13
Platon, Država PLATON, DRŽAVA (Naklada Jurčić, Zagreb, 1997.) djelo koje najbolje oslikava cjelovitost Πλάτωνova (428./7. - 348./7. g. pr. n. e.) filozofiranja: sustavno razrađeni nauci o: etici i spoznaji idejama i strukturi filozofske duše idealnom polisu i oblicima vladavine SEDMO PISMO: autobiografski, retrospektivni tekst govori o: nepravdi nanesenoj Σοκράτu (oko 470. - 399. g. pr. n. e.) pitanju kako u polisu ostvariti promjene na bolje: sve su vladavine u sadašnjosti loše filozofija nam omogućuje sagledati bit pravednosti u državnom i privatnom životu ideja pravednosti: dikaiosyne istaknuta u razgovorima o vladavini PRVA KNJIGA smatra se zasebnim dijalogom: spada u rane Πλάτωνove definicijske dijaloge razgovor o naravi i funkciji pravednosti Σοκράτova (oko 470. - 399. g. pr. n. e.) definicija pravednosti: govoriti istinu i vratiti što se kome duguje zaključak povrh toga: za moralno djelovanje: nije dovoljno poznavanje općevažećih etičkih norama koje se bezuvjetno mogu primjeniti u svakoj prilici nego je nužno potrebno: promisliti konkretnu situaciju prosuditi je li na nju primjenljiva opće-važeća norma Θρασύμαχova (V. st. pr. n. e.) definicija pravednosti: pravo i korist jačega: odnosi se i na razne tipove vladavine koje propisuju zakone za svoju korist zaokret u raspravi: Σοκράτης ga pokušava razuvjeriti: vladar će iz neznanja i nestručnosti zapovijediti nešto što će mu kasnije donijeti štetu svrha je svakog umijeća da bude od koristi onome kome je namijenjeno: pravednost je korist slabijeg poistovećuju se: pravednost stručna umijeća 1

Platon, Drzava

Embed Size (px)

Citation preview

:

Platon, Drava

Platon, Drava

(Naklada Juri, Zagreb, 1997.)

djelo koje najbolje oslikava cjelovitost ova (428./7. - 348./7. g. pr. n. e.) filozofiranja:

sustavno razraeni nauci o:

etici i spoznaji

idejama i strukturi filozofske due

idealnom polisu i oblicima vladavine

Sedmo pismo:

autobiografski, retrospektivni tekst

govori o:

nepravdi nanesenoj u (oko 470. - 399. g. pr. n. e.) pitanju kako u polisu ostvariti promjene na bolje:

sve su vladavine u sadanjosti loe

filozofija nam omoguuje sagledati bit pravednosti u dravnom i privatnom ivotu

ideja pravednosti:

dikaiosyne

istaknuta u razgovorima o vladavini

PRVA KNJIGA

smatra se zasebnim dijalogom:

spada u rane ove definicijske dijaloge

razgovor o naravi i funkciji pravednosti

ova (oko 470. - 399. g. pr. n. e.) definicija pravednosti:

govoriti istinu i vratiti to se kome duguje

zakljuak povrh toga:

za moralno djelovanje:

nije dovoljno poznavanje opevaeih etikih norama koje se bezuvjetno mogu primjeniti u svakoj prilici nego je nuno potrebno:

promisliti konkretnu situaciju

prosuditi je li na nju primjenljiva ope-vaea norma

ova (V. st. pr. n. e.) definicija pravednosti:

pravo i korist jaega:

odnosi se i na razne tipove vladavine koje propisuju zakone za svoju korist

zaokret u raspravi:

ga pokuava razuvjeriti:

vladar e iz neznanja i nestrunosti zapovijediti neto to e mu kasnije donijeti tetu

svrha je svakog umijea da bude od koristi onome kome je namijenjeno:

pravednost je korist slabijeg

poistoveuju se:

pravednost

struna umijea

knjiga zavrava bez konane definicije pravednosti

nastavak razgovora o pravednosti

po svojoj iskonskoj naravi nitko nee sam od sebe doi na pomisao da ini i postupa pravedno:

to inimo iz konvencionalnih razloga:

na to nas sile zakoni i sporazumi koje su ljudi donijeli da ne bi ugrozili svoj opstanak

i pjesnici snose odgovornost za to da se ljudi ee odluuju na nepravednost:

