ENC

Z N A N J A

ŠTO?

ZALOŽBA MLADINSKA KNJIGA

Naslov izvornikaVVhat is it? (Question and ansvver encvciopedia)

© 1984 Arnoldo Mondadori Editore S. p. A. Milano; Grisevvood and Dempsev Ltd., London; Librairie Hachette S. A., Pariš

Autori

Neil Ardley David Lambert Mark Lambert James Muirden Brian VVilliams INI VVright

Ilustratori

Bob BamptonA~he Garden Studio"

*Norma Burgin/John Martin & ArtistsDave Etchel i John RidvardOliver Frey/Temple Art AgencvRon JobsonALudor Art StudiosCharlotte KennedvBernard Robinson/Tudor Art StudiosMike RoffeChris Ryley/John Martin & ArtistsMike Saunders/Jillian BurgessTammy VVong/John Martin & Artists

DJEČJA ENCIKLOPEDIJA ZNANJA

ŠTO?

Urednik Miroslav Kutanjac Prevela Jelena Vidmar Grafički urednik Metka Juvančič Likovna oprema Meta Škrabar

Izdavač Za I ožba Mladinska knjiga Ljubljana - ZagrebZa izdavača Borut IngoličTisak Tiskarna Ljudske pravice, Ljubljana, 1989

CIP-katalogizacijavknjigiNarodna in univerzitetna knjižnica, Ljubljana

030.3 = 862(02.053.2)

D|EČ|Aenciklopedijaznanja: Što?/[autori Neil Ardley... [etal.J; ilustratori BobBampton... [etal.l ; prevela Jelena Vidmar]. —Ljubi Jana; Zagreb: Mladinska knjiga, 1989

Prevod dela: Question and ansvver encyclopedia: VVhat isit?

1. ARDLEY,Neil

SADRŽAJ

BILJKE I ŽIVOTINJE

Kako živa bića rastu?

Što je stanica?Što su stanični organeli?Što su kromosomi i geni?Kako se hrana pretvara u energiju?

Što su virusi i bakterije?

Što je biljka?Što je životinja?Što je evolucija?Što je prirodna selekcija?

Što su jednostanične biljke? Što su morske trave?

14 Što su četinjače?14 Što su mahovine?

Što su jetrenjarke?Što su papratnjače?

14 Što su cvjetnjače?16 Što je listopadno drveće?16 Koje su cvjetnjače najveće?17 Koje su cvjetnjače najmanje? 17 Koje je drveće najviše?17 Koje drveće živi najdulje?

17 Što su gljive?18 Koje se gljive mogu jesti?

18 Koje su gljive otrovne?19 Koje se gljive koriste za pripremu

hrane i lijekova?19 Što su lišajevi?

19 Što su jednostanične životinje?20 Što su meduze?20 Što su koralji?20 Što su plošnjaci?21 Što su mekušci?21 Koji je liganj najveći?

22 Što su pauci i škorpioni?22 Što su raci?22 Po čemu se razlikuju stonoge i strige?22 Što su kukci?23 Koji su kukci najveći?23 Koji su kukci bili najveći?

24 Koji kukci žive u zajednicama?24 Koliko pčela živi u košnici?24 Koliko su surovi mravi ratnici?25 Što se događa u termitnjaku?25 Što su radnici i vojnici?25 Što su gusjenice i nimfe?

25 Što su morski ježevi i zvjezdače?26 Što su morske mješčićnice i kopljače?26 Što su golubovi i raže?26 Što je morski pas?27 Koliko su opasni morski psi?27 Koja je riba najveća?

28 Koje ribe udišu zrak?28 Što su koštunjače?28 Što je latimerija?28 Što je morski konjić?29 Koje ribe žive duboko u oceanima?29 Koje ribe svijetle?

30 Što su vodenjaci i daždevnjaci?30 Što su žabe i žabe krastače?30 Koji su vodozemci najveći?31 Što su kornjače?31 Što su gušteri?31 Što je komodski varan?

31 Što su zmije?32 Što su bili dinosauri?32 Koje su životinje najotrovnije?33 Po čemu se razlikuju krokodili i aligatori?33 Što su bili gmazovi nalik sisavcima?

33 Što je ptica?34 Koje ptice ne mogu letjeti?34 Koje su ptice najbrži letači?35 Što su ptice grabljivice?35 Koje ptice love noću?35 Koja ptica ima najveći raspon krila?

10 101

12 12 12 13

15 1

Koji sisavci legu jaja?Što su tobolčari?Što su plodvaši?Što je zajedničko ježevima, krticama

i rovkama?Koji sisavci lete noću? Što su primati?

Što su glodavci?Po čemu se razlikuju kunići i zečevi?Što su pasanci?Što su mravojedi i Ijenivci?Što je pangolin?Što su termitožderi?

Što su mesožderi?Koja je životinja najbrža?Koje su zvijeri najveće?Koji sisavci žive u moru?Koja je najveća živuća životinja?Čime se hrane kitovi?

Što su kopitari?Koje su životinje srodne konjima? Koje životinje imaju rogove? Koje vrste slonova postoje? Što su vodenkonji?

ČOVJEK

Koje vrste zglobova postoje?Stoje »pomaknuti disk«?Od čega se sastoji kostur čovjeka?Stoje hrskavica?Što je kost?

Štosu mišići?Stoje grč?Štosu žlijezde?Štosu hormoni?Što su tetive i ligamenti?

48 Od čega je građen čovjekov mozak?48 Zašto je udarac u lakat tako neugodan?48 Što su osjet dodira i bol?

49 Što su refleksni pokreti?i

49 Što su živci?|

50 Što su arterije i vene?\

50 Što je krvni tlak? j50 Kako krv kruži tijelom?50 Što je transfuzija krvi?51 Što su krvne grupe?

52 Što su mikrobi?52 Što su antibiotici?52 Što uzrokuje prehladu?53 Koji se dio tijela može zamijeniti umj53 Što je pacemaker?53 Što je transplantacija?

PRIJEVOZ

54 Štoježičara?54 Koji su glavni dijelovi željezničke pm54 Koja se cestovna vozila kreću tračnia54 Što je jednotračna željeznica?55 Što je lebdeći vlak?

.,

56 Što je hidroavion?,

56 Što je »jumbo jet«? j56 Kako se upravlja avionom?57 Koji je avion najbrži?

j57 Što je zračna jadrilica?

i57 Što je avion s pomičnim krilima?

57 Čemu služi plovno jaružalo?58 Što je supertanker?

■58 Za što se koriste teglenice?

\59 Što je parobrod lopatar?

i59 Što je hidrogliser?

,59 Za što se koristi ronilica?

\

59 Što su utrke serijskih automobila? I60 Što je rotacijski motor?

;

61 Koji je automobil najbrži?

36 36 3637

37 37

38 38 38 39 39 39

44 44 45 45 45

4

(

61 Što je električni automobil? (

61 Što je cestovni vlak?

ZNANOSTi

62 Što su atomi? j62 Što su elektroni? j62 Štosu molekule?

63 63Štosu

spojevi?63 Što su elementi?

64Što su krutine?64Štosu tekućine?64 Štosu plinovi?65Što je voda?65Što je živa?65 Što je zrak?

66Što su osnovne boje?

66Što je bijela svjetlost?66 Kako nastaje fatamorgana?67Što su optička vlakn

a?

67Što je laser?67 Za što se koristi laser?

68 Po čemu se razlikuju metali i legure?68 Što su kristali?68 Koja je prirodna tvar na Zemlji najtvrđa?68 Što je zvuk?69 Može li avion letjeti brže od zvuka?69 Kako nastaje jeka?

DALEKO U SVEMIRU

707071 I^OJI je planet najtoplijih71 Koji planeti imaju satelite?71 Koji planeti imaju prsten?

71 Što su meteori?72 Koji je najveći meteorit pao na Zemlju?73Što su planet

i?Koji je planet najmanji? Koji je planet najveći? Koji je planet najtopliji? Koii nlanpti imam sateliti

oidi?

73Što su kometi?73 Što bi se

dogodilo kad bi komet udariou Zemlju?

74 Po čemu se razlikuju zvijezde i planeti?74 Koliko je udaljena najbliža zvijezda?74 Koja je zvijezda najveća?75 Koja je zvijezda najmanja?75 Što su promjenljive zvijezde?75 Što su dvojne zvijezde?

75 Što su crveni divovi i bijeli patuljci?76 Što je zviježđe?77Što su nove i supernove?

77Štojepulsar?77 Štosu maglice?

78 Koja je vrsta zvijezde Sunce?78 Što su sunčeve pjege?78 Koliko je Sunce vruće?79 Kako nastaje polarna svjetlost?79 Što je sunčeva korona?

79 Što su sunčeve prominencije?79 Što je Mliječna Staza?80 Koje vrste galaktike postoje?80 Koja je galaktika najbliža našoj?80 Štojekvazar?81 Koliko je svemir star?81 Kako će svemir završiti?

PLANET ZEMLJA

82 Što je godina?82 Što su obratnice?83

Kakvog je Zemlja oblika?83 Od čega je građena Zemlja?83 Kakva je Zemljina kora ispod oceana?

84 Što su nafta i prirodni plin?84 Što su fosili?84 Što je ugljen?

85 Što su minerali?

85 Koji su minerali najčešći u stijenama?85 Koje se stijene koriste kao građevinski materijal?

86 Kakve su posljedice potresa?86 Kakve vrste vulkana postoje?86 Kakve su posljedice vulkanske erupcije?87 Kakve vrste planina postoje?87 Što geolozi zovu »naborima«?87 Što geolozi zovu »rasjedima«?

88 Kako izgleda morsko dno?88 Što je kontinentalni prag?88 Što su plima i oseka?88 Što je »tsunami«?89 Što su ledeni bregovi?89 Što je uzdignuta obala?

89 Od čega se sastoji atmosfera?90 Koje vrste oblaka postoje?90 Kakva je razlika između orkana i tornada?91 Što znače oznake »A« i »C« na sinoptičkoj

karti?91 Što su »fronte« na sinoptičkoj karti?

92 Što su mlazne struje?92 Što su monsuni?92 Kako more utječe na klimu?93 Što se događa s vodom koja padne na zemlju?93 Odakle stiže voda iz slavine?93 Koja su posebna obilježja sredozemne klime?

94 Kakva je razlika između trošenja i erozije?94 Što je atol?94 Što su stalaktiti i stalagmiti?95 Što se događa kad more udara u osnovu litice?95 Kako more stvara novo kopno?

95

96 96 9697 97 97

98 98 98 99 99

Po čemu se razlikuju zrnca pijeska namora i u pustinji? i

Što je lavina? iKako rijeke mijenjaju oblik kopna?Što uzrokuje poplave?Što se događalo u vrijeme ledenog dobaPostoji li mogućnost da se ledeno doba piŠto bi se dogodilo kad bi se otopio sav isvijetu?

PROŠLOST

Tko je bio australopitek?Što je arheologija?Što se događa na arheološkim iskapanjim.Što je kameno doba?Stoje pronađeno u spilji Lascaux? 1

100 Štosu bili zigurati? 110 Što su Morseovi znakovi?100 Štosu hijeroglifi? 110 Što je signalizacija?100 Što jesfinga? 110 Stoje govor ruku?101 Što je delfijsko proročište? 111 Što je Brailleovo pismo?101 Što jeakropola? 111 Što je esperanto?101 Stoje Kolosej? 111 Stoje mikrofilm?

102 102

Tko su bili samuraji? Tko su bili vitezovi?

112112

Stoje sari? Stoje kimono?

102 Što su bili viteški turniri? 112 Štojekilt?103 Što je renesansa? 113 Što je apartheid?103 103

Stoje Novi svijet? Što je trgovina robljem?

113 113

Što su gerilci? Štosu plaćenici?

104 Stoje industrijska revolucija?104 Stoje uzrok prvom svjetskom ratu?104 Stoje bio »crni petak« na VVall Streetu? . Hl €"^ 105 Stoje NATO? mm %t } 1105 Stoje »hladni rat«? i105 Stoje »treći svijet«? I

i

UMJETNOST I SPORT

114 Što je freska?114 Što je vitraj?114 Što je Miloska Venera?115 Što je impresionizam?

LJUDI 1 OBIČAJI 115 Stoje litografija?106 Što su sirene? 115 Stoje nadrealizam?

106 Stoje jednorog? 116 Što je pantomima?106 Što su zmajevi? 116 Što su misteriji?107 Štosu leteći tanjuri? 116 Stoje kabuki?107 Što je čudovište iz Loch Nessa? 117 Što je gotička arhitektura?107 Tko je bio Minotaur? 117 Što je kontraforni sistem?108 Što su sinagoge? 117 Što je art nouveau?

108 Štosu džamije? 118 Što je petoboj ?108 Stoje Kuran? 118 Stoje bejzbol?109 Štosu budisti? 119 Što je umjetničko klizanje?109 Stoje molitveni mlinac? 119 Što su utrke Formule 1 ?109 Što je bar mitzvaM 119 Koja je najbrža igra na svijetu? r

BILJKE I ŽIVOTINJE

V KAKO RASTU ŽIVA BIĆA?

Sva živa bića rastu tako što umnožavaju broj stanica. Stanice rastu do pune veli-čine i tada se dijele.

Kad se stanica dijeli, dijeli se i sve što je u njoj. Što je naj-važnije, dijeli se i jezgra, a svaki kromosom se udvo-stručuje.

Kromosomi se u stanici obično ne vide, ali kad se jezgra počne dijeliti, oni se pojavljuju kao duge, tanke niti (1). Kromosomi se poči-nju skraćivati (2), a nakon

toga se podijele u dvije kro-matide, koje ostaju povezane u jednoj točki (3). U međuvre-menu se dijeli stanični orga-nel zvan centrosom, te se iz-van jezgre počinje oblikovati diobeno vreteno.

U tom trenutku počinje pu-cati vanjska opna (mem-brana) jezgre. Kromosomi su poredani na središnjoj »plo-čici« i učvršćuju se za niti di-obenog vretena (4). Kroma-tide se razdvajaju (5) i po-miču prema suprotnim stra-nama stanice (6). Stvaraju se dvije nove jezgrine mem-brane, a nakon toga se dijeli i ostatak stanice (7).

kromosomi

> ŠTO JE STANICA?

Stanice su osnovni gradivn elementi svih živih bića. Svaka stanica se sastoji od membrane koja okružuje malo hladetinaste tvari zv; protoplazma.

Sva živa bića se sastoje od stanica. Neke biljke i život nje su građene od samo je< stanice, no mnogo ih je vis sastavljeno od milijuna sta nica.

Svaka stanica je nalik m; loj tvornici. Ona sadrži sve tvari i strukture koje su joj potrebne da obavi svoju zi daću u biljci ili životinji kc pripada.

Protoplazma stanice se s stoji od jezgre i citoplazm« Jezgra upravlja svim funkc jama stanice, a sadrži slo-žene spojeve zvane DNK ( oksiribonukleinska kiselina i RNK (ribonukleinska kiše lina). Pomoću njih jezgra š Ije niz kemijskih uputa do ostalih struktura citoplazm

Stanica je smještena u nježnoj ovojnici kroz ko prolaze voda i kemijski spe jevi, pa se tako između sus jednih stanica razmjenjuju različite tvari.

Kod životinja je stanica , okružena samo staničnom membranom, no biljke osi membrane imaju i dodatni mnogo čvršću staničnu sti-jenku, izgrađenu od vlakn; tvari zvane celuloza.

kromosom

10

A ŠTO SU STANIČNI ORGANELI?

Organelima nazivamo sićušne strukture što plutaju u vodenastoj citoplazmi stanice. Oni obavljaju sve poslove stanične »tvornice«.

Stanicama je za rad potrebna energija kojom ih opskrbljuju jajolika tjelešca ili mitohon-driji. Oni su »elektrane« stanične tvornice.

Druga vrlo.važna stanična struktura je sustav kanalića ili endoplazmatska mrežica. Ti kanalići se nalaze unutar stanične ovojnice, a uz njihovu membranu leže okrugla tjelešca ili ribosomi. Endoplazmatska mrežica stvara bjelančevine i sudjeluje u prijenosu tvari iz jednog dijela stanice u drugi.

Ostali stanični organeli uključuju kloroplaste (samo kod biljaka) i graholike lizosome. Lizosomi sadrže enzime za borbu protiv bakterija i obnavljanje staničnih tvari. Golgijevo tijelo, sustav vrećastih kanala, iz stanice odstranjuju otpadne tvari.

BILJKE I ŽIVOTINJE

endoplazmatska mrežica s ribosomima

citoplazma

jezgrica

A ŠTO SU KROMOSOMI I GENI?

Stanični kromosomi su duga vlaknasta tijela unutar jezgre. Sadrže spoj DNK i sastavljeni su od mnoštva manjih elemenata ili gena. Svaki gen određuje neko posebno svojstvo životinje ili biljke.

Kromosomi su uglavnom građeni od DNK. Ta je tvar u prirodi jedinstvena jer može stvoriti vlastitu kopiju. Kad se kromosom dijeli, svaka kro-matida sadrži DNK koja je potpuno jednaka DNK prvotnog kromosoma.

Svakim svojstvom biljke ili životinje upravlja DNK u jednom ili više kraćih djelića kromosoma unutar stanice. Svaki od tih djelića se zove gen. Na primjer, o genima ovisi boja očiju.

Svaka biljna ili životinjska vrsta ima točno određeni broj kromosoma, s genima koji su svojstveni samo toj jedinki. Kako DNK stvara potpuno jednaku kopiju sebe same, geni se prenose s jedne generacije na drugu.

A KAKO SE HRANA PRETVARA U ENERGIJU?

Šećeri iz hrane se razlazu nizom kemijskih promjena. U tom procesu sudjeluje i kisik, a nastaju ugljik-dioksid, voda i energija.

Proces pretvaranja hrane u energiju zovemo staničnim disanjem. Ono se sastoji od niza kemijskih reakcija, a njihova polazna točka je šećer glukoza.

Prvi korak u razgradnji glukoze se odvija u citoplazmi, a za to nije potreban kisik. Reakcije što slijede se mogu odvijati samo uz prisustvo kisika, i to u mitohondrijima. Tamo se energija koja se nalazi u glukozi koristi za stvaranje visokoenergetskih molekula zvanih ATP.

Energija ATP-a se može koristiti za pokretanje mišića, stvaranje bjelančevina, te za druge tjelesne procese. Kod kemijskih reakcija, koje se odvijaju u mitohondrijima, prilikom stvaranja ATP-a kao otpadne tvari nastaju voda i ugljik-dioksid.

11

BILJKE I ŽIVOTINJE

V ŠTO SU VIRUSI I BAKTERIJE?

Virusi i bakterije su najsitnija živa bića. Virusi nemaju sta-ničnu stijenku pa mogu živ-jeti samo u stanicama drugih živih organizama. Bakterije su veće od virusa i mogu op-stati same za sebe.

Virusi se sastoje od protein-skog omotoča koji okružuje malu količinu DNK ili RNK, a može se reproducirati samo kad se nalazi u živoj stanici. Virusi se zbog toga nalaze na

VIRUSI

V ŠTO JE BILJKA?

Biljkom nazivamo živo biće koje fotosintezom sebi proiz-vodi hranu. Gotovo sve biljke imaju celuloznu staničnu sti-jenku.

Kao i sva druga živa bića, biljke jedu, rastu, dišu i oslo-bađaju se otpadnih tvari. One, također, mogu načiniti određeni pokret i reagiraju na vanjske podražaje.

Ono po čemu biljke razli-kujemo od životinja je činje-nica da same proizvode hranu, i to procesom koji na-zivamo fotosintezom. Za to im je potreban zeleni pig-ment klorofil, razlog zbog ko-jeg je većina biljaka zelena.

Naravno, i kod tog pravila postoje iznimke. Nametničke biljke, primjerice vilina kosa i volovod, ne sadrže klorofil, ali imaju staničnu stijenku poput svih ostalih biljaka.

S druge strane, gljive se ra-zlikuju od ostalih biljaka (vidi str. 18). U stvari, one se po-nekad, zajedno s bakterijama i jednostaničnim biljkama i životinjama, svrstavaju u odvojenu skupinu zvanu protisti.

V ŠTO JE ŽIVOTINJA?

Životinja je živo biće koje si hrani organskim tvarima. Njene stanične membrane obično nisu krute. Većina ži votinja se može kretati i im; živčani sustav.

Životinja ne može sama stvć rati hranu, pa se mora hranii tvarima dobivenim od bi I jak ili drugih životinja.

S druge strane, životinje s donekle nalik biljkama. One rastu, razmnožavaju se, diŠL i iz tijela izbacuju otpadne tvari. Međutim, kako bi došl

gripa

kok

i BAKTERIJEbacili

američka vidrica

granici živog i neživog. Kad prodru u stanicu, obično uzrokuju bolest.

Bakterije su sićušni jedno-stanični organizmi. Neke su okrugle, druge štapićaste, a ima ih i spiralnog oblika.

Postoje bakterije koje uzro-kuju bolesti, no mnoge su i korisne. Neki sojevi bakterija se hrane ostacima uginulih biljaka i životinja. One u tlo ispuštaju spojeve koje biljke mogu iskoristiti.

do hrane, životinje je moraj na neki način dohvatiti i pri vući sebi. Zbog toga moraju biti pokretljive, pa životinje koje izvode vrlo složene krt nje imaju živčani sustav koj upravlja gibanjem njihova t jela.

Ponekad je teško uočiti ra zliku između životinje i biljk Na primjer, jednostanični oi ganizam euglena ima kloro-plaste pa se često ubraja među biljke. Međutim, ona; može hraniti na način sličar životinjama, pa je neki bio-lozi svrstavaju među životinj

Chlamydomonas Inostanična biljka)

hrast

12

BILJKE I ŽIVOTINJE

V ŠTO JE EVOLUCIJA?

Evolucija je proces polaganih promjena što zahvaćaju sve biljke i životinje.

Vrlo je malo životinja i bi-ljaka koje se tokom vremena nisu promijenile. Svaka gene-racija može imati svojstva koja se razlikuju od svojstava prijašnje generacije. Takve promjene ponekad vode na-stanku novih vrsta.

Upravo je evolucija odgo-vorna za izgled svih postoje-ćih živih bića. Razvoj pojedi-nih skupina može se pratiti

proučavanjem fosila i drugim istraživanjima.

Prvi kralješnjaci, odnosno životinje s kralješnicom, bile su ribe, a pojavile su se prije otprilike 500 milijuna go-dina. U slijedećih 100 mili-juna godina u moru su se po-javile mnoge vrste. Postupno su neke ribe napustile vodu i od njih su nastali vodozemci. Od nekih od tih kopnenih životinja su evolucijom nastali gmazovi, a od njih su se kasnije razvile ptice i si-savci.

V ŠTO JE PRIRODNA SELEKCIJA?

Evolucija je neprekidni pro-ces upravo zbog prirodne se-lekcije koja se odvija među ži-vim bićima. Životinje i biljke prilagođene životnoj okolini preživljuju, a one koje se ne mogu u potpunosti prilago-diti, izumiru.

Ponekad se kod nekih biljaka ili životinja slučajno pojave neka nova svojstva. Takva ži-votinja može imati više (ili manje) mogućnosti da pre-živi, za razliku od one koja ta svojstva nije razvila.

MILIJUNA iODINA U ROŠLOSTI

RAZDOBLJEMorskipsi ' Ribe Vodozemcii raže koštunjače Gmazovi

Tamni oblik

Prirodna selekcija se na djelu vidi i danas, primjerice kod brezove grbe. Dvije su podvrste tih leptirova - svi-jetla i tamna.

Prije industrijske revolu-cije, tamni noćni leptirovi su bili vrlo rijetki. Kad su miro-vali na kori drveća pokrive-noj lišajevima, bili su lak pli-jen pticama. Ali, zagađivanje je počelo uništavati lišajeve, a uz to je i kora drveta sve više crnila. Tako su tamni noćni leptirovi postali bolje maskirani, a svijetli su ubrzo počeli nestajati.

BREZOVA GRBA

Ptice Sisavci

65

13

BILJKE I ŽIVOTINJE

V ŠTO SU JEDNOSTANIČNE BILJKE?

jednostanične biljke pripa-daju velikoj porodici algi. Po-stoji mnoštvo različitih oblika tih biljaka. Neke od njih se pomoću izrasline nalik biču mogu i kretati.

Alge su najjednostavnije biljke na Zemlji. One nemaju korijen, stabljiku i lišće, a mnoge su građene od samo jedne stanice. Takve biljke obično slobodno plutaju u je-zerima, morima i oceanima. Zajedno sa životinjicama tvore živu masu plankton.

Poput drugih biljaka, alge sadrže klorofil. Zbog toga su mnoge zelene boje, premda je kod nekih vrsta ta boja skrivena drugim pigmentima.

Među jednostaninčne ze-lene alge spada i Pleurococ-cus koji se može naći u vlaž-noj kori drveća, kao i barske alge pout Euglene i Chlamy-domonasa. U jednostanične alge ubrajamo još i žutoze-lene alge, zlatne alge i oklop-Ijene bičaše.

Alge kremenjašice poput Coscinodiscusa sačinjavaju najveću skupinu. One imaju staničnu stijenku građenu od kremena.

V ŠTO SU MORSKE TRAVE?

Morske trave također pripa-daju biljnoj porodici algi. One su višestanične biljke.

Najmanje višestanične alge uključuju biljke poput Vol-voxa, u stvari šuplje kugle građene od skupine stanica, te barske trave Spirogyra koja se sastoji od dugih nizova sta-nica. Višestanične alge što žive u moru nazivamo mor-skim travama.

Među najjednostavnijim ze-lenim morskim travama je i morska salata, građena od ravnog, dvoslojnog »lista«. Njen rođak, Enteromorpha, ima cjevaste rese. Cladop-hora se sastoji od dugih raz-granatih niti ili vrpci.

Smeđe morske trave uklju-čuju poznate bračiće, te ma-krociste ili laminarije. Većina ih je učvršćena za podvodne stijene, no neke od njih slo-bodno plutaju. Sargaško more je nazvano upravo po velikim plutajućim nakupi-nama trave Sargassum.

Crvene morske trave su uglavnom manje i imaju vrlo složenu strukturu, a žive uglavnom u dubokim vo-dama.

ariš čemp

A ŠTO SU ČETINJAČE? j

Četinjače su sjemenjače, ali za razliku od cvjetnjača, sje menke stvaraju u češerima.

iČetinjače je vrlo lako prepo;nati. One imaju kožaste, igličaste ili Ijuskaste listiće i stv,raju češere.

•,U četinjače ubrajamo bo-1

rove, smreke, jele, ariše, ce-drove, čemprese i borovice. Sve te vrste, osim ariša i mo-čvarnog čempresa, su zimze lene. To znači da im listovi , ne otpadaju, već ostaju na i drvetu tokom čitave godine,: a to je moguće zato što nj i- i hovi čvrsti listovi čuvaju vodu pa ih biljka ne mora o( baciti kad ponestane vode. One također mogu izdržati zimu i smrzavicu.

U stvari, zimzelene biljke odbacuju listiće, no oni '> stalno rastu i otpadaju. Svaki list ostaje na drvetu otprilike tri godine.

Budući da četinjače dobre podnose teške životne uvjet« mogu rasti na mjestima gdje širokolisno drveće ne bi preživjelo. Većinu četinjača nalazimo u širokom pojasu upravo ispod sjeverne polar-nice.

14

cedar

H <?

Spirogyra

Cbv

nazubljena morska trava

BILJKE I ŽIVOTINJE

Lisnate mahovine su niske biljke koje nemaju pravi kori-jen. Zajedno s jetrenjarkama čine veliku porodicu maho-vina.

Mahovine rastu na različitim staništima, oblikujući sagove ili male nakupine. Najčešće rastu u šumovitim područ-jima, na kori drveta, na vlaž-nim obalama, uz močvare te na kamenju. U stvari, one ra-stu na mjestima gdje bi cvjet-njače teško opstale.

Mahovina ima nježnu stab-ljiku na kojoj su pričvršćeni brojni listići. Ta biljka nema korijen, a uz zemlju se drži korjenastim nitima zvanim ri-zoidi. Većina mahovina pro-vodi vodu kroz stabljike, a razmnožavaju se sporama koje nastaju u čahurama.

Najveća evropska maho-vina je vlasnjača ( Polytri-chum commune). U vlažnim područjima njena stabljika doseže visinu od oko 20 cen-timetara. Vodena mahovina (Fontinalis antipyretica) živi u rijekama i barama. Njene stabljike mogu biti dulje od 100 centimetara.

Jetrenjarke pripadaju istoj porodici kao i mahovine. Neke imaju jednostavna, spljoštena tijela, dok su druge, pak, više nalik maho-vinama.

Jetrenjarke se mnogo brže suše nego mahovine, pa ih se zbog toga može naći samo na vlažnim, sjenovitim mje-stima. One s ravnim biljnim tijelima zovemo taloidnim je-trenjarkama. Ta podvrsta nema stabljiku niti prave li-stove, a po vlažnoj zemlji se širi držeći se za nju nježnim rizoidima.

Više od 90 posto jetrenjarki je nalik mahovinama, a zo-vemo ih lisnatim jetrenjar-kama. Imaju stabljiku i male, čvrste listiće. Lophocolea, na primjer, raste na kori drveća.

Kao i mahovine, jetre-njarke se razmnožavaju spo-rama što nastaju u čahurama, no čahure se kod jetrenjarki razvijaju sporije.

Većina jetrenjarki se, tako-đer, može razmnožavati i na drugi način. Na njihovim li-stićima izrastu male okrugle ili eliptične tvorevine, a svaka od njih može stvoriti novu biljku.

bujad

A ŠTO SU PAPRATNJAČE?

Popratnjače su porodica bi-ljaka koje stvaraju spore, ali, za razliku od mahovina i je-trenjarki, mogu živjeti na vrlo suhim područjima.

Paprati se javljaju u opsegu od sitnih biljaka što rastu u umjerenom pojasu, do vi-sokih tropskih paprati.

Dva su razloga zbog kojih su mnogo veće od mahovina. Prvi je što u stabljikama imaju stanice koje dobro pro-vode vodu do listova, a drugi je što odrasle paprati stvaraju samo spore. Njihove se spolne stanice, kojima je po-trebna vlaga, razvijaju na nježnoj, srcolikoj strukturi ili protaliju, koja nastaje iz spore što leži na tlu.

Odrasla papratnjača je za tlo pričvršćena podzemnom stabljikom ili rizomom. Iznad zemlje se nalazi jedan ili više listova.

Ponekad perasti listovi imaju jednostavan oblik, kao kod vrste jelenjak s vrpčastim listovima, ali su oni mnogo češće podijeljeni u listiće ili pinnae. Oni mogu biti podi-jeljeni u još manje listiće koji se zovu pinnules.

M

15

V ŠTO SU MAHOVINE? V ŠTO SU JETRENJARKE?

Dicranella heteromalla

stela

BILJKE I ŽIVOTINJE

> ŠTO SU CVJETNJAČE?

Cvjetnjače su biljke s orga-nima za razmnožavanje što se nalaze u cvijetu. U tu ve-liku biljnu porodicu ubrajamo mnoštvo zeljastih biljaka (imaju zelenu stabljiku), grmova i drveća.

Četinjače i njihovi rođaci pri-padaju biljnom razredu go-losjemenjača, a te biljke stva-raju sjeme koje je izloženo.

S druge strane, kod cvjet-njača ili kritosjemenjača sjeme je okruženo stijenkom plodnice tučka od koje često nastaje plod.

U biljnom svijetu danas je poznato oko 360 tisuća vrsta, a od toga je više od 220 ti-suća cvjetnjača. One se vrlo uspješno šire zbog djelotvor-nog stvaranja i širenja sje-mena, ali i zato što se lako prilagođavaju uvjetima u oko-lini. Cvjetnjače se mogu naći u gotovo svim životnim sredi-nama, pa čak i u pustinjama te na visokim planinama.

Porodica cvjetnjača se di-jeli u dvije skupine. Jedno-supnice su biljke s dugim, tankim listovima i uspored-nim žilicama. Njihovi cvje-tovi gotovo uvijek imaju tri ili šest latica. U tu skupinu ubrajamo trave, gomoljaste biljke poput zvončića, te or-hideje. Među njima su velike samo neke tropske vrste, primjerice palme.

Dvosupnice sačinjavaju mnogo veću skupinu. Nji-hovo lišće je obično široko, s mrežom žilica, a cvjetovi imaju četiri, pet ili više latica.

A Š T O J E U S T O P A D N O

DRVEĆE?

Listopadno drveće ujesen gubi lišće. To je većinom ši-rokolisno drveće sa sjeverne zemljine polutke.

Zime na sjevernoj polutci su preoštre za većinu širokolis-nog drveća, pa ono ujesen odbacuje lišće i zimu preživ-ljava u stanju mirovanja (spa-vanja). Kad bi lišće ostalo na drvetu, oštetio bi ga vjetar i smrznulo bi se, a za vrijeme jakih smrzavica drvo bi preko

rododendron Davidia involucrata zvončić

njega gubilo više vode no' bi moglo uzeti iz tla.

Listopadne šume nalazir u Evropi, ali u Sjevernoj Americi i istočnoj Aziji ras mnogo više vrsta takvog di veća. U Sjevernoj Americi postoji oko stotinu različiti vrsta, uključujući javore, magnolije, hikori i tulipani drvo.

Evropske listopadne šun uglavnom sačinjavaju hra-stovi, jasenovi, bukve, bre i johe. Među ostalim evro| skim vrstama su i grab, bi| grab, te oskoruša.

16

BILJKE I ŽIVOTINJE

V KOJE SU CVJETNjAČE NAJVEĆE?

Najveća biljka na svijetu je kineska glicinija.

Kineska glicinija s gorja Si-erra Madre u Kaliforniji ima grane dulje od 150 metara. Svake godine stvori oko mili-jun i pol cvjetova.

Druga velika biljka je di-vovska Puya raymondii iz po-rodice ananasa. Njeni stu-povi sa 8000 cvjetova dosižu visinu od deset metara.

A KOJE SU CVETNJAČE

NAJMANJE?

Najmanja cvjetnjača na svi-jetu je vodena leća( Wolffia punctata).

Vodena leća oblikuje velike plutajuće naslage na jeze-rima, no svaka pojedina biljka je vrlo malena, građena od jednog ili više eliptičnih listića i nekoliko visećih kori-jena.

Najmanja vodena leća pri-pada rodu VVolffia. Promjer tih biljaka ne prelazi pola mi-limetra.

A KOJE JE DRVEĆE NAJVIŠE?

Najviše drveće na svijetu živi u Sjevernoj Americi. To su divovski kalifornijski mamu-tovci, no osim njih postoji još mnogo vrsta što dostižu ve-liku visinu.

Najviši živi mamutovac, s imenom »Najviše stablo«, viši je od 111 metara. Međutim, njegov vrh odumire, i vjerojatno je nekoć dostizao 112 metara. Neka stabla što rastu u tom kraju imaju zdrave vrhove i premašuju vi-sinu od 110 metara, pa će jednog dana možda neko od njih preuzeti ime »Najviše stablo«.

U prošlosti su, možda, po-stojala čak i viša stabla. Vje-ruje se da je jedno eukaliptu-sovo drvo 1880. godine u Australiji doseglo visinu od 114 metara, a Douglasova jela, posječena 1895. u Bri-tanskoj Kolumbiji je, možda, bila i viša od 127 metara.

Najveće drveće na svijetu raste talođer u Kaliforniji. To su divovske sekvoje. Najveća od njih je visoka 85 metara, a opseg debla u blizini zemlje joj iznosi više od 24 metra.

A KOJE DRVEĆE ŽIVI NAJDULJE?

Najstarije drveće na svijetu su borovi iz Bijelih planina u Kaliforniji. Vjeruje se da su neki stariji od 4500 godina.

Sve do početka 20. stoljeća znanstvenici su smatrali da sekvoje žive najdulje. Neke od njih postoje već 3400 go-dina, ali borovi iz Bijelih pla-nina u Kaliforniji su još mnogo stariji.

Najstariji primjerak takvog bora o kojem postoje zapisi bio je star 4900 godina, a posječen je 1969. godine. Vjerovatno najstarije drvo koje još uvijek živi, nazvano »Metuzalem«, ima više od 4600 godina.

Kalifornijski borovi žive u surovim klimatskim uvjetima, na golim planinskim obroncima oko 3000 metara iznad mora, gdje rastu u izo-bličenim, izvinutim oblicima.

Neki znanstvenici procje-njuju da bi kalifornijski bo-rovi mogli doseći dob od 5500 godina, dok drugi sma-traju, da divovske sekvoje mogu doživjeti i 6000 go-dina.

kineska glicinija

Puya raymondii

17

BILJKE I ŽIVOTINJE

V ŠTO SU GLJIVE?

Gljive su organizmi s nita-stim tkivom a razmnožavaju se sporama. Neke gljive u svojim velikim plodnim tije-lima stvaraju zaista mnogo spora.

Gljive svrstavamo u biljke, ali

njihove stanične stijenke ne sadrže celulozu. One, tako-đer, nemaju zeleni pigment klorofil, pa ne mogu same stvarati hranu, već je moraju uzimati iz okoline. Neke gljive se hrane mrtvim životi-njama ili biljkama što se ra-spadaju, dok su druge namet-nici i hranu uzimaju od živih

biljaka ili životinja.

IRiječ »gljiva« kod nas i

obično izaziva pomisao nanjeno plodno tijelo, odnosiklobuk i stručak, no njen ,glavni dio je masa gljivičniiniti koju zovemo micelij, ujek skrivena u tlu ili drvetU|kojeg gljiva raste.

iGljive što stvaraju velika,

plodna tijela su vrlo napredne vrste. Osim poznatipečurki i različitih gljivaotrovnica, postoje i zdjeli-jčarke, puhare, drhtalicei gube. Suhu trulež u kućaruzrokuju gljive s velikimplodnim tijelom.

]

Međutim, sve gljive ne straju plodno tijelo. Jednostavne gljive uključuju pli-jjesni i parazite, primjerice!krumpirovu snijet.

j

zdjeličarka

, . zlatnožutari?zena drhtalica glavnica

krumpirača tamnopurpurna krasnica

A KOJE SE GLJIVE MOGU JESTI?

Poljske pečurke su izvanred-nog okusa i zbog toga naša vrlo omiljena hrana, ali one nisu jedina vrsta gljiva koja se može jesti.

velika \. *gnojištarka gomoljastonoga

' ^_^». sumarica

Kad se pojave u rujnu i listo-

padu, poljske pečurke je vrlo lako prepoznati. Ali isto vri-jedi i za mnoge druge vrste jestivih gljiva.

Na polju ćete naći i golemu puharu, vrlo ukusnu ako je narežete i pripremite

kao odreske. Gomoljasto-noge šumarice imaju okus bademu, a i velika gnoji- . štarka, koja se ne može zar jeniti ni za koju drugu vrsti također je vrlo dobra.

U šumi ćete uz nešto sre naići i na druge vrlo ukusn« gljive. Sunčanice i svijetlo-žute lisičice zaista vrijedi p tražiti. Smrčak se u nekim krajevima smatra pravom p slasticom. Vrganj je, takođi vrlo omiljena gljiva, a prstt njak (koji se svakako mora skuhati) je čak i bolji. Na si blu drveta se može naći bu kovača.

Tartufi su odličnog okusi ali ih nije lako naći jer rast pod zemljom u nekim buk« vim šumama.

Nikada nemojte jesti gljiza koje niste sasvim sigurnda su jestive! .

\

prstenjak

poljska pečurka

golemavrganj puhara

tartuf smrčak

18

BILJKE I ŽIVOTINJE

V KOJE SU GLJIVE OTROVNE?

Otrovne glijve se ni u kom slučaju ne smiju jesti jer mnoge od njih uzrokuju vrlo teške poremećaje, a neke čak i smrt.

Od gljiva koje su nalik pečur-kama samo je nekoliko vrsta stvarno jestivo. Mnoge ne-maju okusa, ili je on vrlo ne-ugodan, a neke od njih su otrovne pa ih se pod svaku cijenu mora izbjegovati.

Zelena i bijela pupavka su otrovne gljive te obično uzro-

V KOJE SE GLJIVE KORISTE ZA PRIPREMU HRANE I LIJEKOVA?

Osim jestivih, postoje i druge korisne gljive. Od Penicilli-uma i drugih plijesni proiz-vode se antibiotici, a kvaš-čeve gljivice su neizbježne u pripremi kruha i alkoholnih pića.

Alexander Fleming je 1929. godine primijetio da Penicil-lium plijesni uništavaju bak-terije. Nekoliko godina kas-nije, znanstvenici su izdvojili antibakterijski spoj iz Penicil-liuma i nazvali ga penicilin. Danas se antibiotici dobivaju i iz drugih plijesni. Penicil-lium se također koristi i kod pripremanja nekih sireva.

Druga vrlo važna skupina gljivica su kvaščeve gljivice. One šećer pretvarjaju u etilni alkohol i ugljik-dioksid, pa se zbog toga koriste u proizvod-nji alkoholnih pića.

Kvasac se također koristi i za pripremu kruha, jer stvara mjehuriće ugljik-dioksida zbog kojih se tijesto »diže«. Kad se kruh peče, kvaščeve gljivice ugibaju, a alkohol isparava.

V ŠTO SU LIŠAJEVI?

Lišaj nije samo jedna biljka, već se sastoji od gljivica i algi međusobno povezanih u ne-raksidivu zajednicu. Takav način života je vrto koristan za obje biljke.

Vanjski slojevi lišajeva su građeni od gusto nanizanih gljivičnih niti. Taj sloj služi za zaštitu unutrašnjih slojeva. U središtu lišaja gljivične niti su rjeđe, a okružuju ih stanice algi.

Gljivice štite alge od vjetra, smrzavanja i sunca, a zauz-

zelena pupavka i panterova munara

iŠcrvenkasta cjepača

otrovna pečurka bljuvara

kuju smrt, dok je panterina muhara nešto manje otrovna. Ludara i muhara su također otrovne, no trovanje njima obično ne završava kobno. Mnoge vrste iz roda cjepača su otrovne.

Osim ovih, postoje i nešto bezopasnije, ali ipak otrovne gljive. Bljuvara uzrokuje mučninu, a otrovnu pečurku je lako zamijeniti s poljskom pečurkom, no njegovo meso požuti kad ga oštetimo. Osobe koje pojedu takve gljive mogu imati priviđenja ili halucinacije, no oporavak je uvijek uspješan.

vrat ih alge opskrbljuju hra-nom koju proizvode fotosin-tezom.

Neki lišajevi pokrivaju sti-jene, dok drugi imaju listasti ili grmoliki izgled, a možemo ih naći i na drveću. Razmno-žavaju se stvarajući praškastu tvar koja sadrži dijelove obaju biljaka.

Gljive uz to stvaraju i spore. Od njih će novi lišaj nastati samo ako nakon raspr-šivanja dođu u dodir s odgo-varajućim algama.

kv

Pe

19

I

BILJKE I ŽIVOTINJE

V ŠTO SUJEDNOSTANIČNEŽIVOTINJE?

Jednostanične životinje ubrajamo u skupinu praživotinja. U nju spadaju amebe, papučica i uzročnik malarije.

Najpoznatije jednostanične životinje su amebe. To su male, hladetinaste životinjice što neprestano mijenjaju oblik. U rođake amebe ubra-jamo krednjake koji imaju ljušturu, i radiolarije s njež-nim kremenim kosturom.

Neke praživotinje se kreću koristeći tvorevine nalik biče-vima. Trypanosoma je bičaš koji u ljudi uzrokuje bolest spavanja.

Druge praživotinje imaju tanke dlačice ili trepetljike. Papučica te trepetljike koristi za plivanje, a Stentor njima stvara vodene struje koje mu donose hranu.

Posljednja skupina praži-votinja su paraziti, a u njih ubrajamo uzročnika malarije {Plasmodium).

V ŠTO SU MEDUZE?

