Upload
others
View
5
Download
0
Embed Size (px)
Citation preview
IVAN MERZ1896. - 1928.
Ivan Merz
ZA
PLAMEN
VISINAMA
Ivan Merz
PLAMENZA
VISINAMA
Biblioteka RADOST I NADA - 26
Izdava~Filozofsko-teolo{ki institut Dru`be IsusoveZagreb Jordanovac 110 i Postulaturaza beatifikaciju Ivana Merza, Zagreb, Vla{ka 93
Za izdava~aBo`idar Nagy, Zagreb, Palmoti}eva 31
LekturaDaliborka Pavo{evi}
Tehni~ka suradnjaVlatko Radovi}
Kompjutorska pripremaMedijski centar "Glas Slavonije" d.d., Osijek
Tisak»Ceris«, Vinkovci
Naklada: 3000
Naslovna stranica: Dolomiti, Croda del Toni, 3094 m.Foto: G.Ghedina. U predjelima Dolomita Ivan Merz je boravio nafronti za vrijeme prvog svjetskog rata i tu je do`ivio potpunoobra}enje Bogu.
CIP - Katalogizacija u publikacijiNacionalna i sveu~ili{na knji`nica, Zagreb
UDK 242
MERZ, Ivan
Plamen za visinama : misli Sluge Bo`jega IvanaMerza / Ivan Merz ; priredio i komentirao Bo`idar Nagy. -Zagreb : Filozofsko teolo{ki institut Dru`be Isusove :Postulatura za beatifikaciju Ivana Merza, 1999. - 128 str. :ilustr. ; 19 cm. - (Biblioteka Radost i nada ; 26)Biliografija str. 117-126.
ISBN 953-6257-69-6 (Institut)
990712050
Ivan Merz
PLAMENZA
VISINAMAMisli
Sluge Bo`jega Ivana Merza
Priredio i komentirao:Bo`idar Nagy, DI
Zagreb, 1999.
PREDGOVOR
Za vrijeme studija u Be~u Ivan Merz je zapisaou svoj dnevnik ove rije~i: "U meni je plamen zabeskrajnim visinama, `ar za nepomu}enim grlje-njem Sina i Oca i Duha…" (12.V.1920.) Nekolikorije~i iz ovog njegova zapisa, tj. "plamen za visi-nama", u~inile su nam se najprikladnije da ih sta-vimo kao naziv ove zbirke njegovih odabranihmisli. U ovim rije~ima ~itamo najprije nazo~nostmilosti Bo`je u njegovoj du{i koja je Ivana rasvje-tljavala, privla~ila i vodila prema bo`anskim visi-nama; ali isto tako otkrivamo i njegov odgovor isuradnju s Duhom Bo`jim koji ga je nadahnjivao.Kako se odvijao taj Ivanov zemaljski uspon pre-ma vrhuncima kr{}anske savr{enosti o tome namgovore upravo ove njegovo misli u kojima }e onikoji sli~no osje}aju na}i mnogo poticaja i ohra-brenja za svoj uspon prema Bo`jim visinama.
Papa spominje "`ivotno zvanje" Ivana Merza
Lik i djelo sluge Bo`jega Ivana Merza postajusve prisutniji na{em vremenu. Njegov postupakza beatifikaciju koji se odvija u Rimu bli`i se po-malo kraju, {to je jo{ jedan poticaj da {ira javnostbolje upozna ovog hrvatskog kandidata za oltar.
Na svome drugom pastoralnom pohoduHrvatskoj u listopadu 1998.g. Papa Ivan Pavao II.ponovno je spomenuo Ivana Merza kao {to je tou~inio i prilikom svoga prvog pohoda, ~etiri godi-ne ranije. U propovijedi na sv. misi u Splitu na@njanu, 4.X.1998., Sveti Otac je osim spomena nje-
5
gova imena naveo Merzovu poznatu misao: "Ka-toli~ka vjera je moje `ivotno zvanje."
Kroz ove odabrane Merzove tekstove u kojimase zrcali du{a Ivana Merza mo`emo slijediti putkako je Ivan ostvarivao svoje "`ivotno zvanje".Misli ovdje objavljene sabrane su iz njegovadnevnika, ~lanaka, pisama i neobjavljenih ruko-pisa; svrstane su po srodnosti u cjeline poodre|enim temama. Merz ih je napisao u raznimprigodama, na raznim mjestima.
Priru~nik duhovnog `ivotaKroz ove odabrane misli mo`emo duboko za-
viriti u du{u Ivana Merza i njegovo do`ivljavanjei pro`ivljavanje katoli~ke vjere i njezinih istina. Unjegovoj du{i, po prirodi otvorenoj za sve {to jedobro, lijepo i plemenito, mo`emo jasno uo~itidjelovanje Bo`je milosti koja ga od mladena~kihdana poti~e i vodi prema vrhuncima kr{}anskesvetosti. Tako|er je i vidljivo kako se Ivan sprem-no odazivao Bo`joj milosti koja prosijava iz njego-vih tekstova i kako je s njome sura|ivao, {topotvr|uje njegov intenzivni duhovni i asketski`ivot samosvladavanja, njegova borba na moral-nom podru~ju u nadvladavanju slabosti koje jeosje}ao kao i svaki ~ovjek. Njegovu suradnju s mi-lo{}u potvr|uje njegovo zauzeto izgra|ivanje isticanje kr{}anskih vrlina o ~emu nam posebnosvjedo~e njegova "pravila `ivota", kao i odluke zausavr{avanje kr{}anskog `ivota koje je ~inio podduhovnim vje`bama.
Kad je Ivan zapisivao ove misli sigurno nijeslutio da }e jednoga dana biti ovako probrane isvrstane u sistematsku cjelinu kao jedan mogu}ipriru~nik duhovnosti. No, ako on to nije izravnoslutio kad ih je stavljao na papir, danas nam je ja-
6
sno da ga je Bo`ja Providnost vodila i pripremalada njegov primjer i vjersko iskustvo poslu`i zauzor drugima. Njegove su misli poslu`ile za iz-gradnju kr{}anskih stavova mnogih mladi}a idjevojaka koji su slijedili njegov primjer. Pomoglesu i poma`u nadalje onima, koji poput Ivanaosje}aju da ih Bo`ja milost poziva na dublji,savr{eniji kr{}anski `ivot, na ostvarivanje idealakr{}anske svetosti. Dr. B. K. iz Zagreba, izjavila jekako joj je samo jedna Ivanova re~enica - "i}i u ne-ugodne situacije" - veoma mnogo pomogla u`ivotu. (Merz ju je napisao u Parizu kao jednu odsvojih odluka u "`ivotnom pravilu").
Za bolje razumijevanje Merzovih misli
Misli i tekstovi Ivana Merza objavljeni u ovojknjizi sami za sebe ve} puno govore. Me|utim,kad se stave u kontekst iz kojega su izva|eni, kadim se promotri tzv. "Sitz im Leben", mo`e im seotkriti i pro{iriti daljnje zna~enje. Stoga smo nakraju svakog dijela teksta stavili oznaku izvoraodakle je misao uzeta. ^itatelj po toj bilje{ci mo`elako prona}i mjesto u Ivanovim spisima i uo~iti{iri kontekst u kojem je misao nastala kao i njezi-nu daljnju poruku. Slovo "D" na kraju ve}eg dijelatekstova koji se redovito nalaze na po~etku goto-vo svakog poglavlja, zna~i da je tekst uzet iz nje-gova dnevnika. Brojke u zagradama na krajuostalih tekstova zna~e redni broj bibliografske je-dinice tj. Merzova ~lanka ili spisa, koji su navede-ni na kraju knjige u Bibliografiji objavljenih rado-va Ivana Merza. Ti su spisi zreli plod njegova du-hovnog stvarala{tva a nastali su uglavnom u Za-grebu. Uz neke tekstove nazna~eno je da su uzetiiz knjige odabranih Ivanovih tekstova "Put k Sun-cu", (2. izdanje, Zagreb, FTI, 1993., 232 str.)
7
Va`no je imati u vidu mjesto i okolnosti u koji-ma su pojedini tekstovi nastajali; to va`i posebnoza tekstove uzete iz dnevnika, uz koje je naz-na~eno mjesto i datum kad su napisani. Iz tih po-dataka vidi se da je Ivan ~esto mijenjao mjesto bo-ravi{ta, posebno za vrijeme rata, ali je svugdje na-stojao staviti na papir svoja zapa`anja i raz-mi{ljanja. U kratkoj biografiji stavljenoj na po~et-ku lako se mo`e prona}i gdje se Ivan koje godinenalazio i {to je u kojem periodu radio. Tekstovikoji su nastajali na rati{tu za vrijeme prvog svjet-skog rata izme|u 1916. i 1918. posebno su zanim-ljivi i bogati pro`ivljenim iskustvom susreta s pat-njom i smr}u, {to je za posljedicu imalo njegovopribli`avanje Bogu i prihva}anje kr{}anskog poi-manja svijeta i `ivota.
Merzov uspon prema kr{}anskoj savr{enosti
^itatelj }e nadalje mo}i uo~iti da su Ivanovitekstovi u svakoj cjelini poredani uglavnom kro-nolo{ki, onako kako su vremenski nastajali; napo-se se to odnosi na tekstove iz dnevnika. To namomogu}uje uo~iti njegov razvoj u pristupuodre|enim vjerskim istinama ili moralnim pro-blemima s kojima se suo~avao.
U duhovnom razvoju Ivana Merza postojistupnjevitost i uspon. Prve godine mladena{tva~esto su ispunjene nejasno}ama, lutanjem itra`enjem na vjerskom i moralnom podru~ju. Sveje to na{lo odjeka u njegovom dnevniku, {to ga~ini veoma bliskim svakome, napose mladom~ovjeku koji poput njega tra`i odgovore na `ivot-na pitanja. Merz se postupno uzdizao premakr{}anskoj svetosti, ali to nije i{lo bez borbe, odri-canja, uo~avanja svojih slabosti i otpora ljudskenaravi; sve to on iskreno priznaje na stranicama
8
svoga dnevnika. Stoga je kod ~itanja ovih njego-vih misli korisno i va`no obratiti pozornost prekobilje{ke na godinu kad je koja misao ili tekst na-stao. Mo`e se tako uo~iti, s jedne strane, mlade-na~ko stanje tra`enja njegove du{e, izra`enouglavnom u tekstovima iz dnevnika, a koje se ra-zlikuje od onog dubokog iskustva vjere i iz-gra|enih kr{}anskih stavova koji su karakteri-sti~ni za zreli period njegova `ivota, {to nalazimou njegovim tekstovima objavljenima u raznim~lancima i djelima nastalim posljednjih godinanjegova `ivota. S druge pak strane, u tekstovimaiz dnevnika mo`e se vidjeti kako je Ivan, premdamlad, veoma zrelo razmi{ljao o pojedinim `ivot-nim problemima.
Kardinal Franjo Kuhari}:"Ivan Merz nam ima puno toga re}i!"
Za pedesetu obljetnicu smrti sluge Bo`jegaIvana Merza 1978.g. bio je odr`an u Zagrebu oblagdanu Krista Kralja, simpozij, zatim euhari-stijsko slavlje u zagreba~koj katedrali te sve~anaakademija. Zagreba~ki nadbiskup, kardinal Fran-jo Kuhari}, odr`ao je tom prigodom dva govora oIvanu Merzu iz kojih donosimo ove izvatke.
"Kad se planine gledaju iz daljine ne vidi sesve bogatstvo njihove ljepote. Ali, kad se u|e unjih vidi se sva razli~itost vidika, o~ituju sevrhunci, vide se doline i otkriva se bogatstvo pla-ninskih vijenaca. Sli~no se doga|a i s Bo`jim ~o-vjekom. Ako ga gledamo iz daljine, bilo vremen-ske, bilo prostorne, ne do`ivljavamo bogatstvonjegove du{e. Ali, kad se u|e u otajstvo du{e, ot-kriva se bogatstvo milosti. Simpozij prigodom 50.obljetnice smrti Ivana Merza (1978.g.) otkrio jebogatstvo njegove du{e i slu`i tome da danas po-
9
ka`e tko je `ivio me|u nama, tko je djelovao ugradu Zagrebu, i tko je svim srcem nastojao daIsusa Krista {to vi{e unese u du{e i da Crkva uhrvatskom narodu bude {to svetija." (Propovijed uzagreba~koj katedrali, 24.XI.1978.)
"Ima ljudi, sigurno i me|u mladima, koji voleplanine. Kao {to sam ju~er u katedrali spomenuoda je otkrivanje Mer~eve du{e ulazak u jedansplet divnih planina, tako bih sada pozvao da bu-de {to vi{e planinara duha koji }e te`iti prema timvrhuncima. Ivan Merz blije{ti u tom nizu velikih,vjernih sinova i k}eri na{e Crkve u hrvatskom na-rodu kao jedan blje{tavi vrhunac. I kao {to se navrhunce penju hrabri planinari, tako bih `elio daotkrivanje Ivana Merza u mladim du{ama ove ge-neracije, ovih na{ih prilika, budi te`nju da se pe-nju, da idu u visine i da osjete kako je divno gleda-ti s tih visina na {iroke horizonte Bo`je stvarnosti ida osjete kako je ~ist zrak u visinama, te da uvijekprema njima te`e.
Ivan Merz ima mnogo toga re}i danas na{immladima, na{im sjemeni{tarcima, na{im bogoslo-vima, na{im redovnicima i redovnicama, namasve}enicima i biskupima. Zaista, ovaj na{ dragiOrao bio je apostol vrlo kratko vrijeme, samo {estgodina, a unio je mnogo, u~inio je mnogo, zapalioje mnoge, jer je sam gorio ljubavlju Duha Svetogakoja se u njemu razgorila u otvorenost du{e daprihvati Isusa za Kralja svoga srca i `ivota i dau|e u Njegovo Kraljevstvo."
(Govor na sve~anoj akademiji u Zagrebu, 25. XI.1978. prigodom proslave 50. obljetnice smrti IvanaMerza.)
