski jezik,HAZU, Zagreb 1996,127-140). 54 Uvod u ;mtnoslovljt -------------------------- ----------------------------.... C:::J nomtobvsko ijekavski cfijalekl ikaV\ki dijalekt _istiXnobosanski dijalekt _slavonski dijalekl _llO'Mtobvsko ekavski dilekt " ... Karta l' . \ J ,. . -.. \ I '\. J ,.,. \ ... /.., Svojegovore ki dijalekat zapadnotokav-skog do danas udijelu Baranje (oko D.Bro-po timsklon je dijalektu dati status posebnog jer usvojem razvitku nije uznapredovao do novoto-kavskogMoglo bi se ustvrditi da su neki dananji tokavci ikavci zapravo potokavIjeni nekadanji O.Lisac. Hrvatskadijalektologija 1.2003.60-61). Ijekavskotakavski dijalekt (klijeta)nastao na Hercegovine. Crne Gore i Srbije pripada Odatle su pole najbroj -nije seobe i zauzele najprostranija bosanska ihrvatska Liku. Kordun. Banovinu. staro(ValachiaParva)razdvojivi starinske podravske govo-re od posavskih govora (v.kartu). 55 KAJKAVSKONARJKJE [::JI gorall5ko C:::::J kri1evalko-podravsko i turopoljsko-posavsko NARJECJE _sjevernoiakavsko i buzetsko lIIIIIIIIIl srednjolakavsko es jugozapadno I lastovsko Uvodu hrvatsko imenosIovije ,.-'. SToKAVSKONARJELIE _noV1ttok:mko Ijekavsko noV1ttokavskoik.mko noV1ttokavsko ekavsko slavonsko s I kostaJnlWm govorima hrvatskih 1.4.2. Pregled seoba a) seobe.Cakavci (za iz Pounja i zapadne Bosne, iz Like, Krbave. Pokuplja i Dalmatinske zagore odlaze na istarskood xv. -+ Mune u sjevernojIstri. Sveti Petar u umi s lukom 2:minja i Pazina do Gologorice. Formi-rali su neto tip govora. -+ Krk (Dubanica i Poljica). S njima sele i hrvatski Vlasi. -+ Vinodol (sprezimenima izDalmatinske zagore). => (Burgenland), junai Moravska - sa e > ile s ak-cenatskim tipom stari stdrci. =>Bujtina - ikavkitip govora sa refleksom. To su prvotni kavci sa sjevernogCetine. Doli su u XVI.-XVlI. b) migracije, tip izmakarskog naseljavaju: 56 rl JJBievo Uvoduimenoslovlje Smjerovineretvanskog naseljavanjaotoka --+Sumartin naselje na naselje na Hvaru), (primorsko naselje zapadno od grada a izbjeglice iz tro-girskoga naseljavaju Maslinicu, najzapadnije naselje na olti. Iz predjela zapadno od rijeke Bosne i srednje Neretve katolici i muslimani (tip razgranali su se: po Bosanskoj krajini: Bugojno, Zenica, Usora, Derventa, Jajce, Banja Luka, Sanski Most, tzv.dep. To su prostori uz tokove Vrbasa, Sane i Une (Turska Hrvatska). Ondje su se pomijeali sa starincima ba) (starotokavci)uSlavoniji (tip danas se razdvajaju na po-savski tip na jugu, koji oko Oraja prelazi u bosansku Posavinu (Domaljevac, To-lisa,Ugljara, Donja Mahala, Vidovice).U Baranji je slavonski di-jalekt juno od granice.Podravski se govori danas prostiru od Virovitice do Osijeka. U te govore idu govori Erduta i Aljmaa. --+Slavonski selili su uBaranju, i u Podu-navlje(okci). c)Seobe i ijekavaca.Tosu uglavnom govori rijeke Bosne i Drine, te od doline Fojnice i Sarajeva na jugu do Save na sjeveru. Njime uglavnom govore Hrvati i Bonjaci.Jat Ndkasno serealizirao kao ali ima i realizacija.Skup Ihvl realizira se kao If/: Fojnica>IHvoj-nica). se Ihl osobito kod Bonjaka (Han),u drugih izostaje:Tolj *Tuholj). se tragovi akuta n, IV > /1J91(Stuop< *St!p), prisutni su tra-govi Ijl < l*d'/: mejnik (:meja). Jedna od bitnih karakteristika je (kli- Te i druge crte pokazuju nego u zapadnobosan-57 Uvod II hrvatsko imenoslovije skih Neke od tihnalazim i u poddijalektu dananjega novo tokavskoga takavskog dijalekta (klj!ta). Sve doseljavanjem govora (klijeta) u Bo-snu razbijena je nekadanja kompaktnost govora Hrvata i mu-slimana