Meduze ubrajamo u životinj-sku skupinu zvanu žarnjaci. Njoj, također, pripadaju mo-ruzgve i koralji.

Tipična meduza ima velik klobuk nalik kišobranu s ko-jeg vise duge lovke. Klobuk omogućuje životinji da pluta u vodi, a lovkama hvata hranu.

Na crtežu vidimo odrasli stadij meduze, onaj koji se može razmnožavati, lajašca većine tih životinja se ne raz-vijaju izravno u meduze, već

meduza

moruzgva

prije toga prolaze kroz stadij polipa koji se hvata|u za sti-jene i druge pogodne povr-šine. Pričvršćeni za nju hva-taju plijen i rastu, sve do tre-nutka kad se pretvaraju u odraslu meduzu.

Kod drugih žarnjaka polip je odrasli oblik, a kod moruz-gvi i jedini. One su uvijek pričvršćene za neki kamen ili stijenu te žarnjacima love pli-jen.

Portugalska lađica je vrlo slična meduzi, ali to je, u stvari, plutajuća kolonija polipa što vise ispod vreće napunjene plinom.

V ŠTO SU KORALJI?

Koralji su u bliskom srodst\s moruzgvama, s time što smorske moruzgve obično vlike i nezaštićene, dok su k<ralji mali i zaštićeni vapnenstim kosturom.

j

Koralji koje možemo kupit! u trgovinama su tek kosturi nekad živućih životinja. Ži> koralji su kosturi, obično ja kih boja, unutar kojih se na laži mesnata masa polipa.

Kolonija koralja se počin stvarati kad mladi polip za-počne razmnožavanje pup< njem. Nastali polipi se dalji razmnožavaju, pa tako kok nija raste.

Polipi ostaju povezani za jedno, te dijele hranu koju kolonija uhvati. Svaki od nj stvara vlastiti dio vapnena-stog kostura.

Koralje možemo naći u g tovo svim morima, ali vr-stama koje stvaraju koraljn( grebene više odgovara topi, plitka voda. Koraljni grebe-novi se počinju razvijati uz grebenove što okružuju obi kontinenata ili otoka.

plavi koralj

Trypanosoma

Stentor

kostur (presjek)

20

BILJKE I ŽIVOTINJE

V ŠTO SU PLOŠNjACI? V ŠTO SU MEKUŠCI?

Plošnjaci su jednostavne, spljoštene životinje nalik cr-vima. Većina je dugačka iz-među jednog i deset milime-tara, no neke tropske vrste su mnogo veće.

Plošnjaci žive u gotovo svim umjerenim i tropskim po-dručjima svijeta. Neke ćemo naći ispod kamenja i lišća u rijekama i jezercima, ali većina se nalazi u moru. Ma-nji broj plošnjaka živi na tlu. Tropske vrste su uglavnom jarkih boja, a mogu se pro-naći i primjerci dulji od 30 centimetara.

Plošnjaci su poznti po spo-sobnosti regeneracije, od-nosno obnavljanju pojedinih dijelova tijela. U stvari, ako plošnjak na neki način izgubi dio tijela, svaki će djelić izra-sti u novu jedinku. Neki ploš-njaci se čak i u prirodi raz-množavaju dijeljenjem!

Plošnjaci uglavnom žive samostalno, ali postoje i neke nametničke vrste, a njihovi bliski srodnici, primjerice metilji i trakavice, žive samo na račun drugih živih bića.

Drugu veliku skupinu među mekušcima čine školjkaši. Govoreći općenito, svi njeni članovi imaju ljusku sastav-ljenu od dva dijela povezana u sredini. Ipak, različiti oblici su prilagođeni različitim uvje-tima života. Kapice se plitko ukopavaju u pijesak, a školjke iz roda Mya mnogo dublje. Šljanak je poznat po tome što se vrlo brzo zako-pava. Dagnje i kamenice su učvršćene za stijene, dok ja-kovska kapica može i plivati.

Glavonošci su najveći me-kušci; u tu skupinu spadaju lignji, sipe i hobotnice.

Mekušci su u osnovi životinje s ljuskom. Neke od njih, primjerice liganj, imaju unu-trašnju ljusku, dok je puževi golaći i hobotnice uopće ne-maju.

Golaći i puževi pripadaju ra-zredu puževa iz koljena me-kušaca. To je najveća grupa u toj skupini, a u nju ubra-jamo i životinje poput prilje-paka, viših školjki, kaurija, čunjaša, morskih golaća jar-kih boja te klija.

šljanaksipa

slatkovodni plošnjak

tropski morski plošnjak

V KOJI JE LIGANJ NAJVEĆI?

Najveći poznati liganj na svi-jetu je atlantski divovski li-ganj.

Jedan divovski atlantski liganj se 1878. godine nasukao na obale Nevvfoundlanda u Ka-nadi. Težio je oko dvije tone, a tijelo mu je bilo dugačko 6,1 m. Duljina krakova je iz-nosila 10.65 metara, što je ukupno iznosilo 16.75 me-tara.

Divovski lignji su najveći beskralješnjaci (životinje bez

kralješnice) na svijetu. Hrane se ribama, rakovima i ma-njim lignjima.

Divovski liganj većinu ži-vota provodi u dubokoj vodi, ali se ponekad podiže do po-vršine.

Kratkotrajni susreti s tim golemim morskim životi-njama vjerojatno su bili uzrok nastanku nekih legendi o divovskim morskim zmijama i sličnim čudovištima. Prema norveškoj legendi, mislilo se da je kraken dug oko dva kilometra! Govorilo se da svojim dugim krakovima hvata posadu brodova.

21

BILJKE I ŽIVOTINJE

< ŠTO SU PAUCI I ŠKORPIONI?

Pauci i škorpioni pripadaju redu paučnjaka. Imaju tvrdi vanjski oklop, poput kukaca, ali umjesto šest nogu imaju osam.

Paučnjaci su red životinja u koje osim škorpiona ubra-jamo krpelje i grinje, ali su njegovi najpoznatiji predstav-nici pauci.

Tijelo pauka je podijeljeno u dva odvojena dijela, a na glavi se nalaze dva otrovna zuba. Velik broj paukova pli-

jen lovi u mrežu, no neki1

jednostavno progone i hv; taju. Pauci zamkari žrtvu i kaju u jamici skrivenoj po poklopcem od trave ili mć vine.

Na kraju zavinutog rep; škorpiona nalazi se otrovr bodlja. Umjesto otrovnih zubi, za hvatanje plijena r služi par velikih štipaljki.

Većina škorpiona plijenubija otrovom iz bodlje n;repu, a nakon toga ga rasl<mada štipaljkama. Otrovnbodlja im ponekad služi zobranu.

ipauk ptičar

> ŠTO SU RACI?

U skupinu rakova ubrajamo mnoge vrste višenožnih živo-tinja s tvrdim oklopom. Naj-poznatije vrste iz tog razreda su hlapovi, škampi, rakovice i obične mokrice, a u njega ubrajamo i brumbuljke.

Raci se od drugih člankono-žaca (životinja s tvrdim oklo-pom i člankovitim nogama) razlikuju po tome što imaju dva ticala i više nogu. Većina rakova ima noge građene od dva dijela te oklop ili lju-šturu.

Većina životinja iz skupine rakova, primjerice kozice i brumbuljci, su male i žive u moru, ali postoje i iznimke, primjerice vodenbuhe koje žive u slatkoj vodi, ili mo-krice što žive na kopnu.

Najveći rakovi su deseto-nošci (Decapoda). Kozice i škampi plivaju, dok hlapovi i rakovice hodaju po mor-skom dnu, a na prednjem di-jelu imaju velike štipaljke.

vodenbuha

< PO ČEMU SE RAZLIKUJU STONOGE I STRIGE?

I stonoge i strige ubrajamo u skupinu člankonožaca, ali se one razlikuju po načinu prehrane. Za razliku od striga koje su mesožderi, sto-noge isključivo jedu biljnu hranu.

Premda su oblikom toliko slične da ih ponekad zovemo zajedničkim imenom »sto-noge«, prave stonoge i strige se vrlo razlikuju načinom ži-vota i ishranom.

Strige su vrlo brzi i okre mesožderi koji se hrane ki cima i drugim malim živo njama.

Stonoge su, za razliku cstriga, spori biljožderi,i hrane se uglavnom uvelii trulim lišćem. Tijelo im jobično oblo i građeno odilutića koji se stapaju jedais drugim, a na svakom odnjih su dva para nogu. Zbsvoje sporosti, stonoge suvrlo lak plijen, pa se u slučaju opasnosti sklupčajuu lopticu i izlučuju smrdljtekućinu kako bi se na taj!čin zaštitile.

i

stonoga

22

V ŠTO SU KUKCI?

Kukci su životinje s tvrdim oklopom i šest nogu, a mnogi imaju i krila. Tijelo im je po-dijeljeno u tri dijela.

Više od 80 posto poznatih ži-votinja su kukci. Dosad je ot-kriveno oko milijun vrsta, a pretpostavlja se da postoji još oko četiri milijuna nepoznatih vrsta.

Kao i ostali člankonošci, kukci imaju tvrdi vanjski oklop i člankovite noge, ali se od njih na neki način razli-kuju. Tijela su im podijeljena u tri dijela: glavu, prsište i za-dak. Na prsištu se nalaze tri para nogu, a kod većine ku-kaca i jedan ili dva para krila.

Kukci žive u svim područ-jima Zemlje, osim u moru. U primitivne kukce bez krila ubrajamo skokune, a u krilate vi I i ne konjice, skakavce, bo-gomoljke, termite, moljce, leptire, muhe, mrave, tvrdo-krilce i ose.

V KOJI SU KUKCI NAJVEĆI?

Najveći živi kukci su poput šake veliki afrički gol i jat i leptir Troides pronomus, s rasponom krila od vrha do dna ove stranice.

Najveći kukac na svijetu je afrički golijat. Poneki prim-jerci dosegnu duljina od de-set centimetara i težinu od 100 grama, ali postoje i neke vrste kukaca nosorožaca i ko-trljana koje su tek nešto ma-nji.

Brazilskog divovskog goli-jata ubrajamo u rod rogača. On naraste do 15 centime-tara, no mnogi paličnjaci su čak i dulji. Međutim, najdulji kukci na svijetu su jedna in-donezijska vrsta koja naraste i više od 30 centimetara.

Leptirovi i moljci imaju najveći raspon krila, a naj-veći leptir na svijetu je Tro-ides pronomus iz Nove Gvi-neje. Raspon krila ženki te vrste iznosi oko 30 centime-tara.

BILJKE I ŽIVOTINJE

V KOJI SU KUKCI BILI NAJVEĆI?

Najveći kukac za kojeg se zna je prije otprilike 280 mi-lijuna godina živio u vrućim, vlažnim močvarnim šumama karbona. Poznat je pod latin-skim imenom Meganeura monyi.

Kukci narastu do određene ve-ličine, pa, na primjer, kukac veličine čovjeka ne može po-stojati. Takav kukac ne bi mogao uzimati dovoljno ki-sika, a osim toga bi ga, naj-vjerojatnije, zdrobio atmos-ferski tlak.

Ipak, neki od davnih ku-kaca su bili mnogo veći od današnjih. Najveći od njih su bili divovski konjici (Megane-ura), kojima je raspon krila iznosio do 70 centimetara.

Ti kukci su dosegli takvu veličinu jer u to vrijeme u zraku nije bilo grabežlji-vaca, i jer se za hranu nisu morali boriti s drugim životinjama.

Danas bi takvi kukci bili lak plijen pticama, a zbog velikog broja današnjih kukaca, ptica i sisavaca što žive na drveću ne bi se mogli izboriti za dovoljno hrane.

23

BILJKE I ŽIVOTINJE

V KOJI KUKCI ŽIVE U ZAJEDNICAMA?

Kukci uglavnom žive sami, no postoje i vrste što žive u skupinama ili kolonijama.

U kukce što žive u zajedni-cama ubrajamo neke vrste pčela, primjerice pčele me-darice, neke vrste osa, te sve vrste mrava i termita.

Zanimljivo svojstvo životi-nja što žive u zajednicama jest da svi članovi zajednički rade za dobro cijele kolonije. U većini kolonija postoje tri ili više različitih skupina ži-votinja, odnosno kasta, a svaka od njih obavlja točno određeni zadatak.

Mnogo je različitih vrsta kolonija. Ose pod zemljom ili u šupljim stablima grade vrlo složena gnijezda s mnogo slojeva i prostorija. Za izgradnju gnijezda koriste papir koji stvaraju miješa-njem prožvakanog drva sa slinom.

Pčele medarice žive u gni-jezdima što se sastoje od uspravnih voštanih pregrada, odnosno saća, a termiti grade gnijezda u obliku velikih hu-maka. Većina mrava kopaju gnijezda pod zemljom.

A KOLIKO PČELA ŽIVI U KOŠNICI?

Sredinom ljeta se u košnici nalazi jedna matica, 50 do 60 tisuća radnika, i nekoliko stotina mužjaka ili trutova.

U košnici su pčele medarice podijeljene u tri društvene skupine - maticu, trutove i radilice. U koloniji se nalazi samo jedna matica. Ona leže jajašca, a njezino prisustvo upravlja radom drugih čla-nova kolonije. Sve pčele ra-dilice su neplodne ženke, a njihov zadatak je briga0 koloniji. Trutovi su plodnimužjaci, a stvaraju se samosredinom i krajem ljeta. Oniništa ne rade, i jedini zadatakim je parenje s maticom.

Nakon što se izlegne iz ku-kuljice, prva dva tjedna ži-vota radilica provodi hraneći1 njegujući ličinke u ćelijama.U trećem tjednu pomažeu izgradnji novih ćelija i po-pravljanju oštećenih dijelova košnice, a osim toga pretvara nektar u med. Sljedeća tri tjedna provodi skupljajući nektar i pelud, a nakon toga ugiba.

A KOLIKO SU SUROV MRAVI RATNICI?

Priče o surovosti mrava ra nika su često pretjerane, a je, svakako, istina da će o< svake životinje koja se ne uspije ukloniti njihovoj po vorci za vrlo kratko vrijert ostati samo kostur.

Mravi ratnici se tokom darkreću u dugoj koloni kojaiusput traži hranu.

'Glavni dio kolone se sa

stoji od 80 tisuća do milijimalih mrava radnika koji |nose ličinke i maticu. Mravojnici su veći radnici s vekim glavama i čeljustima.Njihov zadatak je istraživaokoline i čuvanje kolonemrava.!

Noću se kolona odmara a radnici međusobno pove noge i tako naprave privre meno gnijezdo za maticu i činke.

Mravi ratnici se uglavno hrane drugim kukcima, alt i drugim životinjama koje se nađu na putu, bez obzii jesu li žive ili uginule. Zm koja se toliko prejela da se može brzo kretati, bit će p jedena za tren oka, a ni sp tani konj nema nikakve ša da se spasi.

24

presjek osinjaka

BILJKE I ŽIVOTINJE

A ŠTO SE DOGAĐA U TERMITNJAKU?

Većina termita gradi gnijezda u velikim humcima. Unutar svakog termitnjaka nalazi se mreža kanala i prostorija gdje termiti radnici čuvaju mlade.

Termitnjak počinju graditi matica i njen mužjak, a kas-nije taj posao preuzimaju radnici.

Termitnjak se gradi od zem-lje i dijelova biljaka koje se zajedno povezuju slinom i balegom. Vanjski zidovi ter-mitnjaka su tvrdi poput sti-jene, a unutrašnjost je spuž-vaste građe, s tisućama malih prostorija koje su međusobno povezane malim otvorima.

Za održavanje protoka zraka kroz gnijezdo služi sre-dišnji ventilacijski kanal. Mi-kroklima u termitnjaku je to-pla i vlažna, a sadržaj ugljik-dioksida u zraku je velik.

Termitnjaci se međusobno razlikuju po obliku. Neki su nalik tornjevima visokim više od tri metra. Kad se tlo čisti zbog priprema za kultiviranje, termitnjaci su ponekad pre-čvrsti da bi ih se moglo razru-šiti čak i buldožerom, pa se uništavaju eksplozivom.

A ŠTO SU RADNICI I VOJNICI?

U svakom termitnjaku po-stoje četiri kaste. Matica i njen mužjak stvaraju mlade, radnici brinu o termitnjaku, a vojnici ga brane.

Termiti su nalik mravima, no s njima nisu ni u kakvom srodstvu. Mravi su bliski ro-đaci pčela i osa, dok su ter-miti u srodstvu sa žoharima. Svi mravi radnici i mravi voj-nici su neplodne ženke, dok su radnici i vojnici u koloniji termita oba spola.

Radnici su najmanji, ali najbrojniji članovi termitske zajednice. Njihova usta su oblikovana za hranjenje ženke i njenih mladih, te za izgradnju gnijezda.

Termiti vojnici su mnogo veći, imaju veliku glavu i vrlo često par zastrašujućih čelju-sti. Oni brane koloniju od mrava, svojih glavnih nepri-jatelja. Vojnici nekih vrsta termita umjesto čeljusti imaju duga rila kojima na mrave štrcaju ljepljivu tekućinu.

V ŠTO SU GUSJENICE I NIMFE?

Gusjenice i nimfe su mladi, nerazvijeni oblici kukaca.

Prije no što odrastu, mladi kukci moraju proći kroz niz faza razvoja. Između svake od njih odbacuju kožu (presvla-čenje). U posljednjoj fazi prolaze kroz niz promjena (metamorfozu) nakon koje poprimaju odrasli oblik.

Kod nekih vrsta kukaca faze rasta mladih nalik su onima kod odraslih jedinki. Takve oblike zovemo nim-fama. Kod krilatih kukaca su nimfe jednake odraslim kuk-cima, ali umjesto razvijenih krila imaju krilne pupove.

Nasuprot tome, gusjenice i ličinke se u potpunosti razli-kuju od odraslih oblika. Nji-hovo tijelo i nožice su obično mekane, krila im nisu vidljiva, a način ishrane i života se u potpunosti razlikuje od onoga odraslih kukaca. Toliko su različite od odraslog oblika da moraju proći kroz posebnu fazu rasta, koju zo-vemo fazom kukuljice.

li.

poprečni termitnjaka

Vodrasli kukac

25 i

BILJKE I ŽIVOTINJE

V ŠTO SU MORSKI JEŽEVI I ZVJEZDAČE?

Morske ježeve i zvjezdače ubrajamo u razred morskih bodljikaša (životinje s bodlji-kavom kožom). Istom ra-zredu pripadaju i morski lji-ljani i trpovi.

Tvrda ljuštura morskih ježeva je građena od velikog broja vapnenastih pločica koje se nalaze u njihovoj koži. Mnogi od njih imaju i duge bodlje.

Kostur drugih bodljikaša je također građen od vapnenastih

V ŠTO SU MORSKE MJEŠČIČNICE I KOPLJAČE?

Kopljače su mala stvorenja nalik ribama koja žive u plit-koj vodi, djelomično zako-pana u mulju ili pijesku. Morske mješčićnice su vrlo primitivne vrećaste životinje pričvršćene uz stijene.

Kopljača je duga oko pet centimetara, a hrani se or-ganskim tvarima profiltrira-nim iz vode koja je okružuje. Kopljača nije riba, i njeno ti-jelo se po mnogo čemu razli-

kuje od tijela ribe.

'jU stvari, ona nema pra

kralješnicu, već dugu, šta ćastu tvorevinu nazvanu tak ili korda. Svitak, takoc imaju zameci svih kralješ njaka, a po njemu kopljai i sve kralješnjake ubrajan u koljeno svitkovaca.

Morske mješčićnice takpripadaju koljenu svitkovšto na prvi pogled izgledačudno jer odrasla životinjjoš manje podsjeća na kr;lješnjake nego kopljača, iličinke mješčićnice imajutak.

i

pločica, no kod zvjezdače, na primjer, njih ima mnogo manje, pa je zbog toga to vrlo pokretljiva životinja.

Drugo svojstvo bodljikaša je zrakastosimetrična građa tijela, što se najbolje može vidjeti kod zvjezdača sa pet krakova. Pregledate li pažljivo morskog ježa, sa strane ćete primijetiti da i on ima pet redova uskih cjevastih nožica.

Te nožice su ustvari cijevi ispunjene tekućinom koje vire iz tijela, a morski jež ih koristi za kretanje, hranjenje i uzimanje kisika

26

A ŠTO SU GOLUBOVI I RAŽE?

Golubovi i raže su ribe spljoštenog tijela, a kostur im je građen od hrskavice.

»Krila« raže su spljošteni bočni dijelovi njenog tijela i vrlo povećane prsne peraje. One plivaju na sličan način kao što ptice lete, stvarajući »krilima« potrebni uzgon. Većina golubova i raža hrani se kozicama, školjkama i rakovicama, koje drobe vrlo snažnim čeljustima. Mnogi manji primjerci se od grabež-

Ijivaca skrivaju maskiranjina dnu mora, dok se žutubrani otrovnom bodljom irepu. !

Manta ili divovska raža ima raspon krila do sedan metara, a hrani se planktc nom. Električne raže su m sožderi, a plijen omamlju strujom iz električnih orgi

Pilan, koji je sličan moi skim psima, svoju »pilu« I risti za iskopavanje školja ali također i za hvatanje p jena. Dok prolazi kroz jat »pilom« maše lijevo i desi

V ŠTO JE MORSKI PAS?

Kostur morskih pasa je, kao i kod raža i golubova, građen od hrskavice. Mnogi morski psi su grabežljiva, i imaju mnogo oštrih zuba.

Morski psi su u srodstvu s go-lubovima i ražama. Oni su hidrodinamički oblikovane ribe, a građeni su tako da mogu brzo plivati.

Za razliku od riba koštu-njača, morski psi nemaju zračni mjehur koji im omo-gućuje plutanje, već im oblik glave, peraje nalik krilima i rep okrenut na gore za vri-jeme plivanja pomažu da ne potonu. Kod nekih morskih pasa se u jetri nakuplja ulje koje također povećava uzgon tijela.

Koža morskih pasa je po-krivena tisućama malih, zaši-ljenih Ijuskica, koje se na-stavljaju sve do usta gdje su povećane i prelaze u mnogo redova oštrih zuba. Morski pas zube koristi za držanje i komadanje plijena.

Morske mačke su manje, bezopasne vrste morskih pasa koje jedu ostatke riba s mor-skog dna, dok su pravi mor-ski psi obično vrlo okrutni grabežljiva.

V KOLIKO SU OPASNI MORSKI PSI?

Veliki morski psi mesožderi ponekad napadaju i ljude, no priče o psima ljudožderima su često vrlo pretjerane.

Morski psi većinom nisu na-ročito opasni i bez razloga neće napasti čovjeka, no u svakom je slučaju razumno izaći iz vode ako se neki od njih približi plaži. Za pla-vetne pse i mlatove se zna da napadaju kupače i ronioce, a moreplovci su se nekoć plašili atlantske psine, baš kao i svih pasa iz roda psina. Veliki bijeli pas ili pas ljudož-der je ponekad dulji od deset metara, i vrlo je opasan gra-bežljivac.

Ostali opasni morski psi uključuju dugonosu psinu, psa modrulja i tigrastog psa. Mako, najbrža vrsta morskih pasa, ponekad napada male čamce.

Posve je pogrešno tjerati morskog psa udaranjem po vodi. Morski psi se hrane bo-lesnim i ranjenim morskim životinjama, a čovjeka mogu zamijeniti za ribu što ugiba. Udaranje po vodi će samo pojačati taj dojam.

I BILJKE I ŽIVOTINJE

V KOJA JE RIBA NAJVEĆA?

Najveća riba na svijetu je ki-topsina, koji se unatoč svojoj veličini hrani samo plankto-nom i potpuno je bezopasan.

Kitopsine žive u tropskim vo-dama, dugački su oko petna-est metara, a najveći primje-rak je ulovljen 1919. godine - bio je dug 18,5 metara.

Kitopsina se hrani plankto-nom koji filtrira iz vode. Škržni lukovi u ustima imaju velik broj resa, »usi«, kojima životinja iz vode što joj uđe u usta i izlazi kroz škrge skuplja plankton i male ribe.

Gorostasna psina je također vrlo velika vrsta - dosiže du-ljinu od 12 metara. Poput ki-topsine i ona se, također, hrani planktonom, ali živi u hladnijim vodama. Prehrana joj se sastoji od malih račića, ribljih jajašaca i crva streličara. Zimi, kad je hrane mnogo manje, gorostasne psine gube škržne resice i prestaju jesti.

27

BILJKE I ŽIVOTINJE

afrička dvorjihalica V ŠTO SU KOŠTU NJAČE?

Kostur riba koštunjača građen je uglavnom od kostiju, a ne hrskavice. Koštunjače su pravi gospodari mora i rijeka.

Koštunjače su se prilagodile gotovo svim načinima života u vodi, i danas se zna za oko 18 tisuća vrsta.

U tijelu koštunjača se na-lazi zračni mjehur. To je vre-ćica ispunjena plinom koja ribama omogućuje plivanje u svim dubinama. Tijelo tipične koštunjače je spljošteno za strane, što olakšava

kretanje kroz vodu.Većina riba koštunjača

služe perajama za održav smjera i zaustavljanje, premda postoje vrste koje ih koriste kao vesla, pa nj »veslaju« kroz vodu.

Oblik i boje riba koštu-njača ovise o njihovom n činu života. Grabežljiva put sabljarke i tune imaju drodinamičnu liniju i vrlo brzi plivači. Iverci se zboj svog spljoštenog tijela me dobro maskirati na morsk dnu, dok ribe jarkih boja oko slično obojenih koral grebenova.

AKOJE RIBE UDIŠUZRAK?

Ribe dvodihalice mogu udisati zrak i preživjeti izvan vode.

Zračni mjehur riba koštunjača je na početku imao funkciju jednostavnih pluća. U dalekoj prošlosti mnoge ribe su živjele u plitkim, toplim močvarama gdje nije bilo mnogo kisika, pa je mo-gućnost udisanja zraka bila velika prednost. Međutim, da-našnje ribe u vodama koje su bogate kisikom i ne moraju udisati zrak.

Dvodihalice su zadržale pluća, a neke među njima mogu preživjeti izvan vode čak i u vrijeme suše. Ostale ribe s plućima su koštunjavke i muljavke.

Neke ribe, primjerice so-movi Clarias, imaju posebne škrge koje se na zraku ne sljepljuju i mogu uzimati ki-sik, dok druge, na primer so-movi Hoplosternum gutaju zrak i preko crijevnog tkiva iz njega uzimaju kisik.

Električna jegulja može di-sati preko tkiva u ustima, što čine i neke druge vrste koje prilično vremena provode iz-van vode.

A ŠTO JE LATIMERIJA?

Latimerija ili celekant je »živi fosil«, odnosno riba koja se milijunima godina uopće nije promijenila.

Nekoć su znanstvenici sma-trali da je latimerija izumrla prije 70 milijuna godina, no od 1938. godine do danas je u blizini otočja Comoro kraj istočne obale Afrike uhva-ćeno više od 80 primjeraka te ribe.

Latimerija pripada skupini resoperki, a perajama koje su učvršćene na mesnatim re-

sama. U tu skupinu ubraj;još ribe plućašice i izumrlRhipidistianae koje su živprije 370 miljuna godina ivjerovatno, bili preci prvi!vodozemaca.

jLatimerija je vrlo zago

netna životinja. Njeno tijeima neobična svojstva; naprimjer, umjesto kralješnicima svitak, a građa srca i iluča je veoma jednostavn;Danas se još uvijek ne zn<kako i zašto je ta riba uspjpreživjeti toliko dugo bezjikakvih promjena.

i

jesetra

latimerija

28

BILJKE I ŽIVOTINJE

V ŠTO JE MORSKI KONJIĆ?

To neobično morsko biće, nalik skakaču u šahu, u stvari je riba koštunjača.

Ime morskog konjića u pot-punosti odgovara izgledu te životinje. Velika glava te ribe iznenađujuće podsjeća na glavu konja.

Veličina i boja morskih ko-njića je vrlo raznolika, ali svi imaju jednaki osnovni oblik. Kad se odmara, morski konjić omota rep oko vlati morske trave.

V KOJE RIBE ŽIVE DUBOKO U OCEANIMA?

Duboke vode oceana nasta-njuju mnoge neobične ribe. One su prilagođene životu u tom tamnom svijetu, gdje je hrana često vrlo oskudna.

Većina morskih životinja živi u plićim vodama, gdje svjetlo lako dopire i gdje je obilje hrane.

Međutim, na dubinama ve-ćim od 500 metara, u batipe-lagijskoj zoni, voda postaje sve tamnija, a količine hrane se smanjuju. Ribe što žive u tom području su se prilago-dile takvom životu, i odlično iskorištavaju svaku hranu do koje dođu. Svijetleća morska zmija, srebrnasta sjekirica, te dubokomorska riba-pecač,na primjer, imaju vrlo velika usta kojima gutaju plijen.

Na dnu mora, u abisalnoj zoni, hrane, u stvari, ima mnogo više, a sastoji se od mrtvog planktona i drugih ži-votinja.

Najčešće ribe tih potpuno mračnih dubina su duboko-morski bakalari i Macropha-rynx longicaudatus. Od gra-bežljivaca tu je i dubokomor-ska riba-pecač.

V KOJE RIBE SVIJETLE?

Mnoge dubokomorske ribe imaju organe za stvaranje svjetla. Oni im pomažu da prepoznaju vlastitu vrstu, ali i za mamljenje plijena.

Maurolicus muelleri s bočne strane ima niz organa za stva-ranje svjetla, koje po volji može uključiti ili isključiti. Oni se koriste kao način ko-munikacije, pa toj duboko-morskoj ribi pomažu da pre-pozna pripadnika svoje vrste.

Noću se Maurolicus muel-leri podiže prema površini gdje se hrani manjim životi-njama. Tada organi za stvara-nje svjetla djeluju poput ma-maca. I dubokomorska riba-pecač također ima svijetleći mamac.

Druge vrste riba sa svijetle-ćim organima su svijetleća morska zmija i srebrnasta sje-kirica. Svijetleći organi su kod ove poslednje raspore-đeni uzduž trbuha. Čini se da oni ribi pomažu u maskira-nju. Svjetlo na trbuhu je slično svjetlu što dolazi odozgo, pa riba gledana odozdo ne izgleda poput tamne sjene na svijetloj poza-dini.

Morski konjić pliva u uspravnom položaju, a za kretanje koristi leđnu peraju. Premda ona titra vrlo brzo (do 35 puta u sekundi), riba, u stvari, pliva vrlo sporo. '

Konjići su vrlo neobične životinje i zbog činjenice što mužjaci »stvaraju« mlade. Naime, na trbuhu imaju džep u koji ženke za vrijeme udva-ranja polažu jajašca koje mužjaci nakon toga oplođuju. Kad se mladi izlegu, mužjak ih nizom trzaja izbacuje jed-nog po jednog.

srebrnasta sjekirica

svijetleća morska zmija

29

BILJKE I ŽIVOTINJE

V ŠTO SU VODENJACI I DAŽDEVNJACI?

Vodenjaci i daždevnjaci pri-padaju skupini vodozemaca. To su cetveronozne životinje duga tijela i vlažne kože.

Daždevnjak ima dugi rep i četiri noge koje drži po-strance, a ne ispod tijela. Njegova meka, vlažna koža se lako suši pa mora živjeti u vodi ili na vlažnom mjestu.

Daždevnjaci legu meka ja-jašca bez ovojnice, pa ih zbog toga obično legu u vodu kako se ne bi osušila. Iz jajašaca se izlegu mladi koji dišu na škrge. Nakon nekog vremena počnu se mijenjati, odnosno doživljavaju metamorfozu. Gube škrge i ostala svojstva karakteri-stična za mlade, i postaju odrasli daždevnjaci koji dišu plućima.

Većina daždevnjaka pro-vodi barem jedan dio života na tlu, no postoje i oni koji nikad ne napuštaju vodu. Meksički aksolotl čak nikad potpuno ne odraste, ali se može razmnožavati i onda kad još uvijek ima škrge i druga svojstva mladih.

V ŠTO SU ŽABE I ŽABE KRASTAČE?

Žabe i krastače čine najveću skupinu vodozemaca. Neke žive u vodi, ali ih većina živi na kopnu.

Odrasle žabe i žabe krastače imaju kratko tijelo, dobro razvijene stražnje noge i ne-maju rep. Žabe su obično vitke životinjice velikih očiju i nevjerojatne okretnosti. Kra-stače su veće i nezgrapnije, a one koje žive izvan vode obično imaju suhu kožu.

Mnoge vrste žaba i kra-stača koje nisu vezane na vodu žive u šumama i na po-ljima, ali postoje i vrste, primjerice južnoafrička pan-džasta žaba i surinamska pipa, koje čitav život provode u vodi. Žabe što žive na drveću imaju na nogama ja-stučiće koji im olakšavaju pe-njanje.

Mladi žaba i krastača se iz jajašaca izležu kao puno-glavci koji kasnije, metamor-fozom, postaju odrasle žabe. Većina žaba i krastača leže jajašca u vodu ali, na primjer, mužjak žabe primalje nosi jajašca na vrpcama omotanim oko stražnjih nogu.

V KOJI SU VODOZEN NAJVEĆI?

Najveći daždevnjak na sv jetu je japanski divovski c devnjak, a najveće žabe < afrička divovska žaba, te noamerička divovska kra stača.

Divovski daždevnjaci živ u Kini, Japanu i Sjevernoj Americi. Mnogi među nji su dugački oko tri metra, a neki primjerci u Japanu rastu i više od tri i pol me Divovski daždevnjaci su sožderi i žive u brzim pla skim potocima.

Divovske ili goleme ža žive u tropskoj Zapadnoj Africi. Tijelo im može bit i dulje od 30 centimetra, a mogu težiti više od tri k grama. Žive u blizini vod pada i izvrsni su plivači.

Južnoamerička divovsk krastača je stanovnik trop Južne i Srednje Amerike. Odrasli primjerci mogu b dugački do 24 centimetra teški oko 1 300 grama.

divovska krastača

japanski divovski daždevnjak obični voden

30

BILJKE I ŽIVOTINJE

Kornjače pripadaju skupini gmazova. Tijelo im je oklop-Ijeno tvrdom ljušturom.

Oklop kopnenih i vodenih kornjača je građen od brojnih koštanih pločica povezanih u cjelinu. Za razliku od većine gmazova, ni kopnene ni vodene kornjače nemaju zube, već oštri, rožnati kljun.

Kornjače dijelimo u dvije glavne skupine - one kod ko-jih je vrat kod izvučene glave svinut postrance, i one koje vrat svijaju uspravno.

Gušteri su gmazovi dugoga tijela. U tu skupinu ubrajamo legvane, kameleone, varane, guštere rovaše i macakline.

Kao i svi gmazovi, gušteri imaju kožu prekrivenu lju-skama, a legu jajašca s tvr-dom ovojnicom. Srodni su zmijama ali, za razliku od njih, imaju pomične očne kapke, usni bubnjić koji se nalazi odmah iza donje če-ljusti i, naravno, većina gu-štera ima četiri noge. Gotovo svi gušteri žive na

kopnu i vrlo su brzi trkači. Neki čak mogu trčati samo na stražnjim nogama. Ame-rički bazilisk je toliko brz da trči i po površini vode.

Glavni predstavnici sku-pine guštera su obična ili siva gušterica i zelembać, a naj-brojniji su gušteri rovaši koji imaju debelo tijelo. Najmanji gušteri su macaklini. Neke vrste narastu svega 3 cm.

U drugu grupu guštera ubrajamo agame, legvane i kameleone. Guštere bez nogu zovemo zmijogušte-rima.

V ŠTO SU KORNJAČE? V ŠTO SU GUŠTERI?

kopnena kornjača

morska kornjača

Mnoge kornjače žive na kopnu. Ljušture su im zaob-ljene poput kupole, a imaju dobro razvijene noge. Naj-veća vrsta su galapagoske kornjače koje dosižu duljinu od metra i pol.

Mnoge slatkovodne kor-njače dio života provode iz-van vode, dok morske kor-njače izlaze samo kad polažu jaja. One imaju vrlo snažne peraje, koje prilikom plivanja koriste kao »krila« za »lete-nje« kroz vodu.

A ŠTO JE KOMODSKI VARAN?

Komodski varan je najveći gušter na svijetu. U stvari, to je najveći kopneni gušter što je ikada postojao.

Komodski varan pripada po-rodici monitora, u koju osim njega ubrajamo još neke ve-like guštere. Nilski varan može narasti do duljine od dva metra, a komodski varan je ponekad dulji i od tri me-tra.

Premda komodski varani izgledaju poput posljednih

ostataka iz vremena dinosa-ura, oni su, u stvari, pravi gu-šteri. Jedini veći gušter od ko-modskog varana je bio mezo-saur, dug deset metara, koji je živio u moru prije 100 mi-lijuna godina.

Komodski varan živi samo na otoku Komodo i na još ne-koliko indonezijskih otoka. Hrani se strvinama, no pone-kad ubija i velike životinje.

Komodski varan trga velike komade mesa i guta ih či-tave. Za samo desetak minuta može požderati cijelog jelena ili kozu, te nakon toga prove-sti nekoliko dana bez hrane.

31

BILJKE I ŽIVOTINJE

—^. obična udavka

sjevernoamerićka močvarna zmija

< ŠTO SU ZMIJE?

Zmije su dugi gmazovi bez nogu, u rodu s gušterima. Vjerojatno su se razvile od guštera koji su se počeli uko-pavati u zemlju.

Sve zmije su mesožderi. Neke od njih, primjerice sje-vernoameričke močvarne zmije, plijen hvataju oštrim zubima. Ipak, čeljusti zmije su preslabe da bi se na taj način mogao hvatati veliki plijen. Mnoge zmije su otrovne, pa veliki plijen ubi-jaju tako da mu zubima u ti-

jelo uštrcaju jaki otrov. l

Druge zmije, primjeric udavke i pitoni, plijen ut gušenjem. Kako se zmija jače steže oko plijena, 01 može disati, pa ugiba.

Zmije uvijek gutaju cij plijen, a to im omogućav posebno građene čeljusti se mogu razdvojiti te na način propustiti plijen kn ždrijelo. Zmija što se hra jajima može progutati jaj koje je četiri puta šire od nog tijela. Mrežasti piton najveća zmija na svijetu (duga do deset metara), I proguta i veliku svinju.

V ŠTO SU BILI DINOSAURI?

Dinosauri su bili gmazovi koji su 150 milijuna godina vladali svijetom. Postojale su mnoge vrste dinosaura, od velikih biljoždera do okrutnih mesoždera, ali prije otprilike 65 milijuna godina svi su ne-stali.

Zmije i

gušteri Tuatara

Dinosauri su živjeli u vrijeme mezozoika, u geološkom raz-doblju koje se dijeli na kredu, juru i trijas.

Preci dinosaura su bili gmazovi što su trčali na dvije noge, pa su, kao posljedica toga, i mnogi dinosauri ho-dali ili trčali na dvije stražnje noge.

Dinosauri pripadaju

Morske i slatkovodne kornjače Krokodili

dvjema zasebnim skupin gmazova. Saurischia su i kosti kukova slične dana: njim gušterima. U tu sku| ubrajamo velike biljožde sauropode i zastrašujuće soždere. Drugu grupu zo vemo Ornithischia, s kuk vima sličnim ptičjima, a u nju ubrajamo stegosa ankilosaure i keratopsijar

MILIJUNA GODINA U PROŠLOSTI

Karbon

32

BILJKE I ŽIVOTINJE

aligator— Kinodont

likaenopskrokodil

gilski bradavičar

A KOJE SU ŽIVOTINJE NAJOTROVNIJE?

Svi znamo zmije otrovnice, ali osim njih postoje i otrovne vrste riba, vodozemaca, guštera i beskralješnjaka.

Najotrovnije kopnene zmije su australske vrste smrtnica i tigar-zmija. Samo 100 mili-grama otrova smrtnice je do-voljno da ubije 100 tisuća miševa, no morska zmija Hy-drophis belcheri je još otrov-nija.

Jedina dva otrovna guštera, gilski i otrovni bradavičar, imaju tek srednje jaki otrov.

Južnoamerička divovska krastača stvara otrov u dvije žlijezde na glavi, a otrovne žabe streličarke na koži. Ne-koliko vrsta riba se brane otrovnim bodljama, a najo-pasnija među njima je atlant-ska babica (Blennius pholis)

U smrtno otrovne beskra-lješnjake ubrajamo hobotnicu s plavim prstenovima i pu-ževe čunjaše. Ubodi morskih osa, australskog srodnika me-duze, čovjeka mogu ubiti za samo dvije minute.

A PO ČEMU SE RAZLIKUJU KROKODILI I ALIGATORI?

Kad krokodil sklopi čeljusti, s obje strane donje čeljusti još uvijek možemo vidjeti četvrti zub, dok kod aligatora i njegovih srodnika ti zubi pristaju u udubljenja u gor-njoj čeljusti, pa se ne mogu vidjeti.

Krokodile i njihove srodnike dijelimo u tri porodice koje se međusobno malo razlikuju.

Osim po zubima, razlikuju se još i po šarama ljusaka i obliku njuške. Većina pravih krokodila ima dugu, široku njušku. Kod aligatora i kajmana ona je nešto kraća, a kod gavijala je vrlo duga i uska.

Krokodili i aligatori jaja legu na kopnu, ali inače ve-ćinu vremena provode u vodi gde se hlade.

Oni mirno leže u vodi i če-kaju plijen koji se uglavnom sastoji od riba i drugih malih životinja, ali veliki krokodili povremeno hvataju i prilično velike sisavce koji na rijeku dolaze na pojilo.

A ŠTO SU BILI GMAZOVI NALIK SISAVCIMA?

Gmazovi nalik sisavcima živ-jeli su prije otprilike 290 i 220 milijuna godina i bili su preci pravih sisavaca.

Gmazovi nalik sisavcima vla-dali su Zemljom u vrijeme geološkog razdoblja koje zo-vemo perm. Mnogi od njih su imali svojstva vrlo slična da-našnjim sisavcima.

Najstarije vrste tih gmazovi su bili pelikosauri. U tu sku-pinu ubrajamo i neobične ži-votinje »jedrastih leđa«, prim-jerice edafosaura.

Prije otprilike 250 milijuna godina pelikosaure su naslije-dili terapsidi. Ta skupina je bila vrlo raznolika, a uključi-vala je dinokefalijane (»velike glave«), na primjer mo-skopsa, dikinodonte koji su imali čeljusti nalik kornjači-nim, i okrutne gorgonopsi-anse poput likaenopsa.

Prije oko 220 milijuna go-dina, kad je izumrla većina gmazova sličnih sisavcima, kopnom su još uvijek vladali kinodonti. Iz te su skupine vjerojatno nastali prvi mali si-savci nalik rovkama.

33

BILJKE I ŽIVOTINJE

siva čaplja

drozd

< ŠTO JE PTICA?

Ptice su toplokrvni kralješ-njaci (životinje s kralješni-com). Tijelo im je pokriveno perjem koje služi za održava-nje tjelesne topline. Hodaju na stražnjim nogama, a pred-nji udovi su im se pretvorili u krila.

Tijelo ptice je oblikovano za letenje. Ono je čvrsto i lako, ali u isto vrijeme i vrlo jako. Mala težina je postignuta na nekoliko načina. Lubanja je, na primjer, građena od manje kosti nego u ostalih kralješ-

njaka, a čeljusti su male i u njima nema zuba. Ve< kosti u tijelu su šuplje, izi tra pojačane poprečnim [ nicima. Neke kosti su se pile, te se kostur pojačao

Krila ptice su uglavnon građena od perja koje ug nom nose produljene kos »nadlaktice« i »ruke«. Na likoj grudnoj kosti, sternu su učvršćeni mišići za po tanje krila.

Prilikom leta ptica troši mnogo kisika, pa zbog to ima osam zračnih vrećica koje pluća opskrbljuju ne kinutom zračnom strujorr

tetrijeb

dupljašica

< KOJE PTICE NE MOGU LETJETI?