10
Put k Suncu
Ove misli Ivana Merza ve} su objavljene zajed-no s mnogim drugim njegovim tekstovima u spo-menutom drugom izdanju knjige "Puta k Suncu".Naziv te knjige ima svoju zanimljivu povijest.Godinu dana nakon smrti Ivana Merza, do{li sumu na grob njegovi mladi prijatelji i {tovatelji ipolo`ili mu vijenac s bijelom vrpcom na kojem jestajao natpis: "HVALA TI, ORLE KRISTOV, [TOSI NAM POKAZAO PUT K 'SUNCU'!" (Ovavrpca s natpisom sa~uvala se sve do danas i nala-zi se u Ivanovu muzeju u Zagrebu.) Ta re~enicanajbolje izra`ava {to je Ivan Merz zna~io, a {to idanas zna~i, za hrvatsku mlade`: bio je onaj koji isvojim primjerom i bogatstvom svojih misli poka-zuje mladima put k Isusu Kristu, svjetlu svijeta isuncu `ivota.
Napisano u blistavom okrilju Milosti
Jedan od Ivanovih suvremenika i {tovatelja,Ton Smerdel, svoj susret s Merzom preko njego-vih misli i tekstova ovako je izrazio: "Iz svakog ra-da koji je on napisao osjetio sam snagu, jer je onmo`da bio jedini me|u nama koji je sve ono {to jenapisao, napisao u svetom zanosu i blistavom ok-rilju nerazja{njene Milosti. To je bila njegova sna-ga, a i danas je. Zato je mogao djelovati na mlade`i ba{ nju u~initi onom koja }e braniti Boga".(TonSmerdel: In gloriosam memoriam, Nedjelja, 18. V. 1930.)
Bo`idar Nagy, DIpostulator kauze za beatifikaciju
Sluge Bo`jega Ivana Merza
11
12
Ivan Merzna zavr{etku gimnazijeBanja Luka, 1914.
Ivan Merzstudent u Be~u,1920.
Ivan Merz~asnik u prvomsvjetskom ratu,
na talijanskojfronti, 1917.
IVAN MERZ1896. - 1928.
Biografski podaci
Ivan Merz rodio se u Banja Luci 16. XII. 1896.god. Odgajan je u liberalnoj sredini. Gimnaziju jezavr{io u rodnom mjestu. Nakon mature, 1914.god., poha|a kroz tri mjeseca vojnu akademiju, apotom 1915. zapo~inje studij prava na Be~komsveu~ili{tu. Prvi svjetski rat prekida mu studij.Mobiliziran je. Pro`ivljava sve strahote rata nafronti u Italiji od 1916. do 1918. Nakon rata na-stavlja studij knji`evnosti u Be~u 1919./1920. idovr{ava ga u Parizu tijekom dvije godine, od1920. do 1922.
Po zavr{etku studija, u jesen 1922. god., dolaziu Zagreb gdje postaje profesor francuskog jezika iknji`evnosti na Nadbiskupskoj klasi~noj gimna-ziji. Doktorirao je 1923. na Filozofskom fakultetuZagreba~kog sveu~ili{ta radnjom pisanom nafrancuskom o utjecaju liturgije na francuske pi-sce. Potom kroz dvije godine, od 1923. do 1925.,kao prvi laik u Hrvatskoj studira filozofiju i teolo-giju pod vodstvom isusovaca nastoje}i se tako {tobolje osposobiti za svoj apostolski rad.
Razmi{ljanjem, studijem, a osobito u krvi i pla-menu rata dolazi do spoznaje o istinitosti kr{}an-ske vjere. Potpuno se dariva Kristu na~iniv{i kaolaik zavjet vje~ne ~isto}e. Sve svoje slobodno vri-jeme posve}uje odgoju hrvatske mlade`i u kato-li~koj organizaciji "Hrvatski Orlovski Savez" kojojje dao geslo "@rtva - Euharistija - Apostolat". Kao
13
katoli~ki intelektualac rije~ju i perom odu{evljavamlade i odrasle za Krista i Crkvu. Jedan je odprvaka liturgijskog pokreta me|u Hrvatima. Su-stavno u Hrvatsku uvodi ideje Katoli~ke AkcijePape Pija XI. Glavna njegova karakteristika kaokatoli~kog intelektualca jest ljubav i odanost Ka-toli~koj Crkvi, Rimu i Papinstvu, {to je nastojaousaditi kod svih s kojima je saobra}ao. Premdamlad i kao laik smatran je "stupom Crkve" uHrvatskoj.
Svojim apostolskim radom i svojom op-se`nom spisateljskom djelatno{}u u katoli~komtisku ostavio je dragocjenu duhovnu ba{tinu kojaje postala izvor nadahnu}a budu}im nara{tajima.Namjeravao je osnovati svjetovni institut - zajed-nicu laika koji bi radili za Krista i Crkvu. Nakonnjegove smrti ovu je zamisao djelomi~no ostvari-la Marica Stankovi}, osnovav{i `ensku ZajednicuSuradnica Krista Kralja, kao prvi svjetovni insti-tut u Hrvatskoj. Ime Ivana Merza zna~ilo je, azna~i i danas, program `ivota i rada za vjernikakatolika koji se `eli aktivno anga`irati u {irenjuKristova Kraljevstva pod vodstvom Crkve i njezi-nih pastira.
Ivan Merz je bio ~ovjek `ive vjere, iskrene mo-litve, samoodricanja, dnevne Pri~esti, adoracije,predanog trpljenja, {iroke naobrazbe, bliz ljudi-ma i svakom je ~ovjeku iskazivao kr{}anskuljubav.
Umro je u Zagrebu 10. svibnja 1928.g. u 32. go-dini `ivota, na glasu svetosti. Na samrti je prika-zao svoj `ivot kao `rtvu Bogu za hrvatsku mla-de`. Njegova `rtva donosi obilne plodove u kato-li~kim organizacijama koje su nastavile ostvariva-ti njegovu duhovnu ba{tinu.
14
1958.g. zapo~eo je biskupijski postupak za nje-govo progla{enje bla`enim. 1977.g. njegovi po-smrtni ostaci preneseni su u Baziliku Srca Isusovau Zagrebu u kojoj se redovito pri~e{}ivao, adori-rao i molio posljednjih {est godina `ivota. Od1986.g. postupak za njegovo progla{enje bla`e-nim odvija se u Rimu. Milosti i usli{anja po njego-vu zagovoru se mno`e.
Ivan Merz je puno toga napisao, a o njemu suobjavljene i mnoge biografije, studije i ~lanci odkojih su najva`niji navedeni na kraju ove knjige. Ina Internetu Merz ima svoju stranicu na adresi:www.ffdi.hr/ivan-merz
Sve ostale informacije o sluzi Bo`jemu IvanuMerzu dobiju se na adresi:
Postulatura Ivana Merza, 10000 Zagreb, Vla-{ka 93. E-mail: [email protected]
15
IDEALI MLADOSTIslutnja budu}nosti
Prvi tekst koji nam po~inje otkrivati du{u mladogIvana Merza jest prva stranica njegova dnevnika {toga je po~eo voditi 27.2.1914. u Banjoj Luci. Tek je bionavr{io 17 godina; nalazio se u zavr{nom razredu gim-nazije, pred maturom. (Roditelji su ga bili dali godinudana ranije u {kolu). Za motto svoga dnevnika stavio jerije~i: "Evviva l'arte" - `ivjela umjetnost - pokazuju}itime da ga je u godinama mladosti umjetnost posebnoprivla~ila i odu{evljavala. Potom slijedi citat izknji`evnog djela - dramatske poeme "Manfred" od en-gleskog pisca Lorda Byrona.
Za mladih dana `elio sam vru}eDa srca drugih svojim pro`mem srcem,Da svijetlim narodima, da se uspnem,Ja ni sam ne znah kamo,Mo`da i da padnem.Al padnem poput gorskog vodopada,[to nakon skoka s velikih visinaU zapjenjenoj svog ponora snazi,I di`u} magle stupove {to tvoreI oblak nov i novu ki{u s neba,On duboko, jo{ uvijek le`i jak.
(Byron, Manfred, III. dio)
16
Ono {to je osje}ao i nesvjesno slutio u svojoj du{ina{lo je odjeka u tim stihovima. Sigurno da je u njimaprona{ao puno svoga mladena~kog odu{evljenja, idea-lizma, snova o budu}nosti u najljep{im bojama, {to jekarakteristi~no za svakoga mladog ~ovjeka koji se otva-ra `ivotu.
Ali sve ove slutnje i te`nje ostvarit }e se u Ivanovu`ivotu u jednom potpuno duhovnom, kr{}anskom smi-slu, ~ega sigurno jo{ nije bio svjestan kad je ove retkeispisivao. Gledaju}i u svjetlu ovih mladena~kih stihovanjegov `ivot koji se odvio i zavr{io na pozornici povije-sti, mo`emo uo~iti kako je u njima sadr`ana vizija bu-du}nosti, ono {to }e on stvarno kasnije postati: svjetlokoje }e mnogima svijetliti i koji }e svojim mislima mno-ga srca pro`eti i obogatiti.
Zanimljivo je povezati i usporediti ovaj prvi doku-ment du{evnog stanja Ivana Merza, njegove mlade-na~ke vizije svijeta i slutnje budu}nosti, s posljednjimtekstom {to ga je Ivan napisao u svome `ivotu nakon~etrnaest godina: bio je to njegov testament, odnosnotekst za nadgrobni natpis koji mu danas stoji uklesanna njegovu grobu u Bazilici Srca Isusova u Zagrebu. Stim tekstom i zavr{ava ova knji`ica prikaza duhovnostiIvana Merza kroz odabrane njegove misli. Izme|u tadva teksta kao dva kamena me|a{a, ostvario se bogati`ivot pun kr{}anskih vrlina, za koji se nadamo i moli-mo da kao uzor zasvijetli s oltara katoli~kih crkava po-put drugih bla`enika i svetaca.
17
@ I V O T
Pitanje tajne `ivota i postojanja Ivanu se nametalove} u prvim godinama mladena{tva o ~emu nam jeostavio brojne zapise u svome dnevniku. Dugo vreme-na ga je odu{evljavao Goetheov Faust u kojem je prona-lazio mnogo sli~nosti sa svojim te`njama i tra`enjimada do|e do otkri}a “sjemena koje sve dr`i”. Jedini zado-voljavaju}i odgovor na problem `ivota i postojanja po-stupno otkriva u kr{}anskoj vjeri.
@ivot je borba, a nagrada je vje~nost
@ivot nije u`ivanje, nego `rtva.(D, Be~ko Novo Mjesto, 21.IX.1914.)
@ivot mora da nam je `rtva, da mnogo lijepogani ne gleda. @ivot je silno te{ka borba, koja tra`ipregaranje, negledanje lijepoga. Radi ove borbeima `ivot ~ovjeka vi{i sadr`aj… Mnogo je ljudistradalo, jer ih je predobila demonska ljepota`ene. Mo`da je i mene skoro. Ali od sada velim:o~i zatvoriti i ne tra`iti ovaj princip ljepote, koji jeovdje samo da uspostavi borbu, kojoj je nagradavje~nost. (D, Be~, 10.III.1915.)
Sav je `ivot lijepa i velika tajna...(D, B. Luka, 27.XII.1915.)
Volim ovu sada{nju generaciju, jer je trpjela iuvidjela da je `ivot ozbiljna stvar, a ne igra~ka.
(D, Rati{te, Seewiesen, 17.XII.1916.)
18
Biti u harmoniji koja vlada u svemiru
Zato sebi i svima stavljam memento: pro`ivlja-vajmo dubok i velik `ivot i svakog trenutka budi-mo svjesni da mi zaista opstojimo i da se ne proti-vimo ovoj harmoniji, koja vlada u svemiru. Ovotjelesno zapravo i nije `ivot. @ivot je ono tamno,nevidljivo, puno dubine i perspektive, {to se uodabranim ~asovima jo{ vi{e pro{iruje...
(D, Rati{te, Seewiesen, 17.XII.1916.)
@ivot je kratka te{ka ku{nja
Za{to sve to propada, nestaje, za{to i mi gine-mo, za nama opet generacije! I onda opet ista igra,pa opet smrt. Jest, Bo`e moj, ja Te razumijem,`ivot je - veli{ - kratka te{ka ku{nja i tko ovu pre-boli, istom stupa u `ivot pun sjaja i boja.
(D, Rati{te, Seewiesen, 17. XII.1916.)
Patnja sugerira smisao `ivota
Bol, patnja, pogled na tolike tisu}e izna-ka`enih, mrtvih i ispa}enih ljudi, jama~no, pere sa~ovjeka sve prolazno i velikom mu energijomupravo sugerira smisao `ivota…. [to je `ivot?Neki je dan jedan le`ao kod groblja, izvrnuo se ile`i kao klada, kano da ni `ivio nije. Zar je ondasvrha `ivota u`ivati, popustiti strasti! ^udna lismisla, kad smr}u sve prestaje.
(D, Rati{te, Zingarella, 18.V.1917.)
Ho}u da prodrem u misterij `ivota
Polako gine mladena~ko odu{evljenje. Svevi{e padam na nivo obi~na slaba ~ovjeka. Napovr{inu su stupila druga, eti~ka pitanja. Najvi{eme zanima filozofija `ivota. ^itam Solovjeva(Duhovni temelji `ivota), Sv.Pismo… Ho}u daprodrem u misterij `ivota.
( D, Rati{te, Zingarella, 17.VI.1917.)
19
PROLAZNOSTSMRT - VJE^NOST
Bave}i se razmi{ljanjem o tajni `ivota u koji nastojiprodrijeti i odgonetnuti ga, Ivan veoma brzo uo~avanjegovu prolaznost i krhkost. Problem smrti i trpljenjas ~ime se svakodnevno suo~avao na fronti za vrijemerata potpuno je promijenio njegov pogled na svijet.Umjetnost koja ga je u srednjo{kolskim danima pri-vla~ila stupa na drugo mjesto. Uo~avaju}i svu tu real-nost ozbiljno si postavlja pitanje zagrobnog `ivota ivje~nosti na {to mu odgovor daje kr{}anstvo.
Ovaj je svijet samo priprava za drugi koji je vje~an
Ima li ~ovjek ovdje pravo na sre}u? Zar nijeovaj svijet - svijet rada i muke, i kako se ~ovjek po-ka`e u tom radu, dobiva nagradu na drugom svi-jetu, koji je vje~an. Ovaj je svijet samo priprava.
(D, B. Luka, 14.IV.1914.)
Misao na Vje~nost
Religiozni `ivot, misao na Vje~nost, Smrt, Lju-bav, to je ne{to veliko. (D, B. Luka, 17.VIII.1914.)