(IX. st. pr. n. e.) (VIII. - VII. st. pr. n. e.)

njihov govor o bogovima stvara loe edukativne paradigme:

promie moralni indiferentizam:

bogovi esto:

nagrauju nepravedne kanjavaju pravedne

:

pravednost se tie:

kako pojedinca: tako i polisa:

zdrav polis nastaje kao rezultat potrebe zajednikog suivota:

u njemu eliminirana mogunost nasilja:

izvrena pravedna podjela rada: svatko dobiva najosnovnije:

polis pravedan:

svatko obavlja svoj posao

iz zdravog se polisa postupno razvija inficirani polis:

od inficiranog polisa moe postati zdravi jedino sustavnim kolovanjem i odgojem

dolazi do stvaranja razlika meu puanstvom:

dovode do:

ratova

potrebe za stvaranjem novih uitaka:

nastaju nova zanimanja:

usmjerena na zabavu i razonodu

rapsod

kuhar

brija

postupno se razvija interes za:

kulturno-umjetnikim stvarateljstvom

kolovanjem

drava treba uvare:

vei dio Politeie posveen odgoju i kolovanju uvara:

odgoj se Helena poglavito sastojao od prepriavanja mitova o herojima i bogovima:

grka mitologija podvrgnuta kritici:

cilj:

pokazati kako bogovi i najuzvienije Boansko ne mogu biti izvorom zala:

kao to su to u mitovima

Bog u a sama istinita dobrota:

najvia moralna instanca

mjerilo svih stvari

odbija alegorijsko-metaforiko tumaenje mitova

pjesnitvo ne smatra posebice vanim i znaajnim za odgoj lanova polisa:

pjesnitvo pripada u skupinu mimetikih umijea:

u stanju posredovati:

ne samu istinu nego jedino njezinu sliku i priin

pjesnitvo korisno samo ako posjeduje izvornu skladnost i ritam:

time u dui pobuuje osjeaj za ljepotu:

ljepota izriaja i stila:

lexis blisko povezana s:

ljepotom ljudskog dranja: ljepotom ljudskog bia:

euschemosyne euetheia

odgoj se i kolovanje uvara sastoje od dva bitna dijela:

1. gimnastike:2. duhovnog kolovanja:

mousike kulturno kolovanje u cjelini

svrha:

pripomoi da se u zdravom tijelu raz-vije i zdrav duh: konani cilj:

kulminira u ljubavi prema lijepom:

412 a 403 c

da se razvije harmonija due:

kako bi se dalje:

razvijale steene predispozi-cije za hrabrost njegovala ljubav za znanjem i mudrou

svrha:

prijenos cjelokupne harmonije duha na polis kao mjesto zajednikog suivota

najbolji(m) e uvari(ma) polisa postati njegovi(m) upravitelji(ma):

oboma zabranjuje posjedovanje privatnih dobara:

pa i:

ena

djece

privatno vlasnitvo i novac izvor zavisti i sukoba

tri stalea u polisu:

radnici: uvari: upravitelji:

samo slika strukture ljudske due:

poudni dio ljudske du-e: odvani dio ljudske du-e: razumski dio ljudske du-e:

onaj kojim:

se zaljubljujemo

izraavamo svoje:

osjeajnosti

elje za nasla-dama smjeten izmeu raz-umskog i poudnog

izvor naih plemeni-tih elja i nastojanja:

odlunosti

potivanja

nade onaj kojim:

mislimo

spoznajemo

promiljamo

kontroliramo svoje afekte

sklad meu trima dijelovima vlada tako to razumski dio upravlja ostalima:

za to potrebno kolovanje

etiki dio:

polis:

drutvo slobodnih:

nema:

ni potlaenih

ni robova

savreno dobar polis onaj koji je:

mudar: hrabar: promiljen: pravedan:

sophe andreia sophron dikaia

analiza ovih karakteristika ini ov nauk o etiri kardinalne kreposti:

1. mudrost:2. hrabrost:3. promiljenost, suzdranost:4. pravednost:

dobra upu-enost:

ne u teh-niko-strunom znanju

dobra se upuenost odnosi na cjelinu poli-sa:

na uprav-ljanje nji-me postojana ustrajnost u ispravnom mnijenju o onome:

pred i-me stra-hujemo

ega se bojimo

rezultat od-goja istinski sklad i har-monija due

rezultat:

vlastitog samo-nadvla-davanja

kontrole osobnih:

nasla-da

pou-da krunska kre-post

osnovno na-elo praved-nosti:

podjela rada me-u stale-ima po-lisa:

svatko obav-lja se-bi po-vjere-ni po-sao

potvrda teze o homologiji ljudske due i polisa:

ideja pravednosti: ideal polisa:

orijentacijska paradigma u svakodnev-nom ivotu ostvarenje pravednijeg drutva

epistemoloki dio:

nae znanje i spoznaja uvjetovani strukturom vanjske stvarnosti na koju je usmjerena naa dua:

savreno spoznati moemo jedino savren bitak:

kristalno jasan nebitak ne moemo spoznati:

izmeu spoznatljivog je i nespoznatljivog mnijenje:

doxa odnosi se na promjenljiv empirijski svijet

ljudska e narav, koja tei za spoznajom istinskog i savrenog bivstva:

uspjeti u sebi ouvati i uspostaviti sklad due: to duhovno jedinstvo prenijeti na cijeli polis:

sofisti pak ue kako bezobzirno ostvariti svoje politike ambicije

dobro:

sredinje teleoloko naelo na koje je usmjereno ljudsko htijenje i djelovanje:

ujedno i korisno

najvie naelo koje uspostavlja jedinstvo meu etikim normama

mi u vlastitoj ogranienosti samo moemo naslutiti ideju dobra

da bi barem donekle izrazio uzvienost ideje dobra, se slui trima usporedbama:

vrhunac ova umjetnikoga stvarateljstva

Prispodoba o Suncu:

moe se govoriti:

ne izravno o samom dobru: nego samo o njegovom izdanku:

ukazuje na postojeu analogiju izmeu sfera:

misaonog: vidljivog:

ideja dobra u sferi misaonog:

naelo svega bivstva i spoz-naje Sunce u sferi vidljivog

ideja dobra:

podaruje:

svemu to jest istinu: ljudskom razumu sposobnost spoznaje

t.j. neskrivenost

da bi uope moglo biti spoznatim

ne u potpunosti izrecljiva

Prispodoba o crti:

jo podrobnije objanjava odnos inteligibilne i osjetilne danosti

cjelokupna stvarnost nalik crti razdijeljenoj na etiri antike sfere kojima odgovaraju etiri spoznajne aktivnosti due:

slike, sjene i prii-ni: ivotinje, biljke i tvorevine: matematike da-nosti: nepromjenljive ide-je:

najnii stupanj stvarnosti drugi stupanj osjetilnog svijeta trei stupanj etvrti stupanj

zamjeujemo ih:

nejasno

nagaanjem

povrnim na-sluivanjem u spoznajnom im pogledu pri-dajemo samo empirijsku iz-vjesnost:

ju naziva vjero-vanjem svi objekti dis-kurzivnog pro-miljanja sfera pouzdanog i izvjesnog zna-nja:

spoznajemo ga:

izravno naim umom

snagom di-jalektikog umijea

dijalektika:

u ranim ovim dijalozima:

metoda izraavanja i odreivanja opih pojmova

u Dravi:

proces spoznaje ideja i odreenje ontolokih naela

uvijek poinje od odreene postavke: zavrava prihvaanjem najvieg naela:

hipoteze stvarno naelo svega to jest:

po platoniarima bi to mogla biti ideja dobra

Prispodoba o peini:

ljudi od roenja sjede u pe-ini u koju ne dopire svjet-lo: izmeu ljudi i ognja put:

njime idu prolaznici no-sei razliite predmete:

njihove se sjene ocr-tavaju na zidu iza ljudi oganj koji baca sjenu na zid peine:

iskustveni svijet stanovnika peine:

nejasne sjene

nejasni glasovi prolaznika

to bi se desilo da netko od tih ljudi izae iz peine?