Neke su ptice, primjerice emu i noj, izgubile sposob-nost letenja. Kod pingvina su krila poprimila ulogu »pe-raja«, odnosno koriste se za plivanje, a ne za letenje.

Ptice koje ne lete žive na mnogim dijelovima našeg planeta. Nojevi lutaju afrič-kim savanama, nandui žive u travnatim stepama Južne Amerike, a emui su austral-ske ptice. Kazuari također žive u sjevernoj Australiji

i Novoj Gvineji, dok kivi nastanjuju šume Novog 2 landa.

Pingvini žive u hladniji područjima južne zemljir polutke. Oni se od drugir ptica koje ne lete razlikuj tome što im krila nisu be; risna, već su postala vrlo bre peraje, te su zahvalju njima pingvini postali sja plivači.

kraljevski pingvin

i sivi sokol < KOJE SU PTICE NAJBRŽI LETAČI?

Čiope ubrajamo među naj-brže ptice na svijetu. Ostali brzi letači su sivi sokol, lasta-vice i golubovi pismonoše.

Ptica koja najbrže leti u rav-nom letu je bjelogrla čiopa. Izmjereno je da ta ptica leti brzinom većom od 1 70kilo-metara na sat (km/h). Sivi so-koli u ravnom letu postižu br-zinu od 60km/h, ali kad se strelovito obrušavaju na pli-jen, brzina im se znatno po-veća. Neki znanstvenici tvrde

da ona tada iznosi izmeđ 290 i 350km/h.

Među ostale brze ptice; ubrajamo i škanjce mišan koji »jedre« brzinom izm< 110 i 130 km/h, a za lasta se vjeruje da prilikom selj nja dostižu brzinu od 160 km/h, premda obične lete brže od 50km/h.

Mjerenjima je, također, ustanovljeno da bjelogrla stavica i golubovi pismon lete brzinom od 80 kilom« tara na sat.

34

BILJKE I ŽIVOTINJE

> ŠTO SU PTICE GRABLJIVICE?

Grabljivice su ptice koje love životinje. Na nogama imaju oštre pandže, a na glavi ve-liki, kukasti kljun.

Gotovo sve ptice grabljivice love i ubijaju životinje kojima se hrane. Plijen hvataju oštrim pandžama i zatim veli-kim, kukastim kljunom s njega trgaju meso.

Postoji više od 350 vrsta ptica grabljivica, a u njih ubrajamo orlove, jastrebove, lunje, škanjce, te sokolove.

D> KOJE PTICE LOVE NOĆU?

Gotovo sve sove su noćni lovci. One vrlo dobro vide u mraku i imaju izvrstan sluh.

Kao i sve grabljivice, sove imaju oštre pandže i kukasti kljun kojima love i ubijaju žive životinje. Neke vrste, primjerice močvarne ušare, love i noću i danju, ali većina sova lovi samo noću. Sove imaju velike, izbu-Ijene oči koje im omogućuju da dobro vide i u mraku, ali

> KOJA PTICA IMA NAJVEĆI RASPON KRILA?

Albatrosi imaju duga, tanka krila predviđena za »jedrenje« zrakom. Albatros lutalica je ptica s najvećim rasponom krila.

Albatros lutalica lebdi iznad južnih oceana hraneći se ri-bama i drugim morskim živo-tinjama koje se podižu do površine vode. Vrlo velike udaljenosti prelazi trošeći vrlo malo snage.

Duga, tanka krila albatrosa oblikovana su za brzo »jedre-

Male grabljivice, primjerice vjetruša iz roda sokolova, love male životinje, vodo-zemce i kukce. Plijen velikih grabljivica se sastoji uglav-nom od ptica i većih sisa-vaca, a harpija, najveći orao na svijetu, hrani se majmu-nima, vjevericama i pticama. Nekoliko ptica grabljivica se opredijelilo za lov određene vrste životinja. Tako se orao—ribar ili bukoč hrani isk-ljučivo ribama, južnoame-rički pisar lovi vodozemce, a floridska ili everglejdska lunja jede samo slatkovodne puževe.

svoj plijen uglavnom prona-laze slijedeći zvukove. Nji-hove uši su okružene malim kožnim uškama koje pomažu u skupljanju zvukova, a čini se da i raspored perja na licu i oko njega ima sličnu ulogu.

Većina sova se gnijezdi u drveću, u šupljem stablu ili napuštenim gnijezdima dru-gih ptica, ali neke vrste, primjerice močvarna ušara i snijezna sova se gnijezde na tlu. Vrlo rijetka podzemna kukumavka iz zapadnog di-jela Sjeverne Amerike gni-jezdo gradi u rupama pod zemljom.

nje« zrakom. Kad su potpuno raširena, krila albatrosa, mje-rena od vrha do vrha, prema-šuju duljinu od tri metra. Naj-veći izmjereni raspon krila je iznosio 3,63 metra. Takva krila nisu od prevelike koristi prilikom uzlijetanja, ali to nije posebno važno jer na područjima gdje te ptice žive uvijek ima dovoljno vjetra da ih podigne s tla.

Albatrosi lutalice se gni-jezde na vrhovima litica, i obično uzlijeću tako što se otisnu u uzlaznu zračnu struju.

kobac

albatros lutalica

35

BILJKE I ŽIVOTINJE

< KOJI SISAVCI LEGU JAJA?

Čudnovati kljunaši i pet vrsta mravinjih ježeva jedini su sisavci koji legu jaja, a zajedno tvore red jednootvora.

Svi sisavci su toplokrvne ži-votinje pokrivene dlakom, a svoju mladunčad hrane mlijekom što nastaje u mli-ječnim žlijezdama majke. Kod većina sisavaca mladi se razvijaju u tijelu ženke, ali si-savci iz reda jednootvora legu jaja. Čudnovati kljunaš živi

u mirnim rijekama zapad Australije. Nakon parenja ženka u zemlju polaže d\ jaja i pazi na njih deset d sve dok se mladunčad ne izlegne. Nakon toga, mla dunci ližu mlijeko stvorei u majčinim mliječnim žli dama.

Ženke mravinjih ježevi lažu jedno jaje u džep ko nastaje na njenom trbuhu četkom svake sezone pan nja. Mladi mravinji jež se jajeta izlegne za otprilike set dana, i potom liže mli sa čuperaka dlake unutar džepa.

> ŠTO SU TOBOLČARI?

Sisavci koji imaju tobolac u kojem podižu svoju mla-dunčad zovemo tobolčarima. Svi tobolčari žive u Južnoj Americi ili Australiji, ali po-stoji i jedna iznimka.

Mladi tobolčari se u mater-nici hrane putem vrlo jedno-stavne posteljice, no u njoj ostaju vrlo kratko. Rađaju se prije no što se u potpunosti razviju, te nastavljaju rasti u tobolcu majke.

U australske tobolčare ubrajamo klokane, valabije

i crnonosog medvjetka (ko-alu). Također postoje i nabo-ruše, letaši, zdepaši, bandi-kuti i torbarske krtice kod ko-jih je tobolac vrlo-slabo raz-vijen ili ga uopće nemaju. U tobolčare mesoždere ubra-jamo tasmanske crne koljaše, te mačke i miševe tobolčare iz porodice zvjeraša.

Skupinu tobolčara sačinja-vaju još i južnoameričke vo-dene naboruše, tasmanski vo-deni štakori, te američke na-boruše, jedini tobolčari što žive u Sjevernoj Americi.

američka naboruša

< ŠTO SU PLODVAŠI?

Plodvaši sačinjavaju najveću grupu sisavaca. Ženke plod-vaša svoje mladunče u vri-jeme dok se nalaze u mater-nici hrane organom nazva-nim posteljica.

Plodvaši su najnapredniji si-savci. Mladunci plodvaša ostaju u maternici majke sve dok se u potpunosti ne raz-viju. Za to vrijeme hranu i ki-sik dobivaju putem vrlo važne posteljice koja, tako-đer, odstranjuje i otpadne tvari iz maternice. Posteljica

usko povezuje krvni susta majke i mladunca, no uje sprečava miješanje njihov krvi.

Postoji 18 redova plod-vaša, a najmanji se sastoj samo od jedne vrste - eti< skog mravojeda. Leteći sisavci ili kožuškari i rovke činjavaju sljedeća dva mć brojna reda, a najbrojniji su glodavci kojem pripad više od 1600 vrsta.š§§8MS

9

36

rBILJKE I ŽIVOTINJE

D> ŠTO JE ZAJEDNIČKO JEŽEVIMA, KRTICAMA I ROVKAMA?

Ježevi, krtice i rovke pripa-daju redu sisavaca koje nazi-vamo kukcožderi. Unatoč imenu, kukci su samo dio prehrane tih životinja.

Ježevi su svežderi i, osim kukcima, hrane se još cr-vima, puževima golaćima i biljnom hranom, primjerice jagodama i žirevima, a pone-kad jedu i jaja divljih ptica. Krtice žive i hrane se pod zemljom. Jedu kukce, ali

glavni izvor hrane su im zemne gliste i crvi. Krtice su dobro prilagođene podzem-nom životu. Imaju velike prednje udove koje koriste za kopanje, a njihova kratka dlaka može ležati u svim smjerovima.

Rovke su najmanji i naj-brojniji kukcožderi. Jedu kukce i druge životinje, a svakodnevno moraju pojesti toliko hrane koliko su i same teške. Neke rovke ponekad ubijaju glodavce velike poput njih samih.

'♦rovka

< KOJI SISAVCI LETE NOĆU?

Jedini pravi leteći sisavci su šišmiši. Svi šišmiši lete noću i hrane se uglavnom kukcima.

Krila šišmiša su građena od velike opne koju podržavaju prednji i stražnji udovi, te če-tiri duga »prsta« na njegovim »rukama«. Ostali »leteći« si-savci, primjerice leteće vje-verice, mogu samo »jedriti« u zraku, no šišmiši stvarno lete.

Većina šišmiša se hrani kukcima. Plijen i prepreke

u mraku otkrivaju i izbjega-vaju zvučnim valovima (eho-lokacija). Šišmiši kukce hva-taju u opnu krila i zatim ih prenose do usta.

Međutim, svi šišmiši se ne hrane kukcima. Vampiri sišu krv velikih sisavaca, a lažni vampiri love guštere, manje šišmiše, ptice i miševe.

Neke tropske vrste imaju vrlo duge jezike kojima piju nektar iz cvijeća, a drugi pak jedu voće i cvijeće. Najpoz-natiji šišmiš koji se hrani vo-ćem je indijski letipas.

> ŠTO SU PRIMATI?

U red sisavaca primata ubra-jamo lemure i njihove srod-nike majmune, čovjekolike majmune i čovjeka.

Svi primati imaju po pet pr-stiju na svakoj ruci i nozi, te rukom (često i nogom) mogu hvatati predmete. Vrlo dobro vide u boji, a za pronalaže-nje hrane i otkrivanje grabež-Ijivaca koriste osjetilo vida, a ne mirisa.

Lemuri, galagosi, avetnjaci i lorisi su neki od najprimitiv-nijih primata. Majmune dije-

limo u dvije glavne skupine. Majmuni Novog svijeta iz tropske Amerike imaju ši-roke, ravne nosove s vrlo ši-rokim nosnicama. U njih ubrajamo marmozete, pauk-majmune i kapucine. Većina ima veliki rep kojim se hvata za grane drveća.

Majmuni Starog svijeta, primjerice kolobini, languri, gvenoni, makaki i pavijani, rep koriste samo za održava-nje ravnoteže.

U čovjekolike majmune ubrajamo gibone, orangu-tane, gorile i čimpanze, a oni žive samo u Aziji i Africi.

mandril

gorila

37

BILJKE I ŽIVOTINJE

A ŠTO SU GLODAVCI?

Glodavci su sisavci koji u gornjoj čeljusti imaju sjeku-tiće slične dlijetu. Kako se ne bi istrošili, neprekidno rastu i obnavljaju se.

Svi glodavci hranu glođu prednjim zubima. Između tih zubi i zubi za mljevenje hrane koji se nalaze u straž-njem dijelu čeljusti je praz-nina. Kad glodavac glođe neku tvar koja nije jestiva, primjerice drvo, usta može zatvoriti tako što nabore obraza uvuče u tu šupljinu.

Glodavci su uglavnom bi-Ijožderi, premda će pojesti i ponekog puža ili kukca. Ve-ćina tih životinja koristi pred-nje šape za držanje hrane koju jedu. Gotovo svi glo-davci žive u podzemnim ru-pama ili u šupljim stablima.

U glodavce ubrajamo kućne miševe, patuljaste mi-ševe, štakore, vjeverice, da-brove, dikobraze, skočimi-ševe i prerijske pse.

Najveći glodavac na svijetu je južnoameričko veliko vo-denprase, koje obično naraste do veličine male svinje. Ta stvorenja, baš kao i nilski ko-nji, žive u vodi.

38

A PO ČEMU SE RAZLIKUJU KUNIĆI I ZEČEVI?

Kunići podižu mladunčad u podzemnom gnijezdu, a zečevi na otvorenom.

Zečeve i kuniće ubrajamo u red dvojezubaca. Nalik su glodavcima jer imaju sjeku-tiće za glodanje koji nepre-kidno rastu, s tom razlikom što dvojezupci imaju četiri sjekutića u gornjoj čeljusti, dok glodavci imaju dva.

Kunići grade topla gnijezda u podzemnim rupama. Nji-hova mladunčad se rađa sli-jepa i bez krzna, te ostaje u gnijezdu oko mjesec dana. Za razliku od njih, mladunci začeva odmah nakon koče-nja imaju u potpunosti otvo-rene oči i tijelo pokriveno mekim krznom. Već od sa-mog početka oni ostaju sami u svojima »kalupima«, no0 sebi se mogu brinuti mnogoprije negoli mladi kunići.

Obični kunić je udomaćen u Evropi i sjevernoj Africi. Najčešće evropske vrste za-čeva su kapski i alpski ili bi-jeli zečevi, a u Sjevernoj Americi žive američki zec1 američki bjelorepi kunić.

V ŠTO SU PASANCI?!

Pasanci su oklopljeni sisa koji žive u Južnoj Americ

Većina sisavaca ima mek kožu pokrivenu krznom i dlakom, a u izbjegavanju grabežljivaca se oslanjaji brzinu i sposobnost skriv, Međutim, pasanci su za i štitu od neprijatelja stvori oklop.

Oklop pasanca se sastc od koštanih pločica koje pokrivaju leđa i bokove, f vrste pasanaca se mogu s pčati u loptu, dok neke s; podvuku noge pod oklop i čučnu, ali kad ih netko i padne, vrlo se žestoko br oštrim pandžama.

Pasanci uglavnom jedu male životinje, primjerice kukce (posebno mrave i t mite), guštere i crve. Najc su devetopasni pasanci k< su ujedno i jedina vrsta k< možemo naći u Sjevernoj Americi.

U južnoameričke vrste ubrajamo nešto manje še: pasne pasance i vilinske f sance veličine štakora. N, veća vrsta je golemi pasai koji može doseći duljinu jednog metra.

BILJKE I ŽIVOTINJE

V ŠTO SU MRAVOJEDI I LJENIVCI?

Mravojedi i Ijenivci su srod-nici pasanaca. Mravojedi žive na tlu i hrane se mravima i termitima, dok Ijenivci život provode viseći na drveću.

Pasanci, mravojedi i Ijenivci sačinjavaju red krezubica. Premda ime govori da se radi o životinjama bez zubi, to vrijedi samo za mravojede. Pasanci i Ijenivci imaju nešto zuba, ali oni nemaju odre-đenu ulogu.

Mravojedi se hrane isklju-čivio mravima i termitima. Oštrim pandžama razruše ter-mitnjak ili mravinjak, te du-gim jezikom dopiru duboko u njega. Žive samo u Južnoj Americi, a najveći je divovski mravojed koji je od glave do repa dug do dva metra, a i je-zik mu može biti dug do 90 centimetara.

Ljenivci su spore životinje koje naseljavaju tropske kišne šume Južne i Srednje Ame-rike. Cijeli život provode vi-seći na drveću gdje se hrane lišćem i voćem.

A ŠTO |E PANCOLiN*

Pangolini su najmanja sku-pina južnoafričkih i azijskih sisavaca. Kod većine životinja te vrste tijelo je pokriveno rožnatim ljuskama.

Pangolini su jedina vrsta iz reda Ijuskavaca. Tijelo im je uglavnom pokriveno lju-skama koje se preklapaju, a samo donji dio pokriva dlaka.

Divovski pangolin i Tem-minkov pangolin su najveće vrste iz reda Ijuskavaca. Mogu narasti do veličine od 1 70 centimetara, uključujući i rep dug 70 centimetara.

Indijski pangolini i gore na-vedene dvije vrste žive na tlu i hrane se termitima i mra-vima. Kao i mravojedi, do hrane dolaze oštrim pan-džama i dugim jezikom. Ostali pangolini se zadrža-vaju uglavnom na drveću, i hrane se mravima koji tamo žive.

Od napada mrava i termita ratnika pangolina štiti oklop. Također, mogu zatvoriti i nos-nice, a oči su im zaštićene debelim očnim kapcama.

Kako bi lakše smljeli mrave u želucu, pangolini gutaju šljunak.

A ŠTO SU TERMITOŽDERI?

Termitožderi su afrički si-savci koji se uglavnom hrane termitima. Nalik su mravož-derima, ali s njima nisu u srodstvu.

Termitožderi su jedini pred-stavnici reda cjevozubaca. Red je dobio ime po neobič-nim i jedinstvenim zubima termitoždera. Oni nisu oblo-ženi caklinom i nemaju kori-jen, a građeni su od mnogo malih cjevčica.

Poput svih mravojeda, i termitožderi imaju duge no-sove. Međutim, termitožderi imaju mnogo veće uši od mravojeda, a nosovi im zavr-šavaju u njušci, kao kod svi-nje. Duljina odraslog termi-toždera može iznositi punih 180 centimetara.

Termitožderi se vide ve-oma rijetko. Hrane se noću i žive vrlo povučeno. Poput ostalih životinje koje jedu ter-mite, i termitožderi imaju jake udove, oštre pandže i dugi jezik. Ponekad jedu voće i kukce koji nemaju tvrdi oklop, ali ne mogu pro-baviti mrave.

39

I

I

BILJKE I ŽIVOTINJE

V ŠTO SU MESOŽDERI?

U životinjskom svijetu postoji mnogo mesoždera, a neki od njih pripadaju redu zvijeri. Kao što im i ime govori, radi se o životinjama koje se hrane mesom.

Najpoznatije životinje iz reda zvijeri ubrajamo u porodicu mačaka. To su lavovi, tigrovi, gepardi i jaguari, te brojne manje mačke, kao što je, na primjer, evropska divlja mačka.

Porodici pasa pripadaju vu-kovi, kojoti, dingoi, čagljevi i lisice.

U porodicu kuna ubrajamo američke tvorove, američku

vidricu i samure, te lasice, tvorove, jazavce i vidre. Ci-betke, prave mungose i ge-netke svrstavamo u odvojenu porodicu.

Ostale životinje iz reda zvi-jeri uključuju tuljane, morske lavove i morževe. Medvjedi i rakuni, među kojima su i medvjedi nosani te crvene pande, jedu velike količine biljne hrane, a i divovski panda, koji je, kako se čini, srodnik medvjeda, hrani se isključivo mladicama bam-busa.

V KOJA JE ŽIVOTINJA NAJBRŽA?

Najbrža kopnena životinja na svijetu je gepard koji trči brzinom od oko 100 kilometara na sat. Međutim, tako brzo ne može dugo trčati.

Neki sisavci prevaljuju prilično velike udaljenosti u brzom trku. Rašljoroge antilope pretrče i više od 1500 metara brzinom od 55 kilometara na sat.

S druge strane, mačke ne mogu dugo trčati, pa zbog toga vrebaju plijen. Žrtvi se približe što je moguće bliže, i tada joj se u posljednjih nekoliko metara naglo primaknu. Mačke koje love na otvorenim ravnicama ne mogu prići naročito blizu plijena, pa trčanje pred sam napad mora biti vrlo brzo. Lavovi, koji obično love u grupama, tada dostižu brzinu od 65 kilometara na sat.

Gepardi u lov obično odlaze sami, a plijenu se približavaju još

većom brzinom. Međutim, ne uhvati li gepard svoju žrtvu u prvih nekoliko stotina metara, iscrpi se te odustaj

e od napada.

V KOJE SU ZVIJERINAJVEĆE? \

Najveće zvijeri na svijeti sjeverni ili bijeli medvjed i aljaški mrki medvjed.

Na svijetu postoji nekolit velikih zvijeri. Najveća mačka je sibirski tigar. O sli mužjak te vrste može nosa do repa biti dug tri i tra, a u ramenima visok c metra.

Najveći divlji član por< diče pasa je sivi vuk, no I

domaćeg psa ima većih ii žih pasmina.

Najveće zvijeri ubrajar u porodicu medvjeda. Tu spada nekoliko podvrsta đeg medvjeda; jedna od : vernoameričkih vrsta je v opasan grizi i, a drugi je n medvjed s otočja Kodiak u blizini aljaške obale. O sli aljaški mrki medvjed ji sok oko dva i pol metra i preko 500 kilograma. Ve< sjevernih medvjeda teži c 400 kilograma, no postoji tvrdnje da su neki od njih segli težinu od 800 do 1000 kg.

mungos

40

BILJKE I ŽIVOTINJE

voda s račićima ulazi u usta

ulješura

plavetni kit

A KOJI SISAVCI ŽIVE U MORU?

Tuljani, dupini i kitovi su morski sisavci. Tuljani odra-staju na tlu, ali dupini i kitovi nikada ne napuštaju vodu.

Dupini i kitovi sačinjavaju red sisavaca poznat pod ime-nom kitova (Cetacea). Una-toč tome što su izgledom vrlo nalik ribama, oni su pravi si-savci plodvaši.

Kitovi i dupini su vrlo do-bro prilagođeni životu u vodi. Imaju hidrodinamično tijelo, prednje noge su im se pretvo-rile u grudne peraje, a straž-nje u vodoravne repne pe-raje. Umjesto nosnica, dupini na vrhu glave imaju šupljinu za disanje koja se zatvara kad životinja zaroni.

Tuljani i morski lavovi su životinje iz reda zvijeri. Kao i kod većine sisavaca, tijelo im je pokriveno krznom, ali kod njih je ono priljubljeno uz hidrodinamično tijelo. Udovi su im se pretvorili u peraje, ali za razliku od dupina, tuljani i morski lavovi prednje peraje koriste i za puzanje po tlu, u čemu im pomažu i stražnje peraje.

A KOJA JE NAJVEĆA ŽIVUĆA ŽIVOTINJA?

Plavetni kit je najveća životi-nja koja je ikada živjela na Zemlji. Najveći primjerak0 kojem postoje zapisi je biodug 33,58 metara.

Većina dupina i kitova su male životinje, no postoje1divovske vrste. Kopnene životinje veličine plavetnogkita nikako ne bi mogle preživjeti jer bi njihova težinabila prevelika da bi to tijelomoglo izdržati. U slučaju dase plavetni kit nasuče, on nemože disati jer velika težinanjegova tijela onemogućavaširenje pluća. U moru masukita podržava voda koja gaokružuje.

Najveći kit zuban je ulje-šura, nazvana tako zbog ve-like količine ambre (vrijed-nog ulja) koje se nalaze u nje-noj bačvastoj glavi. Ulješura može narasti do 20 metara duljine, i doseći težinu od 50 tona.

No čak je i ta velika životi-nja patuljak u usporedbi s di-vovskim plavetnim kitom. Ženka te vrste naraste do 30 metara duljine i može težiti više od 130 tona.

A ČIME SE HRANE KITOVI?

Kitovi zubani, primjerice du-pini i ulješure, uglavnom se hrane ribama i drugim većim morskim životinjama, dok ki-tovi usani jedu samo male ži-votinjice, uglavnom račiće.

Većina dupina se hrani ri-bama, lignjima i sipama koje žive blizu površine mora. Po-red riba, kitovi ubojice jedu još i tuljane i dupine, a ulje-šure se spuštaju na dno mora i tako se hrane lignjima.

Unatoč svojoj veličini, ki-tovi usani, primjerice pla-vetni kit, perjasti kitovi i pravi kitovi su vrlo blaga stvorenja koja se hrane planktonom, posebno različitim manjim vrstama račića.

Umjesto zubi, kitovi usani sa svake strane gornje čeljusti imaju velik broj usi (kitovih kostiju), a one oblikuju dva velika »sita«. Kit u usta uvlači mnogo vode s planktonom i račićima, zatvara ih, nakon toga izbacuje »filtriranu« vodu, a račići ostaju uhva-ćeni u »situ« koje tvore usi.

41

BILJKE I ŽIVOTINJE

Nadred kopitara dijelimo u dva zasebna reda sisavaca. Neparnoprstaši ili pravi kopi-tari imaju na svakoj nozi ne-paran broj prstiju, a parnopr-staši ili dvopapkari na svakoj nozi imaju paran broj prstiju. Među neparnoprstaše ubra-jamo i konje koji hodaju

samo na trećem prstu. Pr današnjih konja su na sv nozi imali po tri prsta, al težina tijela bila oslonjer uglavnom na srednji. Nj i potomci su postepeno pr stali koristiti dva vanjska! sta, a središnji s velikim ■ »noktom« se pretvorio u pito.

Osim voden konja, koj imaju noge sa četiri prsta suvremeni parnoprstaši ii dva prsta pretvorena u p; pa ih zbog toga obično n vamo i dvopapkarima. V čina dvopapkara se mož< vrlo uspješno penjati po nama jer su njihovi pape to mnogo bolje oblikovai kopita.

Parnoprstaši tvore mne veću skupinu od neparne stasa. Postoji devet porod parnoprstaša, a najveće c njih su porodica jelena i \ brojna porodica goveda.

Žirafa Govedo, antilopa, koza i ovca

Deve i ljame

Konji^ lapin avinjTapiri Svinje

Prije 56milijuna [_______________________________godina NEpARNOPRSTAŠI I PARNOPRSTAŠI

A ŠTO SU KOPITARI?

Većina sisavaca koji se hrane biljnom hranom hoda na vrhovima prstiju koji imaju jako povećane nokte, odnosno kopita ili papke. Te životinje su često vrlo dobri trkači.

I

V KOJE SU ŽIVOTINJE SRODNE KONJIMA?

Konje ubrajamo u nadred ko-pitara koji se dijeli na red ko-pitara i red dvopapkara. No-sorozi i tapiri također pripa-daju tom nadredu.

Postoji samo jedna porodica konja (Equus), a u njoj danas ima sedam živih vrsta. Ve-ćina konja koji se mogu vi-djeti pripadaju različitim pa-sminama domaće vrste. Sma-tra se da su sve nastale od divljeg konja tarpana izumr-log pedesetih godina prošlog

stoljeća. Divlji konji Prže skog iz Mongolije su jedi vrsta divljih konja koja je uspjela preživjeti do dan

Ostali članovi porodio nja su tri vrste zebri koje u Africi, i dvije vrste divlj magarca iz Afrike i Azije Domaći magarac je pripi Ijena pasmina te životinji

Nosorozi su četveropr«dvopapkari s rogovima istom kožom što podsjećaoklop. Pet je vrsta tih ogrnih životinja. Bijeli i crnisorozi žive u Africi, objeste imaju dva roga, s tim*uopće nemaju dlaku. Triske vrste (indijski, sumatrski i javanski nosorog) irrsamo jedan rog.

'.Tapiri imaju četiri prsti

prednjim te tri prsta na st njim nogama. Postoje čei vrste tapira, od kojih tri ž u Sjevernoj i Srednjoj Arr rici, a jedna u jugoistočn dijelu Azije.

42

tapir

BILJKE I ŽIVOTINJE

> KOJE ŽIVOTINJE IMAJU ROGOVE?

U životinje s rogovima ubra-jamo žirafe i okapije iz poro-dice jelena, te rašljoroge an-tilope, sva goveda, ovce i koze.

Četiri porodice dvopapkara s rogovima razlikujemo po građi rogova.

Žirafe i okapiji imaju jed-nostavne koštane izbočine prekrivene dlakom. Koštani rogovi jelena sastoje se od parožaka, a svake godine na-raste novi par. Rogove imaju

samo mužjaci, a jedina iz-nimka je ženka irvasa.

Životinje što pripadaju obi-telji goveda imaju stalne ro-gove koji se sastoje od košta-nog cunja koji obavija rož-nati omotač. Rogove gotovo uvijek imaju i mužjaci i ženke.

U porodicu goveda ubra-jamo antilope, ovce (kao što je, na primjer, muflon), te koze, bizone i bivole.

Rašljoroga antilopa je je-dini preživjeli predstavnik ne-koć vrlo velike porodice. Ona svake godine mijenja rožnati omotač na rogovima.

< KOJE VRSTE SLONOVA POSTOJE?

Danas na Zemlji žive dvije vrste slonova: afrički i azijski ili indijski slon.

Slonovi su najveće kopnene životinje na svijetu, a od dvije suvremene vrste veći je afrički slon. Može narasti do visine od tri i pol metra, i do-seći težinu od oko šest tona.

Afrički slon nema tako ista-knuto čelo kao azijski ili in-dijski slon, već je ono zaob-Ijenije. Kljove i uši su mu veće, a leđa su udubljenija.

Slonova surla je građena od nosa i gornje usne koji su iz-mijenili oblik i spojili se. Tako je nastala duga, po-kretna cijev koju slonovi kori-ste za prinošenje hrane i vode ustima, za »tuširanje« prašinom, te mirisanje zraka.

Kljove su jako povećani sjekutići. Ponekad služe za kopanje tla u potrazi za vo-dom, ali i kao obrambeno oružje.

> ŠTO SU VODENKONJI?

Vodenkonji su daleki srodnici svinja i pekarija.

Latinsko ime vodenkonja, Hippopotamus, u prijevodu znači »rječni konj«. Oni su, u stvari, kopnene životinje, ali većinu vremena provode u vodi.

Vodenkonji provode dan gotovo potpuno potopljeni u nekoj od mirnih afričkih ri-jeka. Oči i uši im se nalaze na vrhu glave, tako da veći dio tijela može ostati pod vo-dom. Kad zaroni, vodenkonj

zatvara nosnice.Vodenkonji noću napu-

štaju rijeku, te dobro utrtim putom odlaze do mjesta gdje se hrane. Jedu travu, koju, poput većine drugih biljo-ždera, melju velikim kutnja-cima. Vodenkonji, ipak, imaju i velike sjekutiće, te duge, kljovama nalik očnjake koje mužjaci koriste prilikom borbe.

Vodenkonji žive samo u Africi, a njihovi manji srod-nici, patuljasti vodenkonji, mogu se naći samo u ograni-čenim područjima zapadne Afrike.

kljove kljove

vodenkonj

43

ČOVJEK

> KOJE VRSTE ZGLOBOVA POSTOJE?

Četiri su glavne vrste pokretnih zglobova: kuglasti, kutni, obrtni i ravni.

Kuglasti zglobovi se nalaze na mjestima kao što su ra-mena i kukovi. Kod te vrste zglobova jabučica na vrhu duge kosti pristaje u čašicu na drugoj kosti.

Zglobove lakta i koljena zovemo kutnim zglobovima, a oni djeluju poput šarki na vratima. Ravni zglobovi po-vezuju kosti šake i stopala, a obrtni zglob između prvog i drugog vratnog kralješka omogućuje okretanje glave.

Svaki zglob je okružen čvr-stom, vlaknastom čahurom koju obavija sinovijalna opna. Unutar nje se nalazi te-kućina što podmazuje po-kretne dijelove zgloba.

bedrena, .>kost i •

~rn-»palčana kost

ZGLOB KOUENA

ligament

iver

hrskavica

inovijalna tekućina u čahuri koju obavija sinovijalna opna

masnoća -

goljenična kost

— bedrena kost

ŠAKA I RUČNI ZGLOB

zdjelic

ZGLOB KUKA sinovij tekućii

hrsl

ligament

kosti pešća

sinovijalna tekućina

lakatna kost

A-L

hrskavica

središnji

dio

kralješka

spinalni

živac

< ŠTO JE »POMAKNUTI DISK«?

»Pomaknuti disk« je oslab-ljena hrskavica u kralješnici koja je izvirila između svoja dva kralješka. Disk može pri-tiskati spinalni živac i uzro-kovati bol.

Disk između kralješaka je ela-stični »jastučić« koji se sastoji od hladetinaste srži unutar vlaknastog prstena. Leži iz-među dva kralješka i djeluje kao ublaživač udaraca.

Najslabiji dio te pločice je okrenut prema kanalu koji

tvore kosti kralješnice. Po kad se na fibroznom prste pojavi pukotina, pa iz njei viri dio diska. To se običn događa zbog preopterećer leda.

Izviri li hrskavica na jed stranu, može pritisnuti živ koji prolazi kroz leđnu me dinu, pa će osoba osjećati bol u dijelu tijela do kojeg prolazi taj živac, primjeric u ruci ili nozi. U slučaju d hrskavica pritisne samu le> moždinu, osoba će osjeća bol u leđima, prsnom kost vrtu.

leđna moždina

disk

kralješak

»pomaknuti« disk pritišće spinalni živac

leđna moždina

44

ČOVJEK

V OD ČEGA SE SASTOJI KOSTUR ČOVJEKA?

Ljudski kostur je građen od 206 kostiju.

Središnji dio kostura je kra-lješnica ili kičma koja se sa-stoji od 33 kralješka. Ona po-država cijelo tijelo i omogu-ćuje uspravni stav. Lubanja, koja je građena od

lubanja

nekoliko zajedno povezanih kostiju, oslanja se na sedam vratnih kralješaka. Ispod vrat-nih kralješaka se nalazi dva-naest grudnih kralješaka na čije se trupove naslanjaju rebra, a sva rebra osim dvaju su s prednje strane hrskavicom povezana s prsnom kosti. Prsna kost se stapa s ključnom kosti, a ključna kost je povezana

POPREČNI PRESJEK BEDRENE KOSTI

Haversovi

kanalićl

s kostima ruke.Ispod grudnih kralješaka

nalazi se pet velikih slabin-skih kralješaka. Na njih se nastavlja pet krstačnih kralje-šaka koji stopljeni zajedno oblikuju krstačnu kost, a ispod njih su četiri trtična kralješka koji sačinjavaju tr-tičnu kost. Krstačna kost je spojena s kostima kuka, a na njih se nastavljaju kosti nogu.

< ŠTO JE HRSKAVICA?

Hrskavica je staklenasta tvar koja sprečava trenje između kostiju i ublažava udarce.

Hrskavica je tvar građena od bjelančevinastih vlakana. Naći ćemo je u različitim di-jelovima tijela, primjerice vanjskom dijelu uha (usnoj školjki), vršku nosa, grkljanu i dušniku.

Hrskavica se nalazi u svim zglobovima, gdje smanjuje trenje među kostima i ubla-žava udarce. Od nje su tako-đer građene i pločice između kralješaka.

U hrskavicu krv ne stiže i, za razliku od kostiju, u slu-čaju oštećenja se ne obnav-lja. Zbog toga se oštećena hr-skavica u koljenu ponekad mora odstraniti operacijom. Događa se, također, da hrska-vica i oslabi. Artritis je djelo-mično uzrokovan trošenjem hrskavice u zglobovima.

prsna kost

osteoblast

zapešće

gornja čeljust

ključna kost

lopatica

donja čeljust

spužvastakoštanatvar

pokosnica

A ŠTO JE KOST?

Kost je tvrda tvar od koje se sastoje dijelovi kostura.

Tipična duga kost, primjerice bedrena, sastoji se od duge cijevi na čija se oba kraja na-lazi zadebljanje. Vanjski dio kosti je građen od čvrste ko-štane tvari što okružuje spuž-vastu koštanu tvar u kojoj se

nalaze prostori ispunjeni zra-kom. U sredini koštane cijevi se nalazi šupljina ispunjena mekom tvari nazvanom ko-štana srž.

Kost je izvana obavijena fi-broznim omotačem, pokosni-com, a u njoj se nalazi mreža krvnih žilica. Tvrda koštana tvar je građena od velikog broja dugih stupica. U sredini svakog od njih je kanal (Ha-

versovi kanalići). Kroz njih prolaze krvne žile i okruženi su s nekoliko prstenova ko-štanih stanica (osteoblastom), koje proizvode koštanu tvar. Kosti su uglavnom građene od kalcija, fosfora i drugih minerala koji im daju veliku čvrstoću. Bjelančevinasta vla-kna su razlog zbog kojeg su istovremeno i elastične, pa se mogu i produljiti.

45

ČOVJEK

-, filamenti

opušteni mišić

A ŠTO JE GRČ?

Grč je bolno stanje kad je mišić trajno stegnut, često uzrokovano pomanjkanjem kisika.

Mišići prilikom stezanja kori-ste energiju, a nju tijelo do-biva staničnim disanjem - procesom razgradnje šećera uz prisustvo kisika. Kao rezultat nastaju ugljik-diok-sid, voda i energija.

Kod normalnog gibanja ti-jelo dobiva dovoljnu količinu kisika, no nakon nekog raz-doblja pretjerano naporne ak-

46

stegnuti mišić

tivnosti količina dobivenog kisika će opadati. Kad se to dogodi, mišić će energiju do-bivati razgradnjom šećera u spoj nazvan mliječna kise-lina. Određena količina mli-ječne kiseline neće predstav-ljati teškoću, no kad se kise-line nakupi previše, dolazi do grčenja mišića. Kad presta-nemo aktivnošću, mliječna kiselina izlazi iz mišića i ra-spada se.

Do grčenja mišića može

doći i zbog slabog optoka krvi, ili zbog plivanja u hladnoj vodi odmah nakon jela.

< ŠTO SU MIŠIĆI j

Mišići su živo tkivo koje može stezati. Većina miš je povezana s kostima, a hovo stezanje omogućuj kretanje.

U čovjekovu tijelu postoj vrste mišića. One koji po kreću kosti nazivamo po| noprugastim mišićima. S' veliki mišić je građen od koliko snopića koji se sas od velikog broja vlakana, a svako od tih vlakana je đeno od niza mišićnih vi, naca.

Mišićna vlakanca su prstog izgleda, po čemu je |vrsta mišića i dobila ime.pruge nastaju zbog filam«nata od kojih su mišićnakanca građena. Na mjestigdje se filamenti preklapavlakanca izgledaju tamniTa tamna područja se polpaju, pa čitavo vlakno imprugasti izgled.

,Stezanje mišića potiču1

čani impulsi koji uzrokuji kemijske promjene u vlat cima. Filamenti klize jedi preko drugoga i cijeli miš se steže.

Druga vrsta mišića su g mišići. Oni su građeni od krajevima zašiljenih dugil stanica. Stezanje glatkih r šića se ne može svjesno k trolirati, već njima upravi posebni dio živčanog sustava. Od glatkih mišića s građene stijenke crijeva i rija.

Srce je jedini dio tijela građen od srčanih mišića, vrsta mišića se po građi n; između poprečnoprugasti i glatkih mišića, a za njihc pravilno stezanje nisu potrebni živčani impulsi.

mišić

mišićni snopić

mišićno vlakno

filamenti

ČOVJEK

V ŠTO SU ŽLIJEZDE?

Žlijezde stvaraju kemijske spojeve koji se zatim prenose na neko drugo mjesto.

U čovjekovu tijelu postoje dvije vrste žlijezda. Egzo-krine žlijezde (s vanjskim izlučivanjem) imaju kanaliće koji vode izvan njih. Žlijezde znojnice, na primjer, su eg-zokrine žlijezde koje izlučuju znoj i spiralnim kanalićima ga odvode do površine kože. Probavne žlijezde u želucu i crijevima izlučuju probavne sokove. U žlijezdama slinov-

nicama nastaje slina, a suzne žlijezde stvaraju tekućinu za održavanje vlažnosti očiju. U jetri, najvećoj žlijezdi, na-staje bilirubin.

Endokrine žlijezde (s unu-trašnjim izlučivanjem) izlu-čuju hormone. Oni se od-vode izravno u krvotok, a služe za upravljanje tjelesnim procesima poput rasta i razmnožavanja. Jedna od najvažnijih endokrinih žli-jezda je hipofiza. Smještena je u mozgu, a velika je poput zrna graška. U njoj se stvara najmanje devet hormona.

nuzštltna žlijezda

l 4 - — prsna

žlijezda

V ŠTO SU TETIVE I LIGAMENTI?

Tetive povezuju mišiće s ko-stima, a ligamenti povezuju kosti u zglobovima.

Mišići nisu izravno učvršćeni za kost, već su s njima na obje strane povezani teti-vama.

Neke tetive su kratke i de-bele, primjerice one koje po-vezuju dvoglavi nadlaktični mišić i lopaticu, dok su druge, primjerice one na mi-šićima šake i prstiju, duge i tanke.

Tetive se ponekad mogu istegnuti, posebno kod osoba koje se bave napornim spor-tovima. Trkačima, na prim-jer, može puknuti ahilova te-tiva sa stražnje strane pete.

Ligamenti su pomični sno-pići elastičnog tkiva koji po-vezuju dvije kosti u zglobu. Oni se ne mogu istegnuti, pa se zglob ne može svinuti više nego što dopuštaju. Pomakne li se zglob dalje od te točke, ligamenti popucaju i zglob se iščaši.

nadbubrežne žlijezde

hipofiza

štitna žlijezdagušterača

testisi (muškarci)

A ŠTO SU HORMONI?

Hormoni su spojevi koji na-staju u jednom dijelu tijela i krvlju se prenose do ostalih dijelova.

Svaki hormon upravlja funk-cijama određenog dijela tijela. Na primjer, Langerhansovi otočići od kojih se sastoji gu-šterača izlučuju hormon in-zulin koji putem jetre kontro-lira količinu šećera u krvi.

Žlijezda štitnjača izlučuje tiroksin za upravljanje meta-boličkim procesima tijela. Radom te žlijezde, kao i te-

stisa i jajnika, upravlja hipo-fiza.

Kod muškaraca testisi izlu-čuju testosteron koji kontro-lira razvoj spolnih organa i drugih muških karakteristika. Kod žena jajnici stvaraju estrogen što upravlja ženskim svojstvima, te proge-steron za upravljanje trudno-ćom.

dvoglavinadlaktićnimišić

lakatna kost

ligamenti

tetive

nadlaktična kost

palčana kost

47

ČOVJEK

V OD ČEGA JE GRAĐEN ČOVJEKOV MOZAK?

Mozak je masa živčanih sta-nica i živčanih vlakana. Poje-dini dijelovi mozga imaju ra-zličite funkcije.

Najveći dio mozga je veliki mozak, cerebrum, sastavljen od dvije moždane polutke. Vanjski sloj svake polutke na-zivamo moždanom korom. Ona se sastoji od naborane sive moždane tvari s oko dvije i pol milijarde živčanih stanica. Većinom aktivnosti upravlja baš taj dio mozga,

uključujući svjesne pokrete, govor, sluh, osjete mirisa i okusa, razmišljanje i pam-ćenje, a za svaku od njih je zadužen točno određeni dio moždane kore.

Unutar moždane kore na-lazi se bijela moždana tvar, građena uglavnom od živča-nih vlakana.

I ostali dijelovi mozga imaju važnu ulogu. Žuljevito tijelo, corpus callosum, je skupina živčanih vlakana što povezuju dvije moždane po-lutke. Mali mozak pomaže u koordinaciji pokreta i upravlja ravnotežom. Tala-

mus je relejna stanica,njega prolaze svi živčaipulsi prije no što stignumoždane kore. Hipotal.upravlja temperaturom]krvnim tlakom i radomfize. Primozak, građen <produljene moždine, mi malog mozga, upravlj;dom srca, pluća i probasustava.

i

mali mozak

produljena moždina

pamćenje

koordinacija pokreta

veliki mozak

žuljevito tijelo

osjetila kože i

- talamus

*^B^^ \̂

hipotalamus

V • \̂\ hiDofiza sluhmost

osjet

C> ZAŠTO JE UDARAC U LAKAT TAKO NEUGODAN?