Pravednost i smrt dovode do prave spoznaje
Bog postoji. Onda se pitamo: {to je taj Bog, ka-kav je? Mo`emo li se moliti? Je li on osoban? Na tanam pitanja odgovara na{a nutrina u pojedinimjednostavnim slu~ajevima. Uvrijedim li svoje ro-ditelje, silno mi je `ao. To je dokaz da osje}aj u~i-njene nepravde nije predrasuda, nego da u namapostoji pravda. Pravda je jedan princip, koji je u
20
nama, i sva se nutrina u nama uzrujava, ako radi-mo protiv ovomu principu. I Onaj, kojega mi okosebe osje}amo, do kojega razum dolazi da jevje~an, kome du{a nehotice te`i, Taj }e jama~nobiti Pravednost. Time dolazimo do osobnog Bo-ga…Kad on postoji, ve} slijedi da na{ `ivot imasvrhu. Onda treba jo{ pomisliti na ne{to, na {toljudi ne misle, i {to bi ih moglo lako dovesti doprave spoznaje: da }emo umrijeti. Nekoga silnovolimo i taj umre. Nikad, nikad ga vi{e ne}emovidjeti. Pa mi sami, puni smo misli, sumnja,te`nja, mnijenja. Na{e "ja" jest sredina, oko koje sesve okre}e, cio svemir, koja dojmove prima irazvrstava. Sve mi to do`ivljavamo, katkada semu~imo i patimo. To je dokaz da pravda nije pre-drasuda, jer ako je tko uzrok na{e patnje, borimose realno protiv njemu. I sad najednom umremo.Za{to bi sve ovo? Za{to toliko misli i te`nja, kad jesve badava, kad propada u ni{ta, kada du{a nijezaseban elemenat, koji je poput duha u Diable bo-iteux zatvoren u bocu? Ne, to ne mo`e biti. Kad jeu prirodi sve tako sjajno ure|eno, mora biti ivje~nost na{ega `ivota u smislu pravednosti. I ui-stinu, to je tako, i u to vjerujem, i u ~asu, kada ovodjetinjom vjerom osje}am, kada se gnjusim zla ikada se topim u molitvi, ostaje u dnu du{e opetona sumnja, onaj veliki upitnik zadnjeg Adama:za{to? {to? I opet, uza svu sumnju, vjerujem.
(D, Be~, 17.V.1915.)
Na kraju `ivota slavlje Uskrsnu}a
Pro}i }e i roditelji i sve }e izgledati kao san,dok i ja ne za|em u tamnu, groznu ulicu. Ne, nijetamna ni grozna, nego svijetla, puna nadnarav-nog sjaja. Tamo se slavi Resurrectio - Uskrsnu}e.
(D, B. Luka, 1.X.1915.)
21
Du{evni svijet no}i i molitve realniji je od svega{to postoji
Uistinu, kad se ~ovjek zavu~e u samo}u, u ta-mu, sav realni svijet, svi drugovi, prijatelji, sva~arobna priroda ~ini mu se snom. ^ovjek tadaosje}a da je ona nerealna, a misao da je prava real-nost, da je du{evni svijet, svijet no}i i molitve, re-alniji od svega uop}e {to vidljivo postoji. Trebate`iti samo za tim `ivotom, za ovom realno{}u.
(D, B. Luka, 28.II.1916.)
Tamo gore je pravo carstvo
Iskreno govore}i, ja se ne bojim smrti, ta tamogore je ono pravo carstvo. Samo se jo{ nisam po-mirio s mi{lju da }u ja zaista onamo i nisam sebisvjestan da vodim krepostan `ivot.
(D, Graz, 18.III.1916.)
Problem smrti najva`nije pitanje
Najva`nije je pitanje za ~ovjeka problem smrti.Taj me problem mora sada najvi{e zanimati, jerbih mogao za dva mjeseca biti daleko od nada ovezemlje. Zapravo sada vidim da mi `ivot nema~vrste podloge. Sazdao sam si svoju ideologiju nabudu}em `ivotu, na budu}oj zemaljskoj sre}i, pane mogu pojmiti da bih mogao skoro poginuti.
(D, Mürzzschlag, 26.VIII.1916.)
Ovaj `ivot samo prolazna faza
U ~ovjeku je te`nja da ne{to stvara, da ga jednastvar zaokupi, oko koje se, kano oko jezgre mine-rala, sve koncentri~no skuplja.... Najednom osje-tim kako taj `ivot nije ni{ta, samo prolazna faza uonaj trajni, kad se ono, {to u nama uvijek kuha ivrije, oslobodi i po|e u onaj svijet. Misle}i na ovuprolaznost, ne mili mi se nikakav studij, nikakva
22
literatura, nikakva djevojka, uop}e ni{ta. Jediniasketski, mona{ki `ivot u obo`avanju Euharistijemo`da daje zadovoljstvo. Drugo, ~ini mi se, ne.
(D, Pe~uh, 22.X.1916.)
Uvijek svjesni kratkotrajnosti `ivljenja
Kad bude pro{ao taj rat, ne smijemo se zavu}iu svoje tople sobe i uz ~a{u vina pri~ati o ju-na~kim doga|ajima. Moramo uvijek biti svjesnikratkotrajnosti `ivljenja i da je ono samo mini-malna faza vje~nosti. Trebamo nastojati zasladiti iovo kratko doba asketskim `ivotom.
(D, Rati{te, Seewiesen, 17.XII.1916.)
Gomilati blago za onaj `ivot
Gdje nema Tebe, Bo`e, tamo nema ni veselja.Snage, snage, snage! Koga bih se bojao, kad smoovdje putnici, a za nas je dika probijati se kroz`ivot i gomilati blaga za onaj veliki `ivot. Snage iopet snage Te molim!
(D, Rati{te, Zingarella, 15.IV.1917.)
Na ovoj smo zemlji samo do{ljaci i putnici
Kada top grune, mislim da mi propovijedasv.Franjo: Advenae et peregrini sumus (do{ljacismo i putnici)! (D, Rati{te, Zingarella, 17.IV.1917.)
U susret beskrajnim svjetovima Apokalipse
Valja sav svijet zaboraviti i sve sile koncentri-rati u radu za Isusa. Zaboraviti prijatelje, planove,sve - i{~eznuti sa zemlje, izgorjeti, da zaista u|emsa {to vi{e bli`njih onamo gdje nas ~eka, Otac, Sin,Bla`ena Djevica Marija u Duhu Svetomu, aposto-li, mu~enici, an|eli, djevice, Toma, Mahni}, Ro-gulja - svi oni beskrajni svjetovi Apokalipse.
(D, Pariz, 4.XI. 1921.)
23
Filozofija sre}e
U ovome le`i filozofija sre}e: valja postavitite`i{te svih na{ih `elja u onaj svijet, sebe posve za-boraviti rade}i za Na{ega Gospodina Isusa Kristakoji je jedini vje~an. (Pismo ocu, Pariz, X. 1921.)
@rtvujmo sekundu `ivota da u|emo u nebo
Ako naime vjerujemo u apsolutno Bo`anstvo,tada nema slu~aja (Lk. 12,1-8). Osim toga valjaznati da dragi Bog nikada ne}e natovariti na ~ov-jeka onaj teret koji ne bi mogao podnijeti.... Po{tosmo tako sretni da znamo da je ovaj `ivot vrlokratka faza i da }emo zatim biti u vje~nome nebu,budimo juna~ki, `rtvujmo sekundu ovoga `ivotada u|emo u beskona~no nebo. Upotrijebiti svena{e energije da spasimo na{e du{e i {to vi{e du{ana{ih bli`njih. (Pismo roditeljima, Pariz, 9.X.1921.)
Najbolja upotreba vremena - kontemplacija o Bogu
Treba sve sile ovoga `ivota usredoto~iti prema`ivotu koji slijedi nakon boravka na zemlji. Naj-bolja upotreba vremena jest kontemplacija o Bogui o objavljenim istinama. Svetac je ~ovjek u sre-di{tu stvaranja koji sve usmjeruje prema Bogu.
(Duh.vje`be, Pariz - Clamart, 1921.)
24
B O G
Odgajan u liberalnoj sredini Ivan Merz se tek podkonac gimnazije po~eo ozbiljnije baviti razmi{ljanjemo religioznim temama. Promatra stvoreni svijet oko se-be i napose svemir i logi~kim razmi{ljanjem zaklju~ujena postojanje Stvoritelja koji svime upravlja. Njegovavjera u Boga, me|utim, prolazila je kroz krize i sumnjeo ~emu nam je ostavio lijepe zapise u svome dnevniku.Postupno, napose kroz iskustvo patnje u ratu, njegovase vjera pro~i{}ava, u~vr{}uje i on raste u ~e`nji i ljuba-vi za sjedinjenjem s Bogom.
Veli~anstveni Duh koji obuhva}a svemir
Bo`e, koliki li je svemir: sve svijetli, sve se kre}e!Taj ~itav svemir, ono {to se vidi i ne vidi, ono {to se~uje i ne ~uje, tko ravna tim pozori{tem, tko je tajveli~anstveni Duh, koji to obuhva}a? ON je.
(D, B. Luka, 2.III.1914.)
Svemir, vje~nost, neizmjernost, du{a - vje~ne tajne
Kojom li brzinom ta neizmjernost juri i okre}ese, a prah, ~ovjek, sve to misli. Kuda to vodi?Za{to ~ovjek ima tijelo, kad je on u biti du{a?Za{to? Kuda? Kako? Vje~ne tajne. Misao, iskra,pamet, ta iskrica vje~ne Istine, do kakovih nas u-zvi{enih misli dovodi i koliko mo`emo shvatiti, a{to je istom Neizmjernost (D, B. Luka, 21.VI.1914.)
^ovjek iskra Duha
[to je spram svemira ~ovjek - crv? Tijelo je crv,ali ~ovjek nije tijelo, u njemu je ne{to nevidljivo,{to zaboravlja da je tijelo. Njegova iskra. Nei-
25
zmjerno mali dio, dio Njegove iskrice, ali opet jeod Njega. I ta nas malenkost vodi da zaklju~uje-mo na ~itav svemir, na neizmjernost, ~ak na Nje-ga. To je divno. (D, B. Luka, 4.VII.1914.)
Sve je od neizmjernog Duha
Sve divote svijeta, sva priroda, dovode dospoznaje da je to sve od neizmjernog Duha, odIdeala ~ovje~anstva, od Istine, Dobrote i Ljepote.@ivot je borba za Istinom i promotrimo ga.
(D, B. Luka, 4.VII.1914.)
Vjerujem da je Bog savr{en duh
Sav je `ivot ovakva borba izme|u dva elemen-ta i ovom se borbom dovinjavamo Idealu na{ega`ivota: Svevi{njemu. Ja vjerujem u Gospoda Bogasvemogu}ega, vjerujem da je On savr{en Duh uslobodi volje i veli~ini.
(D, Be~ko Novo Mjesto, 25.X.1914.)
Bez molitve religija mrtva
Na{ duh svom `estinom te`i za savr{enim, zavelikim Duhom. U molitvi se s Njim razgovara iOn mu tako ~udnovato fino odgovara da ~ovjekmisli te di{e zrak visina. Taj razgovor sa Sve-vi{njim, ta veza, priznavanje Svevi{njega, to je re-ligija. Religija je bez molitve mrtva. Razgovor izvlastitog ~uvstva, razmi{ljanje o Pismu i namjera-ma Svevi{njega, to je molitva. Da Ga razumijemo,postao je Emanuelom, nama sli~nim. I mi se Isusumo`emo moliti i ta nam je molitva mnogo lak{a,jer nam je Isus bli`i.
(D, Be~ko Novo Mjesto, 25.X.1914.)
Uza svu sumnju tvrdo vjerujem
Postoji li Bog ili ne postoji? Onda: {to razumi-jem pod imenom Bog? ^injenica je da On postoji,
26
da Ga osje}am oko sebe, u sebi, tu ovdje, ondje,svagdje. Njegove melodije dr`e i napunjaju savsvemir. Svaki ~ovjek }uti dah ne~ega ve}ega ivje~nijega. On postoji, i ja tvrdo vjerujem i u naj-ja~im ~asovima ku{nje i sumnje da je On jedini,vje~ni, veliki Bog. Kad ovaj postoji, ve} slijedi dana{ `ivot ima svrhu. Kad je u prirodi sve tako sjaj-no ure|eno, mora biti i vje~nost na{ega `ivota usmislu pravednosti. I uistinu, to je tako, i u to vje-rujem. (D, Be~, 17.V.1915.)
Ljubav, du{a, Bog - nije utopija
Kad posumnjam u Najvi{e, u Dobrotu i u svusvoju ideologiju, u meni je nepokolebiva ljubav inaklonost prema roditeljima, nju osje}am tako`ivo i ona mi svjedo~i da ljubav, du{a, Bog nijeutopija, da sve ovo postoji, da je ~ovjek, uistinu,ideja koja te`i svome izvoru. (D, Be~, 24.VI.1915).
A kad se srce zaleti u misti~ne predjele, osje}a~arobnu `e|, koja je to golemija, {to je bli`a Izvo-ru, bolje re}i slutnji Izvora. (D, B. Luka, 14.I.1916.)
Moja du{a leti k Tebi
Bo`e, koliko Te ljubim, koliko Ti zahvaljujem{to mi sada du{u napunja{ ~udnom, punomsla{}u. Kako se moja du{a di`e, kako leti k Tebi,htjela bi da nad~ovje~nom snagom razbije ovaprsa i ode gore i da se vje~no s Tobom sjedini.
(D, Slov. Bistrica, 4.VI.1916.)
Bo`e, Bo`e, oprosti mi {to sam Te ostavio. Dajmi opet snage da Te svagdje i u svemu upoznam,da Te svagdje osje}am.
(D, Rati{te, Zingarella, 20.IV.1917.)
27
Apsolutno je zadovoljstvo samo u BoguStra{nih li ~asova kad se Duh Sveti nekuda po-
vu~e, pa u nutrini zavlada tama. To su oni ~asoviu kojima Faust i moderno dru{tvo o~ajava jer jeizgubilo vezu s Praizvorom. Apsolutno je zado-voljstvo samo u Bogu.
(D, Rati{te, Monte Rasta, 17.IX.1917.)