te Vlaha s Romanije i Ozrena. Danas se govori najbolje naKreeva,Lepenice, Varea, Kraljeve Sutjeske iVijake. ijekavski selili su u okolicu Virovitice (Turanovac, Gornje Bazje,Ruanj, Dugo Selo,Budro-vac, Detekovci) naHrvatske Kostajnice najuno od (Kukinj, Pogan, Udvar, Semelj, Suka, Ata, Sa-lanta, Sukid i Nijemet)O.Lisac,o.c.,77) za Domovinskog rata mnogi su Hrvati napustili je, pogotovu ono u Republici Srpskoj. d)takavske ikavske migracije (klfta).Ishodite ovoga dijalekta je zapadna Her-cegovina i juna Bosna. Njime govore Hrvati i Bonjaci. Ikavski je najprostra-niji hrvatski dijalekt.Od XVI. jako se proirio i prekrio zapadne kavske govore, a su genetski i oni bili fizionomije O.Lisac, o.c.,60).Ogleda se to u dijalekatnom pejzau njegove dananje proirenosti: oko Dervente i obalom od Neretve prema zapadu do Omia u ibenika i u ibeniku sjeverne Dalmacije, odakle su odlazili u jugozapadnu Istru i u cjelokupno podvelebitskoi prostori u Lici oko (Bilaj, Bru-ane, Trnovac, Smiljan) i oko Lovinca i Svetoga Roka, mnoga druga ja Pazarite, Smiljan itd.) te prostori u Gorskom kotaru Mrkopalj, Sunger) u Slavoniji, Vuka teoko Osijeka i u sjevernoj (Subotica, Sombor teu okolici Baje u u pokrajini Molise u Italiji od XVI. sa sjevernodalmatinskog stanita naseljavaju kugom opu-stoenu jugozapadnu Istru, te kraj oko Vodica u Kako su se razgranali po nekadanjem istarskom ne posvuda jedinstvenom sup-stratu, u istarskim ikavskim govorima nahode se (a vjerojatno i done-sene)starije, a)ostatak akuta (osmi),b)Iftl> laliza j(zaji'k), e)-l na kraju i sloga (vol,dolni),d) Ihl(kruh),e)dj> j (mliijilmliii),f) stara skupina Crnobori).Ove govore smatramo danas istarskim govorima. e)takavskeijekavske seobe(klijetalklj!ta).takavci ijekavci sa trome- Hercegovine, Hrvatske i Crne Gore. Danas su razgranati od srednjeg i donjeg toka Neretve, po Peljecu, na otoci-58 Uvoduimenoslovlje ma i oko Dubrovnika. Ti potonji imaju svojih vlastitih pa se ti govori smatraju poddijalektom. ijekavsko-takav-ski dijalekt najrasprostranjeniji je tokavski dijalekt. Zauzeo je goleme prosto-repo Bosni i Hrvatskoj: sjeverna Dalmacija, Lika, Gorski kotar, Kordun,Ba-novina, Zumberak te srednja i Slavonija starotokavskih po-savskih i podravskih govora. Tim dijalektom izvorno govore Srbi, populacija koja se uDomovinskom ratu bitno smanjila, pogotovu natada od njih prozvanom Srpska krajina. Ovaj dijalekt prekrio je mnoga gorska i slabo pa je brojizvornih govornika nerazmjeran prostranstvu toga dijalekta (v.kartu na str.56). Od XVI.do XVm .. naselili su se tokavci ijekavci u ovim predjelima: sjeverna Dalmacija (osobito Bukovica) Lika (Krbava) prostori oko Drenica, Plakog i Vrhovina, tzv.dep (Divoselo, Medak)te od gore Pljeevice uz bosansku granicu. Ta naseljavanja tekla su iz zapadne Bosne, gdje su se ijekavci (klijeta) otprije na-selili naimanjaBlagajskih, Zrinskih,koja su bila naputena: Gorski kotar (Moravice, Gomirje) Kordun i Banovina (doseljenici iz zapadne Bosne) Zumberak (preteito unijati) nekadanje(Valachia parva - Mala Vlaka). Tamo su prekinuli sli-jed kajkavsko-slavonskih govora, te prodrli u kajkavskou tri izdvojene oaze (Bjelovar, Koprivnica). Vidi kartu dijalekatnih migracija na str.111. *** Dijalekatna sredina, idiomi oblikovali su antroponima (osob-nih imena, prezimena, nadimke), te mnoga zemljopisna imena. Sva nastojanja je- normiraca s kraja XIX. da seimena standardiziraju, svedu na onokoje je posluilo kao uzorak standardnom jeziku, nisu uspjela jer su s (ipravnog) gledita