Lakatna kost je jedino mjesto u tijelu na kojem živac pro-lazi vrlo blizu površine tijela. Jak udarac stimulira taj ži-vac, što mozak bilježi kao bol.

Živac koji vodi od leđne mož-dine do prstiju ruke na laktu prelazi preko zadebljanja na kosti, pa je na tom mjestu, za razliku od većine drugih ži-vaca koji leže dobro zaštićeni

48

u sloju mišića, vrlo blizu po-vršine tijela i štiti ga samo koža. U slučaju da se uda-rimo u lakat, taj živac šalje kroz leđnu moždinu niz im-pulsa i mozak bilježi oštru bol, a može se također osjetiti i škakljanje u prstima.

lakatna kost

leđna moždina -

nadlaktićna kost

lakatni živac

palčana kost

ČOVJEK

V ŠTO SU OSJET DODIRA I BOL?

U koži se nalazi mnogo osje-tilnih stanica vrlo osjetljivih na dodir, pritisak, bol, hlad-noću i toplinu. Informacije koje šalju govore mozgu što se događa s bilo kojim dijelom kože.

Osjetilne stanice za pritisak (1) nalaze se duboko u koži, osjetilne stanice za dodir (2), hladnoću (3) i toplinu (4) su na površini kože, dok su os-jetila za bol naprosto slo-bodni završeci živaca (5). Neka područja kože imaju više osjetilnih stanica nego druga. Tako, na primjer, na vrhovima prstiju, usnama i vrhu nosa postoji mnogo os-

jetilnih stanica dodira.Dodirnete li neki predmet,

potakne se više vrsta osjetil-nih stanica. Uhvatite li čašu vode, potaknut će se osjetilne stanice za dodir, pritisak i hladnoću, no u tom slučaju se neće stimulirati i osjetilo boli. Potreban je mnogo veći pritisak i vrlo visoka ili vrlo niska temperatura kako bi se slali impulsi do mozga.

< ŠTO SU REFLEKSNI POKRETI?

Refleksni pokreti su oni koji se događaju bez našeg svjes-nog djelovanja.

Kad posegnete za nekim predmetom koji želite podići, mozak živcima do mišića ša-lje niz naredbi, ali kod re-fleksnog pokreta mozak ne sudjeluje izravno.

Stavite li prst preblizu upa-ljene svijeće, osjetila za bol šalju brzo struju impulsa koji kroz leđnu moždinu putuju do mozga, ali prije nego što mo-zak uspije reagirati, impulsi se izravno iz leđne moždine šalju do mišića ramena i ruke. Oni se stežu pa mi povlačimo ruku dalje od pla-mena. Refleksni pokret te vr-ste pomaže nam da tijelo za-štitimo od mogućih ozlijeda.

OSJETILNOŽIVČANOVLAKNO

dendriti

MOTORIČKO ŽIVČANO VLAKNO

A ŠTO SU ŽIVCI?

Živci se sastoje od snopića posebnih stanica provodljivih za električne impulse.

Živac se sastoji od nekoliko snopića koji sadrže živčana vlakna, ili neurone, i nešto krvnih žila. Svako od tih vla-kana je, u stvari, duga sta-nica.

Živčani impulsi putuju po jednoj ili više drugih niti na-zvanih aksoni. Aksoni su obavijeni mijelinskom ovoj-nicom, a nju stvaraju po-sebne (Schvvannove) stanice. Na vrhu svakog aksona se na-lazi nježno vlakance koje dva neurona povezuje vezom zvanom sinapsa.

Dvije su glavne vrste ne-urona. Osjetilna živčana vla-

kna prenose impulse od osje-tilnih stanica do leđne mož-dine ili mozga, a motorička živčana vlakna provode im-pulse od mozga ili leđne mož-dine do određenog organa koji treba pobuditi.

Od stanica motoričkih živ-čanih vlakana se šire male niti zvane dendriti. Oni su preko motoričkih pločica po-vezani s mišićnim vlaknima.

49

ČOVJEK

V ŠTO SU ARTERIJE I VENE?

Arterije i vene su glavne krvne žile u tijelu. Arterije provode krv od srca do svih tjelesnih tkiva, a vene je po-novno vraćaju u srce.

Arterije i vene tvore mrežu cjevčica, koja se grana po či-tavom tijelu. Male krvne žile

zovemo arteriole i venule, a najmanje su kapilare.

Stijenke arterija i vena se sastoje od tri sloja. Unutrašnji sloj čine ovojne stanice, sred-nji je građen od glatkih mišića koji ih obavijaju, a s vanjske strane je vezivno tkivo.

Arterije imaju deblje, miši-ćavije stijenke nego vene, jer one pod velikim tlakom pro-vode brzu krvnu struju.

Vene su općenito već i razgranatije od arterija Kroz njih prolazi spora I struja pod mnogo manji kom od arterijske. Zalisc sta ventila što propušta s u jednom smjeru, sprečć da venska krv teče na kr stranu.

< ŠTO JE KRVNI TLA

Krvni tlak, što ga mjerenici, je tlak krvi u glavneteriji.,

Krvni tlak se mjeri instru tom koji zovemo tlakom Mjere se dvije vrijednost Prva je kad se srce stegn stolički tlak) i drugi, mn< niži, kad se srce odmara jastolički tlak). Mjerimo u milimetrima stupca ži\ a prosječan krvni tlak m osobe iznosi 120/80.

Starenjem i pretjeranoaktivnošću krvni tlak se |suje. Nenormalno visokili hipertenzija, može bitsljedica bolesti, ali se uzvrlo često ne može točn<odrediti. Hipertenzija m<preopteretiti srce ili ošteibubrege.:

potključna arterija

potključna vena

gornja šuplja vena donja

šuplja vena jetrena vena

vratna arterija vratna

vena aorta plućna

arterija

plućne vene

aorta

portalna jetrena

vena trbušna

arterija bedrena

vena bedrena

arterija

jetrena arterija

bubrežna arterija

bubrežna vena

A KAKO KRV KRUŽI TIJELOM?

U čovjekovu tijelu se nalazi pet do šest litara krvi, a srce tu količinu pumpanjem prot-jera kroz tijelo za manje od minute.

Krv u desnu pretklijetku ulazi kroz dvije glavne šuplje vene, a srce napušta kroz

50

desnu klijetku, te kroz plućnu arteriju odlazi do pluća. Tamo preuzima kisik, pa se kroz plućnu venu vraća u li-jevu pretklijetku.

Iz lijeve klijetke krv odlazi u aortu, kroz čije se ogranke širi do ostalih dijelova tijela.

Kad prođe kroz sva tjelesna tkiva, krv odlazi u vene. Sve vene, osim jedne, vraćaju krv u srce izravno kroz šuplje

vene, a iznimak je jetren portalna vena koja skupi krv iz crijeva i prenosi je jetre, gdje se prerađuju t dobivene procesom prot

ČOVJEK

> ŠTO JE TRANSFUZIJA KRVI?

Transfuzija je davanje krvi jedne osobe (davaoca, kojeg vidimo na slici) drugoj osobi, odnosno primaocu.

Transfuzija se daje osobama koje imaju lošu krv, ili su u nezgodi izgubile veću koli-činu krvi.

Krv se obično donosi iz banke krvi, odnosno mjesta gdje se pohranjuje nakon što se uzme od davaoca.

> ŠTO SU KRVNE GRUPE?

Četiri su glavne krvne grupe - A, B, AB i 0 - a svaka od njih ima drukčija svojstva. Pomiješaju li se različite krvne grupe, dolazi do gruša-nja krvi.

Krv neke osobe može sadr-žati dvije važne vrste faktora. Na površini crvenih krvnih stanica mogu se nalaziti fak-tori koje zovemo antigeni, s time što postoje dvije vrste, A i B. Krv nekih ljudi sadrži samo antigen-A, pa zbog toga kažemo da imaju krvnu grupu A. Drugi imaju samo antigen-B (krvna grupa B), dok neki imaju oba (krvna grupa AB). Kod mnogih osoba antigeni uopće ne po-stoje (krvna grupa 0).

Antitijela se nalaze i u krv-nom serumu, a njih također ima dvije vrste - antitijelo-a i antitijelo-b. Antitijelo-a na-pada antigen-A, uzrokujući tako oštećenje crvenih krvnih stanica; ako se pomiješaju te dvije vrste krvi, dolazi do grušanja krvi. Dakle, ta antiti-jela i antigeni se ne javljaju u istoj krvnoj grupi. Međutim, krvna grupa A može sadržati

A(b)

PRIMAC B

(a)

Cl KRVI AB

0 (ab)*

A

B

81 , UAB

*0

krv se gruša

(krv davaoca i primaocase ne smije miješati)

antitijela-b, a krvna grupa B antitijela-a. U krvnoj grupi AB antitijela ne postoje, a grupa 0 sadrži obje vrste.

Zbog toga se, teorijski, krvna grupa A nikada ne bi smjela miješati s krvnom grupom B ili AB, no u praksi je dokazano da se serum dobiven iz krvi davaoca krvne grupe A u krvi primaoca grupe AB brzo razrjeđuje, pa antitijelo-b iz krvi davaoca nema veliki utjecaj na antigen-B iz krvi primaoca.

Zbog istog razloga osobe s grupom AB mogu primati

DAVAOCI KRVI

krv se ne gruša (može se miješati)

krvnu grupu B, pa se njima može davati bilo koja krvna grupa.

Krvna grupa AB se može davati samo primaocima s krvnom grupom AB, jer će u svim drugim slučajevima antigeni (A ili B) napasti anti-tijela primaoca. Krv grupe 0 nema antigena, pa se može davati svakom primaocu. No, kako krvna grupa 0 sadrži an-titijelo-a i antitijelo-b, osobe s tom krvnom grupom mogu primati samo krvnu grupu 0.

51

ČOVJEK

staklena posudicapodručja na kojima papirnati diskovi

bakterije ne mogu rasti

< ŠTO SU MIKROBI?

Mikrobi su mala živa bića koja uzrokuju bolesti.

U najmanja živa bića na svi-jetu ubrajamo bakterije i vi-ruse (vidi str. 12), te male jednostanične životinje, ili praživotinje (vidi str. 20). Neke od njih su bezopasne ili čak korisne, a druge su, pak, uzročnici bolesti. Takve orga-nizme zovemo mikrobima. Većina praživotinja je be-zopasna, ali neka među njima, primjerice plazmodiji i amebe, su uzročnici vrlo te-

ških bolesti.

'"Opasne bakterije same:

uzrokuju bolest ili stvaraji otrovne otpadne tvari. U I terijske bolesti ubrajamo > ćinu trovanja hranom, žlj( danu kugu, difteriju, upali pluća, šarlah, trbušni tifus fus i hripavac.

Postoji i velik broj virus a većina njih uzrokuje bo sti. Prehlade, vodene kozi gripa, ospice, zaušnjaci i dječja paraliza su uzrok( vane virusima. Smatra se i su i neke vrste raka uzroki vane virusnom zarazom. ;

poklopac staklene posudicekultura bakterija prozirna želatina

A ŠTO SU ANTIBIOTICI?

Antibiotici su lijekovi koji ubijaju bakterije. Većina ih se proizvodi od živih organi-zama, primjerice gljivica, a postoje i vrste dobivene kemijskim putem.

Penicilin je otkriven 1929. godine (vidi str. 19), a prvi put je upotrijebljen 1941. go-dine. Od tada je pronađeno još mnogo drugih antibiotika, a neki od njih se proizvode kemijskim putem, pa ih zo-vemo sintetskim antibioti-cima. U suvremene antibi-otike ubrajamo streptomicin, kloramfenikol, ampicilin i te-traciklin.

Neki antibiotici su štetni uzimamo li ih dulje vrijeme, a jedan od najsigurnijih je, još uvijek, penicilin. Me-đutim, uzimanje antibiotika može za posljedicu imati na-stanak novog, otpornog soja bakterija.

Crtež gore pokazuje ispiti-vanje djelovanja nekog anti-biotika na određenu vrstu bak-terija. Papirnati diskovi se do-bro natope antibiotikom, pa je zbog toga svaki okružen područjem na kojem kolonija bakterija ne može rasti.

A ŠTO UZROKUJE PREHLADU?

Obična prehlada je virusna bolest koja zahvaća sluznicu nosa, sinuse i, ponekad, grlo i bronhije.

Velik je broj virusa koji uzro-kuju prehladu. Prehlada se prenosi kapljično, a počinje kad zaražene kapljice uđu u nos ili usta, te virusi iz njih zahvate sluznicu ili grlo. Oko 18 do 48 sati kasnije sluznica postaje upaljena i stvara se sluz, pa tada počinje curiti iz nosa.

Sluz se cilijama spušta p

ma grlu. Sa stražnje strane

grla se nalaze treća

mandi i krajnici, izrasline od limfi tkiva, čiji je glavni zadatak grlo štite od zaraze.

Unatoč tim organima, virusi često dolaze do grla i <postaje upaljeno i bolno. [pru li virusi i do pluća i brchija, javit će se kašalj. Sluzbronhija i grla odlazi kroznjak do želuca. S vremenose bude tjelesni obrambenmehanizmi, pa započinje iborba protiv virusa.

\

52

sinusi se mogu ispuniti sluzi koju su u nosnu

virusi zahvaćaju nosnu sluznicu

cilije prenose sluz prema grlu

treći krajnik zaštićuje grlo od mikroba

krajnici štite grlo od mikroba

ČOVJEK

> KOJI SE DIO TIJELA MOŽE ZAMIJENITI UMJETNIM?

Korištenjem suvremenih pla-stičnih masa, metala i drugih materijala, danas se u ljud-skom tijelu može zamijeniti više od 40 dijelova.

Današnji umjetni udovi su vrlo profinjeni i rade gotovo jednako dobro kao prirodni, a mogu se zamijeniti i mnogi drugi dijelovi tijela. Metalni zglob kuka je olakšao život mnogim bolesnicima koji pate od artritisa, a postoje i drugi metalni ili plastični zglobovi i kosti.

Mnogi umjetni dijelovi nisu neophodni za život, već doprinose tek boljem izgledu osobe, no postoje i oni ko-jima se olakšava bol i nela-godnost bolesnika, pa čak i spašava ljudski život. Um-jetni srčani zalisci, arterije i vene omogućuju pravilan rad krvotoka.

U budućnosti će se moći zamijeniti čak i neki vitalni organi. Među njima će vjero-jatno biti i malo umjetno srce bez ikakvih vanjskih doda-taka, minijaturni umjetni bu-brezi, umjetna pluća i jetra.

tjemena ploča

plastično oko plastični nosni

umetak

plastični umetak

bradupacemaker

naprava što zamjenjuje

dio tankog crijeva

< ŠTO JE PACEMAKERI

Umjetni pacemaker se ugra-đuje u slučaju kad zakaže sr-čani predvodnik. To je, u stvari, elektronički uređaj za stimuliranje rada srca.

Srčani mišići se redovito stežu, međutim prirodna br-zina stezanja (oko 40 otku-caja u minuti) nije dovoljna. Kako bi se taj broj povećao na 70 otkucaja u minuti, srce ima vlastiti srčani predvod-nik. To je mala nakupina, od-nosno čvor živčanog tkiva koji se nalazi u desnoj pret-klijetki.

Srčani predvodnik može otkazati zbog neke srčane bolesti, ali srce može i dalje raditi ugradi li se električni pacemaker. Neki pacemakeri se ugrađuju u prsni koš, dok su drugi dovoljno mali da ih do srca provlačimo kroz venu. Najjednostavniji pace-makeri održavaju brzinu od 70 otkucaja u minuti, ali je ponekad moguće da uređajem upravlja živčani sustav osobe kojoj je ugrađen. U tom slu-čaju srce i dalje kuca brže ili sporije, ovisno o tjelesnim potrebama.

umjetna čeljust

elektroničke glasnice

umjetniramenizglobumjetnisrčanizalisak

metalni I lakat ^

umjetniručnizglob

umjetna koštana pločica

umjetnizglobkoljena

umetak na arteriji

umjetna krvna žila

umjetna ruka

> ŠTO JE TRANSPLANTACIJA?

Transplantacija je zamjenji-vanje oštećenog ili bolesnog organa zdravim.

Danas se kirurškom operaci-jom zamjenjuju različiti dije-lovi tijela. Glavna teškoća u tom postupku je imunološka reakcija, jer obrambeni mehanizam primalaca može reagirati kao da je novi organ štetni mikrob, što znači da će ga napasti.

Neki organi, primjerice ko-sti, krvne žile, srčani zalisci

i rožnica (prozirni »prozor« oka) se mogu transplatirati bez ikakvih teškoća, ali bu-brezi ili srce moraju biti do-bro usklađeni s tkivima prima-oca kako bi se smanjila mo-gućnost imunološke reakcije. Za to se također koriste i lije-kovi koji upravljaju radom

obrambenih mehanizama ti-jela.

Novi bubreg ili srce se uzima od davaoca najviše tri-deset minuta nakon smrti i tada se, kako je pokazano na fotografiji, najbržim načinom šalje do bolnice.

53

V ŠTO JE ŽIČARA?

Žičara se sastoji od kabina koje vise na kablovima raza-petim između stupova. Po-moću nje putujemo na pla-ninu ili se s nje spuštamo u dolinu.

Većina žičara je napravljeno tako da se kabine kreću u pa-

V KOJI SU GLAVNI DIJELOVI ŽELJEZNIČKE PRUGE?

Glavni dijelovi željezničke pruge su željeznički prag i dvije paralelne čelične trač-nice.

Željeznička pruga se polaže na široki, ravni čvrsti nasip prekriven slojem kamenja ili tucanika. Kroz njega otječe oborinska voda.

Na podlogu od tucanika se polaže niz betonskih, drvenih ili čeličnih greda. To su pra-govi koji moraju biti dovoljno čvrsti da izdrže velike terete. Preko pragova se polažu usporedne čelične tračnice. Metalne ploče između trač-nica i pragova pomažu bo-ljem raspoređivanju težine, a povezuju ih klinovi, vijci ili zakovice.

Tračnice se po duljini po-vezuje spojnicama ili zavari-vanjem. Po zavarenim tračni-cama vožnja je najugodnija.

V KOJA SE CESTOVN/VOZILA KREČUTRAČNICAMA?

i

Cestama mnogih gradova tračnicama se kreću putr vozila nazvana tramvaji.

Suvremeni tamvaji izgled poput malih željezničkih gona koji se, ponekad, pc

rovima kako bi se uštedjelo nešto energije potrebne za pokretanje, to zovemo siste-mom s vitlom.

Svaka kabina visi na po-mičnom vučnom čeličnom kablu, a na metalnom okviru su koloturnici kojima se kreće po nepomičnom nose-ćem kabelu razapetom iz-među stupova.

Sve kabine pokreće vučni kabel, namotan oko pogon-skog kotača na vrhu žičare. Električni motor s jedne strane povlači kabine u gor-nju stanicu, a s druge ih spu-šta u dolinu.

tračnica

podloga zuju zajedno u mali vlak, Kreću se po tračnicama p ženim u ravninu s površii kolnika. Na krovu tramva nalazi se metalni okvir z\ lira ili pantograf kojim sei žice uzima struja. Ta stru pogoni elektromotor za p kretanje vozila.

Tramvaji udobnije pre\ više osoba nego što to me autobusi. Također, s obzi da je struja jeftinija, jeftin je i vožnja. Ipak, u nekim se gradovima tramvaji po zali vrlo skupima za održ nje, pa su zamijenjeni au busima.

54

klinovi

A ŠTO JE JEDNOTRAČNA ŽELJEZNICA?

Viseća željeznica se kreće po jednoj tračnici smještenoj iz-nad nje. Ako se tračnica na-lazi ispod vagona, riječ je o jednotračnoj željeznici.

Jednotračna željeznica odr-žava ravnotežu velikim žiro-skopom ili kotačima-vodili-cama koji po tračnici klize sa strane. Viseća željeznica ima kotače što se kreću po gor-njoj površini tračnice. Većina jednotračnih i vise-

PRIJEVOZ

ćih željeznica zbog smanjiva-nja buke koristi gumene ko-tače. Pokreću ih plinske tur-bine, benzinski motori, ili elektomotori koji se strujom snabdijevaju preko tračnice. Jednotračne željeznice se mogu opremiti automatskim uređajima za upravljanje, pa oni u potpunosti preuzimaju pokretanje i zaustavljanje vo-zila na stanicama, kao i usporavanje na križanjima.

Konstrukcija tračnica jed-notračnih željeznica je toliko laka da je mogu nositi i rela-tivno tanki stupovi. To svoj-stvo omogućuje izgradnju pruge na malom prostoru.

Izgradnja i korištenje jed-notračnih i visećih željeznica je jeftinija od obične, a va-goni su brzi i sigurni. Njima se u gradskom prometu na veće udaljenosti možemo vo-ziti brže i udobnije nego automobilima ili autobusima.

<■

V ŠTO JE LEBDEĆI VLAK?

Lebdeći vlakovi lebde iznad posebne tračnice izdignute malo iznad tla. Oni se po njoj ne kreću poput obične že-ljeznice.

Dvije su glavne vrste lebde-

MAGNETSKA SILAkotači

ćih vlakova. Jedna se kreće na zračnom jastuku koji je podržava, dok druga klizi po magnetskim silnicama. Obje vrste obuhvaćaju prugu nalik niskom, glatkom betonskom zidu. Vlakovi su vrlo brzi, a vožnja je neobično udobna. Francuski Aerotrain stvara

mlazove zraka dovoljno snažne da ga podržavaju iz-nad tračnice. Pogonska plin-ska turbina na krovu vlaku omogućuje postizanje brzina većih od 300 km/h.

Druga vrsta lebdećeg vlaka u vožnji koristi magnetsku silu. U njega su ugrađeni magneti koji se odbijaju od magneta u tračnici. Oni po-državaju vlak u zraku, a promjenljive magnetske sile ih pokreću nevjerojatnim br-zinama. Japansko pokusno vozilo te vrste je postiglo svjetski rekord brzine vla-kova, dostižući brzinu od 520 km/h.

Lebdeći vlakovi voze brzo, tiho i vrlo mirno, ali im je potrebna posebna, gotovo sa-vršeno ravna vodoravna trač-nica. To je glavni razlog zbog kojeg su lebdeći vlakovi skupa i uglavnom samo po-kusna vozila.

aluminijska tračnica

aluminijski ' * kolnik

tunel

- tekući helij

supravodljivi magnet

linearni indukcijski motor

55

PRIJEVOZ

A ŠTOJEHIDROAVION?

Hidroavioni su zrakoplovi koji polijeću i slijeću na vo-denu površinu.

Većina hidroaviona ispod krila, na mjestu gdje se inače nalaze kotači, ima lagane, šuplje, aerodinamične plovke koje ga održavaju na površini vode. One, također, spreča-

vaju da se avion ne prev prema naprijed.

Posebna vrsta hidroavi koje još zovemo i »leteći brodovima« ima trupove lik brodskima, bez plova

Avioni s uvlačivim kot cima ugrađenim u plovki zivaju se »amfibijskima« se mogu spuštati i na kof i na vodu.

Hidroavionima nisu pc trebne posebno izgrađen ste, pa se mogu spuštati i više mjesta od običnih, h đutim, potrebna im je pri mirna voda.

> ŠTO JE »JUMBO JET«?

Sve velike mlažnjake široka trupa namijenjene komerci-jalnom prijevozu obično na-zivamo »jumbo jetovima«, no to se ime posebno odnosi na Boeing 747, prvi veliki mlažnjak u redovitom pro-metu putnika i robe.

Boeing 747 je dug više od 70 metara, a raspon krila mu iz-nosi oko 60 metara. Putnička kabina je šira od šest metara. Ispod krila su ovješena četiri nevjerojatno snažna mlazna motora, sposobna da divov-

ski zrakoplov tjeraju brzinom većom od 950 kilometara na sat. Boeing 747 nosi do-voljno goriva za prelijetanje svakog oceana.

Većina »jumbo jetova« ko-risti se u putničkom prometu

za prijevoz od 385 do 5C putnika. Neki se koriste i transport tereta, te samo i dan od njih godišnje moi prevesti više tereta nego i su ga 1939. godine zajed prevezli svi putnički avio

BULINOi 707

> KAKO SE UPRAVLJA AVIONOM?

Avion ima tri glavna uprav-ljačka uređaja: polugu za povećavanje dotoka goriva, kontrolnu palicu i pedalu kormila.

Kad pilot polugu za gorivo pomiče naprijed i natrag, mi-jenja snagu motora, te tako i brzinu zrakoplova.

Povlačenjem upravljačke palice podižu se krilca na stražnjoj strani repa, tzv. vo-doravno kormilo, pa se avion počinje dizati. Odgurava-

56

kotači

njem

kontrolne palice vodo-ravno kormilo se spušta, što uzrokuje spuštanje.

Kad pilot palicu gurne na jednu stranu, s te se strane krilca (nalaze se s vanjske strane stražnjeg brida krila)

podignu, a s druge se spuNa taj se način avion nagi započinje sigurni zaokr*Pomicanje pedala usprnog kormila uzrokuje skr<nje aviona na jednu ili drstranu.

<

krilce

uspravno kormilo

vodoravno kormilo

krilo

propeler

pedaleuspravnogkormila

PRIJEVOZ

> KOJI JE AVION NAJBRŽI?

Do 1976. godine službeni svjetski rekord je držao Lock-heed SR-71 A, premda su neki avioni letjeli i mnogo brže od njega.

Lockheed SR-71 je veliki špi-junski mlazni avion u sastavu ratne zrakoplovne flote SAD. Napravljen je od lagane sli-tine titana, a obojen je crnom bojom.

Lockheed SR-71 je zbog što težeg otkrivanja izgrađen za vrlo brzi let na velikim vi-

sinama, a prelazi i velike udaljenosti.

U srpnju 1976. godine je SR-71 A postigao novi služ-beni svjetski rekord u brzini, leteći iznad Kalifornije brzi-

nom od 3529,56 kilometara na sat.

Raketoplan Columbia je 1981. godine poletio u sve-mir brzinom od 26.715 kilo-metara na sat.

A ŠTO JE ZRAČNA JEDRILICA?

Zračne jedrilice su avioni bez motora. Uzdižu se na uzlaz-nim zračnim strujama, a spu-štaju se silaznim strujama.

Većina jedrilica ima duga, uska krila nalik galebovim krilima. Upravljački uređaji i instrumenti u pilotskoj ka-bini vrlo su slični onima u običnom avionu, no jedri-lice obično imaju i osjetljivi

uređaj za mjerenje brzine uz-dizanja ili spuštanja.

Poput aviona s motorom, jedrilica može uzletjeti samo kad se kreće. Ona uzlijeće na nekoliko načina. Elastičnom se vrpcom može katapultirati s vrha brijega, u zrak je vuče kabel koji se namata na bu-banj, ili je povlači automobil ili avion s motorom.

Za uzdizanje jedrilice pilot koristi uzlazne zračne struje uz planinske hrbate, ili iznad jače zagrijanih dijelova tla. U hladnijim zračnim strujama iznad jezera i dolina jedrilice se spuštaju.

A ŠTO JE AVIONS POMIČNIM KRILIMA?

Avion s pomičnim krilima je

zrakoplov kojem pilot za vri jeme leta mijenja oblik kril-nih površina.

Mijenjanje oblika krila ima velike prednosti jer svaki od njih najbolje odgovara razli-čitim uvjetima leta.

Na avionima s pomičnim

krilima se krila zakreću tako što izviruju sa strane, ili se

priljube uz trup. Prilikom uzlijetanja pilot ih raširi naj-više što može; kod krstarenja su djelomično zakrenuta prema natrag, a za vrijeme nadzvučnog ili brišućeg leta su potpuno priljubljena uz trup. Prilikom slijetanja pilot ih ponovno širi, te krilcima i zakrilcima povećava nosivu površinu krila.

Takav avion je pedesetih godina izmislio Britanac Sir Barnes VVallis, a prvi, model F-111, je izradila tvrtka Ge-neral Dvnamics. Taj američki ratni avion je poletio 1964. godine.

57

raširena krila za uzlijetanje i slijetanje

vri-

PRIJEVOZ

> ČEMU SLUŽI PLOVNO JARUŽALO?

Plovnim jaružalima se s dna rijeka, jezera, kanala i luka uklanja mulj, pijesak ili šlju-nak. Tako se vodeni putevi održavaju plovnima, sakuplja se građevinski materijal, a ponekad se traže kositar i zlato.

Svrha plovnog jaružala ovisi o načinu na koji je izgrađeno.

Neka plovna jaružala grabe mulj vjedrima na be-skonačnoj vrpci. Taj se mulj potom kroz cijev izbacuje

u teglenicu vezanu za jaru-žalo.

Žličasto plovno jaružalo hvata materijal u veliku me-haničku lopatu koja se okreće i spušta s dugog krana. Čeljusna jaružala rade na sličan način, ali ona mate-

rijal hvataju čeljustima k< se otvaraju i zatvaraju.

Postoje i jaružala sličnvovskim usisačima za pr;šinu. Njihove snažne crpcijevima usisavaju mulj ijesak.

i

> ŠTO JE SUPERTANKER?

Supertankeri su divovski tan-keri izgrađeni za prijevoz veli-kih količina sirove nafte od nalazišta do industrijskih sre-dišta širom svijeta.

Supertankeri su najveći bro-dovi koju su ikad postojali. Najveći među njima je Se-awise Giants nosivošću ve-ćom od 560 tisuća tona. To čudovište je dugo poput četiri nogometna igrališta i široko kao šest teniskih. Pa ipak, njime upravlja tek šačica po-sade.

Supertankeri su izgrađeni zato jer su vrlo ekonomični za prijevoz nafte. Prevoženje velike količine tereta je mnogo ekonomičnije nego prijevoz iste količine podije-ljene u manje terete.

Međutim, ta veličina ima

i neke nedostatke. Supert keri se ne mogu brzo okn nuti ili zaustaviti. Nasuču se, izlivena nafta može z, diti golemo područje.

> ZA ŠTO SE KORISTE TEGLENICE?

Većina teglenica su brodovi ravnog dna koji se koriste za prijevoz teških tereta po kop-nenim vodenim putovima. Nemaju vlastiti motor, već ih guraju ili vuku tegljači.

Teglenicama se obično pre-vozi građevinski materijal po-put cementa, drvenih dasaka i pijeska. Također, njima se prevoze i živežne namirnice, primjerice žitarice i šećer, ili gorivo kao što su ugljen i nafta. Neke »ro-ro« tegle-

nice mogu primiti i do 300 kamiona.

Teglenice nemaju vlastiti motor. Neke vuku konji ili lo-komotive što se uz obale ri-jeka ili kanala kreću tračni-cama, dok druge povlače ili guraju tegljači. Jedan tegljač

odjednom može vući mr> teglenica.

Prevoženje teških teret, glenicama je sporije od ž Ijeznice ili kamionima, al mnogo jeftinije.

58

PRIJEVOZ

> ŠTO JE PAROBROD LOPATAR?

Kod te vrste parobroda, parni stroj pokreće jedan ili više kotača s lopaticama. Svaki od njih ima nekoliko paoka koje završavaju lopaticama. One zahvaćaju vodu, guraju je prema natrag, te tako brod pokreću prema naprijed.

Neki parobrodi lopatari su imali dva pogonska kotača, na svakome boku po jedan. Drugi su koristili samo jedan, postavljen na krmi broda. Ko-

tači na bokovima su obično bili zaštićeni posebnim, često ukrašenim pokrovom.

Većina tegljača i izletnič-kih brodova su nekoć imali kotače s lopaticama, što im je omogućavalo da u blizini gata naglo zaokrenu.

Nekoć su u Sjedinjenim Državama veliki parobrodi s kotačima po Mississippiju prevozili tisuće putnika. Imali su plitke trupove, ali su ipak mogli prenositi mnogo tereta.

Većina tih brodova je za-mijenjena brodovima s dizel-motorima, koji umjesto ko-tača imaju propeler.

A ZA ŠTO SE KORISTI RONILICA?

Te male podmornice s moto-rom su stvorene za pod-vodne radove i istraživanja.

Od pedesetih godina ovog stoljeća izumitelji su izmislili mnogo vrsta ronilica.

Najprije su Francuzi nači-nili Soucoupe, ili »roneći ta-njur«. Njegova posada je mo-gla proučavati život na mor-skome dnu, na dubinama do 300 metara.

Kasnije je izgrađen Alumi-naut. Tročlana posada te

američke ronilice je za spaša-vanje potonulih predmeta na dubinama do 4.600 metara koristila posebne hvataljke.

Danas robotske ronilice i ronilice s posadom obavljaju vrijedne poslove na podvodnim nalazištima nafte, polažu cjevovode i druge in-stalacije.

Neke ronilice bez posade imaju ugrađene TV-kamere, sonarnu opremu i električki pogonjene alate i svjetla. Pro-matrač i pilot na površini da-ljinski upravljaju kretanjem takve ronilice dok je uro-njena 600 i više metara.

A ŠTO JE HIDROGLISER?

Hidrogliseri izgledaju poput običnih brodova, ali samo dok ne povećaju brzinu i uz-dignu se na podvodna krila. Uglavnom se koriste za brzi i udobni prijevoz putnika.

Brzinu hidroglisera poveća-vaju podvodna krila jer sma-njuju trenje između trupa i vode.

Većina hidroglisera koristi jednu od četiri glavne vrste krila. Kod jedne od njih su krila postavljena poput prečki na Ijestvama: što se brod kreće brže, to se na površini pokazuje više krila. Kod tipa što iskorištava efekt dubine krilo je samo jedno, a nalazi se uz samu površinu te je do-bro za mirne, plitke vode. Uronjena krila su mala i na-laze se dublje u vodi, pod kutom koji se može mijenjati. Dobra su za uzburkanija mora.

Većina suvremenih hidro-glisera ima krila što »režu« površinu. Oblikovana su kao rašireno slovo »V« (crtež gore), a brod zadržavaju u stabilnom položaju i kad se brzo okreće, ili brzo prolazi kroz velike valove.

59

i i

L

i

PRIJEVOZ

A ŠTO SU UTRKE SERIJSKIH AUTOMOBILA?

U njima sudjeluju automobili iz serijske proizvodnje, a ne posebni sportski ili trkaći modeli. Trke se obično odvijaju na kružnim stazama.

Automobili za takve utrke mogu izgledati poput običnih modela u redovnoj prodaji, ali najčešće imaju pojačane motore i poboljšane kočnice i ovjes. Zbog veće sigurnosti karoserija je posebno ojačana. Takvi automobili mogu premašivati brzinu od 300 kilometara na sat.

V ŠTO JE ROTACIJSKI MOTOR?

Rotacijski motor je motor s unutrašnjim sagorijevanjem. Ima okretni klip koji izravno pokreće radilicu.

Među rotacijskim motorima se najčešće upotrebljava Wan-kelov, s rotorom u obliku sfernog trokuta smještenom u posebno oblikovanoj komori. Vrhovi rotora su u dodiru sa stijenkama komore, s time što između njega i sti-jenki postoje tri uska prostora. Za razliku od običnog

klipa koji se neprekidno zava i usporava, rotor se u komori stalno brzo ok pa mu za pretvaranje pr crtnog gibanja u kružno potrebna klipnjača.

Okretanjem rotora, ot raju se i zatvaraju dva oi u stijenkama komore za rijevanje. Kroz jedan od u prostor između rotora jenki ulazi mješavina go i zraka, rotor je stlači ko je potrebno, a svjećica i; zove eksploziju. Taj proi omogućuje dalje okretar rotora. Sagorijeli plinovi izbacuju kroz drugi otvo u stijenki.

smjer vrtnje

VVANKELOV

mješavina se stlačuje

ulazi mješavina goriva i zraka

60

PRIJEVOZ

> KOJI JE AUTOMOBIL NAJBRŽI?

Kad je ova knjiga pisana, naj-brži automobil je bio ame-rički Budweiser Rocket, ali rekord još uvijek drži britan-ski Thrust 2.

Američki vozač Stan Barrett je 1979. godine na pisti zra-koplovne baze Edvvards u Ka-liforniji automobilom Budwe-iser Rocket postigao brzinu od 1190,377 kilometara na sat. No, mjerenje brzine nije zadovoljavalo stroge uvjete zadane za postizanje službe-

nog svjetskog rekorda.Zato svjetski rekord još uvi-

jek drži drugi raketni automo-bil, Blue Flame, s vozačem Garvjem Gabelichem. On je 1970. godine na bonevil-skom Slanom jezeru u državi Utah postigao brzinu od

1001,473 kilometara na sat. Blue Flame je rekord držao sve do 1983. godine. Tada je Britanac Richard Noble auto-mobilom Thrust 2 na mlazni pogon dosegao brzinu od 1019,471 kilometara na sat.

> ŠTO JE ELEKTRIČNI AUTOMOBIL?

Električni automobil pokreće elektricitet pohranjen u moć-nim akumulatorima.

Kod električnog automobila je pogonska energija pohra-njena u akumulatorima. Ona pokreće električni motor za pogon kotača.

Električni automobil je tiši od vozila s klasičnim moto-rom, a za sobom ne ostavlja neugodne ispušne plinove. Akumulatori se pune jedno-stavnim priključivanjem na

gradsku električnu mrežu, baš kao što biste to učinili s nekim drugim električnim uređajem.

No, većina do danas nači-njenih električnih automobila ima ozbiljne nedostatke. Ne voze dovoljno brzo, a aku-

mulatori su toliko masivni da se glavnina energije troši uglavnom za njihovo pokre-tanje. S obziroma da se aku-mulatori prazne relativno brzo, električni automobili ne mogu prevaljivati veće uda-ljenosti.

> ŠTO JE CESTOVNI VLAK?

Cestovnim vlakom se naziva kamion koji za sobom vuče nekoliko prikolica.

Cestovni vlakovi se u nekim zemljama koriste za prijevoz teških tereta na velike udalje-nosti. To je jeftiniji način pri-jevoza masivnih, voluminoz-nih tereta na područjima gdje nema željezničkih pruga, ri-jeka ili kanala.

Cestovni vlakovi smiju vo-ziti samo po širokim autopu-tovima s blagim zavojima.

Svaki je toliko dug da ga na uskim, zavojitim putovima automobili ne bi mogli si-gurno preteći. Tako je, na primjer, cestovnim vlakovima u Australiji zabranjeno kreta-nje običnim cestama, pa su vozači prisiljeni da koriste

makadamske. Posebne gume im omogućuju sigurnu vož-nju neravnim zemljanim pu-tovima, i to sve do brzina od 90 kilometara na sat.

Vožnja na udaljenosti od mnogo tisuća kilometara je vrlo monotona i zamorna.

' ■ • \ \

61

ZNANOST

ŠTO SU ATOMI?

Sve što nas okružuje je građeno od sitnih čestica koje nazivamo atomima, a svaki atom se sastoji od još manjih čestica. U središtu atoma je jezgra oko koje kruže vrlo sitne čestice - elektroni.

Atom ima promjer od oko stomilijuntinke centimetra, a većim je dijelom potpuno prazan prostor! Jezgra je 10 tisuća puta manja od atoma, a elektroni su još deset puta manji.

U prostoru oko jezgre se elektroni kreću po različitim putanjama. Jezgra se sastoji

od malih čestica nazvani! protoni i neutroni. Najjed stavniji atom je atom vod] a on se sastoji od jednog elektrona što kruži oko je s jednim protonom. Najvt prirodni atom je atom ura - sastoji se od 92 elektror koji oblijeću jezgru građe od 92 protona i 146 neuti

ATOM UGLJIKA

elektroni

jezgra

proton

A ŠTO SU ELEKTRONI?

Elektroni su sićušne električki nabijene čestice. Količina elektriciteta koju posjeduju najmanja je koju neka tvar uopće može imati.

Kad električna struja pro-lazi žicom, elektroni napu-štaju atome i prelaze na druge. Kako bi žarulja zasvi-jetliTa, svake sekunde kroz žicu mora proći više od trili-jun, odnosno 1018 elektrona.

Elektroni koji kruže oko jez-gre atoma predstavljaju neku vrstu električne ovojnice.

62

Svaki elektron ima nega-tivni električki naboj. Taj električki naboj stvara elek-trično polje koje odbija druga negativna električna polja. Približi li se neki atom dru-gom atomu, električno polje oko ovojnica koje sačinjavaju elektroni odbijaju jedno drugo te tako sprečavaju da se atomi dodirnu.

Protoni iz jezgre atoma imaju pozitivni električni na-boj. Atom obično ima jednak broj protona i elektrona. Ne-utroni ne posjeduju električni naboj. Negativni naboj elek-trona i pozitivni naboj pro-

tona se poništavaju, pa je atom električki neutralan. Atom može lako izgubi dobiti elektrone, ali ne i p tone i neutrone koji su za ćeni elektronskim ovojnn čama oko jezgre. Atomi t' u baterijama gube ili dob vaju elektrone. Iz baterije bivamo struju zato što tva s viškom naboja preko žic vraćaju elektrone tvarima s manjkom, pa oni postep postaju električki neutralr

ZNANOST

V ŠTO SU MOLEKULE? V ŠTO SU SPOJEVI?

Gotovo sve što nas okružuje je sastavljeno od molekula. Molekule su sitne čestice, premale da bi se mogle vidjeti, osim najjačim mikroskopima. One su, u stvari, skupine atoma.

U čistim tvarima, primjerice čistoj vodi, svaka molekula je građena od jednakog broja istih

atoma. Svaka molekula vode se sastoji od dva atoma vodika i atoma kisika.

U molekulama su atomi po-vezani kemijskim vezama. Kemijske veze su električne sile

koje drže atome na okupu, ali tako da se ne do-tiču. Veze unutar molekule nastaju izmjenjivanjem elek-trona među atomima.

Najmanje molekule imaju samo dva atoma. Plinoviti ki-sik u zraku se sastoji od mo-lekula kisika građenih od

Spojevi su kemijske tvari s molekulama sastavljenim od atoma različitih elemenata. Voda je spoj, jer se njene molekule sastoje od atoma vodika i kisika. To nije isto što i mješavina vodika i kisika. U njima su, naime, molekule kisika i molekule vodika odvojene.

U spojeve, na primjer, ubrajamo sol - spoj natrija i klora, ili šećer — spoj ugljika, vodika i kisika.

Veze između atoma u mo-lekulama spoja ne pucaju lako, pa se on zato ne može lako razložiti na elemente od kojih je građen. Na primjer, kako bi se voda ili sol rasta-vili na elemente od kojih su načinjeni, potreban je elektri-citet.

Prirodnih spojeva ima vrlo mnogo, a mnogo je i onih koje su stvorili znanstvenici.

MOLEKULE VODE

dva atoma kisika. Neke tvari su sastavljene od molekula koje sadrže tisuće atoma povezanih u lance ili neki drugi složeni oblik.

A ŠTO SU ELEMENTI?

Sve je građeno od elemenata. Vodik i kisik od kojih se sa-stoji voda su također ele-menti. Elementi se sastoje od istovrsnih atoma, a među njima spomenimo još i ugljik, živu, klor, dušik, željezo, aluminij, bakar, srebro i zlato. U čitavom svemiru postoji manje od stotinu različitih prirodnih elemenata.

Svi atomi od kojih se sastoje elementi su iste vrste jer nji-hove jezgre sadrže isti broj protona. Tako, na primjer, atom ugljika sadrži šest pro-tona, te taj broj nazivamo atomskim brojem elementa.

Promijeni li se broj pro-tona, element se pretvara u drugi element. Broj neutrona i elektrona se može malo mijenjati bez promjene elementa. Sile koje drže pro-tone u jezgri su zaista vrlo jake, pa je potrebno mnogo energije da bi se njihov broj promijenio.

63

ZNANOST

V ŠTO SU KRUTINE?