Bo`je djelovanje u ~ovje~anstvuNajbolja apologija Bo`jega djelovanja u ~ov-
je~anstvu jest taj jedinstveni duh, koji pro`imljekatoli~ke pokrete svijeta. Nikakva ljudska sila, ni-kakav filozofski sistem ne mo`e stvoriti to re-mek-djelo; to je djelo Sile, koja je iznad nas i kojumi tra`imo i `elimo spoznati. Ateisti, internacio-nalci i svi mogu}i teoretici neka prou~avaju povi-jest Crkve i njezinu sada{nju aktivnost, pa }e vid-jeti da je ona jedina koja ~ovje~anstvo naprijedvu~e. (D, Pariz, 30.I.1921.)
Valovi oceana - slika `ivota Duha SvetogaPrvi put sam vidio svijetlo-modri Atlanski
ocean, ~iji su se valovi `urili, pjene}i se i natje~u}i.Taj neprestani `ivot, to kretanje neizmjernosti,kao da je slika Duha Svetoga, koji je neprestani,vje~ni, neizmjerni i lijepi `ivot.
(D, Toulouse, 27.VII.1921.)
^ovjek te`i za BogomPostoji jedan Bog, koji neprestano djeluje na
ljudske du{e. U svakoj je ljudskoj du{i te`nja zane~im velikim: jedan te`i za slavom, drugi za veli-kim djelima... U svakom je ~ovjeku te`nja da po-stane u neku ruku Bog. Ne}e{ na}i ni jednog filo-zofskog sustava koji bi ovu misao tako istakao itako divno izgradio, kao {to to ~ini kr{}anstvo,koje tvrdi da je te`nja i zada}a svakog ~ovjeka po-stati djetetom Bo`jim. (Pismo ocu, Pariz, 1921.)
28
Tajanstvena sveprisutnost Bo`ja u no}i
Merzovo razmi{ljanje u ranim jutarnjim satima uhodu prema kolodvoru prigodom liturgijskog izleta s|acima kongreganistima u trapisti~ki samostan uReichenburg.
Misterij no}i stade djelovati na moju odmore-nu du{u. I {to se vi{e kroz mrak `urim, to mi seposve nehotice sve to jasnije ukazuje slika U~ite-lja, koji se tako|er u no}i dizao preko gora i doli-na, i{ao kroz gradove i {ume - dok su ostali ljudipo~ivali; i tada je pomi{ljao na spas svoga stada,koje je do{ao otkupiti. A tako su ~inili i apostoli; ioni bi probdjeli ~itave no}i, mole}i se beskrajnomStvoritelju, vrhovnom zapovjedniku milijunazvijezda {to trepte na nebu, Zakonodavcu svemi-ra, koji uzdr`ava sunce i najmanju travu, i svakopojedino stvorenje vodi prema odre|enoj svrsi. Itajna me je no}i sve vi{e zaokupljala i u kretanjusvemira osjetih bilo Onoga koji je bio u po~etku,koji jest sada i koji }e kraljevati u vijeke vjekova.
I apostoli, i mu~enici, i monasi i ispovjednici, idjevice, i svete `ene, i svi ti heroji ~ovje~anstva,svi ti koji su u pro{losti probdjeli no}i u molitvi ilikoji su u smirenim zvjezdanim no}ima ~ekali daih odvedu pred krvnika - svi ti, pa me|u njima ione mnoge tisu}e hrvatskih mu~enika - svi suosjetili kucanje no}noga bila, tajanstvenu svepri-sutnost Bo`ju.... (24)
29
K R I S Tsredi{te `ivota i svemira
Sredi{te Ivanova kr{}anskog iskustva bio je IsusKrist. Njega susre}e i do`ivljava na razne na~ine i uraznim podru~jima. Najprije ga vidi kao kozmi~kogvladara svemira, potom prisutnog u Euharistiji, zatimnazo~nog u liturgiji Crkve i crkvenoj hijerarhiji, napo-se u rimskom biskupu - Papi, prepoznaje ga u bli`nje-mu, a Kristovu ljubav {tuje i u nju se pouzdaje podznakom Presvetog Srca Isusova. U tekstovima koji sli-jede nalazimo Ivanova razmi{ljanja op}enito o Kristukao sredi{tu stvorenoga svijeta.
Krist - svrha i cilj na{im vje~nim `eljama
Te{ko da je tko pomislio da se prikazao On,koji je svrha i cilj na{im vje~nim `eljama, koji jeGospodar svemirske vje~nosti i neizmjernosti,koji ravna svakim detaljem prirode, svakom nje-zinom trav~icom i svakim mravom.
(B. Luka, D, Uskrs, 12.IV.1914.)
Rado bih studirao Kristov `ivot. ^itao bih mi-sli velikih ljudi o Njemu i topio bih se u tomodu{evljenju prou~avaju}i Njega.
(B. Luka, D, 21.IX.1915.)
Krist posve}uje prirodu, ~ovjeka, narode
Krist je do{ao na svijet da posveti svu prirodu,svakoga ~ovjeka i svaku narodnost.... Upravo se utomu ima pokazati vje~nost Duha, koji vodiCrkvu, da On uz svaku formu, uz svaki jezikmo`e jedinstveno i sna`no na okupu dr`ati svu tuveliku organizaciju, {to je sa~injavaju raznobojni
30
narodni elementi, koji su sav svoj narodni menta-litet i kolorit stavili u slu`bu uzveli~avanja Crkve.
(Maslovare, D, 18.XII.1918.)
Djelovanje Kristova `ivota kroz Evan|elje i liturgiju
Najbolje sredstvo da oku{amo snagu kr{}an-stva jest da pustimo neka `ivot Kristov, kako namga prikazuje Evan|elje i liturgija, na nas djeluje...
(Pismo ocu, Pariz, 21.I.1921.)
Cijeli moj `ivot kre}e se oko Krista Gospodina
Znade{ da me je `ivot na sveu~ili{tu u Be~u,onda rat, studij i napokon Lurd potpuno uvjerio oistinitosti katoli~ke vjere i da se zato cijeli moj`ivot kre}e oko Krista Gospodina.
(Pismo majci, Pariz, 20.X.1921.)
31
@AR EUHARISTIJEprisutnost neizmjerne Ljubavi
Privilegirano mjesto susreta s Kristom za Merza jebila Euharistija koja je postala sredi{te njegova duhov-nog `ivota. Posljednjih {est godina `ivota svakodnevnoje prisustvovao svetoj misi u Bazilici Srca Isusova uZagrebu gdje mu se danas nalazi posljednje po~iva-li{te. Ve} u njegovu dnevniku zapa`a se kako ga jeBo`ja milost od mladih dana privla~ila preko otajstvaEuharistije {to ga je duboko pro`ivljavao. Misli {to ihje zabilje`io o Euharistiji pune su zanosa i ljubavi.“Govorio sam sa `arom koji mi je dala presv. Euharisti-ja” izjavio je Ivan nakon predavanja odr`anog na veli-kom skupu katoli~ke mlade`i u Mariboru 1920. god.Ljubav prema Isusu nazo~nom u Euharistiji bila je uishodi{tu njegovih brojnih apostolskih pothvata.
Pri~est - izvor `ivota
Pri~est je izvor `ivota. (D, B. Luka, 25.III.1914.)
Krist dariva sebe za blagovanje
[to vi{e upoznajem katolicizam, to vi{e vidimda je neiscrpljiviji. Kolika je Ljubav Njegova, kadOn, Neizmjernost, koga ne mo`emo shvatiti, Onkoji ravna svemirom i svakom travkom i koji zna igleda na prepiranje si}u{nog ljudskog roda, dajenama, malenima i ni{tavnima Sebe na blagovanje.
(D, B. Luka, 26.IV.1914.)
Misti~ki osje}aj pretvorbe u misi
Sjajna su neka mjesta iz Ivanova evan|elja opri~esti. Kod zadnje mise mnogo sam o njima ra-zmi{ljao i tako se u`ivio da sam zbilja misti~ki
32
osje}ao pretvorbu i da je ondje prisutan Krist, ko-jemu se moramo klanjati. (D, Sarajevo, 25.X.1915.)
Neizrecivi osje}aji kad se Krist s nama sjedini
^ovjek u svakom ~asu vidi kako je malen, a ka-ko je velik Onaj, koji je umro za nas, koji Kruh -Bo`e, samoga sebe, svu svoju veli~inu, svu ljubav- nama daje. Ne mo`e se izre}i {to se }uti, kad seOn s nama sjedini. Ne, `elja za jo{ vi{e i vi{e, zaKristom cijelim za Svjetlom, za Bogom - Stvorite-ljem za kojim srce na{e eruptivno te`i
(D, B. Luka, 24.XI.1915.)
Osjetne milosti kod svete Pri~esti
Kad sam gdjegod u vedroj, svijetloj, sun~anojprirodi, pa pomislim na svoje osje}aje kodPri~esti, ~udno mi je, kao da je to bio neki san, ta-jinstven, ~udan i lijep san, neki osje}aj, neko oz-ra~je, kojeg sada nemam, a kad sam u tomosje}aju, zaboravim sve, samo me ne{to vu~e, ne-odoljivo vu~e... (D, B. Luka, 27.XII.1915.)
Vje~no se diviti Euharistiji - neizmjernoj Ljubavi
Jako volim ti{inu i mir, mogu razmi{ljati, mo-gu misliti na misterij Euharistije, zapadati u nepo-mi~no za~u|enje, mogu se dugo moliti… Ljep{eje u samo}i. Ljep{e je zavu}i se u tamnu crkvicu ikod treptanja vje~nog svjetla, za zadnjih trakasunca, tiho moliti krunicu i diviti se, vje~no se di-viti Euharistiji, tome sjaju, toj veli~ini, toj nei-zmjernoj Ljubavi. (D, B. Luka, 24.II.1916.)
^ovjek je ovdje putnik i odre|en je za ne{to vi{e
Bio sam ju~er na Pri~esti i tako sam veseo i za-dovoljan, tako da se, ~ini mi se, ne}u nikada `alo-stiti, pa makar mi i te{ko bilo. ^ovjek je ovdje sa-
33
mo putnik, njegovo pravo odre|enje nije ovdje,na toj zemlji, on je izabran za ne{to vi{e.
(D, B. Luka, 28.II.1916.)
Blizina Euharistije krijepi
I sva ona mistika crkve, ono treptanje vje~nogasvjetla i bezbroj svije}a, obuzima du{u kano nekinadnaravni miris. Svatko znade kako blizina Eu-haristije krijepi. (D, Graz, 23.III.1916.)
Svesilna mo} Euharistije
Upravo sada trebam du{evne snage, trebamcrpsti iz nepresahljivog vrela Ljubavi, iz one sve-silne mo}i Euharistije, koja napunja du{u rasvje-tom, koja je svjetlija od dana, koja je pretvara udu{evno zadovoljstvo, koja smiruje u osje}anjune~ega nepoznatog i neizmjernog. Silno, svesilnobih htio opet tome Vrelu. O, Bo`e, pomozi mi!
(D, Graz, 27.III.1916.)
Silna `elja za Hostijom
Sam ne znam, bez ikakve misli, tu je ona silna`elja za Kruhom, za onom malom Hostijom. Tadani{ta ne znam, sav razum spava, a moja bi usta isva bi moja unutra{njost htjela Hostiju da se snjom spoji. (D, Slov. Bistrica, 19.VII.1916.)
Dodir s nadnaravnim svijetom kroz Euharistiju
Rano sam ustao, oti{ao na Pri~est i nastojaosam se zadubiti u taj misterij, pa mi se ~ini da samdoista duboko zaronio u sama sebe i u onaj svijet.Ne, nisam vidio sve, no kano da sam osjetio kao unekoj magli one zakone, ono ne{to koje pokre}esve, pa iza toga Madonnu s Djetetom, a uz to Onojo{ ve}e, sve skupa sam osjetio ujedinjeno u Ho-stiji. (D, Rati{te, Mürzzushlag, 15.VIII.1916.)
34
Religiozna okolina pozitivno djeluje na ~ovjeka
Neopisivo duboko djeluje crkva, gdje se uzmisti~ni sjaj od mnogo i mnogo svije}a obavlja uisti ~as, toliko puta taj misterij svih misterija. I svi-jet u toj ti{ini stupa glavnom oltaru, gdje sve}enikdijeli kruh Gospodnji. Direktno se osje}a, kako je~ovjek kano na nekom otoku usred burnog mora;na otoku istinitog i pravog `ivota. Iz onih malih`enica, {to su trpjele i na sebi razumjele sfinguovog `ivota, izlazi u tim velikim ~asovima, kadasu sasvim sitne kod Stola Gospodnjeg - neko nad-naravno svjetlo, koje cijelu crkvu ispunjava melo-dijama ne~ujnih pjesama an|ela. Nemam rije~i daizrazim, kako religiozna okolina pozitivno djelujena ~ovjeka.
(Rati{te, pismo prijatelju N. Bilogrivi}u, Bozen, 26.I.1917.)
Pri~est vojnika na rati{tu ratu u Alpama
Pri~est se dijeli. Ona mala bijela hostijica, bijelai sjajna i sjaji tog vedrog dana, ide tim crnim iz-mu~enim ljudima. A ovi su sklopili preko prsijuruke, spustili glavu sve do zemlje i u sebi pro`i-vljuju taj Misterij. Sva priroda je divna, sve uop}e,osim ~ovjeka, je sretno i lijepo. Izgleda samo: du{aim je danas ~i{}a i svjetlija od ovog ogromnogsvjetla alpske nedjelje, sva ova veli~ina prirode jesamo simbol ~ovje~je du{e. I ovo njegovo jadno,skr{eno i slomljeno crno tijelo ne spada zapravoovamo; ono mora propasti i do}i u harmoniju sostalom ljepotom.
(Rati{te, pismo prijatelju N. Bilogrivi}u, 28.III.1917.)
Gospodin mi je dra`i od svega na svijetu
Htio bih blagovati Gospodina, koji me volivi{e nego itko i koji mi je dra`i od svega na svije-tu. Samo ga nisam dostojan, odvi{e sam slab da
35
bih se bez i najmanje pomisli `rtvovao za presve-tu Hostiju. (D, Rati{te, Zingarella, 22.VI.1917.)
Tuga zbog nedostatka Euharistije
Nema svete Euharistije. @ivim ovdje kao po-ganin ili kao kakva zvijer, kao da Agnus(Jaganjac)nije vi{e u sredi{tu kosmosa, kao da Ga uop}e ne-ma. Bo`e, Tje{itelju, do|i da moju prirodupro`me{ atomima vje~nosti, pa da tako - sli~nijiTebi - razumijem tijek bivovanja.
(D, Rati{te, Monte Rasta, 9.IX.1917.)