bila pogrena. Upravo dijalekatno areni-lohrvatskih govora, njihova proimanja i preslojavanja prenijeli su i di-jalekatne realizacije i u imenima. Mnogi su sehrvatski dijalekti nali u susjedstvu s "revoluci-onarnim" novo tokavskim dijalektima, koji su u svojim seobama imali mnogo vlakog O ostatcima starije hrvatske prisutnosti u nadslojenim dijale-katnim zonama toponirnija s hrvatskim obiljejima. Vlaka toponirnija zbog pokretnog ivota nije ostavila dubljih tragova. Prepoznajemo je u ojkonimima: epau Bosni,Vrhure na Krku, u oronimima Durmitor lat.-torius) Vizitor "traeno (ispa-site)", Prlitor "spaljen" s rumunjskim sufiksom -tor,u toponima setnonimnom osnovom: rum-/rom-: Rmanj, Rumin, Rumija, Romanija,vlah-i sl.: Vlaine,Vlahi,Vlaka,Vlahorija,StariVlah ... 59 Uvod u hrvatsko imenoslovije Prezimena i osobna imena kao spomenici nosila su svojdijalekatni timbar u druge sredine, toponimi vezani uz zemljopisne objekte kojisu bili ne-premjestivi su dijalekatnim "okaminama" o stvarateljima imena i vre-menu njihova oblikovanja (Delnice,Griane,itd.). Tako, primjerice, starija imena gradova:Sisek,Karlovec, o njihovu formiranju nakajkavskoga ktetik pulj ski na stariji oblik imena Pulj (danas Pula),Sulet *Solentia "olta")u P. (1526) jo sta-rije hrvatsko ime, kao i Krkar (za Prezimena Medvjed/Medvid/Medved/ itd. imaju svoje areale nastajanja, bez obzira na njihovu dananju proire-nost.Oblici deklinacije imena: Ivo- Iva,Ivo- Ive,Marko- Marke imaju svoje areale nastanka bez obzira na dananju proirenost. Augmentativni obli-ciimena (prezimena): Lukenda,imimda,imura,imimdra,Pilipenda, Juri'nai Franl'nanastali na prvotno dijalekatnom prostoru ikavskotokavskoga dijalekta rasprostrli su se od Neretve pa gorjem do u Istri i po Istri; deminutivni tip Jurica,Perica,Veselicaimaju areal u junoj Dalmaciji, dalmatinskojunutra-njosti i Hercegovini. Jednako tako imaju mnoga imena svoje akcenatske areale: Pera,GolUa, Pojedini sufiks i pripadaju poje-dinim dijalektima: -ite;ojkonimni sufiksi rasprostranjeni su po sredinjim -ci/-evci/-eoci i -inci po rubnim, slavonskim; ojkoni-mne sufikse -ane nahodi mo od Makarskog primorja pa tokavskom Dalmacijom, Likom do i Opisuju areal prvotnog hrvatskog naseljavanja. Osobito su dijalekatno izdiferencirani pojedini leksemi u toponimima: otok: ostrvo; gora : planina; zob (Zob ite u zapadnoj tokavtini) i ovac (Ovsitau itd. Nije sasvim upustiti se u lokalne obrade bez dobrog po-znavanja prvotnoga dijalekatnog stanja i dananjeg dijalekatnog prostiranja odre-pojava.Ne kau bez razloga za izdiferencirani hrvatski dijalekatni pejza: Svaka vasima svoj glas! Literatura: D.(1966):"O problemu dija-lekta".Hrvatski dijalektoloki zbornik 2,Zagreb. P.(1956.i 1985):Dijalektologija srpskohrvatskog jezika.Uvodutokavsko Novi Sad. - (1958):Die serbokroatischen Dialekte 1.Allgemeines und die tokavische Dia-lektgruppe,Haag. S.(1913):Dananji posavski govor.Rad JAZU196 i 197,Zagreb. Lisac,J.(2003):Hrvatskadijalektologija 1.Hrvatski dijalektii govori tokavskog i hrvatski govori Zagreb. Vanden Berg, Ch.A.(1957):Ya-t-il un substrat dans ledialecte de Du-brovnik, Haag. 60 II. IVOT IMENA 2.Kratka poglavlja iz hrvatskog imenoslovlja Bavljenje hrvatskom onomastikom staro je koliko i bavljenje etimologijom. u X. bizantski car Konstantin Porfirogenet u svojem djelu O upravljanju dravomobjanjava etnonim Hrvat TOoi:Xpwf3aTolTr;TWVL:daf3wv Ol(XAEKTW epf4YfVEVETalTOVTEaTIVoi' noUryv xwpav KaTExovw;1(pogl.31).Takvih usputnih etimolokih zabiljeki bilo je u m