Krutine su tvari ili materije u kojima se molekule ili atomi ne miču. U krute tvari ubrajamo led, čelik, drvo, pa-pir, tkaninu, sol i šećer. Kru-tinama gotovo da i ne mo-žemo mijenjati volumen i oblik, pa komad neke krute tvari možemo samo saviti, rastegnuti ili sabiti, no on sam od sebe neće poprimiti drugi oblik.

Krute tvari su građene od atoma ili molekula raspore-đenih u redovima ili određ-enim uzorcima. Atome ili

KRUTINA

molekule u redovima

V ŠTO SU TEKUĆINE?

Tekućine su tvari u kojima se molekule ili atomi kreću. U tvari u tekućem stanju ubrajamo mlijeko, živu, ben-zin, ulje idr. Tekućine mije-njaju oblik, ali ne i volumen. Kad određenu količinu tekuće tvari stavimo u posudu, ona će poprimiti njen oblik.

U tekućinama se molekule ili atomi nalaze u malim skupi-nama koje se nezavisno kreću. To je razlog zbog ko-jeg tekućine teku i poprimaju bilo koji oblik. Zagrijavanjem tekućine,

skupine molekula

V ŠTO SU PLINOVI? i

U plinovitom stanju mole ili atomi kreću se slobodn Plinovi mogu mijenjati i o i volumen, pa se šire sve ( ne ispune čitav prostor u jem se nalaze. Zrak je mj« vina plinova. Budući da n ograničen na neki prostor širi se po cijelom svijetu. ;

Osim kisika i drugih plino od kojih se sastoji zrak, u nove, između ostalog, ubi jamo još i vodenu paru, klvodik i helij.

i

U plinovima atomi i molei kule nisu vezani zajedno.

slobodne molekule

TEKUĆINA PLIN

molekule pritom na okupu drže sile što vladaju između njih. Ako su te sile jake, kru-tina je tada vrlo tvrda i čvrsta, ali ako su slabe, krutina je meka.

Atomi i molekule nepre-stano titraju oko osnovnog položaja. Koliko titraju, ovisi0temperaturi. Što je temperatura krutine viša, titranje jejače.

Na određenoj temperaturi atomi ili molekule se počinju razdvajati. Krutina se tali1prelazi u tekuće stanje. Tutemperaturu nazivamo temperaturom taljenja.

skupine atoma ili molekula se kreću sve brže. Na određenoj temperaturi se počinju raz-dvajati i napuštaju tekućinu kao zasebni atomi ili mole-kule. Tako nastaje plin. U točki vrenja tekućine počinju kipjeti i prelaze u plinovito stanje.

Kad se tekućina hladi, sku-pine atoma se kreću sve spo-rije, da bi se u točki smrzava-nja skupile u redove, te tako tekućina prelazi u kruto sta-nje (led). Točka vrenja vode je na 100°C, a točka smrza-vanja na 0°C.

Oni se velikom brzinom s bodno kreću u svim smjei vima. To je razlog zbog k se plinovi vrlo brzo uvlač u svaki prostor i u potpun ga ispunjavaju. Što je više molekula ili atoma u neke plinu, to su veći njegova j stoća i tlak.

Kako se plin hladi, njeg molekule ili atomi se kreć sve sporije. U točki vrenje formiraju skupine i plin pi laži u tekuće stanje. Vode para će na temperaturi od 100°C prijeći u vodu.

64

ZNANOST

> ŠTO JE VODA?

Voda je građena od vodika i kisika. U molekulama vode su atomi vodika i kisika pove-zani zajedno, i u običnim uv-jetima se ne mogu razdvojiti.

Propustimo li kroz nju elek-tričnu struju, voda će se ra-zložiti u plinoviti vodik i ki-sik. U stvari, voda ne provodi dobro električnu struju, pa joj se obično dodaje mala koli-čina kiseline.

U molekulama vode atomi vodika i kisika povezani su elektronima. Pod utjecajem

električne struje ti se elek-troni vraćaju atomima, trga-jući veze među molekulama. Tako nastaju odvojeni atomi vodika i atomi kisika, koji se zatim povezuju u molekule vodika i molekule kisika. Kad se to dogodi, oko elektroda umočenih u vodu nastaju mjehurići plinovitog vodika, odnosno plinovitog kisika.

elektrode

voda

katoda

anoda |

vodikkisik

< ŠTO JE ŽIVA?

Živa je jedini metal koji se pri sobnoj temperaturi nalazi u tekućem stanju. Svi ostali metali, primjerice željezo, bakar ili aluminij, su u kru-tom stanju. Međutim, ako je dovoljno ohladimo, živa će također prijeći u kruto stanje.

Živa je neobična jer se smr-zava tek na temperaturi od -39 °C, to je niže nego kod bilo kojeg drugog metala. To je, također, mnogo niže od uobičajene temperature na kojoj živimo. Zbog toga je

živa dobra tekućina za upo-trebu u toplomjerima. Živin toplomjer mjeri temperature od -39 °C do 356 °C, stoje živina točka vrenja.

Živa se također može kori-stiti i u živinom barometru, pomoću kojeg mjerimo at-mosferski tlak. Živu u cijevi s vakuumom na vrhu će tlak zraka podići na određenu vi-sinu. Visina stupca žive ovisi o tlaku zraka koji se nekoć mjerio baš milimetrima žive. Normalni tlak zraka mjeren tom jedinicom iznosi 760 mi-limetara žive.

ŽIVIN BAROMETAR

vakuum

> ŠTO JE ZRAK?

Zrak se sastoji od plinovitog kisika, dušika i argona. U zraku se uvijek nalazi jed-naka količina tih plinova, osim u slučaju da je suh, kad u njemu posoji i nešto vo-dene pare.

Približan omjer plinova u či-stom zraku na razini mora je 78 posto dušika, 21 posto ki-sika i 1 posto argona, te vrlo male količine ugljik-dioksida, neona i helija.

Zrak također sadrži i razli-čite količine vodene pare

i plinova koji nastaju izgara-njem fosilnih goriva, te če-stice prašine koje u njemu lebde. Količina tih plinova i čestica prašine ovisi o mje-stu mjerenja.

U višim slojevima zraka, na visini većoj od 100 kilo-metara, zrak sadrži mnogo manje dušika i više kisika.

Život na Zemlji ovisi o ki-siku i dušiku iz zraka, jer su oni neophodni za rast životi-nja i biljaka. Argon nema ni-kakav učinak na živa bića.

ZRAK

dušik 78%

65

magenta

A ŠTO SU OSNOVNE BOJE?

Sve boje se mogu stvoriti mi-ješanjem triju glavnih boja koje nazivamo osnovnim bo-jama. Kod ličilačkih i tiskar-skih boja te tri osnovne boje su žuta, cijan (plavozelena) i magenta (crvenoplava). Mi-ješanjem, na primjer, žute i cijan boje, dobit ćemo ze-lenu.

Kad se miješa obojena svjet-lost, tri osnovne boje su cr-vena, zelena i plava. Crvena i zelena zajedno daju žutu boju, od plave i zelene na-staje cijan, a miješanjem cr-vene i plave boje dobivamo magentu. Sve tri boje za-jedno daju bijelu boju.

Miješanjem triju osnovnih boja možemo stvoriti sve ostale jer je naše oko osjet-ljivo samo na crvenu, zelenu i plavu boju. Kad vidimo određenu boju, naše oko određuje količinu crvene, ze-lene i plave boje i izmiješa ih zajedno.

Osnovne boje kod ličilač-kih i tiskarskih boja su druk-čije, jer boju stvaraju odbija-njem svjetlosti određene boje od površine koju gledamo.

66

V ŠTO JE BIJELA SVJETLOST?

Bijela svjetlost je, u stvari, mješavina boja. Prođe li bijela svjetlost kroz staklenu prizmu, razložit će se u vr-pcu različitih boja - spektar.

A KAKO NASTAJE

FATAMORGANA?

Fatamorgana je slika nekog mjesta ili stvari koju izdaleka možemo vidjeti uz tlo. Fata-morgane se javljaju za vrućih dana i često izgledaju poput vodenih barica. Vidimo ih zato što topli zrak lomi sun-čeve zrake neposredno iznad zemlje, te se na tlu pojavljuje slika neba. To je »barica« vode.

Kad nastaje fatamorgana, svjetlosne zrake s neba ili ne-kog drugog objekta kao što

Prođe li spektar ponovo drugu prizmu, boje će se novo pomiješati i dobit ć bijelu svjetlost.

Boje spektra su jednake c nim bojama. Razlog torni što kapljice kiše na kojirr nastaje duga raspršuju su čevu svjetlost na isti načj kao i prizma.

Boje koje vidimo u spe su mješavina triju vrpci p marnih boja - crvene, ze i plave. Na mjestu gdje si tri boje preklapaju i mijei nastaju druge boje.

Prizma i kapljice kiše r spršuju svjetlo jer se sunč zrake lome kad prođu kn njih. Svaka od boja bijele svjetla se lomi drukčije, t manje se lomi crvena, a i jače ljubičasta svjetlost.

je, na primjer, drvo, lomi u trenutku kad prolaze k topli zrak u blizini tla. T< događa jer je zrak sve to u blizini vrućeg tla, pa s< svjetlosne zrake lome zb prelaska iz hladnijih u te slojeve.

Drvo ili nebo vidimo r mjestu na kojem se oni stvarno nalaze zbog svje nih zraka koje dolaze izr do očiju. Zrake koje su s prelomile također dolaze očiju, a mozak ih prihva kao da su došle izravno. Zbog toga na tlu ispod dl vidimo sliku drveta i neb

cijan

plava

bijela svjetlost

izravne zrake svjetlosti

ZNANOST

V ŠTO SU OPTIČKA VLAKNA?

Optička vlakna su duge, tanke staklene niti. Svjetlost njima prolazi bez obzira na to koliko se lomi. Pomoću takvih vlakana liječnici mogu bez kirurške operacije gledati u tijelo. Vlaknima se u unu-trašnjost tijela dovodi svjet-lost, a male leće učvršćene na njihovim krajevima omo-gućuju prijenos slike.

U budućnosti će naši domovi vjerojatno biti povezani op-tičkim vlaknima.

V ŠTO JE LASER?

Laser je uređaj koji stvara vrlo snažan snop svjetlosti. Snop je vrlo tanak, i razlikuje se od obične svjetlosti. Zrake u la-serskom snopu putuju za-jedno, što se razlikuje od obične svjetlosti.

Snopovi svjetlosti se sastoje od valova svjetlosne energije. Poput vodenih valova, ener-gija u zrakama se povećava i smanjuje, s time što se to kod svjetlosti događa milijune puta u sekundi.

Kod obične svjetlosti se va-lovi smjenjuju u različito vri-jeme, dok se u laserskoj to odvija usklađeno. Zbog toga je energija laserske svjetlosti mnogo veća od energije obične svjetlosti.

Laseri imaju izvor svjetlo-sti, primjerice elektroničku bljeskalicu, koja osvjetljava tvar poput kristala rubina. Zr-cala pohranjuju svjetlost, njena se energija povećava, te kasnije oslobađa u vrlo kratkom bljesku.

Svjetlosni valovi nastali na taj način se usklađeno podižu i spuštaju, i tako u kristalu nastaje laserska zraka.

V ZA ŠTO SE KORISTI LASER?

Budući da je laserska svjet-lost vrlo snažna, upotreblja-vamo je i za zavarivanje me-tala. Kirurzi koriste laser um-jesto skalpela. Njima se, ta-kođer, šalju informacije, baš kao i radio-valovima, no isto-vremeno se može poslati mnogo više podataka.

S obzirom da su svjetlosni va-lovi laserskog snopa usklađeni jedni s drugima, njegova zraka je vrlo ravna, što se ko-risti, na primjer, za zaista točno mjerenje udaljenosti. Zbog toga se laseri upotreb-ljavaju za vođenje projektila i usmjeravanje artiljerijskog oružja, kao i za geodetska mjerenja.

Laseri su također dijelovi audio-video uređaja u kojima s posebnih ploča čitaju zvuk i sliku bez ikakvog fizičkog dodira sa sredstvom na kojem su oni pohranjeni. Laserski snop se odbija od ploče na kojoj su u obliku posebnog koda pohranjeni podaci o snimljenom zvuku i slikama. Tako laserska zraka očitava kod, a posebni uređaj ga po-novo pretvara u zvuk i sliku.

Kroz vlakna će prolaziti la-serske zrake, prenoseći do kuće televizijsku sliku i pove-zujući različite kompjuterske sisteme s kućnim.

Laserske zrake se mogu ko-ristiti za stvaranje signala koji sadrže mnogo informacija - daleko više no što se može poslati telefonom ili radiom. Kabel od optičkih vlakana prikazan na fotografiji može istovremeno prenositi 7680 telefonskih razgovora, u usporedbi sa 6000 razgovora na starom bakrenom kablu koji je mnogo većih di-menzija.

RUBINSKI LASERbljeskalica

kristal rubinapoluposrebreno zrcaio

laserski snop

zrcalo

67

A PO ČEMU SE RAZLIKUJU METALI I LEGURE?

Metali su tvrde sjajne tvari poput čelika, bakra ili srebra. Većina metala je vrlo tvrda, a neki od njih se, primjerice bakar i srebro, sastoje od čistih elemenata.

Legure su metali koji su mješavine više elemenata. Čelik je legura željeza i ugljika, često s primjesama drugih metala.

U nekim slučajevima su nam potrebni čisti metali, primjerice bakar ili aluminij za izradu električkih žica.

Međutim, većina upotreb-Ijavanih metala su legure. Razlog tome je što se one mogu upotrijebiti za svrhe koje čisti metali ne mogu zadovoljiti. Čisto željezo je vrlo krhko, pa se od njega izrađuje mnogo jači čelik. U čelik se također dodaju i drugi metali kako bi se dobile određene posebne kvalitete. Dodavanjem kroma i nikla dobivamo nerđajući čelik.

U legure ubrajamo još i mjed koji se uglavnom izrađuje od bakra i cinka, a bronca od bakra i kositra.

ZNANOST

A ŠTO SU KRISTALI?

Kristali su tvari poput soli i šećera. Kristali uvijek imaju određen oblik; na primjer, kristali soli imaju oblik malih kocki. Većina minerala, poput kremena, pod zemljom oblikuju kristale, a neki od njih se koriste kao drago kamenje.

Kristali imaju određen oblik jer su njihovi atomi ili molekule u cijelom kristalu raspoređeni jednako.

Kristali nastaju kad se tekuća tvar ohladi i skruti, ili kad otopina neke tvari ishlapi pa preostane samo krutina. Kristali soli, na primjer, nastaju kad ispari barica morske vode.

Prilikom nastanka kristala, atomi i molekule se počinju raspoređivati u redove. Kako im se pridružuje sve više i više molekula ili atoma, uzorak se povećava. To je razlog zbog kojeg kristali rastu u određenom obliku.

Neki kristali se koriste kao drago kamenje. Kako bi poboljšali njihov izgled, draguljari ih obrađuju i poliraju.

A KOJA JE PRIRODN,TVAR NA ZEMLJI jNAJTVRĐA? ]

Dijamanti su najtvrđe pr rodne tvari na našem pla netu. Koriste se u industi na primjer za bušenje, te žanje i graviranje. Staklo fotografiji se gravira alat s dijamantom na vrhu.

Dijamant je, u stvari, ele ment. To je vrlo čisti kris građen od ugljika. Umjet jamanti se mogu napravi tako da se ugljik izloži vi koj temperaturi i tlaku. P dijamanti nastaju pod ze Ijom u sličnim uvjetima.

Dijamanti su toliko jak zbog toga što su svi atorr u njegovom kristalu med sobno vrlo čvrsto povezj

Kako bi se dijamant pr zao, neophodno je prere i veze koje na okupu drž atome ugljika. To se moi učiniti tako da se dijama ogrebe drugim dijamante zatim se udari kako bi pi knuo, ili upotrebom pile svučene dijamantima, i

68

ZNANOST

V ŠTO JE ZVUK?

Zvuk je oblik energije. Otkri-vamo ga uhom, upravo kao što okom zapažamo svjet-losnu energiju. Zvuk prolazi kroz zrak, vodu i mnoge druge tvari. U zraku putuje brzinom od oko kilometra u tri sekunde.

Zvukovi se kreću u valovima. Valovi se sastoje od slijedova visokog i niskog tlaka koji se neprestano izmjenjuju. Kad ti slijedovi različitih tlakova dođu do bubnjića u uhu, on počinje titrati. Titranje u živ-

A MOŽE LI AVION LETJETI BRŽE OD ZVUKA?

Nadzvučni avion može letjeti brže od brzine zvuka. Avioni obično nad naseljenim po-dručjima ne lete brže od zvuka, jer prilikom probijanja zvučnog zida dolazi do vrlo glasnog zvučnog udara.

Brzina zvuka u razini mora iznosi oko 1200 kilometara na sat, ali je na većim visi-nama nešto manja.

Brzina zvuka na bilo kojoj visini se naziva Mach 1; dvo-

cima pobuđuje signale koji od uha odlaze do mozga, pa mi čujemo zvuk.

Zvučni valovi nastaju kad neki predmet titra. To može biti titranje žica, kao kod vi-oline ili gitare, ili titranje po-vršine, primjerice kod bub-nja. Kad govorimo ili pje-vamo, glasnice koje se nalaze u našem grlu titraju i stvaraju zvuk. To titranje stvara slijed visokih i niskih tlakova, pa se zvučni valovi počinju širiti u svim smjerovima.

struka brzina zvuka je Mach 2, i tako dalje. Kad avion leti brzinom zvuka ili još brže, on

na bilo koje mjesto stigne prije nego što tamo dođe zvuk koji je stvorio.

Zvuk koji je stvorio na do-lazište stiže u kratkom vre-menu. Slijedovi tlakova u zvučnim valovima putuju zajedno i stvaraju vrlo jaku frontu zračnog tlaka koju na-zivamo udarnim valom. Taj val putuje od aviona, uzroku-jući snažan zvučni udar na svim mjestima gdje se može čuti.

, zvuk putuje ____,'? >•> I od planinara x/s.t-'\ \ F X/ zvuk se vraća

____ ka planinaru

T \ '

4 .

i/f.:..

A KAKO NASTAJE JEKA?

Kad čujemo jeku, zvuk koji stiže do nas ponavlja se dva ili više puta. To se događa kad se zvučni valovi odbiju od obližnjeg zida ili neke veće površine. Do nas dolaze nakon zvučnih valova koji su stigli izravno do uha, i tada čujemo jeku.

Kad nastane bilo koji zvuk, zvučni valovi putuju od izvora zvuka u svim smjerovima. Zvuk čujemo u onom trenutku kad oni stignu do uha.

Međutim, zvučni valovi se također odbijaju i od površina do kojih stignu, primjerice od zidova ili stropa. Nakon toga se vraćaju do ušiju, pa po-novno čujemo isti zvuk.

U većini slučajeva su zidovi i strop toliko blizu da se zvuk do ušiju vraća prebrzo da bismo ga mogli čuti zasebno, no ako su dalje od nas, kao primjerice u nekoj katedrali ili ispred velike zgrade ili litice, zvučnim valovima će trebati neko vrijeme da se vrate, pa tada čujemo jeku.

ZVUČNI VAL

69

DALEKO U SVEMIRUV KOJI JE PLANET NAJMANJI?

Pluton je najmanji planet u Sunčevom sustavu, ali je previše udaljen od Zemlje da bi se njegova veličina mogla izravno točno odrediti. Nje-gov promjer najvjerojatnije iznosi oko 3000 kilometara, što znači da je nešto manji

i od našeg Mjeseca. Na cr-težu su s desne strane Jupi-tera prikazani Pluton i njegov mjesec Haron.

Veličina Plutona je prilično zagonetna. Otkriven je zbog utjecaja njegovog gravitacij-skog privlačenja na druge vanjske planete, Uran i Nep-tun.

Astronomi su očekivali i je masa Plutona velika ba kao Zemljina, no ona, ; u stvari, iznosi svega oko jedne šezdesetine Žemljir mase. Postoji li još neki, mnogo veći planet koji če da ga otkrijemo? Neki asti nomi vjeruju da postoji, n njegovo traženje će biti d gotrajno i vrlo teško.

A KOJI JE PLANET NAJVEĆI?

Jupiter je najveći planet Sunčevog sustava, a promjer mu iznosi 142.800 kilometara. Toliko je velik da bi se u njega moglo smjestiti više od tisuću Zemlji, a sadrži tri puta više mase od svih drugih planeta zajedno.

Unatoč tome što je Jupiter vrlo velik planet, njegova gustoća je mala. Prostorni centimetar

njegove tvari u prosjeku ima masu od svega 1.3 grama (tek nešto više od

70

vode), dok prostorni centimetar našeg planeta u prosjeku ima masu do 5,5 grama.Jupiter je građen uglavnom od vodika, premda površina koju vidimo sadrži spojeve

vodika i drugih čestih elemenata, primjerice dušika i ugljika.Zbog vrlo velike mase, Ju-piterovo gravitacijsko privlačenje je snažno. Njegovi vanjski

sateliti su od površine planeta udaljeni više od 20 milijuna kilometara, što je 60 puta veća udaljenost nego između Zemlje i našeg Mjeseca. Kad bi se neko tijelo toliko

udaljilo od Zemlje, odlut bi u svemir privučeno Su cem i drugim planetima. Zbog tlaka vanjskih sic u središtu Jupitera vlada > visoka temperatura. Kad planet imao oko dvadese puta veću masu, jezgra b postala dovoljno vruća d počnu neklearne reakcije Tada ne bi bio smrznuti f net, već sjajna zvijezda.

DALEKO U SVEMIRU

> KOJI JE PLANET NAJTOPLIJI?

Začudo, najtopliji planet nije Merkur, najbliži Suncu, već drugi po redu, i naš susjed, Venera. Temperatura se na površini Venere može podići do 480°C, što je daleko toplije nego u pekarevoj peći, što je pogubno za sve poznate oblike života.

Razlog što je Venera tako topli planet je njena gusta at-mosfera koja zadržava to-plinu. Zašto se Venera i Zem-lja toliko razlikuju, kad su po veličini gotovo blizanke?

Atmosfera Venere se sastoji uglavnom od ugljik-dioksida, zagušljivog plina koji stvara efekt staklenika, odnosno sprečava gubljenje topline. Zemlja je nekoć možda imala sličnu atmosferu, ali primitivni životni oblici su je rastvorili na ugljik i kisik, dopuštajući sunčevoj toplini da se izrači u prostor.

No, to se na Veneri nije dogodilo. Život se tamo nije razvio, atmosfera je ostala nepromijenjena, a izgaranjem površinskog stijenja nastaje sve više i više ugljik-dioksida, što za posljedicu ima stalni rast temperature.

A KOJI PLANETI IMAJU SATELITE?

Merkur i Venera su jedini planeti za koje se ne zna imaju li prirodni satelit. Zem-lja i Pluton imaju po jedan satelit, Mars i Neptun imaju dva, U ran pet, Jupiter najma-nje četrnaest, a Saturn više od dvadeset satelita.

Sateliti su većinom premali da bi imali svoju atmosferu, premda je Titan, iz Saturno-vog sistema, obavijen plino-vitim dušikom. Jupiterov sate-lit lo na površini ima aktivne vulkane.

Najveći satelit, Ganimed (promjera 5276 kilometara), pripada Jupiteru, a najmanji poznati satelit, Deimos (promjera oko 1 3 kilome-tara), kruži oko Marsa.

Haron, s promjerom od oko 1300 kilometara, je velik kao otprilike polovica Plu-tona oko kojega kruži. Naj-manji poznati satelit iz Jupite-rovog sistema ima promjer od oko 20 kilometara.

Slika gore pokazuje dva Neptunova mjeseca — Tritona i Nereidu. Triton je veći od Nereide.

A KOJI PLANETI IMAJU PRSTEN?

Saturnov sistem prstenova poznat je već stoljećima. Sve do nadavna astronomi su smatrali da je jedinstven, no 1977. je i oko Urana otkriven tamni sistem prstenova. Go-dine 1979. primijećeni su i nejasni prstenovi oko Jupi-tera, a postoji i mogućnost da ih ima i Neptun.

Saturnovi prstenovi su toliko veliki da se od njih odbija više sunčeve svjetlosti nego od samog planeta. Proma-trani jakim teleskopom izgle-daju kao da su posve glatki, premda su fotografije, koje je načinila letjelica Voyager, na malom prostoru pokazale ti-suće tankih, zasebnih prste-nova. Svaki od njih sadrži bezbroj ledenih čestica.

Uran, prikazan na crtežu, ima najmanje devet odvoje-nih prstenova. Oni su pre-slabi da se vide sa Zemlje, ali kad se nađu ispred neke zvi-jezde, zaklone je, te ona za-treperi.

Oko Jupitera tri su prstena građena od ledenih čestica, dok je četvrti načinjen od sumpornih para.

71

DALEKO U SVEMIRU

V ŠTO SU METEORI?

Meteor ili zvijezda padalica je trag svjetlosti koji nastaje kad neki predmet, ne veći od zrnca pijeska, naglo uđe u Zemljinu atmosferu i izgori. Za vedre noći bez mjesečine svakih se nekoliko minuta vidi poneki meteor, ali ponekad ih se u satu može vidjeti i nekoliko stotina.

Te čestice, nazvane meteoro-idi, su milijunima godina kru-žile oko Sunca kao zasebni, sićušni planeti. Budući da su tako malene, ne možemo ih

vidjeti. Neke od njih su dje-lići koji su preostali iz vre-mena kad su nastajali planeti, dok su se druge odvojile od kometa — one obično putuju u rojevima, uzrokujući mete-orske »kiše«.

Kako bi na Zemlju stigao kao meteorit, meteor mora imati masu od barem neko-liko kilograma, jer veći dio izgori za vrijeme prolaska kroz atmosferu brzinom od oko 50 kilometara u sekundi.

V KOJI JE NAJVEĆI METEORIT PAO NA ZEMLJU?

Meteorit je čvrsti ostata teora dovoljno velikog c »preživi« pad kroz atmc feru. Najveći poznati m orit leži na mjestu gdje j pao, pokraj naselja Hob VVest u Namibiji, na jug padu Afrike. Promjer mi veći od dva metra, a tei kao, otprilike, šezdeset. mobila srednje veličine.

Tijekom povijesti našeg neta na njegovu su povr pali i mnogo veći metec Oko devedeset neobičn stenastih tvorevina širon jeta je moglo nastati jak udarcem koji se zbio ne u prošlosti. Na primjer, polumjera oko 3000 me u Brazilu je vjerojatno n udarom nekog tijela prij prilike 220 milijuna goc Najpoznatiji meteors! ter se nalazi u Arizoni (r njoj fotografiji). Dubok j 1 70 metara, promjer mi nešto veći od kilometra, a vjerojatno je nastao kć prije oko 25 tisuća godi meteorit veličine prosjei zgrade udario u Zemlju

72

DALEKO U SVEMIRU

> Š T O S U P L A N E T O I D I ?

Planetoid, ili »mali planet« je malo tijelo koje kruži oko Sunca. Najveći planetoid, Ceres, (na crtežu je prikazan u usporedbi s Jugoslavijom) ima promjer od samo 1000 kilometara, dok su ostali znatno manji.

Do danas je pronađeno oko 2700 planetoida, a najviše ih ima u području između Mar-sove i Jupiterove putanje. Neki, ipak, mogu ući i unutar Zemljine putanje, dok drugi, pak, odlaze iza Saturnove.

A ŠTO BI SE DOGODILO KAD BI KOMET UDARIO U ZEMLJU?

Premda komet kad se približi Suncu izgleda ogromno i dojmljivo, njegov kruti dio nije veći od planetoida. Da-kle, mogućnosti ozbiljnog su-dara su vrlo male.

Čak i u slučaju da jezgra ko-meta udari u Zemlju, taj su-dar bi nanio manje štete nego sudar s planetoidom slične veličine. Kometi sadrže ve-liku količinu smrznute teku-ćine i kamene prašine, dok

su planetoidi uglavnom sa-stavljeni od čvrstih stijena i metala, tako da bi sudar s njima bio mnogo opasniji.

Međutim, od jezgre kometa bi sudarom nastao krater promjera stotinjak kilome-tara, a razaranjem bi bilo zahvaćeno šire područje.

Tokom svoje povijesti, Zemlja je mnogo puta prošla kroz rep kometa. Rep Hallev-evog kometa je 1910. godine prešao iznad našeg planeta (kako je pokazano na gor-njem crtežu), ali je bio toliko razrijeđen da nije uzrokovao nikakve štete.

< ŠTO SU KOMETI?

Komet je ledeno tijelo prom-jera samo nekoliko kilome-tara koje kruži oko Sunca. U njemu su s ledom izmiješane čestice veličine prašine i pijeska. Kad komet prolazi u blizini Sunca, toplina pre-tvara led u plin a prašina se gubi u svemir, dajući tako kometu magličast izgled i, često, dugi rep.

Većina poznatih kometa se kreće po vrlo izduženoj puta-nji za koju se pretpostavlja da ih vodi od hladnog područja daleko iza Jupitera, do vrućih predjela unutar Venerine i Merkurove putanje.

Kometi su svjetliji kad se približe Suncu, odnosno kad su u perihelu. Kad su najdalje od Sunca, u afelu, većina ko-meta je preslabog sjaja da bi se uopće mogla vidjeti sa Zemlje.

Kako se približavaju peri-helu, kometi jako narastu, a često se razvije i rep duljine i do nekoliko milijuna kilo-metara. Međutim, prašina je toliko respršena da razmak između pojedinih čestica može iznositi i nekoliko kilo-metara.

73

DALEKO U SVEMIRU

V PO ČEMU SE RAZLIKUJU ZVIJEZDE I PLANETI?

Sve zvijezde svijetle jer imaju vruću površinu, dok planeti imaju hladnu površinu i ne daju nikakvo svjetlo. Planeti Sunčevog sustava svijetle na nebu jer se od njih odbija sunčeva svjetlost.

Premda su astronomi pruča-vali milijune zvijezda, jedini poznati planeti su oni što kruže oko Sunca.

Čini se vrlo vjerojatnim da i većina drugih zvijezda ima planetske sustave, no čak i vrlo velik planet koji kruži oko neke zvijezde ima zaista slabi sjaj. Moguće je da oko Barnardove zvijezde, jedne od nama najbližih, kruži pla-net daleko veći od Jupitera. Naime, promatranja pokazuju da na njeno gibanje utječe gravitacijsko privlačenje nekog nevidljivog tijela, uzrokujući pomicanje s jedne na drugu stranu putanje.

Ako Sunce i bliska Barnar-dova zvijezda imaju svoje planete, u Galaktici vjerojatno postoje milijuni planet-skih sustava. Na crtežu su prikazani zvijezda i planeti od kojih se odbija svjetlost.

A KOLIKO JE UDALjtNA NAJBLIŽA ZVIJEZDA?

Nama najbliža zvijezda je, naravno, Sunce. Njegova prosječna udaljenost od Zemlje iznosi 149,600.000 kilometara. Zrake svjetlosti, koje kroz svemir putuju brzi-nom od 300 tisuća kilome-tara u sekundi, put od Sunca do Zemlje prijeđu za osam minuta i dvadeset sekundi. Da prevali udaljenost od Sunca do najbliže zvijezde, svjetlosti su potrebne četiri godine i četiri mjeseca!

Nije teško zapamtiti da je najbliža zvijezda, nazvana Proxima Centauri, 250 tisuća puta udaljenija od Zemlje od našeg Sunca. Predstavimo li Sunce narančom promjera osam centimetara, Zemlja bi u odnosu na nju bila poput čestice prašine manje od jed-nog milimetra, a od naranče bi bila udaljena osam i pol metara, dok bi Proxima Cen-tauri bila nešto manja na-ranča udaljena više od 2000 kilometara.

Većina zvijezda koje noću vidimo na nebu su sjajnije od Sunca. One nam se čine ma-njeg sjaja samo zbog velike udaljenosti od Zemlje.

V KOJA JE ZVIJEZDANAJVEĆA?

j

S obzirom da su toliko udIjene od Zemlje, i najvećezvijezde na nebu, promatrane najboljim teleskopoizgledaju tek kao malenetočke, pa je vrlo teško odditi njihov promjer. Jednanajvećih je Betelgeuse, zvjezda jarko crvene boje hzviježđa Oriona. Na crte;dolje je Betelgeuse prikazu usporedbi s putanjamaunutrašnjih planeta Sunčtsustava.-

Betelgeuse je crvena zvije superdiv. U tu skupinu ut jamo i druge izrazito crve zvijezde, primjerice Antai u zviježđu škorpiona i sja zvijezdu iz zviježđa Herk nazvanu Ras Algeti. One i imaju 15 do 20 puta veću masu od Sunca, ali su se | širile do divovske veličine Prosječni uzorak tvari sa ( venog superdiva bio bi vi: tisuću puta rjeđi od zraka Betelgeuse okružuje on tač prašine koja je, vjero-jatno, odbačena sa zvijezi prije oko 4500 godina i je uvijek leti svemirom brzir od oko deset kilometara u kundi.

74

sunčeva svjetlost putuje 4 godine i 4 mjeseca

sunčeva svietl putuje 8 minuta i 20 sekundi

'DALEKO U SVEMIRU

A KOJA JE ZVIJEZDA NAJMANJA?

U pravilu su sve male zvi-jezde vrlo slaba sjaja i teško ih je vidjeti. Najmanja do da-nas otkrivena zvijezda je poznata pod oznakom RG 0050-2722. Oko četiri puta je manja od Sunca, što znači da joj je promjer dva i pol puta veći nego Jupiterov, što je prikazano s njene lijeve strane. Kad bi se nalazila u središtu Sunčevog sustava, imala bi sjaj otprilike jednak punom mjesecu.

Poznate su i mnoge zvijezde manje od RG 0050-2722, ali one nisu obične. Te su nekoć bile mnogo veće od Sunca, ali su ostarile, urušile se, te postale vrlo mala nebeska ti-jela. Neke od njih su bijeli patuljci, ne veći od planeta Marsa i mnogo topliji od Sunca, dok su druge neutron-ske zvijezde s promjerom od svega nekoliko kilometara, toliko guste da djelić tvari ve-ličine glavice pribadače ima masu od nekoliko milijuna tona.

Vrlo male zvijezde slaboga sjaja neće se nikada pretvoriti u taj oblik, već će tiho »gor-jeti« milijardama godina.

V ŠTO SUPROMJENLJIVEZVIJEZDE?

Promjenljive zvijezde mije-njaju sjaj. Nekima je za to potrebno nekoliko sati, a drugima, pak, mnogo godina. Mnoge se šire i skupljaju, postajući tako svjetlije, odnosno tamnije. Druge su, u stvari, dvije zvijezde koje u trenutku kad prolaze jedna pored druge prividno mije-njaju sjaj.

Ovu drugu vrstu promjenlji-vih zvijezdi zovemo pomr-činske dvojne zvijezde, a nji-hov sjaj se mijenja vrlo pra-vilno.

Većina pravih promjenljivih zvijezda su divovi — zvijezde veće od Sunca. Njihov sjaj slabi ili jača u ciklusu koji traje oko godinu dana, s time da se minimum od maksimuma razlikuje na ti-suće puta. Takve zvijezde na-zivamo dugoperiodičnim promjenljivim zvijezdama.

Sunce, srećom, tijekom glavnine svoga postojanja od oko četiri i pol milijarde go-dina nije jako mijenjalo sjaj, kao što to ne čine ni druge zvijezde te vrste.

A ŠTO SU DVOJNE ZVIJEZDE?

Dvojna zvijezda je sustav od dvije zvijezde koje kruže jedna oko druge. Što se na-laze bliže, to će se brže okre-tati oko zajedničkog težišta. Nekim dvojnim zvijezdama za jedan obilazak treba svega nekoliko sati, dok je drugima za to potrebno i mnogo tisuća godina.

Otprilike jedna četvrtina poz-natih zvijezda pripada dvoj-nim sustavima. Većina od njih, posebno one koje se nalaze vrlo blizu jedna drugoj, su vjerojatno nastale kao bli-zanci, jer je zaista mala vje-rojatnost da dvije zvijezde prođu jedna pored druge i »zarobe se« u gravitacijskom zagrljaju.

Neki se parovi sastoje od sličnih zvijezda. U ostalim je slučajevima jedna zvijezda velika, hladna i crvena, a druga mala, bijela i vruća.

Kad bi Sunce imalo par slične veličine na udaljenosti Zemlje, te dvije zvijezde bi za jedno obilaženje trebale osam i pol mjeseci, a u slučaju da su udaljene kao Sunce i Merkur, bilo bi im potrebno oko osam tjedana.

75

A ŠTO SU CRVENI DIVOVI I BIJELI PATULJCI?

Kad nastane neka zvijezda, ona obično nepromjenljivo sjaji milijarde godina. No, na-posljetku se većina zvijezda počinje širiti poput vatrenog oblaka - postaje crveni div - da bi se na kraju skupila u kuglu veličine planeta - bijelog patuljka.

Postane li Sunce ikada crveni div, unutrašnji planeti će nestati pod njenom površinom i izgorjeti, no, do toga neće doći još milijarde godina jer naša zvijezda nije naročito velika.

Što je zvijezda veća, to se brže razvija, pa su sve crvene zvijezde u Galaktici mnogo veće od Sunca. Budući da su svi crveni divovi vrlo svijetli, lako ih je primijetiti i na zaista velikim udaljenostima.

Međutim, bijeli patuljci su slaba sjaja, oko sto puta manjeg nego crveni divovi. Astronomi su uspjeli otkriti samo nekoliko bijelih patuljaka, premda bi ih teorijski trebalo biti zaista mnogo.

DALEKO U SVEMIRU

V ŠTO JE ZVIJEŽĐE?

Zviježđa su nekoć bila tek uzorci zvijezda na nebu. Imena su dobila po drevnim bogovima, herojima i životinjama. Među najpoznatija zviježđa spadaju primjerice Orion (prikazan dolje) i Lav.

Na nebu postoji 88 zviježđa. Dvanaest od njih sačinjava širok pojas kroz koji se tijekom godine pomiče Sunce, i gdje se obično nalaze planeti. To su zviježđa Zodijaka. Oko 45 zviježđa, posebno ona koja se mogu vidjeti sa

sjeverne polutke, ime su1 bila prije nekoliko tisuća dina, no postoji i velika s pina »suvremenih« zvije; uglavnom onih na južnoi nebu, koja u karte neba r upisana sve do početka v kih pomorskih putovanja kom 1 7. i 18. stoljeća. '

76

DALEKO U SVEMIRU

V ŠTO SU NOVE I SUPERNOVE?

Oba ta objekta su zvijezde koje eksplodiraju vrlo naglo, praktički preko noći. Svake godine se u Galaktici pojavi nekoliko novih zvijezda, i neke od njih se mogu vidjeti golim okom. U zviježđu La-buda se 1975. godine vidjela sjajna nova. Supernove se javljaju mnogo rjeđe, a kad se pojave, vide se mnogo bolje od novih. Poslednja se vidjela 1987. godine, a prije toga čak 1604.

Čini se da su sve nove dvojni sustavi u kojima su zvijezde vrlo blizu jedna drugoj. Eks-plozija, kojom zvijezde za-jednički sjaj mogu povećati i deset tisuća puta, je uzroko-vana otjecanjem plina s jedne zvijezde na drugu.

Supernova (na crtežu ozna-čena strelicom) je jedna zvi-jezda, s nekoliko puta većom masom od Sunca. Ona se iz-nutra toliko zagrije da vanjski slojevi ne mogu podnijeti ogroman tlak radijacije, pa u nekoliko dana izrači jednaku količinu energije kao i čitava galaktika sa stotinama milijardi zvijezda.

V ŠTO JE PULSAR?

Nakon eksplozije supernove od zvijezde preostane samo vruća kugla tvari promjera nekoliko kilometara. Ona se okreće nevjerojatnom brzi-nom, a ponekad isijava zraku svjetlosti ili radio-zračenja poput snopa svjetlosti svjeti-onika koji se okreće, pa iz-gleda kao da »pulsira«. Zbog toga takvu zvijezdu nazi-vamo pulsarom.

Pulsar je ostatak urušene jez-gre prvotne zvijezde, s tem-peraturom od nekoliko mili-juna stupnjeva.

Jedan od najjačih pulsara je zvijezda u središtu maglice Rak, koja se u jednoj sekundi okrene 30 puta. Ipak, najbrži poznati pulsar se okreće 642 puta u sekundi.

Brzina okretanja pulsara se gubljenjem energije poste-peno smanjuje, pa se procje-njuje da se u vremenu od oko četiri milijuna godina svaki pulsar toliko uspori da se ne može zapaziti pojava pulsira-nja.

Većina pulsara je preslaba sjaja da bi se mogli vidjeti teleskopima, ali su emitirani radio-valovi vrlo jaki.

A ŠTO SU MAGLICE?

Maglica je divovski oblak plina i sitnih čestica. Čak su i najmanje maglice veće od Sunčevog sustava, dok prom-jer najvećih iznosi i mnogo stotina svjetlosnih godina. U nekima od njih se rađaju nove zvijezde. Mnoge ma-glice nastaju odbacivanjem tvari s umiruće zvijezde.

Neke su maglice sjajne, dok su druge tamne. Sjajne su one od kojih se odbija svjetlost zvijezda, ili ako su njihovi atomi pobuđeni energijom koja dolazi od obližnje zvijezde. Na fotografiji se vidi maglica zvana »Prsten«. Tamne maglice se na nebu vide kao tamna područja bez zvijezda jer ne propuštaju njihovu svjetlost.

Obične maglice se sastoje od toliko rijetkog plina da bi kroz njih Zemlja mogla proći a da ne primijetimo ništa ne-obično. No, u našoj galaktici ih ima toliko mnogo, i tako su masivne, da se u njima vjerojatno nalazi jednaka ko-ličina tvari kao u zvijezdama. Neke sadrže tamne točke koje su, u stvari, zvijezde što su se tek počele stvarati.

77

A KOJA JE VRSTA ZVIJEZDE SUNCE?

Sunce pripada obitelji koju sačinjava oko 100 milijardi zvijezda naše Galaktike. Neke od njih su mnogo toplije od Sunca, druge su, pak, hladnije, neke su manje, a druge veće. Sunce je, dakle, sasvim obična zvijezda, i postoje još milijuni zvijezda koje su mu slične.

Za nas je Sunce nešto posebno jer upravlja planetnim sustavom. Premda optičkim promatranjima ne možemo otkriti planete oko drugih zvijezda, postoje različiti neizravni dokazi da i one imaju svoje planetne sustave.

Jedan od njih je i to što se neke zvijezde, poput Sunca, okreću vrlo sporo, u vremenu od nekoliko tjedana. Obične samostalne zvijezde bi se trebale okrenuti za samo nekoliko sati, ali ih je privlačenje planeta usporilo. Prema tome, zvijezde koje se sporo okreću također mogu imati planete koji kruže oko njih.

DALEKO U SVEMIRU

A ŠTO SU SUNČEVE PJEGE?

Sunčeve pjege su tamna područja na sjajnoj površini Sunca. One izgledaju tamnije jer su hladnije, pa ne isijavaju tako mnogo svjetlosti. Sunčeve pjege su naročito brojne svakih jedanaest godina.

Sunčeve pjege ukazuju na područja izrazite magnetske aktivnosti ispod vidljive površine Sunca, fotosfere. Na tim mjestima magnetske silnice probijaju površinu i izvijaju se u svemir. Fotosferu zagrijavaju atomske reakcije koje se zbivaju duboko u Suncu, no magnetsko polje zaustavlja nešto te topline pa je zbog toga središte Sunčevih pjega za oko 1500 °C hladnije nego ostali dijelovi Sunčeve površine.

Sunčeve pjege se često javljaju u parovima, svaka na svom kraju silnica magnetskog polja. Neke grupe pjega mogu trajati mjesecima, i toliko se prošire da im je promjer deset puta veći od Zemlji-nog. Tada se mogu vidjeti golim okom, ali se za promatranje mora koristiti posebni filtar, a ne crni film ili zadimljeno staklo.