vjerojatno bi se vratio pripovijedati stanovnicima peine o stvarnom svijetu:

oni bi ga na kraju vjerojatno usmrtili:

remeti njihov red i mir

ovo objanjenje prispodobe:

ivot u peini=osjetilni, iskustveni svijet

oganj=Sunce, koje omoguava osjetilnu zamjedbu u svijetu fenomena

izlazak iz peine=kognitivni uspon od osjetilnih zapaanja do spoznaje istinskog bivstva

svjetlo=ideja dobra

inteligibilno svjetlo koje omoguuje uspon od osjetilnih zamjetaba do spoznaje istinske zbilje

znanstvene discipline koje nam pomau u kolovanju:

aritmetika: geometrija: astronomija: znanost o harmoniji:

iznad tih disciplina dijalektika

oblici vladavine:

timokracija: oligarhija: demokracija: tiranija

vladavina asto-hlepnih vladavina bogatih neograniena slo-boda graana po-stupno prelazi u anarhiju neograniena vlast pojedinca

shvaanje pjesnitva i umjetnosti kao oponaanja (mimeze) neega to je ve slika stvarnosti u kojoj ivimo, predmeta i objekata:

pjesniko stvarateljstvo:

najobinija igra:

u njoj nema nieg ozbiljnog

odvija se daleko od istine:

602 b

603 a

nema nikakve edukativne relevantnosti:

ne prua nam mogunosti razlikovanja dobra i zla:

601 b

pjesniko i umjetniko stvarateljstvo ima za a treerazredno ontoloko znaenje:

zorno prikazano na primjeru ideje stola:

Bog tvorac ideje stola stolar prema nepromjenlji-voj ideji stola proizvodi kon-kretni stol za kojim sjedimo slikar stvara sliku konkret-nog stola

i u dijalogu / Fedar ili o ljepoti za vlastite spise i za svako pisano slovo rekao isto to i u Dravi za pjesnitvo i umjetnost:

najobinija igra:

nita ozbiljno

277 e

u desetoj se knjizi Drave govori o umjetnosti:

u dravu nipoto primiti dio pjesnitva koji oponaa:

nagruje duu sluatelja

nema spoznaje pravog stanja stvari

trai odgovor na pitanje to je oponaanje

Bog je pratvorac predmeta

oponaatelj:

tvorac tvorevine tree iza prirode

slikarstvo ne postupa prema bitku da oponaa onako kako jest nego prema privianju

koja je drava bolje upravljala radi a?

pjesnici oponaatelji utvara kreposti:

istine se ne maaju

valjanost se, ljepota i ispravnost svake stvari, ivotinje i ina odnosi na porabu za koju je to nainjeno ili sloeno

oponaatelj nema znanja o stvarima koje oponaa

slikarstvo koristi sredstva obmanjivanja i udotvorstva:

nema veze s razumskim dijelom due

razumna i mirna ud:

ono to je kod ljudi poeljno

teko oponaati:

oponaaju se uzbudljive udi:

po ukusu mnotva

i mi najbolji rado sluamo a kako oponaa junaka koji tui i jadikuje:

hvalimo pjesnika da je dobar

kada nas u stvarnosti zadesi nesrea, ponaamo se suprotno:

nastojimo zadrati mirnou

ne plaemo

to se pristoji muu

nije u redu gledati ovjeka kakvim sam nitko ne bi htio biti i uivati u tome:

nerazumni dio due dolazi na svoje

nije nuno da tui bolovi utjeu na nae

kod komedija isto:

ljudi se srame zbijati ale:

u komedijama ih rado sluaju

zakljuak:

pjesniko oponaanje takvu tetu pravi i kod putenosti, srdbe i ovih uvstava u dui:

ta uvstva zalijeva: postavlja nam ih za gospodare:

trebalo bi ih isuiti trebala bi nam biti podlona

u dravu se smije primiti samo toliko pjesnitva koliko su hvalospjevi za bogove i pohvale za dobre:

inae e u dravi kraljevati naslada i bol umjesto zakona i razuma

608 b:

dua besmrtna:

nikada ne propada

srodna:

boanskom

besmrtnom

vjenom

zlo: dobro:

ono to upropauje i oteuje spaava i koristi

zlo koje duu ini loom:

neukost: kukavnost: razuzdanost: nepravednost:

suprotnosti etvorima kardinalnim krepostima:

mudrosti hrabrosti promiljenosti, suzdranosti pravednosti

slijedi pripovijest o drugom svijetu:

nekad ju ispripovjedao ovjek koji je ponovo oivjeo

suci sjeahu u demonskom kraju s dva otvora u zemlji

jedne su due bile prane, a druge svjetle

svaki je pojedinac za ono to je drugom nanio zla plaao deseterostruko

mitoloka bia:

e:

keri Nude seoba dua:

due biraju ivote koje e ponovo proivjeti na zemlji

1PAGE 8