Kad }emo vidjeti uskrsnulog Jaganjca?!
Kad }e kona~no do}i vrijeme kad ne}e vi{e bitinikakve odvratnosti, nikakve no}i i nikakvog gri-jeha? Kad }e do}i vrijeme vje~ne slave, vje~nogosvjetljenja? Kad }emo vidjeti uskrsnulog Jaganj-ca i sjaj njegove vje~no lijepe Majke, koji se pro-te`e iznad svih svjetova? Kada, kada }emo bitiujedinjeni u pjevanju nebeskih korova, kada}emo se izgubiti u vje~nom pjevanju Sanctus,Sanctus, Sanctus, obavijenom bo`anskim sjajem?Kada }e do}i vrijeme da se ne}e morati jesti, kadse ne}e morati boriti za najmanje dobro djelo. Una{em je tijelu zakon, sasvim druga~iji od onogakoji je u na{oj du{i. Apstinencija i Euharistija suputovi koji nas onamo vode. Post i pri~est, dvijeopre~nosti. Post zadaje muku i li{ava nas u`itka, apri~est nam daje neizmjerni u`itak i pretvara na{etijelo u bo`anski bitak.
(D, Rati{te, Monte Rasta, 5.X.1917.)
Pri~est daje snage za borbu
Idem sutra na sv. Pri~est da opet upijem snageza borbu. Ovih zadnjih dana dosta sam popustio.Bio sam polijen, neuredno sam jeo, malo se molio,
36
nimalo trpio, ljutio se, bio i po{krt... i izgubio zatovezu s Onim. (D, Be~, 9.IV.1918.)
Ruke koje dr`e Krista
Neki dan vidjeh sve}enika. Najradije bih pol-jubio ruke koje su dr`ale Krista. O, Bo`e, da samve} kod Tebe! Najbolje bi bilo da plamenom svogamilosr|a sa`ge{ parazite grijeha, koji su se usuka-li u moju du{u, pa da dobar i svet stupim u Te.
(D, Rati{te, Solarol, 13.VII.1918.)
Krist u Euharistiji sredi{te makrokozmosa
^ovjek je silno slab i bez tu|e pomo}i ne mo`eni{ta. Zato je On iz vje~nosti stupio u povijest i po-stav{i sredi{tem cijeloga makrokozmosa, daonam je Sebe da nas tjelesno i du{evno preporodi.Ne zaboravimo na tu neizmjernu ljubav i posveti-mo ve}u pa`nju maloj bijeloj Hostijici, koja osa-mljena na nas ~eka u studenim crkvicama. Svijet`ivi za se, kao da se nije dogodilo to ~udo ~udesa,na koje je silnom ~e`njom ~ekao kroz eone cijelimakrokozmos. (36)
Najve}a stvar na svijetu: Crkva - Misa - Pretvorba
Najve}a stvar, koja opstoji na svijetu jest sv.Crkva; najve}a stvar u Crkvi jest misa, a u misipretvorba. I kao {to je Krist za svog zemnog `ivo-ta bio usmjerio sve svoje misli prema Golgoti, ta-ko zaru~nica Kristova, Crkva, upire sve svoje po-glede prema oltaru. [to se dakle doga|a na olta-ru, to je najve}a stvar koja se uop}e zbiva na svije-tu. Tamo se zbiva socijalno djelo kategzohen, mo-litva i `rtva, koju je za spas cijeloga svijeta prika-zao Isus na Kalvariji i koju katoli~ka hijerarhija -taj nosilac sve}eni~kog reda Kristova - javno pri-kazuje Bogu za sve ljude i u ime njih svih. (18)
37
Vrhunac liturgije: sjedinjenje s Kristom u Pri~esti
U sv. Pri~esti gdje se va{e tijelo i va{a du{a uje-dinjuje sa samim Bo`anstvom, treba biti vrhunacva{ega `ivota; u tom je ~inu i vrhunac cjelokupneliturgije. Sve veli~anstvene molitve i pjesme, svava{a razmatranja, svi va{i ~ini tijekom dana mo-raju biti kristocentri~ni, moraju biti usmjereniprema tom jedinom ~asu va{ega dnevnoga `ivo-ta. Na taj se na~in ve} na zemlji ispunjava va{azadnja svrha i postajete dionicima same bitiBo`je. (18)
Po Pri~esti postajemo dionicima Rije~i Bo`je
Budite uvjereni da je sveta misa bez svetepri~esti donekle fragmentarna. Spasitelj se mogaoutjeloviti tako|er pod prilikama zlata ili kamena;on to nije u~inio, ve} je primio prilike kruha i vinai time nam je jasno rekao da `eli da ga kod svakesvete mise blagujemo. @rtva je tek onda potpunaako se u misi najtjesnijim vezama ljubavi sjedini-mo s Isusom pretapanjem jedne biti u drugu. To~inimo po sv.Pri~esti. Zato su se prvi kr{}anipri~e{}ivali prigodom svake svete mise. Budimosuvremeni katolici i postanimo po sv. Pri~esti dio-nicima beskrajnog `ivota Rije~i Bo`je.(18)
Euharistija nas vodi k vrhuncu savr{enosti
Euharistija, najja~e sredstvo, za nas je na ovojzemlji ona vatra koja u nama pali hr|e grijeha idaje `ivota na{oj du{i, tako da i ona usplamti no-vim `arom. Tada mi sami na sebi iskusimo rije~isv. Pavla, koji veli: “@ivim ja, ali ne ja nego u meni`ivi Krist.”(Gal. 2,20). To je plod presv.Euharistije.Ona nas vodi k vrhuncu kr{}anske savr{enosti,pravog unutarnjeg `ivota. Ona je na{a prva ra-
38
dost na zemlji; po njoj ve} postajemo dionicimabudu}e nebeske slave.
Po svetoj Pri~esti u na{oj du{i po~inju strujatione vode koje vode u `ivot vje~ni (Iv 4,14). SvetaPri~est najbr`e i najlak{e prepora|a i di`e na{ nu-tarnji `ivot. U svetoj Pri~esti du{a slavi svoje tri-jumfe, ona postaje sli~na svome bo`anskom Za-ru~niku, postaje bo`anska. Granice nutarnjegsavr{enstva kao da prestaju; du{a postaje dioni-com neizmjernosti i vje~nosti. (49)
39
LJUBAV KRISTOVA SRCASrce Isusovo, Tebi posve}ujem svoj `ivot!
Ivan je bio veliki {tovatelj Presvetog Srca Isusova.Nije o tome puno zapisao, ali iz ono malo redaka {tonam je ostavio zaklju~ujemo kako je duboko gajio po-bo`nost prema Kristovu Srcu. Obavio je pobo`nost de-vet prvih petaka. Posljednjih {est godina svoga `ivotasvakodnevno je dolazio u Baziliku Srca Isusova na sv.misu i sv. pri~est. Svoja privatna pisma redovito jezavr{avao rije~ima: “U presvetom Srcu odani….”Osobno se posvetio Srcu Isusovu kako bilje`i u svomednevniku. Smatra da bi se i katoli~ki novinari trebaliposvetiti Srcu Isusovu. Svoju ideju osnivanja zajedni-ce posve}enih laika povjerava s velikim pouzdanjemSrcu Isusovu. Na posljednje stranice svoga dnevnikastavlja rije~i: “Sve na slavu Presvetog Srca Isusova.”(21.1.1928.) Misao pouzdanja u Srce Isusovo na{la jemjesta napose u njegovom posljednjem spisu, njegovojoporuci. Koliko je Bo`anska Providnost nagradila tunjegovu ljubav i pouzdanje u Srce Isusovo pokazuje~injenica da se njegovo zemaljsko po~ivali{te od 1977.nalazi u Bazilici Srca Isusova u Zagrebu.
Vjerujem da }u gledati dubine Presvetog Trojstva
Ju~er je bio najznamenitiji dan u mome `ivotu.Obavio sam devetu sv. Pri~est na slavu Presv. SrcaIsusova i vjerujem da }u gledati dubine Presv.Trojstva. Neizmjernu ovu Kristovu ljubav morambarem nekako ovdje zaslu`iti, pa }u Bo`jom po-mo}i gledati da {to sna`nije nastavim djelo po-sve}enja. (D, Zagreb, 26.IX.1919.)
40
Moje su molitve Srcu Isusovu usli{ane
Tata je 12. I. (o srebrnom piru) nakon 20 godinaprimio sv. Pri~est. Moje su molitve Srcu Isusovuusli{ane. U pismu, {to mi ga je pisao, vidim ti-pi~an primjer konverzije. Obratio ga je nadnarav-ni elemenat: milost. Jo{ ostaje mama na brizi. SrceIsusovo, pomozi! (D, Pariz, 20.I.1921.)
Srce Isusovo, Tebi posve}ujem svoj `ivot!
Srce Isusovo, Tebi posve}ujem svoj `ivot: akoje na Tvoju slavu da trpim i tako do|em k Tebi,neka bude Tvoja volja, i molim Te da uza me buduu Tvome kraljevstvu i moji roditelji.
(D, Pariz, 23.III.1921.)
Srce Isusovo najja~i faktor za rekristijanizacijudru{tva
Ivan se bavio mi{lju da pokrene izdavanje jednogkatoli~kog dnevnika. Sam je sastavio pravila za duhov-ni `ivot urednika u kojima na poseban na~in nagla{ava{tovanje Srca Isusova. Donosima ovdje po~etak tihpravila:
Svaki urednik mora biti uvjeren da ne}e napre-dovati i ne}e mo}i postati duhovnim vo|om svo-jih ~italaca, ako ostane isklju~en iz euharistijskogpokreta i ako se ne posveti Presv. Srcu Isusovu,koje je danas najja~i faktor za rekristijanizacijudru{tva. Budu}i da je ~ovjek odvi{e slab i jer po-sve generalni savjeti vrlo rijetko urode konkret-nim plodom, to valja od svakog urednika laikatra`iti da se obve`e sub levi (pod laki grijeh) da }eispunjavati, dok je ~lan redakcije, slijede}e: 1.Po-svetit }e se Presv. Srcu Isusovu, pri~estiv{i se nadevet prvih petaka; 2. Pri~estit }e se barem dvaputa mjese~no (ali se preporu~a da to ~ini svakenedjelje); 3.Ispitat }e si dnevno savjest; 4.Dnevno}e barem pola sata posvetiti razmatranju, molitvi,
41
duhovnom {tivu...; 5. Dnevno }e izmoliti jedanVeni Creator (Do|i Du{e Sveti); 6. Barem }e jed-nom na tjedan postiti za uspjeh katoli~kog pokre-ta; 7. Nastojat }e imati stalnog ispovjednika; 8. Ba-rem jednom }e obaviti duhovne vje`be; 9. Pristu-pit }e ~etiri puta godi{nje s ostalim suradnicima…na zajedni~ku sv.Pri~est, koja se ima prikazati zaumrle drugove, za sve}eni~ki podmladak i uspjehKatoli~kog pokreta; 10. Prije toga }e obaviti zajed-ni~ki kri`ni put; 11. On }e, ~uje li koji va`niji pri-govor o pisanju Kristova Stijega koje ne bi bilo uduhu Crkve, o tome pitati savjet kod svog ispov-jednika. (Put k Suncu, str. 171)
U zagrljaj Srcu Isusovu
O~ekujem milosr|e Gospodinovo i nepodije-ljeno, potpuno, vje~no posjedovanje PresvetogSrca Isusova. (Iz Ivanova Testamenta ).
42
C R K V Avelebni odraz neizmjernog Krista
U svojim brojnim spisima, napose objavljenim~lancima, Ivan Merz je ostavio mnoge misli o Crkvi, tetako mo`emo u}i u njegovu du{u i vidjeti kako je dubo-ko u{ao u otajstvo Misti~nog Tijela Kristova, iz ~ega jepotom slijedio njegov apostolski anga`man. Ne{to odPavlovog duha i njegove teologije imamo u Merzovimzapisima o Crkvi koji su kao iskre rasijani po njegovojbogatoj duhovnoj ostav{tini. I u Crkvi kao institucijiMerz vidi prisutnog Krista, napose u osobi rimskog bi-skupa Pape.
Crkva - vrhunac i sredi{te kulture I ~ovje~anstva
Gledao sam s Monte Kuka na Roanu. U dolinise vidi grad s crkvom. Crkva, Bo`e moj, vrhunac isredi{te kulture i cijelog ~ovje~anstva. Kako se di-vim ~ovje~anstvu koje gradi gradove i ujedinjujeto ljudsko djelo s Bo`jom idejom, poput slike Kri-stove. Srce me vu~e onamo dolje. Za`elio sam seljudi i rada, kolorita raznih jezika i umije}a, boja,{arenila, raznolikosti. Za`elio sam se kulturnihustanova, raznih dru{tava, raznih redova, kojidjeluju u ~ovje~anstvu. Sredi{te svega neka budena{ Gospodin Isus, koji je u Crkvi, svome `ivomtijelu, posvetio cijelu prirodu i djelovanje ~o-vje~anstva. (D, Rati{te, Zingarella, 4.VI.1917.)
Vratimo se Crkvi
Ova silna galama, eksplozije granata i mina,onda ti{ina i glasovi pu{aka, zvrka aeroplana u
43
zraku, mrtvi i ranjeni, sve je to `iva povijest.Iznad svega ovoga lebdi bijela velebna Kristovapojava:"Ja sam donio ma~". Istom sada razumi-jem puno}u i slikovitost ovih rije~i: “Ako me nebudete slijedili, ako budete mislili svi samo na se,otrgnut }ete se od moga Tijela i nastat }e me|u va-ma nesloga, rat, sa svim svojim strahotama.”Uvijek mi zvu~e njegove rije~i:"Ja donosim ma~."Lijek: Revenons à l’Eglise - Vratimo se Crkvi.
(D, Rati{te, Zingarella, 12.VI.1917.)