A KOLIKO JE SUNCEVRUĆE?

ISunce je najtoplije u srevjeruje se da temperatutamo iznosi oko 15 milijKelvina. Kad ta toplina (do površine, temperatuipadne na oko 6000 stup- što je oko četiri puta vod temperature u peći zljenje čelika. Mnogo je ijezda koje su toplije odSunca. '

Najhladnije poznate zvi; imaju površinsku tempei od oko 2000 stupnjeva, je temperatura najtoplije jezde oko 50 tisuća stup njeva. Što je neko svemi tijelo toplije, to je veća V čina svjetlosti koju isijav Vrlo tople zvijezde su pl stobijele boje, hladnije s vene, dok je Sunce žuto. Prilično je čudno da te sloj vodika iznad vidljiv« vršine Sunca, kromosferj ima temperaturu od oko tisuća stupnjeva, no razli tome je što se energija d< vršine Sunca prenosi u o zvučnih valova koji u kr< mosferi slabe, pa joj prec energiju u vidu topline.

78

DALEKO U SVEMIRU

V KAKO NASTAJE POLARNA SVJETLOST?

Oko 200 kilometara iznad površine Zemlje atmosfera je vrlo rijetka, pa su njeni atomi jako raspršeni. Do nje se na toj visini iz svemira probijaju sitne električki nabijene če-stice, elektroni. Kad se su-dare s atmosferskim atomima nastaje bljesak svjetlosti. Po-larna svjetlost se javlja kad takvih bljeskova svakog tre-nutka ima mnogo, naročito u razdoblju sunčeve pojačane aktivnosti.

Elektroni koji stvaraju po-larnu svjetlost ne dolaze izravno sa Sunca, već iz ne-vidljivih slojeva elektrona koji okružuju Zemlju, tzv. Van Allenovih pojasova.

Zbog čestica koje dolaze sa Sunca ti elektroni padaju u atmosferu, te slijede Zem-Ijino magnetsko polje koje ih obično vodi prema Sjever-nom i Južnom polu, gdje se polarno svjetlo najčešće i jav-lja. Za vrijeme pojačane Sun-čeve aktivnosti u 1980. i 1981. godini, polarna svjet-lost se mogla vidjeti prilično često.

A ŠTO SU SUNČEVE PROMINENCIJE?

Prominencija je vodoskok užarenog plina koji se podiže s površine Sunca. Neke pro-minencije se odvoje od povr-šine i odlete u svemir, dok druge traju nekoliko sati ili dana, te ponovno padnu na površinu Sunca.

Kad ih u vrijeme potpune po-mrčine Sunca promatramo kako se podižu s tamnog ruba Mjeseca, prominencije, kako je prikazano na gornjem crtežu, izgledaju svijetle. Me-

đutim, one su tamnije od fo-tosfere i u uobičajenim uvje-tima se ne mogu vidjeti bez posebne opreme.

Prominencije su većinom mnogo veće od Zemlje. U stvari, pod veliki luk neke prominencije moglo bi stati tisuće Zemlji, no plin od ko-jeg se sastoje je tisuću puta rjeđi od zraka.

Neke prominencije se od fotosfere odbacuju brzinom od 200 kilometara u sekundi, a ponekad čak i brže. Te »eruptivne« prominencije mogu biti drukčije obliko-vane od »mirne« vrste.

A ŠTO JE SUNČEVA KORONA?

Koronu često zovemo Sunče-vom atmosferom, no ona uopće nije nalik zemaljskoj. Ima temperaturu od milijun stupnjeva, a milijun je puta rjeđa od zraka. Sjaj Sunca je skriva, pa je možemo vidjeti samo u vrijeme potpune po-mrčine, kako je prikazano na gornjem crtežu.

Korona se sastoji od atoma vodika, dušika, kisika, željeza i drugih čestih elemenata. Toliko je vruća i atomi su tako raspršeni da su izgubili neke elektrone koji se slobodno kreću.

U vrijeme potpune pomr-čine izgleda kao da se korona proširila u svemir jedan do dva promjera Sunca (oko dva milijuna kilometara). U stvari, ona se proteže i izvan putanje Zemlje, i to kao brzi tok čestica koje zovemo Sunčevim vjetrom. Oblik ko-rone se mijenja sa ciklusima Sunčevih pjega. Kod najmanje Sunčeve aktivnosti korona je prilično pravilna, dok kod najveće aktivnosti ima oblik leptirovih krila.

79

Van Allenovi pojasovi

čestice uzrokuju polarnu svjetlost

DALEKO U SVEMIRU

V ŠTO JE MLIJEČNA STAZA?

U vrlo vedrim noćima bez mjesečine na nebu se može vidjeti blijedi pojas svjetlosti koji prolazi kroz neka zvije-žđa. Taj pojas tvore udaljene zvijezde koje prostim okom ne možemo razlučiti.

Mliječna Staza je zorni dokaz oblika Galaktike u kojoj se nalazi naše Sunce. Kad bi Galaktika bila kuglasta, uda-ljene zvijezde slaba sjaja vi-djeli smo u svim smjerovima neba.

Postojanje Mliječne Staze ukazuje na to da je naša Ga-laktika, kao i mnoge druge koje se mogu promatrati vrlo jakim teleskopom, plosnatog oblika.

Najsvjetliji dio Mliječne Staze leži u zviježđu Strijelca. U tom smjeru gledamo prema središtu Galaktike. Drugo vrlo svijetlo područje je Perzej, jer se u njegovoj blizini nalazi nama bliski krak Galaktike. Tamne maglice, koje zaklanjaju svjetlost, uzrokuju nepravilnosti u izgledu Mliječne Staze.

V KOJE VRSTE GALAKTIKA POSTOJE?

Ni za koje dvije galaktike ne bismo mogli reći da su pot-puno jednake, no gledamo li njihov oblik, dijelimo ih u tri glavne skupine. Neke su ne-pravilne, bez određenog oblika (na vrhu crteža). Druge su spiralne, kao i naša, s krakovima u kojima se na-laze zvijezde i maglice (u sre-dini), a najčešće su eliptične, poput okruglog roja zvijezda (sasvim dolje).

Sve zvijezde su nastale od međuzvjezdanog plina i pra-šine, a količina tih tvari u svemiru govori nam ponešto o njihovom nastanku.

U eliptičnim galaktikama ima vrlo malo, ili čak ništa slobodnog plina i čestica pra-šine, tako da se u njima više ne mogu rađati nove zvijezde.

U spiralnim i nepravilnim galaktikama postoje i stare i mlade zvijezde, a također ima i dovoljno slobodnog materijala od kojeg nastaju nove zvijezde. Središte, ili jezgru spiralnog sistema, sa-činjavaju uglavnom crveni divovi, a nove zvijezde na-staju samo u spiralnim krako-vima.

V KOJA JE GALAKTIIC NAJBLIŽA NAŠOJ? i

Nama susjedna galaktika Veliki Magelanov Oblak ( fotografiji), od Galaktike udaljen 150.000 svjetlosti godina. Tri puta je manji Mliječne Staze, te sadrži set puta manje zvijezda. I Magelanov Oblak je udal oko 190.000 svjetlosnih g dina.

Najbliža spiralna galaktik Andromedina, od naše uc Ijena više od dva milijuna svjetlosnih godina. Kao i i

gelanov Oblak, može se \ Sjeti golim okom.

Sve te galaktike pripadi u Lokalnu Grupu, skupini koju sačinjava oko 24 gal tike. Naša i Andromedina laktika su njeni najveći čl novi, dok su druge većine male, slabog sjaja i eliptič oblika. Nepravilni Magelć novi Oblaci su pratioci m Galaktike. Najbliža samo stalna galaktika ima prom od svega 3000 svjetlosnih dina, a udaljena je oko 250.000 svjetlosnih godir

80

DALEKO U SVEMIRU

V ŠTO JE KVAZAR?

Kvazar je vrlo udaljen, i energetski vrlo aktivan ob-jekt. Izgleda kao da je daleko manji od pravih galaktika, ali isijava mnogo više energije od njih. Najudaljeniji poznati kvazari se nalaze dalje od ve-ćine najudaljenijih prona-đenih galaktika. Od Galaktike su udaljeni najmanje 10 mili-jardi svjetlosnih godina.

Neke neobične galaktike, poznate pod imenom Sevfer-tovih galaktika, imaju sjajna središta, a i kvazari bi mogli

biti galaktike koje u središtu imaju nevjerojatno snažne iz-vore energije.

Nedavna promatranja uka-zuju na to da su neki kvazari okruženi običnim zvijez-dama. Kvazari vrlo jako zrače u području radio-va-lova i X-zraka, ali je svjetlost koja dopire do nas toliko slaba da nam izgledaju kao vrlo sitne zvijezde. Svi kva-zari su od Galaktike udaljeni milijarde svjetlosnih godina, pa ih danas vidimo onakvima kakvi su bili prije mnogo vre-mena. »Mladi« kvazari ne postoje.

A KOLIKO JE SVEMIR STAR?

Izgleda da se galaktike uda-Ijuju jedna od druge. Izraču-nato je da bi se, u slučaju da se ponovno počnu približa-vati, za oko 15 do 20 mili-jardi godina našle na okupu. Je li svemir nastao prije to-liko godina?

Većina astronoma se slaže s pretpostavkom da galaktike »bježe« od neke davne eks-plozije u kojoj je svemir »stvoren«. Ali nemoguće je reći zašto je došlo do te eks-plozije, nazvane »Veliki pra-sak«. No, znanstvenici su izračunali što se moglo dogo-diti u svemiru milijuntinku sekunde nakon eksplozije.

Međutim, svi astronomi se ne slažu u pogledu starosti svemira. Neka istraživanja upućuju na to da je svemir star oko deset milijardi go-dina, no u tom slučaju bi sve-mir nastao nakon rođenja naj-starijih zvijezda u Galaktici.

Također, moguće je da je »Veliki prasak« bio nova eks-plozija prethodnog svemira koji se proširio i ponovno skupio.

A KAKO ĆE SVEMIR ZAVRŠITI?

To, zasada, nitko ne može reći. Možda će se galaktike zauvijek nastaviti kretati, sve više se udaljujući jedna od druge. Međutim, možda će početi gubiti brzinu, zausta-viti se i tada krenuti prema »Velikom sažimanju«. Danas astronomi ne mogu izvesti dovoljno točna promatranja kako bi mogli odlučiti što će se dogoditi u dalekoj buduć-nosti.

Budućnost svemira ovisi o količini tvari od kojih se sastoji. Što je ona veća, po-većava se i gravitacijska sila koja privlači galaktike. To je slično uzlijetanju rakete. Što je planet masivniji, to je po-trebna veća brzina kako bi raketa mogla »pobjeći« u svemir.

Galaktike koje promatramo ne izgledaju dovoljno ma-sivno da bi usporile ili zau-stavile širenje svemira, no one mogu sadržavati »skri-venu masu« u obliku prašine ili čak atomskih čestica, koje će usporiti i, na kraju, zausta-viti širenje.

81

PLANET ZEMLJA

V ŠTO JE GODINA?

Godina je vrijeme potrebno Zemlji da jednom obiđe oko Sunca. Uz to što obilazi Sunce, Zemlja se također okreće i oko vlastite osi. Jedan potpuni okret nazivamo dan. Da obiđe Sunce, Zemlji je potrebno nešto više od 365 dana.

Vrijeme potrebno Zemlji da jednom potpuno obiđe Sunce nazivamo sunčevom godinom. Ona traje 365 dana, 5 sati, 48 minuta i 46 sekundi (skoro točno 365,25 dana).

Kalendarska godina je podijeljena u 365 dana, znači nešto manje od sunčeve godine. Kako bi se nadoknadila ta razlika, svake četvrte go-

dine se dodaje 366. danstupna godina). '

Prestupna godina je s\ čiji broj možemo podije četiri, na primjer 1984, i 1988, 1992. To pravilo« primjenjuje za posljednj dinu stoljeća, osim ako s ona može podijeliti sa 4i Dakle, 2000 će biti presi godina.

ljeto na sjevernoj polutki

21. lipnja

Zemljina putanja

ljeto na južnoj polutki

zima na južnoj polutki

A ŠTO SU OBRATNICE?

Obratnice ili tropici su zami-šljene linije na Zemljinoj po-vršini nad kojima se Sunce nalazi početkom ljeta i zime. U podne 21. lipnja Sunce se nalazi točno iznad rakove obratnice, a 22. prosinca točno iznad jarčeve obrat-nice.

Rakova i jarčeva obratnica su linije zemljopisne širine para-lelne s ekvatorom. Zemljo-pisna širina se mjeri kao kut koji tvori mjesto kojem odre-đujemo položaj, središte Zem-

82

Ije i ekvator. Obratnice se na-laze na 23,5° sjeverne i južne zemljopisne širine.

Os Zemlje nije okomita na putanju kojom se kreće oko Sunca, već je nagnuta za 23,5°.

Kako je prikazano na cr-težu, u lipnju je prema Suncu okrenut sjeverni pol. Na dan početka ljeta na sjevernoj po-lutki se Sunce u podne nalazi točno iznad paralele što oz-načava 23,5° sjeverne zem-ljopisne širine - rakove obrat-nice. U prosincu je prema Suncu okrenut južni pol, i na dan početka ljeta na južnoj

polutki se Sunce nalazi t iznad paralele na 23,5° j zemljopisne širine - jaro obratnice.

Kopno i mora koja se ilaže između dviju obratrnazivamo tropskim pojasNad njim se Sunce u zennalazi dva puta godišnje,je na tom dijelu svijeta teperatura vrlo visoka, štoznači i da je klima toplakom cijele godine.

;

A KAKVOG JE ZEMLJA OBLIKA?

Naš planet nije savršena kugla. Zemlja je blago spljoštena na polovima, a čak ni ekvator nije savršena kružnica.

Novi podaci sa satelita su potvrdili mjerenja načinjena na površini našeg planeta, pa stručnjaci danas o obliku Zemlje znaju mnogo više.

Opseg Zemlje na ekvatoru iznosi 40.075,03 kilometara, dok na polovima iznosi 40.007,89 kilometara. Promjer Zemlje na ekvatoru iznosi 12.756,28 kilometara, a na polovima iznosi 12.713,51 kilometara.

Razlike su uzrokovane spljoštenošću Zemlje na polovima i ispupčenjem na ekvatoru. Tome je djelomično razlog i činjenica što se Zemlja relativno brzo okreće oko svoje osi. I sam ekvator je malo eliptičan: njegova veća os se od manje razlikuje za 159 metara! Sjeverni pol je 45 metara dalje od središta Zemlje nego južni pol.

PLANET ZEMLJA

presjek malog dijela kore i plaštav kruta unutrašnja jezgra

A OD ČEGA JE GRAĐENA ZEMLJA?

Proučavanjem potresa i zem-Ijine gravitacije, znanstvenici su otkrili da je naš planet građen od nekoliko slojeva.

Najtanji sloj planeta je zem-Ijina kora ili litosfera. Njena debljina se mijenja od pet kilometara ispod nekih dijelova oceana, do četrdeset kilometara ispod kontinenata. Stijene na kontinentima su lakše od onih koje sačinjavaju dna oceana, no sve su one vrlo bogate silicijem.

Gornji slojevi plašta mogu biti kruti, no ostali se sastoje od rastaljenih stijena koje se polako pomiču. Stijene različitih slojeva plašta su bogate magnezijem i željeznim silikatima.

Oko 2900 kilometara ispod zemljine kore se nalazi granica između plašta i jezgre. Vanjski dijelovi jezgre su vjerojatno tekući, dok su unutrašnji kruti. Stijene od kojih se sastoji jezgra su vjerojatno građene od devedeset posto željeza i nešto nikla, slično većini meteorita.

A KAKVA JE ZEMLJINA KORA ISPOD KONTINENATA I OCEANA?

Stijene od kojih su građeni kontinenti su različite, no u prosjeku su mnogo manje gustoće od onih na dnu oceana. Stijene ispod oceana se nastavljaju i duboko ispod kontinentalnih stijena.

Kontinentalne stijene su uglavnom građene od granita, ili se sastoje od sedimenata nastalih od granita. Bogate su silicijem i aluminijem, pa se sve kontinentalne stijene ubrajaju u skupinu zvanu sial.

Stijene koje grade dno duboko pod oceanima obično su vrlo slične bazaltu. Bogate su silicijem i magnezijem, pa ih ubrajamo u grupu sima.

Zemljina kora se sastoji od sloja sima iznad plašta, a kontinenti su velike »splavi« građene od stijena sial koje plutaju u sloju sima. Zbog toga je moguće da se kontinenti pomiču jedni prema drugima ili jedni od drugih, te da se podižu i spuštaju.

83

PLANET ZEMLJA

A ŠTO SU NAFTA I PRIRODNI PLIN?

Nafta i prirodni plin su fo-silna goriva. Nastali su od ostataka malih životinja i bi-ljaka koje su nekoć živjele u tropskim morima, te su se kasnije kemijskim procesima pretvorile u plinove ili teku-ćine.

Nafta i prirodni plin su na ra-zličitim dubinama, različitim temperaturama, i u različitim vremenskim razdobljima na-stali od različitih vrsta osta-taka mikroskopskih životinja i biljaka.

Nafti ima nekoliko vrsta: od lake, srednjeteške i teške, do gustog crnog bitumena. Prirodni plin se, također, ra-zlikuje po vrsti i kvaliteti. Ra-zličite vrste nafte se miješaju u rafinerijama, pa se od njih proizvodi benzin, parafin, di-zelgorivo i mnogi kemijski preparati.

Kako je prikazano na cr-težu, nafta i plin se skupljaju u poroznim stijenama (stijene koje propuštaju tekućine), jer su uhvaćene između nepro-pusnih stijena (onih kroz koje tekućine ne mogu proći). Neke bušotine crpe naftu s velikih područja.

84

V ŠTO SU FOSILI?

Fosili su ostaci životinja i bi-ljaka sačuvani u starim stijenama.

Mnogo je načina na koji su sačuvane biljke i životinje što su živjele prije nekoliko sto-tina milijuna godina. Neki fo-sili su tvrdi dijelovi životinja ili biljaka, primjerice kosti di-nosaura ili zubi morskih pasa. Ti ostaci životinja su potonuli na dno mora pa su se na njih nataložile stijene koje danas nalazimo na povr-šini našeg planeta.

Mnogi fosili su otisci živih

A ŠTO JE UGLJEN?

Ugljen je kamen koji može gorjeti, pa se zato koristi kao gorivo. Nazivamo ga »fosil-nim gorivom«, jer nastaje od ostataka drveća i biljaka koje su živjele prije mnogo mili-juna godina. Otisci tih biljaka se ponekad i vide na koma-dima ugljena.

Ugljen se obično pronalazi u slojevima (nazvanim ležišta) različite debljine, koji se nalaze između drugih stijena nastalih u isto vrijeme. To ukazuje na činjenicu da se

bića ili okamenjena živa tu stijenama. Ostaci zakopnih živih bića su polako nistajali, a u stijenama kojenastajale sačuvan je njihotočni oblik. U nekim su sličajevima minerali i sedim<zamijenili organske tvari,i tako je stijena stvorila to<»kalup« originalnih živihbića. Postoje i okamine drnog drveća koje su nastaktako što su se njihovi dijelpostepeno raspadali, a njihovo mjesto su zauzimalinerali rastopljeni u vodi. ,U fosile se mogu pretvoi mnogi otisci stopala kojiseokamenili.

l

mrtva vegetacija skupljala u močvarama. Te močvan kasnije zatrpali blato i mu a na tom mjestu su nastal« nove močvarne šume koje su, također, na kraju zavri pod zemljom. Slojevi veg< čije, mulj i blato su se pre rili u ležišta ugljena, »uhv ćena« u sloju između pje< njaka i ilovače.

Najstarija poznata ležišugljena su, vjerojatno, nastala prije oko 360 milijurgodina. Ugljen pronalazir

u stijenama različitih starečak i u onima mladima ocmilijuna godina.

;

naftnaprirodni bušotina plin

propusne stijene

nepropusnestijene

fosilni otisak lista u ugljenu

PLANET ZEMLJA

V ŠTO SU MINERALI?

Minerali su jedinstvene tvari nastale prirodnim putem. Ra-zličiti primjerci iste vrste mi-nerala obično izgledaju slično, a prilikom ispitivanja reagiraju na isti način. Stijene su građene od različitih mine-rala.

Danas je poznato više od 3000 različitih minerala, a svaki od njih ima vlastitu kemijsku formulu. Mineralozi svrstavaju minerale u »poro-dice«, primjerice liskune, or-

toklase, kremene i kalcite.Svi minerali (osim žive) su

kruti, ali se na vrlo visokim temperaturama i tlaku tale. Kad se ponovno ohlade, ve-ćina minerala stvara kristale. Neki minerali su sastojak naj-češćih stijena na Zemljinoj površini, a neki vrlo rijetki minerali (primjerice zlato ili dijamanti) imaju veliku vrije-nost.

Skupljači prepoznaju mi-nerale po kristalnom obliku, tvrdoći, načinu lomljenja, te boji koja se pokazuje kad se ogrebu o bijelu površinu.

V KOJE SE STIJENE KORISTE KAO GRAĐEVINSKI MATERIJAL?

Stijene se koriste kao gra-đevinski materijal jer su ot-porne na vremenske utjecaje. Obično su vrlo tvrde, a često su i vrlo lijepe. Posebnu važ-nost imaju stijene koje se lako lome i oblikuju. Mekše stijene, primjerice glina i pijesak, se iskopavaju i koriste za izradu tvrđeg materijala za gradnju, obično opeka i betona.

Mnoge stare građevine su iz-građene od opeka ili stijena dovezenih iz bliže okolice. U vrijeme kad je prijevoz bio težak, samo su si najbogatiji mogli priuštiti uvoz posebnih stijena.

Danas se kamen prevozi relativno lako, pa se suvre-mene kuće grade od materijala koji se često dovozi izdaleka. Za gradnju kuća se najčešće koriste glina, vapnenac, pijesak i šljunak.

Najljepše zgrade su obično građene ili popločane vrlo ot-pornim stijenama, na primjer metamorfnim. One su prirodno ojačane visokom tem-peraturom i tlakom.

liskun

kalcit

A KOJI SU MINERALI NAJČEŠĆI U STIJENAMA?

Većina minerala koji se mogu naći u stijenama Zemljine kore spadaju u skupinu sili-kata.

Zemlji na kora se sastoji od različitih vrsta stijena. Erup-tivne stijene su nastale hlađe-njem tekuće lave. Većina se-dimentnih (taložnih) stijena je stvorena taloženjem minerala koji su se mrvili s eruptivnih stijena. Ponekad se minerali u tim stijenama mogu pri-

lično lako vidjeti, primjerice kod granita ili pješčenjaka, ali ponekad se naziru samo uz pomoć mikroskopa. U oba slučaja, većina minerala koje ćemo vidjeti su silikati.

Silikati su velika skupina minerala, a svi od njih sadrže kisik i silicij. Najčešće poro-dice silikata su ortoklasi (60 posto stijena se sastoji upra-vao od njih), amfiboli i pirok-seni (oko 1 7 posto), kremen (oko 12 posto) te liskuni (oko 4 posto).

85

PLANET ZEMLJA

V KAKVE SU POSLJEDICE POTRESA?

Potresi počinju bez ikakvog upozorenja, premda se pone-kad najprije čuje potmula tutnjava. Jaki potresi mogu u naseljenim područjima uzrokovati vrlo velika razara-nja.

Zgrade se ruše, a popucale cijevi i kablovi uzrokuju po-žare. Službe za spašavanje zbog otežalih veza ne mogu djelotvorno raditi. Odroni zemlje povećavaju štetu, a često uzrokuju i poplave. Tsunami, ili plimni val, pone-kad opustoši obale i nanosi ogromne štete na područjima udaljenim i tisuće kilometara.

Potresi imaju najveću snagu u točki točno iznad mjesta gdje se pomakla Zem-Ijina kora.

Najveću razornu snagu imaju potresi s »plitkim žari-štem«. Oni nastaju na dubini manjoj od 60 kilometara ispod površine Zemlje. Pone-kad se u trenutku potresa tlo na površini raspukne i poma-kne.

Svake godine seizmografi zabilježe nekoliko tisuća ja-čih i slabijih potresa.

V KAKVE VRSTE VULKANA POSTOJE?

Vulkane dijelimo u aktivne i ugašene. Aktivni vulkani se razlikuju oblikom.

Tekuća lava obično istječe prilično sporo, pa ima do-voljno vremena za oslobađa-nje svih plinova. Takve vul-kanske erupcije su mirne, no tekuća lava ponekad teče da-leko, stvarajući vrlo velike vulkane s blagim padinama.

U debljem sloju lave ostaju uhvaćeni mjehurići plina koji se na površini rasprskavaju,

mirni vulkan

stvarajući »tuš« lave i vul skih »bombi«. U takvim > kanskim erupcijama nast mnogo pepela i oblikuju strmi čunjevi od pepela, sto vrlo lijepog simetrični oblika.

Vrlo gusta lava gotovo] i ne teče, već je vulkan » skuje« poput zubne paste tube. Ponekad od takve I nastaje vulkanski čep. U kanu se tada skupljaju pl< novi, pa na kraju može d do eksplozije.

eksplozivni vulkan

sekundarni otvor lava

A KAKVE SU POSLJEDICE VULKANSKE ERUPCIJE?

Erupcije mogu biti različite, što ovisi o vrsti stvorene magme. Osim užarene lave, razaranja na velikim područ-jima mogu uzrokovati pepeo i plinovi. Erupcije ponekad potiču potrese i odrone zem-lje. Eksplozivne erupcije mogu uništiti dio kopna, a na površini mora se ponekad pojavljuju novi otoci.

Znanstvenici su vrlo potanko proučili nedavnu erupciju vulkana St. Helens u sjevero-

zapadnom dijelu Sjedinj Država. Kad je 1980. go započela erupcija, potre započeo odron zemlje. < mah potom je udar vruć plinova i pare sravnio sa zemljom šume udaljene 27 kilometara od vulkan Eksplozije su u zrak izbć vale velike količine pepi i stijena.

Zatrpane su mnoge d(a ljudi i životinje su straugušeni otrovnim vrućirnovima i parama. Daljnštete su uzrokovale popii blatne bujice.

:

.*r

86

PLANET ZEMLJA

gromadno gorje

I

sinklinalapoloženi naborantiklinala

rasjed na dolina

kupola

A KAKVE VRSTE PLANINA POSTOJE?

Tri glavne vrste planina su vulkani, nabrano ili ulančano gorje i gromadno gorje.

Vulkani su jedine planine koje nastaju od novog materi-jala što iz dubine Zemlje izlazi na njenu površinu.

Nabrano ili ulančano gorje nastaje kad se velika po-dručja sedimentnih stijena nabiru pod pritiskom sa strana. Pritom se stijene savi-jaju, drobe i podižu, tvoreći planinske lance kakvi su, na primjer, Alpe i gorje Jura. Takvi planinski lanci su vje-rojatno nastali prilikom su-dara dvaju kontinenata, ili kontinenta s nekim dijelom oceanskog dna.

Rasjedno gorje nastaje kad na velikim područjima dođe do pucanja zemljine kore, pa se zemlja između dva rasjeda podigne. Uz rasjedna gorja se često javljaju rasjedne do-line strmih obronaka, nastale propadanjem dijela Zemljine kore. Na primjer, Vogezi i Crna šuma su rasjedno gorje s obje strane Rajnine rasjedne doline.

A ŠTO GEOLOZI NAZIVAJU NABORIMA?

Većina stijena izgleda vrlo tvrda, ali kad velika sila dje-luje s jedne ili s obje strane, slojevi stijena se nabiru.

Gurnete li nježno ovu stra-nicu prema sredini knjige, stvorit će se luk zavinut prema gore. Umjereno jaki pritisci će na sličan način u stijenama oblikovati blage nabore. One izvinute prema gore zovemo antiklinalama, a uleknuća u tlu sinklina-lama. Kad na stijene sa strana djeluju nejednake sile, stvorit će se nabori s jednom stra-nom strmijom od druge, pa tada govorimo o asimetrič-nim naborima.

Vrlo jaka sila »gužva« sti-jene i stvara velike nabore i rasjede na kojima se pojedini dijelovi prebacuju jedan preko drugoga.

Nabori se ponekad lijepo vide na planinskim padinama ili liticama. Međusobno se vrlo razlikuju, a nastajali su tijekom milijuna godina.

Sila potrebna za nastanak nabora vjerojatno nastaje pri-likom sudaranja pojedinih di-jelova Zemljine kore.

A ŠTO GEOLOZI NAZIVAJU RASJEDIMA?

Rasjedi su velike pukotine u slojevima stijena. Sila koja djeluje na pukotine uzrokuje pomicanje Zemljine kore, što se osjeća kao potres. Poslje-dica je obično pomicanje slo-jeva stijena s obje strane ras-jeda.

Rasjedi presijecaju slojeve ra-zličitih vrsta stijena. Nastaju kad vrlo velika sila povuče ili potisne sloj stijena, pa se one pod velikim opterećenjem počinju lomiti. Rasjedi se obično nalaze uz nabore.

S obje strane rasjeda sti-jene se mogu uzdići ili spu-stiti. Tako u krajoliku nastaju rasjedne pukotine, ali se one obično teško zapažaju.

Pomicanja uzduž rasjeda mogu biti prilično mala, što se često može vidjeti u ce-stovnim usjecima i na liti-cama. S druge strane, gibanja mogu biti i vrlo velika, kao uzduž rasjeda s obje strane Velike rasjedne doline. Taj usjek dug 4800 kilometara prolazi kroz dijelove Bliskog istoka i istočne Afrike.

87

PLANET ZEMLJA!kontinent kontinentalni

kontinentalni podmorske srednjeoceanski kontinentalne prag kontinentPrag planine hrbati i brazde padine

f)rdg kontinent

A ŠTO JE KONTINENTALNI PRAG?

Kontinentalni prag je pravi završetak kontinenata. Mor-sko dno se svagdje oko konti-nenata blago spušta od da-našnjih obala. Na dubini od otprilike 180 metara ta blaga kosina završava strmim kon-tinentalnim padinama.

Širina kontinentalnog praga se, primjerice oko Južne Amerike, nevjerojatno razli-kuje. Uz obale Čilea konti-nentalni prag gotovo da i ne postoji, jer se Ande strmo na-

< KAKO IZGLEDA jMORSKO DNO? j

i

Morsko dno se sastoji od mnoštva litica, ravnjaka, njona, vulkana, planinski naca i dubokih brazdi.

Morsko dno dijelimo u tr glavne zone. Kontinenta! prag se blago spušta od c kontinenata. Na dubini o 180 metara naglo završa\ strmim kontinentalnim p; nama. U te velike litice o kontinenata su urezani di boki kanjoni, a uz njihov podnožje se sakupljaju ta lozi.

Dno dubokog mora je treća zona, a ona počinje podnožje kontinentalnih dina. Mjestimično se na < nalaze podvodni vulkani Neki od njih dosežu do p šine, kao, primjerice, Ha' sko ili Kanarsko otočje. F ninski lanci na dnu mora primjer Srednjoatlanski h mnogo su dulji od svih k< nenih. Tamo također pos i duboke, uske brazde, p jerice Dubina Challengei koja je najniže mjesto na Zemlji.

stavljaju sve do dna dubokog mora. No, kod Argentine se prostire daleko u Atlantski ocean, istočnije od Falkland-skog otočja.

Kontinentalni prag ima za čovjeka vrlo veliku vrijed-nost. Plitke vode su obično vrlo bogate ribom, a na ne-kim mjestima se vadi pijesak i šljunak nakupljen na mor-skom dnu u obliku taloga. Ponekad se na njemu mogu naći i vrijedni minerali, prim-jerice zlato i dijamanti.

strelice pokazuju djelovanje sile teže na oceane

88

1

i

< ŠTO SU PLIMA I OSEKA?

Razlika između plime i oseke je najveća u vrijeme uštapa i mlađa, a najmanja u vrijeme mjesečevih četvrti. Plimu i oseku djelomično uzrokuje Mjesec, pa su one povezane s njegovim mijenama. Svaka vrsta plime se javlja dva puta u toku svakog lunarnog mje-seca (28 dana).

Voda oceana je uz površinu Zemlje vezana zbog djelova-nja Zemljine sile teže, ali na nju utječu i privlačenje Mje-

seca i Sunca. Mjesec obii Zemlju za vrijeme jedno; narnog mjeseca. U vrijen mlađa i uštapa su Sunčev i Mjesečeve privlačne sili usmjerene u istom smjen (gornji crtež), uzrokujući sebno visoke plime i nisk oseke.

Kad su privlačne sile K> seca i Sunca usmjerene u zličitim smjerovima (don tež), razlika između plim i oseke je mnogo manja, se događa u vrijeme prve, slednje Mjesečeve četvrt^

uštapmlađ

posljednja četvrt

PLANETZEMLJA

> ŠTO JE »TSUNAMI«

Tsunami \e japanska riječ koja potječe od riječi tsu, što znači »preliti«, i nami, što znači »val«. Tsunami nastaje prilikom potresa.

Udarni valovi potresa na morsko dno djeluju baš kao i na kopno. Jaki potresi mogu uzrokovati podizanje i spu-štanje dna, pri čemu nastaju divovski morski valovi.

Tsunami ima veliku valnu duljinu. Udaljenost od bri-jega jednog vala do brijega drugoga može biti i 200 kilo-

metara. Brzina kojom putuju je zaista velika, a može do-seći i 800 kilometara na sat. Na mjestima gdje more po-staje pliće oni usporavaju, ali dobivaju na visini. Ponekad se dogodi da se more povuče kilometrima od obale, a na-kon toga navre u nizu divov-skih razornih valova.

Za vrijeme potresa što se 1755. godine dogodio u por-tugalskom gradu Lisabonu, voda se potpuno povukla iz luke, da bi se nakon toga vra-tila u valovima visokim 1 7 metara koji su razorili sve što je preostalo nakon potresa.

> ŠTO SU LEDENI BREGOVI?

Ledeni bregovi su veliki ko-madi leda što plutaju morem, odlomljeni od ledenih ploča i ledenjaka. Kad led pluta u vodi, na površini se vidi samo jedna devetina njegove stvarne veličine, a ostali dio je skriven pod vodom.

Ledeni bregovi na sjevernoj polutki dolaze s Grenlanda. Najviši ledeni brijeg na svi-jetu, visok 167 metara, je 1958. godine viđen zapadno od Grenlanda.

Najveći ledeni bregovi se pronalaze na južnoj polutki, a odlamaju se s Antarktika. Najveći koji je ikada primije-ćen bio je 335 kilometara dug i 97 kilometara širok (po-vršina mu je, dakle, iznosila 31 tisuću četvornih kilome-tara). Primijećen je 1956. go-dine na južnom dijelu Tihog oceana.

Ledeni bregovi se odla-maju i od ledenjaka te padaju u more. To se obično događa kod ledenjaka što zadiru u more, pa valovi, plima i oseka s njih odlamaju velike komade leda.

vrh ledenog brijega iznad oceana

> ŠTO JE UZDIGNUTA OBALA?

Izgleda kao da fotografija desno prikazuje čamce izvu-čene na obalu. No mora nema, i jedino što vidimo su stijene! U stvari, ova obala je uzdignuta iznad razine naj-više plime, što znači ili da se razina mora spustila, ili se kopno uzdiglo.

Promjena razine mora zvuči kao najjednostavniji odgovor, ali s obzirom na to da se led iz različitih dijelova svijeta još uvijek polako topi, razina

mora bi se trebala povisiti.Međutim, ključ odgovora je

ipak led. Razina mora se u prethodnih milijun godina mnogo mijenjala povećava-njem i smanjivanjem količine leda. Neke uzdignute obale su nastale u vrijeme dok je klima na Zemlji bila toplija. Razina mora je tada bila viša no što je danas, jer je na svi-jetu bilo manje leda.

Ostale uzdignute obale su nastale promjenama visine kopna. Velika težina leda u vrijeme ledenog doba uzro-kovala je spuštanje pojedinih dijelova kontinenata.

89

PLANET ZEMLJA

> OD ČEGA SE SASTOJI ATMOSFERA?

Atmosfera je zrak koji okru-žuje planet Zemlju. Plinovi u zraku omogućuju život bilj-kama, životinjama i ljudima. Promjene vremena uzrokuju vlaga i kretanje zračnih struja u blizini Zemljine po-vršine. Također, atmosfera nas štiti od sunčevih štetnih zraka i meteorita.

Zrak se sastoji od mješavine nekoliko plinova. Najviše ima dušika (78 posto) i kisika (21 posto). Postoji, također, i mala količina drugih plinova, uključujući argon, vodenu paru i ugljik-dioksid.

Atmosferu Zemlje drži pri-vlačna sila našeg planeta. Njen tlak, temperatura i sa-stav se razlikuju, što ovisi o udaljenosti od površine Zemlje. Atmosferu dijelimo u četiri sloja.

Troposfera je na polovima debljine oko 8 kilometara, a na ekvatoru više od 18 kilo-metara. Ona sačinjava 80 po-sto Zemljine atmosfere. Tlak zraka, temperatura i vlaga su najveće u blizini površine.

Iznad troposfere se nalazi stratosfera koja dosiže do vi-sine od oko 80 kilometara. Sloj ozona zadržava nešto opasnih ultraljubičastih sun-čevih zraka.

Iznad stratosfere se nalazi jonosfera. Ona pomaže pre-nošenju radio-valova, a u njoj, također, izgaraju me-teoroidi.

Otprilike 500 kilometara iznad Zemljine površine po-činje egzosfera. Ona sadrži vrlo malo zraka i graniči sa svemirom.

kumulus $

nimbostratus i

stratus

1

_ A KOJE VRSTE OBLAK I POSTOJE?

Oblaci su građeni od mili sićušnih lebdećih kapljica vode ili ledenih kristalića. Ime dobivaju po obliku i' sini na kojoj se nalaze.

i

Uzdizanjem se zrak hladi Kad se polako uzdiže nad likim područjem, nastaju i jevi oblaka. Cirostratus je jedak, gotovo proziran sic oblaka na velikoj visini. A stratus je deblji sloj visoki oblaka. Nimbostratusi nas nešto niže, dok su stratusi oblaci najviše 500 metara udaljeni od površine Zem

Kad se zrak podiže brze nastaju gusti oblaci. Njih vemo kumulusima. Kad n stanu na većoj visini, nazi vamo ih altokumulusima, a kad se oni povezu zajec nastaju stratokumulusi. KL mulonimbusi su veliki, vis olujni oblaci.

Treća vrsta oblaka su cirusi, pramenovi oblaka visoko na nebu. Zbog njihooblika, narod ih ponekadzove »ovčicama«.

■

90

cirostricirnkumulus

1 altostratus

altokumulus

stratokumulus

najviše planinene dosižuvisinu od 9 km ~~|tropopauza

PLANET ZEMLJA

V ŠTO ZNAČE OZNAKE»A« I»C« NA SINOPTIČKOJ KARTI?

Tlak zraka je različit na poje-dinim dijelovima Zemljine površine. Područja visokog zračnog tlaka su na sinoptič-koj karti označena slovom »A«, što je simbol antici-klone, dok područja niskog tlaka zovemo ciklonama i oz-načavamo slovom »C«. Zrak, kao i voda, može teći, i pra-vilo je da vjetrovi uvijek pusu od anticiklone prema cikloni.

Područja visokog zračnog

tlaka zovemo »anticiklo-nama«. Zbog većeg tlaka u središtu i smanjenog tlaka na obodu anticiklone, zrak iz nje polako »istječe«. Taj visoki zračni tlak obično na-govještava vedro nebo i li-jepo, suho vrijeme, ali vrlo često također donosi i maglu.

Vjetrovi pusu iz područja visokog tlaka u područja ni-skog tlaka, koja zovemo »ci-klonama«. Ciklone obično donose nestabilno vrijeme s vjetrom i kišom. Duboke ci-klone, s vrlo niskim tlakom, ponekad uzrokuju orkanske vjetrove, oluje i visoke plime.

A KAKVA JE RAZLIKA IZMEĐU ORKANA I TORNADA?

Orkan i tornado su vrlo snažne oluje s vrtložnim vje-trovima. Tornado obično zahvaća manje područje od orkana, ali često ima veću ra-zornu snagu.

Velika vrtložna masa oblaka koji se okreću oko mirnog »oka«, odnosno središta or-kana, ponekad ima promjer veći od 400 kilometara. Masa zraka se spiralno uzdiže na visinu od 15 do 20 kilome-tara. Orkani nastaju iznad to-plih oceana i nakon što pri-jeđu nad kopno, postepeno slabe.

Tornado je zračni vrtlog koji nastaje iz velikog oluj-nog oblaka i spušta se do tla. Može biti širok svega 50 do 500 metara, ali se po tlu kreće brzinom od 30 do 65 kilometara na sat.

Vjetrovi tornada mogu na-nijeti čak i veće štete od or-kana. Brzinom do 650 kilo-metara na sat se uvijaju u li-jevak i uništavaju sve što se nađe na njihovom uskom putu.

A ŠTO SU »FRONTE« NA SINOPTIČKOJ KARTI?

»Fronte« su linije koje raz-dvajaju dvije različite vrste zraka. One se teško miješaju, te je obično jedna vrsta po-tisnuta ispod ili iznad druge.

Fronte su prilično često oz-nake na evropskim sinoptič-kim kartama, jer se nad tim područjima »sudaraju« razli-čite vrste zraka. Polarni zrak koji dolazi sa sjevera je pri-lično hladan, ponekad je vla-žan, a ponekad suh. Tropski zrak što dolazi s juga je topao

izobare (linije jednakog zračnog tlaka) strelice pokazuju smjer vjetra

i vlažan, ili topao i suh.Količinu zraka jednake

temperature i vlažnosti nazi-vamo »zračnom masom«, a linije koje dijele dvije takve zračne mase zovemo »fron-tama«. »Topla fronta« je mje-sto napredovanja toplog zraka koji se uzdiže iznad hladnijeg. »Hladna fronta« označava mjesta napredova-nja hladnog zraka - on se obično »gura« ispod toploga. Dakle, kod svake fronte se to-pli zrak podiže, te uz to hladi i kondenzira. Tako nastaju oblaci i kiša ili snijeg.

91

PLANET ZEMLJA

> ŠTO SU MLAZNE STRUJE?

Mlazne struje su jaki vjetrovi koji pusu visoko iznad Zem-Ijine površine brzinom od 250 kilometara na sat, u točno određenim područ-jima, u smjeru od zapada prema istoku. Leti li neki avion na velikoj visinu u smjeri istoka, mlazne zračne struje mu omogućuju brži dolazak na odredište.

Mlazne struje okružuju Zem-lju, a od njene površine su udaljene 10 do 15 kilome-tara. Pusu u točno određenim područjima brzinom od oko 250 kilometara na sat.

Na svakoj polutki obično postoje dvije vrste mlaznih struja: suptropska mlazna struja i, bliže polovima, po-larna mlazna struja. Jače su zimi i u rano proljeće, i po-nekad ih vidimo, kao linije oblaka.

Položaj i jačina mlaznih struja na vrlo složeni način utječu na vrijeme. Polarne mlazne struje utječu na broj i put fronta koje su jedan od razloga evropskog nestabil-nog vremena, a kretanje sup-tropskih mlaznih struja odre-đuje monsune u Aziji.

V ŠTO SU MONSUNI?

Riječ monsun znači »razdob-lje«, a upotrebljava se za oz-načavanje razdoblja velikih kiša koje se javljaju u nekim dijelovima svijeta, posebno u južnoj i istočnoj Aziji. Ta kišna razdoblja počinju vrlo naglo, kad vjetar s mora pri-jeđe nad kopno.

Na kartama dolje je prika-zana Indija, jedna od zemalja s tipičnom monsunskom kli-mom. Od travnja do lipnja vrijeme je sve toplije i toplije, a zrak je vrlo suh. Vjetar u to

vrijeme puše s kopna na j

more.U lipnju ili srpnju dolazi

monsun i u dan točno se može predvidjeti kad će za početi kiša. Vjetar počinje puhati s mora na kopno, d< noseći toliko priželjkivanu] kišu.

Od srpnja do rujna padn1 700 milimetara kiše, dok ;u ostalom dijelu godinepadne svega 100 milimetarU rujnu su kiše sve rjeđe, t<nastupa ugodno, suho razdoblje. Vjetar je ponovnopromijenio smjer i puše is kopna na more.

i

kišno razdobljeod lipnja do listopada

kišno razdoblje i od studenog do tra\flj

smjer vjetra i u siječnju :

milin kiše

iznad 1800 1000-1£00 500/1000 i0-500 .-■»I

25-120 ispod 25

A KAKO MORE UTJEČE NA KLIMU?

Vjetar koji puše s mora na kopno obično donosi vlagu. Zemlje u blizini mora imaju blažu klimu nego one u unu-trašnjosti. Oceanske struje utječu i na temperaturu vjetra.

Zrak iznad prilično toplog mora se brzo zasićuje vlagom. Podigne li se i ohladi kad stigne do kopna, mnogo će vlage u obliku kiše pasti u blizini obale. Visoka područja na udaru vjetra s mora imaju vrlo veliku godišnju

količinu padavina.Zemlje u blizini mora su

ljeti obično hladnije od zemalja u unutrašnjosti, jer imasa vode sporo prima to- Iplinu. Budući da je zimi jednako tako sporo otpušta,zemlje uz more su toplije oconih u unutrašnjosti. Usporedimo prosječnu temperaturiLondona i Irkutska u SSSR-ukoji se nalaze na gotovo jednakoj geografskoj širini: London u siječnju ima prosječnitemperaturu od 4°C, a u lipnju 18°C, dok je u Irkutskuu siječnju -21 CC, a u lipnju]18°C.|

92

PLANET ZEMLJA

V ŠTO SE DOGAĐA S VODOM KOJA PADNE NA ZEMLJU?

Kiša i snijeg padaju na zemlju i otječu rijekama ili ledenja-cima, ili prodiru u tlo kao podzemne vode. Na kraju voda stiže do mora, a odatle isparava i oblikuje oblake, iz kojih na zemlju ponovno pada kiša.

Taj proces zovemo kruže-njem vode u prirodi, a svaki njegov dio ovisi o drugim di-jelovima u kojem se voda na-

laži kao tekućina, krutina (led) i plin (vodena para).

Osim iz mora, voda ispa-rava i iz tla. Dolazi iz jezera i rijeka, mokre zemlje i bi-ljaka. Vodena para se kon-denzira i vraća na zemlju u različitim oblikama: kao rosa, magla, tuča, kiša ili sni-jeg. Većina padne u more, no četvrtina ipak dođe na kopno. Gotovo polovica vode koja padne na tlo ubrzo isparava, a ostali dio otječe do mora. Voda u prirodi ne-prestano kruži na taj način.

A ODAKLE STIŽE VODA IZ SLAVINE?

Da bismo dobili vodu, mo-ramo je uzeti iz nekog dijela ciklusa kruženja vode u pri-rodi. Zatim je pročišćavamo i cijevima šaljemo do kuća.

Kišnica se može skupljati s krova i pohranjivati u spremnike. Na nekim mje-stima se voda odvodi iz rijeka i jezera i provodi do naših domova. Na drugim mje-stima voda koju koristimo do-lazi iz bušotina kroz koje se crpu podzemne vode. Ona se

ispumpava iz propusnog sloja stijena, primjerice vapne-naca, kreda i pješčenjaka, u kojima se skuplja.

Međutim, u velikim grado-vima nema dovoljno površin-skih i podzemnih voda za či-tavo stanovništvo. Tada se dovodi iz drugih dijelova zemlje gdje ima više pada-vina ili manje ljudi. U vlaž-

nim područjima s dovoljno brežuljaka doline se mogu zatvoriti branom, pa se voda skuplja u umjetnom jezeru.

U nekim dijelovima svijeta morska se voda destilacijom pretvara u vodu za piće.

A KOJA SU POSEBNA OBILJEŽJA SREDOZEMNE KLIME?

Zemlje uz Sredozemno more imaju topla, suha ljeta, a ve-ćina padavina se javlja u to-plim zimskim mjesecima. To je jedino klimatsko područje na Zemlji gdje kiša pada u najhladnijim mjesecima go-dine.

Dijelovi Kalifornije, središnji dio Čilea, jugozapadni dio Australije i Cape Tovvn u Juž-noj Africi imaju klimu koja je prilično slična sredozemnoj.

Sva ova područja se nalaze sa zapadne strane kontine-nata, i zimi im zapadni vje-trovi donose kišu. Nalaze se u blizini pustinja, pa ljeti di-jele anticiklone koje se na-laze iznad pustinja i imaju vruće, suho vrijeme. Biljke iz tih dijelova svijeta prilago-đene su preživljavanju za vri-jeme dugih suša.

Te promjene godišnjih doba su uzrokovane poma-kom kretanja vjetrova u vri-jeme solsticija.

podvodne vode se ulijevaju u rijeke i more

93

PLANET ZEMLJA

V KAKVA JE RAZLIKA IZMEĐU TROŠENJA I EROZIJE?

»Trošenje« je mrvljenje stijena koje, na primjer, nastaje zbog utjecaja sunca i smrza-vice. S druge strane, »erozija« je oblikovanje Zemljine površine, koje se odvija pod utjecajem vjetra ili vode.

Kad su stijene izložene at-mosferskim utjecajima, na njih djeluju različite temperature i vlaga. »Mehaničko trošenje« se javlja kad se voda u stijeni smrzne, pa ona zbog širenja leda pukne. To se, također, događa i zbog neprekidnog zagrijavanja i hlađenja.

I »kemijsko trošenje« uzro-kuje raspadanje stijena. Kiš-nica reagira s nekim minera-lima i otapa stijene ili ih ke-mijski mijenja.

Rijeke, ledenjaci, mora ili vjetar pomiču komade stijena koji su se odlomili pod utje-cajem hladnoće i topline. Vjetar i voda erodiraju najviše kad sadrže čestice stijena. Tako, na primjer, pijesak koji neprestano nose pustinjski vjetrovi pustinjskim stijenama ponekad daje zaista neobične oblike.

koraljni vulkan greben

laguna

vulkan

A ŠTO JE ATOL?

Atol je koraljni greben prste-nastog oblika oko lagune.

Koraljni polipi su malena morska bića koja žive u lju-šturama. Na ljušturi uginulog polipa izrasta novi, stvarajući vremenom veliku masu kora-lja. Koralji žive u prilično plitkoj (do 45 metara du-bine), toploj (iznad 18°C) i čistoj vodi. Pod najpogodni-jim uvjetima nastaju zaista vrlo veliki koraljni grebenovi.

Kružni koraljni grebenovi većine atola dopiru do du-boke vode u kojoj koralji ne mogu živjeti. Kako je poka-zano na gornjoj slici, nekoć su to možda bili grebenovi u plićoj vodi koja je okruživala vulkan. Kad je otok potonuo, ili se promijenila razina vode, koralji su nastavili rasti. Prvotni otok je nestao duboko ispod lagune, a grebenovi su oblikovali atol.

U Tihom i Indijskom oce-anu, na mjestima gdje su uv-jeti bili idealni za napredova-nje koralja, postoji mnoštvo atola. U tim morima postoje i vulkanski otoci sa začecima koraljnih grebenova.

A ŠTO SU STALAKTITII STALAGMITI?

j

Stalaktite i stalagmite mo-žemo vidjeti u podzemnim vapnenačkim spiljama, a n staju kapanjem vode bogal kalcij-karbonatom. Stalakti vise sa stropa, a stalagmiti strše s poda.

Za nastanak stalagmita ili i stalaktita su potrebne tisuć godina. Vapnenac se uglav nom sastoji od kalcij-karbc nata. Kad kišnica prolazi ki pukotine u tim stijenama, ona reagira s kalcij-karbon, tom i postepeno ga otapa, je voda koja kaplje sa svod spilje zasićena kalcij-karbc natom i drugim mineralirm Budući da svaka kapljica neko vrijeme visi, nešto vo isparava i na stropu ostaje , mala količina kalcij-karbo-nata. Dolazi slijedeća kap-ljica, s njom se ponavlja ist što znači da se količina kal cij-karbonata povećava. Vr polako se naslaga povećav; te tako nastaje stalaktit.

Kapljice koje padnu na pod spilje postepeno stvara stalagmite. Prirodni stupovi nastaju kad se stalaktiti i ste lagmiti spoje.

94

razina mora

laguna

koraljni greben

koraljni grebenkoraljni

greben

PLANET ZEMLJA

A ŠTO SE DOGAĐA KADMORE UDARAU OSNOVU LITICE?

Kad veliki valovi zapljuskuju liticu i pomiču velike stijene, nastaje vrlo impresivan pri-zor. More potkopava litice, pa padanjem stijena nastaju spilje, lukovi i zaljevi.

Posljedice djelovanja mora na obalu se razlikuju ovisno o geološkoj prošlosti stijena. Meke stijene se troše mnogo brže od tvrdih. Nagib slojeva stijena pomaže ili otežava eroziju, a rasjedi i nabori olakšavaju prodiranje mora u slojeve stijena.

Iznad razine do koje voda dopire u vrijeme plime na sti-jenama se često mogu vidjeti izbočenja nastala potkopava-njem ispod njih. Kad se udu-bine toliko prodube da preo-stali dio više ne može izdržati težinu litice, stijena se ruši. U slabim stijenama more može napraviti zaljev, a čvršće ostaju stršiti kao rtovi.

Pukotine se čak i u najčvrš-ćim stijenama šire i produb-ljuju, pa se na kraju mogu stvoriti male spilje. Na rto-vima spilje mogu prodrijeti do druge strane stijene, te tako nastaju lukovi.

A KAKO MORE STVARA NOVO KOPNO?

More razara, ali isto tako i stvara kopno. Kad su uvjeti povoljni, more oblikuje pješ-čane dine. Sa zaklonjene strane dina ili pješčanih na-sipa skuplja se mulj, pa tamo nastaju močvare koje se po-stepeno pretvaraju u kopno.

Na nekim područjima more stvara dine. Voda na obalu nanosi pijesak, a zatim ga vjetar skuplja u dine. Na njima počinju rasti trave s du-gim korijenjem te ih učvrš-ćuju. Na dini je sve više i više biljaka, i postepeno od njih nastaje područje pješča-nih brežuljaka.

Morske mijene i struje po-miču pijesak i pješčane na-sipe uzduž obale. Ponekad od pijeska nastaju prevlake, a voda koju one štite je prilično mirna pa se u njoj sedimenti talože na dno.

Voda postepeno postaje plića, a za oseke je izloženo sve više mulja. Na njemu po-činju rasti močvarne biljke kojima ne smeta sol, te uza se zadržavaju još i više mu-lja. Stvaraju se blatna korita kojima u vrijeme oseke is-tječe morska voda.

V PO ČEMU SE RAZLIKUJU ZRNCA PIJESKA NA OBALI MORA I U PUSTINJI?

Vjetar u pustinjama nepre-stano raznosi zrnca pijeska, ona se sudaraju i sve više za-obljuju. Na obalama rijeka i mora zrnca se ne sudaraju toliko često, pa zbog toga nisu tako obla.

Pijesak se uglavnom sastoji od zrnaca kremena, ali može sadržati i druge minerale koji su se otkrhnuli sa stijena.

Kad pustinjski i obalni pije-sak promatramo pod mikro-skopom, oni ne izgledaju jednako. Pustinjski pijesak (dolje) je građen uglavnom od kremena, dok pijesak s obala rijeka i mora (gore) sadrži i neke mekše tvari, primjerice liskun.

Zaobljena zrnca pustinj-skog pijeska su veličinom vrlo slična, a površina im je nakon bezbrojnih sudara iz-grebena i bez sjaja. Sudare zrnaca obalnog pijeska ublažava voda, pa se oni veličinom i oblikom prilično razlikuju.

odušak

I

95

PLANET ZEMLJA

V ŠTO JE LAVINA?

Lavina je velika, oslobođena masa snijega koja se niz strmu padinu obrušava prema dolini.

Lavine se pojavljuju na svim mjestima gdje ima visokih planinskih litica, otvorenih padina i teškog snijega. Svake zime lavina ima prili-čan broj, no ipak je vrlo malo onih koje razaraju ili uzro-kuju smrt. Lavina ima više vr-sta - u nekima je snijeg raspr-šen, dok se druge sastoje od velikih snježnih gromada.

Lavinu uzrokuju promjene u temperaturi ili vjetar. Prom-jene u dubini, tlaku i vlazi snijega mogu omogućiti jed-nom sloju da otkliže preko drugoga. Do lavina najčešće dolazi kasno zimi, kad ima mnogo snijega, a toplije vri-jeme ga počinje otapati.

Ponekad se velike lavine mogu spriječiti eksplozivom, jer se tako ruše male količine snijega koje nisu toliko opasne. Zbog zaustavljanja lavina na obroncima se grade zidovi, snježne ograde i snježni mostovi. Drveće za-sađeno na obroncima će, ta-kođer, zadržati snijeg.

V KAKO RIJEKE MIJENJAJU OBLIK KOPNA?

Rijeke erodiraju tlo, a nakup-ljene tvari nanose negdje niz-vodno.

U gornjem dijelu toka rijeka teče strmim padinama i sa so-bom nosi kamenje koje se kotrlja po dnu i pomaže obli-kovanju riječnog korita. Tako nastaje duboka udolina u obliku raširenog slova »V«. U nizinskim dijelovima rijeka vijuga, a snažne riječne struje potkopavaju vanjski dio meandra i s unutrašnje

strane talože pijesak i mii Na taj način se riječna do širi.

U vrijeme poplava rijek u nizinskim područjima može nanijeti velike štete a tok joj se ponekad i izravna. Stari meandri se odvajaju i od njih nastaju zera u obliku luka.

U blizini ušća rijeka prc laži širokom plavnom ravi com gdje taloži erodirani terijal. Utječe li rijeka u rr ili jezero s malom ili nikal vom razlikom između plir i oseke, tad njeni nanosi s raju deltu.

dolina u obliku slova »V«

delta

-vodop

pritol

A ŠTO UZROKUJE POPLAVE?

Jake ili dugotrajne kiše mogu poplaviti velika područja. Mnogi dijelovi svijeta sve svoje padavine dobivaju iz ja-kih oluja za kratkotrajnih kiš-nih razdoblja.

Uzrok poplave može jednim dijelom biti i vrsta stijena. Nepropusne stijene i urbani-zirana područja uzrokuju brzo otjecanje vode s tla pa se potoci i rijeke brzo prelije-vaju iz korita i plave okolno tlo. Propusne stijene vrlo lako

upijaju vodu.Kad se snijeg taložen

či tave zime naglo otopi, me doći do plavljenja zaista > kog područja. Svake se gc dine u proljeće poplavi di Sibira jer se na jugu otopi lično velika količina snije a ušća rijeka na sjeveru si uvijek zaleđena.

Poplavu će uzrokovati obično visoka plima, po-sebno ako uz to puše vrlo vjetar. Tako, na primjer, E gladeš ima teškoća s velik poplavama u vrijeme ci-klona, jer one uzrokuju iz zetno veliku plimu.

96

PLANET ZEMLJA

V ŠTO SE DOGAĐALO U VRIJEME LEDENOG DOBA?

U posljednjih milijun godina veliki dio sjeverne Evrope i Sjeverne Amerike bio je po-kriven ledom. Takvih razdob-lja kad je ledeni pokrivač prekrio mnoge dijelove svijeta bilo je u povijesti Zemlje mnogo.

Razdoblja kad na Zemlji uz-napreduje led nazivamo »le-denim dobima«. Tada se na-kupljalo sve više snijega, a ledenjaci i ledeni pokrivači su se proširili na velika po-

dručja. U vrijeme tog razdob-lja tlo je erodiralo, a razina mora se snizila. Mnoga mora su bila pokrivena ledom.

U međuledenim dobima se velik dio leda otopio. Morene i drugi ledenjački nanosi pro-širili su se po velikim područ-jima, a brze vode su ostavile taloge šljunka i pijeska. Ri-ječni tokovi su se često mije-njali, razina mora se promije-nila, a mnogi su dijelovi kon-tinenata potopljeni.

Izmjenom ledenog i među-ledenog doba, u cijelom su se svijetu promijenile ocean-ske struje, vjetrovi i klima.

V ŠTO BI SE DOGODILO KAD BI SE OTOPIO SAV LED NA ZEMLJI?

Kad bi se otopio sav led na Zemlji, na Arktiku, Antark-tiku i nekim visokim plani-nama bi se otkrilo mnogo no-vog tla. Međutim, veliki dio Zemlje bi bio potopljen jer bi se razina vode prilično po-digla.

U proteklim ledenim i me-đuledenim dobima razina mora se mnogo puta promije-nila, pa bi se slično moglo dogoditi i u budućnosti. Pro-teklih godina su obavljena mjerenja dubine ledenog sloja na Grenlandu, Antark-tiku i Arktiku, pa stručnjaci mogu procijeniti koliko je vode na njima pohranjeno. Kad bi se otopio sav led, razina mora bi se podigla ba-rem za 65 metara. Obalna li-nija Evrope bi se drastično promijenila. Nizinske zemlje, uključujući Dansku i Nizo-zemsku, bi bile potpuno po-topljene. Mnogi veliki gradovi također bi završili pod vodom, uključujući i velike glavne gradove London, Du-blin, Pariz, Rim i Helsinki.

A POSTOJI LI MOGUĆNOST DA SE LEDENO DOBA PONOVI?

Odgovor na ovo pitanje nitko ne bi mogao dati sa sigur-nošću, djelomično zato što stručnjaci još ne znaju uzroke započinjanja ledenih doba.

Neki geolozi ukazuju da su u prošlosti topla među ledena doba trajala oko 10 tisuća go-dina, a naša je klima topla već dulje od toga. Neki kli-matolozi tvrde da je današnja klima vrlo slična onoj prije

90 tisuća godina, kad je, vje-rojatno, naglo došlo do za-hlađenja.

Povjesničari znaju da je klima u Evropi bila raznolika. Sjeverna Evropa je u vrijeme Rimskog Carstva i Vikinga bila toplija, a bilo je i manje vjetrova. Između 1550. i 1880. godine na Zemlji je .zavladalo malo ledeno doba, pa su tada zime bile hladnije.

Neki ekolozi vjeruju da bi ljudi mogli stvoriti novo le-deno doba. Prašina i dim koje otpuštamo u atmosferu mogli bi smanjiti prodiranje sunčeve topline.

97

PROŠLOST

V TKO JE BIO AUSTRALOPITEK?

Prije otprilike četiri milijuna godina u Africi je živio čovje-koliki majmun. Njegovo ime, Australopithecus, znači »južni čovjekoliki majmun«. Arheolozi su otkrili njihove kosti i lubanje, i one nam ponešto govore o njihovom životu.

Prema ostacima australopi-teka znanstvenici su utvrdili da su, poput čovjeka, hodali na dvije noge. Njihov mozak je bio velik kao trećina našeg, no usprkos tome su oni već koristili neke kamene alate.

Australopitek je, vjerojatno, izumro prije no što se pojavio današnji čovjek. On nije bio naš predak jer, izgleda, da su i australopitek i čovjek potekli od još starijeg majmunolikog stvorenja.

V ŠTO JE ARHEOLOGIJA?

Arheologija je znanost koja se bavi proučavanjem prošlosti. Prvi arheolozi su bili lovci na blago, a njih je zanimalo samo zlato i dragulji. Međutim, današnji arheolozi su strpljivi znanstvenici.

Svaki predmet, bez obzira koliko jednostavan, dio je povijesti, pa je arheolozima napuknuti ćup jednako zanimljiv kao i zlatna kruna.

Neka od poznatih arheoloških nalazišta su palača u Knososu na Kreti (otkrivena 1899), grobnica egipatskog faraona Tutankhamona (1922), te grobnica kineskog cara Qin Shihuangdia (1979).

Pokazatelji prošlosti su obično skriveni. Fotografija iz zraka, na primjer, će otkriti obrise građevine zatrpane na nekom polju prije mnogo vremena.

V ŠTO SE DOGAĐA NARHEOLOŠKIMISKAPANJIMA?

Kako bi pronašli ostatke i; prošlosti, arheolozi često moraju kopati pod zemljo Vrijedna nalazišta obično leže zakopana pod zemljo koja se taložila stoljećima, su skrivena pod novijim gi đevinama.

Arheolozi ponekad morajlraditi vrlo brzo (na primjerako se nalazište nalazi nadručju izgradnje), pa ipaksvaki nalaz, bez obzira koliko malen, pogled u dio pšlosti. Zato se mora pažljivizvaditi iz zemlje, očistiti ji označiti. j

Što su predmeti dublje ž kopani, to su stariji. Napre dak znanosti je omogućio < danas prilično točno određujemo starost kostiju ili di lova glinenog posuđa.

98

PROŠLOST

A ŠTO JE PRONAĐENO U SPILJI LASCAUX?

Lascaux je ime spiljskog su-stava u francuskoj pokrajini Dordogne. Pronašli su ga če-tiri dječaka kad su 1940. go-dine tražili psa. Bili su izne-nađeni kad su na zidovima glavne velike spilje ugledali crteže životinja. Danas znamo da su ti crteži izrađeni prije otprilike 17 tisuća go-dine.

Lascaux spilje su pune pre-krasnih, vjernih, obojenih slika. Na njima su prikazane

životinje koje su umjetnici poznavali i lovili, primjerice goveda, konje i nosoroge. U njima su pronađeni i pred-meti koje su ostavili ljudi koji su radili u spilji, uključujući uljane svjetiljke i boje koje su koristili umjetnici.

O ljudima koji su crtali po zidovima tih spilja znamo vrlo malo. Vjerojatno su bili lovci, i možda im je ta velika oslikana spilja bila vjersko okupljalište. Spilje su 1963. godine zatvorene jer su crteži počeli blijedjeti.

< ŠTO JE KAMENO DOBA?

Prije nekoliko milijuna godina praljudi su počeli oblutke koristiti kao alat. To je bio početak kamenog doba. Korištenje alata je veliki korak naprijed u našoj povijesti.

Prvi »hominidi«, ili Ijudi-maj-muni, su hodali uspravno. Tako su ruke oslobodili za korištenje alata. U početku je to bio samo neki kamen upo-trebljivog oblika, no s vreme-nom su naučili izrađivati kre-meni alat s oštrim rubovima pogodnim za rezanje.

Napredniji, i sličniji današ-njom čovjeku, su bili Homo erectus (»uspravni čovjek«) i Homo sapiens (»mudri čov-jek«). Prije otprilike 35 tisuća godina pojavili su se ljudi vrlo nalik današnjima. Živjeli su u jednostavnim zaklonima i spiljama, a hranili se ulov-ljenim životinjama.

Ti ljudi su izrađivali različite alate i oružje, a koristili su i vatru. Drveno i kameno oružje, primjerice noževi i koplja, ljudima daju moć veću od one koju imaju naj-veće i najjače životinje.

Kameno doba je završilo tek kad su ljudi naučili kako se koriste metali - u početku samo bakar i bronca, a kasnije i željezo. Neki ljudi, primjerice australski domo-roci, su kameno oruđe koristili još relativno nedavno.

Za izradu dobrog kamenog alata potrebna je vrlo velika vještina. Neki prvi ljudi su u obradi kamena bili vještiji od drugih, pa su postali stručnjaci koji su izrađivali alat za ostali dio plemena. To je, s druge strane, dovelo do pojave trgovine, jer su proizvođači alata mijenjali alat za hranu ili životinjske kože.

99

PROŠLOST

V ŠTO SU BILI ZIGURATI?

Ljudi drevne Mezopotamije su gradili velike hramove nazvane ziguratima. Imali su oblik piramide sa četiri stepe-ničaste stranice. U razdoblju prije 4000 do 2500 godina je izgrađeno mnogo velikih žigu-rata.

Zigurati su uvijek građeni od opeke. Za razliku od pira-mida (koje su bile grobnice), zigurati u unutrašnjosti nisu imali prostorije. Na vrh se dolazilo stepenicama ili kosi-nama napravljenim s vanjske strane. Međutim, stručnjaci nisu mogli otkriti kako se do-lazilo na vrh nekih od zigu-rata, jer na njima nisu saču-vane ni stepenice ni kosine.

Najveći zigurat je imao stranicu duljine 100 metara i kad je izgrađen bio je visok 50 metara. Na vrhu se, u po-sebnoj prostoriji ili ogra-đenom prostoru, nalazilo sve-tište boga.

Babilonski viseći vrtovi,

jedno od sedam antičkih

čuda, su vjerojatno bili izgra-đeni u obliku zigurata. Stra-nice i terase su bile zasađene drvećem i cvijećem.

Drevni Egipćani su koristili vrlo složeno slikovno pismo. Grci su te znakove zvali »hi-jeroglifima«, što znači sveto pismo. Stoljećima su stručnjaci nastojali otkriti značenje hijeroglifskih zapisa u hramovima i grobnicama.

Hijeroglifi su bili napredniji oblik slikovnog pisma koje su Egipćani prvotno koristili. Mogli su ga naučiti samo svećenici i pisari, te su njime, između ostaloga, pisali natpise na zidovima građevina.

Te drevne zapise nitko nije mogao pročitati sve do 1 799. godine kad je

otkrivena kamena pločica, kamen iz Ro-sette. Na njemu je ispisan natpis u tri pisma: hijeroglif-skim, koptskim i grčkim. Budući da su posljednja dva bila poznata, mogli su se de-šifrirati i hijeroglifi. To je uspjelo francuskom znanstveniku Jean-Francois Champollionu, te je tako otkriven ključ mnogih tajni drevnog Egipta.

A ŠTO SU HIJEROGLIFI? A ŠTO JE SFINGA?

.r

U Gizi, u Egiptu, stoji divovski kip lavljeg tijela i čovječjglave. To je Sfinga, stara otprilike 4500 godina, jedan cnajpoznatijih spomenika nasvijetu. i

Riječ sfinga dolazi iz grčkog jezika. Prema grčkoj legend sfinga je bila čudovište koje je postavljalo zagonetke t i

ubijalo sve one koji nisu I znali točne odgovore.

Sfinga u Gizi je sagrađenau vrijeme vladavine egipatskog kralja Khafre. Lice jSfinge je portret toga kralja.Kip je dugačak više od 80, teviši od 20 metara. Zidovi okiSfinge su podignuti kako bi jzaštitili od pokretnog pustinjskog pijeska. I

Sve egipatske sfinge su izrađene s glavom muškarca ali su u drugim dijelovima antičkog svijeta obično irnak lik žene.

Ponekad su palače ili kra-ljevske grobnice čuvali čitav redovi sfingi s krilima i lav-ljim tijelom.

100

PROŠLOST

A ŠTO JE DELFIJSKO PROROČIŠTE?

Drevni Grci su vjerovali da se bogovi mogu obraćati lju-dima. Za delfijsko proročište se smatralo da je takvo mje-sto. Govorilo se da označava središte svijeta.

Iz pukotine u stijeni u Del-fima je izlazila čarobna para koja je davala moć proročan-stva. U njoj je živjela zmija, Piton, čuvar proročišta. Pi-tona je ubio Apolon, bog Sunca, te je nakon toga u Delfima izgrađen njemu po-svećen hram.

Ta priča je u Delfi privla-čila posjetioce iz svih krajeva svijeta. Oni su po svetoj stazi dolazili do hrama i postavljali svećenicima i svećenicama pitanja. Vrhovna svećenica, Pitija, bila je glas proročišta. Sjedila je na tronožnom po-stolju iznad pukotine i govo-rila u zanosu. Njeni odgovori su bili izrečeni čudnim govo-rom, pa su ih svećenici pre-vodili.

Proročište su uništili Rim-ljani 399. godine naše ere, nakon što je predskazalo vla-stitu sudbinu.

A ŠTO JE AKROPOLA?

Iznad grčkog grada Atene, na brežuljku u atenskoj nizini se uzdiže utvrda Akropola. Među njenim hramovima i svetilištima se nalazi i Parte-non.

Riječ akropola dolazi od grč-kih riječi akros što znači na vrhu, ili gornji, i polis, grad. U drevna vremena mnogo je gradova ili država imalo svoje akropole na obližnjim brežuljcima.

Atenska Akropola je bila okružena zidovima, a imala je devet ulaza. Kad su je u 5. stoljeću prije naše ere obno-vili, sasvim je sigurno izgle-dala čak i ljepše nego danas jer su njene veličanstvene građevinebileizgradeneod bi-jelog mramora.

Prvi atenski kraljevi su u Akropoli sagradili svoje pa-lače, a kasnije je postala sre-dištem atenskog društvenog života.

Ruševine Akropole nas da-nas podsjećaju na raskoš grčke civilizacije. Moglo bi se čak reći da je ona i previše omiljena među turistima čiji otisci stopa prijete uništenjem drevnog kamenja.

V ŠTO JE KOLOSEJ?

Kolosej je bio veliki stadion u antičkom Rimu. Mnoštvo ljudi je na njemu promatralo »igre« s mnogo borbi i sličnih krvavih natjecanja.

U stadion kakav je bio Kolo-sej se u gledalište oko arene moglo smjestiti i više od 20 tisuća gledalaca. Natjecanja su se odvijala u areni, nalik današnjem cirkuskom ringu. Arena se čak mogla i potopiti zbog prikazivanja simuliranih pomorskih bitaka!

Rimljani su voljeli okrutne sportove. Tako su se, na primjer, životinje borile s lju-dima ili drugim životinjama. Posebno školovani borci, zvani gladiatori, su se borili do smrti. Neki od njih, recija-riji, su se koristili mrežama i trozubima, dok su se drugi borili mačevima, kopljima i lasima.

Igrama je često prisustvo-vao i car. Narod je vremenom počeo tražiti sve više ra-skošnih priredbi. Ponekad je u jednoj sezoni u areni ubi-jeno mnogo tisuća ljudi i div-ljih zvijeri.

101

PROŠLOST

> TKO SU BILI SAMURAJI?

Samuraji su bili vitezovi sred-njovjekovnog Japana. Bili su ponosni i hrabri, i do smrti su se borili za svog gospodara. Njihov čudesni oklop je ne-prijateljima utjerivao strah.

U srednjem vijeku je Japan zahvatio građanski rat. U to vrijeme samuraji su dio od-lično uvježbane vojske. Borili su se na konjima, a omiljeno oružje su im bile duge sablje. Također su bili odlični u gađa-nju lukom i strijelom.

Samuraji su prezirali kuka-vice, i nikad se nisu preda-vali. Kad su se pojavile prve puške s barutom, samuraji su ih prozvali »kukavičjim oruž-jem«. Pa ipak, na kraju su upravo puške uništile samu-raje i njihove sablje i oklope.

Punih 800 godina samuraji su zadržali poseban položaj u životu Japanaca. Čak i kad više nisu bili potrebni u bit-kama, ostali su moćni kao zaštitnici drevnih japanskih običaja.

< TKO SU BILI VITEZOVI?

U srednjem vijeku, vitezovi su bili posebno uvježbani vojnici. Nosili su oklope i bo-rili se na konjima. Vitezovi su polagali zakletvu odanosti svom kralju, a on im je u zamjenu poklanjao zemlju.

Kralju su bili potrebni odani ratnici koji će se boriti u nje-govim ratovima i pomagati mu da vlada zemljom. Vite-zovi su bili ponos kraljevske vojske, a kao nagradu za vjernost on im je darovao

102

posjede (feude). Takav dru-štveni poredak, nazvan fe-udalizmom, trajao je stolje-ćima.

Neki vitezovi su titulu za-služivali na bojnom polju, ali većina ih je za to pripremana još od djetinjstva. U početku su služili kao paževi, kasnije kao štitonoše nekog viteza, a na kraju su i sami postali vitezovi.

Vitezovi su morali štititi za-kon i biti časni, pa se pojavila zamisao o posebnoj viteškoj časti. Nazvana je »vite-štvom«.

A ŠTO SU BILI VITEŠKITURNIRI? \

Kako bi vježbali za bitku i i pokazali svoju vještinu, vit zovi su često sudjelovali u s muliranim borbama, »vite-škim turnirima«. Te pred- i stave su se održavale na j

otvorenome, ispred gledali-šta. Turniri su prilično često bili dio proslava, primjerice krunidbi.

Najvažniji dio turnira su biksimulirane borbe između dvviteza. Borili su se u ograđenom prostoru zvanom »b(rilište«. Vitezovi su na sebinosili oklope, a jahali su na ,konjima. Napadali su jedandrugoga, nastojeći kopljem 'srušiti protivnika s konja. !

Borba se obično nastavljala !

i na nogama, no tada su se iborili mačevima i buzdova- !nima.

jBorbe na viteškim turni- j

rima je obično gledalo mnogo ljudi. Ponekad su se ■ vitezovi borili tako srčano d^ su ubili ili ranili protivnika, pa su zbog sigurnosti uve- i dena nova pravila. Nakon \ toga su se vitezovi borili tu- ; pim oružjem.

< ŠTO JE RENESANSA?

Riječ renesansa znači »ponovno rođenje«, a opisuje vrijeme u povijesti Evrope kad su ljudi ponovno otkrili umjetnost i znanost prošlosti, pa su im dodali nove, zanimljive vlastite zamisli.

Nakon pada Rimskog carstva (oko 500. godine naše ere), zaboravljena je većina drevnog učenja. U srednjem vijeku je učenje bilo usko povezano s religijom, i malo je ljudi znalo čitati i pisati. Oko 1500. godine su se

II

PROŠLOST

počele javljati nove ideje. Umjetnici poput Leonarda da Vincija inspiraciju pronalaze u umjetnosti stare Grčke i Rima. Znanstvenici, primjerice Kopernik, proučavaju svemir i ruše crkveno učenje o njemu. Vrijeme je zrelo za promjene. Tu su i bogati trgovci koju su, također, spremni za nove pothvate. Pojavljuju se i novi načini širenja znanja, primjerice Gu-tenbergov novi tiskarski stroj za knjige.

D> ŠTO |E NOVI SVIJET?

Evropljani su u 15. stoljeću »svijetom« smatrali Evropu, Afriku i Aziju. Međutim, kad su evropski mornari krenuli na dalja putovanja, otkriven je Novi svijet - američki kon-tinent.

Vikinški brodovi su pristali na obale Sjeverne Amerike već oko 1000. godine naše ere, ali je prije no što su tamo stigli drugi evropski istraži-vači prošlo gotovo 500 go-dina. Brodovi su bili mali i nesigurni, pa se mornari nisu usuđivali otploviti izvan dogleda kopna. U to vrijeme još nisu postojali kompasi i pouzdane karte.

Kad su 1453. godine Turci zauzeli Konstantinopolj, evropski trgovci više nisu kopnenim putem mogli stići do Azije. Zbog toga su počeli planirati traženje novog, po-morskog puta na Istok. Kad je Kristofor Kolumbo 1492. go-dine napustio Španjolsku, na-dao se da će ploveći na za-pad doći do indijskih otoka.

Premda je vjerovao da je Zemlja okrugla, nije mogao zamisliti da će otkriti novi kontinent.

A ŠTO JE TRGOVINA ROBLJEM?

Trgovina robljem je postojala vrlo dugo. Robovi drevnih Grka i Rimljana su, na prim-jer, bili ratni zarobljenici. Nakon što su Evropljani nase-lili Ameriku, na njihovim plantažama su radili robovi zarobljeni u Africi.

Arapi su afričkim robljem tr-govali stoljećima prije nego što su im se u 16. stoljeću pridružili Evropljani. Brodovi prepuni muškaraca, žena i djece su polazili iz Afrike

i prelazili Atlanski ocena.Tokom tih strašnih putova-

nja je umrlo vrlo mnogo ro-bova. Nakon što su stigli u Ameriku, prodavani su na tržnicama robljem. Neki od njih su služili u kućama robo-vlasnika, ali većina ih je ra-dila na plantažama pamuka i šećera. Mnogi robovlasnici su sa svojim robovima postupali okrutno. Britanija je 1807. godine zabranila trgovinu robljem, ali je crno roblje na jugu Sjedinjenih Država Amerike oslobođeno tek za vrijeme američkog građan-skog rata (1861-1865).

103

PROŠLOST

V ŠTO JE INDUSTRIJSKA REVOLUCIJA?

Pojam revolucije u povijes-nom smislu označava vrijeme velikih promjena. Na prije-lazu iz 18. u 19. stoljeće za-počinje novo doba - doba strojeva. To je, također, i in-dustrijsko doba, kad milijuni ljudi počinju raditi u rudni-cima i tvornicama.

Sve te promjene omogućene su poboljšanjem prijevoza. Roba se od tvornice do luka prevozi kanalima i tračni-cama. Sve strojeve u tvorni-

V ŠTO JE UZROK PRVOM SVJETSKOM RATU?

Prvi svjetski rat je trajao od 1914. do 1918. godine. Bio je to najstrašniji rat koji je svijet dotada doživio. U njemu su sudjelovali mnogi narodi i poginuli milijuni ljudi. Rat je uzrokovalo su-parništvo u Evropi, a povod mu je bio atentat.

Mladi revolucionar Gavrilo Princip je 1914. godine u Sa-rajevu ubio austrijskog nad-vojvodu Ferdinanda koji je stigao u posjet. Taj atentat je začeo lanac ratnih događaja. Na jednoj zaraćenoj strani su bile Njemačka, Austrija i Turska, a na drugoj Velika Britanija, Francuska i Rusija, kojima su se kasnije pridružile i Sjedinjene Države Amerike. Većina je smatrala da će rat završiti vrlo brzo, ali nova oružja, primjerice mitraljez i tenk, bili su toliko ubojiti da ni jedna strana nije mogla nadvladati neprijatelja. Vojske su zaglibile u ro-vovima. Po prvi put u povije-sti civili su bombardirani iz zraka. Rat je trajao sve do 1918. godine kad se Nje-mačka predala.

V ŠTO JE BIO »CRNIPETAK« NA VVALL ]STREETU? j

Tridesetih godina ovoga st( Ijeća svijet je zahvatila velil ekonomska kriza. Novac je gubio vrijednost, poslovi su slabili, a trgovina propadali Kriza je započela na burzi u New Yorku.

U VVall Streetu u Nevv York se odvija najveća trgovina : vrijednosnim papirima na s jetu. U listopadu 1929. go-dine burza je doživjela slor Prije pada burze, ljudi su

cama pokreću parni strojevi. Ugljen je gorivo, željezo siro-vina, a para pokretačka snaga industrijske revolucije.

Sve raširenija željeznička mreža prevozi i ljude brže nego ikada prije. Oceanima plove novi željezni paro-brodi. Za samo nekoliko go-dina sela prerastaju u gra-dove.

Zahvaljujući industrijskoj revoluciji, Evropa i Amerika postaju bogate. Vlasnici tvor-nica se obogaćuju, a tvor-nički radnici često žive u pre-natrpanim sirotinjskim četvr-tima.

nepromišljeno kupovali di-onice i njihova se cijena po pela znatno iznad prave vri-jednosti. Odjednom je na-stala panika i svi su počeli i prodavati.

Banke su propadale, zatvc rene su mnoge tvornice i tvrtke. »Crni petak« na Wa Streetu je doveo do krize : u svjetskoj trgovini koja je j trajala nekoliko godina. Mili juni ljudi su u vrijeme krize ;

izgubili posao. Otvarane su j narodne kuhinje, poput ove i na fotografiji, kako bi neza- ' posleni ljudi dobili hranu ne ophodnu za život.

104

PROŠLOST

V ŠTO JE NATO?

NATO je skraćenica od »North Atlantic Treatv Orga-nization«, odnosno Sjeverno-atlanski ugovor. To je vojni ugovor koji su 1949. godine osnovale Sjedinjene Države Amerike i njeni saveznici iz zapadne Evrope. Sjednište NATO-a je u Bruxellesu u Belgiji.

Kad je 1945. godine završio drugi svjetski rat, Evropa je bila u ruševinama. Bila je ta-kođer podijeljena u dva dijela - na istočni i zapadni dio.

Države zapadnog dijela Evrope su se bojale da bi ih SSSR mogao napasti, pa su sklopile savez za zajedničku obranu. Tom savezu su pri-stupile i SAD i Kanada, pa tako NATO danas ima 15 ze-malja članica.

NATO ima vlastitog vojnog zapovjednika, a svaka zemlja doprinosi dijelu njegovih oru-žanih snaga. Vojska, avioni i brodovi NATO pakta mane-vre izvode zajednički.

Zemlje istočnog dijela Evrope pripadaju sličnom sa-vezu, zvanom Varšavski ugo-vor.

V ŠTO JE »TREĆI SVIJET«?

Najbogatije zemlje na svijetu su one s razvijenom poljopri-vredom i industrijom, primje-rice Japan, SAD. Nakon njih dolaze države poput Brazila, s bogatim izvorima sirovina koje još treba iskoristiti. Za-tim dolaze najsiromašnije zemlje s vrlo malo prirodnih bogatstava; upravo su to zemlje »trećeg svijeta«.

Većina zemalja »trećeg svi-jeta« se nalazi u Africi i Aziji. Kad je 1945. godine uteme-ljena Organizacija Ujedinje-nih Naroda, jedan od njenih ciljeva je pomoć siromašnim zemljama. Mnoge od njih su u to vrijeme još kolonije ko-jima upravljaju Evropljani. Danas su gotovo sve te zem-lje nezavisne.

Malo je zemalja iz »trećeg svijeta« u kojima se može stvoriti dovoljno hrane za po-pulaciju u stalnom porastu, ili u kratkom vremenu trgovi-nom i industrijom zaraditi dovoljno novaca za izgradnju kuća, škola i bolnica.

»Treći svijet« nešto pomoći dobiva od stručnjaka UN, koji ih savjetuju o novim uzgojnim metodama.

Zemlje NATO pakta

E Zemlje Varšavskog pakta

Nizozemska

Belgija Luksemburg

SR Njemačka —

Francuska

Portugal

Čehoslovačka Mađarska ... ..--'/ RumurjfskaX .--*

Turska

A ŠTO JE »HLADNI RAT«?

Drugi svjetski rat je završio 1945. godine, ali su ubrzo započeli sporovi između po-bjedničkih strana. SAD i SSSR ne vjeruju jedan drugome, pa započinju »utrku u naoruža-nju« praćenu neslaganjem u većini važnih svjetskih pita-nja. To je »hladni rat«.

Evropa je 1945. godine »že-ljeznom zavjesom« podije-ljena na komunistički Istok i nekomunistički Zapad. Borba između Zapada

i Istoka odvijala se u mnogim dijelovima svijeta. Korejski rat (1950-1953) postaje od-mjeravanje vojnih snaga za-raćenih strana. Isto se ponav-lja i u vijetnamskom ratu (1945-1976). Nepovjerenje koje je započelo hladni rat i danas prijeti svijetu potpu-nim uništenjem, uglavnom zbog nagomilavanja nuklear-nog oružja s obje strane. U posljednje doba u istočnoj i zapadnoj Evropi nastupio je proces popuštanja za što imaju zasluge dvije velesile.

LJUDI I OBIČAJI

V ŠTO SU SIRENE?

Sirene su mitska morska ču-dovišta. Legende kažu da im je gornji dio tijela građen kao u žene, dok je donji riblji, s krljuštima i repom.

Mnogi su nekoć vjerovali da su sirene živa bića, baš kao i sve druge životinje. Govorilo se da predivno pjevaju i imaju čarobne moći.

Mislilo se, uglavnom, da su sirene opasne, te da svo-jim divnim glasom privlače mornare sve dok se ne utope. No mnoge priče govore i o muškarcima koji su zadobili moć nad sirenama, i to tako što su im ukrali zrcalo ili češalj, zatim se s njima vjen-čali i odveli ih da žive na kopnu.