Crkva - velebni odraz samog neizmjernog Krista
Po liturgijskom razmatranju svaki katolik po-staje velik i univerzalan. On ostavlja po stranisvoje osobne interese i po~inje osje}ati {to osje}asama Crkva, taj velebni odraz samog neizmjer-nog Krista. (18)
Po Crkvi i Kristu prema uskrsnu}u
Kona~na svrha ljudi jest da do|u u KraljevstvoKristovo. Jedino po Crkvi }e do}i u nj i posti}isvoju kona~nu svrhu. Slijedi, dakle, da sve u svije-tu, sav svjetovni poredak mora slu`iti da ljudi pri-pojeni Crkvi i tako Kristu, uskrsnu na vje~nost.(84)
Bog je ostavio na zemlji rimsku Crkvu Katoli~ku
Ali Bog je postao ~ovjekom i ostavio na zemljisvoju Zaru~nicu, rimsku Crkvu Katoli~ku. I predovom idejom sve ostalo je sporedno: valja du{upredobiti nebeskom Zaru~niku, valja sebe zatajitii zaboraviti, samo da du{a druga ili prijatelja po-stane svjesni sudionik u djelovanju Bo`jem nazemlji. (126)
Crkva upozorava na pogibelji
Zar mi svi nismo odgojeni u liberalnom vijeku,koji nam prikazuje Katoli~ku Crkvu kao nekog
44
nasilnika; kao neku vrstu policije, koja dokida~ovje~ju slobodu. Imamo dojam da ona uvijekne{to zabranjuje..... Recimo, hvala Bogu, da imatko da nas za vremena upozori na pogibelji kojeprijete sa svih strana. Ona ima iskustvo od dvijetisu}e godina; nju vodi sam Duh Sveti.
(Put k Suncu, str. 119)
Na~ela Crkve ~vrsti temelji za dru{tveni poredak
Tko }e nam dati smjernice u zidanju KristovaKraljevstva? Tko }e nam dati upute kako da pro-svjetno djelujemo? To je bez dvojbe Crkva. Bezvelikih na~ela, {to ih daje Crkva, uop}e se nemo`e postaviti dru{tveni poredak na ~vrste te-melje; bez tih velikih na~ela, {to nam ih bez pre-stanka daje Sveta Stolica i na{i nadle`ni biskupi,nije mogu}a obnova ljudskog dru{tva.
(Put k Suncu, str. 119)
Katolicizam - nosilac istine, morala i milosti
Katolicizam ne smijemo nikada identificirati sinternacionalizmom. Internacionalizam, kako gasebi zami{ljaju pacifisti, jest negacija svake narod-ne kulture... Idejno je katolicizam univerzalan,pojam koji ozna~uje da je on intenzivan i ekstenzi-van, tj. da on obuhva}a cijelog ~ovjeka (njegovudu{u i tijelo) i drugo, da je on univerzalan nosilacistine, morala i milosti. (41)
Biskup - sredi{te katoli~kog `ivota
Po samoj biti katoli~kog `ivota, sve {to je kato-li~ko mora da se hotice ili nehotice - koncentrira ubiskupu kao u svom `ari{tu... Bo`anski ustavCrkve nam jam~i da ispravni, normalni i redovitikatoli~ki preporodni `ivot mora te}i iz biskupakao iz svoga vrela. (Put k Suncu, str. 121)
45
Istine vjere - kriterij `ivota i umjetnosti
S obzirom na eti~ko prosu|ivanje umjetnosti -tj. da je samo ono lijepo {to je ujedno i dobro - po-stoji jedna znanost, jedan svjetovni nazor, kojikroz vjekove ni`e u jednu harmoni~nu cjelinu~estice svog kriti~kog suda o svim pojavama `ivo-ta, koje se neprestano mijenjaju. Taj organiziranikriti~ki nazor jest shva}anje Crkve, koja se kao go-ru{i~ino zrno razvilo do velikog stabla. Kritika }eprema tome biti relativno najobjektivnija tadakad promatra djela primijeniv{i na njih kr{}anskeistine, istine o kojima vjekovi svjedo~e da su isti-nite.... Istine su vjere jedini umjetni~ki kriterij dase objektivno shvati `ivot i umjetnost. (1)
Izvan Crkve nema potpune ljepote i umjetnosti
Duboko sam uvjeren da izvan Crkve zakr{}anina nema potpune ljepote i umjetnosti; sa-ma naravna ljepota, kako nam je daju Homer i So-foklo, prava je ljepota, ali nas ne mo`e zadovoljiti,nas, koji `ivimo okru`eni sjajem bogoslovskihkreposti i darova Duha Svetoga, koji smo zaroniliu srce vje~ne Ljepote i koji se hranimo nebeskomkrvlju Jaganjca. Mislim, da se vrhunci stvoreneljepote nalaze u misalu i brevijaru (~asoslovu), upontifikalnoj misi i gregorijanskim melodijama.
(Put k Suncu, str. 122)
46
SVJETIONIK KROZ VJEKOVERim - Papinstvo
Ivanova ljubav i odanost prema Kristovu Namje-sniku bili su jedno od njegovih glavnih duhovnih obi-lje`ja kao zrelog katoli~kog intelektualca. U tome jenadma{io i mnoge osobe iz kleri~kih redova. Tu je lju-bav i po{tivanje Svetoga Oca, te studij njegovih enci-klika i govora, {irio u svojoj okolini, napose me|u mla-dima. Sve {to je o Crkvi napisao proviralo je iz njegovadubokog duhovnog iskustva.
Za{to ljubim Katoli~ku Crkvu i Sv. Oca Papu?
Jer u njoj vidim jasnu sliku preljubljenog Spa-sitelja i Boga Isusa sa svim njegovim savr{enstvi-ma, a u Sv. Ocu Papi pod prilikama ~ovjeka vidimBoga svoga i Gospoda svog. (Put k Suncu, str. 139)
Papa - vidljivi Krist na zemlji
Kao {to je Krist sredi{te cijele povijesti, isto jetako i Papa sredi{te te povijesti. Ta on je vidljivi i`ivi Krist na zemlji. (Put k Suncu, str. 139)
Papinstvo - pe}ina na kojoj je sazdana Crkva
Papa je ona podloga i ona nepomi~na pe}inana kojoj je sazdana sva Crkva. Kako Crkva obu-hva}a sve krajeve svijeta, sve biskupije svijeta, ta-ko se podloga papinstva otajstveno prote`e nasve biskupije svijeta. Ta kamena podloga je nepo-mi~na i sva Crkva, koja se na njoj uzdi`e, dobivasvu svoju snagu i svu svoju ~vrsto}u od te podlo-ge. (Put k Suncu, str. 140)
47
Papinstvo - svjetionik kroz vjekove
U dana{njoj zbrci, koja vlada svijetom, gdje jete{ko razlikovati istinu od zablude, dobro od zla,Providnost je na goru posadila jedan svjetionik -papinstvo - koji svijetli vjekovima i svom ze-mljom. (Put k Suncu, str. 140)
Snaga Rimske Crkve, majke svih Crkava svijeta
Kad do|ete u Rim, kad vidite misijsku izlo`bui hodo~asnike s raznih kontinenata, tada osjetiteposve jasno urnebesnu aktivnost Rimske Crkve,majke svih Crkava svijeta. Osje}ate da kroz rim-skog biskupa i rimsku biskupiju teku mlazovi iz-vanrednih energija. Kada ste u Rimu, to vam se~ini da se nalazite u orija{koj, do sada nevi|enojelektri~noj centrali, ~iji se kota~i sveudilj vrte i ko-ja u sav svijet {alje energije velike i }udoredne ob-nove. (93)
Neuni{tivost Papine la|e
U Rimu imate intuiciju, osje}aj, da je Crkva per-petuum mobile ili, bolje re}i, da neka nevidljiva si-la trajno pokre}e taj divovski stroj. Imate `iv osje}ajda je sve krhko i nestalno, da svemu prijeti opa-snost da potone u bezdanima, ali da se Papinala|ica bez bojazni nji{e usred valovlja i munja, jerje usidrena na nepokolebljivoj Petrovoj stijeni. (93)
Petrova Stolica - sidro nade i luka spasa
U uzburkanom moru zabluda i strasti, kojetresu ~ovje~anstvom, Petrova je stolica “sidro na-de i luka spasa” za koju se valja uhvatiti i u kojojmoramo na}i zakloni{te ako ne `elimo nastradati.(88)
Karakteristika rimskog katolika: ljubav prema Papi
Jedna je od bitnih karakteristika svakog rim-skog katolika da ljubi sv. Oca Papu i da sve svoje
48
misli i sva svoja djela ravna prema odredbama i`eljama njegovim. Rimski je Papa vidljivi Kristme|u ljudima, zaru~nik sveop}e Crkve. (88)
Odanost prema Papi va`na za svakog vjernika
Ljubav i odanost prema Papi jest za `ivot sva-kog vjernika od najve}e i bitne va`nosti. Isto je ta-ko od bitne va`nosti za sav dru{tveni `ivot: za`ivot u obitelji i {koli, za tisak i umjetnost, za go-spodarski i politi~ki i me|unarodni `ivot.
(Put k Suncu, str. 142)
Papinstvo - podloga duhovnom `ivotu vjernika
Papinstvo je pe}ina i podloga duhovnom`ivotu svakog vjernika. Zgrada na{eg duhovnog`ivota, na{eg vjerskog znanja i na{ih djelatnosti,mora se podi}i na nepokolebljivoj podlozi istina{to ih papinstvo neprevarljivo nau~ava… Papamora stoga biti predmet na{eg posebnog {tovanjai na{e ljubavi, dio `ivota na{e du{e.
(Put k Suncu, str. 142)
Veli~ina naroda ovisi o njihovoj vjernosti Papi
U ovoj smo Svetoj Godini (1925) dublje shvatili{to zna~i papinska nad~ovje~nost. Shvatili smoda veli~ina naroda ovisi o njihovoj vjernosti Papi:ovisi o tome kako se oni ravnaju prema zapovije-dima i `eljama Kristova Namje-snika. (93)
Nebrojeni puci hrle vje~no vidljivom Kristu
Svi narodi hrle u Vje~ni Rim, u tu svoju drugudomovinu, da se poklone svome Kralju, svomeOcu. Hrle onamo da svemu svijetu, kr{tenom inekr{tenom, ispovjede svoju vjeru u Crkvu Kato-li~ku, jedinu sveop}u Crkvu, koju je osnovaoKrist, i koja }e ostati do konca svijeta.(89)
49
Svi su narodi bra}a i sestre u svetoj Crkvi
Katolici hrle u Rim da ispovjede svoju ljubavNamjesniku Kristovu, da sami sebe posvete i datako obnovljeni u svojoj du{i preporode svoje pri-jatelje, svoju obitelj, svoja dru{tva, svoje narode idr`ave; Jer, badava }e ~ovje~anstvo te`iti za bla-gostanjem i mirom, za sre}om, ako ne bude ljubavKristova zaplamtjela u svim du{ama. I tu }e nu-tarnju vatru ljubavi prema Bogu i bli`njemu dobi-ti katolici u Rimu. Tamo }e osjetiti da su svi narodisamo bra}a i sestre u zajedni~koj obitelji i svetojCrkvi, koje je otac i poglavar vje~ni NamjesnikBo`ji, biskup rimski.(89)
Hrvatski se narod odnjihao u krilu Crkve Katoli~ke
Hrvatski se narod odnjihao u krilu svete CrkveKatoli~ke i od nje dobio mno{tvo duhovnih i vre-menitih dobara. Rimski su pape o~inskom ljuba-vlju pratili sudbinu malog hrvatskog naroda i za-uzimali su se za njegovu prosvjetu i za njegovupoliti~ku slobodu. (87)
Blagotvorni utjecaj Crkve na hrvatski narod
Sudbina je hrvatskog naroda bila nerazdru-`ivo spojena sa sudbinom Crkve Katoli~ke; zataji-ti taj blagotvorni utjecaj Crkve na sav razvoj naro-da bilo bi djelo najve}e nezahvalnosti. (87)
50
M A R I J Aposreduje nam bo`anski `ivot
Duboka pobo`nost prema Bla`enoj Djevici Marijiozna~avala je duhovni `ivot Ivana Merza. Ve} kao mla-di} utje~e se Gospi da mu poma`e u borbi protiv grije-ha, te da mu sa~uva ~isto}u du{e. Pobo`nost prema Go-spi napose je produbio u Lurdu gdje je zavolio i kruni-cu koja mu je uz Euharistiju postala najvjernijim pri-jateljem do groba. Bio je veliki promicatelj {tovanjaLurdske Gospe, kojoj je posvetio brojna predavnja,~lanke i jednu bro{uru.
Molitva Mariji
Majko moja dobra, Najve}a, molim Te, napunimoju du{u lijepim osje}ajima i plemenitim misli-ma, uvijek mi ozna~i pravi put, pa makar mi i bilote{ko slijediti ga. (D, Be~ko Novo Mjesto, 14.XII.1914.)
Moja molitva sada ide Neoskvrnjenoj
Moja molitva sada ide Neoskvrnjenoj: nekame u ovom gradu prati na svakom koraku. Svakimoj hod i korak neka bude usmjeren lijepom.
(D, Be~, 17.I.1915.)
Molitva Gospi da mu sa~uva vid
Majko vje~na, Ti koja si utjelovljenje poezije,svega lijepog i vje~nog, daj da i dalje mogu prima-ti darove ljepote! (D, Be~, 22.I.1915.)
Nazo~nost Marije i predokus neba u Lurdu
U Lurdu te ponajprije obuzme osje}aj da je ta-mo “Ona”, Majka Bo`ja, koja je ve}a i mo}nija i
51
ljep{a i mirisavija i ja~a nego li svi oni pirinejskigorostasi koji Lurd okru`uju. Ona tamo na zase-ban na~in stoluje i ja mislim da svi koji su tamo,pa makar i ne vjerovali, moraju imati taj osje}aj daona tamo jest. A tisu}e vjernika, po no}i svaki supaljenom svije}om u ruci, ide u serpentini uzbre`uljak i pjeva bez prestanka Ave, Ave, Ave Ma-ria. Svaka svije}a, koja trepti, to je jedna du{a, koja}e danas sutra ili za koju godinu k Njoj. Oh, ho}eli {to prije do}i taj ~as, ~ovjek tamo pomisli, jer zai-sta tamo ima neki “predokus” Neba.
(Put k Suncu, str. 135)
Vjera u prisutnost Boga u p{eni~nom kruhu
Jedan je kardinal svete rimske Crkve nosioSvetootajstvo, a sve}enstvo je rimske Crkve moli-lo u ime naroda i pred narodom. I ako tom prili-kom koji bolesnik zaista u tren oka ozdravi, ondaje Bog pod prilikama p{eni~nog kruha nazo~an isvi su “apsurdi” Crkve Katoli~ke `iva spasava-ju}a istina. I sveti je Sakrament polako prolaziopokraj ispru`enih i sjede}ih bolesnika....