Neki su udaljene morske krave i tuljane smatrali sire-nama. Možda je baš tako na-stala legenda o sirenama.

V ŠTO JE JEDNOROG? V ŠTO SU ZMAJEVI?

Jednorog je mitska životinja za koju se tvrdilo da izgleda poput konja s izduženim spi-ralnim rogom na čelu.

U grčkim i rimskim mitovima jednorog ima stražnje noge kao u antilope, a rep poput

Zmajevi su mitske nemani. '■ Mnogi su govorili da imaju tijelo kao u zmije i krila po-put šišmiša, a iz usta im izla vatra.

Ustvari, različiti narodi su ' zmajeve različito opisivali.

lava. Tijelo mu je bijelo, glava crvena, oči plave, a rog ima bijelu osnovicu, plavi središnji dio i crveni vršak.

U srednjem vijeku je jed-norog bio simbol nevinosti. Na slikama kršćanskih umjet-nika često je prikazivan za-jedno sa svetim likovima, primjerice djevicom Marijom.

Zoolozi smatraju da je mit o jednorogu nastao kad je netko antilopu-oriks vidio na velikoj udaljenosti. Naime, ta velika pustinjska antilopa tada može izgledati kao da umjesto dva roga ima jedan, vrlo dugačak.

Drevni Grci su ga prikazival u obliku velike zmije, dok je kineski zmaj na nogama \ imao velike pandže, ali nije! imao krila.

Grci i Rimljani su vjerova da je zmaj utjelovljenje do-broga, dok su kršćani i Žido' smatrali da su zmajevi opasi i da su vražji poslanici. Jedn kršćanska legenda govori • o sv. Jurju koji je mačem ubii zmaja baš kad se ovaj spre-mao da pojede princezu, i

Komodski zmaj, ili komoc ski varan, koji živi na neko-liko indonezijskih otoka, nij< drugo nego vrlo veliki gušter

106

LJUDI I OBIČAJI

V ŠTO SU LETEĆI TANJURI?

»Leteći tanjur« je naziv koji često upotrebljavamo za sve nepoznate objekte na nebu. Također, govorimo o neiden-tificiranim letećim objektima, skraćeno NLO.

Leteći tanjuri su naziv dobili zato što su mnogi tvrdili da izgledaju poput divovskih ta-njura, a do danas ih je širom svijeta »viđeno« na tisuće. Mnogi su lebdjeli na mjestu, drugi su nebom letjeli brže od najbržih aviona. Neke je

V ŠTO JE ČUDOVIŠTE IZ LOCH NESSA?

Priča se da duboko u Loch Nessu, jezeru u sjevernoj Škotskoj, živi divovska vo-dena životinja.

Mnogi posjetioci jezera Loch Ness tvrde da su vidjeli »Nes-sie« kako izranja iz vode. Neki čak imaju fotografije objekata koji bi trebali biti njeni dijelovi. Po tim se foto-grafijama čini da se radi o ži-votinji dugoj oko devet me-tara, s dugim, zmijolikim vra-tom i velikim tijelom.

to navelo da stvore teoriju kako su leteći tanjuri svemirski brodovi s drugih planeta.

Stručnjaci za tu pojavu imaju manje uzbudljivo ob-jašnjenje. Ustanovljeno je, naime, da su većina »letećih tanjura« sasvim obične po-jave, primjerice meteorološki baloni, planeti, meteori ili avioni promatrani pod ne-običnim svjetlosnim okolno-stima.

Bilo je i ljudi koji su tvrdili, da su leteće tanjure vidjeli na tlu, te sreli strana bića koja su iz njih izašla. No liječnici tvrde da se radi o bujnoj mašti.

Divovski gmazovi poput ovog su nekoć plivali mno-gim morima, a zovemo ih plesiosaurima. No vjeruje se da su svi izumrli prije, otpri-like, 65 milijuna godina.

Možda su svi koji govore da su vidjeli čudovište iz Loch Nessa pogriješili. Vidre, ribe, pa čak i valovi, pone-kad izgledaju kao nepoznate, velike životinje.

Međutim, eholokatori u istraživačkim brodićima su pokazali da se nešto veliko pomiče na dnu jezera. Možda u Loch Nessu zaista živi pret-historijsko čudovište.

A TKO JE BIO MINOTAUR?

Minotaur je bio mitsko čudo-vište s ljudskim tijelom i gla-vom bika. Prema legendi, ži-vio je na otoku Kreti u Sredo-zemnom moru.

Prema grčkoj legendi, Mino-taur je bio sin bijelog bika i kretske kraljice. Kretski kralj Minos ga je zarobio u knoso-skom Labirintu. Građevina je bila vrlo zamršena, i nitko iz nje nije mogao izaći. Svake . godine je u Labirint dovođeno sedam djevojaka i sedam mladića iz grčkog grada Atene, kojima se čovjek-bik hranio.

Naposljetku je atenski ju-nak Tezej ubio Minotaura, te slijedeći nit koju mu je dala Arijadna, kći kretskoga kralja, pobjegao iz Labirinta.

Arheolozi su iskopali ostatke drevne palače na Kreti, te našli mnogo hodnika i crteža na zidovima s nacrta-nim ljudima koji se bore s bi-kovima. Možda je to bio uzrok nastanku legende.

107

LJUDI I OBIČAJI

V ŠTO SU DŽAMIJE?

Džamije ili mošeje su mjesta na kojima se održavaju mu-slimanski vjerski obredi. Riječ »mošeja« na arapskome znači »hram«. Muslimansku vjeru zovemo islam.

Džamija može biti samo jedna prostorija ili, pak, veli-čanstvena skupina velikih građevina. Većina džamija ima velike tornjeve koje zo-vemo minaretima s kojih mu-jezini (svećenici) zovu narod u hram na molitvu.

Prije ulaska u džamiju mu-

slimani u dvorištu skidaju c pele i peru se. Tada ulaze i kleknu licem prema mihra ili molitveničkoj niši. Ona f kazuje u smjeru Meke, naj-svetijeg mjesta islama. Vjer nike u molitvi vodi imam k( stoji u propovjedaonici, ml baru.

U početku su džamije bil tek nešto više od ograđenog dvorišta. Danas mnoge ima blještave kupole, skladne m narete i mektabe, škole. Dž, mije su često ukrašene divn uzorcima, ali u njima nikad nema slika koje prikazuju ljude ili ostala živa bića.

A STO SU SINAGOGE?

Sinagoga je židovski hram za štovanje i učenje. Sama riječ znači »okupiti zajedno«. Ju-daisti (ljudi židovske vjere) se u sinagogama sastaju već više od dvije tisuće godina.

Za razliku od većine crkvi, sinangoge ne moraju biti iz-građene na neki poseban na-čin. Ali u svima je svjetiljka koja se nikada ne gasi, a oz-načava neprekinutu i vječnu vjeru židovskog naroda.

U sinagogi je i posebna so-bica poznata kao »sveta škri-nja«. U njoj se drže zakonski svici (židovska Biblija) koji se čitaju vjernicima. Obrede vode osobe koje stoje na platformi, bimahu. To mogu biti svi Židovi, ali većina si-nagoga ima kantora koji pjeva religijske pjesme i vodi ljude u molitvi.

Za religijske obrede i vjer-sku poduku se brinu rabini. To su učeni ljudi čiji je jedan od zadataka i tumačenje ži-dovskih zakonskih svitaka.

A ŠTO JE KURAN?

Kuran je sveta knjiga islama, a ime joj u prijevodu znači »kazivanje«. Muslimani vje-ruju da je sve što u njoj piše anđeo Gabrijel rekao Muha-medu prije njegove smrti 632. godine naše ere.

Kuran se sastoji od 114 sura, poglavlja, pisanih arapskim jezikom stihovima koji se ri-muju. Stotine milijuna musli-mana na svijetu vjeruje da su ti stihovi poruke Alaha, kako oni zovu svog boga.

Kuran kaže da je Alah je-

dini bog. Tvrdi da je bogstvorio svemir, i sve pozivada se pokore njegovoj voljiRiječ islam znači »pokornost«.\

Knjiga govori kako treba' svakodnevno živjeti. Ljudi moraju svakodnevno moliti pomagati siromašne i biti h bri, pravedni i ponizni. Kur govori kako će svi ljudi jed noga dana doći pred božji(

sud.U Kuranu također piše i

( su Abraham, Mojsije i Isus i božji poslanici, ili proroci, kako ih naziva, te da je Mu hamed posljednji prorok.

108

LJUDI I OBIČAJI

V ŠTO SU BUDISTI?

Budisti su sljedbenici Sidd-harthe Gautame, davno umr-log indijskog princa poznatog po tituli »Buddha«, što znači »prosvijećeni«. Danas na svi-jetu ima više od 200 milijuna budista.

Budisti vjeruju da ljudi pate zato što žele ono što nemaju, pa smatraju da je jedini način izbjegavanja patnje oslobođe-nje od sebičnih želja. Budisti nastoje imati ispravne nade i vjerovanja, govoriti ispravne riječi, raditi

ispravne stvari, živjeti na ispravan način, ispravno se truditi, imati ispravne misli i koncentrirati se na ispravan način. Nastoje se oduprijeti vlastitim osjećajima i nastoje izbjeći loše stvari, a neprija-telje nastoje voljeti.

Mnogi postaju redovnici, žive u samostanima i mole za hranu. Svi budisti se nadaju da će shvatiti vlastiti unutraš-nji život i doseći savršenu slobodu misli i potpuni unu-trašnji mir. Takvo stanje nazi-vaju nirvanom.

V ŠTO JE BAR MITZVAH?

Bar mitzvah je obred za ži-dovske dječake. Ime znači »sin zapovjedi«. Za dječake koji sudjeluju u tom obredu se smatra da su dovoljno stari za pokoravanje propi-sima židovske vjere.

Prije obreda svaki dječak do-biva posebne upute o onome što mora naučiti i učiniti. Obred bar mitzvah se odr-žava u sinagogi, obično prve nedjelje nakon dječakova tri-naestog rođendana. On mora pročitati riječi Tore, židovske knjige zakona, te time pre-uzima vjerske dužnosti odra-slih.

Nakon obreda, dječakova obitelj poziva prijatelje i ro-đake na svečanost. Svi mu daju poklone, a nekoć je dje-čak morao održati govor kako bi pokazao da poznaje biblijsko i židovsko učenje.

Za većinu židovskih obitelji taj je obred važan gotovo jednako kao i ženidba. Sličan obred prolazi i većina židov-skih djevojaka, a tada se na-ziva bas mitzvah.

A ŠTO JE MOLITVENI MLINAC?

Molitveni mlinac je metalni ili drveni bubanj u kojem se nalazi svitak papira s ispisanom molitvom. Koriste ih neki budisti, posebno na Tibetu.

Svaki mlinac se slobodno okreće oko osovine. Moli-tveni mlinci mogu stajati na stolu, ali većina vjernika ih drži za ručku. Bubanj se po-vlači utezima koji na njemu vise i okreće kružnim pokre-tom ruke.

Molitveni mlinac može sa-državati velik broj molitvi ispisanih na svitku papira koji je smješten u bubnju. Svaki okretaj mlinca trabao bi pred-stavljati čitanje molitve toliko puta koliko je ona puta ispi-sana u mlincu. U stvari, mo-litve predstavljaju mistični zvukovi zvani mantre.

Mantre su dio čudnovatog skupa magijskih znakova i zvukova koji je pronašao svoj put do budista na Tibetu.

109

LJUDI I OBIČAJI

■ » • • • • B ■■■■■>■

_ » • _ • C •■■■-

■—•• D ■■■_*•■

• E • ■■

• •—i« F • •

• • • • H • • ■ ■

• • I • • • « ■

mm0mm K mm0 0mm

< ŠTO SU MORSEOVI ZNAKOVI?

To je skup znakova u kojem se umjesto slova i brojeva ko-riste crtice i točke. Nekoć je to bio glavni način slanja te-legrafskih poruka žicama ili putem radija. Znakove je 1837. godine izmislio ame-rički izumitelj Samuel Morse.

U Morseovoj abecedi se ra-zličita slova, brojevi i znakovi interpunkcije prikazuju kao različite skupine točaka i crtica. Točke se šalju kao kratki signali, a crtice kao

dugi. Signali nastaju pritiskanjem tipke na uređaju za slanje koji kontinuirane električne ili radio-signale pretvara u brze isprekidane sig-,nale u prijemniku.

'.Što tipku dulje držimo pri-i

tisnutom, to je i signal dulji, j Signal za točku traje upola | kraće od signala kratke cr-tice, a kratka crtica traje po- j lovicu trajanja duge crtice. Svaki prekid između točki i ci tica koje sačinjavaju znak < traje jednako dugo kao signa točke, a razmak između slov, u riječi traje kao tri točke.

M O

• p

■■ Q

•65535

R

•65535s■i T

■■ U

V

■■ w

■■ X

< ŠTO JE SIGNALIZACIJA?

U prvotnom značenju, signa-lizacija je prijenos poruka optičkim putem, zastavicama, polugama ili svjetlošću.

Optičko slanje signala je na-stalo zbog potrebe za slanjem poruka između ljudi koji se mogu vidjeti, ali su izvan do-mašaja zvuka. Mornari ga ko-riste za slanje poruka s jednog na drugi brod, u slučaju kad postoji mogućnost da ne-prijatelji prisluškuju radiopo-ruke.

Signalizator u ispruženim j rukama drži dvije zastave ili! svjetiljke i pomiče ih u razli-čite položaje, slično kazalj-kama na satu. Svaki od polo-žaja označava drugi znak. Kako bi pokazao brojeve, sig nalizator šalje poseban signa da slijedi broj, nakon kojeg stiže slovo abecede što odgo vara tom broju.

Znakovi uz željezničku i prugu su dio sistema za pro-metnu signalizaciju. Željezni čarima pokazuju kako su namještene skretnice, od-nosno je li pruga otvorena ili zatvorena.

< ŠTO JE GOVOR RUKU?

Govor ruku je način sporazu-mijevanja u kojem se umjesto ustima govori rukama i pr-stima. Koriste ga osobe koje ne mogu govoriti ili ne čuju.

Dvije su glavne vrste jezika ruku. Kod jednog se koristi samo jedna ruka a kod dru-gog obje, ali u oba slučaja različiti položaji prstiju ozna-čavaju različita slova abe-cede. U govoru gluhih se ri-ječi moraju sastavljati od više znakova, od kojih svaki znači

jedno slovo, pa se gluhe osobe mnogo sporije spora-zumijevaju od onih što mogi govoriti, ali se taj govor mož ubrzati korištenjem drugih pokreta i mimike.

Danas se govor rukama ko risti mnogo manje nego prije jer se osobe koje se rode j gluhe mogu naučiti govoriti,! a mnoge od njih nauče i či- < tati s usana, gledajući prom-j jene u obliku usana govor-nika.

110

LJUDI I OBIČAJI

> ŠTO JE BRAILLEOVO PISMO?

Znakovi Brailleovog pisma se sastoje od ispupčenih točaka. Slijepi ih čitaju tako što pr-stima prelaze preko točkica na stranici. Pismo je 1820. godine izmislio slijepi francu-ski student Louis Braille.

Brailleovo pismo se temelji na mreži od šest točaka, dvije točke širokoj, te tri točke vi-sokoj. Izostavljanjem različi-tih točaka, Braille je sastavio 63 različita uzorka, od kojih svaki predstavlja različito

slovo, znak interpunkcije, broj, pa čak i muzičku notu. Deset uzoraka sastavljenih od prve četiri točke predstav-ljaju prvih deset slova abe-cede, a dodavanjem poseb-nog znaka oni prelaze u bro-jeve. Dodavanjem donje li-jeve točke u mreži od šest točkica od znakova za slova od A do J se dobivaju zna-kovi za slova od K do T, a dodavanjem donje desne točke slovima od O do T na-staju znakovi za slova od U do Z. Ostale grupe točaka se koriste za pisanje nekih jednostavnih riječi.

> ŠTO JE ESPERANTO?

Esperanto je jezik sastavljen radi olakšavanja sporazumi-jevanja ljudi svih narodnosti. Esperanto se počeo koristiti 1887. godine, kad je izišla knjiga njegovog izumitelja, Poljaka Ludvvika Zamenhofa.

Esperanto koristi sva slova la-tinice, osim Q, W, X i Y. Neka slova imaju dva načina izgovora, a promjena se oz-načava kvačicom koja se piše iznad slova (kao kod nas).

Riječi esperanta su nastale uglavnom od riječi čiji veći

dic potječe iz glavnih evrop-skih jezika. Razlika je u tome što sve imenice završavaju na »o«, a pridjevi na »a«.

U esperantu ne postoje zbunjujuće iznimke u grama-tičkim pravilima kao u dru-gim jezicima, što olakšava njegovo učenje. Za učenje esperanta je potrebno dvade-set puta manje vremena nego za učenje mnogih drugih je-zika. Na fotografiji je prika-zan prvi francuski taksist koji je govorio esperanto.

> ŠTO JE MIKROFILM?

Riječ micro znači »mali«. Mi-krofilm se koristi za pohranji-vanje opsežnih podataka na maloj površini. Radi se o nev-jerojatno malim fotografskim kopijama tiskanih stranica ili drugih vrsta podataka.

Mikrofilm se često koristi za kopiranje knjiga i novina koje se čuvaju u školama ili knjiž-nicama, a na taj se način može sačuvati vrlo velika ko-ličina podataka. Na mikrofilm se također mogu pohraniti i poslovni zapisi koji bi

inače u uredima zauzimali vrlo mnogo mjesta.

Svaka stranica koja se sprema na mikrofilm se po-sebnom kamerom snima na maleni dio filma. Na mikro-fiš, ne veći od dlana, može se snimiti tisuću stranica tek-sta.

Film se čita tako da ga sta-vimo u poseban stroj (na fo-tografiji) koji jako povećava stranice snimljene na mikro-filmu. Određeni podaci na mikrofilmu se pronalaze po-micanjem mikrofiša.

111

LJUDI I OBIČAJI

A ŠTO JE SARI?

Sari je ravni dugački komad tkanog platna koji često nose indijske žene. Labavo ga omataju oko cijelog tijela, tako da jedan dio služi kao suknja, dok drugi pokriva ramena ili glavu.

Sari je obično dug između pet i pol i osam metara, i to je jedini komad odjeće koji nose siromašnije žene, dok je kod većine drugih to tek jedan dio.

Donji dio sarija se nekoliko puta omota oko struka, poput suknje koja s prednje strane ima nabore. Tada se gornji dio labavo omota oko prsa ili ramena. Žene osim sarija obično nose bluzu ili, što je češće, sličan omotač za gornji dio tijela koji nazivaju choli.

Seljaci na poljima uglavnom nose jednostavni sari bijele ili plave boje, ali imućne Indijke imaju skupe svilene sarije s rubovima opšivenima zlatnim nitima. Sariji se nose već nekoliko tisuća godina.

A ŠTO JE KIMONO?

Naziv kimono znači jednostavno »odjeća«, a radi se0 širokom odjevnom predmetu koji nose japanski muškarci i žene, uglavnom kodkuće. Odjeću nalik ovoj Japanci nose već stotinama godina.

Svaki kimono je, uključujući1rukave, iskrojen iz jednogkomada tkanine. Oblikovanje tako da na tijelu stoji slobodno, s padajućom suknjomi širokim rukavima.

Kimono se obično nosi zajedno sa širokom vrpcom koja se omotava oko struka, a zove se obi. Kimono može biti izrađen od pamuka ili svile, no najljepši primjerci su izrađeni od skupe krep-svile s izvezenim uzorcima, te vrpcom za struk od ukrašenog brokata.

Kimono je vrlo lijep i ugodan za nošenje. Većina japanskih žena i muškaraca u kući nosi svijetle, jednostavne pamučne kimone, a elegantni kimonoi su vrlo skupi i nose se samo u posebnim prilikama.

A ŠTO JE KILT? j

Kilt je nabrana suknja što : pada do koljena, a tradici- ! onalno je nose muškarci sa škotskih visoravni i iz Irske. Danas se nosi samo u posefa nim prilikama.

Svaki kilt je sa stražnje stran nabran oko struka, a s pred-! nje je strane ravan. Škotski ' kiltovi se izrađuju od tkanini zvane tartan. To je vunena tkanina, obično s crvenom i! zelenom pozadinom, na kojoj se križaju pruge raznih boja. Različiti uzorci te tkanine predstavljaju različite klanove ili okružja škotskih visoravni. Tradicionalni irski kiltovi su jarkožute boje. i Većina kiltova s uzorkom je nabrana tako da se uzoral< prepoznaje bez obzira odak ga gledamo. Škotski vojnici imaju kiltove koji su nabrani tako da svaki nabor prati , glavna pruga. Na prednjoj strani kilta Škoti ponekad I nose i sporran, kožnu torbicu. Muškarci iz drevnog Egipta su nosili bijele lanene »kiltove«.

112

Afrička riječ apartheid znači »razdvojenost«. Južnoafrička bijela vlada koristi tu riječ za svoju politiku odvojenog života bijelih i obojenih ljudi u Južnoafričkoj Republici.

Strogi zakoni apartheida razdvajaju bijele i obojene ljude. Crncima je zabranjeno da se žene bijelim ženama, da rade iste poslove kao bijelci, ili žive na istim mjestima gdje i bijelci. Većina crnaca danas živi u plemenskim rezervatima, gde su u potpunosti odvojeni od bijelaca.

Prema južnoafričkim zakonima, apartheid bi trebao pomoći obojenim narodima da postanu bogatiji pomažući sami sebi. No mnogi osjećaju da se to ne može dogoditi sve dok većina bogatstva i moći pripada bijelcima, kojih je daleko manje nego crnaca i drugih obojenih naroda.

Do osamdesetih godina ovoga stoljeća neki su se zakoni apartheida ipak promijenili. Na primjer, ljudi bilo koje boje kože mogu zajedno s bijelcima promatrati ili sudjelovati u nekim sportovima.

LJUDI I OBIČAJI

A ŠTO JE APARTHEID? A ŠTO SU GERILCI?

Gerilci su borci koji za vrijeme rata sudjeluju u iznenadnim napadima na neprijateljske snage. Obično se bore u manjim grupama, ne kao dio regularne vojske, i ne moraju nositi uniforme. Riječ guerrilla na španjolskom znači »mali rat«.

Gerilske jedinice se obično bore iza neprijateljskih linija. Iznenada napadaju neprijateljske straže, presretaju neprijateljske konvoje kamiona, ili uništavaju neprijateljske vlakove. Hranu i mjesto za skrivanje gerilci obično pronalaze uz pomoć prijateljski raspoloženih stanovnika tog područja.

Odabirući najbolji trenutak kad i gdje će napasti, mala grupa gerilaca može predstavljati teškoću mnogo većoj neprijateljskoj vojsci. Ponekad ni tisuće vojnika ne mogu pronaći šačicu gerilaca skrivenu u šumi, planini, ili nekom gradu.

Gerilci su u ovom stoljeću sudjelovali u mnogim ratovima, i to u Evropi, Africi, Aziji i Srednjoj Americi.

A ŠTO SU PLAĆENICI?

Plaćenici su vojnici izvježbani za borbu u bilo kojem ratu, na bilo čijoj strani koja ih plaća. Neki plaćenici u rat odlaze samo radi novaca, dok drugi odlaze uglavnom zbog avanturizma.

Prije više od dvije tisuće godina, »iznajmljeni« vojnici su se borili za Perziju, Grčku i Rim. Prije otprilike sedam stotina godina zaraćeni evropski kraljevi i vlastela su plaćali njemačke i švicarske vojnike da se bore za njih. Plaćena papinska švicarska garda još i danas čuva Vatikan.

Već dulje vrijeme je francuska Legija stranaca najpoznatija plaćenička vojska na svijetu. Gotovo svi oficiri te vojske su Francuzi, ali većina legionara su dobrovoljci iz drugih zemalja. Mnogi od njih su traženi kriminalci. U Legiju se primaju svi koji su mladi i dovoljno sposobni za borbu, osim ako se za njih zna da su ubojice. U posljednjih četvrt stoljeća se u mnogim afričkim ratovima borio priličan broj evropskih plaćenika.

113

UMJETNOST I SPORT

A ŠTO JE FRESKA?

Freske su slike izrađene vode-nom bojom na svježoj, vlaž-noj žbuki. Naziv freska dolazi od talijanske riječi fresco što znači »svježe«. Mnoge freske su velike slike napravljene na zidovima crkvi.

Izrada freske je prilično slo-žen posao. Umjetnik najprije nacrta malu obojenu skicu slike, a zatim iz kartona izradi predložak u pravoj veličini. Nakon toga obrise kartona precrta na zid pokriven vlažnom žbukom, te potom, prije nego što se žbuka osuši, nanosi boje. Prizori na fre-skama uvijek imaju jasne, či-ste boje.

Najljepše freske su u doba renesanse u Italiji naslikali umjetnici poput Michelan-gela, R'aphaela i Fra Ange-lica. Na fotografiji gore prikazan je dio freske koju je izradio Fra Angelico.

114

HHK li

■ff,? ig

?■»"-*«

A ŠTO JE VITRAJ?

Vitraj je obojeno staklo koje se koristi za izradu prozora. Različito obojene staklene pločice se postavljaju u okvir, i tako nastaje slika. Mnoge crkve u prozorima imaju vitraje.

Umjetnik najprije izrađuje obojenu skicu prozora, i na njoj označava oblik, veličinu i boje pojedine pločice sta-kla. Samo staklo se kemijski oboji tokom postupka proiz-vodnje.

Radnici sijeku staklo u oblike koje je umjetnik oz-načio na skici u prirodnoj ve-ličini. Nakon toga umjetnik caklinama u boji ucrta na sta-klo različite oblike. Caklina se u peći zapeče i, napo-sljetku, staklene se pločice povezuju olovnim okvirima.

V ŠTO JE MILOSKA jVENERA?

j

iTaj poznati grčki kip prika-zuje prekrasnu ženu koja j predstavlja božicu ljubavi j

Afroditu (Veneru). »Milosk, se zove zato što je pronađe na grčkom otoku Milošu.

iPretpostavlja se da je kip prije više od dvije tisuće go dina u mramoru isklesao Agesandar iz Aleksandrije. klesan je načinom koji je či i u to doba bio star.

Kip je stoljećima bio skri-ven u spilji, a kad je 1820. godine pronađen, bio je u p lično lošem stanju. Kasnije još neki dijelovi kipa izgub-ljeni, tako da mu danas ne-dostaju i ruke.

Milosku Veneru je francu ski ambasador kupio za kra Luja XVIII, i danas je ona jedno od najvećih blaga mi zeja Louvre u Parizu.

UMJETNOST I SPORT

V ŠTO JE IMPRESIONIZAM?

Impresionizam je stil u slikar-stvu u kojem slike prikazuju dojmove, a ne točan izgled stvari. Po prvi su ga puta se-damdesetih godina prošlog stoljeća počeli primeniivati francuski umjetnici. Slikali su mrljama čistih boja kako bi predmete prikazali onakvima kakvi jesu osvijetljeni prirod-nim svjetlom.

Impresionisti ne nastoje poje-dinosti naslikati toliko vjerno kao što to čini većina drugih slikara. Umjesto toga, pote-zima i mrljama kistom nastoje postići dojam svjetla.

Za razliku od većine drugih slikara, impresionisti nisu voljeli raditi u zatvorenom prostoru, već su slikali na otvorenome, na prirodnom svjetlu. Ponekad su nekoliko puta slikali isti prizor jer se tijekom dana mijenja njegova osvijetljenost.

Naziv impresionizam dolazi od imena slike Clauda Moneta Impresija: Izlazak sunca, prikazanoj na prvom impresionističkoj izložbi odr-žanoj 1874. godine. Dolje je prikazan dio te slike.

A ŠTO JE LITOGRAFIJA?

Litografije su otisci slike na-stali tiskarskim postupkom koji se temelji na činjenici da se ulje i voda ne miješaju.

Kako bi napravio litografiju, umjetnik koristi ravan kamen koji će upiti vodu i ulje. Naj-prije na kamenu masnim kra-jonom nacrta oblik, a potom kamen navlaži vodom. On upija vodu samo na mjestima gdje nema linija nacrtanih krajonom.

Nakon toga, umjetnik na ravnu površinu kamena valj-kom nanese masnu tiskarsku boju. Ona se prima samo na mjestima premazanim krajo-nom, jer je voda odbija.

Umjetnik čeka da se voda osuši, te tada posebnom pre-šom o kamen pritisne komad papira. Masna boja na njega prenese otisak crteža. Umje-sto crtanja krajonom, umjet-nik može crtati ili bojiti mas-nom tintom.

Litografiju prikazanu gore, nazvanu Gutač mačeva, izra-dio je francuski umjetnik Henri Matisse.

V ŠTO JE NADREALIZAM?

Nadrealizam je umjetnički smjer u kojem se nastoje pri-kazati dojmove skrivene du-boko u ljudskom duhu ili,

s druge strane, tek neobične, uznemirujuće misli i pred-mete.

Nadrealizam je dvadesetih godina ovoga stoljeća zapo-čeo francuski pisac Andre Breton, ali u najpoznatije na-drealiste ubrajamo španjolske slikare, među njima i Salva-dora Dalija, te belgijskog sli-kara Renea Magrittea.

Salvador Dali je slikao po-sve vjerne predmete raspore-đene na nemoguće načine, kao u nekoj vrsti košmamog sna. Magritte je crtao nevje-rojatne stvari, primjerice čizmu sa pet prstiju. Sliku prikazanu gore naslikao je njemački nadrealist Max Ernst.

Postoje također i nadreali-stični kipovi. Španjolac Joan Miro je jedan sastavio od pre-parirane papige, umjetne noge i polucilindra. Jedan od Dalijevih kipova je prikazi-vao puževe kako pužu preko tijela žene, dok je jedan drugi umjetnik stvorio šalicu obloženu krznom!

115

UMJETNOST I SPORT 1 >

ŠTO JE PANTOMIMA?

Pantomima je nijema drama, odnosno gluma bez riječi. Umjesto govorom, glumci ono što misle pokazuju po-kretima i izrazom lica. Glumce koji se time bave zo-vemo pantomimičarima.

U drevnoj Grčkoj i Rimu pantomime su bile komedije o smiješnim likovima.

Mnogo kasnije, glumci su slične uloge imali u talijan-skim komedijama nazvanim commedia dell' arte. Glumci su govorili, ali su uz to osje-

ćaje iskazivali mimikom. Ta-lijanski likovi, primjerice Harlekin, stigli su i do engle-skih pantomima, gdje se po prvi puta sve izražavalo samo mimikom.

Suvremeno korištenje pan-tomime započinje u Francu-skoj početkom 19. stoljeća. Prvi veliki francuski pantomi-mičar je bio Jean-Baptiste-Gaspard Deburau, koji je umro 1846. godine. Suvre-meni pantomimičari, primje-rice Marcel Marceau, opona-šaju postupke, na primjer pe-njanje stepenicama, pranje prozora ili lovljenje leptira.

< ŠTO SU MISTERIJI?

Misteriji su bili igrokazi u ko-jima su se prikazivali događaji iz Biblije ili života svetaca. U doba srednjeg vijeka izvodili su se na otvorenome.

Naziv »misteriji« dolazi od latinske riječi ministerium, što znači »vjerska služba«. Prve misterije su izvodili sve-ćenici na službi u crkvama.

Kasnije su trgovci, zanatlije i drugi misterije počeli izvo-diti na otvorenome. U Engle-skoj je svaki ceh priređivao odgovarajuću predstavu.

Tako su, na primjer, mornaibrodograditelji i ribari glumu priči o Noevoj arci. Nekimisteriji su se odigravali napozornicima, dok su drugi ivođeni na kolima koja su pilazila ulicama.

\U vrijeme vjerskih praz- '.

nika poput Uskrsa i Božićazajedno prikazivano nekoliligrokaza, uglavnom važnijitpriča iz Biblije. Tako su Ijucna živahan, ugodan načinučili o vjeri.

j

> ŠTO JE KABUKI?

Kabuki\e omiljeno japansko pučko kazalište, a u prije-vodu znači »umjetnost pjeva-nja i plesanja«. U kabukiju toga ima zaista mnogo.

U kabukiju se izvode povi-jesne romantične i ljubavne drame, često s nizom iznena-đujućih događaja, s time da neki od njih mogu biti magij-ski. Glumci su odjeveni u vrlo dotjeranu odjeću i jako namazani. Junaci su uvijek bijeli, a razbojnici crvenkasti. Glumci, a svi su muškarci,

često se bore u lažnim dvo-bojima i glume kretnje kao što je pijenje čaja iz nevidlji-vih šalica. Kroz cijelu dramu se provlači glazba, a glumci pjevaju poput opernih pje-vača

Pozornica na kojoj se iz-vodi kabuki je široka, sa sta-zama koje zadiru u gledali-šte. U drami je mnogo sceno-grafije, a postoji mnogo izne-nađujuće vjernih efekata.

Scenski radnik odjeven u crno pomiče za vrijeme predstave kulise po pozornici, no gledalište na njega ne obraća pažnju.

116

JMJETNOST I SPORT

A ŠTO JE KONTRAFORNI SISTEM?

Kontraforni sistem je po-sebna vrsta lukova koja pre-uzimaju teret krova i prenose ga na vanjske stubove, te na taj način pomažu u pridrža-vanju visokih građevina s ba-čvastim svodom. Mnoge crkve izgrađene u gotičkom stilu koriste kontraforni si-stem gradnje.

Svaki kontrafor se sastoji od grede, luka ili polovice luka koji povezuje gornji dio zida, te stuba. Na njih je naslo-

njena težina krova u obliku luka, nazvanog bačvasti svod. Bačvasti svod opterećuje vanjski zid ili stub. Kon-trafori stoje na stubu napravljenom od čvrstog kamenja ili opeke, a koso izlaze iz glavnog nosivog zida zgrade ili nosivog stuba.

Šiljci na vrhu stubova daju im veću težinu, i omogućuju da još bolje podnesu velik pritisak sa strane.

Kad se u crkvenoj arhitek-turi počeo upotrebljavati kon-traforni sistem, omogućio je gradnju viših crkvi s tankim zidovima.

< ŠTO JE GOTIČKA ARHITEKTURA?

Gotička arhitektura je način gradnje. Mnoge evropske crkve i građevine izgrađene između 1140. i 1500. godine imaju obilježja toga stila.

Crkve izgrađene gotičkim sti-lom su vrlo visoke, s krovo-vima i prozorima u obliku za-šiljenih lukova. Glavni krov pridržavaju stupovi s re-brima, a ne nosivi zidovi.

Zidove između stupova uglavnom zauzimaju visoki prozori s vitrajima. Kontra-forni sistem počiva na kame-nim potpornjima koji se na-laze izvan crkve, i na sebi drže jedan dio težine krova. Gradnjom u tom stilu se štedi građevinski materijal, a unu-trašnjost crkve je svijetla i prozračna.

Mnoge crkve imaju tor-njeve koji se uzdižu visoko iznad krova. U zidovima su često isklesane kamene figure svetaca spomenutih u Bibliji.

Kritičari kojima se taj stil nije svidio nazvali su ga po Gotima. To su bila necivilizi-rana plemena koja su jednom davno napala Rimsko Car-stvo.

< ŠTO JE ART NOUVEAU?

Art nouveau znači »nova umjetnost«. To je bio novi stil u umjetnosti; nastao je u Evropi osamdesetih godina prošlog stoljeća a kasnije se proširio i u Ameriku.

Mnogi art nouveau umjetnici i arhitekti su u svojim djelima koristili linije zakrivljene po-put stabljika biljaka, trepe-rave vatre ili valova.

Engleski umjetnik Aubrev Beardslev je izrađivao nježne crnobijele crteže tintom, dok

je Škotlanđanin Charles Ren-nie Mackintosh oblikovao čvrsti namještaj jednostavnih linija.

Španjolski arhitekt Anton i Gaudf je vanjskim dijelovima građevina dao neobične, zmi-jolike oblike. Victor Horta iz Belgije je stvorio neobične, vijugave stepenice i vrata s vi-trajem prikazana na fotogra-fiji.

Emile Galle iz Francuske, Karl Kopping iz Njemačke, te Louis Tiffanv iz Sjedinjenih Država su izrađivali staklene vaze i ostale predmete nježnih linija i predivnih boja.

117

UMJETNOST I SPORT

> ŠTO JE PETOBOJ?Petoboj je atletsko natjecanje u pet disciplina. Ponekad se još naziva »pentatlon«, što dolazi od grčkih riječi pente - pet i thlon - natjecanje. Svi natjecatelji u petoboju mo-raju sudjelovati u svih pet disciplina. Pobjednik je onaj koji u svim disciplinama po-stigne najveći broj bodova.

U drevnoj Grčkoj i Rimu su odabrane discipline za koje se smatralo da pokazuju snagu i vještinu natjecatelja. Discipline petoboja su bile rvanje, trčanje, skok u dalj, bacanje koplja i bacanje di-ska. Koplje je bilo lagano, a disk je bio ravni komad ka-mena ili metala. Natjecanja u svim disciplinama su se održavala istog dana.

Grčki petoboj je 1912. go-dine uveden i u suvremene Olimpijske igre, ali je umje-sto rvanja odabrana trka na 1500 metara.

U isto vrijeme se na Olim-pijskim igrama pojavio posve novi, vojnički petoboj. To ispitivanje sposobnosti kurira je moglo koristiti u danima kad su se ratovi još vodili na konjima. Discipline tog natje-canja su bile jahanje, mače-vanje, plivanje, gađanje i trča-nje na 4000 metara.

Grčki petoboj za muškarce je 1924. godine izbačen iz Olimpijskih igara, a 1964. godine se započeo održavati petoboj za žene. Atletičarke se natječu u skoku uvis, skoku udalj, trčanju na 200 metara, trčanju na 80 metara s preponama, te bacanju ku-gle.

Kasnije je utrka na 200 me-tara zamijenjena utrkom na 800 metara, a trčanje s pre-ponama je produljeno na 100 metara.

V ŠTO JE BEJZBOL?

Bejzbol je igra tvrdom, ko-žom presvučenom loptom i drvenom palicom u kojoj sudjeluju dvije momčadi sa po devet igrača.

Bejzbol je jedna od najstari-jih poznatih igara loptom; podrijetlom iz Engleske, spo-minje se već 1330. godine. Međutim, u ovom je stoljeću u Evropi izgubio na popular-nosti, premda se posljednjih godina ponovno nastoji uve-sti u neke zemlje, a i kod nas su održane ogledne utak-

mice. Uz košarku i amernogomet, najpopularnijisport u SAD.

'Bejzbol se igra na ravr

terenu na kojem je oznai četverokut sa četiri »bazi Bacač baca loptu prema racu s drvenom palicom je pokušava pogoditi i oc citi što dalje u polje. Ud; koji na pravilan način ot sve baze postiže poen ze svoju momčad. Jedan kn igre traje sve dok obje m čađi na terenu ne izmijei po tri udaraca, a utakmic dobiva momčad koja u c krugova postigne više po

118

V ŠTO JE UMJETNIČKO KLIZANJE?

Umjetničko klizanje je jedan od triju glavnih sportova na ledu (drugi su brzo klizanje i ples na ledu). Jedan dio um-jetničkog klizanja je i iscrta-vanje likova na ledu.

Natjecanje u umjetničkom klizanju se sastoji od dva glavna dijela — školskih li-kova i slobodnog sastava. Školski likovi se zasnivaju na obliku osmice, a mogu se iz-

V ŠTO SU UTRKE FORMULE 1?

To je najelitnije automobili-stičko natjecanje. Najvažnije Velike nagrade se dodjeljuju baš u natjecanjima automo-bila Formule 1.

Automobili Formule 1 su ni-ski i imaju oblik klina. Vozač leži u vozačkoj kabini ispred motora. Zapremina motora nije veća od tri litre ili, radi li se o turbo-motoru, litre i pol. On ne može imati više od 12

'UMJETNOST I SPORT

V KOJA JE NAJBRŽA IGRA NA SVIJETU?

Najbrža igra na svijetu je jedna od nekoliko igara koje se igraju s malom, tvrdom loptom zvanom pelota (špa-njolski naziv za loptu). Naj-brža pelota igra je u Španjolskoj poznata kao pelota vasca, što znači »baskijska pelota«. Na baskijskom jeziku je zovu ja'i ala'i ili »narodno veselje«, /aia/aije vjerojatno u 13. stoljeću nastao u Italiji.

voditi na obje klizaljke, ili samo na jednoj. Sve u svemu, postoji oko 70 varijacija. Klizač nastoji oblikovati oba kruga osmice jednake veličine, a postoje pravila kako pri tome valja držati tijelo.

Slobodni sastav je slobodniji od školskih likova. Klizač može skakati, izvoditi piruete i druge lijepo povezane kretnje.

Kod klizanja u parovima muškarac i žena kližu zajedno. Muškarac ponekad podiže partnericu visoko u zrak. Za umjetničko klizanje su potrebne posebno oblikovane klizaljke.

cilindara. Mjenjač s pet ili šest brzina omogućuje vozaču upotrebu najveće moguće snage, bez obzira na brzinu automobila.

Automobili imaju široke, potpuno ravne gume. Dodir sa zemljom održavaju uz pomoć zakrilaca koji se nalaze na prednjem i stražnjem dijelu karoserije.

Automobili Formule 1 mogu postići brzinu od 320 kilometara na sat. Za vrijeme utrke se obično preveze otprilike 320 kilometara, i to na kružnoj stazi s ravnim, brzim dijelovima, i zavojima u kojima vozači moraju snažno kočiti i ubrzavati.

Igrači u igri ja'ialai imaju za jednu ruku zavezane duge ceste u obliku košare. U njenu zakrivljenu šupljinu hvataju i zatim bacaju malu gumenu loptu nazvanu pelota. Natječu se dvije momčadi, a svaka može imati jednog, dva ili tri igrača.

Ja'i ala'i se igra na canchi, terenu s tri strane ograđenom visokim zidovima. Server baca loptu na zid ispred sebe, a protivnik je mora uhvatiti i ponovno baciti prije no što dva puta udari o tlo.

Lopta se kreće nevjerojatno brzo: izmjereno je da se pelota kretala brzinom većom i od 300 kilometara na sat.

119

IZVORI FOTOGRAFIJAStranica: 25 gore desno Bruce Coleman/Peter Davey, 51 J. Allan Cash, 53 Red Sv. Ivana, 60 Photo Librarv International, 67 Bicc Ltd, 68 gore desno DeBeers Ltd, 71 dolje Naša, 72 dolje Zefa UK Ltd, 77 gore California Institute of Technology i Carnegie Institute of VVashington, 80 sredina Royal Observatorv, Edin-burgh, 81 sredina Roval Astronomical Society, 86 Picturepoint, 89 gore Victoria & Albert Museum, London, 89 dolje Heather Angel, 91 Colin Crane/Met. Office, 92 Photri, SAD, 93 gore J. Allan Cash, 95 gore Nature Photographers/JV & GR Harrison, 96 Zefa UK Ltd, 101 gore desno Zefa UK Ltd, 102 British Museum, 104 lllustrated London News, 105 Zefa UK Ltd, 106 dolje Janet & Colin Bord, 107 sredina lijevo Fortean Picture Library, 108 gore i sredina Zefa UK Ltd, 111 sredina Mansell Collection, 111 dolje Picturepoint, 113 gore desno Frank Spooner Pictures, 114 gore lijevo Scala, Milano, 114 gore desno Sonia Halliday, 115 dolje lijevo Scala, Milano, 11 5 gore lijevo E. T. Archive/ Victoria & Albert Museum, 115 gore desno Tate Gallery, London, 117 dolje Richard Bryant, 118 Frank Spooner Pictures, 119 lijevo i sredina Colorspot.

Izbor slika: Penny J. VVarn

f i