Oh, ~arobne li bajke o rasvijetljenim crkvama,vatrenim rijekama i jezerima, zanosnim pjesma-ma, ~udesnim ozdravljenjima i svetim ljudima,koji iz ljubavi prema bli`njemu `rtvuju svoj `ivot;bajovita li prizora {to ga Otac nebeski prire|ujesvojoj zemnoj dje~ici! (102, str.5 -7)
Krunica se u~i moliti u Lurdu
Da, u Lurdu sam nau~io {to je Krunica i to mi jeodsada drugi najbolji prijatelj. Prije Lurda, iskre-no priznajem, bila je u dnu du{e neka sumnja, ne-ki osje}aj da li se ja ne molim kakvome fantomumoje ma{te?! Molio sam dakako, jer da sam pre-stao, zna~i ne vjerovati u Bla`enu Djevicu Mariju.
52
Akuda onda? Okreni se od katolicizma, sve je okotebe mra~no i ru`no. Dakle Lurd je mojoj razum-noj vjeri pridodao i osje}ajni momenat...
(Put k Suncu, str. 137)
Krunica uz Euharistiju - najvjerniji prijatelj do groba
Ako mi Bla`ena Djevica Marija i nije posve iz-lije~ila o~i - tako da s dosta pote{ko}a ~itam - tosam u Lurdu zavolio krunicu, koja }e mi biti uz sv.Euharistiju najvjerniji prijatelj do groba.
(Put k Suncu, str. 137)
Krunica daje snagu za podno{enje nevolja u `ivotu
Kada vam bude u `ivotu te{ko i kada vassna|u nevolje, uzmite Gospinu krunicu i ona }evas utje{iti i dati vam snage da sve mirno snosite spotpunim predanjem u Volju Bo`ju.
(Put k Suncu, str. 119)
Lurdska ~udesa dokaz su istinitosti katoli~ke vjere
Osjetili mi u Lurdu ne{to ili ne, to su unato~tomu lurdska ~udesa neoborive ~injenice, kojenam govore, da izvan Crkve Katoli~ke nema pra-ve Crkve… I zato je sav rad, koji ide za spasomdu{a, najuzvi{eniji i najpotrebniji, {to se uop}emo`e zamisliti. (102, str.19-20)
Marija Bistrica - izraz religioznog genija Hrvata
U Mariji Bistrici Hrvati stupaju u kontakt sMajkom Bo`jom i njezinim Bo`anskim Sinom. Ta-mo se sabiru molitve iz svih dijelova na{ega naro-da. Tamo napokon kao kroz kakav golemi `lijebProvidnost izlijeva bujice svoje Milosti, i odovudse razlijeva poput rijeka i potoka u sve na{e kraje-ve. (127)
53
Marija - darovateljica bo`anskog `ivota
Neizmjerni Bog nama daje svoj vlastiti `ivotpreko Marije; a gdje je nama ljudima Bog prisutni-ji negoli u presvetoj Euharistiji. Sve}enik, kojinam je dijeli, zapravo nadomje{ta Bla`enu Djevi-cu Mariju, koja u svojoj beskrajnoj ljubavi namadaje puninu svoga vlastitog unutarnjeg `ivota,svoga vje~nog neograni~enog `ivota, koja namdaje samog Boga, Isusa Krista euharistijsko-ga.(49)
Savr{en odraz trojedinog Bo`anskog sunca
Do konca na{ega `ivota crpimo preko Marijebo`anski `ivot! Molimo joj se bez prestanka dapuni svete radosti jednom preminemo u njezinunje`nom zagrljaju i na Srcu Isusovu. Tek u nebe-skoj }e slavi - u Srcu Isusovu - do}i stablo na{eganutarnjeg `ivota, koje je na zemlji po~elo klijati,do svoje potpune veli~ine i do svoga potpunogcvata. Tek onda }e na{a du{a postati savr{eni,u`areni odraz presvetog, vje~nog, trojedinoga,bo`anskog Sunca. (49)
54
^AROBNA LJEPOTALiturgijska molitva
razgovor Crkve Zaru~nice ibo`anskog Zaru~nika Krista
^ovjekova vrijednost i veli~ina stoji u njegovu od-nosu s Bogom koji se ostvaruje u prvom redu kroz mo-litvu. Ve} u godinama mladena{tva, kako se to vidi izzapisa njegova dnevnika, Ivana privla~i svijet molitve.Molitveni }e se `ivot u njemu sve vi{e razvijati, te }emu postupno cijeli dan biti ispunjen duhom molitve.Ivan je prakticirao i druge oblike molitve, napose raz-matranje i kontemplaciju slijede}i u tome ignacijanskuduhovnost.
Liturgija - slu`beno bogoslu`je Katoli~ke Crkve -bilo je sredi{te Ivanova duhovnog, molitvenog `ivota.Iz srca liturgije, a to je sv. misa - euharistija, Merz jednevno crpio snagu i apostolski `ar. Njegovo zani-manje za liturgiju potje~e jo{ iz studentskih dana. Li-turgija kao mjesto i izvor molitve postupno ga je tolikozainteresirala da je za predmet svoje doktorske diserta-cije obradio utjecaj liturgije na francuske knji`evnike.Promicanjem liturgijske svijesti i liturgijskog `ivota,te svojim ~lancima o liturgiji, postao je jednim od prvihpromicatelja liturgijske obnove u Crkvi u Hrvata.Merz je liturgiju promatrao i s umjetni~kog vida uko-liko prema njoj te`e sve umjetnosti. Njegove divne mi-sli o liturgiji koje ovdje donosimo, otkrivaju nam sve-ti{te njegove du{e koja je bila u stalnom sjedinjenju sBogom i u te`nji da mu pjeva neprestanu hvalu.
55
@ivot du{e u zajedni{tvu s Isusom
Me|u svim krepostima prvo mjesto zauzimakrepost pobo`nosti, koja nas poti~e da odajemoBogu du`nu ~ast. Kontemplacija (duboki vjerski`ivot), `ivot du{e u neprestanoj zajednici s Isu-som, jest najbolji `ivot... (84)
Kako dobro obavljati molitvu razmatranja
Podsje}am vas na sljede}e glavne momentesvakog razmatranja. Prvo je da pripravite sampredmet. To ste u~inili u predve~erje. Dolazi ka-janje za grijeh - tu morate biti vrlo konkretni - imolitva da vam se on oprosti. Sjetite se prisutno-sti Bo`je: osje}ate da je On uz vas i da vi u Njego-voj prisutnosti kle~ite i da On budno pazi kako}ete obaviti va{e razmatranje. Mo`ete si tako|erpredo~iti da Isus na vas gleda iz svetohrani{ta. -Kada ste svjesni te prisutnosti, izgradite u va{ojma{ti okolicu u kojoj se npr. zbiva evan|eoskascena. Pri ovom razmatranju nije glavno da se uvama u`e`u veliki i `arki osje}aji; glavno je dastvorite posve konkretne odluke, kako }ete istogadana pridonijeti neke `rtve suzbijanja stanovitihgrijeha ili ~ine}i neko dobro djelo. Pri podizanjuprika`ite va{e odluke, va{e `rtvice u zajednici sa`rtvom Isusovom Bogu Ocu i molite ga da vas seudostoji primiti i da vas sama jednom u~ini dioni-kom druge Bo`anske osobe, da vas ona unese usamo srce Presvetog Trojstva. (18)
Meditacija poma`e duhovnu ravnote`u
Redovita, konsekventna meditacija jedino jesredstvo da ~ovjek na zemlji ne izgubi nikada rav-note`u i da se radosno iz dana u dan s Kristom ra-duje ili s Njime trpi. (Put k Suncu, str. 148)
56
Liturgija - centralna umjetnost, izra`aj du{e Crkve
Kao {to je teologija centralna znanost, tako jeliturgija centralna umjetnost. Ona je sasvim ob-jektivna i odgovara Wagnerovu idealu, koji je htiosve umjetnosti sjediniti u jednu. Liturgija je iz-ra`aj du{e Crkve, na njenu bi temelju bilo lako iz-raditi teoriju umjetnosti. U liturgiji se, kao u kak-vu zrcalu, ogledava `ivot Kristov. Liturgija je do-segla vrhunac: ona je najve}a umjetni~ka tvorevi-na koja postoji na svijetu, a uz to je centralna um-jetnost, jer umjetni~ki prikazuje `ivot Kristov, kojije centar povijesti. (D, Be~, 5.IV.1920.)
Razgovor Zaru~nice i bo`anskog Zaru~nika
Liturgija je slu`bena molitva Crkve, slu`benamolitva Zaru~nice Kristove, razgovor izme|u Za-ru~nice i bo`anskog Zaru~nika. O, kako mi radoprislu{kujemo kada se dva veoma mudra ~ovjekame|usobno razgovaraju; nama se ~ini da se na{egrudi pro{iruju i da mi postajemo mudrijima. A{to biva tek onda kada prislu{kujemo razgovorizme|u Krista Boga i njemu sli~ne Crkve? Zar dasav taj idejni svijet ostane za nas bespredmetan,da ne digne na{e `ivote do neizmjernih visinabo`anskog `ivota? Oh ne! (18).
Liturgija - projekcija Neba na zemlju
[to se ti~e same sv. Liturgije, to je ona najboljivod, koji nam otkriva na vrlo pedago{ki na~in ti-jekom jedne crkvene godine sve pojedinosti iz`ivota na{ega Spasitelja. Crkva je naime Zaru~ni-ca Isusova, a du{evni `ivot savr{ene zaru~nicejest savr{eni odraz du{evnoga `ivota Zaru~nika.Ovaj je unutarnji `ivot te nebeske zaru~nice iz-ra`en na umjetni~ki na~in u sv. Liturgiji. Njenemolitve i kretnje, njene melodije i njeni miomirisi
57
projekcija su Neba na zemlju, fotografija su unu-tarnjeg Bo`jeg `ivota. U Liturgiji najlak{e mo-`emo spoznavati sve ljepote unutarnjeg `ivotaBo`jega. Po Liturgiji najo~itije spoznajemo da jeBog, Tvorac svjetova, Bog stroge Pravednosti,Bog Ljubavi, tako|er Bog apsolutne Ljepote; onanas opaja svojim sjajem i blistavilom i ~ini namsve te{ko}e na{e svete vjere, sve kri`eve mnogolak{ima. (49)
Umjetni~ki refleks unutarnjeg Bo`jeg `ivota
Gospodin Bog je `ivot, kretanje; ljudske sudu{e ono ogledalo na kojemu se to kretanje Bo`jezrcali. Umjetni~ki refleks unutarnjeg Bo`jega`ivota je na{a sveta liturgija. Ona bez prestanka,dan i no}, zimi i ljeti, od generacije do generacije,svira poput kakvog orija{kog orkestra i {alje svo-je raznovrsne zvukove i melodije natrag svomza~etniku. Liturgija je dakle umjetnost “par excel-lence”, jer je ona `iva, kao {to je i na{ Gospodin`iv. (11).
Liturgija se kre}e oko presvete Hostije
Sve~ana je liturgija u neku ruku projekcija ne-ba na zemlju. Sredi{te je neba, ako nam je do-pu{teno izraziti se na ljudski na~in, sam TrojediniBog, a an|eli i sveci oko ovoga obavljaju liturgij-ske ~ine. Kao {to je prema sv. Ivanu Jaganjac sre-di{te neba, tako se isto sv. Liturgija kre}e oko pre-svete Hostije - oko samoga Isusa Krista. (22)
Crkvena liturgijska godina odra`ava Isusov `ivot
Crkvena godina kao u kakvome pomi~nomogledalu odra`ava `ivot Isusov od svoga boravkaunutar Presv. Trojstva, kroz zemaljski `ivot, pasve do drugoga dolaska (Sudnji dan). U ovaj su
58
okvir uklopljeni sveta~ki dani, koji su opet umjet-ni~ki refleks djelovanja Zaru~nice Kristove nazemlji. U njima Crkva razmi{lja o `ivotu prvobo-raca ~ovje~anstva i daje nam uzore kako valja unajraznoli~nijim `ivotnim prilikama, u naj~udni-jim povjesnim epohama pri-mjenjivati Spasitelje-ve ideje na `ivot. (11)
O divne li Crkve koja pjeva hvalu Tvorcu!
Sa zemlje se eto neprestano di`u molitve k ne-bu. Me|u katoli~kim narodima nema sata ni ~asakada redovnici ili sve}enici ne bi molili bo`anski~asoslov. O divne li Crkve, koja bez prestanka uzajednici s nebeskim vojskama pjeva hvalu Tvor-cu! (11)
^asoslov - najljep{i molitvenik
Uz misal je najljep{i molitvenik ~asoslov. Ne, onnije samo molitvenik, on je s misalom najljep{eknji`evno djelo {to ga ~ovje~anstvo posjeduje. (11).
Tvorac svjetova prisutan u liturgiji
Ako je, dakle, u sv. misi prisutan sam Tvoracsvjetova, nestvoreni Bog, to je razumljivo da jeprisustvovanje misi vrlo va`an ~in, da je napokon`ivot s liturgijom, koja nam donosi razne faze iz`ivota Bogo-^ovjeka, bitni `ivot. (22)
Kucaji vje~nosti
Nakon nekih drugih molitava zapo~e sve~anakonventualna misa (u trapisti~kom samostanu).Kako je dostojanstvena! Kako sve ide polako, da~ovjek osjeti kucaje vje~nosti. ^emu se `uriti, ka-da ~ovjek pjeva hvalu Bo`ju radi koje je stvoren?!^ovjek je do{ao do svoga cilja, on ima samo damotri. (24)
59
Savjeti za plodan duhovni `ivot
Najbolje se razmatra na temelju svete Liturgi-je. Sve upute mogu se svesti na tri savjeta: 1.^itajdnevno duhovno {tivo. 2. Razmatraj dnevno natemelju misala. 3. Ne prisustvuj misi, a da se tomprilikom i ne pri~esti{. (18)
^arobna ljepota liturgije
Liturgija je umjetni~ka cjelina u kojoj sura|ujusve umjetnosti i koja je djelovala na sve umjetno-sti. U njoj nije ni{ta bez zna~enja... Tako je ~arobnaljepota katoli~kih obreda - razumije se mi ovdjeuvijek mislimo na to~no izvedene, kao {to to ~inekontemplativni redovi, benediktinci, kartuzijan-ci, trapisti, donekle franjevci i drugi - da ~ovjek,koji je jednom osjetio njene ~ari, osje}a u du{i~e`nju da sve ostavi i sav svoj `ivot provede u li-turgijskim molitvama, pjevaju}i dan i no} bezprestanka hvalospjeve Presvetom Trojstvu. (23)
Crkvena glazba prati i tuma~i rije~i Bo`je
No glazba se u neku ruku - i to posve tijesno -ve`e uz rije~, uz samu Rije~, uz Rije~, koja je bila upo~etku, koja bija{e u Bogu i koja je sam Bog.Crkvena glazba, glazba {to se pjeva u crkvi, neprati i ne tuma~i samo molitvu ili rije~i koje mi ka-zujemo, ve} prati i tuma~i rije~i koje nam je Bogrekao i koje nam On neprestano govori. Liturgij-ska glazba jest glazba koja sve druge nadilazi.Ona obra|uje i izra`ava ono {to je glavno, bitno,jedino nu`no - ljubav k Bogu... Gregorijanska, li-turgijska glazba je glazba svetosti. (27)
Liturgija povezuje narode
No liturgija ne povezuje samo pojedince jed-noga naroda u jednu jedinstvenu cjelinu, ve} ona
60
uspostavlja niti izme|u svih naroda i ~ini ihbra}om i djecom jednoga Oca na nebu. (22)
Pedagogija u pravom smislu rije~i
Na temelju se Liturgije svaka pojedina du{aodgaja. Mo`e se re}i da je Liturgija pedagogija upravom smislu rije~i, jer pomo}u nje vjernik usvojoj du{i pro`ivljava sve faze vje~nog Kristova`ivota. Po katoli~koj liturgiji svi ljudi na cijelojzemlji razmatraju istoga dana o istim stvarima ina taj se na~in u~vr{}uje svijest o katoli~kom je-dinstvu svih naroda. Napokon u Liturgiji ~ovjekna najsavr{eniji na~in odaje Bogu onu ~ast koja gazapada. Vjernik, koji se moli liturgijski, pridru`ujese korovima an|eoskim, koji neprestano hvaleTvorca i ~ovjek se zapravo na taj na~in ve} na ovojzemlji po~inje vje`bati u onoj slu`bi koju }e pun ra-dosti i ushi}enja obavljati u vje~nosti. (18)
Sredstvo sveop}eg mira
Sv. liturgija jedno od najmo}nijih sredstava sve-op}eg mira. Dok milijuni novina {ire narodnumr`nju i la`, Crkva mirno vr{i kroz vjekove svojumiroljubivu misiju i daje u ruke svojim slu`benici-ma mnoge stotine tisu}a brevijara i milijune misa-la, koji govore o ljubavi k Bogu i bli`njemu... (22)
61
STVARANJE REMEK-DJELABorba tijela i duha
Od prvih stranica Ivanova dnevnika mo`emo slije-diti u njegovoj du{i dvostruku stvarnost koja je u ne-prestanoj napetosti: s jedne strane, tu je njegova te`njaza moralnim savr{enstvom, za idealima kako ih pred-stavlja kr{}anstvo. S druge strane, tu je osje}aj njegoveslabosti da ostvari te ideale koje mu razum i vjera stav-ljaju pred o~i duha. Osje}a u sebi podijeljenost isto kao isv. Pavao kad govori o dva zakona u svome bi}u, zako-nu duha i zakonu tijela koji vojuju jedan protiv drugo-ga: “Po unutra{njem ~ovjeku s u`itkom se sla`em sazakonom Bo`jim, ali opa`am u svojim udovima drugizakon, koji vojujue protiv zakona uma moga i zaroblju-je me zakonom grijeha, koji je u mojim udovima.”(Rim, 7, 21-23) Taj period borbe trajat }e u Ivanovudozrijevanju sve vrijeme ratnih i studentskih godina.Tekstovi iz njegova dnevnika, koji slijede zorno nam toilustriraju.
Kr{}anska vjera je put
Kr{}anska vjera je za nas moralni zakon i otva-ra nam neizmjerni put, koji je pravedan, da nedo|emo u opreku s dobrim. (D, B. Luka, 31.VII.1914.)
U srcu je mom nepokolebiva vjera
Napasti navale u`asno, no molitva me di`e. Usvetinji nad svetinjama (R. Tagore) - u srcu mom,nepokolebiva je vjera. Skepse ima. Vje~it je boj.
(D, B. Luka, 30.VIII.1914.)
62
Odgoj samoga sebe - geslo ~ovjeka
Ratu su ratu krivi tirani, koji ugnjetavaju naro-de, i ~ovjek bi postao nihilistom, da ne zna da jetoliko milijuna inteligencije isto takav tiranin,egoist, kojemu je “ja”sve, a drugi ni{ta. Poradi to-ga je mirni rad, odgoj samoga sebe, geslo ~ovjeka.
(D, Be~ko Novo Mjesto, 8.XII.1914.)
Treba krvave borbe da se ne potone u obi~nomsvijetu. (D, Be~, 7.VI.1915)
Znam i osje}am da je katolicizam jedina prava vjera
Nije dosta samo vjerovati. Na{a vjera mora bitisistem, mora biti putokaz `ivota, da ne radimoprotiv principu pravednosti i vje~nosti. “Aut ca-tholicus aut nihil - ili katolik ili ni{ta.” U ovomepogledu nije u meni nikada postojala ni najbla`asumnja. Znam i osje}am da je katolicizam jedinaprava vjera... O drugima nisam nikada ni mislioda bi bile bolje od katoli~ke. (D, Be~, 17.V.1915.)
Htio bih priro|enu oholost uni{titi
Htio bih biti ponizan! Silno ponizan! Svu onupriro|enu oholost uni{titi i ponizno te`iti za isti-nom, samo zbog te same istine, a nimalo i nikakone misliti na ljude, {to su oni uradili, {to su onipro~itali, i biti u tom pogledu suvremen.
(D, B. Luka, 23.I.1916.)
Stvarati od svoje du{e remek-djelo
Trebao bih se dulje moliti Bogu da ne izgubimonu misti~nu vezu s Njim, da ga osjetim u svakojmisli, kod svakog pogleda i kod svakog posla.Trebao bih dnevno, makar samo pola sata, ~itatiEvan|elje, razmi{ljati o tome, pa onda u podneiza Zdravo Marijo sebi predo~iti neke transceden-talne stvari i tako cijeli dan, cijeli `ivot provoditi u
63
tom misti~nom svjetlu, stvaraju}i od svoje du{eremek-djelo i tra`e}i Istinu-Svrhu.
(D, B. Luka, 28.I.1916.)
Moralna snaga osobe djeluje
Opazio sam da se neke tajne niti - misteriji! -vuku, koje djeluju na okolinu prema moralnojsnazi doti~noga, pa makar on i {utio. Klasi~an jeprimjer sv. Franje: ruke je zavukao pod rukave iponizno hodaju}i propovijedao je bez ijedne ri-je~i. (D, B. Luka, 24.II.1916.)
Biti svjestan svoje ovisnosti s harmonijom svemira
Na ve~er dolaze duboke i bogobojazne misli, ana svijetlom danu gubi se onaj misti~ki `ivot i~ovjek skoro izgubi onu tajanstvenu vezu sasvrhom `ivota i provodi instinktivno `ivotarenje,namjesto da je svakoga ~asa svjestan svoje ovi-snosti s harmonijom svemira.
(D, Rati{te, Seewiesen, 17.XII.1916.)
Nikada mira, tjera me neumoljiva sila gore
I moj je nutarnji `ivot vje~na borba i kada po-mislim da sam ne{to postigao i do{ao do kakvogstupnja savr{enosti, zapanem u jo{ ve}i grijeh. Ni-kada mira, tjera me nekakva neumoljiva sila gore,a za malo po|em, pa opet gadno posrnem. Da nijeBog tako dobar, pa mi se nije dnevno toliko putaiza tolikih grijeha smilovao, ne znam {to bi bilo samnom. (Pismo N. Bilogrivi}u, Rati{te, 14.IV.1917.)
Za{to je u meni tolika te`nja za usavr{avanjem?
Za{to je u meni tolika te`nja za usavr{avanjemsamoga sebe, za zbli`enjem s Onim najve}im,za{to mi neka nadnaravna sila uvijek govori: po-sti, ne jedi previ{e, budi nad~ovjek?
(D, Rati{te, Zingarella, 18.V.1917.)
64
Askeza - jedini pravi `ivotni postupak
Gledao sam oko dvadeset mrtvaca, koji su po-ginuli za ovih zadnjih bojeva. Le`e pokriveni“celtovima”. Dobro se raspoznaje da su trupla ne-koja bez noge, nekoja bez glave. Jednomu je pro-virila noga, kojoj je ko`a `uta, izme`urana poputpergamene. Eto, to je `ivot. Ne}u sentimentalizi-rati, jer je to slabost, ali je najkru}a zbilja, koja do-vikuje: “Ne daj se! Pobijedi smrt!” Nad ovim lebdiKrist: “Tko bude u me vjerovao, ne}e znati {to jesmrt!” Askeza, promatranje `ivota i rad jedino utom smjeru, bez ikakvih koncesija “ovoj” zemlji,to je jedini pravi `ivotni postupak.
(D, Rati{te, Zingarella, 22.VI.1917.)
Molitva i dobra djela u samostanskom `ivotu
Tko zna ho}u li ostati `iv? Oti}i }emo u Ko-ru{ku, odakle }e po~eti ofenziva. BOG vodi sud-binu naroda, On znade {to je za me najbolje. Bit }usa svime zadovoljan i zahvalno }u primiti sve {tomi On dosudi. Ako se rastu`e moji roditelji, pro}i}e i ta bol, ta nije li na{a domovina “suzna doli-na”! Razmi{ljam kako su sretni ljudi u samostanu.Oni se uvijek mogu baviti molitvom i dobrim dje-lima. Tamo ~ovjek nema slobodne volje nego ona-ko radi, kako drugi odrede: Abnegatio sui ipsius(odricanje samoga sebe) i utopljenje jedne du{e usve, tako da ona sama na se zaboravi.
(D, Rati{te, Monte Rasta, 5.X.1917.)
Sav se smisao sastoji u vo|enju duhovnog `ivota
Ja volim ~ovje~anstvo, volim male, nepoznateljude, koji na svojim le|ima nose sav teret histori-je. Narod bez religije spada u zoologiju. Ne mislina smrt, plja~ka i jede. Kad ga optereti bol, malo-du{an je i prijeti Bogu. I ja sam izgubio vezu s
65
Njim... Samostanske misli, te`nja za samostan-skim `ivotom, gdje ~ovjek `ivi s Bogom, koji jeuvijek nepromjenljiv i realan. Slava, medalje... bu-dala{tine su. Poniznost, samozataja, {utnja i do-bra djela - jedina su realna sada i iza smrti. VirgoMaria, adiuva nos. (Djevice Marijo, pomozi nam).
(D, Rati{te, Santa Marija, 18.XI.1917.)
Biti prakti~nim katolikom mora biti moja svrha
Jer smo na ovome svijetu samo provizorno...za ~as nismo tu, a ovaj `ivot imade samo utolikosmisla, ukoliko je priprava za drugi... Te`it }u zasveto{}u, za ujedinjenjem s Gospodinom Bogom imolit }u ga da mi dade otporne snage u `ivotnojborbi i energije u stvaranju... Istina je, knji`evnostnije sve. Literatura, umjetnost, samo su detalji utom velikom djelu: Kraljevstvu Bo`jem. I plug, ipostolar, i mesar, i pravnik i stra`ar, svi oni su rad-nici na toj velikoj zgradi. Ne pita se mnogo {to seradi, nego kako se radi. Sve struke imaju pred Bo-gom jednaku vrijednost, samo se mora raditi poNjegovoj volji. Lako je teoretizirati o kr{}anstvu iushi}ivati se za Gospodina Boga, kad On od nasni{ta ne tra`i, ali biti prakti~nim katolikom morabiti moja svrha. Bo`e moj, prosvijetli me da ubrzodo|em do ~vrste odluke. Svagdje neka se vr{i vo-lja Tvoja, jer smo ovdje samo putnici, a u na{oj sepravoj domovini ne}e mnogo pitati da li sam bioprofesor ili zidar. Ali ne{to biti valja!
(Be~, 9.IV.1918.)
Bolje je umrijeti negoli biti meku{ac, igra strasti
Bo`e pomozi, daj mi milost da postanem be-zuvjetni gospodar tijela. Bolje je umrijeti, negolibiti meku{ac, igra strasti. Svibanjska Kraljica nekami oprosti, {to na nju tako rijetko mislim. Bo`e,Bo`e, vi{e misti~nog svijeta!
(D, Rati{te, Fontana Secca, 28.V.1918.)
66
Bo`e, sa`e`i parazite grijeha, da svet stupim u Te!
Neki dan vidjeh sve}enika. Najradije bih po-ljubio ruke koje su dr`ale Krista. O, Bo`e, da samve} kod Tebe! Najbolje bi bilo da plamenom svogamilosr|a sa`ge{ parazite grijeha, koji su se usuka-li u moju du{u, pa da dobar i svet stupim u Te, ilibarem da u `ivotu budem nadahnut svetom ra-do{}u i nad~ovje~nom voljom.
(D, Rati{te, Solarol, 13.VII.1918.)
Kada }u zemljom stupati pro~i{}en?!
Ho}e{ da bude{ dobar, da sjaji{ kud prolazi{, arob si svog vje~no gladnog `eluca, koji sve tra`i,tra`i ne{to sna`no i so~no. Sutra }e{ umrijeti, ~o-vje~e! Umrijeti! Kad }e{ ve} umrijeti, a ti baremgledaj da ti duh bude slobodan, da trbuh izgubivlast nad tobom, kukavico jedna! Bo`e, daj mi ur-nebesnu snagu da sve svoje strasti skupim u {aku,da ih zahvatim desnicom rukom i topovskomsnagom hitnem o stijenu, da se kao staklo razbiju irazlete na sve strane. Bo`e, Bo`e, kada }u to mo}i,kada }u zemljom stupati pro~i{}en! Pomozi mi,Bo`e, jer je bolje ne`ivjeti, nego tako `ivjeti.
Tko veli da je post glupost, taj ne zna ni{ta. Bezposta nema pravog du{evnog `ivota, ~ovjek ne-ma onda sam nad sobom autoriteta. A to je glav-no. Daj mi, Bo`e, silnu vol